Nevjerojatno je da moderni nuklearni reaktori ne mogu parirati ovom ogromnom reaktoru ni po dizajnu ni po funkcionalnosti. Prema istraživanjima, ovaj drevni nuklearni reaktor je bio dug nekoliko kilometara

Radnik u nuklearnoj elektrani je 1972. godine primijetio nešto sumnjivo u rutinskoj analizi urana dobivenog iz normalnog mineralnog izvora u Africi.

Kao što je slučaj sa svakim prirodnim uranom, materijal je sadržavao tri izotopa oblika s različitim atomskim masama: uran 238, najrasprostranjeniji, uran 234, najrjeđi i uran 235, koji je najtraženiji jer može održati nuklearnu lančanu reakciju.

Specijalisti iz Komisije za atomsku energiju (CEA) su tjednima bili šokirani ovim otkrićem.

Svuda u Zemljinoj kori, na Mjesecu, pa čak i na meteorima mogu se pronaći atomi urana 235 koji sačinjavaju točno 0,72% ukupnog sadržaja. Međutim, u uzorcima koji su analizirani, a koji su došli iz rudnika Oklo u Gabonu, bivšoj francuskoj koloniji u zapadnoj Africi, uran 235 čini samo 0,717 posto. Iako mala, ova razlika je dovoljna da uzbuni francuske znanstvenike da nešto nije u redu s mineralima.

Ovi mali detalji su doveli do daljnjih istraživanja koja su pokazala da bar dio rudnika sadrži minerale s manje urana 235. Uskoro su se znanstvenici i istraživači diljem svijeta skupili u Gabonu istražiti što to nije u redu sa uranom iz Okla.

Ono što je tamo otkriveno je iznenadilo sve koji su se okupili. Mjesto s kojeg potječe uran je u stvari napredni podzemni nuklearni reaktor koji je daleko bolji od današnjih reaktora.

Istraživači vjeruju da je ovaj drevni nuklearni reaktor star oko 1,8 milijardi godina i da je radio bar 500.000 godina u dalekoj prošlosti. Znanstvenici su proveli još neke analize u rudniku urana, a rezultati su objavljeni na konferenciji Međunarodne atomske energetske agencije. Kako navode afričke novinske agencije, istraživači su pronašli tragove proizvoda fisije i otpada od goriva na nekoliko lokacija unutar područja rudnika.

Nevjerojatno je da moderni nuklearni reaktori ne mogu parirati ovom ogromnom reaktoru ni po dizajnu ni po funkcionalnosti. Prema istraživanjima, ovaj drevni nuklearni reaktor je bio dug nekoliko kilometara.

Ono što je naročito zapanjujuće jest da su istraživači otkrili radioaktivni otpad u okolnom području.

Ono što je iznenađujuće jest da se nuklearna reakcija odvijala tako da je plutonij nastajao kao sporedni proizvod, a sama nuklearna reakcija je postavljena tako da bude umjerena, tj. tako da može kontrolirati i spriječiti potencijalne katastrofalne eksplozije ili oslobađanje energije u nekom trenutku.

Istraživači su nuklearni reaktor u Oklu nazvali “prirodni nuklearni reaktor”, ali vjerojatno je da nikada nećemo saznati pravu istinu. Neki od istraživača koji su sudjelovali u testiranju nuklearnog reaktora su zaključili da su minerali obogaćeni u dalekoj prošlosti, prije oko 1,8 milijardi godina., Kako bi spontano izazvali lančanu reakciju. Oni su također zaključili da se voda koristila za stvaranje umjerene reakcije na isti način kao što se danas koriste rude s grafitom i kadmijem.

Međutim, dr Glen T. Siborg, bivši šef Povjerenstva za atomsku energiju SAD i dobitnik Nobelove nagrade za rad u području sinteze teških elemenata, istaknuo je da se, da bi uran “izgorio” u reakciji, uvjeti moraju točno podesiti. Na primjer, voda koja bi se dodavala u nuklearnu reakciju bi morala biti u potpunosti čista. Čak i par ppm kontaminanta bi spriječilo reakciju. Problem je što u potpunosti čista voda ne postoji nigdje u prirodi.

Nekoliko specijalista je razgovaralo o nevjerojatnom nuklearnom reaktoru u Oklou, navodeći da ni u kjem razdoblju geološki procijenjene povijesti rudnika u oklu uran nije bio dovoljno bogat uranom 235 da bi se dogodila prirodna nuklearna reakcija.

Kada je rudnik formiran u dalekoj prošlosti, zbog sporog radioaktivnog raspadanja urana 235, materijal za fisiju je trebao sadržavati samo 3% od ukupne količine što je matematički suviše malo da bi došlo do nuklearne reakcije.

Međutim, reakcija se misteriozno dogodila, što ukazuje na to da je prvobitni uran sadržavao više urana 235 nego što se to uočava u prirodi.

Dakle, još nitko se ne usuđuje iznijeti teorije o tome, tko je započeo prije toliko vremena kontroliranu reakciju u nuklearnom reaktoru, osiguravši sve neophodne uvjete koji ne postoje u prirodnom obliku.

Nagradno pitanje za skeptike, pošto reaktor postoji i ne može se negirati, neka izvole smisleno odgovoriti o čemu se ovdje radi?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)