Propaganda je do danas itekako upotrebljavana, ponajviše od strane SAD-a i Velike Britanije. Korejski, vijetnamski, hladni rat, kao i današnji napadi nakon 11/9 uključuju razvijene propagandne alate

U svojim početcima, ova grana ‘informiranja’ i nije bila toliko negativna i manipulativna, već isključivo informativnog karaktera s neutralnim prizvukom. Danas je pak način promocije ulazaka u rat (radi regrutacije, podrške javnosti i financijskih lobija), lažnog oglašavanja ili lažne promocije nekog kontroverznog državnog poteza. Ako pogledamo taj povijesni presjek, propaganda je drevna disciplina.

Ratna i izborna propaganda kao temelj

Prvi pouzdani dokazi o korištenju propagande zabilježeni su 515. godine p.n.e. kada se u Behistunskim zapisima, nastalim na području današnjeg Irana, klinastim pismom opisuju događanja koja su Darija I. dovela na perzijski tron.

Kako objašnjava golemi natpis uklesan u stijenu, Darije I. je, kako tvrdi na velikom zidu, uz blagoslov boga Ahura Mazde ubio Gaumata koji je uzurpirao prijestolje te se instalirao za novog Perzijskog kralja. Povjesničari se i danas spore oko toga treba li mu vjerovati ili ne, međutim činjenica je da je u propagandnom smislu Darije uspio.

Arthashastra je prvi pravi povijesni zapis o vještini ratne propagande i kako je primijeniti u praksi. Autor je Chanakya, a u praksi knjigu primjenjuje njegov učenik Chandragupta Maurya koji je pomoću tih tehnika stvorio carstvo Maurije.

Moramo navesti i obitelj Rothschild koja je još tijekom Napoleonovog poraza na Waterloou u oba smjera plasirala priču o porazu, te su iskoristili uzburkanu bankarsku scenu u tim trenucima radi uzimanja udjela, kao i kasnije potpune kontrole nad valutama europskih zemalja.

Dvije knjige krajem devetnaestog stoljeća daju ključan otponac za sve kasnije studije manipulacije javnog mijenja tehnikama propagande – Tardeova ‘Laws of Imitation’ (1890.) i Le Bonova ‘The Crowd: A Study of the Popular Mind’ (1897., kod nas je prevedena i knjiga ‘Psihologija naroda, gomila, revolucija’ u izdanju Golden Marketinga, op.a.). U SAD-u pak jača propaganda usmjerena za i protiv ropstva, neovisnosti od britanske krune itd., no na znatno nižoj razini. To se drastično mijenja ulaskom u dvadeseto stoljeće i stvaranjem prvog supertima za propagandnu mašineriju.

‘Spin doktori’ i ‘Oružje za masovno uništenje’

Propaganda je do danas itekako upotrebljavana, ponajviše od strane SAD-a i Velike Britanije. Korejski, vijetnamski, hladni rat, kao i današnji napadi nakon 11/9 uključuju razvijene propagandne alate. Nakon što je SAD objavio rat Iraku 1. svibnja 2003. bilo je potrebno uvesti i Veliku Britaniju u rat.

Tako su kroz medije curili glasoviti ‘obavještajni dosjei’, i to od 24. rujna 2002. do 3. veljače 2003.

Tony Blair ih je opravdao s ‘činjenicom’ da iza njih stoji JIC (‘Joint Intelligence Committee’), sama vrhuška britanske obavještajne moći. Sačinjavaju ga voditelji triju britanskih obavještajnih i sigurnosnih agencija, šef vojnih obavještajaca i predstavnici ministarstava.

Od oka bismo rekli da je kompetencija nepobitna, no kada čujemo tri glavne točke izvještaja odmah nam je jasno da se radi o velikoj prevari javnosti:

1. Irak ima oružje za masovno uništenje

2. Spremni su ga uporabiti protiv Zapada

3. Priprema napada traje samo 45. minuta

Britanija je naravno ušla u rat, mediji su otkrili lažne podatke i plagijate, a ekipa u odboru proglašena je nevinom jer ne postoje dokazi da su namjerno obmanjivali parlament. Alastair Campbell (spin doktor kojeg smo ranije spominjali, op.a.) daje ostavku 29. kolovoza 2003. i nitko ne odgovara zbog propagandnog spina, a čak nije niti provedena istraga tko zapravo ima korist od ovog lažiranja.

Ovakve priče nisu nimalo čudnovate, naročito kada govorimo iz perspektive podneblja u kojem živimo. Veliki broj novinara bio je uključen u propagandni alat, a nešto slično vidimo i danas uz duboke podjele medija, te jasne i manje jasne instrukcije s pozicija moći.

Regionalni mediji su u vlasništvu lokalnih magnata ili stranih kompanija, a distributeri se nalaze pod čvrstim monopolom koji praktički dozira dostupnost informacija na široke mase čitatelja. Nacionalne televizije su također pod konstantnim udarom kritičara kako je riječ o propagandnom elementu vladajućih struktura, slično kao što diljem svijeta medije kontrolira šačica ljudi – ponajviše Rupert Murdoch.

Tehnike propagandnog inženjeringa

Kada pogledamo najpoznatije suvremene propagandne mašinerije država poput Sjeverne Koreje ili Kine, ponekad bude teško prosuditi po čemu su toliko nazadniji od Zapada. Ukoliko bismo išli i dublje te propagandu povezali s indoktrinacijom, onda bismo mogli zaključiti kako je najperfidniji oblik propagande obrazovni sustav. Uz tu stavku nužno je dodati televizijski program i dječje slikovnice, kao i već spomenuti dječji marketing.

Kako ćemo sve znatno detaljnije dotaknuti u djelu sa subliminalnim porukama, cilj ovog navoda svakako je definiranje samog opsega propagande. Odličnu definiciju skovali su Garth Jowett i Victoria O’Donnell koji smatraju kako je riječ o ‘namjernom i sustavnom nastojanju ka oblikovanju percepcija, manipuliranju spoznaje i usmjeravanju ponašanja poradi ostvarivanja odgovora koji pospješuje željenu namjeru propagandista’.

Smatra se kako je za dobru propagandu nužan emotivni odabir, ne intelektualni – pa na taj način ostvaruje bliske poveznice s marketingom i odnosima s javnošću, koji zapravo i jesu jedan vid propagande usmjeren ka proizvodima i percepciji o proizvođaču. Zato mnogi fenomen propagande danas nazivaju ‘političkim marketingom’ ili ‘ratnim odnosima s javnošću’.

Etika vezana uz sve vrlo je na skliskom terenu – jedni smatraju da je propaganda društveno koristan rad jer usmjerava neutralne nacije ka državno važnim interesima, dok drugi govore o širokoj manipulaciji od strane interesnih skupina koje države koriste isključivo kao ‘lutke na koncu’.

Ako pogledamo manipulacijske tehnike propagande, nekako sam opredjeljeniji za ovu drugu opciju. Osim repeticije i Ad Hominema, po točkama i možemo kategorizirati i:

* Polaganje na autoritet – citiranje renomiranih osoba radi promocije neke ideje

* Polaganje na strah – podsjećanje na strašne prijašnje režime i potraga za podrškom

* Polaganje na predrasude – stvaranje emotivne podloge i morala u prijedlogu kojeg gurate

* ‘Join The Club’ – tehnika uvođenja simpatizera u opciju u kojoj su svi ostali i to tijekom pobjedničkog kolosijeka

* Ekskluzivno društvo – prodaja ideologije da kupnjom nekog proizvoda postajete isti kao velike zvijezde

* Repeticija laži – konstantno ponavljana obmana s vremenom postaje ‘mainstream’ istina

* Crno-bijelo manipulacija – polariziranje neke teme u kojoj si ili ‘ZA’ ili ‘PROTIV’, bez mogućnosti trećeg mišljenja

* Kondicioniranje – stvaranje umjetne regulacije nečijeg ponašanja ovisno o situaciji

* Kognitivna disonanca – manipulacija ljudskom potrebom za konzistentnošću na način da određene obožavane figure prigrle kontroverzne režime

* ‘Narodski čovjek’ – politička figura igra taktiku ‘jednoga od nas’ radi manipulacije povjerenja ljudi

* Kult ličnosti – idealizirani pojedinac u masama

* Barjaktarenje – opravdavanje neke akcije kao patriotskog čina

* Tehnika ‘nogom u vrata’ – ‘poklanjanje’ nekog predmeta ili ideje kojeg netom kasnije manipulator nastoji prodati

* Tehnika ‘vrata u lice’ – perfidno stvaranje interesa kod kupca, primjer: povećavanje cijene proizvoda prije sniženja

* Demoniziranje – dehumanizacija neprijatelja

* Selektivna istina – izbacivanje većeg dijela istine uz određeni postotak prešućivanja

* Neizjavljena pretpostavka – neizricanje željenog uz namjeru suptilne promocije istog kroz neeksplicitni govor

* Vrline – lažna slika osobnosti o nekom kandidatu

* Emotivno ‘bombardiranje’ – sva pozornost grupacije usmjerena ka novom članu, česta u kultovima i mrežnom marketingu

* Euforija – organiziranje događaja radi podizanja morala

* Diktatura – eksplicitno usmjeravanje auditorija u željenom smjeru, primjer: ‘EU nema alternativu!’
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)