Ušao je u njen stan u Parizu i tukao ju recitirajući pritom stihove iz Kurana. Zatim ju je bacio kroz prozor na trećem katu

Sud u Francuskoj vjerojatno će osloboditi krivične odgovornosti muslimana koji je iz mržnje prema Židovima ubio stariju pripadnicu te vjere jer je prilikom zločina bio pod utjecajem kanabisa, javlja The Independent.

Kobili Traore optužen je za ubojstvo 65-godišnje Sarah Halimi.

U travnju 2017. godine ušao je u njen stan u Parizu i tukao ju recitirajući pritom stihove iz Kurana. Zatim ju je bacio kroz prozor na trećem katu.

“Ubio sam šejtana (đavol u islamu)”

“Ubio sam šejtana!” navodno je viknuo 29-godišnjak kada je stariju gospođu bacio kroz prozor.

Traore je priznao ubojstvo, ali je sudac, koji treba odlučiti hoće li se uopće suditi Traoreu, na preliminarnom suđenju rekao kako je moguće da optuženik nije odgovoran za svoje postupke jer je prije zločina pušio marihuanu.

Naime, prema rezultatima nekoliko psihijatrijskih procjena koje su provedene nakon ubojstva, Traore je bio u stanju “akutnog delirija” izazvanog prekomjernom uporabom kanabisa.

Traore je navodno pušio do 15 jointova dnevno.

Odbačena optužnica za zločin iz mržnje

Psihijatri su se složili kako Traore nije mentalno bolestan, ali se nisu složili oko toga je li u potpunosti odgovoran za svoje postupke.

Sudac je već prije odbacio “otežavajuću okolnost antisemitske naravi” ubojstva, koja je optužnici dodana mjesecima nakon ubojstva.

(index.hr)

“Igrali smo se s Kuranom oko dvije minute prije nego što su me dvije osobe koje su izgledale kao Somalijci napale. Jedan od njih je uzeo Kuran”

Nasilni nemiri izbili su u danskoj prijestolnici u nedjelju kada je desničarski političar i kritičar islama Rasmus Paludan, vođa stranke Stram Kurs (Striktni tečaj), održao demonstracije u okrugu Norrebro, prenosi danski radio.

Pojavila se ljutita skupina protu-prosvjednika i napala desničarske demonstrante Paludana, a kada je policija intervenirala, i oni su bili napadnuti, piše Nyheter.

“Očekivali smo protu-prosvjede, ali ne i da će to dovesti do nemira koje smo vidjeli danas” – rekao je šef policije Kopenhagena Jorgen Bergen Skov na konferenciji za novinare u večernjim satima, dok su neredi još bili u tijeku.

Ljudi su, između ostalog, bacali kamenje, bicikle i plastične stolice na policiju, a snimke iz okurga Norrebra pokazuju kako su automobili i druga imovina bili zapaljeni.

Policija je upotrijebila suzavac i stavila oružje na gotovs, bez pucanja. Policija je u ponedjeljak ujutro priopćila kako je tijekom nedjeljnih nereda uhićeno 15 osoba u prosvjedu koji se proširio i na druge okruge u Kopenhagenu.

Kvallsposten navodi da su prolaznici bili isprovocirani kada su Rasmus Paludan i stranački kolega bacali Kuran naprijed-natrag i demonstrativno ga šutirali nekoliko puta.

“Igrali smo se s Kuranom oko dvije minute prije nego što su me dvije osobe napale, koje su izgledale kao Somalijci. Jedan od njih je uzeo Kuran” – rekao je Paludan Ekstrabladetu.

To nije prvi put da Rasmus Paludan demonstrira na području gdje žive većinom muslimani, a on je prethodno izazvao kritike oluju paleći Kuran .

Danski premijer Lars Lokke Rasmussen je na Twitteru objavio da se distancira od Paladinsove “besmislene provokacije”, ali je potaknuo ljude da ga upute sa argumentima umjesto s nasiljem.

Rasmus Paludan, čelnik danske ekstremno desničarske stranke Čvrsti smjer, zapalio je nedavno nedjelju primjerke muslimanske svete knjige Kurana u kvartu Noerrebro, gdje živi muslimanska populacija u Kopenhagenu.

Prema navodima lista Ekstra Bladet, Paludan je bacao primjerke Kurana u zrak, u tijeku prosvjeda pripadnika njegove stranke, koji se protive tome što muslimani obavljaju molitvu petkom (džumu) ispred zgrade danskog parlamenta.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Maroko je zemlja koja je 99 posto muslimanska (suniti)

Papa Franjo u subotu i nedjelju boravi u posjetu Maroku radi promicanja međureligijskog dijaloga, a tijekom posjeta susrest će se i s migrantima, čiji su problemi također jedna od najvažnijh tema njegova pontifikata.

Papu s nestrpljenjem očekuje zajednica od više od 30.000 katolika, većinom stranaca koji su došli iz subsaharske Afrike, studenti ili migranti na putu prema Europi.

Gotovo trećinu ih se očekuje na nedjeljnoj misi u sportskom kompleksu, neviđenoj sceni od posjeta pape Ivana Pavla II 1985. godine. Maroko je zemlja koja je 99 posto muslimanska (suniti).

Kao i njegov posjet Ujedinjenim Arapskim Emiratima u siječnju, slika Pape koji služi misu, dan nakon susreta s kraljem i “zapovjednikom vjernika” Muhamedom VI te visokim vjerskim dužnosnicima, bit će konkretan primjer njegovih opetovanih poziva na vjersku toleranciju.

Papin posjet budi nadu kršćanskih manjina koje traže pravo na punu vjersku slobodu zajamčenu ustavom.

Nepotpune vjerske slobode

“Sanjamo o slobodnom Maroku koji prihvaća svoju religijsku raznolikost”, istaknula je Koordinacija marokanskih kršćana, izrazivši želju da Papin posjet bude povijesna prilika da Maroko učini opipljiv napredak u tom smislu.

Po marokanskom ustavu islam je državna religija, no država svima jamči slobodu vjeroispovijesti.

Marokanski kazneni zakon ne predviđa smrtnu kaznu za muslimane koji se odreknu islama, za razliku od Ujedinjenih Arapskih Emirata.

U Maroku “pravilo igre je diskrecija”, objašnjava jedan vjerski dužnosnik u Rabatu.

To je pitanje osjetljivo. U lipnju je prošle godine marokanski državni ministar zadužen za ljudska prava, islamist Mustafa Ramid, ocijenio je da je sloboda savjesti “prijetnja koheziji” Maroka.

Dobrovoljno obraćenje nije kazneno djelo, ali prozelitizam (potkopavanje vjere muslimana ili njihovo obraćenje na drugu religiju) može biti kažnjivo s tri godine zatvora. “Osuđuje se agresivan prozelitizam”, rekao je marokanski veleposlanik u Parizu Šakib Benmusa.

Po njegovu mišljenju, “posjet pape Franje je važan trenutak, i kada je riječ o borbi protiv fanatizma, identitetske segregacije i netolerancije, ali i (…) pozitivnoj interakciji između religija, naroda i civilizacija”.

Papa podržava masovne migracije u Europu

Papa Franjo je kazao da bi volio da je bio u Marakešu u prosincu kada je više od 150 zemalja usvojilo UN-ov Globalni pakt o migracijama. Na taj je skup poslao svojeg predstavnika.

Neobvezujući dokument, kojim se želi poboljšati međunarodnu suradnju u upravljanju migracijama, probudio je velike strasti u više zemalja prije konačne ratifikacije u New Yorku.

Papa će se u subotu susresti s migrantima u centru mjesnog Caritasa, gdje će održati govor.

Lokalna Katolička Crkva osnovala je prihvatne centre za migrante u nekoliko marokanskih gradova, zbog nepostojanja drugih struktura.

Migrantsko pitanje drugo je osjetljivo pitanje u Maroku, koji zagovara politiku “humanog” prihvata. No Rabat je redovito meta kritika aktivista za ljudska prava, koji kritiziraju česta pritvaranja migranata čime ih se želi spriječiti da dopru do mediteranske obale.

“Nadam se da će Papin posjet omogućiti napredak u tom pitanju”, rekao je nadbiskup Tangera, msgr. Santiago Angelo Martinez na nedavnoj konferenciji za novinare.

Papin posjet Maroku događa se 34 godine poslije posjeta Ivana Pavla II., u ljeto 1985., koji je obilježio međureligijski susret s 80.000 mladih na stadionu.

Marokanski kralj Hasan II (otac sadašnjeg kralja) bio je primljen u Vatikanu u studenome 1991. kao prvi predsjednik neke arapske države kojeg je Papa pozvao u posjet.

(dnevno.hr)

Globalistička premijerka Novog Zelanda, bivše mormonka, a danas ateistica, prihvatila je muslimanska obilježja poslije napada na džamiju

Mlada novozelandska premijerka Jacinda Ardern od početka svog mandata slovila je za jednu od predvodnica novog progresivnog vala u svjetskoj politici.

Tu je reputaciju potvrdila svojom reakcijom na teroristički napad u Christchurchu, u kojem je deklarirani eko-fašist iz Australije ubio 50 muslimanskih vjernika.

Na barbarski pokolj ljudi koji su na Novi Zeland došli u potrazi za boljim životom, u trenutku dok su se molili u džamijama, Ardern je odgovorila suosjećajno, ali odlučno.

Poručila je bjelačkom teroristu, koji je u svom manifestu dao do znanja da je njegov teror imao za svrhu produbiti jaz i potaknuti sukobe između manjinskih muslimana i većinskih kršćana i nevjernika, da je izabrao Novi Zeland zbog njegove “raznolikosti u kojoj dijeli zajedničke vrijednosti”, no da ga Novozelanđani “potpuno odbacuju i osuđuju”.

U naknadnom govoru dala je do znanja da neće izgovoriti ni njegovo ime jer mu ne želi dati zloglasnu slavu za kojom je težio.

Najavila je i hitnu zabranu jurišnog i drugog poluautomatskog oružja vojnog tipa. Otišla je u džamiju u kojoj je izvršen pokolj i tamo izrazila sućut i podršku pripadnicima pogođene muslimanske zajednice.

Obećala je i da će pokriti pogrebne troškove obiteljima 50 ubijenih. Mnogi mediji i komentatori na društvenim mrežama pohvalili su je kao državnicu koja “redefinira vodstvo u doba terora”, odlučno ustajući protiv sve raširenijeg protumuslimanske netrpeljivosti i mržnje na Zapadu.

Jacinda Ardern s hidžabom na glavi citirala proroka Muhameda

No prošli petak je, na odavanju počasti žrtvama u Christchurchu na kojem su sudjelovali deseci tisuća Novozelanđana, otišla još dalje – prema nekima, predaleko.

“Prorok Muhamed, salalahu alajhi vasalam (mir bio nad njim), rekao je: ‘Vjernici u svojoj uzajamnoj ljubaznosti, suosjećanju i milosrđu su kao jedno tijelo.’ Kad bilo koji dio tijela pati, cijelo tijelo osjeća bol. Novi Zeland žaluje s vama. Mi smo jedno”, poručila je Ardern, citirajući hadise (zapise o riječima, djelima i prešutnom odobravanju proroka Muhameda, što je uz Kuran glavni izvor islamske teologije).

Pritom je, kao i pri posjetu džamiji u Aucklandu idući dan, nosila muslimansku maramu, poznatu kao hidžab. Isto su na taj dan učinile i mnoge druge Novozelanđanke, čime su htjele simbolični izraziti solidarnost s muslimanskom zajednicom.

Možda će to zvučati neumjesno, ali valja priznati kako je prilično neobično da novozelandska premijerka, koja nije muslimanka po vjeri, nosi muslimansku opravu i oslovljava proroka Muhameda tradicionalnom muslimanskom frazom. Neobičan je i njen izbor citata kojim je htjela ilustrirati zajedništvo i solidarnost između nemuslimanske većine i muslimanske manjine na Novom Zelandu, budući da se ovaj hadis očito odnosni na partikularno suosjećanje i milosrđe među muslimanskim vjernicima – ne na univerzalnu međuljudsku empatiju.

Ardern je možda htjela reinterpretirati ovaj naputak proroka Muhameda muslimanima, no opet, to zaista nije zadatak koji se očekuje niti je primjeren lideru jedne sekularne države. Posao političara nije redefinirati, ali ni pogrešno predstavljati religiju, pa makar i iz plemenitih pobuda.

Hidžab, odnosno prekrivanje čitavog tijela, osim ruku i lica, uključujući kosu, vjerska je obveza za žene tijekom molitve i u blizini muškaraca (iznimka su članovi uže obitelji) u sve četiri glavne islamske škole teologije.

Teologija je u islamu inače usko povezana, ako ne i istovjetna pravnom nauku, budući da je šerijat – islamski vjerski zakon koji obuhvaća sve, od odijevanja, hrane i pića, preko seksualnih odnosa i braka, pa do odnosa prema nemuslimanima (i onima koji su napustili islam) – fundamentalni dio islama kao religije.

Tumačenje šerijata i propisanih kazni za različite prijestupe razlikuju se u različitim većinski muslimanskim zemljama i zajednicama diljem svijeta.

No činjenica je da se ono što je u zapadnim i sekularnim društvima potpuno legalno, u dobrom dijelu tih zemalja kažnjava zatvorom, primitivnim fizičkim kaznama, pa čak i smrću: od izvanbračnog i istospolnog seksa, konzumiranja alkohola, do bogohuljenja ili napuštanja islama.

U islamu, unatoč različitim tumačenjima i propisima, religija u načelu nije primarno stvar pojedinca i njegovog osobnog odnosa s bogom, već zajednice koja uređuje odnose unutar sebe prema onome za što vjeruje da je božji naum. Činjenica je, na kraju krajeva, i da je nošenje hidžaba, a u nekim slučajevima i nikaba koji pokriva cijelo lice, ne samo vjerska, nego i zakonska obaveza u Iranu i Saudijskoj Arabiji.

U brojnim drugim većinski muslimanskim zemljama poput Iraka, Egipta, Jemena, Sudana i Afganistana i Pakistana, ali i u manjinskim muslimanskim zajednicama na Zapadu, hidžab nije obavezan zakonom, ali su mnoge žene svejedno prisiljene nositi ga pod društvenim i obiteljskim pritiskom

U Iranu se žene bore za pravo da ne nose hidžab

Nazadnost i brutalnost prisile nošenja hidžaba nigdje nije tako eklatantna kao u Iranu, gdje žene koje se bore za rodnu ravnopravnost i slobodu od islamističkih propisa već godinu dana hrabro prkose režimu i skidaju svoj hidžab na ulicama Teherana i drugih gradova pod sloganima “Hodanje bez vela”, “Moja nevidljiva sloboda” i “Bijele srijede”.

Pritom riskiraju uhićenje, zatvaranje i maltretiranje od strane “moralne policije”, kao što se lani dogodilo 32-godišnjoj Vidi Movahed. Iranke su i Međunarodni dan žena ove godine iskoristile za prosvjed protiv prisilnog hidžaba.

Kako tvrdi istaknuta iranska odvjetnica za ljudska prava Nasrin Sotudeh, za “zločin” izlaska u javnost bez hidžaba zakonski je predviđena kazna od globe do dva mjeseca zatvora, ali iranska moralna policija često ide mnogo dalje od toga u kažnjavanju “nemoralnih” žena koje se u zatvoru maltretiraju, tuku i muče.

Tragična je ironija da je i sama Sotudeh nedavno osuđena, prema tvrdnji njenog supruga, na 38 godina zatvora i 148 udaraca bičem – zbog optužbi za špijunažu, širenje propagande i vrijeđanje iranskog vrhovnog vođe. Ova kazna, primjerenija srednjem vijeku nego modernom dobu, još je jedna sramotna manifestacija brutalnog gušenja ljudskih prava od strane islamističkog iranskog režima.

Stoga ne bi trebalo biti iznenađenje što su brojni progresivni i sekularno nastrojeni muslimani, kao i oni koji su napustili islam, ovih dana kritizirali poruku koju je Ardern poslala svojim prilično snishodljivim stavom prema islamu.

“Poslušajte kako Iranka Alinedžad Masih objašnjava kako su bijele feministkinje i novozelandska premijerka Jacinda Ardern izdale muslimanke i otkrile svoj latentni rasizam u kojem traže jednakost za sebe, a pokoravanje za obojene žene”, napisao je tako kolumnist Toronto Suna, Tarek Fateh, na Twitteru, objavljujući snimku govora Masih Alinedžad, iranske aktivistkinje koja živi u SAD-u, ali na društvenim mrežama redovito izvještava i promiče prosvjedni pokret za ženska prava u svojoj domovini.

(index.hr)

Islamisti koji su povezani sa terorističkom organizacijom Hizb ut-Tahrir održali su u petak u Christiansborgu u središtu Kopenhagena masovnu molitvu

Istodobno, kritička anti-imigrantska stranka Stram Kurs, održala je protu-demonstraciju u blizini kako bi kritizirala terorističku organizaciju i skuhala “slaninu u Kuranu” spaljivanjem Kurana na roštilju.

Samoproglašeni cilj organizacije Hizb ut-Tahrira je ukidanje demokracije i uvođenje društva islamističkog šerijata.

U Rusiji je ova organizacija zabranjena i klasificirana kao teroristička organizacija. Njemačka je organizaciju proglasila ilegalnom zbog antisemitizma i antiizraelske propagande. Kina, Turska, Egipat i nekoliko drugih arapskih zemalja također su zabranile organizaciju.

Organizacija se također pojavila u nekoliko istraga o terorističkim napadima u Skandinaviji. Terorist Rakhmat Akilov koji je kamionom ubio 5 ljudi i ozbiljno ozlijedio 15 osoba u Stockholmu 2017., volio je dijeliti ovu organizaciju na Facebooku.

U petak u 12:30 oko stotinu pristaša organizacije Hizb ut-Tahrira okupilo se kako bi sudjelovalo u molitvi ispred danskog parlamenta u znak prosvjeda protiv neprijateljskog islamskog ozračje u zemlji.

Organizacija drži političare i medije ove zemlje odgovornima za razvoj situacije koja je uzrokovala napade na muslimane.

Anti-imigrantska stranka Stram Kurs s čelnikom stranke Rasmusom Paludanom je reagirala istodobno sa protu-demonstracijom u blizini masovne molitve.

Paludan je za list Berlingske Tidende izjavio kako je stranka prosvjedovala protiv Hizb-ut-Tahrira jer su oni nedemokratska organizacija koja teži dominaciji, što su prema Paludanu, i sami jasno istaknuli.

Nekoliko je ljudi odgovorilo je na protu-demonstracije, što je dovelo tenzija i intervencije policije. Međutim, kanal između demonstranata i demonstranata onemogućio je pravi sukob demonstranata i islamista.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Stvarni čelnik tog pokreta turski je sultan, a opasniji su i od džihadista ISIL-a i Al-Kaide, tvrde njemački obavještajci

Dok je svijet usredotočen na borbu protiv vehabijsko-selefijskog pokreta čiju ideologiju njeguju islamističke terorističke organizacije poput Islamske države i Al-Kaide, pokret Muslimansko bratstvo munjevito se širi diljem svijeta.

Sve to zahvaljujući dvojici moćnika, katarskom emiru Tamimu bin Hamadu Al-Thaniju i turskom predsjedniku Tayyipu Erdoganu, te duhovnom vođi Yusefu Al-Qaradawiju koji danas živi u Kataru i koji je “pozdravljao napade bombaša samoubojica na Izraelce, a Hitlera je nazivao Božjim djelom da kazni Židove”, kako govori profesorica Susanne Schröter, direktorica frankfurtskog istraživačkog centra Globalni islam.

Katarski emir Bin Hamad Al-Thani i turski predsjednik Erdogan danas su postali glavni ideolozi tog pokreta koji je poput hobotnice pustio svoje pipke diljem svijeta.

Geneza razvoja pokreta

Za eksperte i analitičare pokret Muslimansko bratstvo nije ništa manje opasan od vehabijskih i selefijskih pokreta s obzirom na to da su se iz tog pokreta rodile mnoge terorističke organizacije.

Naime, njemački Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka (BfV) nakon dublje analize došao je zaključka te izdao upozorenje kako najveća opasnost u Njemačkoj i Europi ne prijeti od džihadista iz terorističke organizacije Islamske države i Al-Kaide nego upravo od Muslimanskog bratstva.

- Njihov je cilj uspostava islamske Božje države diljem svijeta, pa tako i u Njemačkoj – upozorava Burkhard Freier, čelnik BfV-a za Sjevernu Rajnu Vestfaliju, napominjući da je Muslimansko bratstvo opasnije od ISIL-a i Al-Kaide jer ga vode puno obrazovaniji ljudi koji imaju znatno veću financijsku potporu iz zemalja Arapskog poluotoka.

Prema izvještaju BfV-a, u Europi je središnje tijelo Muslimanskog bratstva Islamsko društvo u Njemačkoj (IGD) sa sjedištem u Kölnu gdje djeluje središnji ured mreže Muslimanskog bratstva.

- Svojim stremljenjima da uspostave društveni i politički sustav utemeljen na šerijatu suprotstavljaju se slobodarskom demokratskom poretku – komentirali su iz BfV-a za njemački Focus.

Muslimansko bratstvo osnovano je 1929. godine kada je mladi egipatski učitelj Hassan al-Bana sa skupinom radnika osnovao taj pokret. Iako u početku malobrojan, do trenutka ubojstva Hassana al-Bane 1949. godine pokret se jako proširio.

Program Muslimanskog bratstva tada nije bio nasilan, već su najveće napore ulagali u obrazovanje, ali ipak je postojalo i paravojno krilo koje je bilo uključeno u političko nasilje u Egiptu 1949., pa je organizacija zabranjena, a Al-Bana ubijen. U vrijeme kada je osnovano Muslimansko bratstvo islamski svijet bio je u previranju.

Kemal Ataturk ukinuo je otomanski kalifat u Istanbulu, a nakon Prvog svjetskog rata i propasti Osmanskog Carstva muslimanske zemlje bile su podijeljene između zapadnih sila. Glavni cilj Muslimanskog bratstva bila je reafirmacija političkog islama i uspostava novog kalifata temeljenog na šerijatu i Kuranu.

Daljnja radikalizacija nakon Drugog svjetskog rata pripisuje se učenjima Sayida Qutba. Bratstvo se uskoro proširilo diljem arapskog svijeta i, slično kao u Egiptu, ulazi u sukob sa sekularnim režimima koji svoju ideologiju temelje na panarapskom nacionalizmu.

Taj će sukob u Egiptu kulminirati ubojstvom predsjednika Anwara el-Sadata 1979. godine. Povod tom atentatu bilo je potpisivanje mirovnog sporazuma u Camp Davidu između Izraela i Egipta. Uskoro se sličan scenarij ponovio i u Siriji gdje je 1982. godine pokušan atentat na sirijskog predsjednika Hafeza al-Asada koji nije uspio.

U naknadnim sukobima i akcijama sirijskih sigurnosnih snaga ubijene su tisuće ljudi. Najkrvavija epizoda bio je masakr u Hami u kojemu je ubijeno oko 20.000 stanovnika tog sirijskog grada.

Iz Muslimanskog bratstva potekle su brojne terorističke organizacije, među ostalima i palestinski Hamas, a velik je broj pristaša te organizacije nakon čistki u Egiptu i Siriji otišao u Afganistan u rat protiv SSSR-a 1980-ih.

Jedan od najistaknutijih članova Muslimanskog bratstva koji je otišao u Afganistan bio je Ayman al-Zawahiri. Tamo je upoznao Osamu bin Ladena s kojim je osnovao organizaciju koja je postala zametak današnje Al-Kaide.

Muslimansko bratstvo smatra da je Kuran odredio savršen način života i društvenog uređenja, stoga su za svoj slogan uzeli: “Kuran je naš ustav.”

Muslimansko bratstvo izražava svoju interpretaciju islama kroz striktno religijski pristup socijalnim pitanjima kao što je uloga žene u društvu i vjeruje da islam potiče ljude da teže socijalnoj pravdi, iskorjenjivanju siromaštva i korupcije te političkim slobodama koje garantira islamska država.

Bratstvo se uvijek protivilo i nastavlja se žestoko protiviti svim oblicima kolonijalizma i bilo je važan faktor u borbi protiv zapadne vojne i ekonomske dominacije u Egiptu i ostalim muslimanskim državama tijekom dvadesetog stoljeća.

Cilj Muslimanskog bratstva, koji je zacrtao njegov osnivač Hassan al-Bana, jest doktrina povratka islamske očigledne sudbine: carstvo, osnovano u sedmom stoljeću, koje se prostiralo od Španjolske pa sve do Indonezije. Formalni lider egipatskog Muslimanskog bratstva, 75-godišnji Mohammed Badie, i još nekoliko dužnosnika te zabranjene grupe osuđeni su na doživotni zatvor u Egiptu zbog nasilja i poticanje na mržnju i terorizam.

Iako i vehabijski pokret i Muslimansko bratstvo smatraju da je Kuran njihov ustav, između njih postoji veliki antagonizam i neprijateljstvo. Vehabizam je pokret koji je dobio ime po svom začetniku Muhammedu ibn Abdulu Vehabu, a u biti se temelji na redukcionističkim i izvornim idejama o islamu. Taj pokret nastoji zadržati muslimane na izvornoj interpretaciji islama bez daljnjih znanstvenih, teorijskih i ostalih posredovanja u interpretaciji.

S druge strane, Muslimansko bratstvo ostvarilo je prodor i veliki utjecaj na političko mišljenje i islamske pokrete u arapskim zemljama i Turskoj, ali i u Europi i na području Balkana. Nisu samo Tayyip Erdogan i njegova politička stranka simpatizeri Muslimanskog bratstva već su ostali ogranci te organizacije u zemljama Bliskog istoka, Africi, pa čak i u Europi u ekspanziji tako da znatan broj muslimana Balkana, Srednje Azije i Kavkaza vjerojatno misli da je Muslimansko bratstvo nositelj pravoga islama te da se trebaju vratiti njegovoj ideologiji.

Muslimansko bratstvo djeluje u arapskim zemljama i Turskoj. Pritom se unutar sebe žestoko razilazi u temeljnim pitanjima i u tom smislu razlikuju se dva ogranka: umjereni i ekstremni. Mali dio ovog pokreta krenuo je putem ekstremizma – u Egiptu, Siriji, Libiji postoje ekstremne skupine. S druge strane djeluje i umjereno krilo, posebno u Kataru, Turskoj, Kuvajtu i Jordanu.

Ideju Hassana al-Bane, utemeljitelja Muslimanskog bratstva, danas nastavljaju provoditi katarski emir Tamim bin Hamad Al-Thani i turski predsjednik Tayyip Erdogan. Erdogan, koji sebe danas smatra vođom i zaštitnikom muslimanskih sunita u svijetu, s većim žarom od prijašnjih turskih vladara širio je utjecaj na području bivšeg Osmanskog Carstva: u Makedoniji, BiH, Crnoj Gori, Kosovu i šire.

Širi se utjecaj Turske

Financijskom i svakom drugom vrstom pomoći Turska pokušava utjecati na politike europskih država te promicati radikalnu islamizaciju Europske unije. Ankara planski iskorištava svoje državljane i one koji pozdravljaju turske inicijative za domaće političke svrhe.

U zemljama EU djeluju 24 organizacije koje su povezane s vlastima Turske. Uz njih, tu su i one u zemljama bivše Jugoslavije tako da tom broju treba dodati džamiju u Ljubljani te po jednu organizaciju u Sarajevu, Novom Pazaru i Skoplju.

Da se pokret Muslimanskog bratstva već znatno proširio na zemlje Balkana, dokazuje i činjenica da Erdogan, za vrijeme posjeta islamskim zajednicama u zemljama bivše Jugoslavije, pozdravlja tako da mu je palac sastavljen s dlanom, a četiri su prsta u zraku, što je simbol Muslimanskog bratstva. Pozdrav se zove “rabia”.

Zadnji put kada je bio u Sarajevu te se susreo s predsjedavajućim Predsjedništva BiH Bakirom Izetbegovićem, Erdogan je mahao pozdravom ove organizacije.

Zanimljivo je da Erdogan istim znakom nije pozdravio za posjeta Srbiji, gdje je okupljenoj masi u Novom Pazaru, u društvu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, mahao sa svih pet prstiju.

I dok čitav svijet ISIL i Al-Kaidu smatra terorističkim organizacijama, pokret Muslimansko bratstvo još je uvijek, za sada, legalan, no terorističkom organizacijom proglašen je u Egiptu, UAE i Saudijskoj Arabiji, a i američki predsjednik Donald Trump u proceduru je uputio zahtjev o proglašenju pokreta terorističkom organizacijom.

(vecernji.hr)

Rimokatolički svećenik fra. Mario Alexis Portella otvoreno je razgovarao o prijetnji islamskog džihada u intervjuu sa Marcello Mancinijem, koji je 22. studenog bio tiskan u talijanskim novinama La Vertia

Govoreći o istinskoj prirodi islama, otac Portella je rekao:

“Samo treba pogledati izvorne islamske tekstove koji govore istinu. Te tekstove, međutim, zanemaruju znanstvenici i aktivisti koji tvrde da ih pogrešno interpretiraju oni koji provode terorizam i islamizacija svijeta. To jednostavno nije istina.”

Kada je upitan za primjer, otac Portella je odgovorio:

“Dovoljno je pročitati sadržaj u petom stihu naziva sura (posljednje temeljno poglavlje Kurana) koja pokazuje kako se muslimani trebaju ponašati sa kršćanima, židovima i drugim ne-muslimanima: ‘A kada prođu sveti mjeseci, ubijte politeiste gdje god ih pronađete i uhvatite ih, opsjedajte ih i sačekajte ih na svakom mjestu u zasjedi. Ali ako se oni žele pokajati, molite se i dajte milostinju, pustite ih da idu na put. Doista, Allah prašta i milosrdan je’.”

Portella je odgovorio na pitanje koje je Mancini postavio o potezima Zapada ka ograničavanju slobode govora i sklonostima označavanju onih koji sumnjaju u islamističke namjere kao islamofobe:

“Ovdje je potrebno razlikovati muslimana od islamiste. Prvi je onaj koji ima vjeru proroku Muhamedu, a potonji je intelektualac, poput imama koji ima misiju govoriti o islamu.”

“U praktičnom smislu, islamisti su se infiltrirali među vladine dužnosnike i lobiste, kao što su Ujedinjeni narodi, i iz tog strateškog položaja, su u stanju uvjeriti šefove država da izglasaju zakone koji će kriminalizirati bilo koje kritike protiv islama. Na taj se način ih se može sve više useliti u zapadno društvo.”

U razgovoru, otac Portella je također obuhvatio teme kao što su budućnost kršćana u Iraku, diskurs pape Benedikta XVI. u Regensburgu i pape Franje.

O budućnosti odnosa između muslimana i kršćana, otac Portella je rekao da “kako bi se uspostavio uzajamni dijalog, neophodno je za imame koji propovijedaju riječi u Kuranu na fundamentalistički način – da revidiraju svoju svetu knjigu.”

“Prije svega, moraju ispraviti hadise (izreke i djela Poslanika) koji opravdavaju nasilje.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Kineska vlast navodno je započela svoju kampanju protiv muslimana u sjeverozapadnoj kineskoj regiji Xinjiang

Prema izvorima u regiji, dužnosnici upozoravaju četvrti i džamije da etnička manjina muslimanskih obitelji mora predati sve vjerske predmete, uključujući Kuran i molitvene prostirke.

Oni koji se neće pridržavati zakona biti će biti strogo kažnjeni ako budu otkriveni.

Prema Radiju Slobodna Azija, izvješća o kampanji su se pojavila u regijama Kashgar, Hotan i drugim krajevima počevši od prošlog tjedna.

Glasnogovornik egzil Svijetske Ujgurske kongresne skupine, Dilxat Raxit je rekao da je primio obavijest da svaka etnička Ujgurska skupina mora predati sve religijske predmente povezane sa islamom iz vlastitog doma, navodi Dailymail.co.uk.

Kopije Kurana i srodnih predmeta moraju biti zbrinuti u državnim tijelima, a obavijesti će biti emitirane preko WeChat-a, najpopularnije kineske društvene aplikacije.

Prema lokalnim dužnosnicima, vlast u Xinjiangu je ranije ove godine počela sa uklanjanjem svih Kurana objavljenih prije više od pet godina zbog ekstremnog sadržaja.

Kuran je uzet kao dio kampanje „Tri ilegalca i jedan predmet” koja je u tijeku u Xinjiangu, i koja je protiv „ilegalnih” vjerskih predmeta u vlasništvu uglavnom muslimanskih Ujgura.

Ova operacija zabranjuje „ilegalni” publicitet, vjerske aktivnosti, vjeronauk, i stavke za koje se vjeruje da su sredstvo terorizma, uključujući zapaljive predmete i noževe.

Ujgursko-Američka udruga je rekla je u nedavnom priopćenju da je Kina uvela nove propise koji dodatno inkriminiraju vjersku praksu i vjeru.

Ujgurski Projekt za ljudska prava zatražio je Kinu da poštuje međunarodne standarde ljudskih prava na slobodnu vjere i ciljajući Ujgure.

Kina tvrdi da se suočava s prijetnjama iz domaćih kultova i od strane radikalnog islama, međutim, kritičari su optužili Pekingu da provodi širi obrazac zlostavljanja, pritvaranja i zlostavljanja.

Prema kopiji propisa objavljenoj na službenim stranicama Državnog vijeća,najnovije mjere se fokusiraju na „održavanje zakona, blokiranje ekstremizma i napadanje kriminal”. (DM)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tvrdnja da je islam fašistička ideologija sada je govor mržnje

Novinar u Njemačkoj je dobio 6 mjeseci zatvorske kazne zbog objavljivanja povijesne fotografije na Facebooku i za objavljivanje argumenata da je islam fašistička ideologija.

Michael Stürzenberger, koji se borio protiv izgradnje mega-džamije u Münchenu, objavio je fotografiju na Facebooku na kojoj se nacisti rukuju sa Amin al-Husseiniem, Jeruzalemskim veleposlanikom, tijekom Drugog svjetskog rata.

Slika je bila popraćeno tekstom u kojem Stürzenberger tvrdi da je “islam fašistička ideologija” i da je “politička ispravnost dugo spriječavala da se ova činjenica javno izgovori”.

Stürzenberger je usporedio Kuran sa Hitlerovim Mein Kampfom.

Za ovaj misaoni zločin, novinar je kažnjen sa 6 mjeseci zatvora i 100 sati društvenog rada.

Stürzenberger je osuđen zbog “širenja propagande antisocijalnih organizacija”, dok ga je tužiteljstvo optužilo za “poticanje mržnje prema islamu” i “vrijeđanje islama” objavom povijesne fotografije svastike koja je korištena za ilustraciju činjenice da su nacisti surađivali sa muslimanskim vladama tijekom Drugog svjetskog rata.

Sud je također utvrdio da je Stürzenberger citirao odlomke iz knjige pod naslovom “Islamski fašizam”, koju je napisao egipatski političar Hamed Abdel-Samad, što predstavlja “kršenje javnog mira”.

Prema Stürzenbergeru, ako on ponovno bude kritizirao islam u roku njegove uvjetne kazne, koja traje tri i pol godine, on će ići u zatvor.

“Ovo je apsurdno, ali nažalost to nije lažna vijest”, rekao je Stürzenberger, uspoređujući njegov tretman s tretmanom novinara u Sjevernoj Koreji i Turskoj.

Kritika drugih religija, poput kršćanstva, hinduizma ili budizma se dopušta, ističe Stürzenberger, jer za razliku od muslimana, pripadnici tih religija ne napadaju ljude propitujući svoja uvjerenja.

“Ludilo! Naravno, možete reći što želite o kršćanskim religijama, tada vi ne kršite mir”, navodi on.

Slučaj predstavlja još jedan hladan primjer njemačkog naginjanja prema autoritarnosti pod krinkom političke ispravnosti.

Od 2015. kancelarka Angela Merkel zatvara oči nad politikom masovnog uvoza pretežito muslimanskih migranata u zemlju, što je potaknulo ogromne stope kriminala, masovne seksualne napade i terorističke napade.

Umjesto da preokrene politiku i prizna da je to bila golema pogreška, njemačka je vlada odlučila osuditi one koji se protive takvoj politici, a vlasti su surađivale sa bivšim dužnosnicima Stasi-ja kako bi pronašle “govor mržnje” na Facebooku i drugim mrežama društvenih medija.

Pogledajte intervju s Michaelom Stürzenbergerom u nastavku:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

U austrijskom parlamentu u utorak je izglasan zakon kojim se zabranjuje nošenje odjevnih predmeta u javnosti, kojima se potpuno prekriva lice, a prijestupnici će od listopada ove godine moći biti novčano kažnjavani iznosom od 150 eura za nepoštivanje ove odredbe

Izglasane zakonske odredbe dio su opsežnijeg integracijskog zakona, na kojem austrijska vlada nastavlja raditi, iako su za listopad najavljeni izvanredni parlamentarni izbori.

Između ostalog, u ovom zakonskom paketu usvojene su odredbe kojima se zabranjuje distribucija Kurana, a imigranti su obvezni godinu dana sudjelovati u integracijskom procesu tijekom kojeg će učiti njemački jezik i etiku.

Ova je mjera usmjerena prema izbjeglicama i tražiteljima azila, za koje postoji procjena kako imaju dobre izglede za ostanak u Austriji.

Od tražitelja azila se također očekuje spremnost na volonterski rad za javno dobro, a oni koji to odbiju automatski će izgubiti stečene povlastice.

Ovim bi se zakonskim prijedlogom migrante trebalo učiniti poželjnijim radnicima kod austrijskih poslodavaca.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(tportal.hr)