U Maltuzijanskom smislu, hrana se koristi od strane državnih tijela da bi se uz pomoć nje ograničila i kontrolirala populacija. Rockefeller je preko UN-a htio stvoriti Banku Hrane, nalik na FED kojom bi porobio čitav svijet i smanjio populaciju.

Nakon nedavnog dokumentarnog filma Kralj kukuruza od strane filmaša Ian Cheneya i Curtis Ellisa, stanje nacije, svjetsk opskrba hranom nam je bila na pameti. Zašto se industrijski kukuruz – koristi se kao izvedenica prehrambenih sastojaka, a sada gotovo u cijelosti kukuruz čine genetski modificirane sorte – postao takav veliki dio u našim životima?

Očito je mnogo razloga za rast udjela kukuruza, vezano uz “Veliku Agru” (agriculture – poljoprivreda) i njezino poslovanja i ministra poljoprivrede Earl Butz-a, koji je imenovan na dužnost u administraciji predsjednika Nixona i nastavio je isti posao pod predsjednikom Ford-om.

Prilikom istraživanja o ministru Butz-u, naišao sam ne samo na njegove skandale o rasnim primjedbama ili izrugivanji Pape, otvorenoj kontroli populacije, ali i dokumenata LaRouche-vog PAC, koji je jako pokrivao njegov angažman u upravnim poslovima kod predsjednika Ford-a i njegovih kontroverzna uloga u ključnoj 1974. godišnjoj Svjetskoj Konferenciji za Hranu Ujedinjenih naroda, koja je postavila Vijeće za Svjetsku Hranu (suspendiranu 1993. godine), a koja proizlazi iz Rockefeller-ovog prijedloga za Banku Svjetske Hrane.

Samo nekoliko tjedana prije nego što će Nelson Rockefeller biti imenovan kao potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Rockefeller-ov stroj je prijetio administracijskim dužnosnicima tijekom Nixonove administracije da rade prema dnevnom redu, uključujući i onu od autoriteta hrane u svijetu. Jedan od tih likova je bio Earl Butz, koji je prema LaRoucheovom priopćenja za javnost u to vrijeme, bio usmjerivan preko New York Timesa, i pod pritiskom napada iz rangiranih političkih osoba uključujući Nixonovih protivnika i demokratskog predsjedničkog kandidata George McGovern-a.

Rezultate koji su izvijestili u staromodnoj LaRoucheovoj publikaciji, pojašnjavaju kako je ministar poljoprivrede Earl Butz “kapitulirao” ove zahtjeve tijekom svoje uloge u UN Svjetskoj Konferenciji o Hrani u studenom 1974. godine u Rimu, te preusmjeravao svoj ​​položaj, i podupirao “Maltuzijanski” eugenički pogled o kontroli svjetske opskrbe hranom u zajedničkim naporima za ograničavanje broja stanovništva.

Prema LaRoucheau :
Butz, koji je službeno predvodio američko izaslanstvo, poziva na uspostavu nove “svjetske agencije za hranu” duž iste linije koju je predložila UN Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO). Zaklada Rockefeller – autor FAO prijedloga je osnovala nadnacionalnu agenciju koja je omogućila Rockfeller-u kontrolu nad svjetskim zalihama hrane.

To ostaje vrlo očito, kako je Butz ostao u Ford-ovoj upravi i često se konzultirao s predsjednikom i savjetnikom za nacionalnu sigurnost i državnim tajnikom Henry Kissinger-om o politici pomoći u hrani, cijenama hrane u svijetu i proizvodnje hrane, među ostalim stvarima.

Znakovito, samo mjesec dana nakon što se održala značajna UN Svjetska Konferencija za Hranu u 1974. godine, Henry Kissinger je službeno izdavao dokument Vijeća za nacionalnu sigurnost “Studija Nacionalne Sigurnosti Memorandum 200: Implikacije svjetskog povećanja populacije na sigurnost SAD i prekomorskih interesa”. (NSSM 200 za kratko). Ovaj dokument, koji je također bio jako analiziran od strane LaRouche PAC-a, pozvao je na korištenje “hrane kao oružja” za pomoć depopulacijskim naporima u pomoći zemljama Trećeg svijeta.

Dokument je posebno identificirao 13 ključnih zemalja  kao prioritet za depopulacije na temelju nacionalnih sigurnosnih interesa. Jedan dio prijedloga raspravlja o uskraćivanju pomoći u hrani izazvajući smanjenje populacije i planiranja obitelji na temelju nestašice hrane.

Kissinger navodi, “Upitno je hoće li donatorske zemlje pomoći i biti spremne pružiti neku vrstu masivne pomoći u hrani pozvajući se na projekcije uvoza na dugoročnoj kontinuiranoj osnovi” sugerirajući da bi se zapadni narodi mogli suzdržati od davanja obroka zemljama koje nisu poštivale međunarodne programe za smanjenje broja stanovnika.

Prema Kissinger-ovom Vijeću za nacionalnu sigurnost, “Obvezni programi bi morali biti biti potrebni, a mi bi trebali uzeti u obzir ove mogućnosti sada”, dodao je u NSSM 200, “Da li bi se hrana smatrala kao instrument nacionalne snage? … Da li je SAD spreman prihvatiti racioniranje pomoći u hrani ljudima koji ne mogu/neće kontrolirati svoj ​​rast stanovništva?”

Prikrivena prijetnja je jasna kada je Kissinger, glavni izaslanik Rockefeller-a postavio visok prioritet na smanjenje populacije, usmjeravajući ju u američku vanjsku politiku, u ime nacionalne sigurnosti, na osnovi ucjene zemljama u skladu s programom “planiranja obitelji” za provedbu kontracepcije, sterilizacije i pobačaja u cilju smanjenja nataliteta sa polugom za opskrbu hranom i pomoći u hrani.

Također je uspostavljen presedan za vođenje računa o performansama planiranja obitelji u ocjeni zahtjeva za pomoć od strane AID (Američke agencije za međunarodni razvoj i savjetodavne grupe). Budući da je rast stanovništva jedan od glavnih odrednica povećanja potražnje za hranom, raspodjele oskudnih PL 480 resursa o kojima treba voditi računa i o tome koje korake državu provodi u kontroli stanovništva, kao i proizvodnji hrane. U tim osjetljivim odnosima, važno je da država ima stil kojim bi se se izbjegao dojam prisile.

Pogledajmo kako je bilo na UN konferenciji o ljudskom okolišu 1972. godine, pošto nema snimke UN Svjetske Konferencija za Hranu 1974. godine
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite pravokutnik ‘CC’ i odaberite “Prijevod titla”*

 
(activistpost.com)