U svojem najnovijem potezu milijunašica Barbra Streisand slomljenog srca je shvatila da ne može podnijeti udaljavanje od svojeg bolesnog psa, te je tako potrošila neumjerenu količinu novca da bi ga klonirala

Međutim, svakim danom, milijunašica shvaća nemilost njezine geste. Klonovi se ne ponašaju kao izvorni psi i razlike između starog i novog genetski dobivenog psa povećava tugu u njezinoj duši sve dok ih ona možda jednog dana ne utopi štenad u jezeru. No ona to ne bi valjda napravila.

Američka pjevačica i glumica Barbra Streisand izjavila je da je klonirala svog kućnog ljubimca, ženku psa koja je uginula prošle godine.

U nedavnom intervjuu za časopis Variety, Streisand je otkrila da su njezini psi pasmine Coton de Tulear, Miss Violet i Miss Scarlett, stvoreni u laboratoriju.

Napravila ih je sa velikim troškovima, iz genetskog materijala preuzetog od svog psa Samanthe, koji je prošle godine umro.

Tragično, ona sada tvrdi da je to možda bila pogreška. Novi psi mogu izgledati kao Samantha, ali se ne ponašaju poput nje.

“Čekam ih da postanu stariji kako bih vidjela imaju li smeđe oči i njezinu ozbiljnost”, rekla je.

Bez da zvuči previše solipsistično, veliki dio držanja kućnog ljubimca jest učiti o smrti. Imati skrbništvo nad životinjom znajući da ćete ju vjerojatno nadživjeti. Dok je živa, poklanjaš joj što više ljubavi možeš, a onda umre, i onda si odbačen, a zatim polako naučiš kako krenuti dalje. Malo po malo, kućni ljubimci vas nauče kako se možete riješiti žalosti.

Živo se sjećam onoga dana kad je moj prvi ljubimac umro – zamorac zvan Smartie. Moja mama mi je na školskim vratima rekla da je Smartie jutros preminuo. Rekla mi je da nitko nije kriv i da ću se netko vrijeme osjećati tužnom, ali tuga će na kraju izblijedjeti. Boljelo me to, ali bilo je nakon svega u redu.

Sjećam se da sam se borila sa golemom količinom informacija. Uostalom, bilo mi je šest godina, i ovo je bilo moje prvo iskustvo smrti. Ali, drago mi je što se to dogodilo. To je nešto što svatko treba proći.

Da me moja mama čekala na školskim vratima sa klonom zamorca Smartiea i objasnila da nema smrti sve dok južnokorejski laboratorij nastavlja proizvoditi egzaktne genetske reprodukcije svega što ste ikada voljeli, možete shvatiti kakvo bi pogrešno moje razumijevanje smrti tada bilo.

I to je najtužniji dio ove priče Barbra Streisand. Nije da su klonovi bili skupi i da bi njezin novac bio bolji od ljubavi. Nije u tome da ih je platila masno, umjesto da je prihvatila nekoliko lutalica iz skloništa.

Nije uspjela shvatiti najosnovniju točku života: on završava. I nakon što završi, nikada ga nećete moći vratiti. Ničim – ni molitvom, ne magijom, ni uz pomoć znanosti ne možete zamijeniti ono što je nestalo. Možeš se približiti tome, ali nikada neće biti isto. Neke stvari od kojih jednostavno ne možete pobjeći.
 
NoviSvjetskiPoredak.com