Kartelu se pridružio sa samo 13 godina, a prvo ubojstvo je počinio sa 18

Riječ “sicario” mnogima je relativno nova, a neki su je prvi put čuli zahvaljujući filmskom hitu “Sicario”.

Sicariosi su bili nova generacija plaćenih ubojica nastalih u siromašnim kvartovima Medellina. Odgojio ih je Pablo Escobar i njegovi suradnici u sedamdesetim godinama i imali su jako veliki utjecaj u narko biznisu, ali i porastu ubojstava u Kolumbiji i Meksiku.

Escobar i ekipa su ih regrutirali kao tinejdžere i istrenirali da postanu jedni od najbrutalnijih ubojica koje je Kolumbija vidjela. Ubojstva povezana s narko kartelima postala su zahvaljujući njima vrlo krvoločna, a nije prošlo puno vremena i tu su praksu počeli kopirati karteli u ostatku Južne Amerike.

Iako su bili tinejdžeri, ubojstva su za njih bila posao. Voljeli su se slikati s oružjem, a danas takve fotografije stavljaju na društvene mreže i hvale se sa svojim lifestyleom. Takav egzibicionizam ponekad dovodi i do njihovih uhićenja, ali naprosto ne mogu odoljeti hvalisanju.

Mnogi od njih su uhićeni od kada je Washington osamdesetih godina pokrenuo rat protiv narko kartela, ali nove ubojice se neprestano regrutiraju.

Jedan od njih je Gustavo. Kada je prvi put ubio čovjeka stajao preblizu žrtve i bio je sav prekriven krvlju kada je žrtvu upucao u glavu. Odrastao je u slamovima Medelina, a poslove za kartel počeo je raditi s 13 godina. Ovo prvo ubojstvo počinio je kada je imao 18 godina što je bio njegov “diplomski rad” kako bi mogao postati sicario.

Mentor mu je bio stariji i iskusniji sicario i učio ga kako upucati nekoga u glavu i srce sa sigurne udaljenosti. No, kada je došao dan za njegovo prvo ubojstvo, uhvatila ga je panika i završio je sav prekriven krvlju.

Drugi put je Gustavo bio spremniji i smireniji. Žrtvu je ubio s dva metka i odvezao se na motoru. Svakih par tjedana dobivao je nove mete koje je trebao ubiti, ubio je deset, pa 15, potom 20 ljudi i onda je prestao brojati. Nije imao grižnju savjesti zbog toga.

“Koncentriran sam na posao. Prije nego izađem iz kuće pomolim se Isusu i očistim savjest. Prije obavljanja posla ne uzimam nikakvu drogu ili piće, moram biti čist u glavi. Nakon posla opuštam se uz drogu”, rekao je Gustavo novinaru Ioanu Grillou u njegovoj knjizi “El Narco”.

Grillo je razgovarao s još sicaria i to ne samo u Medelinu, već i u Hondurasu, Edvadoru i Meksiku. Razgovarao je i s plaćenicima na Jamajci koji se nazivaju “shottas”, te ubojicama u Brazilu, koji se nazivaju “vojnicima”.

Njihove priče opisuju zabrinjavajuću sliku kako su se vojske ubojica povezane s narko kartelima raširile po Južnoj Americi i brojke ubojstava dovele do apsurda.

Ovogodišnji izvještaj o nasilju pokazaoje da je od 50 najnasilnijih gradova na svijetu čak njih 43 u Južnoj Americi. Broj ubojstava je nevjerojatan – više od milijun ljudi ubijeni su kao žrtve organiziranog kriminala između 2000. i 2010. godine.

Riječ sicario je izmišljena u Kolumbiji, ali istu riječi su koristili i karteli u Meksiku i Hondurasu. Escobarov kartel je formirao prve odrede sicaria kako bi zaštitio milijarde dolara koje je zarađivao od “bijelog zlata” – kokaina. Čovjek koji je osmislio najsmrtonosnije odrede koje je Kolumbija ikad vidjela bio je Isaac Guttnan Esternbergef, glavni operativac medelinskog kartela.

Tradicionalne ubojice u Južnoj Americi dugo su bili profesionalci koji su ubijali tiho i neprimjetno. No, Guttnan je zaključio da treba regrutirati siromašne tinejdžere koji će raditi za malo novca. I on je bio tipičan sicario – sin radnika koji je odrastao u limenoj kućici u siromašnom kvartu Medelina.

Kao sicario zarađivao je 600 dolara mjesečno i dobivao bi bonuse od dvije do četiri tisuća dolara po ubojstvu, što je bilo daleko više nego što je njegov otac kao radnik na baušteli ikada mogao zaraditi.

“Neki ljudi ubijaju iz gušta, jer uživaju i ovisni su o krvi. Ja to radim iz potrebe”, ispričao je.

No, Guttnan se tako osjećao manje krivim, jer je mislio da samo ispunjava zapovjed.

“Samo bih dobio poziv. Ide mala curica, što je bila šifra za žrtvu. Pobrini se za nju. Dali bi mi fotografiju i tada bi krenuo u lov.”

Kako su meksički karteli širili biznis i povećavali količine kokaina, kristal metha i heroina kojeg su krijumčarili preko američke granice, tako su šrili i vojsku sicaria. Osim tinejdžrea počeli su regrutirati bivše policajce i vojnike. Grillo je razgovarao s vođom jednog odreda sicaria koji je završio u zatvoru, Gonzalom. Gonzalo je bio bivši policajac i opisao je kako su uspjeli biti tako efikasni.

“Imali smo mrežu svojih špijuna i sva područja pokrivena. Radili smo kao policija u Americi. Za svaki dio posla smo imali ljude na terenu. Ako bi žrtva probala pobjeći ili promijeniti smjer, uvijek je bio netko na terenu tko bi to vidio. Jako je puno žena i djece od 16 do 18 godina koji su nam bili promatrači.”

Unatoč tomu što je dosta njih završilo po zatvorima, kartelima ne manjka ubojica. Čini se kao tinejdžeri po Južnoj Americi jedva čekaju da ih karteli uzmu pod svoje, a sve su češće i djevojke među njima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)