U posljednjem primjeru klimatske panike koja je propala, NASA-ini znanstvenici i inženjeri sada pokušavaju tvrditi da su toplije temperature zraka i vode u ljetnim mjesecima zapravo dokaz globalnog zatopljenja

Nedavno je tim NASA-ovih najboljih fotografa fotografirao ledenjake na Grenlandu – da, usred ljeta – i sada proglašavaju da su te slike „dokaz“ globalnog zagrijavanja, topljenja ledenjaka i dugo predviđene klimatske apokalipse.

I ne samo to, već i istraživači “istražuju” zašto grenlandski ledenjaci ljeti gube više leda.

Da. Dobro ste pročitali. Tim NASA-inih znanstvenika istražit će zašto se led topi ljeti. Očito, to mora biti “globalno zagrijavanje.”

Smiješno je što su nedavna istraživanja pokazala i da jedan od najvećih ledenjaka na Grenlandu raste i da su temperature oceanske vode u regiji najhladnije do sada u razdoblju još od 1980-ih godina.

Klimatska znanost je dosljedno kontradiktorna – sama ta činjenica trebala bi biti više nego dovoljna da svatko zastane i razmisli oko vjerovanja u dogme o globalnom zatopljenju.

Klimatske promjene i „rat protiv ugljičnog dioksida“ lažne su sheme koje su osmislili globalisti koji gladuju prema novcu i koji žele uništiti slobodno tržište.

Nedavna tvrdnja NASA-e da ljetne temperature i topljenje leda moraju biti znak „globalnog zagrijavanja“ dokaz su da će političari i alarmisti klimatskih promjena doslovno reći bilo šta što bi proguralo njihov plan.

Led se topi ljeti, a NASA je šokirana?

Znanstvenici i inženjeri iz NASA-e postavljaju sonde u led na Grenlandu, pokušavajući razumjeti što uzrokuje otapanje leda. Kako izvještava USA Today:

“Globalno zagrijavanje glavni je krivac, ali znanstvenici žele znati kako se to događa. I topliji zrak i toplije more nagrizaju Grenland, uslijed čega ljeti gubi milijarde tona leda.”

Topliji zrak i toplija voda ljeti? Tko bi to pomislio. Očito, da postanete danas klimatološki znanstvenik od vas se sada zahtijeva da se odreknete svakog smisla za racionalnim razmišljanjem.

Sezonske temperaturne promjene dobro su utvrđeni dio klimatskog ciklusa planete – no klimatska industrija pokušava te promjene prikazati kao “prijeteće”.

USA Today izvještava da su ovog ljeta znanstvenici dokumentirali dva najveća otapanja leda koje je Grenland doživio od 2012. godine do danas. Međutim, istraživanje je također pokazalo da su temperature vode u regiji bile najniže od 1980-ih – i bile su takve zadnjih nekoliko godina.

Na zapadnoj obali Grenlanda, zloglasni ledenjak Jakobshavn zapravo raste u lednoj masi i napreduje natrag prema oceanu.

Svaki djelić „znanosti“ koji guraju globalistički luđaci o klimatskim promjenama nije ništa drugo nego propaganda koja se koristi za pokretanje plana lažnog globalnog zatopljenja.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Do kraja stoljeća globalno zatopljenje otopit će većinu leda koji oblikuje izgled i ekosistem današnjih Alpi, predviđaju švicarski znanstvenici

Ako svijet i uspije ispuniti zadani cilj o ograničenju globalnog zagrijavanja na manje od dva stupnja Celzijeva u odnosu na predindustrijsku razinu, dvije trećine ledenjaka u europskom planinskom lancu nestat će do 2100., kazali su glaciolozi sa sveučilišta ETH u Zürichu (Švicarski federalni institut za tehnologiju i Sveučilište tehnologije, znanosti i menadžmenta).

Ako se klimatske promjene ne stave pod kontrolu te ako emisije plinova koji stvaraju učinak staklenika nastave rasti, “Alpe će uglavnom biti bez leda do 2100. godine i samo će izolirane ‘krpice’ leda ostati na vrhovima”, kazao je koautor studije Matthias Huss.

Nestanak polovine leda

Studija predstavljena na sastanku Europske geoznanstvene unije u Beču temelji se na računalnom modelu u kojem se prate kretanja leda i proces otapanja.

Znanstvenici su nadalje upozorili da će polovina današnjeg leda na alpskim vrhovima nestati do 2050. godine u svakom slučaju i bez obzira na to uspije li čovječanstvo ili ne ograničiti emisije plinova koje utječu na globalno zatopljenje.

Globalni rast temperatura postat će izraženiji u drugoj polovici stoljeća, kažu znanstvenici.

“Učinak smanjenja ledenjaka na Alpe je golem jer su ledenjaci važan dio ekosustava tog područja, krajobraza i gospodarstva”, navodi se u izjavi Europske geoznanstvene unije.

Ledenjaci privlače turiste, ali nadasve je važno to što su oni izvor vode za biljni i životinjski svijet, za poljoprivredu i hidroelektrane.

(index.hr)

Vjernici religije “globalnog zatopljenja” su u šoku

Svi svakodnevno gledamo naslove u medijima poput ovoga … “Globalno zagrijavanje – polarni medvjedi nasukani na ledu koji se topi”. Ili, možda ste uhvatili ovakav naslov … “Globalno zagrijavanje će rastopiti masivne himalajske ledenjake i poremetiti proizvodnju hrane.”

To je zato što se svi ledenjaci tope, razina mora raste, otoci nestaju i svi ćemo umrijeti, zar ne?

Pa, ne, ne baš tako brzo. Nedavna studija istraživača iz NASA-e, objavljena u časopisu Nature Geoscience, napravila je šokantno otkriće – dobro, šokantno za vjernike globalnog zagrijavanja – u svakom slučaju – da je navodno otapanje ledenjaka zapravo rast ledenjaka.

Glečer koji se smanjio … je onda porastao

Još u 2012. anksiozni znanstvenici objavili su da se golemi glečer na Grenlandu povukao za oko 2,5 kilometara i da se svake godine stanjuje brzinom od 40 metara. Jakobshavn je poznat kao izvor ledenog brijega zbog kojega je potonuo Titanic, ali je također postao poznat u posljednjih nekoliko godina kao dokaz da je globalno zagrijavanje doista “istinito”.

Sada, iako je NASA-ina studija otkrila da ledenjak zapravo ponovno raste istom brzinom kao što se ranije smanjivo, znanstvenici inzistiraju da to nekako ne znači ništa kako bi se opovrgla teorija globalnog zatopljenja.

Dok priznaju da je ovo otkriće “iznenađenje”, znanstvenik za klimu Jason Box tvrdi: “Dobra vijest je da je to podsjetnik da se globalno zatopljene ne mora nužno odigrati tako brzo. Ali i dalje se nastavlja”.

Čekaj, čekaj, što?

Dakle, kad se glečer topio, to je bio dokaz da je globalno zagrijavanje znanstvena činjenica, ali kada se prestao topiti i zapravo počeo ponovno rasti, to je dokazalo … isto?

Znanstvenici uključeni u studiju imaju pametno objašnjenje, kako je izvijestila NBC News:

“Prirodno cikličko hlađenje sjevernih atlantskih voda vjerojatno je uzrokovalo preokret topljenja ledenjaka, kazala je autorica istraživanja Ala Khazendar, NASA-in glaciolog sa projekta Oceans Melting Greenlandu (OMG). Khazendar i kolege kažu da se to podudara s padom Sjevernoatlantskog osciliranja – prirodnim i privremenim hlađenjem i zagrijavanjem dijelova oceana koji je poput udaljenog rođaka El Nina u Tihom oceanu.”

Nije li zapanjujuće kako mogu nastaviti inzistirati na dokazima suprotnim od onoga da je teorija globalnog zatopljenja utvrđena činjenica?

Nisu to prva predviđanja koja su propala

Ovo nipošto nije prvi put da se predviđanja znanstvenika o topljenju ledenjaka i propasti planeta ne ostvaruju.

Godine 2007. BBC se savjetovao s znanstvenicima poput profesora Wieslawa Maslowskog sa Poslijediplomske mornaričke škole u Montereyu u Kaliforniji i profesorom Peter Wadhamsom sa Sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji, prije nego što je objavio članak pod naslovom… “Arktička ljeta bez leda do 2013. godine”:

“Znanstvenici su u SAD-u predstavili jednu od najdramatičnijih prognoza za nestanak arktičkog ledenog pokrova.

Njihove najnovije studije modeliranja ukazuju da bi sjeverna polarna kapa mogla ostati bez leda u ljetnim mjesecima u roku od samo 5-6 godina.”

Jesu li se njihova predviđanja ostvarila? Jedva.

The Daily Mail je izvijestio 2013. godine da je arktičko ljeto hladnije od normalnog povećalo ledeni pokrov za 533.000 četvornih kilometara na oceanima nego prethodne godine – nevjerojatnih 29 posto.

I što su tada rekli znanstvenici?

“Neki ugledni znanstvenici sada vjeruju da se svijet kreće u razdoblju hlađenja koje neće završiti do sredine ovog stoljeća – proces kojeg će razotkriti računalne prognoze o predstojećem katastrofalnom zatopljenju kao opasno obmanjujuće. (Naglasak dodan)”

Dakle, ledenjaci se tope i onda rastu; temperature se povećavaju, a zatim padaju. Ukratko, vrijeme i sve što je povezano s klimom je nepredvidivo i stalno se mijenja, a takozvana “znanost o klimi” u najboljem slučaju tapka u mraku.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Poplave usred zime, obilne padavine, kojima se narod uvijek iznova čudi, nisu ništa strano, ni neobično za naše podneblje i nemaju nikakve veze s izmišljenom pričom o globalnom zatopljenju, ozonskom omotaču i ugljičnom dioksidu koji su, navodno, krivci za sve takozvane promjene klime, topljenje ledenjaka, klimatske ekstreme …

Ovako, u intervju za Novosti, govori profesor Mlađen Ćurić, ravnatelj Instituta za meteorologiju, jedan od najvećih srpskih znanstvenika iz područja meteorologije.

Kako tvrdi, pogled u prošlost i ozbiljna, kompleksna, sveobuhvatna analiza ekstremnih meteoroloških događaja sa svim efektima, jedino može pružiti ozbiljnu prognozu, a nijedan sadašnji model prognoze, bilo da se koriste u privatnim meteorološkim postajama ili referentnoj državnoj ustanovi, Republičkom hidrometeorološkom zavodu, gdje uglavnom rade, kako kaže, njegovi studenti, ne mogu predvidjeti vremenske promjene.

Zar ni ove posljednje poplave nas ne trebaju čuditi?

Smiješno je kada se kaže da je od 20 do 30 milimetara padalina za 24 sata ili za nekoliko dana nešto neprirodno. U dalekoj prošlosti, iz šturih zapisa koji se mogu naći u manastirskim knjigama, ilustriraju da je sve to uobičajeno za naše područje. U manastiru Popovo polje, 1616. godine u zimskom periodu bila je takva poplava da je voda nosila kuće, kamenje i davila ljude. 

A jasno je da prije 400 godina ugljični dioksid, niti čovjek, nisu imali nikakvu ulogu. Zapisi kažu da su Beograd, Vlaška i Njemačka bili poplavljeni 1771. godine. 

Tipičnije je da zimi imamo snijeg , a da je bilo hladnije, bile bi snježne padavine. Evidencije pokazuju da snijeg u našim predjelima može biti tako intenzivan da za jednu noć padne više od jednog metra. Sada je ova zima bila toplija i takozvani fronte, cikloni, atmosferske tvorevine, veliki vrtlozi zraka koji se premještaju donijeli su kišu . 

To nije ništa neuobičajeno za zimski period da imamo takve slučajeve. Da su bile snježne padavine, ne bi se manifestirale kroz poplave, snijeg bi se postupno topio.

Vremenske nepogode, pa i poplave, uglavnom gledamo kroz priču o globalnim klimatskim promjenama. Ima li razloga vjerovati da je i to uzrok elementarnih nepogoda kod nas?

Nisu točne izjave da se poplave koje su nas sada zadesile, kao i one 2014. godine, nikada ranije nisu događale. Ovdje je praksa da se ne gleda u prošlost, već zaključuje na temelju trenutnog. 

Ogromne količine ugljičnog dioksida navodno izazivaju klimatske promjene, pa je uzrok svih nesreća čovjek. To je smišljeno iz nekih moćnih svjetskih političkih centara, pa je lansirano i spušteno i među znanstvenike. I znanstvenici prihvaćaju da je ugljični dioksid glavni uzročnik, da nam prijeti otopljenje i da ćemo izgorjeti od vrućina. 

U međuvremenu, biti će i ovih jakih kiša i poplava. Zapravo, priča da se topi led na Sjevernom polu potpuno je suprotna. Projekt započet devedesetih godina prošlog stoljeća kojim se mjeri zalihe leda na Grenlandu, pokazao je da je led zapravo postao deblji. 

U priobalnim područjima se otopio sa stanovišta običnog promatrača. Rujna prošle godine, recimo, izmjerena je najveća nastala količina leda za posljednjih 15 godina. Netočno je i da su svi toplinski rekordi oboreni u posljednjem desetljeću, kako se često govori. Zapravo, u Europi maksimumi zabilježeni prije nekoliko stoljeća, još nisu premašeni.

Čiji je interes plasiranje priče o globalnom zagrijavanju?

Jednostavno, u pitanju je biznis. Zato što centri ekonomije trebaju uzimati klimu kao batinu kojom će pritiskati potrošačko društvo. Skupe se svi predstavnici svijeta u Kopenhagenu, pa u Parizu i tjeraju jedni druge da smanjuju količine ugljičnog dioskida, da “namještaju” klimu kakva će biti. Kao da je klima nešto što može podesiti. Osnovna osobina klime je upravo – da je promjenjiva. I da su njene prirodne sile mnogo jače od ijedne koju može izazvati čovjek. 

Meteorologija je danas postala jače oružje od nuklearnog. Ljudi se pritišću da iznova kupuju i koriste nove strojeve, uređaje, koje sada manje zagađuju, da se zadužuju u bankama da bi ih pokrenuli i tako postaju robovi. U pitanju je nova batina kojom će se prijetiti i zaustaviti ekonomije mnogih zemalja, pritisak da se kupuje nova tehnologija, uzima kredit, omča oko vrata.

Mogu li padavine i poplave se predvidjeti, imamo li u zemlji dovoljno dobrih mjernih stanica, uređaja, stručnjaka za ovu o područje?

U Srbiji ne postoji dobar metod da bi prognoza mogla biti postavljena na stabilnoj osnovi. Danas kažemo da koristimo sva raspoloživa tehnička sredstva. Pojavljuju se čak i meteorološki alarmi, nažalost, u najvećem broju slučajeva to su alarmi na prazno. Ne ostvaruju se prognoze. Ideja jeste lijepa, upozoriti ljude koji donose neke odluke da zaštite od oborina, toplinskih valova, ali nije dobra osnova. 

Dobro je što pokušavamo rangirati i imenovati ekstremne pojave crvenom bojom, narančastom … Ali, da bi se to do kraja napravilo kako treba, nedostaje studiozni znanstveni posao. U RHMZ će reći da je to već napravljeno. Je, ali samo formalno. Uzme se prognoza koja se dobije po numeričkim modelima, praktično, to je metoda crne kutije u meteorologiji, i na osnovu nje se predviđa.Kod nas se koriste različiti modeli, uklapaju se parametri u te matematičke modele i dobivaju prognoze koje ne mogu biti točne, jer nisu na dobroj osnovi.

Postoji li primjer na koji bismo se mogli ugledati po pitanju prognoze?

Postoje različite metode, ali niti jedna nije 100 posto dobra. Pogrešan je pristup globalne meteorologije kao znanosti. A razlog je tvrdnja da je svemu kriv ugljični dioksid, i time su nauci vezane ruke. Nekakav panel za klimatske promjene je zaključio kako se klima mijenja i nema se više što proučavati, samo registrirati.

Kakva metoda treba biti da bi i prognoze bile točne?

Danas je prihvaćen metoda da se pomoću jednadžbi izračunava kavo će vrijeme biti. Da je to dobro, za ovih 60 godina, već bi dalo rezultate. Nema se što dokazivati da ne valja. Nije loše zbog toga što pojedinac nije pametan, već je pogrešna metoda, koji ne uključuje cjelokupan rad prirode. Za naše područje neophodna je detaljna analiza ekstrema, a ne pojedinačni parametri. 

Tako bi se došlo do zaključaka o zakonitosti mijenjanja i stvorili bismo nove jednadžbe. Nedostaje nam, dakle, projekt analize ekstremnih meteoroloških dešavanja. Više puta sam to isticao. Nikad nije napravljen projekt onih znanstvenika koji znaju posao. Ovi koji crtaju te alarme kažu da je sve napravljeno. To je samo mala, beznačajna komponenata projekata koje bi trebalo preurediti.

Moji studenti, koji sada rade u RHMZ, rade po ključu, koji nije dobar. Projekti o kome govorim bi se radio godinama, ali dodavanje narodu nešto neprolazno i ​​100 posto točno. Moglo bi nevrijeme se predvidjeti i spriječiti štete.

Da li je jeftinije da se to napravi ili stalno otklanjaju štete.

Štete bi se minimizirale na ovaj način. Prvo utvrdimo granice promjenjivosti na našem podneblju. To nikada nije utvrđeno. Iako će vam reći da jest. Mora se ići u daleku prošlost i vidjeti svi podaci, ne samo temperataura, već kompleksno sve meteorološke komponenete koje su zapisane i sve druge manifestacije takvog vremena. Kada takav projakt bude napravljen, treba se sačiniti prateći projekti u raznim područjima, gdje treba graditi brane, nasipe na rijekama, pošumljavati, zabraniti gradnju.

Što donosi kiše u naše krajeve?

Padavine su kod nas uvjetovane ciklonima koji dolaze iz sjeverozapadne Europe. Organizacija tog ciklona je da ima frontove, tople i hladne. Sa sjeverozapada do nas ne može doći preko Moskve, već mora preko Alpa. A, zubati Alpe “začine” taj zrak. Mnogo puta se zrak zaustavi, prisilno podigne, što pojača padavine. Kod nas, ciklone dolaze i s Mediterana, preko Jadrana. U ljetnom razdoblju ti cikloni sa padavinama uglavnom su sjeverniji i zato je slučaj da Vojvodina, nekada najsušnija, sada ljeti ima mnogo više padalina, i nevremena, grada.

Zašto se prognoze danas nerijetko razlikuju?

Danas gotovo svatko može osnovati meteorološku službu s minimalnim znanjem. Postoji gomila TV i radio postaja, novina i kupaca tih prognoza. A takve prognoze se dobivaju na temelju modela skinutih s kompjutera – engleski, njemački, ili neki drugi model, ubace brojke, pronađu srednju vrijednost i dobiju prognozu. To je loša prognoza. Za ozbiljnu prognozu potreban je ozbiljan posao i godine rada.

Koliko su narodna vjerovanja opravdana?

Kroz povijest je ostalo zapisano da su pojedini svjetski meteorolozi pravili prognoze i bogatili se metodologijom koja je analizirala ponašanjem paukova kako pletu mrežu. Vjeruje se i da, recimo, kada krava liže papke, dolazi kiša, baš kao i kad se psi valjaju po travi ili ptice lete nisko …. To su narodna iskustva koja ne treba zanemariti.
 
(Novosti/uredio:NSP)

Da li vaša djeca (ili unuci) imaju noćne more o Zemlji koja se topi ili eksplodira zbog globalnog zatopljenja? Ovaj članak još jednom objašnjava kako je Globalno Zatopljenje još jedno od UN-ovih velikih “projekata” pranja mozga.

Da li oni vjeruju da oni nemaju budućnost jer naš planet umire, ledene kape i ledenjaci se tope, morska razine se diže, otoci i obalna područja nestaju, polarni medvjedi i njihova djeca se utapaju, biljne i životinjske vrsta brzo izumiru, a ekstremni vremenski uvjeti će uskoro ljudski život napraviti nepodnošljivim, ako ne i nemogućim?

Uplašeni, a ne Prosvjetljeni

Strah od prijeteće klimatske apokalipse očito pogađa milijune djece i adolescenata, u svijetu, prema vijestima u mainstream medijima proteklih nekoliko godina (vidjeti ovdje , ovdje , ovdje , i ovdje ).

Psiholozi, psihijatri, profesori i roditelji kažu da su mnoga djeca depresivna i uplašena, imaju poteškoće sa spavanjem, a vjerujem da je besmisleno učiti ili planirati karijeru, budući da ima malo nade za životnu budućnost. Kao rezultat toga, mnogi doživljavaju teške psihičke i fizičke zdravstvene probleme.

To ne bi trebalo iznenaditi nikoga, s obzirom da su stotine milijuna studenata bili zarobljenici kao publika za Al Gore-ov “dokumentarac” Neugodna istina, (a mnogi od njih se podvrgnuti višestrukim projekcijama u učionicama) i drugim sličnim zbivanjima. Nakon što su kontinuirano bombardirani podacima o klimatskim promjenama K-12 indoktrinacije u gotovo svakom školskom predmetnom području, nije ni čudo da mnoga djeca pate od depresije i tjeskobe.

Zlostavljanje djece u Učionicama za “Viši Cilj”

Međutim, mnoga djeca okreću strah od globalnog zatopljenja u aktivizam, postaju mali klimatski ratnici koji će neumorno rade kako bi preobratili svoje vršnjake, njihove roditelje i lokalne i nacionalne političke vođe u pristaše “održivog razvoja.”

Postalo je očito, što zagovornici “obrazovanja klimatskih promjena” namjeravaju. Obrazovanje o klimatskim promjenama, kažu, mora biti “transformativno”, te uključiti djecu i mlade u “planove klimatskih promjena”,

To je poruka koja se dostavljaju službenici UNICEF-a , UNESCO-a, i drugim UN agencija i nevladinih organizacija na UN-ovoj Konferenciji o klimatskom tijeku (26 studenog – 7 prosinca 2012.) u Dohi, Katar. Stephanie Hodge, specijalist obrazovnog programa za UNICEF, je dala intervju u Dohi, od strane TV-a Klimatskih Promjena – financirane televizijske mreže od strane UN-a posvećene isključivo propagandi o globalnom zagrijavanju i navodnim rješenjima za ove “krize” koja samo mogu postići kroz UN-usmjerene globalne akcije.

Prema Stephanie Hodge, obrazovanje o našim trenutnim klimatskim promjenama su “zastarjela” i nužne su potrebne obnove. Mi bi se trebali pitati, rekla je, “Što je to globalno državljanstvo?” (ona navodi pojam globalizacije kao dio plana NWO?)

Koje su neke od globalnih vrijednosti koje treba prenositi preko lokalnih sadržaja? “Obrazovanje o klimatskim promjenama, kaže UNICEF-ova Hodge, je “stvarno o procesu promjene, o pokretanju transformacije kroz obrazovanje. “

Da bi donijeli ove promjene i transformacije, UNICEF je uz pomoć svoje sestrinske “agencije”, UNESCO-a došao sa novim nastavnim školskim vodičima, naslovljenim Prilagodbe klimatskim promjenama i Smanjenje rizika od katastrofa u sektoru obrazovanja: Pomoćni priručnik, kojeg Hodge promovira..

Priručnik UNICEF-ovih resursa se otvara sa ovim paragrafom, koji će sigurno intenzivirati klimatskim stres kojeg već studenati osjećaju:

“Ja sam sadašnjost i budućnost. Žrtva klimatskih promjena, živim u regiji koja je stalno pod utjecajem katastrofa. Uragani i poplave su moja stvarnost “- Walter, 12-godišnji dječak iz Belizea

Naravno, “Walter, 12-godišnji dječak iz Belizea,” gotovo je sigurno izmišljotina nastavnog plana i stvaratelja UNICEF programa. Ili su mu riječi koje je izrekao, napisane od strane odraslih.

Koliko 12-godišnjih dječaka poznajte da govori tako? Ili 16-godišnjaka? Ali u UN-ovom materijalu, čak i 6-godišnjaci i nepismeni starosjedioci govore dubokoumno i dirljivo u savršenom poetskom ritmu.

Priručnik UNICEF-ovih resursa čini čestu i važnu referencu UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) kao autoritativni znanstveni izvor o svim stvarima vezanim za klimu, bez obzira na činjenicu da je IPCC pretrpio ponavljene skandale i afere, te je bio izložen kao temeljito politizirani alat koji je “zaklao” znanost u službi politički vođenog dnevnog reda.

Kao papagaj IPCC ponavlja – Priručnik poručuje:

Klimatske promjene će općenito povećati rizik od katastrofe – ne samo kroz povećanu učestalost i veličinu ekstremnih vremenskih događaja i porast razine mora. Kako voda postaje deficitarna, poljoprivreda opterećena, ekosustavi su degradirani, a društva će postati osjetljivija na opasnosti.

“Agenti Klimatskih promjena”

Glavna svrha Priručnika UNICEF-ovih resursa, kao što smo rekli, je “pomoći djeci da postanu agenti promjene”. Izraz “agenti promjene” se koristi pet puta u Priručniku. Osim toga, dva puta se odnosi na “mladež kao agenti klimatskih promjena” i opisuje “ulogu mladih kao pokretača promjena u održivom razvoju.”

Pojmovnik Priručnika daje UN-odobrenu definiciju održivog razvoja: “Razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe”

Dužnosnici UN-a i birokrati će odrediti što “zadovoljava potrebe sadašnjice” i što predstavlja razinu  potrošnje. Oni su već naveli, u brojnim izjavama i publikacija, da američka potrošnja i načina života “ugrožava sposobnost budućih generacija.” - energija, automobili, obiteljske kuće, hrana, putovanja, itd. – su neodrživi.

Još ekstravagantniji stil života dužnosnika i njihovog zbora koji pohode ove raskalašene UN fešte – kao što je bila konferencija u Dohi 2012. – međutim, smatraju se “održivim”.  Naravno.

Priručnik izjavljuje:

Adaptacija Klimatskim Promjenama i smanjenje rizika katastrofa nastoje upravljati nesigurnošću, smanjiti ranjivosti i izgraditi otpornost ugroženih zajednica. Adaptacija će po definiciji, morati biti izvedena iz lokalnih rješenja.

Proces može biti sličan kroz sektor obrazovanja, ali rezultati moraju biti specifični, naglašavajući inkluzivni,  pristup “dno prema gore”. Adaptacija i smanjenje rizika spadaju u ukupni okvir održivog razvoja i treba imati holistički pogled kroz taj objektiv. [Naglasak u originalu.]

Ispunjena sa svim uobičajenim katastrofama, UNICEF publikacija nastavlja:

Kako bi se zadovoljila prava djece i postizanje održivog razvoja, trebamo sustave predvoditi mladim ljudima i odraslima koji misle i djeluju na održiv način.

Trebamo te sustave prožeti svim razinama politike i planiranja, a ne samo na nacionalnoj razini. Za kvalitetno obrazovanje stvoriti preobrazbe, moramo vidjeti promjene ugrađene u općine, sela i školske razvojne planove.

“Skaliranje i osviještavanje o klimatskim promjenama i smanjenjem rizika od katastrofa treba biti osigurano tijekom cijelog obrazovnog sektora” izjavljuje Priručnik UN-a. To će biti učinjeno, kaže, kroz:

• Sektor za planiranje i proračun

• Politiku i akte

• Upravljanje i vodstvo škole

• Procese učenja i poučavanje

• Infrastrukturu i objekte

• Jačanje kapaciteta učitelja i pedagoško osposobljavanje.

To je prilično sve-uračunato, zar ne? Međutim, ako su dobri ljudi u UNICEF-u ostavili nešto u što možemo budite uvjereni da je pokriveno drugdje u resursima priručnika i drugim materijalima proizvedenim od strane UNESCO-a.

No, vratimo se na UNICEF-ov Priručnik Resursa, koji nam govori:

Krajnji cilj resursa priručnika je osigurati da sva djeca ravnopravno mogu ostvariti svoje obrazovna i ekološka prava u cjelini, kao što je opisano u Konvenciji o pravima djeteta (CRC).

Ovaj cilj obuhvaća povećanje broja djece koja su dosegnula sektor obrazovanja i kultiviziranje znanja, vještina, vrijednosti i načina razmišljanja koje doprinose održivom i pravednom razvoju.

Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda je naravno isti kontroverzni sporazum kojim su američki roditelji i američki Senat na suprotnim stranama desetljećima, ističući da prihvaćanje načela sadržanih u njoj će negirati roditeljska prava i ratificirati kolektivizaciju naše djece kao svojstvo globalne države.

Zanimljiv je i samo-optužujući stavak u Priručniku, koji, ako prihvaćen u bilo kojem razboritom čitanju teksta, bi zabranio same programe koje Priručnik predlaže. On navodi:

U zaštitnom okviru, priznaje da se dječji kapaciteti još uvijek razvijaju, oni imaju pravo na zaštitu od strane oba roditelja i države od izloženosti aktivnosti koje će im vjerojatno naškoditi. Ovaj okvir nameće obveze državnih stranaka kako bi zaštitili ta prava.

Vrlo jasno, indoktrinacija klimatskim promjenama  koje zagovara UNICEF radi ogromnu štetu djeci.

Veći broj psihologa, psihoterapeuta, i savjetnika, svjedoče o nezdravim mentalnim traumama djece koje se pojavljuju kao rezultat propagandnog preopterećenja globalnog zatopljenja.

Kako Priručnik piše, da djeca “imaju pravo na zaštitu u dijelu oba roditelja i države od izloženosti aktivnostima koje će im vjerojatno naškoditi.”

Ako su te riječi prazne od svih razumnih značenja i uvijene u potpunu laž, oni priznaju da djeca moraju biti zaštićena od samih aktivnosti koje Priručnik zagovara, jer je rekao da aktivnosti neće “izazvati im štetu”, ali, očito, već uzrokuje veliku štetu.

Bijes uzrokovan indoktrinacjom globalnog zagrijavanja u posljednjih nekoliko godina ne samo da je izazvao psihološku štetu, već je također negativno utjecao na akademski uspjeh, pljačkajući vrijeme studentima koje bi trebali trošiti posvećeni pravoj znanosti, kao što su matematika, čitanje, povijest, itd.

Sve to uzimajući u obzir, obrazovanje o klimatskima promjenama uzrokuje ozbiljnu štetu, a prema UNICEF-ovim vlastitim riječima, djeca imaju pravo na zaštitu od takvog zlostavljanja. No, ne očekujte od UN-a, UNICEF-a, ili bilo kojeg drugog klimatskog aktivistu u Dohi da izvuče bilo kakvo razborito značenje iz teksta, oni već prazne i uvijaju tekst Priručnika kako bi odgovarao predodređenoj Agendi.

UNICEF nije sam u ovom nastojanju, kao što je ranije spomenuto, UNESCO je viši partner na projektu. I UNESCO, kao vodeća agencija UN-a, nadgleda opširan program, koji uključuje Edukaciju Klimatskih Promjena (CCE)

CCE se sastoji od mnogih agencija UN-a, uključujući:

UN Protokol o klimatskim promjenama

UNDESA (United Nations Department of ekonomska i socijalna pitanja)

UNDP (Razvojni program Ujedinjenih naroda)

UNECE (Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Europu)

UNEP (UN Program za Okoliš)

UNFCCC (Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime)? UN-prebivalište (UN  Program Ljudskih Naselja)

UNHCHR (Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava)

UNHCR (Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice)

UNICEF (Ujedinjeni Narodi Dječji fond)

UNITAR (Ujedinjeni narodi Institut za izobrazbu i istraživanje)

WHO (Svjetska zdravstvena organizacija)

WMO (Svjetska meteorološka organizacija)

Među američkim agencijama koje sudjeluju u UNESCO-ovom Obrazovanju o Klimatskim Promjenama  (CCE) su:

Agencija za zaštitu okoliša (EPA)

Mreža Klimatske Pismenosti

Državni ured za Oceane i Atmosferu (NOAA)

Nacionalna zaklada za znanost

Sjedinjene Države Globalni Program za Promjene

SAD Ministarstvo Energetike / ARM Istraživački Klimatski Objekti

SAD Geološla Anketa (USGS)

Jedan od UNESCO-ovih najnovijih napora je nedavno objavljen video, “Učenje za rješavanje klimatskih promjena,” lijep, profesionalno produciran, koji u 4 minute pokazuje “zašto je obrazovanje o klimatskim promjenama  važno za oblikovanje održivog razvoja, i kako se to radi u praksi.”

Školski vodič nas obavještava ujedno i o:

“Utjecaji globalnog zatopljenja su već očiti danas u otapanju ledenjaka, povećanoj učestalosti ekstremnih vremenskih događaja, kao što su suša, cikloni ili jake kiša, porast razine mora, i promjene u rastu biljaka koje utječu na poljoprivredu i proizvodnju hrane.

Te i druge uočene promjene se očekuju da će se intenzivirati i nanijeti značajan utjecaj na ljudsko društvo i okoliš diljem svijeta pogotovo ako se ne poduzmu drastični napori kako bi se smanjila emisija stakleničkih plinova u u atmosferu.”

Da, UNESCO, UNICEF i drugi koji bi htjeli biti spasitelji “drastične napora” Zemljine potražnje koja neminovno uključuje pojedinca.

Naravno, UN-a i njegove agencije su u stanju propagirati ovaj podugački skandal napastvovanja djece zahvaljujući masivnim sredstavima koje primaju svake godine od američkog Kongresa i izvršnih agencija pod vodstvom Bijele kuće.

“NEMA PRITISKA” – video o Aktivistima za zaštitu okoliša
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(theintelhub.com, youtube.com/ uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11847"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]