Bioinženjer koji je radio za Monsanto u prošlosti pokazao je kakve su sve vrste smrtonosnih tvari nakupljene u GMO krumpiru kojeg je on pomogao stvoriti

Čak su se u genetski modificiranim verzijama pojavili i toksini koji nisu pronađeni u običnim usjevima i krumpirima.

Nakon što je otkrio gene otporne na bolesti u divljim biljkama i uspio ih prenijeti u domaće sojeve, genetski inženjer dr. Caius Rommens pridružio se Monsantu 1995. godine.

Proveo je šest godina u programu kontrole bolesti u Monsantu prije nego se preselio u tvrtku JR Simplot, jednu od svjetskih najveći prerađivači krumpira.

Svake godine Rommens je razvio više od 5.000 vrsta GMO krumpira. Otkrio je da nijedna od njegovih izmjena nije povećala potencijal za većim urodom.

Umjesto toga, većina GMO krumpira pokazala se mutiranom, sterilnom, i sa manjkom klorofila.

Rommens je istaknuo ovaj problem i stvorio varijante s visokom otpornošću na bolesti, bez znakova promjene boje na gomolju i niže razine rizika za nastanak raka.

S vremenom, Rommens je postao zabrinut za sigurnost svojih GMO kreacija.

Napustio je Simplot 2013. i preselio se u kompaniju Pacific Northwest. Ponovno je pregledao svoj raniji radove i uočio mnoge pogreške u GMO krumpiru koji je stvorio.

Bivši zaposlenik kompanije Monsano otkriva brojne skrivene nedostatke GMO krumpira

Rommen je shvatio da je “ušutkao” tri najzaštićenija gena u krumpiru. Zatvorio je gen PPO melanina, gen ASN koji je proizveo asparagin, i gen INV koji proizvodi glukozu.

Zatvaranjem gena za PPO oslabilo je prirodni odgovor na toleranciju stresa kod krumpira, dok je zatvaranje gena ASN i INV lišio biljku asparagina i glukoze potrebne za pravilan rast.

U to vrijeme, Rommen je pretpostavio da je svaka genetska promjena proizvela samo jedan učinak. No, funkcije gena bile su međusobno povezane, tako da je promjena jednog utjecala ostale.

Rommen je upozorio da je GMO krumpir koji je razvio za Simplot stavljen na tržište pod skromnim imenima kao što su Hibernate, Inate i White Russet.

Njegov bivši poslodavac tvrdio je da su bioinženjerske varijante bolje od normalnih krumpira, lakše ih je koristiti i rjeđe trule.

Međutim, GMO krumpir je apsorbirao najmanje dva toksina koja nisu apsorbirana u običnim krumpirima. Novije GMO sorte također su izgubile svoje senzorne kvalitete nakon što bi se skuhale.

GMO krumpiri također su prikrivali truljenje uzrokovano grubim rukovanjem – no bili su jednako ranjivi na truljenje kao i obični krumpir.

Njegova nova procjena upozorila je da bioinženjerski krumpir proizvodi mnogo manje potencijalne prinose od normalnih usjeva krumpira. GMO biljke također pokazuju veći rizik od uzgoja gomolja abnormalne veličine, oblika i boje.

Industrija krumpira također je miješala GMO sorte s najraširenijim prirodnim varijantama. Rommens je istaknuo da bi obični krumpir mogao postati zagađen genima GMO krumpira.

U svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Pandorin krumpir”, Rommen se odrekao svog bioinženjerskog rada u Simplotu. Pozvao je tržište da se riješi GMO krumpira.

Napisao je da se problemi s GMO krumpirom primjenjuju i na druge bioinžinjerske namirnice.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Jednom hvaljen kao izum koji će okončati glad u svijetu, GMO hrana se sve više razotkriva kao opasna i nesigurna, a sada je i jedan izumitelj popularne GMO hrane uključen u zbor kritičara

Dok je služio kao voditelj istraživanja u kompaniji “Simplot Plant Sciences” u ranim 2000-im godinama, Caius Rommens je vodio razvoj genetski modificiranog krumpira.

Rommens, koji je radio u Monsantu prije nego što se pridružio kompaniji Simplotu, dizajnirao je krumpir koji je trebao biti otporan na truljenje, i trebao je stvoriti i pomfrit koji nije bio kancerogen kao i prženi krumpirići.

U nedavnom intervjuu za Eco Watch, Rommens je istaknuo kako se ne može riješiti strahova vezanih za opasnosti GMO krumpira, koji se trenutno prodaju u 4.000 supermarketa diljem Amerike.

Rommens je rekao da je jedan od problema uporaba RNAi za promjenu gena. On kaže da, budući da promjena nije specifična za gen, bilo koji gen koji ima strukturu sličnu konstrukciji za promjneu može završiti tako da se i sam promijeni – a može čak i utjecati na gene životinja koje jedu krumpir.

Na primjer, otkrio je da su konstrukti za promjenu gena aktivni u pčelinjem polenu, ugrožavajući pčele koje koriste pelud GMO krumpira za hranjenje larvi.

Osim toga, on je rekao da su njegovi bivši kolege pokazali da promjena gena koja uzrokuje posmeđivanje (PPO), uzrokuje nakupljanje toksina u povrću.

Na primjer, to uzrokuje da se razine neurotoksina alfa-aminoadipata povećaju šest puta. Ova kemikalija također može stupiti u interakciju sa šećerima kako bi stvorila spojeve koji stoje iza mnogih bolesti. To je isti problem koji je potaknuo europske regulatore da se protive odobravanju raznih sorti GMO kukuruza kojeg je napravila kompanija Monsanto.

Rekao je da, premda je njegov GMO krumpir otporan na bolesti, nije poznato koliko traje ta zaštita. Osim toga, te bolesti često sa sobom nose i druge patogene, a uzgoj ovih krumpira sa samo jednim genom za otpornost na nekim mjestima je poput dobivanja cjepiva protiv jedne bolesti, a zatim premještanje krumpira negdje drugdje gdje ima bezbroj drugih bolesti.

Rommens je napisao knjigu pod nazivom “Pandorin krumpir”, naglašavajući mnoge probleme sa gomoljima. Rekao je da je shvatio da nije učinio dovoljno da osigura da promjene gena ne dovedu do neželjenih učinaka.

Naravno, ne trebamo se brinuti samo o tim određenim krumpirima. Rommens je izjavio da su mnogi genetski inženjeri “pristrasni i uskoumni” i da nemaju sposobnost kritičke procjene svojih kreacija.

Žalio se na činjenicu da se nenamjerni učinci nikada ne mogu u potpunosti izbjeći u genetski modificiranoj hrani, a postizanje takvih otrovnih učinaka na tijelo moglo bi potrajati čak desetak godina.

Rekao je da sada vjeruje da je povećanje raznolikosti usjeva odgovor na jačanje održivosti poljoprivrede.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Zašto preopteretiti tijelo koje nas služi? Jedem dva puta dnevno i izbjegavam sve namirnice koje stvaraju kiselinu

Svuda u svijetu ljudi se danas slažu da je Nikola Tesla jedan od najplodnijih i najkreativnijih duhova koje je čovječanstvo ikada imalo.

Na svojim velikim projektima radio je do samog kraja života, jednako energičan i fokusiran.

Iako znamo da je dio energije čuvao asketskim, aseksualnim i povučenim načinom života, ipak ostaje divljenje pred oštrinom duha genijalnog znanstvenika i u godinama duboke starosti.

Dio odgovora na pitanja o stanju uma i tijela koji su dostigli nadljudski nivo sposobnosti i svježine pronaći ćemo u intervjuu 77-ogoodišnjeg Nikole Tesle kojeg je dao 1933. godine.

Najvažnije navike stiču se u mladosti

Tesla je vjerovao da je u životu najbitniji početak, u smislu da je važno one najbitnije navike steći u ranoj mladosti.

„Stanje našeg tijela i duha u starosti u potpunosti je svedočanstvo o tome kako smo proveli našu mladost. Tajna moje današnje snage i vitalnosti leži u činjenici da sam u mladosti, kako bi se reklo, živio životom bez poroka“, rekao je Nikola Tesla tada.

Taj život pun vrlina bio je nužnost za nekoga tko je od rane mladosti sebi postavljao velike ciljeve i tko je znao da samo obuzdavanjem drugih strasti i apetita može ostvariti svoje snove i raditi u dubokoj starosti.

To je podrazumjevalo strogu disciplinu:

„Ne želim nikakav odmor, nikakav prestanak teškog rada. Kada bi ljudi birali posao u skladu sa svojim temperamentom, ukupna količina sreće na zemlji bila bi nemjerljivo veća“, smatrao je genije.

Kako je Tesla planirao dugovječnost?

„Mnogi su tužni i depresivni zbog kratkoće života. Kakva je svrha pokušaja da se bilo što postigne, pitaju se oni. Život je prekratak, ne možemo živjeti dovoljno dugo da bismo dovršili naše poduhvate. Ljudi bi mogli značajno produžiti trajanje svojih života ako bi se potrudili. Ljudi čine toliko toga što popločava njihov put do prerane smrti“, istaknuo je Tesla.

Zaista, na mnogo načine činimo sebe neproduktivnima. Između ostalog i lošom prehranom. Evo kako je Nikola Tesla razmišljao o navikama vezanim za prehranu.

„Prije svega, mi jedemo previše, ali to smo već toliko puta čuli. I jedemo pogrešnu vrstu hrane i pijemo pogrešnu vrstu tekućine. Najviše štete nanosi prejedanje i nedostatak vježbe, što stvara toksično stanje u tijelu i čini nemogućim odbacivanje nakupljenih otrova“, vjerovao je poznati znanstvenik.

Tesla je pio puno vode i mlijeka i vodio računa o svom trbuhu. Šta su bili glavni sastojci njegove prehrane?

„Zašto preopteretiti tijelo koje nas služi? Jedem dva puta dnevno i izbjegavam sve namirnice koje stvaraju kiselinu. Većina ljudi jede previše mahunastog povrća koje sadrži urinsku kiselinu i druge otrove. Svježe povrće, ribu i meso jedem rijetko i umjereno. Iako je riblje meso dobro za mozak, ono stvara vrlo jaku kiselu reakciju zbog velike količine fosfora. Kiselost organizma je naš najveći neprijatelj u starosti.

Da izbjegava meso Tesla je potvrdio u još jednom intervjuu iz 1935. godine:

„Izbjegavam sve stimulanse. Skoro pa u potpunosti izbjegavam meso. Uvjeren sam da će za manje od jednog stoljeća kava, čaj i cigarete izaći iz mode. Alkohol će, ipak, i dalje biti u upotrebi, zato što on nije stimulans, već pravi eliksir života“, predviđao je Tesla.

Šta ćemo sada? Treba izbjegavati meso i sve vrste hrane koja stvara kiselinu, a popiti koju svakog dana? Štoviše, Tesla je bio poznat po tome da je gotovo svakodnevno pio viski. Također, Tesla je bio i veliki pobornik krumpira.

„Krumpir je odličan i trebalo bi ga jesti svakodnevno. On sadrži dragocjene mineralne soli i ima neutralizirajuće svojstvo“.

Također, Tesla je poznat i kao veliki pobornik vježbanja.

„Verujem da treba puno vježbati. Ja hodam osam do 10 milja svakog dana i nikada ne uzimam taksi ili druga prevozna sredstva kada imam vremena da koristim snagu svojih nogu. Također, vježbam i kroz kupanje svakog dana, jer smatram da je to veoma važno. Koristim toplu kupku nakon koje se dugo tuširam hladnom vodom.“

Teslin strogi dnevni režim kulminira u navici spavanja, koja se kosi sa upozorenjima doktora i zdravstvenih organizacija o neophodnosti da se spava osam sati svakoga dana.

„Spavanje? Ja rijetko kada spavam. Dolazim iz obitelji dugovječnih ljudi, koji su poznati po tome što nisu puno spavali. Nadam se da ću dostići rekord mojih predaka i da ću živjeti bar 100 godina. Moje nespavanje me ne brine. Nekada odspavam sat vremena. Povremeno, ipak, na svakih par mjeseci, odspavam po 4 do 5 sati. Onda se probudim u potpunosti napunjen energijom, kao baterija. Nakon takve noći, ništa me ne može zaustaviti. Tada osećam ogromnu snagu. Ne postoji sumnja oko toga da je san obnovljivač, davatelj života, da on povećava energiju. Sa druge strane, ne vjerujem da je on neophodan za nečije zdravlje, naročito ako je to netko tko po navici malo spava“, objasnio je slavni znanstvenik.

Sa 77 godina, Tesla je govorio ovako:

„Imam pravo svedočanstvo o svom zdravlju. U životu se nisam bolje osećao. Energičan sam, snažan, u potpunoj kontroli nad svojim mentalnim sklopom. Ni u najboljim godinama nisam posjedovao energiju koju posjedujem danas. I što je još važnije, za rješavanje problema koristim samo dio energije kojom raspolažem, zato što sam naučio kako da je čuvam. Nasuprot raširenom vjerovanju, posao postaje lakši u starosti, samo ako su ljudi dobrog zdravlja. Oni su naučili tijekom godina kako da dođu do cilja koristeći najkraći put“, zaključio je Tesla davne 1933. godine.
 
(vestinet.rs,kultivisise.rs)

Proizvođači tvrde da će GMO krumpir proizvoditi manje kancerogenih tvari prilikom prženja

Godinama se već priča o razvoju GMO krumpira. Za taj projekt nedavno je dano zeleno svjetlo od strane USDA – (Ministarstvo poloprivrede SAD-a).

Kako piše Real Pharmacy, ovaj narašireniji poljoprivredni proizvod, nakon genetske modifikacije proizvoditi će manje kancerogenih tvari prilikom prženja.

Simplot, tvrtka koja se bavi razvojem i proizvodnjom najnovije “delicije” iz GMO kuhinje, ubrzo će plasirati svoj proizvod diljem trgovina u SAD-u.

S obzirom na opasnosti koje GMO hrana stvara, dobro je znati kako je prepoznati.

Dakle, GMO krumpir će navodno proizvoditi 75 posto manje kancerogenih tvari koje se stvaraju prilikom prženja krumpira i bit će “otporni” na smeđe mrlje koje se pojavljuju ako očišćeni krumpir duže stoji na zraku. Imat će manje “znakova truljnja” ​​po sebi i bit će duže svjež.

Tvrtka Simplot, naravno, tvrdi da je proizvod zdrav.

“Ovo odobrenje dolazi nakon desetljeća znanstvenog istraživanja i razvoja, ispitivanja zdravstvene sigurnosti i testiranja na poljima”, kazali su iz kompanije.

Iako zvuči obećavajuće, ne zaboravimo da je tako zvučao i GMO kukuruz, a za koji su brojna alternativna istraživanja pokazala kako je štetan za zdravlje te da uzrokuje rak.
 
(haber.ba,dnevno.hr)

Koju god vrstu tumora ima čovjek, najvažnije od svega je da mu je imunitet jak

Naš organizam sam po sebi ima jake mehanizme za obranu, ali nije naodmet, kada do bolesti već dođe, uz liječničku terapiju dodati i prirodnu

Benigni tumori se mogu javiti svuda i na svim mjestima na tijelu. 

Mogu biti koštani, meki vodeni, površinski ili unutarnji. Neki su operativni, neki ne. Nekima smetaju, nekima ne. 

Najbitnije je da ne rastu, to jest, da se ne uvećavaju. Ovo su tri najefikasnija prirodna načina za sprječavanje njihovog rasta.

GLINA

Glina može kupiti u svakoj ljekarni. Vrlo je djelotvorna na svim vrstama vanjskih izraslina koje su definirane kao benigni tumori. Korištenje je vrlo prosto, ali je zaista potrebno biti uporan.

• Na čistu gazu stavite dva prsta debeo sloj gline koju ste prije toga razmutili s vodom i doveli je na gustoću, recimo, vrhnja. Takve obloge stavljajte najmanje tri tjedna svaku večer pred spavanje na problematično mjesto. Ujutro će glina biti suha, a mjesto nemojte ispirati vodom niti kvasiti dok tretman traje, već ga samo obrišite, blago istrljajte suhom krpom da biste skinuli ostatke gline.

Nakon tri tjedna pauzirajte tjedan dana, pa ponovite postupak.   

KRUMPIR     

• Izrendati jedan kilogram neprskanog krumpir, procijediti ga kroz sterilnu gazi (malo pomalo, ne sve odjednom) u staklenu teglu koju ste prije toga sterilisali na pari. U taj sok stavite pola kilograma meda i pola kilograma sitnog papra. Zamotajte u krpu i ostavite na tamno mjesto da odstoji jedan dan. Teglu prije upotrebe protresite, izmućkajte, pa jednu žlicu smjese stavite na gazu i previjte problematično mjesto. Prespavajte s tim. Teglu držite u hladnjaku.

Ovaj tretman nema vremensko ograničenje, dakle po ovom receptu možete obloge spremati dokle god mislite da vam je potrebno. Najbolje rezultate daje kod mekanih i vodenih izraslina.

BUNDEVA

• Zdravu neprskanu bundevu srednje veličine dobro operite, narežite na što sitnije komade i kuhajte je dok se ne pretvori u kašu. Kašu ohladite i u nju sipajte jedan kilogram crnog brašna. Sve izmiješajte, stavite u čistu staklenku.

Ovim postupkom nastaje smjesa nalik masti, kojom bi trebalo mazati oboljelo mjesto barem tri puta dnevno. Djelotvorna je prvenstveno kod kod unutarnjih izraslina na mekim tkivima (jajnici, maternica, grlo, trbuh …).
 
(sputniknews.com)

Pored želje da otkrijemo kako čovjek može prilagoditi i opstati u prirodi, bez oslanjanja na sve one točke koje mu izgledaju neophodne u suvremenoj civilizaciji, moram reći da me je za bavljenje ovom temom motivirao cilj da se čovjek bori za svoje narušeno zdravlje

Vjerujem da će mnogi mnogi ubrzo pokušati primjene neke od savjeta naših baka ili boraca za zdrav “bio” vrt; na svojim okućnicama ili zapuštenim i napuštenim imanjima na selu.

U knjizi “Preživjeti i živjeti u prirodi” prikazani su primjeri iz prakse, koji rječito ukazuju na proizvodnju zdrave hrane bez mnogo napora. Sve se temelji na činjenici da su biljke stvorene prije ljudi i da one mogu opstati bez naše intervencije. Čovjek samo treba pratiti rast biljke i da joj pomogne izrasti i razviti se do svoje pune biološke zrelosti. Onako kako prati i rast životinja.

Pošlo se od opće poznate činjenice da u našem tlu gotovo da nema nekih neophodnih sastojaka, prije svega selena, joda, željeza, kroma i dr. Uzroci tome su mnogobrojni. Način proizvodnje u poljoprivredi gdje se išlo samo na povećanje prinosa uz neselektivnu uporabu kemije.

Što smo bliže velikim gradovima, to dobivamo PRAZNU hranu, tj. biljke sa osiromašenim sastavom vitamina, minerala i ostalih mikroelemenata. Tablice o kemijskom sastavu namirnica su sve manje točne, i naši pokušaji da se hranimo pravilno po tablicama – ostaju samo pokušaji. Mnogi prodavači dodataka hrani ovu priču godinama pričaju, a mi to nijemo promatramo, jer osiromašeno stanoništva bespomoćno sluša, pošto nema para za te programe, mada je svakome jasno da nešto treba poduzeti.

Nedostatak vitamina i minerala ugrožava štitnjaču

Ljudi u velikom broju obolijevaju od poremećaja funkcija štitne žlijezde. Ovo je oboljenje mnogo prisutnije, nego ga medicina bilježi, jer se često početni simptomi liječe antidepresivima ili i sami liječnici ne istražujući ovu bolest daju takve terapije. A pogledajmo koliko je oko nas bezvoljnih, malaksalih, jako debelih (napuhanih punih vode), nenormalno mršavih, pojačano nervoznih, ljudi s poremećenim snom, koji teško dišu, lako se umaraju. Ako imaju novca, kupuju suplemente, ako nemaju ..? E, ako nemaju ima rješenja.

Sve više u svijetu mladih ljudi pristupa različitih pokretima, koji propagiraju zdrav život i pozitivan odnos prema prirodi. Ima i kod nas dobrih znanstvenika koji su se samostalno, bez neke šire podrške zajednice bavili ovim problemima, pa zahvaljajući njima imamo mogućnosti da na svojim malim “bio” vrtovima postignemo revitalizaciju zemljišta, i tako dođemo do zdrave biljne i životinjske hrane.

Klasična metoda koji su koristili naši preci prije samo stotinjak godina. Zemlja se orala takvim plugovima sa zaprežnom stokom, koji su površinski plodni sloj samo rastresao, a nisu uništavali gliste i bubice, koji žive u tom sloju. Nisu uzgajali velike zasade monokulture i samim tim nije bilo toliko štetočina i bolesti na biljkama, koje su prskane biljnim preparatima. Također su vodili računa i o redoslijedu sadnje biljaka. Dobro su znali što se iza čega može saditi, a vodili su računa i o tome što se pored čega treba saditi; zapravo što se od povrća međusobno trpi, a što “ne trpi”. Imali su pravila o vremenu i redoslijedu sadnje.

Možemo se upoznati s nekim poznatim metodama zastiranja zemljišta slamom, sijenom, suhim lišćem ili drugim materijalima iz prirode, a koje nam omogućuje da se oslobodimo napornog okopavanja i zalijevanja vrta. Ili možemo pronaći kako neodstranjujući korov možemo između njih saditi povrće, a da iskoristimo divlje bilje u prehrani i zelenom gnojivu.

Kako postaviti “bio” vrt

Za “bio” vrt treba odabrati najsunčanije mjesto, jer su sunčeve zrake vrlo važni za rast, razvoj i sazrijevanje plodova. Treba imati u vidu da plodovi iz sunčanog “bio” vrta imaju najveću vrijednost za zdravlje čovjeka i zato ih je najbolje koristiti prijesne. Toplina tjedna kuhanja, pirjanja i konzerviranja uništava nakupljenu sunčevu energiju u biljnim stanicama, a i niz vitamina. Svakodnevno na trpezi treba imati salate pripremljene od lisnatih, korjenastih i drugih vrsta biološki proizvedenog povrća, jer su najbolje sredstvo za jačanje otpornosti organizma protiv raznih bolesti.

Obratimo pažnju na to kako se priroda sama brine o obnavljanju humusa. Kao nam na primjer može poslužiti šuma. Na šumskom tlu leže suhe i trule grane i grančice, šišarke i opalo lišće. Ako se taj gornji sloj biljnih otpadaka ukloni, ispod njega leži rastresita zemlja ugodnog mirisa. Ona sadrži najbolje sastojke kojima se hrani drveće u razvoju. Taj plodni humus proizvod je brojnih mikroorganizama, crva, kukaca i drugih stanovnika zemlje, koji stalno probavljaju i prerađuju šumske otpatke. Tlo u šumi je uvijek pokriveno, što znači da je i zaštićeno, tako da ga kiše ne mogu ga sabiti u tvrdu koru, a vjetar i suša ga mogu ga isušiti.

Bez prevrtanja zemlje i gnojidbe ljudskom rukom, u šumi se sloj humusa nečujno i nevidljivo obnavlja neprestano. Ovaj sloj je u stanju hranom opskrbljivati i najviše drveće. Prirodno obnavljanje zemlje u šumi odvija se, naravno, vrlo sporo. Prirodu u njenom djelovanju u šumi treba, istina, imitirati, ali i olakšati našim radom raspadanja tvari u humus na razne načine. Na sunčanoj padini mogu se s uspjehom uzgajati mnoge biljke. Mogu se načiniti i terasaste leje, koje se od klizanja zemlje mogu osigurati starim daskama ili kamenjem. Na takvim površinama prinosi su mnogo bolji nego na ravnim.

Pri ovakvom načinu uzgoja bilja zemlja se nikada, ni nakon branja, ne ostavlja da zazimi gola i nepokrivena. Po njoj treba razbacati ostatke biljne mase i raznog pokošenog korova koji razbacamo po polju. Nikako ne treba spaljivati ​​ostatke prethodne žetve, nego ostaviti da prekriju polje i zaštite površinski živi sloj od izmrzavanja.

Na gredicama s kojih su pokupljeni plodovi, zemlju treba rastresati i provjetravati probadanjem vilama, a da se pri tome slojevi zemlje ne miješaju između sebe. Okretanje zemlje i prekopavanje lopatom škodilo bi prirodnom redoslijedu pojedinih slojeva u kojima žive razne vrste organizama. U “bio” vrtu nema monokultura. Pojmom monokulture označavaju se biljke iste vrste u velikim skupinama. To biva kada su na većem prostoru načinjene samo redovi salate, ili samo redovi kupusa, luka, graha i tako dalje. Treba uzgajati razne vrste povrća, jednog kraj drugog, takozvane mješovite kulture. I tu treba imitirati prirodu koja ne zna za monokulture, a sve u njoj napreduje.

Istovrsne biljke boluju i stradaju

Biljke iste vrste su na većoj površini i jedna pored druge daleko više izložene biljnim bolestima i štetočinama nego ako rastu između redova druge vrste biljaka. Pravilnom kombinacijom raznih vrsta povrća na istoj gredici, prostor će biti bolje iskorišten, a prinos veći.

Plodna zemlja se ne iscrpljuje jednostrano jer svaka vrsta uzima iz nje druge tvari. To treba imati u vidu i prilikom pravljenja redoslijeda sijanja i sađenja raznih vrsta povrća. Izlučevine nekih biljaka prijaju drugim vrstama i takvo susjedstvo povoljno djeluje na razvoj obje vrste biljaka. Ali, ima i onih koji se ne podnose. Tako, primjerice, peršin slabo uspijeva ako se sije u blizini salate u glavicama. Celer, crveni kupus, uzgajan kao monokultura, ne uspijevaju tako dobro kao kada se miješaju. Celer svojim mirisom brani kupus od leptira kupusara i onemogućava mu da položi jajašca i da gusjenice uništiti kupus. Mrkva, opet, povoljno djeluje na rast svih susjednih biljaka. Crni luk i poriluk zauzvrat, brane mrkvu od mušica.

I bolja aroma i bolji okus povrća rezultat su miješanja kultura u redovima. U tu svrhu se koriste i neke mirišljave trave. Hren treba saditi u blizini krumpira, kako bi krumpir imao bolji okus, a kamilicu iz istog razloga pored rajčice. Izgubljene tvari se u “bio” vrtu nadoknađuju prvenstveno kompostom. Zato je pripremanje komposta od izuzetnog značaja. Treba se pridržavati najnovijih saznanja: kompost je utoliko kvalitetniji, ukoliko se tvari u njemu brže raspadaju. Treba, dakle. poticati taj proces i nastojati na što raznovrsnijem sadržaju komposta. Zato se kompostiraju što različitije organske tvari, a naročitim mjerama ubrzava njihovo raspadanje.

Zeleno gnojivo pravi se tako što se gredice zasijavaju sjemenom gorušice, grahorice, jednogodišnjom djetelinom ili jednostavno mješavinom za zelenu gnojidbu. Korijenje ovih biljaka će do zime rastresti zemlju i sakupiti dušik koji zatim ostaje kao rezerva. To dušično gnojivo se potom koristi kod proljetne sjetve. Promrzli zeleni dijelovi u kasnu jesen pokriju i time zaštite tlo.

Biljke istovremeno služe i kao hrana životinjama u zemlji i time poboljšavaju humusni sloj zemlje. Na mjestima gdje je zemlja još tvrda, prije sjetve se može rastresti vilama. Za dodatno poboljšavanje plodnosti zemlje koja još ne sadrži dovoljno humusa, koriste se isključivo organska gnojiva, a nikako mineralna gnojiva i kemijska sredstva. Stajsko gnojivo se u “bio” vrtu ne koristi zbog loših iskustava, koje su povrtari stekli u posljednjim desetljećima.

Njegov miris privlači neke štetočine, što nije poželjno. Čak ni njegov sastav, zbog modernog načina uzgoja stoke, više nije besprijekoran. Tko može nabaviti stajsko gnojivo koje sigurno ne sadrži štetne tvari kao što su insekticidi, antibiotici, tragovi hormonskih preparata i slično, treba ga koristi tek kad je dobro odležano. U jesen se tim gnojivom pospu gredice u vrtu. Ostala gnojiva od domačih životinja stižu u zemlju preko gomile komposta. Njih treba kompostirati između slojeva (otpadaka iz vrta i kuhinje).

Krumpir na slami, bez okopavanja

Vrlo je interesantan i jednostavan način uzgoja krumpira na slami: tlo za sadnju ne treba orati i drljati, nema okopavanja, nagrtanja, a i vađenje je vrlo lako i jednostavno. Krumpir se sadi u proljeće kada otopli tako što se gomolji poslažu na površinu zemlje u redovima s razmakom 50 x 50 centimetara. Zatim se pokriju sa slojem stare slame debljine 15 cm. Na slamu se stavlja ugoreli stajnjak, ili koje drugo organsko gnojivo. Na gnojivo se ponovo stavlja sloj slame ili natrulog sijena tako da visina humke bude 30-35 cm. I – posla oko uzgoja krumpira više nema dok ne dođe vrijeme “berbe”.

Nakon određenog vremena po sijanju iz slame počinje prodirati klica, a ubzo se formira i plod krumpira. Do berbe tako uzgojenog krumpira treba proći nešto više vremena nego pri klasičnom načinu uzgoja, ali je zato prinos veći, i zdraviji. Vađenje se vrši tako što se slama odgurne, a gomolji pokupe sa zemlje.

VRTLARSKI PRIRUČNIK – LINK
 
(svetinjebraniceva.rs/uredio:NSP)

Proklijali češnjak u odnosu na sirovi dokazano je pojačava protuupalno, ubrzava imunintet, poboljšava kardiovaskularnu zdravstvenu zaštitu, i ima tu sposobnost da ubije 14 vrsta stanica raka

Sumporom bogati spoj zvano alicin, je učinkovito sredstvo protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita bez toksičnih nuspojava

Prvo, da raščistimo glasine da “češnjak je otrovan”, koje nekolicina potvrdjuje, kao i da je “sjeme jabuke i marelice otrovno”, teoriju koju zastupaju oni koji šire strah, piše naturalnews.com

Malo znanja je zapravo opasno kada previdite sve detalje kompletne slike. One, koji za širenje straha koriste dezinformacije, trebamo ih svi ignorirati.

Međutim, ima istine o toksičnosti češnjaka ako kupite konvencionalno uzgajan, uvozni češnjak. Preko polovice konvencionalno uzgojenog češnjaka dolazi iz Kine. Skoro sve ostalo dolazi iz Meksika i nekih južnoameričkih nacija.

Određene količine tog uvezenog češnjaka iz Kine su uzgajane u ljudskom izmetu, prema australskim izvještajima. Nakon nekoliko velikih pošiljki storniranih u SAD zbog plijesni i kukaca, Kina i druge nacije su pribjegli izbjeljivanju i fumigiranju tog češnjaka sa metil-bromidom, visoko toksičnim pesticidom koji je zabranjen u nekim područjima.

Postoji opcija. Plati nešto više kada kupuješ lokalno uzgajan češnjak ili kupi domaće uzgajane organske glavice češnjaka. Ironično, toksične mjere u pokušaju da spriječe uvezeni češnjak da se pokvari također inhibiraju sposobnost proklijavanja.

Proklijali češnjak je još i zdraviji

Proklijali češnjak, stariji češnjak sa svijetlim zelenim izdancima nastalim iz svojih klinčića, obično se smatra da im je uvelike došao kraj i rutinski bivaju bačeni u smeće bez razmišljanja.

Dok neka starija biljna hrana koja počne klijati, kao krumpir na primjer, zapravo može biti opasna, jer oslobađa otrovne kemikalije koje mogu ugroziti ljude, to nije slučaj sa proklijalim bijelim lukom.

Zapravo, studija koju financira Korejski Institut za planiranje i evaluaciju tehnologije, nedavno je objavljena u časopisu ACS` poljoprivredne i prehrambene kemije, utvrđeno je da proklijali češnjak ima još veće antioksidantne aktivnosti od svoje mlađe, svježije braće.

Istraživači su znali da, kada se sadnica pretvori u zelenu biljku, ona tada proizvodi mnoge spojeve, od kojih neki od tih spojeva štite biljku od patogena.

Istraživač dr. Jong-Sang Kim, objasnio je: “Biljke su vrlo osjetljive na napade bakterija, virusa i insekata tijekom klijanja. Njihova sposobnost proizvodnje raznih kemikalija naziva se phitoalekins i ona omogućuje biljkama da se brane. Većina od njih su toksični za mikroorganizme i insekte, ali i korisni za ljudsko zdravlje.”

Kimova skupina istraživača ustanovila je da se sličan proces može odvijati i kada zeleni izdanci rastu od starijih režnjeva češnjaka. Oni su utvrdili da su izdanci iz češnjaka, koji su nikli za pet dana imali najveću antioksidantnu aktivnost, dok su izdanci iz sirovog češnjaka imali manju antioksidantnu aktivnost.

Kada zavirimo u materiju malo dublje vidimo da je klijanje promijenilo metabolički profil češnjaka: Metabolički profil češnjaka koji je nikao za pet do šest dana bio je različit od metaboličkog profila češnjaka niklog za četiri dana ili manje.

Istraživači su zaključili da klijanje može biti održiva metoda da se poveća antioksidantni potencijal češnjaka.

Proklijali češnjak u odnosu na sirovi dokazano je pojačava protuupalno, ubrzava imunintet, poboljšava kardiovaskularnu zdravstvenu zaštitu, i ima tu sposobnost da ubije 14 vrsta stanica raka. Sumporom bogati spoj zvano alicin, je učinkovito sredstvo protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita bez toksičnih nuspojava.

Zato samo naprijed, zgrabite nekoliko domaćih, organskih, glavica češnjaka sa tržišnih polica i jednostavno omogućite im da klijaju u vašoj ostavi ili skladišnom ormaru kako bi povećali svoja antioksidantna svojstva.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Iako ne pokazuje simptome, tlak povisuje rizik smrti od srčanog i moždanog udara

Studija sa Harvarda kaže da je visoki krvni tlak uzrok više od 15 posto smrti u Sjedinjenim državama. Iako ne pokazuje simptome, visoki tlak povisuje rizik smrti od glavnih ubojica kao što su srčani infarkt i moždani udar isto kao i aneurizme, zatajenja bubrega, pada kognitivnih sposobnosti.

Čak 28 posto ljudi ima visok tlak, a da ne zna. Pokušajte tlak izmjeriti kod liječnika barem svake dvije godine.

Postoje tablete koje smanju tlak ali imaju popratne pojave kao grčeve u nogama, vrtoglavicu i nesanicu. Srećom puno ljudi uspijeva sniziti tlak bez lijekova, u prvom redu zdravom težinom. Ne uspijete li do kraja iskušajte ove metode.

1. Duboko dišite

Polagano disanje ili meditacija kao joga, thai chi, smanjuju hormone stresa koji aktiviraju lučenje renina, enzima bubrega koji podiže krvni tlak. Pokušajte 5 minuta ujutro i navečer. Udahnite duboko, izdahnite i opustite se od svih napetosti.

2. Pojedite krumpir

Uzimanje povrća ili voća bogatog kalijem je dio svakog programa za sniženje tlaka. Preporučljiva količna kalija dnevno od 2000 do 4000 mg. Bogati izvori su slatki krumpir, rajčica, narančin sok, krumpiri, banane, grah, grašak, dinja, lubenica i sušeno voće kao šljive i grožđice.

3. Pazite na unos soli

Određene grupe ljudi, stariji i oni u čijim obiteljima ima visokotlakaša su osobito osjetljivi na sol. Ali kako je teško reći koliko je osoba osjetljiva na sol, svatko treba pripaziti. Treba osobito biti oprezan oko soli u procesuiranoj hrani, većina soli stiže odtuda.

4. Uživajte u crnoj čokoladi

Crna čokolada sadrži flavanole koji čine krvne žile elastičnijima. Jedna je studija pokazala da je 18 posto pacijenata koji su svakodnevno jeli tamnu čokoladu, snizila tlak. Dnevno uzmite 15-ak grama ali neka sadrži 70 posto kakaa.

5. Uzmite nadomjestke

Revizija 12 studija pokazala je da koenzim Q10 smanjuje tlak. Antioksidans koji nam treba za proizvodnju energije, dilatira krvne žile. Pitajte svog liječnika o uzimanju 60 do 100 mg nadomjestka Q10 dnevno.

6. Pijte alkohol umjereno

Prema reviziji 15 studija, što manje pijete to će vam manje padati tlak. Ali do neke točke. Studija sa Bostonske Brigham and Womens Hospital pokazala je da umjereno pijenje, definirano kao jedna četvrtina do jedne polovice pića dnevno može ustvari sniziti tlak više nego nijedno piće dnevno. I druge su studije pokazale da vrlo umjereno konzumiranje alkohola, do jednog pića za žene dnevno i dva za muškarce, može smanjiti rizik srčanih bolesti. Veće količine alkohola su štetne. Mala količina štiti srce.

7. Idite u brze šetnje

Ljudi sa hipertenzijom koji odlaze u šetnje smanjuju svoj tlak za 8 mmhg. Vježbanje pomaže da srce efikasnije koristi kisik i da ne radi tako naporno da bi pumpalo krv. Krenite na ozbiljan kardiotrening barem od 30 minuta većinu dana u tjednu. Pokušajte ili povećavati brzinu ili udaljenost.

8. Pijte kavu bez kofeina

Dugo se raspravljalo o učincima kave na tlak. Neke studije nisu pokazale da ima učinak ali studija sa Duke sveučilišta, našla je da konzumacija 500mg , znači oko 3 kave dnevno povećava krvni tlak za 4mmhg i taj učinak traje do odlaska u krevet. Kofein može dignuti tlak stezanjem krvnih žila i pojačavanjem djelovanja stresa. Kada ste pod stresom srce vam pumpa puno više krvi, podižući tlak. A kofein još špojačava učinak. Želite li što više uživati u kavi, zamijenite poneku šalicu bezkofeinskom.

9. Pijte čaj

Studija pokazuje da su osobe koje su pile 3 šalice čaja od hibiskusa dnevno uspjele smanjiti sistolički tlak za otprilike 6 tjedana, kažu znanstvenuci sa Tufts sveučilišta iz Bostona. Pokušan je i placebo učinak ali se nije pokazalo neko sniženje. Fotokemikalije u hibiskusu su vjerojatno zaslužne za tako uspješno sniženje tlaka. Puno biljnih čajeva sadrži hibiskus, ako je hibiskus kao sastojak naveden pri vrhu liste, koncentracija mu je jača.

10. Pokušajte kraće raditi

Provodite li u uredu više od 41 sata tjedno, dižete rizik hipertenzije za 15 posto prema University of California, u studiji koju su proveli na 24.205 stanovnika Californije. Tijekom vremena postaje teško vježbati ili jesti zdravo. Teško je raditi manje ali pokušajte barem napustiti ured u pristojno vrijeme da još stignete u teretanu tijekom tjedna koliko je češće moguće. Stavite podsjetnik na kompjuter.

11. Opuštajte se uz glazbu (jazz, klasična glazba)

Trebate li još malo više sniziti tlak nego što to čine lijekovi ili promjena načina života, pravi izbor glazbe će pomoći, prema studiji sa sveučilišta U Firenci. Od 28 osoba koje već koriste tablete za sniženje tlaka traženo je da slušaju umirujuću klasičnu glazbu ili indijsku muziku 30 minuta dnevno i da dišu polagano. Poslije tjedan dana slušači glazbe su snizili sistolički tlak, poslije mjesec dana, tlak je još više pao.

12. Zatražite pomoć kod hrkanja

Vrijeme je da obratite pozornost što vam partner govori i da odete liječniku zbog hrkanja. Glasno hrkanje je jedan od glavnih simptoma apneje. Puno onih koji pate od apneje imaju visoke razine aldosterona, hormona koj podiže tlak. Imate li apneju, desit će se da imate za život opasne prekide spavanja, izrazito ste umorni tijekom dana i rano ujutro vam se javlja glavobolja. Sumnjate li na apneju, pitajte svog liječnika da li je visoki tlak tome uzrok. Liječenje apneje može smanjiti aldosteron i poboljšati tlak. Probajte sa ovih par savjeta, neće vam naškoditi.
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Kako je otac Gavrilo odrastao u vrijeme kad je liječnik bila rijetkost, a medicina još nerazvijena, on je naučio, što od svoje majke i bake, a što i on sam kroz svoj ​​život, da kada se razboli, primjeni tradicionalno liječenje i neki lijek od trava, ali uvijek uz prethodnu molitvu, i tako bolest izliječi

Savjetovao je i sada, da kada je medicina još suvremenija nego tada, da mnoge boljke čovjek može čajevima izliječiti, jer kako je govorio, ljekovitost trava još čovjek nije potpuno ispitao.

Govorio je često, da su i sami proroci, govorili da će umirati ljudi od teških bolesti, ali da neće znati da je lijek za te bolesti svuda oko njih, gazit će po njemu, samo oni neće znati koji je i u kojoj se biljci nalazi.

Savjetovao je: kada postoji neka rana, kad se čovjek poreže, pa teško zacjeljuje, ili slično, ili se otvori rana neka; onda se uzme mlad čist pčeljinji vosak, zagrije se, onako da se otopi, ali ne da ključa, i u njega se dodaju isjeckane trave na sitno, cvjetovi gospine trave, stolisnika, trpuca, majčine dušice, i to se sve pomiješa u otopljen i zagrijan vosak, ne smije se prokuhati, da ne bi biljke izgubile ljekovito svojstvo.

Taj se vosak stavi na čistu gazu, i onda se onako mlak stavi na ranu, cijelom širinom da je obuhvati i prekrije, pa preko toga se stavi još jedna marama i čvrsto se preveže preko, da vosak ostane prionut na mjestu rane. Ostavi se tako povezano i 24 sata na rani, pa se opet ponovi isto, isto se topli oblog stavi, i za neki dan će se rana sama čistiti, onaj će vosak izvući iz rane sve nečisto, i onda će se polako početi povlačiti upala i počet će zacjeljivati rana.

Ti su melemi dobri i za mnoge lišajeve, enceme i opekline, da brže zaraste, jer gospina trava, prah iz njezinog cvijeta, pa i drugih biljaka ima svojstvo da čisti infekcije, ubija bakterije gljivice i dezinficira ranu. A mladi vosak ima svojstvo da i liječi i da rana što prije zacijeli i zaraste.

Također je savjetovao i kada oko zaboli, javi se crvenilo, bilo od hladnoće ili se inficira: tada skuhati čaj od kamilice, pa u malo tog malkog čaja rastopiti malo meda i malo šećera, i time natopiti čistu maramicu ili gazu, i to staviti na oko, da bude navlažena maramica tako da se tekućina iz nje cijedi i u oko uđe i da bude mlaka, topla. Tako mirovati, i po nekoliko sati to na oku nositi, prevezati maramom da ne spadne, i poslije kratkog vremena, ono crvenilo će nestati, i bol će nestati.

Kada dijete ima temperaturu, ili odrasla osoba, ne smije čekati da ona poraste na 40 C stupnjeva, onda se može doživjeti koma, oštećuje se mozak, živci, pluća pobijele, sve, nego čim se vidi da temperatura raste, odmah se izrenda krumpir na rende, i to nekoliko, tako da se podijeli u vrećice i stavi se na noge, i to da prekrije prste i zglobove na nozi, pa se zavije čvrsto da se za nogu zalijepi, da ne spada.

To se drži tako jedno 20. minuta, najviše pola sata, pa se opet ponovi, novi krumpir se izrenda, i ponovno stavi ne noge. Već od druge obloge temperatura će pasti. Jer krumpir ima svojstvo da izvlači temperaturu iz tijela.

U isto vrijeme se mora tada kad se stavi oblog na noge, i na pluća staviti krpa natopljena sa mlakom ljutom rakijom, ako ima komovica od grožđa, najbolje je, pa preko te krpe ručnik, da se nebi brzo ohladio, jer obično se temperatura javlja tako visoka od nahlade, upale pluća, grla, i taj se oblog drži na plućima jedno pola sata, jer taj oblog izvlači vatru iz pluća, da ih ne ošteti, da ona ne pobijele, nego vatru izvlači van.

Isto se i na glavu stavi na sljepoočnice, kriške limuna ili po list kupusa, onako se malo list umekša s nečim, da ne bude onako čvrst, i to se stavlja da hladi protok krvi u sljepoočnicama i na glavi, da nebi od topline dobio se udar na mozak.

Također tada se mora piti čaj od nekih trava, bilo gospine trave, lipe, nane, matičnjaka, majčine dušice. Tako ne dopustiti da temperatura raste, i da ostavi posljedice na djeci, dok se ne dođe do liječnika, da se ustanovi uzrok visoke temperature, i onda se dobiju lijekovi za to.

Savjetovao je da je za bolesti bubrega i mjehura, najbolje piti čaj od breze, od brade kukuruza, i obavezno čaj od lista kruške. U vrelu vodu ključalu, koja se makne se sa štednjaka, stave se listovi jedna šaka i poklopi. Tako odstoje pola sata, sat, i onda se pije češće po šalica, stalno tako po 10,15, dana pa i više ako je upala veća. List od kruške je najači za liječenje infekcije mjehura i bubrega, da očisti kanale.

A također i list od peršina, čaj od njega piti stalno, i pored toga što je dobar za čišenje bubrega i mjehura od infekcije, dobar je jer jača krv i pomaže jetri u stvaranju krvi, i čisti jetru od štetnih tvari. A također i gospina trava, čaj od njega čisti jetru, pomaže i žuči i probavi, daje otpornost organizmu, pomaže pri zarastanju, obnavljanju tkiva. Također je gospina trava dobra i za živce, živčane stanice jača, oporavlja poslije stresa, i bosiok također, bosiok se može dodavati u svaki čaj koji se pije, daje bolji san, jača živce, djeluje smirujuće.

Kod problema s probavom, savjetovao je čaj od majčine dušice pomiješan sa gospinom travom, turskom travom i matičnjakom. I to onako gorak popiti, on čisti sluznicu želuca, pomaže u probavi, i obnavlja sluznicu želuca.

Također kod dizenterije savjetovao je da se pije čaj od lista dunje. Bilo svjež, ili suh, potopiti u vreloj vodi, piti onako toplo i poslije prve šalice čaja, odmah će biti bolje.

Kada se neka rana gnoji ili crveni, ili čir se pojavi negdje, odmah se stavi na to mjesto list od podbjele i bokvice, poveži se nekom maramom da ne padne, i tako po 2-3 sata se drži na bolnom mjestu, pa se opet promijeni, stave se novi listovi, i tako će odjednom početi rana čistiti, gnoj će se početi sam cijediti i rana će se čistiti i onda i brzinom zacijeliti i zarasti. Ništa brže ne može gnoj iz rane izvuče van nego list od podbjela i bokvice, taj je lijek narod uvijek primjenjivao, i uvijek je pomagao, čak i kod rana za koje i kad se ide liječnicima, pa opet ne zarasta brzo rana, taj lijek pomaže da rana što prije se zacijeli.

Kod bronhitisa piti isto gore navedene čajeve, ali obavezno i sljez. On je dobar i za iskašljavanje. Piti što toplije zaprženo mlijeko, sa šećerom da porumeni, ili zapržen vino, kuhano. Odmah se tegobe ublaže, bronhije se smire, i nema onog podražaja za kašljem.

A kod bolesti srca savjetovao: koštice od breskvi ili marelice razbiti i jesti jezgre iz tih koštica po nekoliko dana, često, jer u njima ima nešto što pomaže srcu, hrani mišiće srca, govorio je da zato i koštica ima izgled i oblik srca, i da je za srce i korisna.

Kod slabokrvnosti je savjetovao da se pije sok od kupine, od koprive, mladih vrhova, ali ne cvijet, on nije dobar, već samo mladi vrhovi koprive se stave u vrelu vodu, i onda se pije toplo po čaša samo na razmake vremenske, jer ona može skinuti tlak brzo, zato se ne smije piti mnogo.

Kad su djeca nježna i blijeda, savjetovao je da piju po čašicu vina stalno domaćeg, i jesti grožđe, ono daje snagu čovjeku. Pa i da se pije čaj od cikle, ili da se jede u hrani, kuhana, kao salata. Može i da se izrenda na sitno cikla, svježa, i mrkva isto, pa jabuke, nekoliko, i to se pomiješa s medom, i da se jede kao voćna salata, ako djeci je to ljepše, i time da poprave krvnu sliku.

Također čaj od kadulje, je dobar za skidanje tlaka, ali i svih stomačnih tegoba, pomaže u probavi, kod upala slezene, žuči, pomaže i rad crijeva.

Za oporavak živaca, od stresa ili ovako oboljelih, savjetovao je lijek sastavnjen po receptu: 500 grama oraha samljevenih pomiješati sa 1 kg bijelim kockama šećera, ali da se taj šećer u krpi istuče s drvetom i usitni, pomiješa se sa 1 kg meda.

Zatim pola kilograma mrkve sitno rendane, i 2-3 limuna, naribana kora i sok se iscijedi. Uz to sve i ako se ima 50 grama hrena ribanog. To se uzima rano izjutra, prije obroka, pa i u toku dana prije svakog obroka, odmah će se primijetiti oporavak nakon samo nekoliko dana od uzimanja tog lijeka. Taj lijek je dobar i za malokrvne.

Jer, stalno je otac isticao, da je orah jako dobar i hranjiv, ima ljekovita svojstva, ima i joda u sebi, a i da njegova jezgra ima izgled i liči na veliki mozak kod čovjeka, baš isto, kad se prepolovi jezgre, tako stoji i mozak čovjeku, pa da je i orah koristan baš za sve živce i liječenje živčanih bolesti, pa i za pamćenje, kod djece koja slabo uče, ili su nejaka, neuhranjena, slabo rastu i napreduju.

Također da je dobro i stalno uzimati med sa saćama, mladim voskom, i to jesti svakog dana, jer vosak je koristan za sve i med.

Kod reume je savjetovao da se na bolne zglobove stavlja oblog i to: uzme se trina od sijena, a to je ono sitno sve što otpada od trave kad je suho sijeno na gomili, ima tu i suhih cvjetova od trava i listova. To se stavi dosta toga u vrelu vodu i popari, onda malo odstoji, stavi se pa se voda iscijedi, a ona topla trina se stavi u neke vrećice platnene, to se mora brzo raditi da se ne ohladi, i tako se te vrećice vruće stave na bolne zglobove, kao oblog se napravi, bilo na ruke ili na koljena ili na zglobove stopala.

To se ponavlja često. Bolovi se mnogo umanje, ili potpuno nestanu. Tada je dobro i zglobove mazati sa mlakom komovom rakijom, ali u tu rakiju treba staviti ribanog hrena da stoji nekoliko dana, i time onda masirati ruke i noge kada bole od reume. Jer onaj hren daje još veću jačinu rakiji, i ona izvlači reumu iz organizma i liječi upale.

Otac je savjetovao da je koristan vrlo rod od kleke, i plave i crvene kleke. Da se skuha čaj, u vrelu vodu se ubaci rod kleke, kuglice tamno plave, i to se onda pije nešećereno, dobro je i za bubrege, i čišćenje pijeska iz bubrega, pa i za žuč je dobro i sve organe za probavu.

Zatim također i rod od drena, svježe zrele nabrati i jesti, ili od njih džem napraviti, kad onako prezrele, i to je jako dobro tko je malokrvan, neotporan, ko nema apetit za jelo, poslije operacija, daje otpornost organizmu. Jer, govorio je otac, ne uzima se džabe drenova grančica i stavnja se uz Badnjak, za Božić, pa se kaže da budu zdravi ko dren, znači dren je zdrav, plod njegov.

Savjetovao je da čovjek nikada ne smije umoran piti hladnu vodu, da se može odmah razboliti, niti da se znojan odmah umiva, da može dobiti upalu mozga, ili da se neizlječivo razboli. Da nikada ne smije čovjek zaspati u hladu pod orahom, da je to toliko opasno, da onaj studeno hladan hlad od oraha a i puno joda ima od listova, da tu može čovjek tako da se nahladi, i da od toga i umre.

Pričao je mnogo primjera kada kosači ili kopači na njivi, u podne legnu u hlad pod orah, i tu zaspe, čim se probude samo počnu drhte, nikako da se zagriju, samo im bude zima, onda počne temperatura i tada često pomoći nema. Ona hladnoća prođe kroz cijeli organizam. Mnogi su tako umrli, čak i u bolnicu ih odvedu, ali pomoći nema.

I tako mnogo još savjeta je i poučnih primjera govorio, ali mi mnoge nismo ni stizali zapisati, od drugih poslova, ali smo, vidjelo se tu griješili, jer sve što nam je govorio bilo je od svake koristi.

(Tekst iz knjige “Starac Gavrilo – Prorok posljednjih vremena” od Monahinja Makrina (Majstorović))

Romantične večere u skupim restoranima ili studentski doručci u pekarama bi vam se nakon ovog teksta mogli opasno zgaditi, s obzirom da je izvjesna Milanka otkrila zastrašujuću istinu koja se događa u kuhinjama ovih objekata

Naime, Milanaka i njezin bivši dečko su dugo vremena radili kao kuhari, odnosno pekari u restoranima po Beogradu i Pančevu, gdje su zatekli nevjerojatne uvjete u kojima se specijaliteti prave.

Ona je rekla kako nije neobično da se redovito bore s žoharima i štakorima na mjestima gdje se sprema hrana, te da gazde ovih objekata ne mare za higijenske uvjete dok god im dobro ide prodaja.

Milanka je svoje iskustvo prenijela i studentima svih beogradskih sveučilišta, koji su se bunili na kvalitetu hrane u menzama, te je htjela približiti zbog čega je to tako.

Strpljivo sam šutjela do sada, ali ne mogu, moram prokomentiram nešto u svezi s ovom kritikom na račun menze. Imala sam to zadovoljstvo da jedan period života radim u pekarama, a otprilike u isto vrijeme (sve je to bilo prije 3-4-5 godina) moj bivši dečko je radio u nekoliko restorana kao kuhar. Pobjegli smo iz te industrije i on i ja glavom bez obzira, a evo i zašto:

Ti bureci od 100 dinara (6.3 kune) i pice od 120 dinara (7.6 kuna) koje kupujete u pekari uglavnom se proizvode u prostorijama po kojima žohari gamižu doslovno u rojevima, a protrči tu i tamo neki miš, pa i štakor.

Radila sam u pekari u kojoj počneš praviti sendviče (oni fini “posni” i slični sendviči u celofanu koji koštaju preko 100 dinara (6 kuna) i ako ti uđe mušterija i moraš te napola spremljene sendviče ostaviti na 5 minuta, kada se vratiš, po njima gmiže 10-ak žohara – priča ona.

Ono što se napravi u takvoj situaciji je da rukom rastjeraš žohare, završiš sendvič i fino ga uviješ u celofan. Svaki kruh/kifla itd. koji padne na pod uredno se vraća na policu. One gljive na pici se nikada ne peru prije upotrebe (a ja se pitala zašto sve djevojke koje rade u pekari imaju crne nokte – ne, ta prljavština se ne može sprati).

Radila sam u četiri pekare u Pančevu, u tri je situacija bila ovakva, samo su u jednoj bili pristojni higijenski uvjeti. A znate zašto? Zato što su imali malu proizvodnju, samo nekoliko vreća s brašnom. Tamo gdje ima puno brašna ima i žohara i štakora, te dezinsekcija i deratizacija ne pomažu puno.

(Uvijek se sjetim jednog starijeg pekara iz Leskovca kada je pričao kako je ujutro zatekao “štakora kako hoda po tijestu kao čovjek”. Kada sam ga pitala je li svuda tako rekao je “da, apsolutno, na 100% mjesta gdje sam radio” , a čovjek je bio pred mirovinom).

Mislila sam da je u restoranima bolje, naročito po Beogradu-u, ali ne. Moj dečko je radio u jednom ekskluzivnom restoranu i sjećam se kada sam ga zvala i kada je on sav rastrojen rekao kako je sjeo da zapali cigaretu jer ga je mnogo uznemirio prizor tri štakora koja su odjednom protrčala kroz kuhinju. (Do tada su se pojavljali individualno).

Radio je u još nekim restoranima, od kojih je jedan bio sa tradicijom od 30-ak godina. Savjetovao me je od srca da nikada ne jedem tamo, jer se namirnice čuvaju na neadekvatan način (stoji oguljeni krumpir u vodi u hladnjaku po 2 dana, domaćice znaju kako to onda može izgledati, ništa se smije se baciti da se gazda ne baci u trošak), služe suhomesnate proizvode s isteklim rokom itd.

Dakle, mislim da sam bila dovoljno slikovita. Nisam radila u kuhinji studentske menze niti poznajem nekoga tko jest, ali taj moj bivši je bio kratko na zamjeni u kuhinji “Dječja radost” (predškolske ustanove) i tamo je stvarno sve po ps-u.

E sad, kada vi odete u restoran i kuhar spremi jelo za vas dvoje-troje, naravno da će zakamuflirati sve, spakirati u porculanski tanjur i uzeti vam 40 eura (30,20 – koliko već, nisam dugo jela u restoranu). Pomislite za koliko učenika se kuha u menzi, pa sljedeći put kada naiđete na jabuku koja je prezrela ili trula IZNUTRA, razmislite je li racionalno očekivati ​​da se to ne događa.

Također sjetite se priče o sendviču i bubašvabi kad vam dođe da uđete u pekaru. Uštedjet ćete novac i popraviti liniju.”

Ako mislite da je u drugim zemljama Balkana bolje, možda se i varate. No bilo kako bilo, najbolja kuhinja će uvijek biti i ostati, bakina kuhinja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs)