Ocrnjuje se kruh, a gluten je i u mesnim proizvodima, juhama, slatkišima

Dio populacije navalio je na slana i slatka peciva “s nogu”, kojih je samo lani prodaja rasla za oko pet milijuna kilograma, a dio od kruha i peciva sve više bježi kao vrag od tamjana.

Da je glutenska intolerancija ili celijakija u nas još uvijek podcijenjena, najbolje govore podaci HZZO-a o bezglutenskom brašnu kojeg je u prvih osam mjeseci ove godine u ljekarnama na recept izdano 10-ak posto više u odnosu na isto razdoblje lani, 113 tisuća pakiranja u odnosu na lanjskih 101 tisuću. U cijeloj 2012. istoga je brašna pak, na koje celijakičari imaju pravo u količini od 10 kg mjesečno, izdano 118,5 tona u vrijednosti oko 2 milijuna kuna, a lani se ta brojka popela već na 163 tone za oko 3 milijuna kuna.

S druge strane prodaja bezglutenskih proizvoda na policama tzv. zdrave hrane trgovačkih lanaca i drogerija potvrđuje se sve profitabilnijom nišom u kojoj potražnja raste dvoznamenkasto – a u njoj prihode ne “pumpaju” toliko celijakičari, koji su i dalje izuzetno oprezni po pitanju ovakve prodaje, koliko novi “trend” bezglutenske prehrane koju u posljednje vrijeme promovira i sve veći broj poznatih, poput slavnog tenisača Novaka Đokovića.

– S jedne strane imamo popularne dijete koje kruh isključuju iz svojih preporuka, s druge opći trend smanjenja konzumacije kruha prisutan u cijeloj Europi, a s treće propagandu koja kruh optužuje za trovanje nacije i proglašava ga nezdravom namirnicom, punom nezdravih aditiva i slično.

Kad sve to zbrojite, naravno da imate situaciju da kruh, namirnica koja je othranila generacije, ima lošu reputaciju, iako nije ništa lošiji nego što je bio prije 20 ili 50 godina. Naprotiv, danas je čak i bolji jer se proizvodi u uvjetima koji su strogo kontrolirani – kaže Mijo Prgomet, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača pekarskih i slastičarskih proizvoda.

– “Fama” stvorena oko glutena isključivo je pomodarstvo i interes trgovaca. Pšenica i gluten bez jasnih su znanstvenih dokaza optuženi kao hrana koja nas čini bolesnima i debelima, što potvrđuju i na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu – objašnjava.

I dok konzumacija bijelog pšeničnog kruha, koji i dalje dominira u prodaji pekara, pada, bezglutenskih proizvoda poput kruha, peciva, kolača, tjestenina i sirovina, koji su do prije godinu dana bili zastupljeni s tek sporadičnim proizvodima, danas su pune police trgovina.

Većina nema problema

– Ljudi koji imaju celijakiju moraju provoditi bezglutensku dijetu cijeli život. Jedan dio populacije može imati smetnje zbog glutena, no najveći dio populacije, čak 90 posto, osobe su koje nemaju nikakvih problema s probavom glutena.

Doc. dr. sc. Dubravka Novotny i prof. dr. sc. Duška Čurić sa zagrebačkog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta ističu kako su najčešće zablude po pitanju glutena da izaziva metaboličke poremećaje, promjene u ponašanju i prehrani, ovisnost te da isključenje glutena iz prehrane olakšava mršavljenje.

– Smjesa funkcionalnih proteina pšenice ili gluten koji sadrže sve vrste pšenice, pšenoraž, ječam i zob, odgovorna je za reološka svojstva tijesta i pecivnu kakvoću brašna, kapacitet vezanja vode, kohezivnost, viskoznost i elastičnost tijesta, dok je pečenje bez glutena tehnološki izazov – kruh ima zbijenu strukturu, mali volumen, mrvljivu sredinu, drugačiji okus i brzo stari – objašnjavaju Novotny i Čurić.

– Riječ je zapravo o pokušaju da se jedna tradicionalna namirnica koja se nalazi u osnovi prehrambene piramide, i uz to je i najjeftinija, zamijeni s proizvodima koji su pet do 10 puta skuplji, manje nutritivne vrijednosti i lošije kvalitete. U Hrvatskoj imamo svega jednu ili dvije male pekarnice koje proizvode bezglutenske proizvode, sve ostalo je uvoz. A dok se ocrnjuje kruh, zanimljivo je kako se gluten u mesnim proizvodima, bombonima, juhama, umacima, preljevima, paniranoj hrani, sladoledu… gotovo uopće ne spominje – kaže Prgomet.

Podaci PBF-a govore kako zbog trenda izbjegavanja glutena u prehrani svjetsko tržište bezglutenskih proizvoda bilježi godišnji rast između 25 i 30 posto, iako se epidemija pretilosti prije može pripisati općenitom prevelikom konzumiranju hrane i sjedilačkom načinu života nego nekoj specifičnoj hrani.

Magistar nutricionizma Nenad Bratković slaže se da je zdravlje hrvatskih građana u prilično lošem stanju, barem kad su u pitanju kronične bolesti koje se povezuju s neuravnoteženom prehranom.

– Fokus na prehrani je izrazit, sasvim opravdano. Prehrana je danas pitanje ega, marketinga, pomodarstva, čemu doprinosi brz i dinamičan protok informacija te popularizacija iza koje su i estradne zvijezde, no prije svega valja naglasiti objektivne epidemiološke pokazatelje o povezanosti prehrane i nastanka mnogih degenerativnih bolesti – tvrdi Bratković. – Činjenica je građani Hrvatske jedu izrazito puno pekarskih proizvoda od bijelog brašna, a neki se doslovno prehranjuju u pekarnicama. Bijela peciva i kruhovi od bijelog brašna imaju uvijek prednost nad nutritivno bogatijim proizvodima od brašna iz integralnog cjelovitog zrna i mnogi ne mogu zamisliti ijedan obrok bez (bijelog) kruha – kaže on ističući da je gluten skoro pa sveprisutan kao aditiv ili dodatak hrani jer pospješuje organoleptička svojstva koja kupci vole. Primjerice, hrskava korica kruha, ili u ovitku pilećih prsa, dodaje Bratković.

Ima ga i previše

– Jedan od mogućih odgovora zašto je toliko intolerancije na gluten je i u tome da ga u nekim proizvodima ima ne samo onoliko koliko je uobičajeno, nego već na “treću potenciju” – objašnjava on.

Kako bilo, nijedna krajnost, ne postoji li za nju stručnih potvrda, nije dobra.

– Ako je netko na bezglutenskoj prehrani, ne znači da provodi i zdravu prehranu u kojoj je unos svih hranjivih tvari prehranom uravnotežen. Tako bi se moglo tvrditi i da je namirnicama neuravnotežena prehrana s isključivo ekocertificiranom hranom samim automatizmom zdrava. Ili da je poluvegetarijanska prehrana nezdrava jer u njoj nema mesa. Postoje objektivni pokazatelji punovrijednosti prehrane, i sve ovisi od slučaja do slučaja – tvrdi Bratković i dodaje:

– Najvažniji kriterij zdrave prehrane jest da ona zadovoljava unos svih esencijalnih, za život nužnih nutrijenata. Gluten nije esencijalan za prehranu i, ako se u prehranu unese dovoljno proteina te esencijalnih aminokiselina, eliminacija glutena neće imati štetnih posljedica za zdravlje. No ako se gluten i žitarice koje ga sadrže (pšenica, ječam, raž, posredno i zob) eliminiraju, primjerice, iz prehrane vegana, takav gubitak važnog izvora proteina može biti dugoročno poguban.

8 istina i zabluda o glutenu

1. Gluten je bjelančevinasta tvar koja se nalazi u pšenici, raži, ječmu i zobi, ali ga može biti i u čokoladi, surimiju, mesnim prerađevinama, umaku od soje, vitaminima… čak i nekim vrstama paste za zube

2. Najveća zabluda i vrlo česta pojava je da se brkaju osnovne činjenice i pojmovi – celijakija, netolerancija na gluten i alergija na pšenicu – iako se sva ova stanja i poremećaji klinički manifestiraju imunološkom reakcijom, klasa imunoglobulina je drugačija pa zahtijeva i drugačiju dijagnostiku i terapiju

3. Alergija na gluten vezana je uz oslobađanje histamina, a celijakija je nasljedna bolest imunosustava kod koje se unošenjem glutena potiče niz reakcija koje uzrokuju upalne procese u tankom crijevu, što može dovesti i do razvoja vrlo teških i za život opasnih bolesti

4. Novija istraživanja otkrivaju da gluten u određenim dozama kod mnogih ljudi može prouzročiti probavne tegobe kao što su bol, nadutost, zatvor ili proljev, gubitak tjelesne težine i umor. U tom je slučaju riječ o novom pojmu – preosjetljivosti na gluten

5. Opasan je stav, kada osoba iz straha od glutena sama isključi gluten iz prehrane, nakon koje odlazi na testiranje na celijakiju (serološki test iz krvi) ili pak biopsiju crijeva pa nalaz ispadne lažno negativan. A dijagnoza celijakije može ostati nepostavljena

6. Posumnjati i postaviti dijagnozu može samo liječnik specijalist, a ne samouki pacijent koji simptome iščitava na internetu. Terapiju prehranom treba provoditi i kontrolirati magistar nutricionizma, a ne laik

7. Pobornici bezglutenske dijete često se odlučuju za brojne proizvode bez glutena zaboravljajući da takvi proizvodi sadrže podjednako kalorija kao i “originalne” namirnice, visoke udjele zasićenih masti, šećera i natrija, a često i rafinirane sastojke visokog glikemijskog indeksa

8. Istina je da je celijakija genetički predisponirana doživotno neizlječiva bolest, čija je primarna terapija stroga poštedna bezglutenska prehrana
 
DR OZ: Prehrana bez glutena je prijevera i zavjera!
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vecernji.hr,youtube/uredio:nsp)

Socijano ugroženi bi u Hrvatskoj uskoro mogli računati na sistem doniranja hrane, koji će godišnje spasiti i do pola milijuna tona hrane koja se do sada bacala

Iako je u Hrvatskoj doniranje hrane bilo zakonom zabranjeno, zbog čega je jedan zagrebački pekar i kažnjen svotom od 30,000 kuna, kultura doniranja hrane ipak postoji. Tako mnoge pekarnice imaju praksu dijeljenja kruha nakon radnog vremena, a odnedavna kupci mogu ostaviti novac za ‘kruh za poslije’ koji se sprema na posebnu policu za socijalno ugrožene građane/ke.

Odluka vlasnika pekarnica da doniraju kruh potrebitima umjesto da ga bacaju definitivno je humanitarna, ali do sada nije bila legalna.

Kako prenosi AlJazeera, nakon što je na snagu stupio novi Zakon o poljoprivredi, Ministarstvo je načinilo i pravilnik o doniranju hrane u kojem će biti definirani svi uvjeti, načini i kriteriji za doniranje hrane.

“Zakonom o poljoprivredi se po prvi se puta u Republici Hrvatskoj daje osnova za uspostavu sustava za doniranje hrane i to sa ciljem sprječavanja uništavanja velikih količina hrane, zaštite okoliša i pomoći socijalno ugroženima i osobama pogođenim elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama. Ujedno je i postavljen temelj za donošenje propisa kojim bi se regulirao način doniranja hrane i hrane za životinje”, kažu iz Ministarstva.

Loša ekonomska situacija dovela je u Hrvatskoj do znatnog povećanja broja socijalno ugroženih osoba, kojima država ovime nastoji pomoći. Dobrovoljne organizacije i udruge nastoje pomoći prikupljanjem raznih potrepština, pa tako i hrane. No, hrana je, za razliku od, primjerice odjeće, osjetljiva kategorija, pa u Ministarstvu smatraju da tu treba uvesti i reda.

Tako su prvi korak za omogućavanje razmjene hrane između donatora i potrebitih organizirani sustavi doniranja hrane, takozvane ‘Banke hrane’ koje su već uspostavljene u nekim zemljama Europske unije, poput Francuske.

U sustavu je posebno važna uloga ‘Banke hrane’, što je kolokvijalni naziv za posredničko tijelo koje u različitim državama različito funkcionira. U Hrvatskoj će ona, u prvoj fazi, biti središnje administrativno tijelo pri Ministarstvu poljoprivrede.

‘Banka hrane’ tako bi trebala biti zadužena za primanje donacija od donatora, te zaprimanja potreba humanitarnih organizacija te usmjeravanja donacija. Pritom uloga posredničkog tijela, napominju u Ministarstvu, podrazumijeva ne samo koordinaciju nego i kontrolu kvalitete, osiguranje transparentnosti sustava i praćenje troškova.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(voxfeminae.net/uredio:nsp)

Povodom izlaska potencijalno vrlo interesantne knjige, s golicavim nazivom ‘Biblija nije sveta knjiga’. Napravljen je razgovor s prilično popularnim i kontroverznim talijanskim prevoditeljem Maurom Biglinom

Iako se na prvu čini kako je riječ o još jednoj temi sličnoj ‘Sveta krv, Sveti Gral’ literaturi, ovdje je zapravo riječ o nečemu što je sadržano u podnaslovu ‘Bogovi koji su došli iz svemira’. I ne, nije u pitanju klasična ‘Ancient Aliens’ priča, nego nešto daleko zanimljivije. Knjiga je u Italiji glomazni bestseler čija je kontroverza duboko podijelila javnost, pa ne sumnjamo u sličan uspjeh i u Hrvatskoj.

NIKOLA DUPER: Tko je Mauro Biglino u profesionalnom smislu?

MAURO BIGLINO: Radio sam za mnoge izdavačke kuće proizvodeći multimedijalne instrumente komunikacije. Osim toga radio sam za ‘Edizioni San Paolo’, nakon što sam završio studij starohebrejskog jezika kod židovske zajednice u Torinu, prevodeći Stari Zavjet sa mazoretskog teksta Codex Leningradensis. Do sada sam preveo 23 knjige Starog Zavjeta od kojih je njih 17 već objavljeno, četiri sam preveo za sebe, a dvije, ‘zahvaljujući’ mojoj knjizi, nikada neće biti objavljene.

NIKOLA DUPER: Da bi na najbolji način počeli ovaj razgovor, koji će pretpostavljam potaknuti mnoge i različite reakcije u Hrvatskoj, želio bih citirati Alberta Moraviju: ‘Ljudi duboke vjere nikada se ne skandaliziraju. Ne vjerujem da se je i Isus ikada skandalizirao, dapače, nije se nikada skandalizirao. Farizeji su se skandalizirali.’ Želim otkloniti svaku sumnju da je ovaj razgovor način da se povrijedi ili obezvrijedi nečija vjera. Jedina namjera je predstaviti jednu knjigu koju veoma cijenim zbog sadržaja i metode kojom je pisana.

MAURO BIGLINO: Potpuno se slažem s vašim stavom, odnosno, stvarni vjernici se ne skandaliziraju i sigurno se neće skandalizirati zbog moje knjige. Želim naglasiti da knjiga nema namjeru dovesti u pitanje ničiju vjeru, to jest, ja ne govorim o Bogu jer o Bogu ne znam ništa. Uvjeren sam da pravi vjernik može sve ono što nađe u mojoj knjizi smjestiti u plan božje providnost. Bog, jedini, svemogući, transcendentalni itd. može postojati, nezavisno od onoga što ja prevodim u mojoj knjizi i ne želim na nikakav način ulaziti u to pitanje. Iako nemam apsolutnu sigurnost jednog vjernika isto tako nemam niti sigurnost nevjernika.

NIKOLA DUPER: Kako počinje vaš interes za starohebrejski?

MAURO BIGLINO: Pošto već 30 godina proučavam religije i povijest religija, osjetio sam potrebu da se približim izvorima bez posredovanja. Dakle obratio sam se židovskoj zajednici u Torinu. Imao sam sreću naići na jednog velikog učitelja koji je i osnivač jednog centra židovskih studija koji i danas postoji.

NIKOLA DUPER: Što ste otkrili zahvaljujući vašem poznavanju ovog jezika?

MAURO BIGLINO: Prije svega otkrio sam svu prekrasnu konkretnost autora Biblije koju nažalost nisam našao u tradicionalnim prijevodima te iste Biblije u mnogobrojnim verzijama koje sam pročitao. Uz to, omogućen mi je pristup izvornim tekstovima bez posrednika.

NIKOLA DUPER: Knjiga se zove ‘Knjiga koja će zauvijek promijeniti naše ideje o Bibliji – Bogovi koji su došli iz Svemira?’ Govori li taj naslov i o tome što se vama dogodilo?

MAURO BIGLINO: Da. Ali moram reći i da je naslov izabrao izdavač i da se nisam potpuno slagao, mislim da je pretjerano provokativan. Ali ipak taj naslov ima svoje opravdanje. Kada smatramo da imamo sigurne i provjerene ideje o nekom sadržaju i zatim počnemo postavljati pitanja o tom istom sadržaju, neizbježno je da ideje više neće biti one prvotne.

NIKOLA DUPER: Dakle, vi ste pokušali napraviti jedan leteralni prijevod mazoretskih tekstova s tim da postoje i stariji prijevodi na grčkom jeziku. Jesu li napravljene usporedbe?

MAURO BIGLINO: Prijevodi koje sam napravio za izdavačku kuću ‘Edizioni San Paolo’ prema ugovoru su morali biti doslovni. Trebao sam prevesti stuttgartsku Bibliju masoretskog teksta iz Lenjingrada. To mi je dalo mogućnost potrage za izvornim značenjem konsonantnih korijena. Prijevod sam radio koristeći rječnike koje su razvili rabini u SAD-u i Izraelu, dakle koristeći prve izvore etimologije. Što se tiče izvora, odnosno masoretskog teksta iz Lenjingrada, treba reći da se radi o službenom izvoru ili, drugim riječima, općenito prihvaćenom biblijskom tekstu. Izazov je bio baš u tome da se provjeri što stvarno kaže tekst koji je izvor religije. Oni koji su napravili grčku verziju, u trećem stoljeću, imali su pristup drugim izvorima koji samo djelomično odgovaraju Lenjingradskom, tako da je rabini ne prihvaćaju. Postoje komparativni studiji o ta dva izvora, a i sam namjeravam napraviti jednu publikaciju u kojoj ću objaviti razlike koje će pokazati kako su kroz stoljeća Biblije bile različite.

NIKOLA DUPER: Znači da ćemo moći vidjeti postoje li razlike i u onim dijelovima koje ste objavili u knjizi o kojoj danas govorimo?

MAURO BIGLINO: Točno, ali ne samo to, vidjet ćemo kako su se konsonante mijenjale kroz stoljeća. Ono što su Mazoreti napravili (kustosi tradicije, od 6. do 9 stoljeća) je ubacivanje vokala između niza konsonanti koje su pisane bez razmaka. To znači da su raspoznali riječi i unutar njih ubacili vokale. Dvije izuzetno zanimljive stvari su da nitko ne zna kako je bila vokalizirana Biblija, tada kada je napisana, kao i to da su Mazoreti napravili taj posao ne prema jezičnim temeljima već prema njihovoj teologiji i dogmi.

NIKOLA DUPER: Sada kada smo saznali neke osnovne informacije zamolio bih vas da nam date nekoliko primjera iz knjige koja je podigla toliko prašine i zbog koje ste na koncu ostali bez posla.

MAURO BIGLINO: Možemo početi od stvaranja čovjeka. Radi se tekstu koji je puno konkretniji od onog kojeg smo navikli slušati. Tu operaciju vrše bića koja Biblija naziva Elohim (ime koje je uvijek prevođeno u jednini kao Bog, dok Biblija nikada ne dovodi u sumnju da se radi o više individua) i koja u tom opisu izgleda veoma slično onome što bi mi danas nazvali genetska inžinjerija. Prijevod nam kaže da su stvorili vrstu homo sapiens tako da su napravili određene promjene na hominidima koji su već postojali na Zemlji. Očigledno je, dakle, da ne ulazim u pitanje stvaranja ljudske vrste, kao i da je sasvim moguće da je Bog prethodno stvorio čovjeka i sve ostalo, ali je sasvim jasno da Biblija ne govori o tome. Zanimljivi su opisi viđenja proroka koji, bez ikakve mistifikacije i na veoma konkretan način, govore o letećim objektima kojima se i sami proroci čude. Vrijedno je spomena da je njihovo čuđenje, pošto se radi o nečemu što potpuno izlazi iz njihove sfere shvaćanja, ipak manje od našeg kada smatramo takve slične pojave nestvarnima. Treba spomenuti i deset zapovijedi koje ne odgovaraju učenjima koje mi poznajemo. To su zapovijedi za koje i sam Elohim kaže da su bitne za savez. Znači postoji cijeli niz aspekata koji potpuno mijenjaju mnogo toga što nam je dosada rečeno.

NIKOLA DUPER: Možete li nam dati tih deset doslovno prevedenih zapovijedi?

MAURO BIGLINO: U XXXIV poglavlju Knjige Izlaska, gdje se govori o zapovijedima, Jahve govori sa Mojsijem i kaže mu doslovno: ‘Zapiši za tebe sljedeće riječi koje će biti temelj saveza s tobom i Izraelom’:

>> Ne sklapaj saveze s drugim stanovnicima zemlje
>> Ne uzimaj druge žene sinovima Izraela
>> Ne izrađuj božanstva od lijevanih metala
>> Poštuj slavlje izlaska iz Egipta
>> Posveti meni svu prvorođenu mušku djecu
>> Poštuj subotu
>> Svaki muškarac će se morati pojaviti ispred mene tri puta godišnje
>> Ne nudi krv žrtve na kruhu
>> Meni daj prve plodove zemlje
>> Ne vrij kozlića u mlijeku njegove majke

NIKOLA DUPER: Može li nam pomoći ovaj vaš prijevod u potrazi za takozvanom nedostajućom karikom u ljudskoj evoluciji?

MAURO BIGLINO: Ako želimo vjerovati onome što piše u Bibliji i ako smatramo ispravnim prijevod riječi Tselem koja, prema svim etimološkim rječnicima rabina, znači nešto materijalno što sadrži sliku i priliku Elohima, sigurno je da može. Biblija nam kaže da su nas ova bića napravila tako da su unijela, u već postojeće humanoide, nešto što je izvađeno iz samih Elohima i što sadrži njihovu sliku i priliku. Naravno mi danas znamo da je riječ o DNA. Ako se jednog dana prihvati to što piše, ne samo u Bibliji nego i u puno starijim i preciznijim Sumerskim tekstovima, tada ćemo shvatiti zašto smo neuspješno tražili tu takozvanu nedostajuću kariku. Vjerojatno ta karika ne postoji nego je zastupljena upravo s ovom operacijom genetskog inžinjeringa.

NIKOLA DUPER: Postoje li opisi fizičkog izgleda Jahve, divova, anđela i drugih bića?

MAURO BIGLINO: U standardnoj Bibliji ne postoji opis Elohima, dok u Enohovom apokrifnom tekstu postoji. Treba reći da je taj tekst apokrifan samo za katolike dok je za koptsku Bibliju kanonski. U njemu se kaže da su Elohim bili visoki, tvrde kože, velikih i sjajnih oči, lica koje je naizgled zračilo svjetlo. U Bibliji u dva navrata postoje opisi divova. Jedan je onaj poznati kada se David bori sa Golijatom, koji je jedan od nekoliko divova koji se nalaze u redovima Filistejaca, i kaže se da imaju šest prstiju na rukama i nogama, znači sveukupno 24. Zanimljiv je i opis anđela koji su u Bibliji sve osim duhovnih entiteta. O njima se govori kao o materijalnim bićima, sa rukama, dvije noge, koja moraju jesti i piti, mogu se uprljati, moraju se prati, moraju hodati, moraju se odmarati baš kao i mi.

NIKOLA DUPER: Tko su bili divovi, odnosno u kakvoj su vezi sa Elohimom?

MAURO BIGLINO: To je veoma kontroverzna tema. U jednom trenutku Biblija kaže da su Elohimomi sinovi vidjeli da su Adamove kćeri zanimljive za seksualne odnose i tako su se sjedinili s njima. Problem je u tome što Biblija govori i o postojanju divova koji su se zvali Nephilim ali ne kaže da su oni rezultat miješanja Elohima i ljudi, tako da postoji mogućnost da se radilo o nekoj drugoj vrsti.

NIKOLA DUPER: Spomenuli ste Adamove sinove, možete li nam objasniti što znači Adam prema vašim istraživanjima?

MAURO BIGLINO: Adam proizlazi iz riječi Adama koja se koristila za definiranje Zemlje, dok je riječ Nerez značila zemlja u smislu njenih stanovnika. Pretpostavljam, dakle, da su riječ Adam koristili za stanovnika planeta Zemlje, prije svega da bi ga mogli razlikovati od drugih koji, po svemu sudeći, nisu bili zemljani.

NIKOLA DUPER: Spominje li Biblija kada su Elohim stigli, zašto su stigli i kada su otišli?

MAURO BIGLINO: Ne postoji nikakva naznaka o tome kada su stigli i svaka pretpostavka, ako se temeljimo na Bibliji, ne bi bila korektna. Ne spominje se zašto su stigli ali postoji bilješka o trenutku kada su Elohimi podijelili teritorije kojima će upravljati (10. poglavlje knjige Postanka i 32. poglavlje Ponovljenog Zakona – Deuteronomium). Kaže se da je u jednom trenutku njihov vođa podijelio teritorije na zone utjecaja i da je Elohim, kojega mi poznajemo pod imenom Jahve, izabrao svoj. O tome kada su otišli ispričat ću vam jednu zanimljivu priču. U knjizi ‘Židovski ratovi’ Josip Flavij, 67. – 68. godine nove ere, govori da su u artemizijskom mjesecu, koji dolazi nakon mjeseca židovskog Uskrsa, svećenici u hramu čuli veliku buku i glas koji kaže: ‘Mi napuštamo ovo mjesto’. Odmah zatim, piše Josip Flavij, vidjeli su na nebu desetke nebeskih kola koja su letjela među oblacima. Dodaje da su mnogobrojni ljudi bili svjedocima jer bi inače taj događaj bio nevjerojatan. Tko želi provjeriti ova epizoda je ispričana u šestom poglavlju spomenute knjige, stihovi 296 – 299.

NIKOLA DUPER: Vrlo zanimljivo. Dakle Elohimi su bili prisutni na zemlji i u Isusovo doba?

MAURO BIGLINO: Prema Josipu Flaviju izgleda da jesu.

NIKOLA DUPER: Postoje li arheološke potvrde onoga što ste pronašli u Bibliji?

MAURO BIGLINO: Recimo da jezgra Biblije sve više pronalazi potvrde u arheološkim istraživanjima iako moramo uzeti u obzir da svaki narod, kada priča svoje priče, vrlo često pretjeruje, uljepšava i izbjegava neke istine i govori dobro o sebi. Postoje arheološki nalazi u hramu pronađenom u mjestu Kuntilla Ajrud, između Sinaja i Negeva, koji svjedoče kako je Elohim zvan Jahve bio služen i poštovan od strane židovskih proroka zajedno sa njegovom ‘Asherah’ odnosno partnericom. Samo naknadno je teologija izbacila ženu ali još u petom stoljeću, Židovi sa egipatskog otoka Elephantina, slavili su Yahua i njegovu partnericu Anat – Yahu. Prije šest mjeseci istraživači sa sveučilišta u Tel-Avivu pronašli su čeljust homo-sapiensa, u pećini u centru Izraela, koja, sudeći po dosadašnjim istraživanjima, potiče iz razdoblja od oko 250.000 do 400.000 godina prije Krista. Ako ova vijest bude potvrđena morat će se ponovno napisati povijest homo-sapiensa i morat će se ozbiljno uzeti u obzir podatak iz same Bibilije koja govori o operaciji genetskog inženjeringa baš u tom periodu.

NIKOLA DUPER: Što možemo reći o imenu Jahve?

MAURO BIGLINO: Uz ime Jahve vezano je puno toga zanimljivog. Prije svega treba reći da nije poznato na kojem jeziku je to ime prvi put izgovoreno. Sigurno je samo da to nije bio hebrejski jer tada nije postojao. Biblija kaže da je prvi put izgovoreno u doba Enosa, Adamovog unuka. I kada se Jahve pojavljuje pred Mojsijem, koji ga pita kako se zove, on izgovara tetrogram YHVH dodajući: ovako ćete me se sjećati. Dakle Mojsije tada nije govorio, kao i narod koji ga slijedi, hebrejski nego vjerojatno egipatski, možda neku varijantu amorićanskoga ili čak aramejskoga jezika koji se tada počinjao širiti. Tetragram je zapisan tek nekoliko stoljeća poslije, negdje oko osmog ili devetog stoljeća prije Krista, na osnovu izgovora jezika koji ne poznajemo.

NIKOLA DUPER: Iako se vaše istraživanje temelji isključivo na biblijskom tekstovima bilo bi zanimljivo čuti koliko se rezultati podudaraju sa zaključcima Zacharie Sitchina.

MAURO BIGLINO: Sitchin se temelji na sumersko-akadskim i babilonskim tekstovima i tek ponekad zalazi u Bibliju. Ja radim potpuno obrnuto, polazim od Bibilije i tek povremeno konsultiram sumersko- akadske tekstove na kojima se dijelom temelji i sama Biblija. Ono što mogu reći je da Biblija potvrđuje Sitchina puno više nego što je i on sam ikada rekao. Recimo viđenje proroka Zaharije isaiakada opisuje ono što naziva leteći Efa (veoma teško prevodiva riječ, a koja je često izraz za mjeru žitarica, 1 efa sadrži otprilike 40 litara žita) koji ima metalni poklopac (prozor) koji kada se otvori otkriva ženu koja ga vozi. Zatim dolazi još jedna leteća žena i tada obje odlete. Kada prorok Zaharija pita anđela Malaha, koji je bio s njim, gdje nose Efu, anđeo mu kaže da ga vode u zemlju Sumer gdje će mu biti sagrađen temelj na koji će ga postaviti. Vidimo, dakle, da u Bibliji postoji jasan opis letećih objekata, a spominje se i Sumer gdje taj objekt odlazi. Zanimljivo da je, po Sitchinu, upravo Sumer mjesto gdje su ti leteći objekti stigli i odakle su polazili. Mogu još dodati da već više mjeseci čitam prijevode klinastih sumerskih tekstova, koji nemaju veze sa Sitchinom, kao na primjer priču o sumerskom Edenu, i nalazim velike sličnosti i paralelizme sa Biblijom.

NIKOLA DUPER: Ako krenete od vaših prijevoda kako bi definirali Bibliju?

MAURO BIGLINO: Rekao bih da je to klasična povijesna knjiga koja se ne bavi religijom. I sami Elohimi se nisu nikada, prema onome što piše u Bibliji, bavili duhovnošću ili onostranim. Moji prijatelji Židovi, iz židovske zajednice u Torinu, mi kažu da oni o onostranom ne znaju ništa jer im njihov Bog nikada ništa o tome nije rekao. Mogu samo dodati da je to jedna velika istina.

NIKOLA DUPER: Iako je, prema vašim prijevodima i zaključcima, Biblija samo povijesna knjiga, ipak ste radili na tekstu koji je temelj duhovnosti velikog dijela čovječanstva pa me zanima kakav je vaš odnos prema duhovnosti i Bogu?

MAURO BIGLINO: Pošto već trideset godina radim na ovim tekstovima znam što je rečeno o Bogu kroz povijest čovječanstva. Svjestan sam da se prema Bogu može imati samo jedan stav: vjera. Uzaludni su pokušaji da ga opišemo, shvatimo ili opravdamo. Ako moram izabrati jedan stav tada bi izabrao Apofatizam koji govori da o Bogu ne treba reći ništa. Čak i kardinal Martini nedavno, u knjizi ‘Noćni razgovori u Jeruzalemu’, kaže: ‘Bog se ne da svrstati i dakle, Bog se ne može smatrati samo Bogom katolika’. Prema tome meni je draže ne govoriti jer o Bogu ne znam ništa. Prema Bogu možemo imati samo vjeru i ništa drugo. Tko ima vjeru treba je sačuvati za sebe, treba je živjeti hrabro i dosljedno, ne treba o njoj polemizirati, ne treba niti pokušavati uvjeriti druge jer, čim pokuša svesti Boga na razinu racionalnog objašnjenja, samim tim ga obezvrjeđuje čineći ga diskutabilnim.

NIKOLA DUPER: Mislim da ste svjesni da ste ovom knjigom ušli u domenu onoga što se uopćeno naziva ufologija. Od kada traje vaš interes za ufologiju?

MAURO BIGLINO: Nemam nikakvog interesa u ufologiji i o NLO-ima ne znam ništa. Zanimljivo je da oduvijek živim u podnožju planine Musinè, koja je jedno od najpoznatijih mjesta u Italiji po broju pojavljivanja NLO-a, i usprkos tome nikada nisam imao priliku vidjeti barem jednoga. Ali da budem do kraja jasan, ako bi mi sutra rekli da NLO-i ne postoje za mene to ne bi imalo nikakvog značaja. U Bibliji piše to što sam preveo i za mene je potpuno nebitno postoje li danas isti fenomeni ili ne.

NIKOLA DUPER: Moram priznati da je moje pitanje bilo tendenciozno, želio sam samo potvrditi da ovu knjigu nije napisao ufolog.

MAURO BIGLINO: Apsolutno ne! Dapače, ja se uopće ne želim baviti ufologijom, ne zato što mislim da nije vrijedna truda, nego jednostavno zato što nemam za to vremena. Želim posvetiti sve vrijeme koje imam na raspolaganju isključivo prijevodima.

NIKOLA DUPER: Smatrate li da su ufološki studiji bitni za prošlost i budućnost čovječanstva?

MAURO BIGLINO: Uvjeren sam da su bitni ali isto tako sam uvjeren da se svatko mora baviti svojim poslom. Imam pred sobom još jako puno starih tekstova da bih se mogao posvetiti bilo čemu drugom, koliko god to bilo zanimljivo kao recimo ufologija.

NIKOLA DUPER: Ali da se vratimo našoj temi, čime se bavite u novoj knjizi?

MAURO BIGLINO: Riječ je, kao i u prvoj knjizi, o Bibliji i o leteralnom prijevodu. Predstavljam prijevode iz knjige Postanka, govorim o anđelima i kerubinima i dokazujem, zahvaljujući razoružavajuće jasnim riječima same Biblije, da su kerubini bili u stvari leteće mašine i objašnjavam njihovu funkciju. Govorim o Sotoni i Luciferu, figurama koje su potpuno umjetno stvorene. Jedno poglavlje je posvećeno Jahvi, jedno monoteizmu, jedno o izabranom narodu i činjenici da je bilo više izabranih naroda kroz stoljeća. Po svemu sudeći ti ‘izabranici’ su bili prije svega rezultat novih genetskih inženjeringa, kao recimo Noe.

NIKOLA DUPER: Ako vam sada ne postavim sljedeće pitanje uvjeren sam da ću navući na sebe mržnju naših čitatelja i mogao bih završiti u paklu. Kako su opisani Sotona i Lucifer?

MAURO BIGLINO: Sotona je teološka izmišljotina. Satan nije bilo ime nekog bića nego izraz za protivnika, odnosno za funkciju koju danas zovemo javni tužitelj. Mogli su je imati Malahimi, znači anđeli, kao i ljudi. Ta funkcija nije bila u smislu protivnika Boga (Elohimi), naprotiv, često su ih upravo oni postavljali. Paralelizam između Sotone i Lucifera je potpuna izmišljotina koja potječe iz XIV poglavlja Izaijine knjige. I u ovom slučaju dokazujem, prenoseći kao uvijek originalni starohebrejski tekst, da se to ime ne odnosi na Sotonu nego na vladara na Bliskom Istoku kojemu se Izaija ironično obraća: ‘Ti koji se smatraš svjetlonošom i sinom Auore sada ćeš pasti i završiti u prašini kao i svi drugi ljudi’. Upitno je da li je riječ o Nabonedu i tumačim zašto, ili o Kserksu I Velikom i objašnjavam zašto smatram da je ipak riječ o potonjem. Nepostojanje Sotone je zaista vrijedan podatak pošto sva glupost sotonista počiva na izmišljenom entitetu pa bi bilo vrijeme da prestanu sa obožavanjem nečega što ne postoji.

NIKOLA DUPER: Hvala lijepa na ugodnom i zanimljivom razgovoru i sve najbolje u vašem budućem radu.

MAURO BIGLINO: Hvala vama i pozdrav hrvatskim čitateljima.
 
(blog.vecernji.hr/uredio:nsp)

Ovaj kruh stimulira proizvodnju crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina, olakšava izbacivanje kancerogenih i toksičnih tvari iz organizma, kao i viška kolesterola, i preporučuje se za prevenciju dijabetesa, arterioskleroze i celulita

Ovaj kruh se pravi od proklijalih pšeničnih zrna, s minimalnim dodatkom kvasca i soli, bez aditiva, konzervansa i sličnih tvari, piše healthylifetricks.com.

Sve ostale vrste kruha se razlikuju od ovog, prije svega jer sadrže brašno niske biološke vrijednosti, s osobinama koje ne odgovaraju ljudskom tijelu.

Ovaj kruh bez brašna je hranjiv kao i svi ostali pekarski proizvodi, ali i bogat proteinima, vitaminima, aminokiselinama, mastima, ugljikohidratima i mineralima. Samo sadržaj hranjivih vlakana je dvadeset puta veći nego u kruhu od bijelog brašna.

Kako napraviti ovaj kruh u udobnosti svog doma:

SASTOJCI:

• 300 g pšenice

• 100 g ječmenih pahuljica (pšenične, zobene)
  
• 2 žlice sezama
• 2 žlice sjemenki lana
• 2 žlice suncokretovih sjemenki
• 1 žličica soli
• 1/2 svježeg kvasca + 50 ml vode

PRIPREMA:

Proces izrade ovog neobičnog kruha je pomalo dug, ali nije zahtjevan. Počnite tako da pšenicu prelijete vodom. Pšenica bi trebala ostati u vodi tri dana, dok ne počne klijati. Voda se treba periodično mijenjati kako bi se spriječilo kvarenje pšenice.

Poslije tri dana procijedite žito i izmiksajte ga u blenderu. Dobit ćete masu sličnu tijestu.

U tu masu dodajte ječmene pahuljice ili ako ih nemate možete dodati pšenične. Pahuljice prije toga treba preliti mlakom vodom da bi omekšale.

Zatim treba dodati sjemenke suncokreta, sjeme lana i sezama, koje su prethodno blago zapečene na suhoj tavi.

U 50 ml vode umiješajte pola svježeg kvasca (može se staviti i cijeli kvasac) sa žlicom šećera. Kada kvasac malo naraste, dodajte ga u smjesu i zamijesite kruh rukama. Nije potrebno dodavati vodu jer je sama pšenica dovoljno vlažna.

Dodajte žličicu soli, dobro izmijesite smjesu i ostavite da odstoji najmanje 30 minuta.

Zagrijte pećnicu na 220 stupnjeva. Prije pečenja, ubacite par kockica leda u pećnicu da se stvori para koja omogućuje da kruh naraste malo više. Pecite kruh oko 45-50 minuta. Probajte da li je kruh pečen uz pomoć drvenog štapa ili kuhače.

Čestitamo! Upravo ste napravili najzdraviji kruh na svijetu. Dobar tek!
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Mješavina meda i cimeta stoljećima je korištena kao lijek za sve. Nekada se vjerovalo da ova savršena kombinacija može vratiti vid slijepima ili čak oživjeti mrtve

Istočni narodi med i cimet smatraju najblagotvornijom darom prirode i ovaj eliksir koriste za liječenje bolesti i psihičkih stanja.

Čak i ako se potpuno zasebno upotrebljavaju med i cimet imaju svojih ljekovitih moći. Tako postoji vjerovanje da se čovjek koji bar nekoliko puta mjesečno uzima med, ne može ni razboljeti.

Znanstvena istraživanja, koja su obavljana diljem svijeta, pokazuju da med i cimet u kombinaciji imaju fantastične ljekovite moći kao što su regeneracija stanica i tkiva, podizanje otpornosti organizma i slično.

Od davnina mješavina meda i cimeta nosi obilježje eliksira koji daje čovjeku krepkost, mladost i plodnost, zdravlje i besmrtnost. Taj eliksir bio je duhovna hrana mudraca i svetaca.

Smatra se da cimet i med u kombinaciji mogu riješiti i problem debljine. Svakodnevna uporaba te dvije namirnice podiže imunitet i štiti organizam od bakterija i virusa. Dovoljno je ujutro u čašu vode razmutiti pola žličice meda i sasvim malo cimeta i to popiti. Upućeni tvrde da se na ovaj način postiže savršena vitalnost.

Postoje razni načini na koji se ova kombinacija priprema ovisno o tome o kojim je zdravstvenim problemima riječ.

Bolesti srca: Napravite smjesu od meda i cimeta i namažite je na kruh. Ovaj obrok možete jesti svakodnevno za doručak. Smanjuje kolesterol u arterijama i sprječava srčani udar.

Redovna upotreba te kombinacije smanjuje gubitak daha i jača otkucaje srca. Kod starijih osoba, arterije i vene gube elastičnost pa može doći do začepljenja. Kombinacija meda i cimeta će revitalizirati krvne žile.

Pomaže kod raka želuca: Med i cimet mogu pomoći u liječenju raka želuca. Pacijenti koji pate od te bolesti trebaju jesti žlicu meda pomiješanu s žlicom cimeta u prahu i to svakodnevno tri mjeseca.

Artritis: Dodajte dvije žlice meda i jednu žličicu cimeta u prahu u šalicu vruće vode. Ako ovaj napitak budete redovito pili, možete izliječiti kronični artritis. Jedno istraživanje je pokazalo da se bolesnici pomoću tog napitka mogu osloboditi bola čak mjesec dana.

Infekcije mjehura: Pomiješajte dvije žlice cimeta u prahu i žlicu meda u čašu mlake vode i popijte. To uništava bakterije u mjehuru.

Kolesterol: Pomiješajte dvije žlice meda i tri žličice cimeta u prahu s pola litre vode. Ova smjesa će smanjiti količinu masnoće u krvi. Dokazano je da pacijenti koji su taj napitak pili bar tri puta dnevno poslije nekog vremena nisu imali problema s visokim kolesterolom.

Prehlade: Oni koji pate od prehlade trebaju jednom dnevno, tijekom tri dana uzimati jednu žlicu meda pomiješanu s 1/4 žličice cimeta u prahu. Na ovaj način ćete se riješiti kašlja, hunjavice i bolova u sinusima.

Probavne smetnje: Cimet u prahu pomiješajte s dvije žlice meda i to pojedite prije jela. Na taj način će i najteže jelo biti lakše probavljeno.

Infekcije kože: Pomiješajte med i cimet, smjesu stavite na dijelove kože koje je zahvatila infekcija, držite na koži oko 30 minuta, pa potom isperite toplom vodom.

Liječi anemiju: Čaj od cimeta pomaže i u liječenju anemije a priprema se tako što u litru vode stavite sto grama cimeta, najbolje u štapićima, i kuhati na laganoj vatri dok se količina vode ne prepolovi. U to dodati još jednu litru vode i kilogram šećera. Zatim sve kuhati dalje dok se cjelokupna količina ne svede na jednu litru. Lijek je tada gotov i može se piti kao sok ili tri puta po jedna žličica dnevno.

Umor: Pomiješajte pola žličice meda i pola žličice cimeta u čaši vode. Popijte u popodnevnim satima kada najčešće osjećate umor. Svakodnevno konzumiranje ovog napitka će povećati vitalnost u roku sedam dana.

Dugovječnost: Vjeruje se da svakodnevno uzimanje čaja s medom i cimetom može produljiti život. Pomiješajte četiri žlice meda, žlicu cimeta u prahu i tri šalice vode, prokuhajte i pijte to kao čaj. Popijte četvrtinu šalice 3-4 puta dnevno. Vaša koža će biti meka i svježa, a odgodit i nastanak bora.
 
(dnevno.rs/uredio:nsp)