Odlutale misli, zapravo, bude našu kreativnost, spajaju je sa intuicijom, koju koncentrirani um zapostavlja

Otkriveno je da su možda i sustavi koji sudjeluju u lutanju misli aktivni neposredno prije nego što dođe do nekog kreativnog uvida, te da su posebno aktivni kod osoba sa deficitom pažnje.

Svi mi težimo da pobegnemo od naporne fokusiranosti kognitivnog razmišljanja, i vratimo se „prirodnom“ radnom režimu mozga, onome u kojem misli lutaju. Šta to zapravo znači?

Napuštanje prostora problema kojeg umom nastojimo riješiti? Izgleda da nije to, već upravo suprotno. Odlutale misli mogu narušiti trenutni fokus, no to ne znači da se mozak prestaje tim problemom baviti i dalje, i to na način koji mu je „udobniji“, sa boljim rezultatima.

Odlutale misli, zapravo, bude našu kreativnost. Spajaju je sa intuicijom, koju koncentrirani um zapostavlja. „Intuitivni um je dragocjen dar, a racionalni um je vjeran sluga. Stvorili smo društvo koje slavi slugu, a zaboravilo je dar“, smatrao je A. Einstein.

U suvremenom svijetu, gde gotovo svi imaju pristup informacijama, nove vrijednosti se rađaju iz originalnih sinteza, iz ideja koje se spajaju na sasvim nove i neočekivane načine.

Što nam misli više lutaju, to manje primjećujemo što se dešava „sada i ovdje“. Gotovo je nemoguće uhvatiti trenutak kada nam misli odlutaju, i nismo u stanju ni da budemo svjesni da smo „odlutali“ sve dok se fokusiranost moždanih aktivnosti ponovo ne vrati.

Tijekom evolucije naš mozak je prilagođen, uvježban za preživljavanje, dakle za registriranje zvuka i pokreta. Međutim, mi nemamo nikakav perceptivni aparat da osjetimo nestajanje ozonskog omotača ili pojavu kancerogenih stanica.

Dakle, mi ne primjećujemo (u kontekstu fokusiranosti mozga) ono što nije tu, niti se možemo upozoriti na to kao na moguću opasnost. Naš um ima optičku iluziju da je sadržaj naše svijesti jednak zbiru svih informacija u umu.

Automatski sustav fokusiranog mozga uglavnom dobro funkcionira u svim prostorima racionalnog (obavljanje posla, rješavanje rutinskih situacija, pa čak i redovnih dnevnih komunikacija).

Međutim, naše emocije, naša priroda i njene sklonosti, različite od individue do individue, stvaraju odstupanja od te racionalne fokusiranosti koja nam je omogućila preživljavanje.

Odlutale misli zapravo jesu onaj bljesak koji, izlazeći iz okvira fokusiranosti, otvara mogućnost „odmora“, koji istovremeno, po pravilu iznenada i „ničim izazvan“, otvara kreativnost koja tada u tom bljesku zapravo rješava problem i prepušta ga dalje na obradu fokusiranom mozgu.
 
(sputniknews.com)

“Ti si puno moćniji nego što misliš, i oni se boje dana kada ćeš to otkriti”

Sve više i više slušamo razgovore o tome kako moramo provesti reforme obrazovnog sustava, te da je imperativ provedba velike reforme.

NASA, koja ima vodeći svjetski svemirski program i neke od najsjajnijih ljudi na planeti – kontaktirala je Dr. George Land i Beth Jarman da razviju visoko specijaliziranu vrstu testa koji će im dati mogućnost da učinkovito izmjere kreativni potencijal svojih raketnih znanstvenika i inženjera.

Kao rezultat toga, dvojac je razbio neobičan test, ukorijenjen u procesu divergentnog mišljenja koje ima sposobnost da se koncentrira na određeni problem i predloži više rješenja.

NASA je bila vrlo zadovoljna sa učinkovitostima rezultata ispitivanja, i tako se takav test pokazao kao veliki uspjeh. No, Land i Jarman – koji su očito istraživali pojam kreativnosti u detalje dok su izrađivali ovaj test – su odlučili bolje istražiti i pokušati razumjeti pravi izvor kreativnosti. Je li to genetsko nasljeđe? Rezultat životnog iskustva? Nešto drugo??

Kako je test Dr. Landa i Jarman koji je stvoren za NASA-u bio vrlo jednostavan, on se može primijeniti na bilo koju dobnu skupinu. Tako su proveli i dodatno istraživanje na 1600 djece u dobi između 4 i 5 godina, i odlučili mjeriti njihov napredak. Ono što su pronašli nešto što ih je šokiralo.

Od 1600 djece koji su prošli test, 98% ih je postiglo rezultate na razini genija! Uzbuđeni tim nevjerojatnim rezultatima, tim je odlučio provesti ovaj test kroz longitudinalno istraživanje, i dati istoj skupini djece isti test opet, ali za 5 godina.

Opet su njihova otkrića bila prilično šokantna, ali ovaj put zbog obratnih i različitih razloga. Zbog toga što su ta ista djeca sada bila u osnovnoj školi, njihov uspjeh na testu ja pao na samo 30%; što je smanjenje od 68%! Ista studija je provedena ponovno pet godina kasnije na istoj skupini djece – koja je tada bila u sradnjoj školi – i njihov uspjeh na testu je pao na samo 12%!

Uznemireni, ali još uvijek zaintrigirani ovom fascinantnom studijom, Dr. Land je odlučio provesti taj isti test na odraslim osobama u dobi od 25 i starijim (sa prosječnom dobi od 31 godine). Nakon brojnih istraživanja on je pronašao da je samo 2% svih odraslih postiglo rezultate na razini genija. A za one koji dovode u pitanje cjelovitost tih rezultata – ili misle da bi ovo mogli biti izolirani slučajevi – ovi rezultati su zapravo replicirani više od milijun puta!

Implikacije ove iznimno duboke studije su već po same sebi jasne, rekli bi. Nama je urođen potencijal kreativnog genija, ali čim uđemo u školski sustav, dramatično se zaglupimo.

Obrazloženje za to, nije previše teško pojmiti; škola, kako ju jasno zovemo, je institucija koja je povijesno postavljena na mjesto kako bi u konačnici služila potrebama i željama vladajuće klase, a ne običnim ljudima. Bilo da se radi o vremenima drevne Sparte, germanske Pruske ili modernog industrijskog američkog sustava obrazovanja – on je uvijek služio kao „zakonito” sredstvo masovne indoktrinacije.

Vidite, djeca predstavljaju najveću prijetnju tom korumpiranom sustavu. Njihove „divlje imaginacije” su tako intenzivne i izvanredne, i ako ih se pusti da se razvijaju one mogu prerasti u kreativnu revoluciju koja će u konačnici ugroziti vladajuću klasu i njezinu poslovičnu partiju monopola.

Da bi tzv. elita zadržala svoj bujni stil života kroz prekomjerni luksuz – gdje pridonose najmanje, ali uživaju najviše – oni razumiju da djeca moraju biti zaglupljena i ispranog mozga da prihvate (pa čak i da služe) njihovom grabežljivom sustavu umjetne oskudice, beskrajnog iskorištavanja, i neprestanog ratovanja.

DAKLE, OTKUDA DOLAZI KREATIVNOST TE DA LI JE PREKASNO DA JU DOBIJEM NATRAG?

Kreativnost je rođen u umu; posebice mašta. Dobra vijest je, unatoč najboljim nastojanjima vladajuće klase da ponižavaju našeg unutarnjeg genija, mašta se može samo potisnuti, ona ne može biti ubijena. Svake noći kad idemo spavati, mašta dobiva stimulaciju. Dakle, vaš kreativni potencijal. – vaš unutarnji genij – jednostavno spava unutar vas i samo ga treba ponovno probuditi i rehabilitirati.

KAKO MOGU OBNOVITI MOJA KREATIVNOST?

Prema George Landu, na temelju svih studija i sva skeniranja mozga koje je on proveo, moramo naučiti kako osuđivati manje, a razumijeti više. Moramo kritizirati manje, i biti više znatiželjni. On također navodi da su strah i tjeskoba izuzetno kontraproduktivni.

Neki od najboljih načina da se bavite tim mentalnim bogatstvom je da se uključite u načine poticanja genija u vama kroz yogu, meditaciju i fizičke vježbe, jer one pomažu ublažiti stres i anksioznost. One također potiču proces koji se naziva neurogeneza – stvaranje novih moždanih stanica. Prehrana također igra važnu ulogu u mentalnoj snazi i ukupnoj dobrobiti života. U stvari, nedavno objavljeni članak govori o tome kako se otprilike 10% serotonina (koji pomaže regulirati raspoloženje) proizvodi u mozgu, a drugih 90% u želucu.

Druga stvar je da morate izazvati vaš sustav vjerovanja. Važno je razumjeti da onaj pogled kakvog mi trenutno imamo o svijetu, to je dijelom – ako ne u potpunosti – rezultat nekog oblika kulturne ili društvene indoktrinacije; i da bez obzira na to koliko mi mislimo da znamo, svi smo u neznanju na jedan ili drugi način.

Još uvijek rješavamo životne probleme, i mi još uvijek moramo puno otkrivati i istraživati. Učenje je putovanje bez kraja. Dakle, budite ponizni i znatiželjni.

Također moramo razviti oduševljenu osjetljivost na našu vanjsku okolinu. Nemojte se okružiti ljudima uskog razmišljanja. Prestati čitati i pratiti mainstream medije. Prestati gledati televizijske emisije i glazbene spotove, koji učvršćuju glupe stereotipe i plitki stil života. Vaša mašta je najvažnija imovina koju možete kultivirati, tako da si ne možete priuštiti da vas oblikuju vanjske sile.

Sjetite se toga, i zapamtite to dobro moji prijatelji; ovaj sustav je izgrađen na našoj mašti. Novac ima izmišljenu vrijednost. Vlada je imaginarni autoritet. Imamo imaginarne granice. Ako želimo promijeniti stvari, moramo početi sa maštom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nedavno su znanstvenici skenirali mozak volontera koji su uzeli LSD – a rezultati su bili ništa manje nevjerojatni

Umjesto da su uzeli dozu LSD-a oralno kao što se to obično radi, volonteri su pristali da im se 75 mikrograma LSD-a ubrizga u krv.

Dobivene slike, kao što je Guardian opisao su izgledale ovako: “slike su dale istraživačima bez presedana uvid u neuralne osnove efekata koje proizvodi jedna od najmoćnijih droga ikada stvorena.”

Kao rezultat revolucionarnog istraživanja, istraživači su mogli mapirati nevjerojatne promjene u mozgu i bolje razumjeti osjećaj jedinstva često prijavljen od strane ljudi koji uzimaju LSD.

Skeniranje je otkrilo duboke promjene u mozgu kada netko halucinira pod utjecajem psihodelika – koje se pojavljuju, kako su znanstvenici iznenađeni otkrićem, ne pojavljuju samo u vizualnom korteksu. “Pod LSD-em”, objasnio je Guardian , “Regije [mozga] su pričale jedna s drugom.”

Zanimljivo je da je osjećaj jedinstva volontera – poznat kao “raspadanje ega” – također se pokazalo da se dijelovi mozga odvajaju koji su inače bili povezani.

“Ovo je za neuroznanost ono što je otkriće Higgsovog bozona u fizici čestica”, objasnio je David Nutt, viši istraživač u studiji i profesor Neuropsychopharmacology na Imperial College London.

Lizergid (LSD), koji je prvi put sintetiziran 1938. godine, bio je ocrnjen vlade zbog podmuklog rata protiv droge – a istraživanje njezinih potencijalnih terapeutskih svojstava je bilo teško u to vrijeme istražiti.

Da bi financirali ovu studiju, Nutt i njegov kolega, Robin Carhart-Harris, su se okrenuli grupnom financiranju i Zakladi The Beckley, koji istražuje različite psihoaktivne tvari i traži “reforme globalne politike o drogama.”

“Vidjeli smo mnogo više područja mozga nego inače koji su doprinijeli vizualnom iskustvu pod LSD-em, iako su oči volontera bile zatvorene”, rekao je Carhart-Harris.

U tom jedinstvu prijavljeni su i gubici pojedinih identiteta korisnika, objasnio je, “To je iskustvo ponekad uokvireno u vjerskom ili duhovnom putu, a čini se da je povezano s poboljšanjem blagostanja nakon što su efekti LSD-a oslabili.”

Mreže u mozgu veza za vid, sluh, pokret i pažnju postala je više povezana nego što je normalno, dok su volonteri bili na “tripu”, koji Carhart-Harris opisuje to stanje više kao “jedinstveni mozak.” Ali parahipokampus i retrosplenialni korteks, su naprotiv, izgubili povezivost.

Istraživači smatraju da bi njihovo otkriće moglo pomoći preoblikovati politiku protiv droga i kroz njihov potencijal za liječenje različitih psihijatrijskih poremećaja.

Konkretno, Nutt je istaknuo da LSD ima obećavajuću sposobnost razbiti sakaćenje ‘razmišljanja’ povezano sa ovisnošću i depresijom.

Ova studija slijedi nekoliko drugih koje su također pronašle ogromne terapijske prednosti koje imaju psihodelici.

Međutim, uporna negativna stigma koja okružuje čak i kanabis mijenja politiku o drogama psihodelicima – bez obzira na to koliko bi ljudima moglo pomoći.

Podrijetlo i povijest LSD-a

Švicarski kemičari Arthur Stoll i dr. Albert Hofmann radeći za Sandoz labarotorij u Baselu (Švicarska) prvi su otkrili LSD slučajno, 16. studenog 1938. godine iz lizerginske kiseline, koje ima u raženoj gljivici (Claviceps purpurea).

Rad laboratorija se zasnivao kao istraživački program kojemu je zadatak bio otkriti potencijalnu korist derivata Ergot alkaloida za medicinske svrhe. Psihodelična svojstva LSD-a otkrivena su tek 1943.g. kad se Hofmann vratio na proučavanje onogo što je tada nazvao neobičan predosjećaj.

Hofmann je 16. travnja prvi put slučajno otkrio svojstva LSD-a kada mu se vrlo mala količina upila kroz kožu, što ga je navelo da namjerno testira dozu od 250 µg. 19. travnja. Taj dan se naziva dan s biciklom, jer Hofmann je nakon uzimanja LSD-a krenuo svojoj kući na biciklu – kada je počeo primjećivati vrlo čudne i jake efekte LSD-a, dok je došao doma efekti su samo kulminirali, nakon otprilike 6 sati počeo sa “vraćati” u “normalno” stanje.

Sve do 1966. godine, LSD je bio distribuiran besplatno od tvrtke Sandoz zainteresiranim znastvenicima pod trgovačkim imenom Delysid. Psihijatri su počeli primjenjivati Delysid kako bi bolje shvatili shizofreniju. Mnoga klinička ispitavanja su vršena u psihodeličnoj psihoterapiji, rezultati su uglavnom bili pozitivni.

Pioniri LSD terapije i njegova istraživanja u psihijatriji su Humphry Osmond, Abram Hoffer i Duncan Blewett, svi su radili u instituciji Saskatchewan.

Na drugim poljima u interakciji s “LSD-om” istaknuo se Aldous Huxley , književnik koji je promovirao LSD kao snažno sredstvo mentalnog istraživanja i samospoznaje. S Harvarda dolaze Timothy Leary, Ralph Metzner i Ram Dass sa svojim projektima na temu psihodelije, njihova istraživanja i aktivizam 1970-ih godina u americi stvorili su snažni kontrakulturni pokret.

Popularnosti LSD-a među američkim je studentima nakon 1960.g. mnogo pridonio bivši profesor Harvardova sveučilišta Timothy Leary svojim predavanjima, pokusima i knjigama. (wikipedia)
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Treba upoznavati nove ljude i kreativno razmišljati

Mnoga djeca sposobna su brzo učiti, brzo se razvijaju i mijenjaju zbog čega postižu drastično poboljšanje u akademskim, fizičkim i društvenim vještinama tijekom svog odrastanja.

Ako jedan dan nešto ne mogu napraviti, postoji velika mogućnost da će drugi dan moći postići što si zacrtaju, navodi Geil Browing za Business Insider.

Ista stvar vrijedi i za odrasle ljude. Poznato je da se IQ može povećati, a Andrea Kuszewski objašnjava da fluidna inteligencija, koja se odnosi na naš kapacitet učenja novih stvari, zadržava informacije, pomaže nam u rješavanju novih problema i može se ojačati tijekom vremena.

Kuszewski sugerira da ako svakodnevno radimo jednu od pet stvari koje se odnose na traženje novih stvari, stavljanja izazova ispred nas, kreativnog razmišljanja, obavljanja stvari na teži način i povezivanja s drugima, možemo povećati naš kognitivni kapacitet.

Djeca stalno nauče nešto novo jer je svaki zvuk, miris, okus i riječ nova za njih, a ujedno im u toj dobi sve predstavlja izazov. Djeca na kreativan način rješavaju probleme, otkrivaju lagane načine radeći stvari na teži način i stalno se povezuju s drugima kako bi upoznali nove ljude. To im omogućuje da svakodnevno ojačaju moždane aktivnosti, a slična stvar se može primijeniti i kod odraslih osoba uz ovih nekoliko savjeta.

1. Tražite nešto novo

Svi trebaju tražiti nešto što će im u potpunosti biti novo, a to uključuje nova iskustva, upoznavanje novih ljudi i sve što dosada nismo radili. Budite otvoreni novim iskustvima i iskoristite prednosti i prilike kada ih imate.

2. Postavljajte si izazove

Mozak, kao i bilo koji mišić u tijelu, postaje snažniji nakon što mu pružimo nekakvu vrstu otpora. Ako znate da ste dobri u onome što radite nastavite tražiti izazove koji će stimulirati vaš mozak i staviti vas izvan zone komfora.

3. Razmišljajte kreativno

Kreativnost ima nebrojene koristi za nas. Ne samo da kreativno razmišljanje povećava našu inteligenciju, nego ono također povećava našu produktivnost, sreću i uspjeh. Nisu samo umjetnici kreativni jer ona leži u svakome od nas. Dopustite vašem mozgu da radi umjesto da samo pamtite informacije.

4. Radite sve na teži način

Kada radimo stvari na teži način vježbamo naš mozak. To ne znači da moramo svoj život učiniti neopisivo teškim. Kada imate priliku trebate s vremena na vrijeme učiniti život izazovnijim. Pokušajte računati bez kalkulatora ili pronaći put do određene lokacije bez GPS-a.

5. Povežite se s drugima

Vjerojatno vam zvuči teško izložiti se novim stvarima i pronalasku kreativnosti ako ne znate kako to postići. U takvim situacijama će vam pomoći da se povežete s drugim ljudima koji vam mogu pokazati kako neke stvari možete napraviti. Što više ljudi upoznate više ćete se izlagati novim iskustvima. Povezivanje s drugima nekima može predstavljati problem jer ono uključuje izlazak iz komforne zone, a li zato je ono korisno za nas.
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Promatrali smo u čudu, kako mlada djevojka, u svojim ranim dvadesetim, prelijepo svira klavir, iako joj je prije toga “glazbeni mozak” i veći dio desne hemisfere, kirurški odstranjen

Godine 1968, doktor John R. Platt, eminentni neurolog, biofizičar i socijalni psiholog, objavio je da naš mozak nema, kako se do tada mislilo 12-14 milijardi moždanih stanica, već sto milijardi.

Postoji oko tisuću međusobnih veza ili sinaptičkih spojeva po živčanoj stanici, ili oko tisuću trilijuna međuspojeva ukupno. Ako bismo koristili po trideset tisuća novih spojeva svake sekunde našeg života, ne bismo uspjeli da ih sve iskoristimo.

Iznad svega ovoga, u svakoj pojedinačnoj stanici (ovo uključuje otprilike deset trilijuna stanica u ostatku tijela) kapacitet informacija zapisanih u DNK predstavlja broj koji je trideset puta veći od ukupnog broja pismo zapisanih u Enciklopediji Britanici.

Za matematičara je to oko 6 x 109. Ako bi se rastegnula DNK u svih deset trilijuna stanica i povezala da čini neprekidni niz, dobila bi se putanja koja nadmašuje širinu cijelog Sunčevog sustava!

Na pitanje jednog profesora, inače zagovornika organske evolucije: “Kako teorija evolucije objašnjava razvoj ljudskog mozga koji ima sposobnost da rješava probleme mnogo veće od onih s kojima će se tijekom života susresti?

“Prema evolucijskoj teoriji organizam razvija samo one sposobnosti koje su mu neopodne.” Bio je iskren i objasnio da evolucionistička teorija nema valjano objašnjenje za ovu pojavu.

A onda je on upitao:

“Zašto vjerujete da mozak ima kapacitet koji ne možemo upotrijebiti tijekom cjelokupnog životnog vijeka?”

Učinilo nam se da smo vidjeli iskricu u njegovom oku kad je postavio to pitanje i pomislili smo da možda očekuje teološko objašnjenje budući da je znao da smo religiozni.

Naravno, nismo imali srca da ga razočaramo, pa smo odgovorili: “Vjerujemo da kad je Bog stvorio prvog čovjeka po svom obličju, nije imao namjeru da ga poživi šezdeset, sedamdeset pa čak ni sto godina. Bog je planirao da čovjek živi vječno.”

Zato ga je opremio mozgom kojem ne bi bio problem da se fascinira beskonačnim svemirom kroz beskrajnu vječnost!

Ljubazno, ali ozbiljno, profesor je rekao: “Možda ste u pravu.” I mi čvrsto vjerujemo da jesmo. Slažemo se s autorom koji je napisao: “Svako ljudsko biće koje je stvoreno prema Božjem obličju, obdareno je istorodnom silom kao i sam Stvoritelj individualnošću, silom da misli i čini.

Ljudi u kojima je ova sila razvijena jesu oni koji prihvaćaju odgovornosti, preuzimaju inicijativu i imaju utjecajan znak. Cilj pravog odgoja je razvijanje ove sile; obučavanje mladih da budu ljudi koji misle svojom glavom, a ne da budu puki odsjaj ideja drugih ljudi.”

Ta jedinstvenost i individualnost ljudskog bića je vodila čuvenog neuro-istraživača John C. Eklesa da pred kraj predanog istraživačkog života izjavi slijedeće:

“Pošto materijalistički pogled na svijet nije u stanju objasniti našu jedinstvenost, prinuđen sam da jedinstvenost sebe samog tj. svoje osobnosti pripišem činu natprirodnog duhovnog stvaranja.

Teološki govoreći, svaka ličnost je neponovljiva Božja kreacija koja se usađuje u rastući fetus u vremenu između začeća i rođenja. To je činjenični dokaz unutarnjeg jezgre jedinstvene individualnosti koji nije moguć bez ‘Božanske kreacije’.

Priznajemo da nijedno drugo objašnjenje nama nije logično; niti genetska jedinstvenost sa svojom fantastično nevjerojatnom kombinatorikom; niti diferencijacija pod utjecajem faktora sredine koja ne determinira nečiju jedinstvenost, već je samo modificira. Zaključak je od neprocjenjivog značaja.

On iznova učvršćuje naše vjerovanje u postojanje ljudske ličnosti kao čovjekove cjelokupnosti i njenog čudesnog podrijetla u Božjem stvaranju.

Po njoj prepoznajemo Boga ne samo kao transcedentnog Tvorca svemira, Boga u kakvog je Einstein vjerovao, već kao Oca punog ljubavi kome dugujemo sebe same.

Ovim izražavam svoje napore da s dubokom poniznošću razumijem ličnost sebe samog, kao biće koje je u stanju da doživi vlastitu stvarnost.

Nudimo vam ovo u nadi da ćemo mi ljudi biti u stanju otkriti tu vjeru koja preobražava u značenju i značaju ovu predivnu avanturu koja je svakome od nas darovana u našem malom mikrokozmosu, kroz naš predivni mozak koji je naš kontrolni centar u procesima spremanja kreativnosti i uživanja u odnosima s drugim bićima.

Neki neuro-znanstvenici vjeruju da na rođenju mozak sadrži najveći broj neurona (živčanih ili moždanih stanica) tijekom cijelog života. (Ovo je vjerojatno istina za mnoge osobe, ali ne i za sve)

Od tada, kažu ovi znanstvenici, moždane stanice izumiru nevjerojatnom brzinom, posebno u nekim dijelovima mozga. Ustanovljeno je da kora velikog mozga, uključujući motornu koru i frontalne režnjeve, gubi oko pedeset tisuća neurona svaki dan.

Ali ako odemo malo dublje u moždanu strukturu, postoji mali ili nikakav gubitak stanica. Iako ne znamo pravi razlog smrti ovih stanica, možemo načiniti znanstvenu pretpostavku na temelju sličnog procesa gubitka moždanih neurona u poznim godinama. Ono što zasigurno znamo jest da ako prestanemo koristiti moždane stanice, one izumiru.

Ovo je rezultat 28-ogodišnje studije u kojoj je praćeno četiri tisuće stanovnika države Washington. Princip je jasan: “Iskoristi ili izgubi!”

Naravno, iako je neupotreba važan, nije i jedini čimbenik gubitka. Destruktivne strane tvari, nedostatak kisika, nedovoljna i hranidbeno siromašna prehrana, infektivne bolesti, neodgovarajuće okruženje i ozljede glave, također u velikoj mjeri doprinose gubitku ovih dragocjenih stanica.

Ovaj gubitak za sobom vuče neizbježne posljedice – slomljen mozak! – Kao što su onesposobljenost, napredujući degeneracija, mentalna konfuzija, iskrivljeni doživljaj i gomila emotivnih poremećaja! Znanstvenici su pronašli važnu stvar.

Ustvari, kad neuron u mozgu umre, mozak istog momenta odašilje “komunalnu jedinicu” makrofaga, da počiste mrtvo tkivo prije nego što ono “zagadi” moždano okruženje.

Mozak onda naredi vojsci rezervista astrocitima da se pripreme za desant i ispuste tovar “faktor rasta neurona” (nerve growth factor) čim za to dobiju zeleno svjetlo.

Proučavaoci mozga su otkrili da mozak čeka da mi, ili netko tko brine o nama, izda naređenje. Ovakvo naređenje izdajemo svaki put kad se natjeramo na razmrdavanje našeg tijela i mozga. Baš tako!

Mi sami, ili netko tko nas voli i brine o nama, smo u stanju da iscjeljujemo!

Svojim očima smo vidjeli dijete koje nije imalo centar za sluh, gledanje i druge velike i važne moždane strukture; dijete koje je trebalo da nikad ne progleda, da nikad ne začuje zvuk, ili uradi išta osim ležati paralizirano u krevetu do kraja života.

Promatrali sam njegovu majku kako ga dugo vremena s ljubavlju snažno masira. Gledali smo kako mu pridržava glavu i prsni koš, dok ga ohrabruje da zapuze – da pokuša uporabiti ruke i noge.

Promatrali smo je kako njegov svijet ispunjava predivnim zvucima i prizorima, sve vrijeme dok ga snažno masira. I vidjeli smo njegovo puzanje!

Vidjeli smo da je odgovorilo na prizore i zvukove koje mu je uputila! Vidjeli smo, i to dobro! Snimci njegovog mozga su pokazivali da je razvoj zaustavljen na razini primarnog moždanog tkiva, na samom početku.

On je imao tako malo za ponuditi. Ali, kao odgovor na majčinu stimulaciju, taj jednostavni i nerazvijeni mozak je izdao naređenje vojsci astrocita da se razbježe svud po mozgu i oslobode faktor rasta neurocita, kako bi iznikli novi moždani putevi i veze između nekolicine neoštećenih teritorija.

Ove nove veze, na novom teritoriju, nastale kao odgovor na odgovarajući i kontinuirani trud, oslobodile su nove kemikalije kako bi se električna pražnjenja mogla prenositi i time omogućiti novonastalim enzimima da ovom djetetu omoguće koristiti svoje udove, oči i uši.

Promatrali smo u čudu, kako mlada djevojka, u svojim ranim dvadesetim, prelijepo svira klavir, iako joj je prije toga “glazbeni mozak” i veći dio desne hemisfere, kirurški odstranjen.

Njezini kirurzi su vjerovali da će ostati paralizirana i vezana za krevet u ostatku svog života.

Ali ona je inzistirala da nauči svirati klavir.

I određenim, odgovarajućim i usmjerenim naporima, naučila je. Ima još mnogo toga da se nauči o misterioznom i strahopoštovanja dostojnom mozgu.

Iz knjige “Kako unaprijediti mozak”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

No dakle, sredina je poslijepodneva i pokušavate pronaći dobar razlog da ne drijemate

Imate puno posla još za napraviti. Ne želite ulijeniti. Samo ćeš otići u krevet malo ranije večeras. Mislite da mora biti nešto krivo s vama jer se uvijek čini da želite zadrijemati u ovo doba dana.

Pa, što biste napravili, ako bi vam rekli da kratko spavanje poslijepodne nije samo dobra ideja, već i zapravo način da poboljšate svoje zdravlje? To je istina. U stvari, drijemanje sredinom poslijepodneva od samo 10 minuta ili kako taj način spavanja neki ljudi vole nazvati “Spavanje koje daje snagu”, može vam pomoći da ostanete koncentrirani na posao još dva sata, što je u pravilu i više nego dovoljno da završite normalni radni dan.

Lagan desetominutni san tijekom dana može vam pomoći da dobijete snagu za sljedeća dva sata tijekom dana kada ste izrazito posapni, nakon neprospavane noći, dokazuju najnovija istraživanja. No kratki ‘predah’ po danu ne pomaže samo osobama koje se bore s nesanicom.

Kratko spavanje usred dana može vam pomoći da imate više energije, bolje obavite poslove koje trebate, budite kreativniji i istaknete se u masi zijevajućih osoba oko vas, tvrdi psihologinja i istraživačica sna, dr. Sara Mednick.

Kako možete iskoristiti sve dobrobiti kratkog drijemanja po danu? Nastavite čitati dalje…

Ovdje su 12 savjeta koji će vam pomoći da kratko odrijemate:

1. Razmislite o svojem rasporedu spavanja
Najbolje vrijeme za drijemanje ovisi o tome kad se ujutro ustajete. Ako ste se digli u pet, trebali biste odmrijemati u 13 sati, no oni koji spavaju do devet ujutro, trebali bi odmoriti oko 15 sati.

2. Odaberite poslijepodne
Tek su 1980.-ih godina znanstvenici uočili koliko je značajno dnevno spavanje kod odraslih osoba. Jedna od prvih stvari koje su uočili bila je da je kratko spavanje tijekom dana dio naše ljudske prirode. Otkrili su da kad ljudi mogu činiti što žele, imaju tendenciju odspavati dulje tijekom noći, te kratko odmoriti tijekom poslijepodneva.

3. Razmišljajte unaprijed
Ostajanje budnima cijele noći ili kasno lijeganje nije dobro za vaš organizam, no ako to već morate učiniti, drijemanje tijekom sljedećeg dana bi svakako trebalo biti na vašoj listi prioriteta. Dulji san tijekom dana (u trajanju od jednog ili dva sata) može povećati vašu budnost tijekom sljedeća 24 sata. Još više će vam pak poslužiti drijemanje kojim se pripremate za dugu noć, nego spavanje preko dana nakon neprespavane noći.

4. Razmišljajte o sigurnosti
Ako spavate samo šest do sedam sati svaku večer, povećavate rizik od spavanja za volanom, u usporedbi s osam prospavanih sati. No ako ste pospani i odspavate svega pola sata, povećava se vaša budnost gotovo u istoj mjeri kao da ste popili kavi, pokazalo je jedno istraživanje.

5. Pripremite se za noćnu smjenu
Svi koji rade satnicu koja ne uključuje klasični rad od 8 do 16 ili 9 do 17 sati mogu izvući itekakvu korist od spavanja tijekom dana. Analiziranje navika radnika koji rade noćnu smjenu otkrilo je da iako je spavanje predvečer u kombinaciji s kofeinom savršen način da ostanu budni, spavanje preko dana ih je bolje održavalo budnima, pogotovo osobe koje se nisu voljele osloniti na kavu za razbuđivanje.

6. Odredite vrijeme i drijemajte pametnije
Istraživanja su pokazala da je za najveći broj ljudi 10 do 20 minuta sna najučinkovitije. Dulja spavanja mogu uzrokovati inertnost ili osjećaj omamljenosti i mogu u biti otežati vaše daljnje funkcioniranje, pogotovo ako ste se probudili usred dubokog sna.

7. Nema ništa loše ako naručite buđenje
Namještanje alarma je jako dobro ako ste odlučili malo odspavati. Teško ćete se opustiti i zaspati ako ćete razmišljati o tome da se možda nećete probuditi u vrijeme kad biste trebali, a ako znate da imate alarm, ne morate razmišljati o tome. “Postavljanje alarma je stvarno korisno za drijemanje,” rekla je Janet Kennedy, dr.sc., klinički psiholog i osnivač NYC Sleep doktora.

8. Pronađite najbolje mjesto za drijemanje
Za najbolje spavanje preko dana nađite zamračeno, tiho mjesto na kojem možete prileći. Ako je potrebno, stavite masku za oči i čepiće za uši kako biste se isključili od svega što vas okružuje.

10. Probajte meditirati
Znate kako to ide: skoro zaspete otvorenih očiju na poslu ili na povratku kući, no u trenutku kad legnete vaš mozak počne raditi kao lud. Pokušajte se smiriti dovoljno da zaspete koristeći meditativne tehnike disanja ili vizualizacije.

11. Vjerujte svojim instinktima
Neki ljudi jednostavno nisu predoređeni za drijemanje. Ako niti jedan od gore navedenih savjeta ne pali (ne možete brzo zaspati, ne budite se razbuđeni, dapače, itd.) možda biste trebali preskočiti dnevni san i jednostavno paziti da dovoljno spavate po noći. Janet Kennedy je rekla je za The Huffington Post, “Neki ljudi jednostavno nisu dobri drijemači”. Vi samo morati dobiti dovoljno sna redovnim putem.

- Gubitak sna noću? “Ako osoba ima problema sa spavanjem noću – ili zaspe ili hoda u snu – savjetujem drijemanje za sve”, rekla je Janet Kennedy.

12. Izbjegavajte biti ‘onaj lik’ na poslu
Očito, neka radna mjesta, točnije većina, ne gledaju blagonaklono na to da zaposlenici malo odrijemaju tijekom radnog vremena. Ako vas šef ulovi u poslijepodnevnom drijemanju moguće je da će pomisliti da ste neradnik i pridružit ćete se gomili na Zavodu za zapošljavanje, a to ne želite, zar ne?

6 zdravstvene prednosti popodnevnog kratkog spavanja:

Opet, drijemanje je blagodat za vašu budnost: istraživanje NASA-e je utvrdilo da je povećan opreza kod pilota nakon samo 40-ak minuta drijemanja, u usporedbi s pilotima koji nisu odradili drijmanje. Čak i nakon samo 20 minuta će se vidjeti razlika.

Drijemanje poboljšava učenje i zadržavanje: Dublja faza brzog pokretanja očiju (REM) je povezana s kognitivnim procesima, pa i ne čudi da će vam duže drijemanje donijeti ove pogodnosti.

Drijemajući može povećati kreativnost: Ako ste se ikad probudili iz sna, samo da riješite problem koji vas je gnjavio, istraživači su otkrili da drijemači koji ulaze u REM imaju tendenciju za to.

Drijemajući ubrzava kreativnost: Većina šefova ne može vjerovati, ali znanost je dokazala da je popodnevni odmor čista suprotnost lijenosti na poslu.

Drijemanje popravlja raspoloženje: Pospanost dovodi do ekscentričnosti. Samo razmišljajte o malom dijetetu (malom plentravcu) koje nije imao drijemanje.

Drijemanje oslobađan od stresa: Drijemanje može biti luksuz, naravno, ali samo kratki bijeg u drijemanje može imati predivan pozitivan učinak na vašu razinu stresa, što također smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti.
 
(preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Minimalno sedamdeset posto ljudske rase će postati nekorisno u roku od samo tri generacije. Zašto? Zbog tehnologije robota koja napreduje takvim brzim tempom da će sposobni humanoidni roboti s naprednim vizualnim prepoznavanjem i sustavom motoričke koordinacije preuzeti većinu radnih mjesta.

Potpora ovog zaključka je novo istraživanje koje je upravo objavio Oxfordski tim znanstvenika koji je zaključio da je 47% svih radnih mjesta “u opasnosti” od se zamijeni sustavom automatizacije i robota u samo jednoj generaciji (oko 20 godina). No, to je samo uvodno poglavlje revolucije robotike koje će rapidno napraviti ljudski rad “zastarjelim” i nekorisnim.

Prema njihovoj procjeni, tijekom iduće tri generacije (oko 75 godina), vidjet ćemo kako humanoidni roboti preuzimaju gotovo sve tradicionalne radne uloge u društvu, uključujući i proizvodnju, poljoprivredu, graditeljstvo, vatrogastvo, pripreme i usluživanje hrane, pa čak i djelovanja u zajednici.

Većinu fizičkog posla koje danas obavljaju ljudi će biti predat humanoidnim robotima koji će biti izgrađeni u više manje istom obliku: dvije ruke, dvije noge, dva oka i otprilike veličine i oblika čovjeka od 180 cm.

To će pak, učiniti gotovo sve ljudske radnike van funkcije i beskorisnima. Neće više biti potrebe za ljudima koji će sijati usjeve, bojati kuće, čisti prozore, voziti vozila hitne pomoći ili čak ići i ratove. Humanoidni roboti će preuzeti svaki zatupljujuć, opasan, odvratan ili dosadan posao koji ljude trenutno uznemirava radnika, od čišćenja zahoda i brisanje podove pa sve do vožnje taksija.

Fascinantna nova knjiga izlazi na ovu temu za samo nekoliko dana, pod naslovom “Naš Finalni Izum: Umjetna Inteligencija i Kraj Ljudske Ere”, pisca James Barrat.

Zašto budućnost puna robota možda nije tako ružičasta kao što mislite

Za tipične naivnog građanina, koji misli da proces u kojem će roboti preuzeti ljudski rad radnih zvuči futuristički i uzbudljivo. “Mi svi možemo nakon sjesti i opustite se!”, oni će misliti. “Ti roboti će učiniti sav posao za nas! “

Osim samo jednu stvar: jedini pravi razlog zašto se nekvalificirana populacija tolerira od strane bogatih i moćnih koji stvarno kontroliraju svijet, je zato što su radnici potrebni za pokretanje gospodarstva. Netko treba pokupiti ljetinu, pomesti pod i napraviti kemijsko čišćenje, drugim riječima.

Nakon prijelaza na sposobnog humanoidnog robota kod poslova koje trenutačno provode i ljudi od krvi i mesa, više neće postojati potreba za velikim segmentom ljudske populacije.

To zajedno u kombinaciji sa strašnom cijenom koštanja svjetske populacije u smislu uništavanja okoliša i korištenja potrošnih resursa, već ima sljedbenike poput Bill Gates-a koji govori o kontroli stanovništva … koja se naziva riješenje “depopulacije”. Globalna depopulacijska tehnologija je u u razvoju već desetljećima, razvija se brzinom od blage do agresivne. Ovdje su tri glavne vrste depopulacijski tehnologija koje postoje upravo sada:

Depopulacijska tehnologija, od blage do agresivne

# 1) Planiranje obitelji – kontrola rađanja, pobačaja i politike jednog djeteta kojima se smanjuje populacija tijekom vremena ograničavanjem porođaja. Tako gledaju globalisti kao najbolji “humani” način za smanjenje globalnog stanovništva, jer to ne zahtijeva stvarno ubijanje odraslih ljudi.

# 2) Tehnologija tajne neplodnosti – to uključuje i GMO i živu u cjepivu, od kojih oba uzrokuju spontane pobačaje ili dovode do rasprostranjene neplodnosti. Kemikalije iz plastike također spadaju u ovu kategoriju. Ključ s tim sustavima je da su one prikriveno razmještene, kroz stanovništvo, kroz zdravstveni sustav ili prehrambeni sustav.

Globalna elita koja je svjesna tih depopulacijskih smjerova namjerno izbjegava GMO hranu, cjepiva napunjena živom  i ne-organsku hranu, iz istog razloga. Nedavno je objavljen članak da u Bijeloj Kući u SAD-u, predsjednik jede samo organsku hranu, dok zakonima za provođenje i neoznačavanje GMO hrane truje svoje građane.

# 3) Izravno ubojito oružje – glavno oružje u ​​ovoj kategoriji je bio-oružje. Vojska SAD-a je posebno već razvila “Razinu IV” bio-oružja sposobno za ubijanje 98% onih ljudi koji se zaraziti.

Ostala izravna ubojita oružja uključuju sabotažu nuklearne elektrane, nuklearni rat (rakete koje napadaju napučena područja) i namjerni kolaps globalne opskrbe hranom, što bi rezultiralo masovnom gladi.

Snaga globalnih igrača trenutno leži u Strategiji # 1, koja se provodi vrlo agresivno kroz planiranje obitelji i pobačaje.

Strategija # 2 je u punom tijeku uz pomoć masovnog cijepljenja i potrošnjom GMO-a.

Strategija # 3 se održava u pričuvi, spremna biti oslobođen kada dođe vrijeme za uklanjanje mase i prijelaz na globalno gospodarstvo u kombinaciji sa humanoidnim robotima (većina) koje će voditi mala skupina ljudske elite.

Konačna jednadžba u svemu ovome: Radnike će zamijeniti roboti i oni će biti polako izbačeni iz ljudskog genetskog bazena. Ono što globalisti žele je visoko automatizirani društvo s relativno malim brojem ljudi koji će biti sposobni pojedinci visokog IQ-a s naglaskom na tehnološki napredak za opstanak ljudske rase u svemiru koji je pun natjecateljskih civilizacija.

Jedan od primarnih fokusa područja tog truda će biti stacionirano oružje u svemiru za obranu čovječanstva protiv ne-zemaljskih prijetnji. Te potencijalne prijetnje uključuju široko priznate stvari poput asteroida, kao i “tajne” stvari kao što su napadi naprednih vanzemaljskih civilizacija Zemlju.

U kozmičkom mjerilu stvari, to je zapravo vrlo važna strategija kako bi strateški ojačali obranu našeg domaćeg svijeta, pogotovo to što mi trenutno nemamo rezervni plan i nema kolonija na drugim svjetovima. Ako se Zemlja uništi, čovječanstvo umire s njom.

Kome će biti dozvoljeno da živi? Onima koji mogu stvoriti

Evo kako globalisti misle:

Kako bi oblikovali budućnost na način koji čuva resurse, maksimiziranjem tehnološkog napredka ljudske civilizacije, i sve takozvane “beskorisne izjelice” (kako čovječanstvo zove elita), moraju biti eliminirani, jer na njih otpada i previše hrane, energije i zemljišta. Dragocjeni resursi planete Zemlje, moraju biti sačuvani za ono malo ljudi koji imaju visoku inteligenciju da znaju što učiniti s njom.

Tijekom narednih stoljeća, postat će očito da samo inovativni, visoki-IQ pojedinci mogu nad-razmišljati  i nadmudriti robote, te će oni imati stvarnu vrijednost u društvu. Ljudi koji mogu programirati robote – ili pomoći u dizajnu novih – su iznimno vrijedni i njima će biti dozvoljeno da žive. Ljudi koji mogu izmisliti nove tehnologije, stvarati inspirativnu umjetnost, ili pisati izvornu prozu će se vrednovati upravo zato što oni mogu učiniti ono što roboti ne mogu.

Namjenski stručnjaci poput kirurga će uvidjeti da su se njihove uloge radikalno promijenile. Oni će postati strateški donositelji odluka, a njihov pratilac u obliku robota postati će mehaničari koji zapravo obavljaju postupke s ekstremnom preciznošću.

Vojnici će također postati stvaratelji strateških odluka kojima će se upravljati odredima robota. To znači da će se broj vojnika potrebnih za pokretanje rata drastično smanjiti, i ljudske vojne žrtave će biti drastično smanjene. (Broj vojnika stvara opasan poticaj imperijalističkih nacija za početak ratova, i ljudi će misliti “Oh, to su samo roboti koji umiru, a ne ljudi.”)

Uloge vozača kamiona, policajaca, bankovnih činovnika, fast food konobara, radnika priređivača, radnika koji šišaju travu i mnogih drugih će se radikalno promijeniti kad roboti preuzmu. Važno je kad svaki robot preuzme neki posao, on zamjenjuje ljudskog radnika koji će tada postati nezaposlen.

Kako će roboti napraviti veliku socioekonomsku podijeljenost

Roboti naglo će podijeliti ekonomsku klasu. Oni koji su zamijenjeni robotima će ostati bez posla i krova nad glavom.

Oni čiji su životi su obogaćeni u korist roboti će postati obilno bogati u materijalnoj kvaliteti njihova života. (Iako, prije svega, roboti neće učiniti da njihov duhovni život ima više smisla, tako da ne očekuju da će revolucija  robota voditi do povećane sreće.)

S vremenom, broj ljudi raseljenih zbog roboti će postati tako velik i ljudi će biti tako bijesni da se masovni neredi mogu očekivati ​​da će se odvijati po gradovima glavnih svjetskih nacija gdje će roboti široku implementaciju.

Ovi neredi će ojačati ideju globalista da sve ove “beskorisne izjelice” trebaju biti eliminirani. Uostalom, oni više nemaju ništa za ponuditi društvu koje će biti učinkovitije od robota.

Uskoro očekujte vidjeti ubrzane napore da bi se pronašli načini za tajno otklanjanje tih ljudi kroz smjerove poput hrane i lijekova, uključujući i kampanje za “besplatna cjepiva za siromašne” koja se namjerno ubrizgavaju raseljenim radnicima i uzrokuju srednjoročnu smrt ili rasprostranjene spontane pobačaje u kombinaciji sa neplodnošću.

Povijesna referenca koja ima potporu navedenom: imajte na umu da su polio cjepiva koja se daju gotovo 100 milijuna Amerikanaca, kasnije je otkriveno da su kontaminirana sa skrivenim virusom raka. Već desetljećima, CDC – Agencija za Kontrolu Bolesti u SAD-u, otvoreno priznaje, u nedavnoj revizionističkoj povijesnoj shemi. Tim povodom je CDC izbacio činjenicu o cjepivu sa svoje web stranice, nadajući se da će izbrisati tu znanstvenu istinu iz društvene memorije.

Kako ćete biti sigurni da vas budućnost treba

Ako ste blagajnik, đubretar, suhozidni instalater ili bilo kakav kopač kanal, trijezna istina je u tome da TI budućnosti ne trebaš. Sustav će pronaći način da vas eliminira nakon nekoliko kratkih godina nakon što je vaš posao je eliminiran i zamijenio ga je robot. Uostalom, svjetski moćni donositelji odluka ne mogu imati stotine milijuna beskorisnih izjelica u neredima na ulicama i na taj način ometaju napredak, zar ne? (To je način na koji oni misle o tome …)

Dakle, jedini pravi način da se osigura budućnost je ulagati u svoje obrazovanje i pojačati svoje mentalne sposobnosti. Saznajte kako nešto napraviti što robot neće biti u mogućnosti napraviti u idućih 75 godina: inovacije, kreativnost i komuniciranje. Provedite svoje snove u stvarnost kroz disciplinirano ulaganje-u-sebe, poduzetništvo i akcija.

Što više unaprijedite svoje vještine i mentalne sposobnosti, više ćete se uzdignuti između sebe i svih onih koji će biti “mekano ubijeni” jer će roboti preuzeti radna mjesta u društvu. Roboti, na primjer, nikada neće biti savjetnici za odnose s javnošću, modni dizajneri ili pisci fantastike. Oni neće biti novinari, scenaristi i psiholozi. Roboti nemaju um, duh ili dušu, tako da nikada ne mogu iskoristiti beskrajni kreativni potencijal ljudskog uma.

Sve što možete ostvariti kroz kreativnost nikada neće biti u potpunosti replicirano od strane robota, jer kreativnost se jednostavno ne može programirati. Kreativnost se može simulirati na neki način, ali robotski računalno upravljan mozak nikada ne može biti usporedba kreativnim sposobnostima nematerijalnog uma. Dakle, svjesna ljudska bića s dušama i umovima uvijek će imati prednost nad mehaničkim robotima dok razvijaju svoje jedinstvene duhovne darove.

Ovdje su neke od uloga roboti kakve će oni predstavljati u društvu, kako humanoidni roboti postaju sve pristupačniji:

Primjena humanoidnih robota: tijekom vremena

• Prvi humanoidni roboti koje ćemo vidjet će biti vojnici. Oni će koštati oko 20 milijuna dolara svaki, i oni će nositi posebne senzore (infra-crveno kamere) i opremu (prva pomoć) za praćenje neprijateljskih vojnika i pomaganje postojećim vojnicima da bidu “učinkoviti” na bojnom polju. Tijekom vremena, prijelaz na robotske vojnike postaje vrlo učinkovit i oni postaju strojevi za ubijanje. Terminatori, drugim riječima, će uskoro nositi puške, provaljivati kroz vrata i bacati bombe na neprijateljske borce “.

• Kako će trošak humanoidnog robota padati, oni će biti raspoređeni u općenitim ulogama. Gradovi će moći ulagati u robote kao policajace nakon što će postati pristupačni po cijeni od 2.000.000 $ (raspon cijene). Očekujte da ćete vidjeti te robote kako izgledaju i funkcioniraju slično kao policijski robotai opisanih u sci-fi filmu “Elysium” u kojem glumi Matt Damon. Pogledajte trailer ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=oIBtePb-dGY

Sličnu stvar možete naći u filmu I, Robot (2004). 

Kad se sve to dogodi, masovna proizvodnja humanoidnog robota za vojne i policijske aplikacija će smanjiti troškove i poboljšati pouzdanost. Tijekom vremena će se roboti prevesti na više pristupačnije modele koji će potom biti lako razmješteni u širem rasponu komercijalne uporabe:

• Do 1.000.000 dolara raspona cijene, humanoidni roboti će biti prihvaćena od strane privatnog sektora za tvorničke poslove: sastavljanje proizvoda, zavarivanje, skladišnu logistiku i tako dalje. Dok se 1.000.000 dolara može činiti skupo, u usporedbi s ljudskim radnikom koji se pojavljuje na poslu pijan, a zatim podnosi tužbu protiv tvrtke, milijun dolara je zapravo jeftina investicija za radnika koji nikada ne kmeči, stenje, krade ili seksualno zlostavlja kolege na poslu.

• Nakon što cijena humanoidnih robota padne na oko 500.000 dolara u troškovima, oni će biti široko usvojenai od strane poljoprivrede. Pouzdan agro-robot može zamijeniti nekoliko nisko plaćenih radnika, dok obavljaju svoj ​​posao uz bolju kontrolu kvalitete, manje infekcija od strane E.coli i ne brinući se o zakonu o radu. Roboti ne obolijevaju od izloženosti pesticidima, bilo da poljoprivredna industrija oslobodi izuzetno otrovne kemikalije s nula rizika od tužbi od strane radnika. Ova kemijski kontaminirana hrane će hraniti nezaposlenu masu, naravno, u nastojanju da ih ubiju zbog razloga gore navedenih. ( Građani gornje klase će inzistirati, jedući organsku, neotrovanu hranu.)

• Nakon što cijena humanoidnih robota padne na oko 300.000 dolara u prosjeku, oni će postati široko prihvaćeni od strane obitelji i pojedinaca, te čitave zajednice. Ovi opće namjenski roboti će se prodavati i na leasnig (najam), a kupci će plaćati mjesečnu naknadu poput rate kredita na nekretninu ili vozilo.

Robot “Osnovne cijene” će iznimno biti ograničen u funkcijama, najvjerojatnije obavljajući samo vrlo jednostavne poslove kao što su brisanje prašine, posluživanje pića ili pružati osnovnu sigurnost. Vlasnici koji žele svoje robote za obavljanje složenijih funkcija će morati kupiti dodatnu funkcionalnu nadogradnju.

Što potrošačima neće biti kazano, je da će svaki kućni robot špijunirati za NSA, i pružati izravan vizualni sažetak koje će se arhivirati u vladinim tajnim arhivima. Roboti će također čuti sve razgovore i oni će se programirati za “crvene zastave” (red flag). Svatko tko govori o slobodi, ili slobodi drugih i “nezakonitim aktivnostima” će biti nadgledan.

Ukratko, roboti će s vremenom prijeći iz iznimno skupe verzije vladinih vojnika na cijene pristupačne kućanstavima koji će također djelovati kao špijuni za Vladu. Roboti će također igrati veliku ulogu u bolnicama i zdravstvu. Jedan od pokretačkih sila robotike R & D u Japanu, je potreba za kućnu njegu starijeg stanovništva u Japanu.

Još je uvijek potrebna ključna tehnologija potrebna da bi humanoidni roboti postali izvedivi

Upravo sada, ne postoje roboti koji mogu obavljati sve ove funkcije. Današnje humanoidni roboti su sretni ako neće moći hodati gore stubama, bez padanja. Prijenosne baterije također iznimno ograničavaju robote upravo sada, i mogu biti primarni izazov za komercijalizaciju humanoidnih robota.

Ovdje su neke od izazova koji se trebaju prevladati da bi roboti postali komercijalno održivi:

• Prijenosni izvor energije: baterije su loš izvor energije. To je razlog zašto većina robota koje vidite online na youtubeu su povezani za vanjski izvor napajanja.

• Vizaulna analiza i on-board računalo. Trenutni algoritmi za vizualnu analizu su spori i pokazuju slabu točnost. Naizgled jednostavan čin prepoznavanja objekata u određenom prostoru i dalje je vrlo nedostižan u robotici za software programere.

• Motorna koordinacija, pokretljivost i snage. To je jedan od onih stvari koje mi ljudi uzimamo zdravo za gotovo. Kako točno dizajnirati i izgraditi robota koji može pokupiti vašeg kućnog ljubimca bez da mu slučajno otkine glavu? To je strahovito kompliciran pothvat, a današnji roboti nisu ni blizu razine sofisticiranosti potrebne u ovom području.

• Ograničenja ponašanja i sugurnosti robota. Kako naučiti robota da slučajno ne ozlijediti živo biće kao što je obiteljski pas ili ljudsko dijete? To će biti potrebno prije nego roboti mogu biti prodani u domove, ali ovo je također vrlo složeno područje koje zapravo zahtijeva inženjering dubokog “moralnog kodeksa” robotike.

Programiranje moralnih kodova je izuzetno teško, jer to zahtijeva razvoj cijelog kurikuluma života koji se mora poučiti mozak robota. Na primjer, roboti će morati biti programirani s nekom vrstom sklopa “zrcalnog suosjećanja” uz pomoću kojeg bi robot “osjetio” što drugi osjećaju oko njega, tako da ako slučajno stane na nečiji prst i čuje da osoba kaže: “Joj! ” robot bi zapravo trebao osjećati neku vrstu zrcalne slike “boli” u vlastitom mozgu, i time učiti da ne šteti drugim ljudima.

Većina ljudi već imaju tu sposobnost, usput rečeno. Oni koji nemaju taj takozvani “sklop empatije” se zovu sociopati . Oni imaju tendenciju da postanu visoko rangirani političari i korporativni izvršni direktori, jer se obje pozicije mnogo lakše postižu ako imate apsolutno nikakvu samilost prema bližnjima.

Jedan drugi aspekt svega ovoga je da će robotima morati biti jasna pravila za samoodržanje. To također podrazumijeva da će roboti morati biti učeni vrlo složenom carstvu “uzroka i reakcije”. To nadalje znači da roboti moraju naučiti zakone fizike, tako da mogu, primjerice, predvidjeti kako bi objekt koji pada mogao naštetiti njegovom tijelu ili tijelu njihovig vlasnika. Dok se takve stvari pojavljuju jednostavno u ljudskom umu, oni će biti mahnito izazovni problem za programere koji se bave prostornim robotskom hardverom u trodimenzionalnom prostoru.

Čak i jednostavan čin branja jagoda zahtijeva koordinaciju između zapanjujuće vizije, tumačenja mozga, koordinaciju mišića, vrijeme i tako dalje. Kako programirati robota, da bi se izbjeglo drobljenje jagodu. To su izuzetno kompleksni problemi, i trebati će desetljeća da ih se riješi.

Dno dna

Konačni učinak svega toga je da, iako je robotika još uvijek daleko od postizanja razine sofisticiranosti potrebne da biste vidjeli humanoidna robote razmještene kroz vojne, poslovne i kućne aplikacije, no dolazi dan kada će roboti zamijeniti većinu ljudskih radnika.

Kad taj dan dođe, nekvalificirani radnici više neće imati (komercijalne) vrijednosti u društvu. Robotika će proširiti jaz između ultra-bogatih i beskućnika – nezaposlene masama. Globalna elita će postaviti sredstva depopulacije stanovništva i kontrole kako bi uklonila “beskorisne izjelice” i drastično smanjiti ljudsku populaciju na planeti.

Jedini ljudi kojima je “dopušteno” da ostanu živi će biti onih koji posjeduju vrijedne informacije, znanje ili kreativnost koje roboti ne mogu zamjeniti. Osobe s kreativnim vještinama uvijek će biti cijenjeni, čak i u visoko automatizirani društvu.

Najbolji način da zaštitite svoju budućnost i izbjegnete beskorisnost je ulagati u razvoj vlastite kreativne sposobnosti, tako da ste uvijek u mogućnosti ponuditi nešto za društvo što roboti ne mogu. To će osigurati kontinuiranu vrijednost.

Ako imate djecu, voditi ih prema razvoju kreativnih vještina je najbolji način da se osigura njihov dugoročni opstanak u društvu koje je na prelasku u doba ROBOTA.
 
Za kraj malo REALNOSTI:

 
(preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković)

Svatko zna da televizija nije zdrava, ali nakon čitanja onog što su znanstvenici otkrili o tome koliko je stvarno loše gledanje televizije, vi ćete biti šokirani i ogorčeni zbog informacije da je to skrivano od nas već desetljećima.

Nerijetko se spominju štetni utjecaji televizije na ljudski um i svima je više manje jasno kako umjesto gledanja novog reality showa mogu raditi tisuće drugih korisnijih stvari, ipak većina ljudi određeno vrijeme provodi ‘zakačena’ na male ekrane. No, najbolji dio tek dolazi, jer televizija na još neke itekako zabrinjavajuće načine šteti našem organizmu.

Tako nas među ostalim umrtvljuje. Naime, australski su istraživači otkrili kako bez obzira na to koliko vremena provedete u teretani, svaki sat koji provedete ispred ekrana povećava rizik od srčanih oboljenja, objavljeno je u časopisu American Heart Association.

Prema njihovim rezultatima ljudi koji su gledali televiziju više od četiri sata dnevno imaju 46 posto veće šanse za umiranjem od bilo koje bolesti i 80% posto veće šanse za umiranje od neke kardiovaskularne bolesti bez obzira na to što nisu pušili, pili i jeli su zdravo.

Studije su potvrdile i kako ljudi uz televizor više piju, objavljeno je u izvještaju udruge Alkohol i alkoholizam. Pokazalo se kako muškarci uz filmove i reklame u kojima se prikazuje alkohol gotovo odmah posežu za čašom pice ili vina.

I možda za roditelje najzabrinjavajuće – sati pred malim ekranima u djetinjstvu mogu dovesti do problema s kostima, objavljeno je u časopisu Pediatrics.

Skrivena od vas uz pomoć televizijskih tvrtki, postoje stotine znanstvenih studija koje pokazuju  razorne učinke televizora na vaše zdravlje, inteligenciju, sreću, pa čak i vaš životni vijek. Izdvojeno iz knjiga Remotely Controlled i The Plug-in Drug, ovdje su neke od posljedica gledanja televizije, i svaki od njih je potkrijepljen uz pomoć nekoliko dokumentiranih znanstvenih studija:

ISPRINTAJTE OVU LISTU I NALIJEPITE POKRAJ SVOJEG TELEVIZORA

Nalazi znanstvenih studija o zdravstvenom učinku TV-a na vas pokazuju da:

TV…

• Je glavni uzrok depresije
• Smanjuje akademsko postignuće
• Smanjuje libido kod muškaraca i žena
• Je vodeći uzrok polovice svih krivičnih djela vezanih za nasilje
• Zaustavlja razvoj dječjeg mozga
• Oštećuje mozak djece i odraslih
• Spriječava razvoj govora
• Smanjuje čitanje s razumijevanjem
• Povećava vjerojatnost djece za razvoj ADHD
• Smanjuje kreativnost i maštu
• Smanjuje sposobnost za uspjehom
• Uzrokuje probleme s vidom
• Čini vas manje zaiteresiranim za fizičku vježbu i sport
  
• Uzroci emocionalnih problema, uključujući PTSP
• Jedan od mnogih uzroka autizma
• Uzrokuje pretjerano jedenje
  
• Stvara žudnju za slatkom hranuom
• Uzrokuje pretilost
• Povećava dječje promjene kojima će postati alkoholičari kasnije u životu
• Čini da muškarci osjećaju manje ljubavi sa svojim partnerima
• Čini da se žene osjećaju manje zaslužne da bidu voljene
• Čini da obitelji manje vremena provodi zajedno
• Povećava stopu razvoda
• Povećava negativno raspoloženje
• Povećava “copycat” samoubojstva
• Smanjuje samopoštovanje i povjerenje
• Povećava želju za kozmetičkim kirurškim zahvatima (plastične operacije)
  
• Smanjuje vaš životni vijek
• Smanjuje sportske performanse
  
• Uzrokuje Alzheimerovu bolest
• Napreže tijelo
• Uzrokuje neispavanost

 ISPRINTAJTE GORNJU LISTU I NALIJEPITE POKRAJ SVOJEG TELEVIZORA

Smjernice “sigurne” izloženosti televiziji:

Budući da količina vremena provedene pred televizijom je izravno proporcionalna s tim koliko ste sretni u životu, što manje gledate to bolje. Međutim, na EndAllDisease.com smo shvatili da eliminirajući televiziju u potpunosti iz vašeg života može ili ne mora biti realistično, a vlade svijeta nisu dovoljno odgovorni za stvaranje sigurnosnih smjernica o izloženosti gledanju televizije, i mi ćemo dati te smjernice koje su izvedene iz harvardskih istraživanja i drugih činjenica na temelju  postojeće znanosti. Ovdje je preporučeni dnevni unos (RDA) za gledanje televizije:

• Djeca mlađa od tri godine ne bi trebala gledati nikakav zabavni ekran.
• Nakon ove dobi, gledanje televizijskih kvalitetnih programa trebao biti ograničeno na jedan sat dnevno.
• Tinejdžeri bi trebali biti ograničeni na jedan i pol sat dnevno.
• I za odrasle, dva sata dnevno.

“Oslobađanje od televizije ne treba smatrati ekstremnim. Vi će te odmah udvostručiti količinu slobodnog vremena kojeg imate, a nakon kratkog vremena, malo vjerojatno da će vam TV faliti. ”
– Dr. Aric Sigman
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)