Istraživanja i dalje dokazuju opasnosti koje se kriju iza pasteriziranog mlijeka, a jedno od njih je identificiralo bakterije koje formiraju spore koje ne samo da preživljavaju pasterizaciju mlijeka, nego su u stanju i bujati, kao rezultat topline

Određene bakterije imaju mogućnost formiranja čvrstih, zaštitnih endospora što im omogućava da prežive ekstremne uvjete. Znanstveni stručnjaci za hranu su identificirali Paenibacillus bakterije kao dominantne sporogene bakterije u mlijeku.

Već je poznato da pasterizacija mlijeka može pretvoriti proteine i masti u nove konfiguracije. Stvaraju se novi proteini s ponavljajućim aminokiselinama, a oni imaju važnu ulogu u razvoju nekoliko bolesti.

Pasterizirano mlijeko je možda jedno od najvažnijih nutricionistički deficitarnih pića ne prikladno označeno kao “savršena hrana.” Zdravstveni dužnosnici čak izdaju savjetodavna upozorenja kako bi se osiguralo da oni s oslabljenim imunološkim sustavom, konzumiraju samo pasteriziranu hranu. No istina o pasterizaciji je da ona denaturalizira mlijeko. Ono time mijenja svoju kemijsku strukturu, uništava hranjive tvari i u konačnici rezultira formiranjem slobodnih radikala u tijelu.

Važno je istaknuti da kravlje mlijeko kao hrana uopće i nije namjenjeno ljudima već potomcima vlastite vrste. Ne prikladno je za ljudski organizam zbog svog proteina kazeina koji je ustvari ljepilo i šteti organizmu baš poput glutena iz pšenice. Svo kravlje mlijeko (konvencionalno i organsko) ima 59 aktivnih hormona, alergene, masnoće i kolesterol. Kravlje mlijeko također može imati mjerljive količine herbicida, pesticida, dioksina (do 200 puta više u odnosu na sigurnu razinu), do 52 snažna antibiotika, krv, gnoj, izmet, bakterije i viruse.

Pasterizacija uništava enzime, smanjuje sadržaj vitamina, denaturalizira krhke mliječne bjelančevine, uništava vitamin C, B12 i B6, ubija korisne bakterije, promiče patogene i povezano je s alergijama, kolikama u dojenčadi, razvojnim poremećajima kod djece, osteoporozom, artritisom, bolestima srca i rakom.

Druga važna stvar glede pasterizacije je mišljenje da se time stvara “mrtav” proizvod, međutim, to nije točno. Istraživanja pokazuju da određene bakterije ne samo da preživljavaju pasterizaciju, nego su u stanju i reproducirati se.

Istraživači s poljoprivrednog koledža Cornell su identificirali bakteriju Paenibacillus kao najvažniju bakteriju koja formira spore u mliječnim proizvodima, a tvrde da rast Paenibacillus bakterije stimulira toplinska obrada poput pasterizacije. Sojevi ove bakterije mogu preživjeti ekstremne uvjete i sposobne su preživjeti jednako visoku toplinu kao i hlađenje.

Zdravstvene posljedice dugotrajnog konzumiranja tih bakterija još nisu poznate, no istraživanja pokazuju da one mogu omesti mliječnu formulu i ostale prehrambene proizvode.

Neki prerađivači mlijeka su povećali temperaturu pasterizacije, u pokušaju da se unište sporogene bakterije. Prva izvješća pokazuju da ove mjere samo dovode do još više kvarenja. Još nije poznato jesu li ove bakterije prisutne i u fermentiranim mliječnim proizvodima.

Što zapravo stoji iza priče o pasterizaciji?

Primarna tvrdnja prehrambene industrije otkriva sve: da bi se prehranilo 7 milijardi ljudi na planeti, znanstvenici vjeruju da se hrana mora ozračiti, pasterizirati i sterilizirati u interesu javne sigurnosti.

Viši stručni znanstvenik za hranu, Toby MacDonald, kaže da je jedini način da se zaštiti stanovništvo onaj kroz aktualne i modificirane sterilizacijske tehnike koje će hranu učiniti sigurnom za sve. On ističe: “Sadašnje i modificirane metode, uključujući zračenje i pasterizaciju su vrlo učinkovite u smanjenju štetnih bakterija i patogena u opskrbi hranom.

Porast od 50% prehrambene potražnje do 2030. će zahtijevati više sredstava u infrastrukturi praćenja hrane, tako da sva hrana s potencijalom za proizvodnju može biti ispravno sterilizirana kako bi se spriječile toksičnosti.”

Zašto bi se hrana morala ozračiti, sterilizirati i pasterizirati?

Hrana se kao takva sve manje lokalno uzgaja, sve je preusmjereno na ogromne poljoprivredne površine pod nadzorom velikih industrija gdje se hrana uzgaja za tov i za ljudsku prehranu. Tretira se pesticidima, herbicidima i umjetnim gnojivom, genetski se modificira i time se otvara put razvoju brojnih super bakterija. Intenzivnom poljoprivredom se zapravo nutricionistička vrijednost hrane smanjuje te se zamjenjuje raznim kemikalijama, koje uništavaju ljudski organizam, kako bi se osigurao veći prinos, sigurniji transport i kao krajnji i jedini cilj, osigurao profit, a ne zdravlje ili dostupnost hrane.

Organska poljoprivreda na lokalnoj razini je jedini održivi način koji može pružati kvalitetne proizvode i ograničiti rast ovih super bakterija kao i svih ostalih patogena, a u cilju naše zdrave prehrane i zdravlja koje proizlazi iz nje.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)

Kravlje mlijeko je visokoproteinska namirnica, prebogata bjelančevinama, a upravo previsok unos koncentriranih bjelančevina kroz upotrebu hrane životinjskog podrijetla (mesa i prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda i jaja) dovodi do gubitka kalcija iz kostiju

Iako se mlijeko i mliječni proizvodi propagiraju kao neophodni u prehrani djece i odraslih, sve su opasniji za upotrebu, jer su životinje pune toksina, viška proteina, hormona, pesticida, virusa. Mlijeko iako nema vlakna, sadrži značajnu količinu kolesterola. Suvremenim metodama mlijeku se dodaju razni hormoni i aditivi koji uzrokuju razne bolesti.

Preko mlijeka i mliječnih proizvoda, često se prenose zarazne klice, u kojima su hormoni, ostaci antibiotika, virusi, pesticidi, industrijske kemikalije i drugi nepoželjni sastojci.

Neke od bolesti koje su dovedene u vezu s mlijekom su nepodnošljivost laktoze, sklonost arteriosklerozi, neke od teških neuroloških bolesti poput amiotrofične lateralne skleroze, rezistencija na antibiotike, osteoporoza te neke vrste leukemije.

Mlijeko nije zdravo za djecu iako je rasprostranjeno mišljenje da je potrebno za razvoj djeteta, no pri tome se ne misli na majčinsko mlijeko već na kupovno. Činjenica je da je majčino mlijeko nešto najzdravije za djecu, sadrži sastojke koji su potrebni u razvoju te prenosi majčina antitijela. Iako ima manje kalcija nego kravlje, mlijeko je bolji izvor kalcija jer se bolje apsorbira. Istraživanja su pokazala da majčino mlijeko sadrži manje proteina od životinjskog te zbog toga pogoduje potrebama djeteta.

Kupovno kravlje mlijeko, zbog aditiva i hormona koje mu se dodaje, može biti uzročnik tegobama popout alergije, sideropenične anemije koja ima za posljedicu nešto nižu inteligenciju, rani početak arteriosklerotičnih promjena na krvnim žilama te juvenilni dijabetes (tip I), ukoliko se konzumira od ranog djetinjstva.

Čest razlog koji se navodi za upotrebu mlijeka je i sprječavanje osteoporotičnih promjena na kostima. Novija istraživanja iznose sasvim suprotne činjenice. Kravlje mlijeko je visokoproteinska namirnica, prebogata bjelančevinama, a upravo previsok unos koncentriranih bjelančevina kroz upotrebu hrane životinjskog podrijetla (mesa i prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda i jaja) dovodi do gubitka kalcija iz kostiju. Epidemiološke studije potvrđuju istraživanja.

Mliječni proizvodi kao sir također nisu zdravi, sir spada u teško probavljivu namirnicu, mastan je, a pretjerana konzumacija može pogoršati zdravlje i rad pojedinih organa, kao što je prostata. Od sira se stvara kiselost u organizmu koja može dovest do raznih oblika raka.

Zbog ovih činjenica sve više ljudi se odlučilo za odricanje od mlijeka i mliječnih proizvoda, to odricanje nije nekakav prolazan trend, već je prihvaćanje boljeg zdravlja.
 

 
(web-tribune,youtube.com/uredio:nsp)

Još uvijek mnogi žive u zabludi da je kravlje mlijeko visokokvalitetna namirnica koja sadrži velike količine proteina i kalcija. Međutim, posljednjih godina rezultati velikog broja istraživanja pokazali da od konzumiranja kravljeg mlijeka ima više štete nego koristi

Zbog viška fosfora i kazeina (proteina u kravljem mlijeku) ljudski organizam loše apsorbira kalcij iz kravljeg mlijeka, a ne može ni preraditu kazein u potpunosti, što dovodi do njegovog truljenja u crijevima. Toksini koji nastaju tijekom trulenja izazivaju povišenu kiselost organizma.

Česta uporaba proizvoda od kravljeg mlijeka (posebno pasteriziranog) smeta apsorpciji željeza i doprinosi formiranju sluzi u organizmu i razvoju gljivica. Neugodne posljedice toga su: alergije, česte prehlade, hunjavica, anemija i astma.

Istraživanja su pokazala povezanost između veće konzumacije kravljeg mlijeka i nekih ozbiljnih bolesti: osteoporoze (jer mlijeko povlači kalcij iz kostiju, umjesto da ga daje), ateroskleroze, ciste jajnika … Neki znanstvenici (npr. Colin Campbell ) povezuju uporabu mlijeka s nastankom raka upravo zbog kazeina.

Još jedan minus kravljeg mlijeka je njegova loša kvaliteta. Zatrovanost stočne hrane različitih pesticidima, kemikalije i lijekovi koje se daju životinjama (hormoni rasta, antibiotici itd.), loši uvjeti u kojima se odgaja stoka, zatim proces pasterizacije – zbog svega toga mlijeko i mliječni proizvodi doslovno postaju otrov.

Nemojte očekivati ​​ni dobar rezultat od kupovnog jogurta s probioticima. Zajedno s malom dozom tih probiotika dobit ćete porciju teškog probavni proizvoda, često s dodatkom šećera, konzervansa i umjetnih aditiva.

Bez obzira što ne smatram mliječne proizvode zdravim namirnicama, ponekad ih ipak jedem, jer na taj način unosim promjene u svakodnevni jelovnik, a volim i pikantan okus kozjeg ili ovčjeg sira, posebno u kombinaciji s povrćem.

Snaći se u izboru mliječnih proizvoda pomoći će ova hijerarhija.

Na samom vrhu ove hijerarhije su namirnice od sirovog kozjeg i ovčjeg mlijeka, koje su najbolje za uporabu, ako već ne možete bez mlijeka. Pasterizirano mlijeko gubi enzime, ali zahvaljujući manjim molekulama, jogurt i sir od kozjeg ili ovčjeg mlijeka predstavljaju bolji izbor, nego iste namirnice od kravljeg mlijeka.

Kriteriji u ovoj hijerarhiji su:

• Sadržaj enzima kojih ima samo u sirovim namirnicama i koji pomažu u probavi hrane. Tijekom obrade na temperaturi preko 50˚C enzimi se raspadaju. Zbog toga svaka pasterizacija otežava probavu namirnica.

• Veličina molekula. Molekule masti i proteina u kozjem i ovčjem mlijeku su znatno manje nego molekule kravljeg mlijeka. Što je manje molekula, našem organizmu je lakše da ih apsorbira.

• Sadržaj vlage. Namirnice manje vlažne zahtijevaju više napora za probavu.

Hijerarhija mliječnih proizvoda (od najmanje štetnih do najviše štetnih)

1. Jogurt i kefir od sirovog kozjeg ili ovčjeg mlijeka.

2. Sir od sirovog kozjeg ili ovčjeg mlijeka.

3. Jogurt i kefir od pasteriziranog kozjeg ili ovčjeg mlijeka / Jogurt i kefir od sirovog kravljeg mlijeka.

4. Sir od pasteriziranog kozjeg ili ovčjeg mlijeka / Sir od sirovog kravljeg mlijeka.

5. Jogurt i kefir od pasteriziranog kravljeg mlijeka.

6. Mladi sirevi od pasteriziranog kravljeg mlijeka (ricotta, mozzarella) – što više vlage, bolje je za probavu.

7. Kačkavalj i ostali tvrdi sirevi od pasteriziranog kravljeg mlijeka.

8. Topljeni, meki topljeni i dimljeni sirevi su jako teški za probavu i zagađuju crijevni sustav.

Pavlaka, kajmak i maslac pripadaju mastima, organizam ih probavlja dosta lako. Možete ih koristiti ponekad, samo birajte vrhnje s kraćim rokom trajanja, a maslac – najbolje kvalitete.
 

 
Ako niste u stanju živjeti bez omiljenih mliječnih proizvoda, možete pomoći svom organizmu tako što ćete slijediti načela kombiniranja namirnica. Mliječni proizvodi se najbolje kombiniraju sa sirovim i kuhanim povrćem. Primjerice, u restoranu, nije loš izbor grčka salata, salata s mocarelom ili povrće na grilu s kozjim sirom. Također, mliječni proizvodi se kombiniraju s drugim proteinima – jajima i ribom. Ne kombiniraju se sa: voćem, orašastim plodovima, žitaricama i škrobom. Dobra alternativa životinjskom mlijeku je kokosovo i bademovo mlijeko.

Hormoni opasni za djecu, a osobito za djevojčice

Postoji jednostavno pravilo – što je veća potrošnja sireva, veća je koncentracija hormona pojedena budući da su sirevi koncentrat suhe tvari mlijeka.

Prema stručnom radu endokrinologa dr. Clark Grosvenora, objavljenom u časopisu Endocrine Recenzije, kravlje mlijeko normalno sadrži 59 bioaktivnih hormona namijenjenih intenzivnom rastu teleta, ali kad se kravama muzarama dodaju sintetski hormoni dobiveni genetskom manipulacijom, a namijenjeni povećanju količine mlijeka, mlijeko postaje opasno za malu djecu , osobito za djevojčice.

Hormoni svojim djelovanjem na nano-molekularnoj razini daleko nadilaze očekivanja proizvođača, koji u stalnoj jurnjavi za povećavanjem profita ne prezaju od nikakvih sredstava pa ni zlouporaba.

Liječnici su davno došli do zaključka – što je ranija mjesečnica kod djevojčica, veći je rizik od rane pojave raka dojke.

Koliki je efekt hormona, najbolje se vidi na populaciji koja nije konzumirala mlijeko i mliječne proizvode već soju i sojine proizvode, u Japanu.

Nakon rata, Japan je bio devastiran, a zbog ‘amerikanizacije’ došlo je do promjene prehrambenih navika i naglog porasta potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda.

Pedesetih godina 20. stoljeća prosječna potrošnja mliječnih proizvoda bila je vrlo mala i iznosila samo 2,26 kilograma. Samo 20 godina kasnije ta je potrošnja otvaranjem shopping centara porasla na 53 kilograma po glavi stanovnika, što se odmah odrazilo na ranije sazrijevanje mladih Japanki i na porast broja oboljelih od raka.

Godine 1950. kod japanskih djevojčica prva mjesečnica dolazila je s 15,2 godina, a 25 godina kasnije s 12,2 godina. Danas je, sasvim sigurno, ta granica još niža. Svojim prehrambenim navikama, Amerikanci su u Japan donijeli i pretilost koja ozbiljno prijeti mladom naraštaju.

U modernoj proizvodnji mlijeka danas, kravama se daje goveđi hormon rasta dobiven rekombinacijom gena tj. somatotropin. Njega proizvodi poznati Monsanto, plasiran pod naivnim nazivom Posilac.

Njegova svrha je veće istiskivanje vimena kako bi se dobila veća produkcija mlijeka za 10-15%, a iz veće produkcije mlijeka dobit će se više sira za popularne cheesburgere.

Uporaba somatotropina u krava odobrena je kobnom odlukom FDA 1993 godine. Dakle, unatoč upozorenjima zdravstvenih vlasti, kao i bojkota dijela farmera, FDA se oglušila budući da je pod snažnim utjecajem industrijskog lobija i pritiskom od milijardu dolara prihoda.

Dobri poznavatelji fiziologije tvrde da je somatotropin kravama isto što i crack ljudima tj. stimulator koji životinje prestimulira te iscrpljuje do kraja. Zbog toga lako obolijevaju i umiru jer im je oslabljen imunitet.

Igra između zaštitnika ljudskog zdravlja s jedne i onih koji ga žele srušiti s druge strane, nastavlja se. Slično kao što se vodi bitka između proizvođača doping sredstava za sportaše i antidoping kontrole.

Pa i kao borba između komotnih, lagodnih ljudi nasuprot onih koji nastoje kritički promišljati.

Hrana za dojenčad?

Za kraj, ne bi vjerovali, ali mlijeko je uistinu hrana za dojenčad! Dakle, služi tome da hrani dojenče određene vrste kojoj je namijenjeno, dok ono ne prijeđe na krutu hranu.

Nijedna životinja nije tako glupa da poslije odvikavanja od majčinih dojki još uvijek dalje pije mlijeko. Ali čovjek želi ostati vječni sisavac.

Od svih životinja na planetu, ljudi su jedina stvorenja koja opetovano konzumiraju mliječne proizvode drugih vrsta.

Ono za što se pretpostavljalo da je korisna navika je, zapravo, više nego tek upitno. Znanstveni dokazi sugeriraju da su posljedice ove navike razorne, a sve češće se o tome raspravlja i u mainstream medijima.

Zbog ovih činjenica i razornih rezultata naše ‘ovisnosti’ o mlijeku, valja priupitati da li je pijenje tuđeg mlijeka uistinu prirodno i potrebno ljudima? Ljudi koji ne piju mlijeko su živi dokaz da nam ono nije potrebno.

Dakako, pijenje mlijeka je društveno uvjetovano (čitaj: interes profita) čemu svjedoči postojanje društava koje uopće ne konzumiraju mlijeko. Ono nema nikakve veze s našom obvezom prema zdravlju i prirodi. Već s ignorancijom.
 

 

 
(vestinet,youtube.com/uredio:nsp)