U dva najveća švedska grada nigerijska mafija “Black Axe” (Crna sjekira) – skupina poznata po izvođenju tamnih okultnih sotonističkih obreda – forsira žene na prostituciju i prodaju droga kao način koji im pomaže u financiranju njihovih operacija

Od prošlog ljeta afrička organizirana zločinačka skupina često je bila u središtu švedskih medija nakon što se etablirala kao snažna kriminalna sila i gradovima Stockholmu i u Geteborgu.

Znano je da ta organizacija koristi vudu magiju, mučenje, crnu magiju i druge bizarne okultne rituale kako bi zastrašila svoje žrtve, a prenosi SVT.

Ranjive žene koje je grupa prisilila na prostituciju i trgovinu robljem svjedočile su o mučenju i kako su uvučene u prostituciju.

U nedavnom članku je opisao grupu kao “kult smrti koji ubija, otima, bori se sa mačetama i ucjenjuje koristeći crnu magiju.”

Pored ilegalnog trgovanja seksualnim robljem, organizacija se navodi i da je uključena u ogromno krijumčarenje i trgovinu drogom.

„Imamo dokaze da u gradu Geteborgu žive ljudi koji pripadaju kultu “Crne sjekire”. To su ljudi koji kontroliraju i organiziraju i krijumčarenje droge i druge zločine” – rekao je Par Eriksson, istražitelj u Odjelu za carinski kriminal u Geteborgu.

Koliko je žena prisilno baviti se prostitucijom, nije jasno koliki je to broj, ali kaže se da je ta brojka “velika”.

“Nešto što se odnosi na ogromnu većinu žena koje smo primili iz Nigerije koje su dobile prokletstvo zbog čega se one jako boje napustiti trgovinu ljudima” – rekla je Andrea, operativna menadžerica za Talitu – organizaciju koja pomaže ženama da napuste prostituciju.

“Neki imaju ožiljke od noža na tijelu i bile su podvrgnute mučenju” – dodala je Andrea.

Trenutno se u Geteborgu vodi velika policijska akcija protiv nekoliko navodnih pripadnika kulta “Black Axe”. Unatoč akciji, Jedinica za carinski kriminal otkrila je da mafija i dalje djeluje u cijelom gradu.

Pogledajte kako “Crna sjekira” djeluje u Italiji:

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Znalo se da živi okružen desecima prekrasnih žena, ali tek kad su neke uspjele pobjeći doznalo se što se zapravo zbiva u luksuznoj vili na tri kata…

Adnan Oktar (62), poznat i pod pseudonimom Harun Jahi, vođa je jednog od najzloglasnijih kultova u Turskoj. Okružen je desecima prekrasnih žena kojima je, mnogi tvrde, isprao mozak.

Oktar je inače turski pisac, ekscentrični i utjecajni televizijski propovjednik, koji teološke rasprave uvijek zasladi gostovanjem atraktivnih, mladih sljedbenica.

Prema dosadašnjim medijskim napisima, žene koje su u njegovu društvu uvijek moraju biti odjevene prema njegovim uputama. Sve po zadnjoj modi i s besprijekornom šminkom.

Teza koju on voli propovijedati jest da su žene stvorene kako bi bile lijepe i voljene.

Sjedište svog kulta smjestio je u luksuznoj vili na tri kata. Vila se nalazi na imanju na jednom od najljepših dijelova Bospora. Naravno, njega, djevojke i imanje čuvaju naoružani, nabildani tjelohranitelji.

Malo muškaraca

Oktarovu sljedbu čini oko 300 osoba, a riječ je u najvećem dijelu o mladim i zgodnim djevojkama, koje on naziva mačkicama. Kult slijedi i nekoliko mladića, ali oni čine doslovno manjinu.

Neke djevojke koje su uspjele napustiti kult tvrdile su kako su bile prisiljene sudjelovati u orgijama, a kada su Oktaru rekle da se žele vratiti kući, on ih je, navodno, ucjenjivao snimkama orgija i prijetio da će ih javno osramotiti.

Sve djevojke u kultu moraju ga oslovljavati s “gospodaru”, a on ih sluša dok same raspravljaju o tome zašto je teorija evolucije pogrešna. Iako Oktar sebe voli nazivati feministom, djevojke koje su uspjele pobjeći najčešće ga nazivaju “običnom svinjom”.

Uspjela sam pobjeći iz tog luđačkog kulta. Nadam se da će još djevojaka uspjeti pobjeći i da neće svoje najbolje godine života potrošiti s njim – izjavila je jedna od djevojaka koja ga se uspjela riješiti, ali iz straha ne želi otkriti identitet.

Bio u zatvoru

Adnan Oktar svoj je kult pokrenuo ‘80-ih, kada je vodio žestoke rasprave protiv evolucije i komunizma propovijedajući islamski kreacionizam.

Tijekom 2008. Oktar je osuđen na tri godine zatvora zbog stvaranja ilegalne organizacije kako bi iz nje izvukao osobnu korist, a na sudu je dokazano kako je tajno snimao seksualne odnose sa svojim sljedbenicama i tim se snimkama koristio kako bi ih ucjenjivao.
 

 
(jutarnji.hr)

Znanstvenici su naišli na zapanjujuće otkriće drevnog plemena na udaljenom otoku u Tihom oceanu koje ritualno truje vlastitu hranu i odbacuje ju u svoj ekosustav za proizvodnju hrane

Prema Dr. Eugene Navaroskom iz Tehničkog instituta za istraživanje drevnih ljudi, otkrio je da to gotovo izumrlo pleme provodi začuđujuće autodestruktivno ponašanje:

- Pleme ima rudimentarni monetarni sustav razmjene koji se temelji na školjkama koje se koriste u trgovini.

- Starješine plemena prikupljaju prihode u obliku školjki u zamjenu za otrovne kemikalije dobivene iz otrovnih biljaka. Ovim kemikalijama moraju biti poprskane sve namirnice koje konzumira pleme u svrhu „obrane od zlih nametnika.”

- Pleme pati od vrlo visoke stope raka, bolesti jetre i poremećaja mozga zbog rutinske upotrebe i potrošnje otrova koji se dodaju u hranu (kako bi se starješine obogatile sa školjkama).

- Otrovi dodani u opskrbi hranom prolaze kroz ljudsku probavu i izbacuju se izvan tijela da bi otrovali lokalne ekosustave, uzrokujući rasprostranjenu ekološku toksičnost i masovno umiranje životinja.

- Ekološka toksičnost uzrokuje kolaps otočne opskrbe hranom, za što starješine okrivljuju „duhove zlih nametnika”, time opravdavajući svoj mandat da toksični otrovi moraju biti dodani u sve namirnice kako bi otjerali zle štetočine.

- Znanstvenici su primijetili da se bolest širi preko cijelog plemena, a ekološka šteta uništava održivost opskrbe hranom, dok starješine sjede na masivnim gomilama školjaka i vjeruju da su „bogati”.

- Pleme je nazvano „Smoubilačkim plemenom” od strane znanstvenika koji kažu da nikada nisu bili svjedoci tako kratkovidnom i autodestruktivnom ljudskom društvu.

Ali čekajte: vi ste dio tog plemena, također!

Sada, dopustite mi da povućemo zavjesu na ovu usporedbu i otkrijemo još veću istinu: Ne postoji pleme na udaljenom otoku Pacifika. Ne postoji „Tehnički institut za istraživanje drevnih ljudi”, a dr. Eugene Navaroski je izmišljena osoba. Istina, „pleme” je moderna zapadna civilizacija koja rutinski truje čitave zalihe hrane pesticidima i herbicidima kako bi se određene korporacije „obogatile”.

„Starješine” su korporacije za proizvodnju pesticida i GMO hrane poput Monsanta, Bayera i DuPonta koji skupljaju profit od masovnog trovanja hrane, misleći da su „bogate”, dok njihova djeca umiru od raka i njihove zemlje su desetkovane za generacije koje dolaze.

Samoubilačko pleme, to smo mi! Ti si dio tog plemena. Svaki put kada se kupite ne-organski proizvodi u trgovinama, vi financijski subvencionirate ovaj samoubilački kult i doprinosite uništavanju ekosustava.

Planeta Zemlja je taj „otok”. I mi ga uništavamo s nekoliko desetaka milijuna kilograma od otrovnih kemikalija koji se špricaju na našim prostorima i po našoj hrani svake godine.

Mi trujemo sami sebe dok trujemo planet, a globalna opskrba hranom je u kolapsu, dok naša djeca oboljevaju od raka, pretilosti, neuroloških poremećaja i dijabetesa.

Građani na Zapadu ali sve više i po čitavom svijetu jedu smrtonosni otrov u hrani misleći da njihov mirovinski fondovi „raste u bogatstvu”, jer su oni uložili u dionice kompanije Monsanto ili DuPont.

Oni misle da se bogate, dok oni zapravo truju svoj svijet za generacije koje dolaze. U međuvremenu, mediji reklamiraju otrov u ime „znanosti”, prikupljajući novac od bogatih korporativnih oglašivača koji još više šire propagandu otrova po svijetu, tvrdeći da naša rastuća svjetska populacija treba sve više pesticida, više glifosata i više GMO-u kako bi oni „nahranili svijet.”

Njihove gomile školjki rastu i sve su veće i veće dok su tla za proizvodnju hrane u našem svijetu sve manja i manja. Naši ljudi umiru, naše tlo je otrovano, vodeni ekosustavi su urušavaju, a ipak korporativni rukovoditelji misle da su „bogati”.

Dobro došli u kultu samoubojstva moderne ljudske civilizacije, gdje ljudi kupuju i jedu otrov svaki dan, misleći da su „sigurni” od štetnika, dok umiru od raka i uništavaju svoj svijet.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prema vijestima u SAD su u nekoliko mjesta (Aljaska, Florida …) zasjedanja gradskih vijeća počinjala svečanim prizivanjem imena sotone

Sotonizam je formalno legalni, registrirani kult i ako njegovi adepti žele izvoditi svoje obrede prije zasjedanja aparata vlasti, u SAD imaju na to pravo – sloboda vjeroispovijesti.

Međutim, u SAD sloboda vjeroispovijesti postoji više od dvjesto godina, pri tom su još nedavno javna prizivanja Kneza Tame u administrativnim objektima bila nezamisliva – ne iz formalno pravnih, već iz kulturnih razloga. Ali, kultura se sada promijenila.

Do nedavno, u vrijeme George Busha, američki protestantizam mogao se shvaćati kao kvazi-službena religija u kojoj se vjera u Bibliju miješala s vjerom u američku izuzetnost, odanost Bogu – s patriotizmom i vatrenim pohvalama vlastitoj državi. To je osobito bilo primjetno na početku iračkog rata kada od dobrog protestantskog kršćanina očekivalo da će biti dobar američki imperijalista.

Ipak, sada se situacija promijenila na najradikalniji način. Dogodio se razlaz između američke političke elite i kršćanstva.

Političko rukovodstvo SAD više uopće nije protestantsko ili kršćansko. Odnosno, političari mogu formalno sebe ubrajati u kršćane, ali po svim pitanjima koja dijele kršćane od njihovih sekularnih oponenata – kao što je stav prema abortusima, priznavanje istospolne zajednice za “brak”, ograničavanje slobode vjeroispovijesti pod izgovorom “borbe protiv diskriminacije” – oni čvrsto stoje na antihrišćanskim pozicijama na koje američki kršćani s negodovanjem ukazuju.

Karakteristično je, na primjer, da je na kongresu Demokratske partije uvodna riječ data Cecile Richards, čelnica Planned Parenthood-a, najveće organizacije koja izvodi abortuse na čitavom teritoriju zemlje, organizacije za koju je nedavno dokazano da je prodavala dijelove abortiranih beba kao materijal za proučavanje.

Za američke kršćane Planned Parenthood – je ustoličenje zla koje likuje i koje je osvojilo Ameriku, a govor C. Richards na kongresu Demokratske partije – veoma bolno podsjećanje na to da je utjecaj kršćana izuzetno opao i da partija koja će vjerojatno postaviti svog kandidata u Bijelu kuću ne smatra potrebnim da uzima u obzir njihova negodovanja.

Kako piše konzervativni američki publicist Matt Walsh, kršćanin ne može podržavati tu stranku i to je sasvim razumljivo: stavovi Hillary Clinton, po svim pitanjima koja ih dijele, potpuno su i dosljedno antikršćanski.

Inače, same demokrate to naročito ne uznemirava – konzervativni kršćani izgubili su ono što se u Americi nazivalo – “kulturnim ratovima” i ostali bez utjecaja na vlast i na kulturu u cjelini, i zato se na njih ne može računati.

U takvoj situaciji, odnos američkih kršćana prema onome što se događa u njihovoj zemlji izrazito je negativan, mnogi već pišu o izgledima za masovne hajke, čiji elementi se već izražavaju u proganjanju poduzetnika-kršćana zbog odbijanja da opslužuju gay-manifestacije.

Stoga konzervativni protestanti (i kršćani uopće) nisu u SAD na vlasti, nego, iako prilično brojni, u oporbi. Dok se političko rukovodstvo te zemlje zaklinje da po čitavom svijetu promovira krajnje liberalne poglede na svijet, kršćani na to gledaju s užasom i odvratnošću.

U tom svjetlu, u kršćanskim krugovima može se čak primijetiti suzdržano odobravanje stanja u Rusiji: dok Amerika ostavlja svoje kršćansko nasljeđe, u Rusiji se odvija masovna izgradnja crkava.

Mnogi vide i poražavajuću promjenu mjesta: nedavno uporište kršćanstva – SAD – pretvara se u izvoznika poročnosti, dok se na mjestu gdje je bujao “bezbožni komunizam” obnavlja kršćanska vjera.

Zbog čega je važno da se to primijeti? Zbog niza razloga, pored ostalih – i političkih.

Ideologija je instrument utjecaja. Rukovodstvo SAD izabralo je kao svoj instrument ideologiju koja dosljedno odbacuje konzervativne i kršćanske vrijednosti i ne izgleda da će se to u budućnosti promijeniti.

U mjeri u kojoj nastoji da učvrsti svoj suverenitet i utjecaj, Rusija se prirodno nalazi u konzervativnom dijelu spektra. Upravo takvo mjesto omogućilo bi joj privući simpatije ljudi i u samoj Americi.
 

 
(fakti.org)

Bivši član Jehovinih svjedoka preko posta “Pitajte me bilo što” na Redditu odgovorio je na mnoga pitanja u vezi te religiozne grupe koji mnogi doživljavaju kao svojevrsnu sektu

Neimenovani muškarac odrastao je kao pripadnik Jehovinih svjedoka u Poljskoj, a njihovu organizaciju opisuje nimalo lijepim riječima, nazivajući ih kultom koji želi kontrolirati “misli, emocije i ponašanje osoba”, navodi Independent.

Odgovarajući na pitanja pod korisničkim imenom Ohmyjw, bivši starješina ove grupe progovorio je protiv kontroverznih praksi grupe poput odbijanja transfuzije čak i pod prijetnjom gubitka života (što je kao njihovo pravo potvrdio i Europski sud za ljudska prava) ili vjerovanja u skori smak svijeta (tijekom 20. stoljeća najavili su ga i očekivali u nekoliko navrata, ali ga još nisu dočekali).

“Mnogi od članova su inteligentni ljudi, ali zavedeni krivom porukom. Moja žena i ja samo dugo prihvaćali nauk organizacije, ali smo čitajući Bibliju uočili nekonzistentnosti s porukama koje propovijedaju Jehovini svjedoci” – kazao je muškarac i objasnio koliko je teško napustiti tu grupu.

“Članovi Jehovinih svjedoka sada se ponašaju kao da ne postojimo. Nazivaju nas apostatima, a članovima je zabranjeno da na bilo koji način komuniciraju s nama, makar nas i samo pozdravili. Pamtim situaciju kada je jedan od starješina počeo gubiti vjeru i propitkivati uvjerenja grupe, odmah su počeli širiti zle glasine o njemu i vršiti pritisak, zbog čega je na kraju počinio samoubojstvo” – kaže Ohmyjw.

Na pitanje o položaju žena među Jehovinim svjedocima. ovaj bivši član jasno je rekao da su podređene muškarcima:

Od njih se očekuje da budu podložne svojim muževima koji su glave obitelji i koji donose sve važne odluke. Nije im dozvoljeno naučavati u kongregacijama, niti smiju držati javne govore ili javne molitve. Kada mole u prisustvu neke druge osobe moraju pokriti glavu kako bi pokazale podložnost muškarcu.

Još je gori dio grupe njihov odnos prema zlostavljanju djece, smatra Ohmyjw.

“Oni zlostavljanje djece smatraju grijehom, ali drže da se to treba riješiti u krugu zajednice, bez uplitanja vlasti. To ne smatraju zločinom i gotovo nikad ne prijavljuju policiji. Dobar glas organizacije daleko im je važniji od sigurnosti djece” – bez rezerve je odgovorio ovaj razočarani bivši član Jehovinih svjedoka.

Jehovini svjedoci osnovani su krajem 1870-ih godina, pozivaju se na veze s kršćanstvom, a diljem svijeta imaju oko 8,2 milijuna pripadnika.
 
(jutarnji.hr)

Kad je francuska autorica Caroline Fourest prije nešto više od mjesec dana u Huffington Postu objavila tekst o “čudnoj koaliciji koja je na vlasti u Hrvatskoj” napisala je, između ostalog, da je nova hrvatska vlast bliska Opusu Dei

Jedan od dokaza tome je činjenica što je Stjepo Bartulica, savjetnik za međunarodne odnose premijera Tihomir Oreškovića, član Opusa Dei, a navodi se i da je vodio kampanju protiv homoseksualnog braka, piše Jutarnji.

U Hrvatskoj te tvrdnje nikoga nisu posebno zainteresirale. Najpreciznije, Bartulica nije vodio kampanju, nego ju je podržavao, kao uostalom i mnogi koji nisu formalni članovi ”U ime obitelji”. A kad je riječ o Opusu Dei, teško je procijeniti što je od svega što se pojavi u medijima istina, a što nije.

Recimo, prije tri godine zvučno se najavljivalo da hrvatska ”podružnica” te, kako se naglašavalo, tajanstvene crkvene organizacije koristi za sastanke vilu Željke Markić na Šipanu. Kad se uzme u obzir sve izmišljotine vezane za čelnicu udruge ”U ime obitelji”, i to treba uzeti s krajnjoj rezervom. Ipak je najzanimljivije pitanje na koje se sigurno neće lako naći odgovor jesu li zaista tako moćni da su svoje ljude “ubacili” i u sam vrh hrvatske politike, kako se to tvrdi u Huffington Postu.

Utemeljenje u Španjolskoj

Opus Dei je utemeljen 1928. godine u Španjolskoj, a danas je prisutan u 80 zemalja svijeta. Josemaría Escrivá de Balaguer, za vrijeme duhovnih vježbi u Madridu, Božjim nadahnućem utemeljuje Opus Dei, a prvi centar, Academia DYA otvara se pet godina poslije. Sveta stolica 1947. godine dodjeljuje prvo papinsko odobrenje, a Pio XII definitivno odobrenje Opusu Dei. To je odobrenje omogućilo da oženjeni budu primljeni u Opus Dei, a 1975. nasljednik Josemaríje Escriváa postaje Álvaro del Portillo. U siječnju 1991. Ivan Pavao II zaređuje ga za biskupa, a nakon njegove smrti 1994. godine papa Wojtyla imenuje Javiera Echevarríju prelatom Opusa Dei.

Buru je izazvala knjiga Dana Browna ”Da Vincijev kod”, koja je postigla nezapamćen interes i prodana je u više od 20 milijuna primjeraka. Roman je na neki način nastavak knjige ”Sveta krv, sveti gral” Henryja Lincolna, Michaela Baigenta i Richarda Leigha, prepun teorija urote i zakulisne borbe između Opusa Dei i Sionskog priorija oko teze da je Isus imao dijete s Marijom Magdalenom. Knjiga je potakla zanimanje za legendu o svetom gralu, a na noge se digla Crkva, pa i svećenici Opusa Dei. Demantirano je sve ono što se vuklo u napisima oko te moćne crkvene organizacije, da pripadnici Opusa Dei imaju fanatične rituale, da im ni bičevanje nije strano i da su organizacijski tako dobro posloženi da vuku konce u politici i biznisu širom svijeta. Kad se za Opus Dei kaže da je tajnovita organizacija, njeni članovi će odgovoriti da ni to jednostavno nije tako. Zna se gdje mu je sjedište, tko je na čelu, koji su mu ciljevi, u kojim država djeluje i da broji oko 90.000 članova. (autor: Jurica Körbler)

I kći premijera Oreškovića boravila je u njihovom studentskom domu u Zagrebu

U Katoličkoj crkvi različitih institucija i duhovnosti ima k’o pljeve. Ali oko niti jedne nisu isprepleteni toliki mitovi, uglavnom crne legende i romani (Da Vincijev kod) kao kada je u pitanju Opus Dei ( Djelo Božje). Danas možemo reći da je, kada je Opus u pitanju, fikcija dobrim dijelom pobijedila stvarnost.

Ako bih studentima na najjednostavnijem primjeru trebao objašnjavati što je to francuski kulturni teoretičar Baudrillard mislio pod pojmom “hiperrealnosti”, odnosno “simulakruma”, onda bih im ispričao priču o javnoj percepciji Opusa kao “simulakruma”, te dao njegovu najjednostavniju definiciju: Simulakrum je kopija za koju ne postoji original. Za ljubitelje teorija zavjere Opus Dei do dana današnjeg stoji visoko na ljestvici, kao i za “povjesničare” koji su “lišeni” ideoloških (hipo)teza.

Ta medijska priča, simulakrum, o Opusu prvi puta je započela 1956. godine kada je ugledni francuski Le Monde objavio nekoliko članaka o ovoj Ustanovi koju su opisali kao “reakcionarnu ultraklerikalnu kamarilu.” Otada, pa i u dijelu samih crkvenih krugova, za opusovce se lijepe fantazme poput “bijela masonerija”, “tajna organizacija koja želi zavladati svijetom”, “sveta mafija” i slično. Za prikaz te “maštovitosti” trebao bi puno veći prostor od ovoga. Ograničimo se tek, u mnoštvu ostalih, tek na četiri takva konstrukta koji se odreda vrte o nevjerojatnoj unutarcrkvenoj ili političkoj moći Opusa Dei.

Francova vlada

Već spomenute 1956. godine mediji su pisali kako članovi Opusa čine dio Francove vlade. To je točno. Od te godine više je članova Opusa obnašalo funkcije ministara. Imenom i prezimenom: Laureano Lopez Rodo, Alberto Ullastres, Mariano Navarro Rubio, Gregorio Lopez Bravo, itd. No kad se govori o “suradnji” Opusa Dei s frankizmom, obično se propuste neki “nebitni detalji”.

Prvo, radilo se o tehnokratima pravnog ili ekonomskog habitusa koji su, suprotno Francovim fašistoidnim falangistima, zagovarali otvaranje Španjolske prema van, prema modernim europskim nacijama, jer je to za njih bio jedini put izlaska te zemlje iz bijede. Upravo su ministri koji su bili povezani sa Djelom, vjernici laici, neutraliziravši falangiste, priuštili frankizmu nenasilnu predaju vlasti.

Poznato je da članovi Opusa Dei, baš kao i ostali članovi Katoličke Crkve, slobodno odabiru hoće li se baviti politikom te sami odabiru političku stranku, ali polazeći od zajedničkih vrijednosti i sasvim specifične duhovnosti. Tako se u krivotvorenju priče o Djelu prešućuje kako su brojni članovi Djela bili isto tako aktivni u političkoj opoziciji – Rafael Calvo Serer, ugledni član Opusa Dei, svoj je list “Madrid” pretvorio u jedne od najglasnijih opozicijskih novina, Francova vlada mu je zatvorila novine, a on je morao pobjeći u izgnanstvo u Francusku.

Tko ne razumije okolnosti i kontekst Španjolske u to doba, taj kaos i ludilo u kojem su se krvnici i žrtve stalno izmjenjivali u ulogama, gdje su, istinabog, dijelovi episkopata davali legitimitet Francu, koji je, “milošću božjom” 1939. uspostavio diktatorski režim, teško može razumjeti i “umijeće mogućeg” koje su ti članovi Opusa Dei, ministri, u to vrijeme primjenjivali.

Dok se crveni i crni kolju, još jedan “nebitan detalj”, Opus Dei radi na obrazovanju, otvara sveučilišta i stvara novu pravnu i političku elitu zemlje, čemu se Franco žestoko protivio. Progonio ih je. U to vrijeme se Opus Dei, zbog Francovog terora i neprijateljstva njegovih falangista, puno više razvijao izvan granica Španjolske. Toliko ih je Franco “volio”, tako “dobro” su “surađivali” sa frankizmom.

Jednako je tako i sa optužbama, da su i u Crkvi bili “reakcionarna snaga”. Sasvim suprotno. Ideje koje je utemeljitelj Opusa sv. Josemaría Escrivá de Balaguer razvijao dvadesetih godina zaživjele su tek četiri desetljeća kasnije, na “reakcionarnom” 2. vatikanskom saboru. Njegova ideja kako svetost nije rezervirana samo za klerike, te isticanje (poziva) svetosti svih vjernika (laika) u duhovnosti svagdašnjice, zapravo je identična preteča famozne “sheme 13” o apostolatu laika 2. vatikanskog sabora. Isto tako, tijekom Koncila članovi Opusa Dei bili su žestoki zagovornici podanašnjenja (aggiornamento) Crkve suvremenom svijetu, suprotno tradicionalistima i fundamentalistima. Baš “konzervativno” i “reakcionarno”. To je ta “ultraklerikalna, reakcionarna kamarila”, koja “ultraklerikalno” afirmira laike (!?), kako ju je na svjetsku pozornicu donio i opisao Le Monde 1956.

Posebna priča je status osobne prelature i “moć” (za Escrivu “moć” je služenje) koju su dobili zahvaljujući Ivanu Pavlu II. koji je “ekspresno” Escrivu uzdigao na čast oltara. O “tajnoj vezi” Opusa i Wojtyle je toliko gluposti ispričano da ću donijeti samo “najgenijalniju”, onu koja je od Wojtyle napravila njihovu sponzorušu.

Opus i Wojtyla

Dakle, siromašnog poljskog biskupa, kardinala Wojtylu je cijelo vrijeme sponzorirao Opus Dei, financirajući njegova putovanja u Rim, dajući mu smještaj itd., pa im je ovaj kada je postao papa sve vratio. Istina je pak da je Wojtyla u Rimu odsjedao u Poljskom kolegiju na Piazza Remuria, a karte mu je plaćao poljski episkopat. Opus Dei u Poljskoj gotovo da nije postojao, a Wojtyla Escrivu uopće nije poznavao.

Dapače, Escrivu i Opus Dei na “veliku pozornicu” u Crkvi, nakon Pia XII., izveo je Ivan XXIII. zvan Dobri, imenujući ga na važno mjestu, uoči Koncila, pri komisiji koja je pripremala reforme kanonskog prava, gdje će biti omogućena institucija osobne prelature. Eto kako im je Wojtyla “to” dao. I Escrivinog pomoćnika Alvara del Portilla promovirao je Ivan XXIII. pri komisiji za laike.

Kako je onda Wojtyla došao u kontakt s Djelom Božjim? Sasvim slučajno. Wojtylin prijatelj, msgr Deskur poznavao je msgr Portilla, nasljednika pokojnog Escrive. Tijekom Koncila Deskur i Wojtyla u desnoj lađi bazilike, pored relikvija sv. Jozafata, “nabasali” su na Portilla i tada ih Deskur upoznaje.

Prvi kontakt, sada već pape, Ivana Pavla II, s Opusom Dei dogodio se 10. travnja (evo dobrog datuma za hrvatske teoretičare zavjera) 1979. kada je nekoliko tisuća studentske mladeži Opusa Dei u dvorani Pavla VI. oduševilo Wojtylu, koji je zagovarao “novu evangelizaciju”. U tom kontekstu “nove evangelizacije”, nije “digao” samo Opus Dei, već kao lijek okoštalim crkvenim strukturama i Neokatekumene, Fokolarine, zajednicu Sv. Egidija, itd. Ali je “tajni” i “sumnjivi” Opus Dei jedini privlačio medijsku pozornost i draškao maštu u projektu “nove evangelizacije” koju je Ivan Pavao II. inaugurirao.

Beatifikacija Escrive

Tu je i priča kako je “ekspresno” beatificirao Escrivu, 17 godina nakon smrti. No, opet manjka jedan “nebitan detalj”. 1983. godine Ivan Pavao II. pojednostavnio je proces beatifikacije i kanonizacije (Divinus perfectionis magister). Prema starim pravilima CIC –a iz 1917. godine da bi se uopće otpočeo proces beatifikacije moralo je proći pola stoljeća od nečije smrti. Po novom, tek pet godina. U tom smislu, Majka Tereza beatificirana je još ekspresnije od Escrive, za šest godina, pa i sam pokojni Ivana Pavao II. Eto, takav Vam je “izuzetak” bila Escrivina “ekspresna” beatifikacija. No dosta o fantazijama…

Treba reći i to da, ako su kroz povijest neki članovi Djela činili zlo, to nije, kao i kod svake druge institucije, stvar i “diktat” Opusa već, suprotno, odstupanje od onoga što je njihov sveti utemeljitelj zacrtao. Tu ne vrijedi ona Šukerova da u “svakom kukolju ima žita”.

Kakav bi to bio, onda Opus Dei lišen “simulakruma” i “Da Vincijevih kodova”? Pomalo dosadan. Možda je najbolje prikazati kako Opus Dei funkcionira na jednom mikrouzorku, u Hrvatskoj. Tako je i svugdje.

Opus Dei počeo je u Hrvatskoj službeno djelovati prije 13 godina kad se nekoliko vjernika laika sa dva svećenika, jedan Portugalac i Španjolac, doselilo u Hrvatsku kako bi radili na širenju evanđelja i duhovnosti Djela.

Don Julio Guijarro-Garcia, Španjolac iz Madrida, smijući će vam reći kako on i don Jorge Ramos, Portugalac sa hrvatskim državljanstvom, jedan od najomiljenijih ispovjednika u zagrebačkoj katedrali, nisu znali niti riječi hrvatskog. “Don Jorge i ja smo odmah krenuli u školu, kako bismo što prije naučili hrvatski i mogli samostalno razgovarati sa ljudima. Kad svećenik Opusa dođe u neku zemlju, on ostaje cijeli život”, tumači don Julio “tako da je dobro da što prije naučimo jezik naše nove domovine”.

Danas ova osobna prelatura Katoličke Crkve u Zagrebu ima dvije kuće za žene i jednu kuću za muškarce, a duhovne obnove već godinama redovito održavaju u Splitu i Rijeci. Gotovo od samog početka rada u Hrvatskoj svećenici iz Zagreba putuju jednom mjesečno u Split te tamo služe misu, drže mjesečnu duhovnu obnovu za muškarce, pa za žene, dok laici Opusa Dei drže poduke iz filozofije, teologije, povijesti Katoličke Crkve, itd.

Opus Dei kao osobna prelatura nije ustanovljen prema teritorijalnim mjerilima – poput biskupija ili župa – tako da za svoje djelovanju na teritoriju neke biskupije uvijek prvo trebaju dobiti suglasnost biskupa. Dakle, nije točno da su “Crkva u Crkvi”. Prije 13 godina dobili su je od nadbiskupa zagrebačkog, kardinala Bozanića.

Studentski dom

Opus Dei je prije nekoliko godina otvorio muški centar u Držićevoj – kulturni centar Gradec u sklopu kojeg je i studentski dom. Osim studenata koji žive u domu u svako doba dana u prekrasnoj, svijetloj knjižnici zateći ćete studente koji ovamo dolaze učiti, bez obzira na to jesu li članovi ili suradnici Opusa Dei. Uz studente koji žive u studentskom domu su i tri svećenika, u muškoj kući živi i nekoliko laika koji se nazivaju numerariji – to su visokoobrazovani muškarci koji žive u skladu sa duhovnošću Opusa Dei te zajedno sa svećenicima pomažu u evangelizaciji pružajući duhovno vodstvo vjernicima koji dolaze na duhovne obnove i razgovore. Članom Opusa Dei može postati svaka punoljetna osoba koja živi duhovnu formaciju Djela.

Na zagrebačkim ulicama, po suncu, kiši i snijegu na biciklu, možete vidjeti i trećeg svećenika Opusa Dei u Hrvatskoj, također Španjolca, don Josepa, vikara prelature u Hrvatskoj. Svećenici Opusa Dei surađuju sa župnicima na području svog djelovanja, tako da uz apostolat koji obavljaju u okviru svoje duhovnosti, redovito ih možete naći kako ispovijedaju u zagrebačkim župama.

Duhovne obnove i sve aktivnosti Djela održavaju se odvojeno za muškarce i žene. Laici u Opusu Dei također uz aktivnosti koje imaju unutar prelature – mjesečne i godišnje duhovne obnove, tjedne jednosatne naobrazbe aktivno djeluju i u svojim župama. Don Josep svaki dan biciklom odlazi u dvije ženske kuće prelature u središtu Zagreba – u jednoj je i studentski dom za djevojke.

Dnevni ritam sličan je kao i u muškoj kući – ranojutarnja misa, razmatranje evanđelja, pa odlazak na fakultete ili posao… Najveći dio članova Opusa Dei su ljudi koji žive u svojim obiteljima te jednom tjedno ili jednom mjesečno, ovisno o svom angažmanu u Djelu, dolaze u centar na jednosatni tjedni susret ili mjesečnu duhovnu obnovu, kroz koje dobivaju pomoć i poticaj da sve svoje svakodnevne okolnosti pretvaraju u priliku susreta s Bogom i služenja drugima.

Emil tako svake subote u žensku kuću dovozi na radionice plesa, kuhanja ili odijevanja te poduku jezika, kulture ili književnosti svoje kćeri i subotu, a zatim sa sinom odlazi u mušku kuću gdje dječaci imaju priliku učiti uz stručni nadzor, baviti se robotikom ili izradom maketa. Preko ljeta članice prelature organiziraju putovanja za djevojke u Britaniju i Španjolsku radi učenja jezika i upoznavanja kulture, jednotjedne kampove za djevojčice na Prviću te radne kampove za studente za pomoć starim i nemoćnim osobama u srcu Like.

I dok će djevojke organizirati tjedno igranje odbojke i bavljenje gimnastikom, u muškoj će kući organizirati igranje nogometa i karting. Tijekom tih subota, ali i u bilo koje doba dana tijekom tjedna u obje kuće za razgovor i ispovijed dostupni su svećenici. Gotovo svaki tjedan organiziraju se održavanje tribina za odrasle i mlade – na temu kulture, povijesti, gledanje filmova…

Vjerojatno u ovom kratkom orisu djelovanja Opusa Dei u Hrvatskoj nema ništa što bi zagolicalo maštu dežurnih teoretičara zavjere kada je prelatura u pitanju. Dosadno, kako već rekoh. No da isti teoretičari ne ostanu uskraćeni za neke maštovite konstrukcije, za kraj jedna činjenica. Jedna od osoba koja je boravila, kao studentica, u kući Opusa Dei kod kolodvora je i kćerka aktualnog premijera Tihomira Oreškovića. Eto, baš da vidimo kakva se maštovita, možda politička, priča može isplesti o utjecaju Opusa na aktualnu vlast.
 
(jutarnji.hr, globus.hr/uredio:NSP)

Nevjerojatne i nikada viđene scene uzdrmale su nedavno stanovnike New Yorka. Iako su svi fotografirali ove zastrašujuće prizore, malo tko je znao o čemu se radi

Naime, na vrhu najveće zgrade u New Yorku – Empire State Building, u obliku projekcije odvijala se prava demonska zabava, kao najava novog svjetskog poretka. I ne, ne pretjerujemo! Ova žestoka subliminalna poruka puštena je programiranim masama kao dio kampanje koja se naziva ‘Pokrenimo promjene’!

Reklamu su pustili klimatolozi koji su projekcijama božice Kali, hinduističkog božanstva, htjeli zapadnom svijetu simbolizirati ‘Novi početak’, odnosno Novi svjetski poredak koji će se uzdići na velikom svjetskom klimatskom summitu ove godine! I to preko božanstva koje se identificira KAO SIMBOL TAME, SMRTI I NASILJA, a zapravo ANTIKRISTA.

U ilustriranim prikazima Kali ima četiri ruke i u svakoj od njih drži mač, trozubac, odrubljenu glavu i posudu u koju kaplje krv iz odrubljene glave.

Umjetnik koji je osmislio vizualnu projekciju božanstva Kali, Android Jones rekao je da on simbolizira uništenje Majke (božice) prirode koja nam se osvećuje zbog zagađenja! Međutim, to je samo izgovor za najavu uništenja koje tek dolazi! Jer Kali je demon koji svoje sljedbenike tjera na počinjenje masovnih ubojstava. U 19. stoljeću u Indiji je postojao kult obožavatelja Kali božanstva koji se zvao Thugees, a koji je u povijesti kulta do sada počinio masovna ljudska žrtvovanja, oni dave svoje žrtve do smrti.

Guinnessova knjiga rekorda isitče da je ovaj kult odgovoran za oko 2 milijuna smrtnih slučajeva. Dakle, dva milijuna ljudi ubijeno je u čast ove božice! To je jedan od najvećih holokausta u povijesti koji su počinili Hindusi u čast Kali božanstva, odnosno vrlo sotoniziranog demona, čije je lice krasilo Empire State Building.

Da je došlo vrijeme promjena, vrijeme uništenja, doba antikrista i njegove vladavine dokazuje i slika iz 1950. godine, kada su križevi, kao simbol žrtve Gospodnje ukrašavali najveću zgradu New Yorka.

S obzirom na to da su ovaj demonski festival koji najavljuje uništenje u srcu New Yorka platili KLIMATOLOZI, posve je jasno da je ovim projektom došlo do potpunog razotkrivanja njihove zavjere uspavanim masama koje uopće ne znaju da im nakon klimatskog summita, na kojemu će se potpisati Ugovor između svih zemalja svijeta, i na kojemu će se donijeti Agenda 30 koja obuhvaća uništenje, depopulacijsku politiku i apsolutnu kontrolu čovječanstva, slijedi ropstvo!

To je potvrdio i Maurice Newman, predsjednik Vijeća za poduzetništvo te savjetnik australskog premijera, Tonyja Abbotta, koji je prije nekog vremena javnosti rekao, ili bolje rečeno priznao, da UN trenutno radi na uspostavi Novog svjetskog poretka, i to ni manje ni više nego preko ‘znanosti’ o klimatskim promjenama. U svojoj kolumni on je napisao:

‘To je dobro čuvana tajna! Ljudi nemaju veze s klimatskim promjenama. Riječ je o uspostavi Novog svjetskog poretka koji će predvoditi UN.’ Dodao je kako je pravi cilj ‘klimatskih promjena’ stvaranje koncentrirane autorativne političke vlasti koja će pokoriti svijet, i to upravo preko manipulacije o klimatskim promjenama.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)