Skupina od 50 američkih država i teritorija pokrenula je istragu protiv Googlea zbog dominantne pozicije na tržištu internetskog oglašavanja, prenose britanski mediji

Skupina uključuje gotovo sve američke savezne države, osim Kalifornije i Alabame, te savezni teritorij Columbiju i teritorij pod američkom upravom Portoriko.

Iz skupine upozoravaju da tražilica možda ograničava tržišno natjecanje i šteti interesima potrošača, a zabrinjava ih i rangiranje rezultata pretraživanja i zaštita osobnih podataka korisnika.

Google dominira svim aspektima oglašavanja na Internetu i pretraživanja Interneta, ističe državni odvjetnik Teksasa Ken Paxton, čiji je ured izvijestio javnost o pokretanju istrage.

Na Google otpada oko 38 posto ukupnog digitalnog oglašavanja u SAD-u

“Nema ništa loše u tome da kompanija zauzme vodeću poziciju na određenom području ako pri tome poštuje pravila slobodnog tržišnog natjecanja”, ističe Paxton.

“Mi imamo dokaze da je Googleova poslovna praksa možda ograničavala izbor potrošačima, gušila inovacije, zlorabila privatne podatke korisnika i jamčila Googleu kontrolu nad protokom i distribucijom podataka na Internetu”, dodaje teksaški državni odvjetnik.

Na novinarske upite o istrazi, iz Googlea su podsjetili na prošlotjedno priopćenje u kojem su istaknuli velike rezultate na području inovacija. Kritike na naš račun nisu nikakva novost, dodali su. “Uvijek smo konstruktivno surađivali s regulatorima i namjeravamo nastaviti s tom praksom”, napominju.

Na Google otpada oko 38 posto ukupne potrošnje na digitalno oglašavanje u SAD-u, odnosno 48 milijardi američkih dolara, prema podacima eMarketera. Na drugom je mjestu Facebook s 22-postotnim udjelom u potrošnji.

Proteklih se godina njegov tržišni udio ipak smanjio pod pritiskom konkurencije poput Amazona.

Niz istraga protiv tehnoloških divova zbog kriminalnih radnji

Američke su vlasti pak u posljednje vrijeme pokrenule niz istraga protiv velikih tehnoloških firmi, ističe BBC. Tako je prošlog petka odvojena skupina američkih država objavila da je pokrenula istragu protiv Facebooka kako bi utvrdila pokušava li istisnuti konkurenciju i u kojoj mjeri štiti podatke klijenata.

SAD tradicionalno zaostaje za Europom i zemljama u drugim dijelovima svijeta kada je u pitanju regulacija tehnoloških tvrtki. U srpnju su ipak iz ministarstva pravosuđa izvijestili da će istražiti pokušavaju li vodeće internetske platforme“ istisnuti konkurenciju.

Kongres odvojeno provodi istragu o potencijalnom jačanju monopolistički pozicioniranih tvrtki na digitalnom tržištu.

Savezna komisija za trgovinu također je nedavno izrekla novčane kazne Googleovoj krovnoj tvrtki Alphabetu te Facebooku.

(index.hr)

Spisateljica Rumana Bužarovska pojašnjava trenutačno stanje u Makedoniji, ali i zašto Hrvatska i Makedonija imaju dobre odnose

Iz svog druženja s Rumenom Bužarovskom na ovogodišnjem Bookstanu u Sarajevu Lana Bastašić je poslije skribomanski objavila anegdotu o nekakvom gostu Bookstana koji ih je presreo na ulici kako bi im objasnio da je majčinstvo najveličanstveniji identitet žene. Pa bi, rekao je i to, volio čuti da se i književnice zalažu za to.

Opisala ga je kao “cijelog u laktovima, zabrinutim obrvama i ‘dobrim namjerama’” te pomislila da naprosto nije mogao više pogriješiti nego tako uletjeti njima dvjema.

Očito joj je bilo urnebesno do koje mjere čovjek nije razumio da je uletio književnicama feministkinjama.

“Ona ga gleda kao da računa u koliko bi pokreta mogla da mu polomi kičmu, a on nastavlja: ‘Jer ove današnje moderne žene iz razvijenih društava koje samo žele karijeru i ne žele biti majke… Nije to dobro’. Opet laktovi, opet obrve, opet zabrinutost za naše uteruse. Rumena ga pogleda tim svojim očima smorene Valkire i kaže mu glasom koji je za oktavu dublji od njegova:…”

Zanima me, dakle, što ste mu rekli i kako je išla anegdota?

Taj dan je Lana nastupala na panelu i, kako to obično biva na festivalima ili konferencijama, bila je jedina žena, pa je, hvala Bogu, iskoristila priliku da malo progura i neke feminističke teme. Nakon tog panela Kristina Ljevak vodila je sa mnom diskusiju o mojoj novoj zbirci, nakon čega smo Lana i ja krenule na ručak. Dvadesetak metara nakon što smo izašle iz kina Meeting Point, stale smo dinamično razgovarati o menstrualnim čašicama.

No razgovor o menstruaciji i o koristi menstrualne čašice prekinuo je taj gospodin. Ispričao nam se što nas prekida, potom je pohvalio naše nastupe, naglašavajući da je uživao u razgovorima i da se slaže s onim što smo govorile, ali bi htio, ako smije, samo ako smije, dati nam savjet. Bila sam sigurna da smo i Lana i ja pomislile isto – još jedan muškarac koji nas, pod A, prekida i, pod B, govori nam kako bismo nešto trebale činiti.

Ne mogu vam opisati koliko mi se to često događa. Nije slučajno nastao izraz ‘mansplaining’, koji smo na makedonski preveli kao ‘mažjasnuva’. Pritom je bio vrlo fin, pa zapravo dandanas ne znam je li nas samo zajebavao ili je bio ozbiljan. Predstavio se, naime, sad se ne sjećam točno, kao ‘neuki’ ili tako nešto ‘bosančeros’, i to je non-stop ponavljao dok nam je gurao svoju poantu, a to je da bismo ja i Lana trebale naglasiti bitnost majčinstva u ulozi žene.

U današnjem svijetu se, tvrdio je, majčinstvo zapostavlja, žene ne žele rađati i radije imaju kućne ljubimce. Govorio je da zbog toga što se naše emancipirane žene tako ponašaju, sad, eto, rađaju migrantkinje i tako polako okupiraju svijet. Nekoliko puta sam mu rekla: ‘Mi smo te žene’, te o kojim on priča, ali njemu to ništa nije značilo i nije prestajao brbljati dok smo stajali na raskrižju. Brbljao je i ispričavao se. U jednom trenutku Lana ga je pitala je li očinstvo najvažnija uloga jednog muškarca.

Na to se malo zbunio jer se htio prikazati kao savršen otac, ali je nekako uspio zaključiti da muškarac mora raditi kako bi uzdržavao obitelj. Stajala sam tamo istodobno i nervozna i radoznala jer s Lanom mi je bilo zanimljivo, a nekako je bilo i baš dobro da nam je ovaj debil ilustrirao sve ono o čemu ja i ona često govorimo. Nije bitno je li mu bio cilj uvrijediti nas ili ne, činjenica je da se, da su ulicom prolazili Marko Tomaš i Faruk Šehić, sigurno ne bi usudio prići im i prekinuti ih kako bi im pričao da oni nešto trebaju raditi.

U svakom slučaju, kad smo drugima kasnije pričale što nam se dogodilo, govorili su nam: pa zašto niste ovo, zašto niste ono, klasika, jer netko uvijek zna bolje od nas, i uvijek smo nekako krive. Krive smo ako ga odjebemo, krive smo ako ga poslušamo. Žene smo, krive smo.

Na tom Bookstanu imali ste promociju zbirke priča ‘Nikuda ne idem’. U nekima od tih sedam priča brutalno ste se obračunali s junakinjama. S, primjerice, Svjetlanom u ‘Vazi’, koja od nekog trenutka odbija zatomiti ijednu od svojih frustracija, ili posebno u ‘Osmome martu’, gdje Vesnin alkoholizam eskalira u društvenu disfunkcionalnost, što usput raskrinkava i neke sfere aktivističkih masovki i blaziranost diplomatskog zbora sa Zapada. Odakle potreba da pišete o ženama koje je život pregazio na ovaj način?

O ženama imam potrebu pričati jer se o nama ne priča puno i zato što u književnosti dominiraju priče o muškarcima. To sam više puta rekla, pa se ne bih htjela ponavljati. Ali pišem i o pregaženim muškarcima. Naslovna priča iz zbirke ‘Tu sam. Nikuda ne idem’ točno je takva. Jednom prilikom mi je jedan dragi prijatelj rekao kako jedva čeka da napišem nešto o muškarcima, pa, evo, tu priču sam intimno posvetila toj poruci.

Kako god, da se vratimo na to što ste me pitali. Odgovorit ću vam jednom poznatom paralelom. Naime, u Hrvatskoj se Carver puno čitao i obožavao (kod nas nije nikada dobio takav status, pa ljudi ga čak i ne znaju), pa ću, evo, uzeti primjer iz njegovih priča. Carver piše o pregaženim muškarcima jer njih dobro poznaje. Kod njega su rijetko protagonisti žene i rijetko priča iz ženske perspektive, a kad to i čini, meni je neuvjerljiv. Ali ne mislim da je to neobično, da bi ljudi razmišljali zašto on piše o pregaženim muškarcima, kao i njegov prethodnik Hemingway.

On piše o onome što zna i što poznaje, o muškarcima, na koje se u društvu i u književnosti gleda kao na, naprosto, ‘ljude’, za razliku od žena. Evo, tako i ja pišem o ženama. To radim i svjesno jer nastojim promovirati ženske priče. A pregažene su zato što se književnost najčešće ne bavi srećom.

Zašto na toliko mjesta u ovoj knjizi, u većini priča, imate likove Makedonce, Makedonke koji su se odselili na Zapad, od SAD-a do Australije? Sukobljavate li njihov život sa životom onih koji su ostali ili…? O čemu je riječ?

Godinama promatram odnos onih koji su otišli prema onima koji su ostali, a i obrnuto. Ekonomska migracija kod nas, kao i kod vas, značajna je tema. Nismo imali popis više od 10 godina, ali se navodi zabrinutost da nam se stanovništvo jako smanjilo jer su mladi pobjegli iz Makedonije. Odlazak iz zemlje je prerastao u trend, u kliše: život je drugdje uvijek bolji nego život ovdje, čak i kad nije tako.

Promatrala sam kompleks inferiornosti ljudi koji su ostali, kompleks superiornosti onih koji su uspjeli, onda osjećaj neuspjeha kod onih koji su se vratili. Pisala sam o nostalgiji, koju sam više puta sama osjetila i koja stvarno boli. Zanimao me ponizan osjećaj Makedonaca pred strancima, njihovo ‘gostoprimljivo’ ponašanje koje je zapravo samo želja da se dopadnu nekome kojega oni smatraju boljim.

U ‘Napomenama’ u svojoj novoj knjizi popisali ste u kojim su sve mjestima/gradovima nastale ove priče. Čisto lokalpatriotski zanima me koja je od ovih priča nastala u Splitu i je li taj grad ikako utjecao na to?

Sjedeći ispred hotela Bellevue u Splitu, čula sam razgovor bake sa svojom unukom koja je došla u posjet iz inozemstva. Govorila je unuci na lošem njemačkom: ‘Dajne mama hat ajne mama. Di ist di Mira’. Unuka ništa nije razumjela. Onda je baka kupila njoj i drugoj, starijoj unuci koja se je došla poslije, nekoliko slatkih pića, kao što rade roditelji koji rijetko viđaju svoju djecu: obasipaju ih masnom hranom i umjetnim napicima.

Tako mi se u Splitu stvarala ta ideja da bih htjela pisati o odlascima, o praznoći. Bila sam u siječnju. Grad je bio prazan. Noću sam u Dioklecijanovoj palači snimala odjek svojih koraka. U dnevniku sam napisala da je to grad ljudi koji razgovaraju sami sa sobom.

Koliko primjećujete da se posljednjih godina mijenja taj grad, u smislu utjecaja turboturizma, nove konzervativnosti i nacionalizma? Koliko primjećujete da se u tom smislu promijenila Hrvatska?

Često dolazim u Hrvatsku, ali to ne znači da mogu objektivno procijeniti situaciju i promjenu koja se meni čini negativna u smislu regresije prema nazadnim vrijednostima poput nacionalizma i vjere. Imam dojam da Hrvatska, kao i BiH i Srbija, još živi u nekom ratnom stanju. A Split – to je neobičan grad.

Boravila sam tamo mjesec dana kao rezidentni pisac, odnosno spisateljica (Udruga Kurs), kao što sam rekla, u siječnju, kad je grad djelovao kao filmske kulise – grandioznost koja se nikako ne uklapa sa sadržajem. Na mojem čitanju pojavio se čovjek koji mi je pristupio nakon nastupa kako bi mi nešto objasnio, poput onog tipa u Sarajevu na Bookstanu. Htio mi je reći što ustvari znači moje ime, da to znači da mi netko sere na glavu, rekao je.

Pa je onda počeo mijenjati glagol ‘se rumeni’ – ja se rumenim, ti se rumeniš… ‘oni – one – ona se-ru-mene’, poentirao je. Jedan lokalac s kojim sam se malo družila pokušavao me uvrijediti time što je govorio kako mi je ime kao sa sela, a onda me pitao osjećam li se sad kad sam u Hrvatskoj kao da sam u naprednijoj civilizaciji.

Nemam riječi. Ali, istina, u Splitu je danas stvarno lako spotaknuti se na uvrnutog tipa. No idemo na trenutačnu politiku u Makedoniji. U svibnju se navršilo već dvije godine od pada s vlasti VMRO-DPMNE. Kako je tih 11 godina izgledalo, svima je više-manje jasno. No što mislite koliko će Makedoniji trebati da se kao društvo oporavi od toga?

Dugo, i ne znam hoće li se ikad oporaviti. Mi smo jako disfunkcionalni. Nemamo tradiciju funkcionalnosti, nikad nismo bili više od onoga što jesmo. Kod nas vladaju laž i krađa. Ljudi smatraju da su pametni ako te uspiju prevariti.

Takvoj logici odgaja se već u školama: nemoj učiti, samo prepiši i nađi vezu za radno mjesto na kojem ništa nećeš morati raditi. Ljudi idu na posao pijani. Mi smo baš slatka mala i gadna zemlja koju volim.

Posljednjih mjesec dana iz Skoplja su stizale vijesti prvo o ruskim pranksterima koji su Zorana Zaeva ‘digli na foru’, a potom i o videosnimci iz afere Reket, nakon koje su čak i pojedini izrazito nacionalistički mediji iz Srbije imputirali makedonskom premijeru umiješanost u skandal. Što se to trenutačno događa u Makedoniji?

Ne mogu vam objasniti što se točno događa jer će, dok se ovaj intervju objavi, stanje već biti drukčije. Ali objasnit ću vam što se događa u ovom trenutku. Prije pada VMRO-a, kad se otkrilo da su se prisluškivali telefonski razgovori, formirano je Specijalno tužiteljstvo, koje se trebalo obračunati s kriminalom povezanim s tim razgovorima. To Specijalno tužiteljstvo bilo je nada Šarene revolucije: u tužiteljstvu su bile tri žene koje je BBC nazvao ‘Charliejevi anđeli’.

Glavna tužiteljica bila je Katica Janeva, sredovječna blaga udovica iz Đevđelije, bez nekakvog posebnog ugleda. Obećali su nam da će kriminalci završiti u zatvoru i da će narod dobiti natrag ukradeni novac.

Pa ništa… Svi slučajevi stoje u mjestu i samo je nekoliko ljudi završilo u zatvoru. No eto, doznali smo prije tjedan dana da je naša specijalna tužiteljica ustvari ucjenjivala i reketarila kriminalce koje je optuživala, s jednim bizarnim likom, Bokijem 13, TV voditeljem s ogromnim silikonskim usnama, Luis Vuitton torbama, srpskim naglaskom i turbofolk imidžem, koji je sad u zatvoru.

Naša vlada je na odmoru i ignorira skandal, a Katica je na slobodi. Tko zna što će se još dogoditi. Svaki dan jedan talijanski desničarski portal servira nam prisluškivane razgovore na kojima se čuje kako Boki 13 s Katicom dogovara milijunske iznose kako optuženi kriminalac ne bi išao u zatvor.

U jednom od ranijih intervjua za Express zafrkavali ste se na račun toga da ‘hrvatska publika u vašoj prozi osjeća toplinu makedonskog sunca, miris zrelog patlidžana, gravče na tavče, ‘Jovano, Jovanke’’, što je u tom kontekstu bilo urnebesno cinično. Hrvatska, čak i ovako desna i pod plimom konzervativnosti, međutim, Makedoniju dobrim dijelom doista tako osjeća. Kako tumačite taj vječni status Makedonije kao ‘naše egzotike’ na prostoru bivše Jugoslavije?

Nismo susjedi, na jugu smo, imate dojam da je kod nas toplo, da dobro pjevamo i da su nam paprike i patlidžani ukusni. Nismo imali rat i ne znate puno o nama jer smo predaleko. Mi smo neka vaša slatka provincija s kojom se ne možete posvađati.

(express.hr)

Očevidci su trebali medicinski tretman nakon što su vidjeli stravičnu smrt djeteta

Osmogodišnji dječak ubijen je nakon što ga je udario voz velike brzine kada je muškarac “afričkog porijekla” jutros na glavnom kolodvoru u Frankfurtu gurnuo njega i majku na kolosijeke.

40-godišnji migrant iz Eritreje gurnuo je jučer na frankfurtskoj glavnoj željezničkoj postaji osmogodišnjeg dječaka pod dolazeći vlak i tako ga ubio.

Osumnjičeni je odveden u pritvor, a slučaj se istražuje kao ubojstvo, objavila je policija.

Prema policijskim navodima, svjedoci su rekli da je muškarac dječaka i njegovu majku gurnuo s perona VII.

Četrdesetogodišnja žena uspjela se spasiti i izbjeći nadolazeći brzi vlak. Njezin sin je, međutim, zadobio fatalne ozljede.

Ubojica je iz Eritreje

Osumnjičeni je pobjegao s mjesta događaja, ali je uz pomoć prolaznika uhvaćen ispred željezničke postaje.

Policija je objavila da je počinitelj 40-godišnji Eritrejac dodavši da još nije poznata veza između muškarca i njegovih žrtava. Doznalo se i da se radi o tražitelju azila koji je od 2006. živio u Švicarskoj.

Danas je Bild otkrio kako je muškarac pokušao pod vlak gurnuti još jednu osobu, ali nije uspio.

Bild piše da je motiv za ubojstvo osveta za napad koji se dogodio 22. srpnja u Hessenu, u kojem je ozlijeđen Eritrejac. U tom napadu Nijemac je pucao iz automobila i ranio muškarca iz Eritreje.

Glasnogovornica policije Isabell Neumann rekla je novinarima da je počinitelj na ispitivanju, a da je dječakova majka odvedena u bolnicu te da će također biti ispitana.

Druga smrt na tračnicama

Prije manje od dva tjedna 34-godišnja majka gurnuta je s perona na tračnice u Voerdeu, u saveznoj državi Sjevernoj Rajni-Vestfaliji. Poginula je pod dolazećim vlakom.

Rečeno je da se 28-godišnji muškarac ženi tiho približio s leđa te da ju je gurnuo na tračnice.

Sada je u pritvoru pod sumnjom za ubojstvo, a optužbe nije komentirao.

Putnici na stanici „su jecali“ kada su vidjeli ovaj stravičan čin i zahtijevali su medicinsku pomoć nakon što su vidjeli dječakovu smrt.

(index.hr)

Američki predsjednik Donald Trump nedavno je osudio gradonačelnika Londona Sadiq Khana, kazavši kako sve više globalistička i (ne)britanska prijestolnica “nikada neće imati sigurne ulice” pod tim “nesposobnim” vodstvom

Posljednja trumpova osuda gradonačelnika Londona, koji je nedavno potpisao pismo potpore pokretu Antifa, George Sorosu i organizaciji “HOPE Not Hate” koja je optužila američkog predsjednika za “bezbrižni rasizam”, došla je u obliku tweeta gdje je odgovorio Katie Hopkins – bivšoj kolumnistici lista Daily Mail Online i voditeljici LBC radija.

U tweetu je Hopkins komentirala kako londonska policija gubi kontrolu, rekavši: “Policajci kažu da su izgubili kontrolu nad ulicama u Londonu.”

Internet hakeri koji su hakirali Twitter račun britanske policije objavili su prošlog tjedna niz tweetova u kojima su napisali stvari kao što su “FREE DIGGA D ON FONEM GANG”, “F*** THE POLICE FREE DA GANG!!”, and “We are the police… -Cal and dylan are gay btw”.

U tweetovima su hakeri zvali i policajce “c*nts” i “pigs”, piše DailyMail.

Broj napada noževima u Britaniji srušio povijesni rekord

Gradonačelnik Khan, prvi musliman na tom mjestu, također je lani kritiziran da relativizira porast nasilnog kriminala u Londonu tvrdeći da razina kriminala raste u čitavoj zemlji, da se ne radi o problemu specifičnom za metropolu i da će za rješavanje problema možda biti potrebno 10 godina, piše Index.hr.

“Nije istina da kriminal raste nacionalno, kao što ste sugerirali u svojim nedavnim izjavama”, odgovorio mu je u otvorenom pismu Sir David Norgrove, ravnatelj britanskog tijela za nadgledanje statističkih podataka.

Na udaru kritika su i same trgovine, koje je britanski Nacionalni zdravstveni sustav optužio da krše zakon prodajući noževe mladima.

Unatoč pokušajima umanjivanja od strane dužnosnika, statistike su zaista alarmantne. Od lipnja 2017. do lipnja 2018. u Velikoj Britaniji zabilježeno je čak 40 tisuća zločina počinjenih noževima i drugim oštrim hladnim oružjem, prema britanskom Uredu za nacionalnu statistiku.

Isto tako u Engleskoj i Walesu dogodilo se ukupno 285 ubojstava nožem. U oba slučaja radi se o najvišim brojkama u više od 70 godina otkako se ova vrsta zločina evidentira.

Napadi su često motivirani obračunima bandi, ali i pljačkom motocikla – motociklisti koji naoružani noževima napadaju druge motocikliste i kradu im vozila postali su zabrinjavajuće učestala pojava na londonskim ulicama.

Od ožujka 2017. do ožujka 2018 noževima je ubijeno 103 ljudi u dobi ispod 24 godine, što je gotovo dvostruko više od 58, koliko ih je ubijeno u istom razdoblju 2012.-2013.

Samo u Londonu prošle je godine zabilježeno gotovo 15 tisuća napada nožem, što je porast od 15% – također najviši broj dosad zabilježen. U prosjeku se svakog dana u britanskoj prijestolnici dogodi 41 zločin povezan s noževima.

Epidemija napada noževima često se povezuje uz britanske manjine, pogotovo uz crnačku manjinu. Međutim, statistički podaci pokazuju da manjine nisu posebno neproporcionalno zastupljene među žrtvama i počiniteljima ovog tipa zločina.

Naime, iako oko 50% žrtava i počinitelja napada nožem u Londonu, prema policijskom uredu gradonačelnika Londona, dolazi iz crnačke, azijske i manjinske zajednice (BAME), ova zajednica čini čak 43% stanovništva ovog multikulturalnog velegrada.

Znakovito je, međutim, da je polovina napadača mlađa od 25 godina, pri čemu je svaki peti mlađi od 18. Posebno je zabrinjavajuće što su djeca i tinejdžeri u najvećoj opasnosti da budu napadnuti – dok se vraćaju kući iz škole.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Javni bazen je zasigurno lijep način da se osvježite, ali bazen u Dusseldorfu u Njemačkoj nije bio dovoljan da ohladi nekoliko stotina vrućih glava da rade novolje

Tijekom vikenda bazen je bio zatvoren dva puta zahvaljujući nasilnim posjetiteljima.

Javni bazen Rheinbada bio je opterećen ružnim incidentima ovog vikenda, usred rekordnih vrućina u Europi.

U subotu je čak i policijska operacija velikih razmjera smirivala nasilne migrante na bazenu. U eksplozivnoj situaciji je bilo uključeno „nekoliko stotina” ljudi, prvenstveno mladih ljudi, rekla je policija.

Lokalni mediji su naveli kaos kojeg je napravilo 400 ljudi, navodeći da se gomila uglavnom sastojala od ljudi sjevernoafričkog podrijetla.

Mladići su uznemiravali posjetitelje, vikali i prskali u bazenu. Dvojica od njih na kraju su se međusobno svađala, trčeći preko ručnika drugih posjetitelja bazena.

Njih dvoje su se suočili sa muškarcem koji je zajedno s ženom i djecom posjetio bazen. Otac – navodno turskog podrijetla – prekorio je nasilne kupače, nazivajući ih “Nafrisima”.

Kontroverzni pojam je policijska skraćenica, što znači “Sjevernoafrički intenzivni prijestupnici”, i postala je javno poznata nakon masovnih seksualnih napada za Novu Godinu u gradu Kelnu. Kritičari su osudili taj izraz kao rasizam.

Migranti su bili među onima koji su se uvrijedili, te su se u velikom broju suočili s obitelji, što je dovelo do dolaska policije. Nekoliko policajaca je bilo raspoređeno na mjesto događaja, ali nisu uspjeli smiriti situaciju.

Policija je naišla na gnjevne primjedbe iz gomile, gađana je praznim bocama i drugim predmetima. Na mjesto događaja poslano je i pojačanje, a policija je naposljetku uspjela staviti situaciju pod kontrolu, te je izvela tu obitelj sa bazena.

Nakon incidenta, uprava bazena odlučila je prijevremeno zatvoriti ustanovu. Većina posjetitelja bazena mirno je napustila objekt, ali ih je nekoliko bilo “uvjereno” od policije da odu, a jedan “plivač”, tj. nasilni migrant, nakratko je zadržan u policiji.

Dok je bazen ponovno otvoren u nedjelju, još je jednom bio zatvoren zbog ponovnih nasilnih izgreda među posjetiteljima bazena.

Pojavilo se nekoliko detalja o drugom incidentu, osim lokalnih medija koji su izvjestili da je bio “sličan” po prirodi onom u subotu i da je uključivao istu grupu nasilnika iz Sjeverna Afrike. (RT)

 

 

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Porast nasilnih zločina privukao je pažnju američkog predsjednika Donalda Trumpa i britanskog repera Stormzyja

Nakon što su u Londonu tijekom posljednjih 28 sati ubijene četiri osobe, uključujući i ženu u kasnoj trudnoći koja je nasmrt izbodena, gradonačelnik Sadiq Khan je rekao da policija danonoćno radi kako bi održala ulice sigurnima.

Kelly Mary Fauvrelle (26) ubijena je u subotu rano ujutro u južnom dijelu Londonabila a bila je u osmom mjesecu trudnoće.

Dijete je preživjelo, ali je u kritičnom stanju. Zbog napada je priveden dvadesetdevetogodišnji muškarac koji se nalazi u pritvoru.

U tri odvojena incidenta dva su muškarca umrla od ubodnih rana, dok je treći umro nakon borbe.

Pet osoba je uhićeno. “Kriminalisti rade intenzivno kako bi održali londonske ulice i zajednice sigurnima”, napisao je Khan na Twitteru.

“Nasilje nad ženama endemska je pojava u društvu, a strašna ubojstva u domu, poput ovog, govore o razmjerz problema s kojim se suočavamo. Moje su molitve uz to nevino dijete i majku koju je tragično izgubio”, dodao je.

Porast nasilnih zločina privukao je pažnju američkog predsjednika Donalda Trumpa i britanskog repera Stormzyja.

Trump je ranije ovog mjeseca rekao kako je gradonačelnik Khan “katastrofa” te da će se situacija “samo pogoršati” ukoliko ne bude smijenjen.

Stormzy je nosio zaštitni prsluk s motivom britanske zastave na nastupu na glazbenom festivalu Glastonbury u petak.

Premijerku Theresu May kritizirali su kako je štednja na policiji i rezovi u socijalnim službama pridonijeli porastu napada noževima.

Prema službenim statistikama, u 2018. u Engleskoj i Walesu bilo je 285 smrtonosnih napada nožem, što je najviše otkako se počelo voditi tu statistiku prije 70 godina.

Boris Johnson, nekadašnji gradonačelnik Londona i kandidat kojemu daju najviše izgleda da naslijedi May na mjestu premijera u srpnju, obećao je da će povećati policijske snage ukoliko bude izabran.

I londonska policija je priopćila da danonoćno rade kako bi pronašli odgovorne i otklonili oružje s ulica.

(vecernji.hr)

U Freiburgu je 2016. silovana i ubijena jedna studentica, a počinitelj je izbjeglica iz Afganistana koji je zbog toga osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu

U Freiburgu počelo je u srijedu suđenje jedanaestorici mladića, mahom izbjeglica iz Sirije i Iraka, optuženih da su u listopadu 2018. u tom njemačkom gradu brutalno silovali osamnaestgodišnju djevojku.

Mladići u starosnoj dobi između 18 i 30 godina terete se da su 18-godišnjoj njemačkoj državljanki u listopadu prošle godine u jednoj diskoteci u Freiburgu u piće stavili nepoznatu tvar.

Nakon toga je skupina 11 osumnjičenih, od kojih su osmorica sirijski državljani te po jedan državljanin Iraka, Alžira i Njemačke, oštećenu grupno silovala u grmlju blizu diskoteke.

Prvooptuženi je 22-godišnji sirijski državljanin Majid H. koji je prvi silovao žrtvu i zatim ostale poticao na silovanje.

Njegov odvjetnik je prije suđenja pročitao izjavu po kojoj se njegov branjenik ne osjeća krivim u smislu optužbe i javnost je optužio da izrianje „presude bez suđenja“.

Majid H. je otprije poznat vlastima i za njim je u trenutku silovanja bio izdan nalog za uhićenjem.

Vlasti sumnjaju da je u djelu sudjelovao i 12. počinitelj za kojim se još uvijek traga.

Slučaj grupnog silovanja u listopadu prošle godine izazvao je velik šok u javnosti zbog činjenice da su za djelo osumnjičeni izbjeglice koje su zaštitu od rata u Siriji potražili u Freiburgu.

U Freiburgu je 2016. silovana i ubijena jedna studentica, a počinitelj je izbjeglica iz Afganistana koji je zbog toga osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu.

(vecernji.hr)

Brdo Plješivica kao da ne dijeli samo dvije zemlje nego dva, potpuno različita svijeta.

Na hrvatskoj strani u ličkom Grabovcu ministar policije Davor Božinović postrojio je jučer najspremnije hrvatske policajce opremljene najmodernijom opremom za nadzor i čuvanje granice kako bi državu obranili od migranata koji njome žele proći, poručujući im da zna kako odgovoriti na svaki izazov, a u podnožju druge strane, u Vučjaku nedaleko od Bihaća, u tom trenutku niče još jedan njihov improvizirani kamp.

Bosanska policija u posljednjih desetak dana tamo je okupila oko 700 muškaraca koje je deložirala iz centra Bihaća, iselivši ih iz privatnih stanova i parkova u kojima su boravili tjednima, neki i mjesecima.

Zatvoreni krug

Bili smo svjedoci i jednih i drugih, policije koja demonstrira silu, šaljući istodobno poruku da zapravo “pomaže izbjeglicama koje žele smještaj i azil u Hrvatskoj, a odvraća Europi nepoželjne migrante”, te, s druge strane, migranata koji uporno tvrde da su žrtve brutalnosti i lopovluka hrvatske policije.

Ako je istina na pola puta, onda se krije duboko u plješivičkim šumama, pa njezini svjedoci mogu biti samo akteri događaja, rijetko netko izvan toga zatvorenog kruga. Jedan od takvih je navodni planinar koji je anonimno prijavio da su specijalci na vrhu Risnjaka tukli migrante i iz automatskih pušaka pucali im iznad glava da bi ih zaplašili.

Naša izvješća ne potvrđuju događaje iz anonimne prijave na taj dan i na tom mjestu, a policija je vrlo striktna kad je u pitanju bilo kakvo proklizavanje službenika i ono se sankcionira – komentirao je taj slučaj ministar Božinović, navodeći da ne može nagađati o motivima te osobe za koju ne zna ni tko je ni što je, zaključujući još jednom da je hrvatska policija na meti kritika migrantske populacije jer im se ispriječila na putu prema zapadnoj Europi.

Bosanske lokalne vlasti žale se da nemaju nikakvu potporu centralne vlasti te da novac koji Europa šalje za potrebe migranata ne odlazi dalje od Sarajeva. Ministar Božinović kaže da je MUP iz istog izvora za čuvanje europskih granica preko raznih tendera povukao milijardu kuna bespovratnih sredstava.

Očistili ulice

- Hrvatska policija jedna je od najsposobnijih i najopremljenijih policija koja štiti najdužu kopnenu vanjsku granicu Europske unije. Upravo iz tog razloga samo za smještaj i prehranu policajaca od EU dobivamo dva milijuna eura godišnje. Mi smo rasporedili jake policijske snage koje su tu u funkciji, a rezultati govore sami za sebe. Gdje ljudstvo možemo zamijeniti tehnikom, to i činimo. U postupku je nabava 17 vozila s mobilnom termovizijom i postavljanje najmodernijih ručnih termovizijskih kamera. Iz dana u dan tehnički jačamo hrvatsku granicu – zaključio je ministar nakon što su mu čuvari granice pokazali opremu kojom se koriste u čuvanju granice, od termovizijskih kamera, preko specijalnih vozila, psa tragača, drona, tzv. Schengen busa, do helikoptera koji je preletio iznad Grabovca.

Rezultati ovakve opremljenosti i spremnosti je uhićenje ukupno 380 krijumčara migranata samo u ovoj godini, odnosno njih čak 1000 otkako je prošle godine u siječnju zaživio ovaj pravac balkanske rute.

Osvjedočili smo se da su bihaćke vlasti doista očistile svoje ulice od stranaca bez imena i prezimena koji su počeli biti ne samo sigurnosna, nego i higijenska prijetnja.

Pretpostavlja se da ih samo na bihaćkom području ima oko 5000, a onda još toliko na potezu do Velike Kladuše, što znači da je svaki osmi stanovnik na tom području iz neke od azijskih ili afričkih zemalja, uglavnom Pakistana, Afganistana, Bangladeša, Iraka, Maroka, Alžira.

U okruženju

Policijske patrole su po svim bihaćkim kvartovima i naseljima. Migrante doslovno skupljaju po punktovima, a kada ih skupe dvadesetak, po njih dolazi policijski autobus i vozi ih u Vučjak, na sanirano odlagalište otpada koje kontrolira desetak policajaca među kojima je i nekoliko specijalaca.

Migranti mimo njih ne mogu, pa natrag do Bihaća kreću kroz šipražje prepuno zmija ili preko brda kroz džunglu, kako zovu Plješivicu, u novi pokušaj prema Hrvatskoj. Kamo god krenuli, sada će ih dočekati policijski pendreci, iako bosanski, kako tvrde, mnogo manje bole.

Ministar Božinović takvu akciju bosanskih lokalnih vlasti vidi kao poruku “idite prema Hrvatskoj”.

Nije nas to iznenadilo, mi smo uvijek nekoliko koraka ispred u anticipiranju događanja, ali mi imamo dovoljno i snaga i tehnike i vrlo smo fleksibilni i mobilni te možemo odgovoriti na svaki izazov – rekao je ministar, uvjeren da tamo nema tražitelja azila, nego da se radi o ilegalnim migrantima koji žele naći posao u zapadnim zemljama Europske unije, ali i dodao da neće dopustiti ilegalne prelaske i nema namjeru postati “hotspot”, odbacujući još jednom navodno nehumano postupanje prema migrantima.

Ravnatelj policije Nikola Milina navodi da se najčešće radi o lažnim pritužbama, podsjećajući na slučaj Sirijca koji je kazneno prijavljen za lažno uzbunjivanje nakon što je lažno optužio policiju da ga je odvojila od maloljetne kćeri.

Njihovi bosanski kolege s kojima smo razgovarali kažu nam da svi migranti uporno tvrde isto – da ih na hrvatskoj strani pretuku, razbiju im mobitele i uzmu novac.

Nismo bili svjedoci toga jer se na ovom dijelu ne susrećemo, ali smo čuli da naši hrvatski kolege u posljednje vrijeme isplaćuju kredite od 5000 do 10.000 eura u roku od mjesec dana bez problema – kažu bosanski policajci.

- Eh, da ja makar nakratko zamijenim uniformu – dobacuje njegov mladi kolega.

S njima vrijeme krati četvero aktivista Crvenog križa. Migrantima dijele doručak i ručak. Nasred kampa je cisterna s vodom za piće. Nuždu obavljaju gdje stignu, voda za održavanje higijene je luksuz koji im nije dostupan. Bosanski nam policajci kažu da smo ovdje jedini hrvatski novinari otkako su i tamo podigli šatore. U trenutku je oko nas 20 Pakistanaca, vide priliku da apeliraju na hrvatske vlasti da ih propuste kroz zemlju.

- Postoji li mogućnost da Hrvatska otvori granice makar na jedan dan, samo da prođemo – pitaju.

- Ne postoji. Ne žele vas jer misle da će vam zapadne zemlje zabraniti ulazak pa se boje da će Hrvatska postati novi ‘hotspot’ – kažemo. Wedud iz Pakistana kaže da je u Hrvatskoj bio u dva navrata, da su ga policajci istukli i deportirali, uzevši mu prije toga 1000 eura i ruksak s odjećom.

Uključuje se njegov kolega Djahangir, koji kaže da se probio triput, da je jednom došao čak do slovenske granice, za što mu je trebalo 15 dana. Tvrde da im hrvatska policija uzima i dokumente koje dobivaju u Bosni, a mi ih pitamo zašto su krenuli bez putovnica iz svojih zemalja.

- Naši su dokumenti u Pakistanu jer je naš put opasan i svjesni smo da možemo izgubiti sve, pa se bojimo da nam ih netko ne ukrade – odgovaraju neuvjerljivo.

Nema uopće žena

U kampu nema nijedne žene ni djeteta, sve sami muškarci, od kasne tinejdžerske dobi do ranih četrdesetih.

Neki tvrde da su im obitelji već u zapadnim zemljama te da im se žele pridružiti, a drugi da su oni prethodnica koja će poslije povući ostatak obitelji. Wedud nam kaže da ima petero djece, Bashir putuje braći u Dortmund.

- Mene su uhvatili 16 puta, katkad naletim na dvojicu, katkad ih bude deset, a jednom me je uhvatio helikopter. Uzmu sve mobitele na jedno mjesto i razbiju ih. Tuku. Najviše poštujem uniformirane ljude, zato, molim vas, deportirajte me, ali više me nemojte tući – kaže 17-godišnji Pakistanac Salman Alithima i dodaje da se uvijek u svojim pokušajima kroz Hrvatsku rukovodio GPS-om. Kaže da ovdje više nitko nema novca, pa si nitko ne može priuštiti krijumčara, te su osuđeni na pokušaje pješačenja.

U njihovu svijetu migrantska se ruta zove “game” (igra), podijeljena je na “levele” (razine), a svaka zemlja predstavlja jedan. Otkrivaju nam da je Hrvatska osmi level.

- Nažalost, osmi je level za većinu nas game over – kažu nam kroz smijeh.

 
(jutarnji.hr)

Zapanjujuće je da 90 posto marokanskih migranata koji su posljednjih godina došli u Švedsku pod krinkom “maloljetnika” – su zapravo odrasli, prema novom izvješću

U posljednjih sedam godina, oko 1.800 marokanskih muškaraca zatražilo je azil u Švedskoj.

Međutim, u posljednjih godinu dana zbog bliske suradnje između marokanske i švedske vlade, broj tražitelja azila ove je godine pao na oko 55, javlja švedska televizija SVT.

Christian Froden, voditelj skupine za imigraciju i granične vlasti u Stockholmu pohvalio je suradnju dviju zemalja jer je marokanska policija dopustila svojim kolegama u Švedskoj pristup bazi podataka o otiscima prstiju u svojoj zemlji.

Komentirajući suradnju dviju zemalja, Froden je rekao: “Kada otkrijemo njihov identitet, oni napuštaju zemlju i prelaze u druge gradove u Europi kao što su Barcelona ili Pariz. Ne žele da policija sazna tko su oni, jer onda mogu biti kažnjeni i protjerani u Maroko.”

Nedavne brojke otkrivaju da velika većina marokanskih migranata koji dolaze u Švedsku tvrdeći da su djeca – status koji im daje veča prava i veću zaštitu – su zapravo odrasli.

Marokanski migrant koji se zove Ali je došao prošle godine u Švedsku tvrdeći kako ima samo 16 godina. Vlasti su kasnije otkrile da je on zapravo imao 22 godine.

Dok je razgovarao sa SVT-om, Ali je novinarima rekao da su mu drugi migranti rekli da će imati veće šanse za dobivanje socijalnih naknada od švedske države ako bude lagao o svojim godinama.

Međutim, nakon što su vlasti otkrile da je bio punoljetan putem marokanske baze podataka otisaka prstiju, bio je prebačen u azil za beskućnika i počeo se baviti sitnim kriminalom kako bi “preživio”.

„Nema budućnosti u Švedskoj. Znam da će Odbor za migracije reći da nemam pravo biti ovdje i da moram napustiti Švedsku” – rekao je Ali.

Također je novinarima kazao kako je razmišljao da napusti Švedsku i ode Belgiju gdje tvrdi da ima veze koje će mu omogućiti da zarađuje za život prodajom droge.

Međutim, dodao je kako nema novca za plaćanje autobusne karte kako bi stigao tamo.

Švedska nije jedina zemlja u Europskoj uniji čije vlasti aktivno surađuju sa marokanskom policijom u identificiranju odraslih migranata koji tvrde da su maloljetnici.

Prošle je godine u Francuskoj policija uhitila 1.500 marokanskih migranata koji su se navodno umiješali u kriminalno ponašanje. Nažalost, francuske vlasti su samo mogle deportirati njih šest.

Religija u Maroku obuhvaća niz religijskih skupina, ali 99% populacije Maroka su muslimani.

Islam je većinska i Ustavom državna religija u Maroku. Velika većina muslimana u Maroku su suniti. Kralj Maroka tvrdi da ima legitimitet potomka islamskog proroka Muhameda.(Wikipedia)

Novi-Svjetski-Poredak.com

Obranivši nedavno usvojene mjere usmjerene na pojednostavljenje i olakšavanje deportacija, danski ministar pravosuđa Søren Pape Poulsen iz Konzervativne narodne stranke priznao je kako se zemlja suočava sa “velikim problemom” vezanim za migrante kriminalce

Izjave ministra Poulsena prate nedavno objavljene rezultate studije koja je pokazala da su somalski migranti najveća pojedinačna strana zajednica u Danskoj koja je najčešće osuđena za nasilna kaznena djela, sa 916 osuđujućih sudskih presuda između 2014. i 2018. – što je 3,6 puta veća vjerojatnost da će počiniti nasilna djela nego autohtoni Danci iste dobi i dohotka, navodi se u izvješću danskog lista BT.

Slijedeći Somalijce sa najnasilnijim kaznenim djelima su Iračani i Turci.

Za razliku od mnogih svojih zapadnoeuropskih kolega, danski političari nisu pokušali sakriti taj problem.

“Vaši podaci jasno pokazuju da postoji veliki problem sa migrantima kriminalcima koje ne bismo trebali imati u našem društvu” – kazao je ministar pravosuđa dok je do nedavno branio migracijsku politiku danske vlade.

Poulsen je također spomenuo da je nedavno predložio prijedlog zakona u danskom parlamentu koji bi omogućio sucima da migrantima koji se nisu pojavili na suđenju izda sudski nalog za deportaciju.

“Pooštrili smo pravila o protjerivanju kako bismo lakše protjerali strance” – kazao je.

Novoizabrani zastupnik u Parlamentu Peter Kofold iz populističke Danske narodne stranke također je komentirao statističke podatke koji su pokazali da su somalski migranti osuđeni za 1.111 zločina u proteklih pet godina.

“Ovo su prilično stravični brojevi, oni koje je list BT otkrio. Oni podupiru ono što mi, Danska narodna stranka, već godinama ističemo, da u Danskoj imamo velike probleme sa imigracijom iz brojnih zemalja u Africi i na Bliskom istoku“ – kazao je Kofod.

“To je tragično i na to moramo odgovoriti. Moramo to učiniti tako što ćemo ljude vratiti kući i ne primati nove. To mora biti pouka nakon mnogo godina kada su Danska i ostatak Zapadne Europe primali previše imigranata sa određenih područja” – dodao je Kofod.

Godine 2018., danski ministar za migracije Inger Stojberg izravno se obratio somalskim migrantima u Danskoj, ohrabrujući ih da se vrate u svoju domovinu i obnove ju govoreći: „Ako više ne trebate našu zaštitu i vaš život i zdravlje više nisu ugroženi u vašoj domovini, posebice u Somaliji, naravno, morate se vratiti kući i obnoviti zemlju iz koje ste došli.”

Pojedinci iz danske Socijalno-liberalne stranke imaju slične stavove i tvrde da strani kriminalci moraju napustiti Dansku. Lotte Rod, pravni izvjestitelj stranke, izjavio je kako je “užasno” da se takve vrste zločina ponavljaju u Danskoj.

“Problem je, međutim, da postoje zemlje, u koje ne možemo deportirati ljude. To se, na primjer odnosi na Somaliju i Siriju” – spomenuo je Rod.

Danski premijer Lars Lokke Rasmussen također je razmotrio to pitanje, rekavši da, iako bi više volio da somalijski migranti napuste zemlju sami, ne isključuje mogućnost prisilnih deportacija.

Prema statistici Danske, od 2019. godine, gotovo 800.000 – više od 13 posto – od ukupno 5,8 milijuna stanovnika Danske činili su imigranti i njihovi potomci. Od tih 800.000 migranata, 500.000 su bili nezapadni imigranti.

Novi-Svjetski-Poredak.com