Donald Trump je upozorio je saveznika u NATO-u da se čuva razarajućeg gnjeva američkog ekonomskog pritiska ako se Turska usudi napasti kurdske saveznike koje Amerika za sobom ostavlja u Siriji uslijed povlačenja svoje vojske

Odgovarajući na Trumpovu prijetnju, Turska je kazala da će se nastaviti boriti protiv kurdske milicije u Siriji koju podupire Washington.

Američki predsjednik Donald Trump zaprijetio je u nedjelju Turskoj da će se suočiti s ekonomskom katastrofom u slučaju da napadne Kurde nakon američkog povlačenja iz Sirije, upozoravajući istovremeno i Kurde da ne “provociraju” Ankaru.

Sjedinjene Države će “ekonomski uništiti Tursku ako napadne Kurde”, napisao je Trump na Twitteru.

Od Kurda traži da ne provociraju Tursku

Washington traži i od Kurda da “ne provociraju Tursku. Rusija, Iran i Sirija su dugoročno najviše profitirale od američke politike uništenja Islamske države u Siriji….Vrijeme je da vratimo naše trupe kući. Stop RATOVIMA BEZ KRAJA”, dodao je Trump.

Turska je u prosincu pozdravila Trumpovu najavu o povlačenju američke vojske iz Sirije, gdje su se američki vojnici borili protiv Islamske države. Ta je odluka međutim dovela u osjetljivu poziciju kurdske snage koje su se borile uz SAD protiv IS-a.

Erdogan prijeti ofenzivom na sjeveru Sirije

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan prijeti da će pokrenuti vojnu ofenzivu na sjeveru Sirije kako bi potjerao te borce, pripadnike milicije YPG koju Turska smatra teroristima.

Odgovarajući na Trumpovu prijetnju, Turska je kazala da će se nastaviti boriti protiv kurdske milicije u Siriji koju podupire Washington.

Turska već tjednima prijeti da će pokrenuti novu ofenzivu protiv YPG-a.

Odgovarajući izravno na Trumpovu prijetnju, glasnogovornik turskog predsjednika Ibrahim Kalin je rekao: “Teroristi ne mogu biti vaši partneri i saveznici.. nema nikakve razlike između IS-a i YPG-a. Nastavit ćemo se boriti protiv svih njih”.

(net.hr)

Međunarodna koalicija na čelu sa SAD-om namjerno je bombardirala naftna polja u Siriji, da ih sirijske vlasti ne bi mogle koristiti, izjavio je za Sputnjik zamjenik ministra vanjskih poslova Sirije Fejsal Mikdad

„Napravili su to tako da bi bilo potrebno platiti desetine miliona dolara za nastavak rada na ovim poljima“, dodao je on.

Diplomat je istaknuo da sada nekoliko polja kontroliraju razne grupe, uključujući i kurdski odredi Sirijskih demokratskih snaga.

„Želimo još jednom naglasiti da su Kurdi dio sirijskog naroda. Mi ne želimo da bilo tko, Kurdi, Arapi ili Asirci, rade u interesu drugih zemalja protiv interesa Sirije. Nadam se da će oni to shvatiti“ – precizirao je Mikdad.

Osim toga, Damask smatra da će SAD podržavati kurdske snage „dok se interesi strana preklapaju“.

Sirijsko rukovodstvo namjerava vratiti „svaki centimetar sirijske zemlje“, zaključio je zamjenik ministra.

Svojim izjavama o namjeri da povuku vojsku iz Sirije i zamijenti ju arapskim snagama, Sjedinjene Države pokušavaju uvući arapske zemlje u direktan sukob sa Damaskom, kao i da od njih izvuku dodatna sredstva.

Prema njegovom mišljenju, na kraju SAD neće povući svoje vojne snage.

„Glavna svrha takvih izjava je crpljenje sredstava iz arapskih zemalja. To će ih primorati da plate više za trezor SAD, koji je, možda, prazan. I uvlačenje arapskih zemalja u direktan sukob, koliko mogu to pretpostaviti, sa sirijskom vladom, a to je opasna situacija“ – istakao je Mikdad.

Prema riječima veleposlanika, neke arapske zemlje nagovještavaju da bi mogle poslati svoju vojsku u Siriju, ali na kraju to neće učiniti „jer su zaglavljene u drugim sukobima – u Jemenu na drugim mjestima“. On smatra da ove zemlje prvo moraju „riješiti svoje unutrašnje stvari“.

On je dodao da SAD još uvek podržavaju teroriste u Siriji bez obzira na izjave o smanjenju ili prekidu takve pomoći, dok istovremeno snabdevaju grupe dodatnim financijama i oružjem.

Prema njegovim riječima, sirijska vojska otkrila je nakon oslobođenja Istočne Gute i područja Damaska Hadžar el Asvad od terorista velike zalihe oružja koje je nedavno isporučeno iz zapadnih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država.

„SAD treba prestati podržavati teroriste i poštivati suverenitet Sirije i izbor sirijskog naroda“ – istaknuo je sirijski veleposlanik.
 
(sputniknews.com)

Američki vojnici koji se bore uz miliciju sirijskih Kurda u istim odorma, mogli bi se naći na meti turske vojske zbog poteškoća da ih se razlikuje u žaru borbe, rekao je zamjenik turskog premijera

Jednoznačno upozorenje dolazi u trenutku kada su turske postrojbe ostvarile daljnji napredak u sklopu „Operacije maslinova grančica” u sirijsku pokrajinu Afrin koju drže Kurdi. Prije toga, Ankara se žalila da se američki vojnici miješaju zajedno sa kurdskom milicijom – koja se smatra teroristima u Turskoj – što je neprihvatljivo za američko-turski savez.

U izjavi za turski CNN u nedjelju, zamjenik turskog premijera Bekir Bozdag je reako da ako američki vojnici nose „odjeću terorista” i nađu se među ‘teroristima’ kurdskih snaga YPG koje napadaju turske vojnike, „nema šanse da će turska vojska napraviti razliku u tom trenutku.”

On je naglasio da svaka osoba koja nosi oružje i bori se uz Kurde – „je naš cilj.” Međutim, Bozdag je dodao da niti jedna strana ne želi otvoren sukob. Ankara je pojasnila da bi američki vojnici u tom području trebali ostati daleko od mjesta gdje Turci vrše operacije, i da ne bi trebali pomagati svojim kurdskim saveznicima, rekao je on.

„Mi jasno kažemo da ne se želimo konfrontaciju sa našim saveznikom, Sjedinjenim Američkim Državama. Siguran sam da se oni ne žele suočiti sa Turskom i turskim oružanim snagama„ rekao je Bozdag.

Zabilježeni su brojni izvještaji koji ukazuju na to da timovi Specijalnih postrojbi SAD-a koriste simbole kurdskih paravojnih skupina.

U svibnju prošle godine, fotograf AFP-a je napravio niz slika koje prikazuju naoružane muškarace u uniformama – koji su bili identificirani kao sirijski pobunjenici, a zapravo su bili članovi Specijalnih postrojbi SAD-a – u kamionetu opremljenim sa bacačem granata Mk 19.

Vojnici koji su bili opremljeni sa najnovijim vrhunskim oružjem i tjelesnim oklopom, nosili su oznake kurdskog YPG-a. U to vrijeme, Pentagon je izjavio: „amblemi i druge identifikacijske oznake na njihovim vojnicima se nose kako bi se oni „uklopili u zajednici.”

Turske oružane snage su u borbi protiv Kurda od siječnja, kada je Ankara dala zeleno svjetlo za ofenzivu na kurdsku enklavu Afrin, kodnog naziva “Operacija Maslinova grančica”. Sirijski pobunjenici koji su lojalni Turskoj su predvodili ofanzivu, dok je turska vojska pružila zračnu potporu i teško naoružanje.

Cilj operacije je izbaciti kurdsku miliciju iz tog područja, ali to se ne može ostvariti bez posljedica. Bozdag je rekao da je 13 vojnika „mučenički preminulo” za vrijeme ofenzive, dok je 39 ozlijeđeno.

U međuvremenu je turski stožer objavio da je 900 kurdskih boraca „neutralizirano” do sada, izvijestila je državna novinska agencija Anadolu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Američki državni tajnik Rex Tillerson nije ispunio svoj plan dok se Washingtonu očajnički bori kako bi izbjegao isključivanje vlastitih saveznika u Siriji – nakon krize koju je pomogao izazvati prije samo nekoliko dana

Za sve radnje koje američki dužnosnici sada rade, kronologija preokreta ratovanja od Afrina do Ankare je zapanjujuće jednostavna:

13. siječnja

SAD najavljuje 30.000 vojnika Graničnih kurdskih sigurnosnih snaga (BSF) da bi spriječio “preporod” Islamske države.

15. siječnja

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan proziva BSF „vojskom terora” i obećava da će ju „zadaviti prije nego što se rodi”, rekavši da će neposredno napasti sjeverozapadnu enklavu Afrin.

Ankara kaže kako ju SAD nije ga savjetovao u svezi BSF-a, i insistirala je da Washington prekine svoje veze sa kurdskim Jedinicama narodne zaštite (YPG), koje Turska smatra separatističkim teroristima.

17. siječnja

Tillerson je izjavio za medije: „Ta cijela situacija je bila pogrešno prikazana, pogrešno opisana. Mi ne stvaramo Granične sigurnosne snage (BSF).”

U međuvremenu, glasnogovornik Pentagona Adrian Rankine-Galloway je rekao da je 8.000-10.000 vojnika paravojne postrojbe YPG-a u Afrinu: „Mi ih ne smatramo kao dio naše operacije ‘Poraziti ISIS’, što je zapravo ono što smo radili tamo, i mi ih ne podržavamo. Nismo povezani s njima.”

20. siječnja

Turska napada Afrin u operaciji pod nazivom “Operacija maslinova grančica”. Turska kaže da će stvoriti 30 km duboku „sigurnosnu zonu” unutar sirijske granice, i najavljuje planove za provođenje ofenziva još dalje na istok.

21. siječnja

„Turska je saveznik NATO-a. To je jedina zemlja NATO-a sa aktivnom pobunom unutar svojih granica. I Turska ima legitimne sigurnosne probleme” – rekao je američki ministar obrane Jim Mattis. „Mi ćemo to riješiti.”

22. siječnja

Tillerson je poručio Turskoj: „Pogledajmo možemo li raditi s vama kako bi stvorili neku vrstu sigurnosne zone koja vam je potrebna.” Vrstu sigurnosne zone koja će djelovati na istom području kao i BSF? Ta ista sila koja je navodno služila za „poraz ISIS-a”? Nema nikakve logike.

Sada bi prema nekima Tillerson mogao zaslužiti i neku simpatiju. Ako se Al-Kaida pretvorila u ISIS zadnji put kada su američke snage napustile regiju, u što će ISIS pretvoriti sada?

Turska i kurdska napetost je sve veća, i nije Washington kriv što je Ankara njegov saveznik NATO-a, dok je YPG omogućio Americi motiviranu silu u borbi protiv ISIS-a. Sve u svemu, Washington sada pokušava izvući najbolje iz najlošijeg.

No, cijela epizoda je sada postala simbol nesuvisle i osuđene na propast strategije SAD-a koja se provodila u Siriji u posljednjih sedam godina.

Što SAD misli da će se dogoditi nakon njihove objave povezanosti sa BSF-om? Kao tinejdžer koji neočekivano dolazi kući s tetovažom.

Oni to nisu rekli unaprijed Ankari jer su shvarili da bi reakcija bila Erdoganov bijes – ali opet – to je došlo ipak nakon niza nevjerojatnog poricanja.

Još veći problem je da Washington podržava nove glumce koji imaju nekoliko zajedničkih ciljeva izvan njihove misije da unište Islamsku državu – što za većinu od njih više nije prioritet, a za neke nikad nije niti bio.

U stvari, vjerojatno se pitate zašto je SAD još tamo. Za Sirijce, to je njihov sukob, Turska graniči s njima, Kurdi dugo žele vlastitu državu, i Rusija je u Siriji po službenom nalogu Assada.

Američka želja da zabode svoju zastavu Kurdima ili Turskoj ili bilo kome drugome u Siriji pokazuje dio post konfliktne pozornice, ali svi ostali ili imaju veću motivaciju, ili više legitimiteta, ili oboje. ( >RT)

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Borac Islamske države koji je ratovao u gradu Deir Ezzor u istočnoj Siriji priznao je da terorističku grupu financira Izrael kako bi potkopao sirijsku vojsku

Razotkrivajući video objavljen je u utorak u kojem Mohammed Moussa al-Shawwakh tvrdi da je teroristička grupa koordinirana sa Kurdskim sirijskim demokratskim snagama (SDF) kako bi srušili predsjednika Bashara al-Assada i porazili sirijsku vojsku.

Mohammed Moussa al-Shawwakh, čovjek koji govori u videu, otkriva da je ISIS-ov zapovjednik poznat pod imenom Abu Zaid, dao nalog da se evakuira okolno područje oko Conoco plinskih polja tako američko-kurdska koalicija SDF može preuzeti to područje prije nego vladine snaga može doći do njih.

On tvrdi da je SAD pokušao formulirati savez između SDF-a i ISIS-a koji se bore u području u Deir Ezzora kako bi mogli potkopati sirijsku vojsku koja želi osloboditi područja oko Deir Ezzora bogata naftom i plinom.

Čovjek koji se pojavljuje u intervjuu, Muhamed Moussa al-Shawwakh, kaže da njegova grupa ima zadatak braniti područje oko plinskih polja Conoco, te im je naređeno da propuste kurdske snage na to strateško mjesto. Naredba je došla, kaže, od strane vrhovnog emira (vođe) Abu Zaida.

ISIS-ov borac priznanje da im je naređeno da puštaju kurdske snage i na druga područja bogata plinom i naftom u regiji kako bi oni napravili propagandne video materijale.

Mohammed je završio razgovor rekavši da on zna za činjenicu da SAD pokušava uspostaviti savezništvo između kurdskih snaga i ISIS-a u pokrajini Deir Ezzor kako bi se potkopala vlada na čelu sa Bashar al-Assadom koji vodi vojne napore kako bi oslobodi regiju. (izvor)
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prosvjed je protekao u miru, ali je glasnogovornik frankfurtske policije rekao da su se mogle vidjeti zastave i transparenti zabranjene u Turskoj  Kurdistanske radničke stranke (PKK) i fotografije njezina povijesnog vođe Abdullaha Oecalana

Tridesetak tisuća ljudi, uglavnom Kurda, prosvjedovalo je u subotu u Frankfurtu tražeći “demokraciju u Turskoj” i “slobodu za Kurdistan”, priopćila je policija.

Organizatori su očekivali 20.000 ljudi na ovom skupu koji se održava u prigodi Newroza, Nove godine po kurdskom kalendaru.

Prosvjed je protekao u miru, ali je glasnogovornik frankfurtske policije rekao da su se mogle vidjeti zastave i transparenti, u Turskoj zabranjene Kurdistanske radničke stranke (PKK) i fotografije njezina povijesnog vođe Abdullaha Oecalana.

Policija dodaje da tijekom prosvjeda nije intervenirala kako bi zaplijenila te zastave da ne bi potaknula izgrede. No rekla je da je oduzela fotografije koje poslije mogu poslužiti za pokretanje sudskog progona.

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan optužio je u ponedjeljak njemačku kancelarku Angelu Merkel da “podupire teroriste”, što je nova eskalacija u veoma napetim vezama Ankare i Berlina zadnjih tjedana.

Turska odavno optužuje Njemačku da pruža utočište kurdskim militantima. Berlin je te optužbe ocijenio kao protivne zdravom razumu. U Njemačkoj živi najveća turska dijaspora u svijetu, ali i velika kurdska zajednica.

Njemačka tajna služba: Ne vjerujemo da Gulen stoji iza vojnog udara

Turska vlada nije uspjela uvjeriti Njemačku tajnu službu (BND) da iza prošlogodišnjeg neuspjelog pokušaja vojnog puča u Turskoj stoji bivši turski imam i propovjednik koji živi u egzilu u Sjedinjenim Državama, Fethullah Gulen, kazao je za njemački list Der Spiegel ravnatelj BND-a Bruno Kahl.

Turski predsjednik Tayyip Erdogan i turska vlada Gulena optužuju za organiziranje vojnog udara 15. srpnja u kojemu je ubijeno više od 240 ljudi, nakon što su pobunjeni vojnici tenkovima, helikopterima i ratnim zrakoplovima napali parlament u pokušaju svrgavanja vlade.

“Turska nas je pokušala uvjeriti u to na svakoj razini no dosad nije uspjela”, kazao je u intervjuu za Spiegel Kahl.

Erdogan i turska vlada od Sjedinjenih Država traže Gulenovo izručenje, a on niječe umiješanost u pokušaj vojnog udara. Ravnatej BND-a je rekao i kako ne smatra da iza pokušaja vojnog udara stoji turska vlada.
 

 
(vecernji.hr)

Turska se sada približava Rusiji zbog dvije razlučite situacije i poticaja – potrebe da se zaštiti od, očito propuštene i nespretne ponude za priključenje EU i, da se obrani od planova Sjedinjenih država za stvaranje “federalizacijske” države u Siriji pod vodstvom Kurda

Brexit je zdrobio Erdoganove nade da će ikada uspjeti stići do bezviznog režima s EU (primjerice, institucionalizacije migrantske krize).

Stalni napori Sjedinjenih država da pomognu babici, “geopolitičkom Izraelu”, da porodi Kurdistan u srcu Bliskog istoka, je dugoročna prijetnja turskoj državi.

Erdogan je prije mjesec dana postavio situaciju za moguća pomicanja – zamijenio je Davutoglua Jildirimom (a pripremljeno je da Davutoglu bude “krivac” za rušenje ruskog protiv-terorističkog zrakoplova iznad Sirije) i dobro odigrao, stvarajući tako “geopolitičko osiguranje” u slučaju da se EU i Sjedinjene države okrenu protiv njega.

Ono što turski čelnik nudi svom ruskom kolegi je da “odmrzne” odluku o Balkanskom toku (plinovodu), u zamjenu za ukidanje strogih ekonomskih mjera protiv Turske. Zemlji su, također, potrebni ruski turisti, kako bi obnovila uništenu ekonomiju, što podgrijava nezadovoljstvo građana.

Rusiji je u interesu da nadgleda Tursku i iskoristi nezadovoljstvo turskog rukovodstva Europskom unijom i Sjedinjenim državama.

Možda čak postoji mogućnost da se Turska preusmjeri na Istok; naime, to je moguće članstvom u Šangajskoj organizaciji za suradnju ili pregovaranjem o slobodnoj trgovini sa Euroazijskom unijom.

Obje ove stvari mogu biti od koristi Rusiji u sveukupnoj strategijom razgrađivanja unipolarnog svjetskog poretka.

Što se kurdskog pitanja tiče, Ankara bi željela da Moskva nastavi odlučno podržavati sirijsku vlast u njenoj skorašnjoj post-Daesu oslobodilačkoj ofanzivi protiv ilegalne okupacije “federalnih” područja (međunarodna podjela) od strane kurdskog YPG-a.

Turska neće vojno napasti Siriju kako bi se zaustavio ovaj uništiteljski američki projekt, te stoga ovisi od podrške ruskih specijalnih i zračnih snaga i pomoći oružanim snagama Sirije u predstojećim operacijama.

Glavni ustupak Turske je da će prešutno prihvatiti Predsjednika Bashara al-Assada i njegovo vodstvo (bez obzira na priopćenja, kojim će turska vlada u javnosti morati čuvati svoj obraz), sve dok Sirijska arapska vojska, uz rusku pomoć, ne razbije američku viziju drugog “geopolitičkog Izraela”, “Kurdistana”.

Što se pitanja “Kurdistana” tiče, postoji srednjoročna šansa da Sirija, Iran, Irak i Turska (gdje trenutno prijeti militantni kurdski separatizam), zajedno s ruskim “vodstvom sa začelja” i nadzorom, uništiti ovu militantu prijetnju i natjeraju pro-američke kurdske snage u regiji na polaganje oružja.

U slučaju da je ovakvo rješenje moguće izvesti, ono može biti temeljna struktura za post-Daesu, bliskoistočnu verziju Bečkog kongresa.
 
(Katehon)

Prije točno mjesec dana se u svojoj vili izvan Moskve, Novo Ogarjovo, ruski predsjednik Vladimir Putin sastao s bivšim američkim državnim tajnikom i savjetnikom za nacionalnu sigurnost, Henryem Kissingerom

Jasno je da ostarjeli američki strateg nije u Moskvu doputovao kao turist, posebice ako uzmemo u obzir da je Kissinger bio jedan od autora politike detanta u američko-sovjetskim odnosima. Osim toga, važno je naglasiti da je Kissingeru ovo samo jedan u nizu privatnih posjeta Moskvi u vrijeme Putinovog predsjedničkog mandata.

Vladimir Putin i Henry Kissinger se redovito susreću i u Moskvi i na marginama velikih svjetskih foruma i konferencija, a mnogi će se iznenaditi kada vide kompletan popis njihovih susreta objavljen na službenoj stranici Kremlja.

Što su točno govorili Putin i Kissinger, nitko ne zna, a treba dodati i da se nakon razgovora s Putinom bivši američki državni tajnik sastao i s čelnikom Izvršnog ureda ruskog predsjednika, Sergejom Ivanovim, bivšim sovjetskim obavještajcem iz Lenjingradskog kružoka, čovjekom koji uživa najveće Putinovo povjerenje.

Nakon sastanka s Ivanovim u službenom priopćenju stoji “kako se vodila iskrena i otvorena rasprava prvenstveno o trenutnom stanju rusko-američkih odnosa”.

Svima je jasno da je Kissinger Moskvu posjetio s posebnom zadaćom i da je od Vladimira Putina osobno htio čuti stvari koje će prenijeti Washingtonu. Ovakav posjet ne treba čuditi, obzirom da Vladimir Putin ne razgovara s američkim dužnosnicima koji nisu njegovog ranga, nego ih upućuje ruskim kolegama. Iznimke su rijetke, kao kada se u svibnju prošle godine susreo s američkim državnim tajnikom Johnom Kerryiem u Sočiju.

Posljednji susret Putina i Kissingera u Kremlju se dogodio u listopadu 2013. godine, uoči ukrajinske krize, a i tom prilikom Kissinger nije propustio razgovarati s Ivanovim, prenosi službena stranica Kremlja.

Iako su mnogi ovaj susret protumačili kao dogovor između Washingtona i Moskve o pitanjima Sirije i Ukrajine, malo je vjerojatno da je bivši američki državni tajnik imao ikakve ovlasti da dogovara nešto s Putinom.

Međutim, važno je napomenuti da je Kissinger uvijek tvrdio da zaoštravanje odnosa s Rusijom za Ameriku nije dobra stvar i da bi Bijela kuća trebala preispitati svoje stavove o tom pitanju.

S druge strane imamo George Sorosa, američkog milijardera i takozvanog “filantropa”, vjerojatno najzaslužnijeg što je Barack Obama izabran za američkog predsjednika. Naime, postoji fotografija iz rane faze predizborne kampanje Baracka Obame na kojoj se vidi i George Soros, ali se kasnije više nije pojavljivao u društvu budućeg američkog predsjednika, pretpostavljajući da bi to moglo biti kontraproduktivno na izborima.

Soros i Kissinger zastupaju potpuno suprotne stavove o Rusiji i američko-ruskim odnosima, što su primijetili i u Moskvi. Nema sumnje da je Kissinger s Putinom razgovarao o Siriji, te da je to bila glavna tema razgovora.

Od početka rata u Siriji je poginulo više od 250 000 ljudi, a preko četiri milijuna je izbjeglo izvan granica domovine. Samo u Turskoj ih ima skoro dva milijuna, od kojih su mnogi pobjegli u Europu i time izazvali najozbiljniju migracijsku krizu od Drugog svjetskog rata.

Europol: “ISIL – glavna prijetnja europskoj sigurnosti”

Osim toga, ova humanitarna katastrofa je uzrokovala i “najznačajniju terorističku prijetnju u posljednjih 10 godina”, kako je 25. siječnja upozorio Europol. Agencije za provedbu zakona Europske unije su također primijetile da napadi u Parizu 13. studenoga 2015. godine pokazuju da ISIL terorističkim operacijama širi svoj utjecaj u cijelom svijetu. Postoji opravdana sumnja da će ovih napada u budućnosti biti još.

George Soros: “Glavna prijetnja – Rusija”

Međutim, nisu baš svi uvjereni da je barbarski ISIL najveća prijetnja svijetu. George Soros je rekao “kako ISIL predstavlja prijetnju i Zapadu i Istoku, ali da tu prijetnju ne treba precjenjivati”.

“Iako teroristički napadi džihadista ulijevaju strah, ta se prijetnja ne može se usporediti s prijetnjom koja dolazi od strane Rusije”, rekao je Soros.

Otprilike na istom tragu piše i viši savjetnik u Centru za analizu za europsku politiku (CEPA) u Washingtonu, Janusz Bugajski, koji za Jutarnji list piše “kako su trenutno dvije najveće prijetnje svjetskoj stabilnosti Bashar Al-Assad, koji guši unutarnju demokratsku oporbu u Siriji, te Vladimir Putin koji šalje izbjeglice u Europsku uniju i tako je želi podijeliti i uništiti”.

George Soros smatra da su SAD i europski lideri napravili ozbiljnu pogrešku gledajući u Rusiji potencijalnog saveznika u borbi protiv “Islamske države”.

“Stvarni cilj Putina je raspad Europske unije, a najbolji način da se to postigne je preplaviti Europu milijunima izbjeglica iz Sirije”, kaže mađarsko-američki filantrop, milijarder, a za mnoge spekulant i prevarant George Soros.

Ovdje vidimo koliko se podudaraju izjave raznoraznih analitičara i stručnjaka koji kao papagaji ponavljaju Soroseve fraze, iako postoje brojne indicije da upravo Sorosevo “Otvoreno društvo” i razne nevladine udruge povezane s njim stoje iza plimnog vala izbjeglica iz Turske, koji su više od tri godine živjeli u tamošnjim izbjegličkim kampovima i krenuli put Europe tek nakon vješto pripremljenog terena za njihov dolazak.

George Soros je rekao i da je ruska intervencija u sirijskom sukobu strateški promašaj, jer su se pogoršali odnosi Moskve i Turske.

Erdogan: “Moj problem su Kurdi, ne ISIL”

Dok se Rusija bori protiv “Islamske države”, Turska je odlučila testirati snagu NATO saveza i svojih partnera obaranjem ruskog zrakoplova. Iako je riječ o agresiji, Europljani su sklopili sporazum s Turskom o izbjeglicama i sljedećih deset godina ćemo Ankari slati milijarde dolara ni za što, a Erdogan bi trebao spriječiti izbjeglički val prema Europi. Istina je da Turska nije učinila ništa i da se protok izbjeglica ne smanjuje.

Očito je da Erdogan želi vratiti staru slavu Osmanskog carstva i zemlju pretvoriti u regionalnog lidera. On to i ne skriva. Tijekom posjete šefa Palestinske samouprave Mahmouda Abbasa Ankari, Erdogan ga je dočekao okružen sa 16 vojnika odjevenih u odore osmanskih janjičara.

Oporbeni zastupnik turskog parlamenta je tada izjavio da se Erdogan teroristima “Islamske države” koristi za njegov obračun sa sirijskim Kurdima, jer se ne usuđuje u Siriju ući s turskim kopnenim snagama.

Dakle, tzv. “strateški neuspjeh” Rusije u Siriji, kako ga naziva Soros, nije ništa više od pokušaja da se ugodi Turskoj.

Turska strahuje da će zbog jačanja suradnje između sirijskih Kurda i Rusije utjecaj Turske biti oslabljen. O tome svjedoči i izvješće obavještajne zajednice Sjedinjenih Država predočeno nedavno u Kongresu.

U tom izvješću se navodi da se Erdogan više bavi uništavanjem Kurda, nego terorista “Islamske države”. No, s druge strane, izvješće od svih kopnenih snaga koje se bore protiv ISIL-a Kurde naziva “najboljim borcima”. Dakle, Washington ih podržava, što je izazvalo Erdoganov bijes i oštar napad na Washington. Turski predsjednik je uputio ultimatum Americi i tražio da se konačno izjasni tko su im saveznici – Kurdi ili Turska. Kasnije je Erdogan optužio Sjedinjene Države da su regiju “utopili u moru krvi”.

Henry Kissinger: “Glavna prijetnja – vakuum državne vlasti”

Sada se vratimo da bivšeg američkog državnog tajnika, Henrya Kissingera, koji i sam nije bez grijeha, ali ga se nikako ne može usporediti s aktualnom administracijom i elitom u Sjedinjenim Državama u proteklih 25 i više godina.

I dok je sa Sorosem sve jasno, Henry Kissinger, američki državni tajnik u Nixonovoj administraciji, prošlog mjeseca je posjetio Moskvu, gdje je održao predavanje u “Zakladi Gorčakov”.

U svom govoru Kissinger je rekao: “Sada najveće prijetnje dolaze iz propalih država i sve većeg broja nekontroliranih teritorija”.

“Ovo proširenje vakuuma vlasti ne može biti zaustavljen od strane bilo koje države, nego samo suradnjom između Sjedinjenih Država, Rusije i drugih velikih sila”, rekao je Henry Kissinger.

Zato je Kissinger bio iznenađen odlukom Obamine administracije za povećanjem vojne potrošnje u Europi, više od četiri puta, dok je proračun za borbu protiv “Islamske države” uvećan samo za 50%. Te odluke pokazuju da Obami nije prioritet borba protiv terorizma, što je i ruski stav.

Prema Kissingeru, “multipolarni svjetski poredak je u nastajanju, a Rusiju, prije svega, treba promatrati kao bitan element nove globalne ravnoteže, a ne kao prijetnju Sjedinjenim Državama”.

“Europska inicijativa povjerenja”, pokrenuta 2014. godine kako bi se “umirili američki saveznici” i poručilo im se da će njihova sigurnost i teritorijalni integritet kao članica NATO saveza “biti zaštićeni”, omogućava Sjedinjenim Državama da pošalju još vojnika i vojne opreme u Europu.

S druge strane, to je u suprotnosti s ugovorom između Rusije i NATO saveza iz 1997. godini, prema kojem se obje strane obvezuju da neće koristiti velike kontingente na granicama između Rusije i zemalja članica NATO saveza.

Prioriteti su jasni

Sudeći prema ponašanju Obamine administracije, Sorosev stav je bliži onome kojeg zastupaju Bijela kuća, Pentagon i NATO. Soros samo izjavljuje i putem svojih nevladinih udruga, agencija i medija promovira stavove jastrebova Washingtona, koji su ostali bez utrke u naoružanju iz vremena Hladnog rata, što je izravno bilo povezano s izdašnim vojnim proračunima.

Kissinger je i u tom slučaju pokazao da je moguće pregovarati čak i s tako teškim suparnicima kao što su bili SSSR i Kina, a često nudi uravnotežen i razuman pristup. No, upitno je hoće li ga “demokrat” Obama poslušati, jer su interesi jastrebova iz Washingtona, vojno-industrijskog kompleksa i spekulanta Georga Sorosa iznad zdravog razuma.

Općenito, prioriteti svih strana u sukobu su jasni. Erdogan se bori protiv Kurda i za to ne bira načine. Europa stenje pod pritiskom izbjeglica, a SAD jačaju vojnu prisutnost u Europi pravdajući to mantrom “opasnosti od ruske agresije”. Rusija za sada prilično dobro odrađuje posao uništavanja terorističkih skupina i ovakvu inicijativu, kao što je bio posjet Henrya Kissingera Moskvi, ma od kojih krugova iz Sjedinjenih Država došla, uvijek treba pozdraviti.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Islamska država je počela koncentrirati snage na sjeveru sirijske provincije Raka jer sprema veliku ofenzivu na pozicije kurdskih snaga samoobrane.

ID je na tom frontu uspjela izbaciti Kurde iz naselja Az-Zajbakija i namjerava napredovati dalje.

Amerikanci dozirano podržavaju sirijske Kurde, ali Islamska država protiv njih ratuje u dobroj mjeri – američkim oružjem. Zato su se u Washingtonu pojavila podozrenja da su sirijski Kurdi “suštinski već preorijentirali na Rusiju”.

Međutim, “kurdsko pitanje” je samo dio sirijskog i bliskoistočnog rebusa koji sa primirjem jedva da je postao išto zamršeniji i neizvjesniji.

Predstavnik oporbenog Vrhovnog komiteta za pregovore – general Slobodne sirijske vojske Assad al-Zubi – popodne je priopćio da ta grupacija, koju Amerikanci uporno proglašavaju za “umjerenu”, istupa iz “režima prekida vatre”.

Objasnio je da se “primirje raspalo prije nego što je i počelo”. Krivnju je, naravno, svalio na “vladine snage”.

Svoju igru, naravno, igra i sirijska Al Kaida – Džebhat an-Nusra. Jedna od njezinih vođa – koji sebe naziva Abu Musab al-Siri – rekao je njemačkom listu Die Welt da želi isprovocirati Rusiju da prekrši primirje koje je nazvao “glupim”.

Pohvalio se njemačkom listu da Nusra ima 10.000 ljudi pod oružjem i naglasio: “Nama je potreban fijasko prekida vatre. Naša strategija za to je utvrđena: provocirati Ruse”.

Otkrio je čak: da će izvesti udar na rusku bazu kod Latakije – da bi ruski avioni počeli bombardirati “nusrovce” s kojima su izmiješane snage “umjerene oporbe”, a čim se te snage nađu pod ruskim bombama – od primirja neće ostati ništa.

Svjetski poznati američki ekonomist i politički i ekonomski komentator – Paul Craig Roberts koji je bio pomoćnik ministra financija u administraciji Ronald Reagana – danas je upozorio da protiv primirja djeluje i Turska.

Ankara, po njegovoj procjeni, samo čeka odobrenje Washingtona zaratiti s Rusijom u Siriji.

Istovremeno se sprema ponovno potpaliti armensko-azerbajdžanski konflikt – da bi i na tom novom frontu “zaposlila Rusiju”.

Roberts posebno upozorava: “Demonizacija Vladimira Putina je dio plana za destabilizaciju situacije u samoj Rusiji. Moskva je glavna prepreka planetarnoj dominaciji SAD”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

“Rusija ne podržava režim predsjednika Sirije Bashar al-Assada, ali dijeli njegove ciljeve u borbi protiv terorizma”, izjavila je službena predstavnica MIP Rusije Marija Zaharova

“Mi ne podupiremo režim Assada, ali ga podržavamo u borbi protiv terorizma, podržavamo oporbu i Kurde koji se bore protiv Islamske države”, izjavila je službena predstavnica MIP-a Rusije Marija Zaharova.

“Govorimo o tome da se ne može isporučivati ​​oružje nezakonitim formacijama zaobilazeći Damask, da je velika greška izvana smjenjivati ​​režim. Međutim, u borbi Damaska ​​i oporbe mi nismo stajali ni na čiju stanu. Štitili smo suverenitet Sirije i međunarodno pravo”, navela je Zaharova.

Po njezinim riječima, pokušaji da se sačuva i obori režim izvana – put je u nigdje.

“Umjetna tvorevina neće dugo trajati, čuvali je – ne čuvali. Ne može nijedan model, tko god da ga podržava ili razbija izvana, biti pravi za državu. To je poguban put, a takvih primjera ima mnogo”, smatra ona.

Turske akcije na granici sa Sirijom su agresija

Govoreći o politici Turske u cjelini, Zaharova je podsjetila da stručnjaci smatraju da Ankara pokušava obnoviti Osmansko carstvo.

“U posljednje vrijeme turska politička elita zaista daje razlog da se poslušaju oni koji smatraju da Turska počinje oživljavati carske ambicije.

Ako je to tako, želim podsjetiti, kao prvo, što je donijela Osmanska imperija europskim državama koje sada šute ne ocjenjujući bilo koje akcije Ankare. Drugo, kako se ta priča završila za samu Osmansku imperiju.

I još jedan detalj. Dok je postojala, Osmansku imperiju su nazivali ‘bolesnikom Europe’.

Da li Turska želi da je opet tako zovu – zaista sumnjam u to”, navela je ona.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)