Svi američki predsjednici, osim jednog, dolaze iz europskih kraljevskih obitelji, prema analizi 12-godišnje djevojčice koja je proučila rodoslovna stabla svih predsjednika

BridgeAnna d’Avignon iz Kalifornije objavila je obiteljsko stablo koje rodbinski povezuje 42 od 43 predsjednika s kraljem Johnom (Ivanom) iz Engleske.

Kako izvješćtava britanski Dailymail, Hillary Clinton tvrdi da je rodbinska veza 18 pradjedova i baka po rodbini iz obitelji Rodham s očinske strane, dok je Trump povezan rodbinski s njom preko njegove majke Mary Anne Macleod, koja je rođena u Škotskoj.

Prema MyHeritage.com, rodbinska veza Hillary Clinton i Donalda Trumpa potječe od Johna Gaunta, prvog vojvode od Lancastera i njegove treće žene Katherine Swynford. John od Gauntabio je jedan od sinova kralja Edwarda III.

Engleski kralj Edward III nalazi se u rodnom stablu Plantageneta i potomak je kralja Johna Lacklanda Plantageneta, što znači da čak i najnoviji predsjednik Sjedinjenih Država nije rodbinski nepovezan sa drugim predsjednicima kada je riječ o lozi i njihovom podrijetlu.

To dodaje Donald Trumpa skupini američkih predsjednika koji dijele istog pretka, što je zapravo otkriće BridgeAnne d’Avignon.

BridgeAnne d’Avignon, je istraživala genealogiju svoje loze kad je odlučila promijeniti smjer i pokušati dešifrirati genealogiju predsjednika Sjedinjenih Država.

U svom temeljitom istraživanju koje je obuhvatilo preko 500.000 imena kroz povijest, njezin je cilj bio pronaći pretka svih američkih predsjednika i vidjeti postoji li ‘predsjednički Adam’ koji bi ih sve povezao.

Na iznenađenje svih, otkrila je da 42 od 43 američka predsjednika vode do jedne osobe: John Lacklanda Plantageneta, kralja Engleske koji je vladao od 1199. do 1216. godine.

Ako ste upoznati s teorijama zavjere o Iluminatima ili obiteljima vladajućih elita koje vladaju svijetom, možda nećete biti puno iznenađeni kada otkrijete da su SVI predsjednici SAD-a (osim jednog), uključujući i Busheve, Billa Clintona, Jimmyja Cartera, pa čak i Barack Obamu – slučajno rođaci i svi su potomci kralja Ivana od Engleske.

Jedinog predsjednika kojeg BridgeAnne nije mogla povezati sa predsjedničkom lozom je bio Martin Van Buren, 8. predsjednik Sjedinjenih Država.

Što se ostalih tiče, to znači da nisu samo potomci kralja Ivana od Engleske, nego i daleki rođaci kraljice Elizabete, kraljice Engleske i britanske kraljevske obitelji.

Kralj John Plantaganet bio je kralj Engleske od 1199. do 1216. godine. Najpoznatiji je bio po potpisivanju “Magne Carte” 1215. godine. Također je prikazan kao zlikovac u pričama Robin Hooda.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Španjolski kralj Felipe VI kazao je u utorak da je referendum o nezavisnosti Katalonije bio nezakonit. Kralj je u televizijskom obraćanju naciji prozvao organizatore referenduma za nelegalno postupanje

Rekao je da su organizatori pokazali ‘manjak lojalnosti’ Španjolskoj te da bi glasovanje moglo izazvati ekonomske štete kako ovoj regiji, tako i cijeloj zemlji, prenosi BBC.

Poručio je i da vjeruje da će Španjolska pronaći način da prebrodi ova teška vremena.

U međuvremenu, katalonski predsjednik Carles Puigdemont dao je za BBC prvi veliki intervju nakon referenduma te je izjavio da će neovisnost Katalonije proglasiti za nekoliko dana.

“Djelovat ćemo po tom pitanju krajem ovoga ili početkom sljedećeg tjedna”, rekao je.

Na pitanje kako će reagirati ako dođe do intervencije španjolskih vlasti s ciljem preuzimanja kontrole nad katalonskim institucijama, Puigdemont je odgovorio da bi to bila ‘pogreška koja mijenja sve’.

Napomenuo je da trenutno ne postoji nikakva komunikacija između njegove administracije i središnje vlasti u Madridu na čelu s premijerom Marianom Rajoyjem.

Deseci tisuća na ulicama

Podsjetimo i da od referenduma ne staju prosvjedi više desetaka tisuća ljudi koji se bune protiv policijskog nasilja koje je izbilo na sam dan referenduma u nedjelju, kad je policija pokušavala spriječiti birače da se odazovu na njega.

Policijska intervencija ostavila je stotine ozlijeđenih ljudi i nemire u više velikih gradova. U Barceloni su se stotine prosvjednika okupile između regionalnog sjedišta Narodne stranke desnog centra, vladajuće stranke u Španjolskoj. “Van iz Barcelone fašisti”, vikali su s ulice.

Prosvjednici su nakon 18 sati promarširali glavnim katalonskim gradom noseći zastave koje simboliziraju nezavisnost i ističići transparente.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr)

Poslanica Prava i Pravde Beata Mateušak Pjeluhi je proteklog tjedna čak predložila da ateisti, pravoslavci i muslimani budu protjerani ako ne potpišu da će poštovati Ustav Poljske i katoličke vrijednosti

Povodom 1050. godišnjice početka pokrštavanja Poljske, u Krakovu je na svečanom bogoslužju, uz prisustvo predsjednika Andrzej Dude, Isus Krist je “ustoličen” za “kralja” kome je “predana vlast nad zemljom i narodom”, uz obećanje da će se sve podrediti “Isusovim zakonima”.

Dokument Poljske katoličke crkve o “ustoličenju” Isusa čitat će se u nedjelju u svim katoličkim crkvama diljem Poljske.

Mitropolit krakovski, kardinal Stanjislav Điviš koji je u katoličkom svetištu Božjega Milosrđa služio misu, kazao je da “svjesno, svečano, kolektivno priznanje da je Isus kralj Poljske” predstavlja “izraz zahvalnosti Poljaka za Isusovu vjernost” tom narodu.

Sudjelovanje poljskog predsjednika Andrzeja Dude i premijerke Beate Sidle dalo je ceremoniji u Krakowu rang viši od čisto crkvenog, a pred svetištem je na kiši i u blatu proglašenje pratilo 100.000 vjernika.

Prije Isusa je, kao “kraljica Poljske”, ustoličena Bogorodica Marija, 1656. godine, a to ustoličenje je poljski kardinal Stefan Višinjski obnovio 1956. godine.

Od prošle godine, kada je na vlast došla konzervativna stranka Pravo i Pravda bivšeg premijera Jaroslawa Kaczynskog, raste utjecaj Poljske katoličke crkve na politički život.

Poslanica Prava i Pravde Beata Mateušak Pjeluhi je proteklog tjedna čak predložila da ateisti, pravoslavci i muslimani budu protjerani ako ne potpišu da će poštovati Ustav Poljske i katoličke vrijednosti.
 
(fakti.org)

U šokantnom razvoju događaja na Bliskom Istoku, Saudijska Arabija je sada javno priznala da posjeduje nuklearne bombe! Amerika i CNN šute o ovome

Bombe će štititi kopnenu invaziju Turske i Saudijska Arabije u Siriji… koje stavljaju Ruse u nezavidan položaju da iskoriste nuklearno oružje kako se branili u Siriji, piše conspiracyclub.co.

Govoreći u televizijskom intervjuu politički analitičar Saudijske Arabije Dahham Al-’Anzi je raspravljao zašto mnogi u arapskom svijetu osjećaju potrebu da se sirijski predsjednik Bashar al-Assad treba ukloniti s vlasti, te da kopnena invazija nije samo potrebna, već će se i provesti!

U kontekstu invazije koja je trenutno na čekanju, Dahham Al-’Anzi je naveo da će biti upotrijebljene i rakete, avioni i drugo oružje Kraljevstva, a zatim je otkrio:

“Mi imamo nuklearnu bombu” i zatim pitao TV novinara: “Zašto mislite radi čega imamo svo to oružje?”

On je tada odgovorio na svoje pitanje: “Kako bi zaštitili Arape i muslimane”.

Nije bio zadovoljan reakcijom otkrića ove zapanjujuće informacije, pa je Dahham Al-’Anzi otišao korak dalje i izjavio: “Možemo ga testirati u roku od nekoliko tjedana (atomsko oružje).”

Zapanjeni TV novinar je rekao: “To je ekskluzivna vijest, ovo nismo čuli prije”, na što Dahham Al-’Anzi odgovorio: “Ovo nije ekskluzivna vijest, o tome se zna već neko vrijeme.”

Kršenje Ugovora o ne širenju nuklearnog oružja

Zemlje arapskog poluotoka u koje je uključena Saudijsku Arabiju i Bahrein koji je ratificirao ili pristupio Ugovoru 1988., uz Katar i Kuvajt 1989. godine, UAE 1995, i Oman u 1997 godini.

Činjenica da Saudijska Arabija sada priznaje da posjeduje nuklearne bombe usprkos tome što je potpisan ugovor znači nešto vrlo jednostavno: Na “riječ” Saudijske Arabije se ne može računati.

Čak i kad je njihov “kralj” potpiše ugovor, riječ njihova kralja se sada pokazala ne vrijedi ništa. Recimo to uličnim rječnikom, Saudijci su “prevrtljivi”.

Postavlja se pitanja, tko im je dao nuklearni arsenal?
 

 
(preveo:NSP)

Dobro pogledajte čovjeka na slici. Znate li tko je to?

Većina ljudi nije čula za njega, ali trebalo bi znati. Kada vidite njegovo lice ili čujete njegovo ime trebalo bi da osjetite nelagodu u trbuhu kao kad čitate o Mussoliniju ili Hitleru ili vidite neku od njihovih slika. Vidite, on je ubio više od 10 milijuna ljudi u Kongu.

Njegovo ime je kralj Leopold II od Belgije.

Leopold II., belgijski kralj (Bruxelles, 9. IV. 1835 – Laeken, 17. XII. 1909). Naslijedio oca Leopolda I. 1865. Sačuvao je neutralnost Belgije u Francusko-pruskom ratu 1870–71. Uz potporu parlamenta ojačao je belgijsku vojsku i obranu Belgije sagradivši utvrde u Namuru i Liègeu. Osnaživši položaj Belgije u Europi, interes je usmjerio na Afriku, ponajprije djelovanjem svoje kompanije Association Internationale du Congo, osnovane 1879.

Posjed te kompanije na Berlinskoj konferenciji 1884–85. bio je pretvoren u Neovisnu Državu Kongo pod njegovim suverenitetom. Tijekom njegove vladavine provodio se u Kongu surovi režim eksploatacije i ponižavanja (osobito sakaćenja ruku) urođenika, što je dovelo do niza prosvjeda svjetskih političkih i kulturnih krugova, među ostalim američkog predsjednika Theodore Roosevelta (1906) i pokreta Congo Reform Association od 1904., kojega su podržavali M. Twain, J. Conrad i A. C. Doyle. Pod pritiskom belgijske, europske i svjetske javnosti, Leopold II. bio je 1908. prisiljen ustupiti Neovisnu Državu Kongo belgijskoj državi.
On je bio “vlasnik” Konga tijekom svoje vladavine kao ustavni monarh Belgije. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja kolonizacije Azije i Afrike, skrasio se u Kongu. Kupio ga je i porobio sve ljude, pretvarajući cijelu zemlju u svoju osobnu plantažu robova.

Prerušio je svoje poslovne transakcije kao “dobrotvorne” i “znanstvene” napore pod zastavom Međunarodnog afričkog društva. On je koristio robovski rad izvući resurse Konga i usluge. Njegova vladavina bila je provedena putem radnih kampova (logora), sakaćenja tijela, egzekucija, mučenja i privatne vojske.

Većina nas, ne znamo točan postotak, ali bojimo se da je izuzetno visok, nije učila o njemu u školi. U medijima se ne čuje za njega. On nije dio širokog narativa ugnjetavanja (koji uključuje stvari kao što je holokaust tijekom Drugog svjetskog rata). On je dio duge povijesti kolonijalizma, imperijalizma, ropstva i genocida u Africi o kom nas nisu učili u školi.

Mark Twain napisao je satiru o Leopoldu pod nazivom “Monolog Kralja Leopolda; obrana njegove vladavine Konga ”, gdje ismijava kraljevu obranu svoje vladavine terora, uglavnom kroz Leopoldove vlastite riječi. Ima čak 49 stranica. I treba razmisliti zašto smo svi čitali u školi Huckleberry Finn i Tom Sawyera, ali ne i Kralja Leopolda. Je li to slučajnost? Sa točke gledišta Odjela za obrazovanje diljem cijelog svijeta, Afrikanci nemaju povijest.

Postoji stranica na Wikipediji pod nazivom “Genocidi u povijesti”. Međutim, genocid u Kongu nije uključen, ali se ipak spominje. Ono što se sada zove Demokratska Republika Kongo spomenuta je kao referenca rat u Kongu (Veliki afrički rat) gdje su obje strane multinacionalnih sukoba lovili Bambenga i pojeli ga. Kanibalizam i ropstvo su užasno zlo koje mora biti upisano u povijest, ali bijelac koji je pretvorio Kongo u svoj ​​osobni koncentracioni logor i ubio 10 do 15 milijuna ljudi nije ušao u povijest ni na Wikipediji.

Kada ubijete 10 milijuna Afrikanaca, niste se zvali “Hitler“. Vaše ime ne simbolizira životnu inkarnaciju zla. Vaše ime i slika ne proizvodi strah, mržnju i tugu. Vaše žrtve nisu razgovarale o tome i vaše ime nije ni zapamćeno.

Naravno, nije Leopold bio jedini izvor zla u Kongu. Imao je generale i vojnike koji su izvršavali njegove zapovijedi i provodili zakone. To je bio sustav. Ne govori se o tome što je kapitalizam učinio u Africi, sve privilegije koje su bogati bijelci dobili iz ovog genocida su skriveni.

Žrtve imperijalizma su nevidljive.
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Tajni film iz 1933. godine prikazuje Edwarda VIII kako uči nacistički pozdrav buduću kraljicu

Buckinghamska palača priopćila je u subotu ujutro da je vrlo razočarana što je tabloid Sun objavio video iz ranih 30-ih godina prošlog stoljeća na kojima je tadašnja princeza, a sadašnja kraljica Elizabeta II u stavu nacističkog pozdrava

Na kratkom videu koji je Sun objavio na svojoj web stranici kraljica, koja je tada imala šest ili sedam godina, diže desnu ruku u zrak, a pored nje isto to radi i pokojna Kraljica majka.

Razočaravajuće je što je fotografija snimljena prije osam desetljeća, koja očito potječe iz osobne obiteljske arhive Njezinog kraljevskog veličanstva, došla u nečije ruke i što se eksploatira na ovaj način, rekao je glasnogovornik Buckinghamske palače.

Na fotografijama su i kraljičina sestra – princeza Margaret, te kraljičin ujak, tada budući kralj Edvard VIII, koji je abdicirao 1936. kako bi mogao oženiti razvedenu Amerikanku Wallis Simpson. Izgleda da ih on i potiče na nacistički pozdrav.

Oko Edvarda VIII već se desetljećima roje kontroverze, tvrdi se da je bio simpatizer nacističkog režima Adolfa Hitlera, s kojim se u Njemačkoj srdačno susreo dvije godine prije početka Drugog svjetskog rata.

Zapanjujući filmski isječak je ležao skriven osam desetljeća. Zrnati film pokazuje da je u pitanju 1933 ili 1934, kada je već Hitler porastao u vrhovnoj vlast u Njemačkoj.

Iako očito ovo nije dokaz da je kraljica Kraljica Majka nekada bila nacistički simpatizer, Edwardove veze s Hitlerom i fašizmom su vrlo dobro dokumentirane, kao i one njezinog muža Phillipa.

Sveučilište u Londonu akademski je dodalo: “Hitlerov pokret je brzo rasao od 1929 i mnogi njemački rođaci kraljevske obitelji su bili privučeni njemu.”

Iz britanske kraljevske palače tvrde da kraljica nije mogla shvaćati značenje te geste budući da je bila dijete.

Većina ljudi će ove slike vidjeti u odgovarajućem kontekstu. Radi se o obiteljskoj igri, a te geste su mnogima bile poznate. U to vrijeme nitko nije mogao znati kako će se stvari razvijati, poručio je glasnogovornik.

Edward VIII (otac kraljice Elizabete) u posjeti prijatelju

Ako uzmemo pretpostavku da se ratovi planiraju barem 10 godina unaprijed, možemo pretpostavljati da je vrh engleske krune znao u što će se taj pozdrav razvijati jer je blisko surađivala sa Adolf Hitlerom. U to vrijeme, Velika Britanija je davala velike kredite za razvoj industrije u Njemčkoj, i to ponajviše ratne industrije.

Sun je prije deset godina objavio i fotografiju princa Harryja na kostimiranoj zabavi u uniformi s kukastim križem. On se kasnije zbog toga javno ispričao.
 

 
 
(jutarnji,youtube/uredio:nsp)

“U Norveškoj djeci u jaslicama čitaju bajke o princu koji se zaljubio u kralja”. 

*
“U Švicarskoj dječake treba dovoditi u vrtiće u haljinama”.
*
“U Danskoj na stupovima stoje oglasi: “Iznajmljuje se konj zbog intimnih odnosa”.
*
“U Njemačkoj u jednom gradiću legalno funkcionira 10 zoo-bordela“.
*
“U Americi se provode izbori ljepote među transvestitima-dječacima od 6 godina”.
*
“U Kanadi su legalizirani eksperimenti na djeci: sterilizacija, lobotomija”.
*
“U Švicarskoj je 30 000 djece oduzeto tradicionalnim roditeljima i već predano istospolnim”.
*
“U Norveškoj će se u školskom programu za prvašiće pojaviti predmet “incest”.
*
“U Kanadi je pedofilija – službeno priznata seksualna orijentacija”.
*
“2013. god. su u svim školama u Francuskoj zamijenili “dječake” i “djevojčice”.
*
“U Nizozemskoj legalno postoji stranka pedofila, a također je prisutna i infantofilija, onosno odnosi s novorođenima.”

U kolovozu 2012. u Rusiji, točnije u Moskvi održana je konferencija pod nazivom ‘Uništenje obitelji i spola novim svjetskim poretkom’. Konferenciju je organizirao ruski kršćanski preporod u suradnji s međunarodnim pokretom pod nazivom ‘Ruske majke’.

Glavna gošća konferencije bila je Irina Berset, Ruskinja koja je 45 godina živjela u Norveškoj i koja je nakon što joj je norveški sud oduzeo djecu jer nije bila tolerantna na pedofiliju potrošila godine istražujući i skupljajući dokumentaciju i razna svjedočanstva kako bi ruskoj tradicionalnoj javnosti prikazala koji je pravi cilj Novoga svjetskog poretka u odnosu na obitelj. Hrvatska je na sreću tek ove godine primljena u Europsku uniju pa stoga malo kasni s mnogim zakonima zapada koji imaju u cilju potpuno uništenje obitelji

U nastavku možete pročitati cijeli govor Irine Bereset koja se svim snagama suprotstavlja Novom svjetskom poretku i njegovim nehumanim planovima.

“Dobar dan,

Zovem Irina Berset.
Ja sam danas ovdje da bih svjedočila o toj kugi trećeg milenijuma, s kojom se susrela moja obitelj na zapadu. I ne samo moja obitelj osobno. Danas, međunarodna organizacija ruskih roditelja – majki, očeva, djedova i baka pod nazivom – “Ruske majke”, broji obitelji iz više od 30 zemalja svijeta, koje su nastradale od nasilnog razdvajanja od rođene djece u inozemstvu. Te obitelji su živi svjedoci toga što se događa s ruskom djecom izvan Rusije. Ja skupljam svjedočanstva i dokumente na tu temu posljednje dvije godine. Za to vrijeme, na raznim jezicima svijeta, meni su slali publikacije zapadnih medija, video-svjedočanstva, TV-reportaže, filmove, knjige, znanstvena istraživanja. Sakupivši te dokumente, ja ću vam u sažetom obliku reći kako se vrši uništenje porodice i spola na zapadu.

Moj zadatak nije bio da ocjenjujem to što se tamo događa. Ja sam se samo trudila da skupim činjenice, dokumente i svjedočanstva. S jednim jedinstvenim ciljem, da privučem pažnju javnosti u Rusiji i ostatku kršćanskog svijeta, ruskih znanstvenika i specijalista, povjesničara, sociologa, teologa, kriminalista, politologa, psihologa i dr., a također, želim privući vašu pažnju, uvaženi gosti današnje konferencije i upozoriti vas o činjenici da je cijeli svijet danas obuhvaćen idejom uništenja prirodnog spola i idejom uništenja obitelji.

Meni je osobno dječja policija Norveške pod prijetnjom pištoljima, odvela u zarobljeništvo moja dva rođena sina. 8. travnja 2011. u moj norveški stan upala su dva suradnika socijalne službe i dva policajca. Ti službenici oteli su moju djecu i odveli ih na skrivenu adresu, skrivajući ih od mene, njihovog roditelja. Pitanje je zašto?

Ja znam zašto. Radi se o tome što sam se ja dan prije toga događaja obratila policijskoj stanici u selu gdje živimo s pritužbom na to da su norveški građani s mojim mlađim četvorogodišnjim sinom, kako mi se tada činilo, vršili nezakonite bludne radnje. Sud Norveške me je tada proglasio netolerantnom ženom prema norveškom moralu. I zato su mi oduzeli djecu.

Djecu su predali tolerantnijim roditeljima br. 3 i 4. Ti iznajmljeni roditelji nisu imali ništa protiv da se mojoj djeci u norveškom vrtiću i školi predaju osnove netradicionalnih tjelesnih odnosa. Kažete da je to nemoguće?

Ja također tada nisam znala, ali sada znam, da se u Norveškoj već mnogo godina realizira državni program promjene djece iz običnih dječaka i djevojčica u druge osobe. Kakve?

To je pitanje nad pitanjima. S gledišta običnog čovijeka, postoje samo dva prirodna spola – muški i ženski. Je li tako? Ali, sva nesreća je u tome što je za sav ostali zapadni svijet taj pogled davno zastario. Novi moderni psiholozi, sociolozi pa čak i psihijatri prodaju lažnu ideju, da prirodni spol uopće ne postoji i nikad nije ni postojao. Govore kako je to samo jedna od velikih kršćanskih zabluda. Neljudi tvrde da ustvari spolova ima mnogo više. Prvo je bilo rečeno kako tih spolova ima 6 ili 7. Ali sada, ta je brojka porasla nekoliko puta i broji oko 20 raznih spolova. Ludilo, kažete?

Ne. To je realna druga ideologija. I ta druga ideologija je sastavljena na paradigmi ne prirodnog i normalnog, već nekog “neprirodnog” socijalnog spola. To jest, ona je napravljena na ideji da spol, ne samo da se može mijenjati već se i mijenja isključivo iz nekih čisto socijalnih razloga ili socijalnih uloga. Autori ideje velikog broja spolova bili su izopačenici. Svaki novi spol oni su počeli povezivati s drugim vidom izopačenosti. Prosto govoreći, izopačenici su predstavili ideju da se spol određuje prema objektu s kojim se vrši tjelesni odnos. Izopačenici su riječ “spol” zamijenili seksualnom orijentacijom.

Ako je izopačenik seksualno orijentiran na djecu, to je njegov spol “pedofil”. Ako je izopačenik seksualno orijentiran na životinje to je njegov spol “zoofil”. Tako to izgleda u grubo. Postoje među izopačenicima oni koji su odmah orjentirani i na djecu i na životinje. Takve osobe su sami izopačenici nazvali kvir što znaći uvrnut ili izopačen.

Da se ne bi miješalo sa tradicionalnim spolovima, izopačenici su riješili da samu riječ “spol” proglase kao “zastarjelu” i tako su ga izbacili u povijest. Socijalni stručnjaci pojačali su uništenje spola u zapadnoj kulturi nadgrobnim spomenikom, na kome su napisali novi izraz gender. Osim toga, u engleskom jeziku riječ “gender” još označava potpuno i kategoriju “roda”: muški rod, ženski rod i srednji rod.

I eto, ti sotonski “genderi” počeli su se množiti danonoćno i danas ih ima na tisuće. U početku su potrošili 20 – 30 godina na to da bi usadili u svijest čovječanstva i u cjelokupnoj zapadnoj kulturi, zapadnoj glazbi, zapadne književnosti i zapadnoj umjetnosti da su “muškarci” i “žene” izumrli kao dinosauri, a tamo postoje samo “homo”, “lezbijke”, “biseksualci”, “transvestiti” i “transgenderi”. Usput, pod parolom “prava čovjeka na izopačenost” – prirodni spol prestao se zvati prirodnim i normalnim

Na taj način proizvedena je “lingvistička čistka”, uništenje nas – “muškaraca” i “žena” iz kulturne sredine. Zato nije ni čudo što su se tradicionalni “muškarci” i “žene” u zapadnom svijetu, postepeno počeli promtrati kao rudimenti, ostatci starog, zastarjelog učenja, odnosno ljudi “druge vrste”.

Znate li kako nas normalne ljude nazivaju na zapadu? Već odavno se riječ “prirodno” za sve nas se ne koristi. Umjesto njega ubačena je druga riječ – “straight”, što znači doslovno – “pravi”. To jest, vi i ja smo “strejteri”. Što je to? Ništa. Praznina. “Straight” je zbir zvukova koji ništa ne znače, bez ikakvog smisla, bez korijena, bez materijalnog ekvivalenta. Danas se može zaključiti da se to izvještačeno lingvističko izbacivanje prirodnog spola u zapadnom svijetu izvršilo i uskoro će biti završeno.

Moji zaključci proizlaze iz realnosti. U tolerantnoj Europi, u Kanadi, SAD-u, Novom Zelandu, Australiji, ako budete morali izraziti svoju seksualnu orijentaciju (na primjer u bračnoj agenciji) predložit će vam da postavite kvačicu u polje: “strejter”, “homo”, lezbijka”, “biseksualac”, “transvestit” ili “transgender”. Danas bismo mi trebali staviti kvačicu u polje “strejter”. I ja i vi. Mi prekrasno shvaćamo da mi nismo nikakvi “strejteri”, mi smo muškarci i žene. Ali nas i vas tamo nema. Nas su očistili. Lingvistički. Uništili. Satrli. Otpisali…

Uništenje prirodnog spola na lingvističkoj razini

Uništenje prirodnog spola na lingvističkoj razini – to je bio prvi korak zapada. Drugi korak zapada je uništenje prirodnog spola u osobnim dokumentima. Da, da. Multitolerantni zapadnjaci su napravili drugi korak za izbacivanje prirodnog spola iz svih osobnih papira. A prije svega iz putovnice. Do nekoliko godina unazad nitko u Rusiji nije primijetio kako je u Australiji i Novom Zelandu, kao probni svjetski projekt bio uveden treći spol. Što je to? Do tog trenutka u putovnici, u polju ” spol”, bile su samo dijve mogućnosti – “muški” i “ženski” spol, tj. bila su dva polja i u jednom od njih je stajala oznaka. A sada ima tri kvadrata. Treći kvadrat obilježen je slovom “X”.

Taj treći spol su osim u navedene dvije države, uveli na Tajlandu, a od 1. studenog 2013., to treće polje će se pojaviti u putovnicama, prvo Njemačke, a zatim ubrzo i u zemljama svih drugih država Eurozone. Nakon toga će u vrlo kratkom roku, to polje “X” spola potpuno izbaciti naš i vaš prirodni spol iz osobne dokumentacije cijelog zapada.

Prvo će svi izopačenici biti zapisani u trećem polju “X”. Zatim, oni neće biti zadovoljni time što u njihovoj putovnici stoji apstraktno slovo “X”. I onda će izopačenici svih vrsta zavikati na cijeli svijet o svojim tkz. “pravima čovijeka” zbog svog slova, svoje seksualne orijentacije. I onda će se u trećem polju naći slova “l”, “g”, “b”, “t”, a zatim i drugih “grupa” seksualne orijentacije, koje se množe ne dnevno, nego satima. A s obzirom na to da putovnica nije promjenjiva, to će naše i vaše kvadratiće “m” i “ž” jednog dana potpuno izbaciti iz upotrebe. Ili će oni sami nestati kao nepotrebni. Ili će ih izbaciti iz bilo kojeg drugog razloga. Nije bitan scenarij, bitan je kraj – uništenje našeg i vašeg prirodnog spola iz osobnih dokumenata.

Treći ciklus uništenja spola je fizičko poravnavanje

Treći ciklus uništenja spola je fizičko poravnavanje. Zapad napada našu djecu, trudeći se da im usadi netradicionalnu orijentaciju od rođenja. Ako roditelji nisu pokorni i protive se tome, zapad je smislio odstranjenje roditelja iz procesa odgoja potomstva. Oduzimanje djece u modernoj Europi i po cijelom zapadu sada je riješeno tako da se obavlja odmah od dna rođenja. Pomoću te jedinstvene kazne, prisilna predaja potomstva državi – likvidirana je kategorija roditelja i uništena je obitelj kao stup društva.

Sada funkciju odgoja djece preuzimaju osobe tolerantne na izopačenosti. Na zapadu su napravljeni posebni programi u tom pravcu za jaslice, vrtići, škole i sveučilište. Čudit ćete se, ali napisana je i predstavljena nova dječja književnost tolerantna na izopačenosti. Ona je osmišljena za sve uzraste: od nule do 1. godine, od godine do dvije, od dvije do četiri, od četiri do šest, itd.

U prosincu 2012. godine, istaknute feministkinje u Europskom parlamentu dale su prijedlog za izglasavanje zakona koji zabranjuje svu klasičnu dječju književnost u Europi. Takva književna inkvizicija samo što nije uvedena. Istina, nedostajalo im je samo nekoliko glasova pri glasanju u Europarlamentu i svoje su prvo vrijeme neoinkvizitori tada izgubili. Ali zato su u Francuskoj uspjeli. Tamo sada potpuno legalno prvačići u školi uče novu prozu: “Tata nosi haljinu”. Ta knjiga je svojevrsna francuska azbuka homoseksualnosti. On priča djeci o tome da Maša nije djevojčica, a Vasja – nije dječak.

O svemu ovome sam prvi put saznala iz pisama Rusa koji žive u Australiji, Švicarskoj, Novom Zelandu, SAD, Kanadi ili u Europi. Ruski roditelji u svojim pismima opisuju, s gledišta ruskog čovjeka, činjenice i pojave suvremenog zapada. Evo nekoliko kratkih citata iz pisama:

“U Norveškoj djeci u jaslama djeci čitaju bajke o princu koji se zaljubio u kralja”.

“U Švicarskoj dječake treba dovoditi u vrtiće u haljinama”. “U Danskoj na banderama stoje oglasi: “Iznajmljuje se konj zbog intimnih odnosa”. “U Njemačkoj u jednom gradiću legalno funkcionira 10 zoo-bordela”.”U Americi se provode izbori ljepote među transvestitima-dječacima od 6 godina”.”U Kanadi su legalizirani eksperimenti na djeci: sterilizacija, lobotomija”. “U Švicarskoj je 30 000 djece oduzeto tradicionalnim roditeljima i već predano istospolnim”.” U Norveškoj će se u školskom programu za prvačiće pojaviti predmet “incest”. “U Kanadi je pedofilija – službeno priznata seksualna orijentacija”. “2013. god. su u svim školama u Francuskoj zamijenili “dječake” i “djevojčice”. “U Nizozemskoj legalno postoji stranka pedofila, a također prisutna je i infantofilija, odnosno odnosi s novorođenima.

U posljednje se svjedočanstvo ne može povjerovati bez dokaza. Zato smo to provjerili i  na nizozemskom jeziku našli mnoštvo novinskih materijala i TV emisija o krivičnom procesu koji je privukao najviše pažnje 2012./13. godine.

Radi se o tome da je jedan nizozemski homoseksualac koji je živio u istopolnom braku silovao preko stotinu djece. Njegova najmlađa žrtva imala je samo 9 dana od rođenja. A najstarija dvije i pol godine. Dobro ste čuli, riječ je o novorođenčadi i maloj djeci. O masovnoj rasprostanjenosti infantofilije u Eurozoni govori činjenica koju su spomenuli u mnogim medijima čak i na ruskom jeziku, da su kod tog zadržanog infantofila našli gigantske količine neuništenih foto i videomaterijala. Toliko velike količine da njima možete napuniti cijeli interne.

U Nizemskoj je obitelj odavno uništena

Ali, ono što je još više poražavajuće – tu djecu nije nitko zaštitio. U Nizemskoj je obitelj odavno uništena. Roditelji te djece po zakonima Europe nisu imali nikakvo pravo da svjedoče o nasilju nad svojom djecom. Zato što nizozemski sud nije bio sklon da to nazove aktom “nasilja”. Jer se sve te žrtve – dojenčad, nisu nikad ni na koji način protivile. Došlo je čak do toga da su stručnjaci ustvrdili da je uzrok toga što se dogodilo “hiperseksualnost” tog homoseksualnog amoralnog subjekta.

Ma kako neverojatno vam to sada zvuči, sve su to činjenice. I sve to možete sami pronaći ako unesete u Google pojmove ‘zvijer infatofil’ i sl. Ovi interesi najviše su rasprostranjeni među ženama. Da, da, dobro ste čuli. Pedofilija, incestofilija i infantofilija – to su i ženski poroci suvremenog zapada.

Naime, ruski roditelji koji danas žive na zapadu na udaru su globalne svjetske politike. Njihova svjedočanstva govore o namjernom uništenju tradicionalne obitelji, tradicionalnih vrijednosti, a također i o prisilnoj promjeni spola kod djece – to je upozorenje za Rusiju i ostatak kršćanskog svijeta. Ja sam pobjegla iz Norveške čim sam mogla. Morala sam ostaviti sve: stan, dom, auto, imovinu i sve osobne stvari stečene tijekom 45 godina života. Od dvojice sinova uspjela sam spasiti samo jednog. Drugog mog sina sada kriju u šumama Norveške na tajnoj adresi. Tajnoj samo za majku, za mene.

Kako i slijedi iz zakona suvremene Europe, tradicionalna majka danas “neprijatelj je broj jedan” za svako dijete. Upravo zato su svi sudovi, uključujući i Viši sud Norveške, ustanovili da lišavaju mene, majku, svim kontaktima s rođenim sinom, oduzetim u Norveškoj. To jest, netolerantinima kako nas nazivaju danas je zabranjeno apsolutno sve: prijepiska, čestitke, telefonski razgovori, čak i skype. Netolerantni čak nemaju ljudska prava. Nikakva.

Već dvije godine nema ni vijesti od svog sina. Kada su ga odveli pod cijevima pištolja u zarobljeništvo, moj Miša imao je samo 4 godine. U tom pedofilnom zarobljeništvu je već dvije godine. To jest, on sad ima već 6 godina. On je u Norveškoj išao u vrtić gdje su mu odgajiteljice, lezbijke čitale bajke o gejevima i transvestitima. A ove godine je krenuo u norvešku školu. Tamo ga učitelji homoseksualci obučavaju azbuci ljubavi na satu pod nazivom “incest”. I to je sve čista istina, nije san i nije horor film.

Čuvajte svoju obitelj i širite dalje ovu istinu!
 
(facebook,dnevno/uredio: nsp)

Govori se da je pećina Zedekiah već desetljećima najvažnije okupljalište svjetskih masona.

U pećini u kojoj se održavaju „masonski sastanci“ zaista postoji velika željezna tabla s natpisom “Dvorana Slobodnih zidara”. Na stropu pećine vide se znakovi masona i hebrejsko pismo. To potvrđuje da se jednom godišnje ovdje u najvećoj tajnosti ovdje okuplja nekoliko stotina masona iz svih dijelova svijeta.

Kako bi sačuvali svoju tajnovitost, masoni mijenjaju datum okupljanja, a na dan održavanja njihovog susreta pećina je zatvorena za javnost.

Zadnji sastanak održan u ožujku 2012.

U izjavi za agenciju Anadolija čuvar pećine, koji nije želio otkriti svoj identitet, potvrdio je da su masoni zadnji sastanak ovdje održali sredinom ožujka ove godine. Kazao je kako je na sastanak došlo oko 200 masona iz čitavog svijeta.

Zainteresiranost masona za ovu pećinu možda mogu objasniti neki stari židovski zapisi.

Također, u Novom Zavjetu se navodi da je “kralj Solomon (poslanik Sulejman a.s.) dao je da se prva židovska bogomolja izgradi od kamena ove pećine“.

Pretpostavlja se da je pećina koja se spominje u Novom Zavjetu ustvari Zedekiah pećina.

Vjeruje se da se židovski kralj Zedekiah mjesecima skrivao u ovoj pećini od babilonskog kralja Nabukadnezara.

U periodu Osmanskog carstva nije bilo dopušteno da se pećina otvori, pa je tek 1967. godine, nakon šestodnevnog rata Izrael otvorio pećinu za posjete.

Pećina, čija je površina iznosi devet tisuća kvadratnih metara, široka je 100 metara. Visina pećine kreće se od četiri do 15 metara.

Pećinu Zedekiah također poznata kao Salomonovi kamenolomi jer ima 5 rali (20.000 m ²⁾ podzemnih meleke vapnencaca koji se proteže u dužini od pet gradskih blokova ispod muslimanskih četvrti Starog Grada u Jeruzalemu.

Imena: Osim Zedekiah pećina i Salomonovih kamenoloma, ovo mjesto je poznato po imenima Zedekiah grotlo, Sulejmanova špilja, Royal kaverna (ili Royal Pećina ili Royal Kamenolomi) i Korah pećina. Arapski naziv Migharat al-Kitan, ili “Pamuk Špilja”, također je bio korišten; kaverna je  nekada bila korištena kao mjesto za pohranjivanje pamuka.

Povijest

Sama usta pećine Zedekiah su prirodni fenomen. Unutrašnjost špilje je urezana od strane robova i radnika tijekom razdoblja od nekoliko tisuća godina, upravo kada je počelo vađenje kamena koj je nemoguće utvrditi.

Herod Veliki (73 BC – 4 BC) je svakako koristio glavni kamenolom Zedekiah za izgradnju blokova u obnovi hrama i njegovih potpornih zidova, uključujući i ono što je danas poznato kao Zapadni zid (plača). Kamen iz kamenoloma također je bio korišten za izgradnju projekata Heroda Agripe I. (10 BC – 44 AD). Podzemni kamenolom je bi okoristan u svim godišnjim dobima i svim vremenskim uvjetima.

Glavna soba u pećini

Kada rimski židovski pisac Flavije (37-100 AD) spominjao “kraljevsku špilju” u Starom Gradu, vjerovalo se da vjerojatno on misli na Zedekiah špilju.

Sulejman Veličanstveni (1494-1566), osmanski sultan koji je izgradio prisutne zidove oko Starog Grada, također je navodno minirao kamenolom, u konačnici ga zabrtvljuje oko 1540, zbog sigurnosnih razloga.

Područje se onda izgubio u povijesti za više od 300 godina, sve dok 1854. godine, američki misionar James Turner Barclay nije šetao svog psa jedan dan. Prema priči, pas koji je slijedio miris lisice, kopao je kroz blato u neposrednoj blizini starog gradskog zida i odjednom nestao kroz otvor. Nakon sumraka, Barclay i njegova dva sina, odjeveni u arapske odore, noseći svijeće, skliznuli su kroz novootvorenu pukotinu i otkrili ogromnu pećinu, kao i kosture prethodnih posjetitelja.

Masoni Izraela održavaju godišnju ceremoniju u Zedekiah špilji, i smatraju ga jednim od najcjenjenijih mjesta u svojoj povijesti.

(Masonski ritual tvrdi da je kralj Salomon bio njihov prvi Grand Master – a neki masoni osjećaju da je špilja definitivno Salomonov kamenolom.) Prema Matti Shelon, šefu izraelskih slobodnih zidara: “Od 1860. držimo ceremonije u pećini”.

Prema Vrhovnom Grand Royal Arch poglavlju države Izrael, mjesto “ima posebno značenje posebno za Mark Master Masone i Royal Arch Slobodne Zidare”. Počevši u danima britanskog mandata (1920), špilja je korištena za svečanosti Mark Master zidara. Iako se ova praksa privremeno prekinula između godina 1948 i 1968, impresivna ceremonija posvećenja Vrhovnog Grand Royal Arch poglavlja države Izrael je započela opet u proljeće 1969. godine, i od tada se “Mark stupanj” izvodi u špiljama u prosjeku jednom godišnje.

U 1873., francuski arheolog Charles Clermont-Ganneau otkriio je sirove rezbarije od kerubina u maloj niši u špilji. Sredinom 1880-ih, špilja je bio okupiran od strane njemačke vjerske sekte koja je na kraju evakuirana od strane njemačkog konzula u Jeruzalemu nakon što su se mnogi u toj skupini razboljeli od života u vlažnim i nehigijenskim uvjetima.

Manje vađenje kamena se dogodilo u 1907., kada se kamen koristio u turskom zvoniku iznad vrata Jaffa. Inače, mjesto nije bilo posjećivano opet do 1920., kada je počelo biti nešto kao turistička atrakcija.
 

 
(klix.ba,philotimo-leventia.blogspot.com)

Malo ću vam pisati o svojoj knjizi “Sve piše u novinama…(a ponešto i ne)” čiju naslovnicu već par mjeseci vidite sa strane. Baš se jučer nekako dogodilo da sam je punih pet minuta predstavljao u emisiji ‘Hrvatska uživo’, što je bio početak moje velike propaganda kampanje, a ujedno i njezin kraj (kampanje, ne knjige).

Pa prije nego kampanja završi, evo par riječi o (a i iz) knjige.

Naime, malo ljudi se neće složiti s tvrdnjama da je život sve teži i neizvjesniji, hrana sve nekvalitetnija, svijet sve nesigurniji, centralizacija globalne vlasti i kontrole u porastu. Pitanje oko čijeg odgovora se neće svi složiti jest je li takav trend događaja posljedica neke namjere ili tek nekog unutrašnjeg, sustavu prirođenog mehanizma.

Moja razmišljanja već se par godina kreću se u smjeru ove prve mogućnosti. Gorivo za takva razmišljanja predstavlja barem desetak tisuća stranica knjiga koje se bave raznim temama, pa tekstova poput onih iz časopisa Nexus, pa informativnih i zanimljivih razgovora i dijeljenja mišljenja tijekom druženja s ljudima koji imaju slični pogled na stvari ili smo ga čak zajedno stvarali tijekom višegodišnjeg druženja.

Dakle, pričam o nekom dugoročnom totalitarističkom planu za sticanje apsolutne kontrole nad resursima i ljudima ovog planeta, nad njihovim životima i financijama, kao i nad njihovim mislima i uvjerenjima. Jer totalitarizam upravo to i jest, sustav u kojem se (pomoću programiranja i staha) potpuno vlada ljudskim životima i, po mogućnosti, ljudskim mislima. Svaki totalitaristički sustav tijekom povijesti bio je takav. Ili se barem trudio biti.

Misao da se upravo nešto takvo zbiva sada, i to na globalnoj razini, a da mi to i ne primjećujemo, zvuču fantastično, prefantastično štoviše. Ali postoje podaci da je upravo tako. Nećete ih spaziti ako ste tek prosječno informirani iz novina ili s televizije, pa čak niti ako ste obrazovaniji od prosjeka, ali nikad niste naučeno propitkivali iz samog korijena, koji se, kao i svaki, nalazi pod zemljom i nevidljiv je, ali ipak hrani cijelo stablo.

Taj plan nadilazi dnevnu politiku, pa i mjesečnu i godišnju. Iz te je perspektive poprilično nevidljiv, kako je i zamišljeno da bude. Njegove dvije glavne taktike odlično je sažeo David Icke. Prva je ‚problem-reakcija-rješenje’. Stvori neki problem, da uslijedi reakcija ljudi da se nešto mora učiniti po tom pitanju, i onda, na njihov zahtjev,  uvedi rješenje koje već otprije čeka u ladici, a koje ti daje veću moć, zbog čega ga nitko ne bi prihvatio u normalnim okolnostima. Druga taktika je ‚metoda malih koraka’. Ako želiš stići od točke A do točke B, zadrži to za sebe i neprekidno radi sićušne korake u tom smjeru. Svaki od tih malih koraka podrži nekim objašnjenjem koje zvuči logično i kao da je usmjereno u dobrobit ljudi. I tako stvori povijest po svom ukusu.

Kombinacija tih dviju taktika vrlo je moćna.

Kako bih mogao sam provjeriti te tvrdnje, neovisno o podacima koji su mi do tad predočeni? Nisam tajni agent pa da se šuljam do sefova s tajnim dokumentima, prelijen sam i s previše svakodnevnih obaveza da bih se bacio na višemjesečni terenski rad da bih razotkrio neku pojedinu temu, a osim toga, da bih  potvrdio ove teze, bilo bi potrebno razotkriti desetke tema i pronaći im međusobne veze. I još osim toga, to su razni autori već napravili. Neki su se bavili samo jednim područjem, a neki su povezivali više područja u novu sliku. Svima sma ih vrlo zahvalan zbog toga. Pa sam odlučio okrenuti se nečemu što mi je često pri ruci i što ne zahtijeva nikakav dodatni napor.

Novinama.

Nemojte misliti da sam postao redoviti čitatelj koji opsesivno traži nešto što je zamislio da će naći. Uopće ne. Novine zapravo uopće ne čitam, a još manje kupujem. No, svakih par dana, a ponekad bi prošao i cijeli tjedan ili više, listao bih ih u kafićima uz kavu. Zapravo, isprva ih nisam uzimao u ruke s nekom posebnom namjerom. Ali sam, i ne htijući, neke vijesti odjednom počeo vidjeti drugim očima. Sad sam u njima uočavao pozadinu događaja i što se njima želi, spin koji su mnoge vijesti sadržavale ukazivao mi se kristalnom bistrinom, a ono što je u njima bilo neizrečeno, što bi bacilo potpuno drugo svjetlo, zvonilo je glasnije o onoga što je bio rečeno. Potom bih izvadio svoj švicarski nož i kriomice od konobara u dva poteza izrezao tekst koji mi je privukao pažnju. Koliko je samo izrezanih novina ostalo iza mene u kafićima!   

Knjigu “Sve piše u novinama” možete shvatiti i kao mentalni eksperiment. Više od svega bih volio da zaista sve zaključeno predstavlja moju utvaru. Uostalom, neki koji čitaju ove retke već će sada zaključiti da je to baš tako, da je riječ samo o još jednoj paranoičnoj teoriji urote.

Neka i jest.

Ali ipak postoji postoji mogućnost da svi ti podaci i posljedični zaključci točni. Sve ovisi o tome koliko si dopustite duboko ući u materiju.

U tom slučaju, stvar postaje preozbiljna da bismo je odbacili bez razmatranja, samo zato jer se nekome čini glupa.

Samo zato jer netko neinformiran tako misli, netko tko govori napamet ili s pozicije autoriteta ili na temelju unaprijed stvorenih zaključaka i predrasuda, a ne na temelju upućenosti Takve misli doista ne vrijede ništa. Također, ako je priča točna, onda se ista grupacija potrudila zamaskirati svoje korake i napraviti da plan ne bude vidljiv na prvi pogled.

Smatram da bi svaki čovjek trebao biti upoznat sa svim tim informacijama i sam razmotriti što sve to znači. Ili neka se o toj temi povede javna rasprava (što je samo hipotetski prijedlog, u ovom svijetu dirigiranih medija i programiranih ili unovačenih ljudi) i tako dođe do zaključka.

Ako se sve te teorije o uroti pokažu netočnima, bit ću prvi koji će ih zgužvati i s veseljem šutnuti u najbliži kontejner.

Uostalom, malo drugačijeg razmišljanja o svijetu svakako ne može naškoditi.

Što se tiče knjiga koje otkrivaju globalnu urotu, u svojoj glavi sam ih podijelio na dvije vrste. U prvu sam stavio one koje se obično nazivaju ‘teorijama urote’, mada je to bezveze, to su jednostavno knjige koje iznose pozadinu nekih događaja, ukazujući na skrivenu ruku svjetske elite koja je upravljala događajima. Spomenuo bih autora i istraživača Williama Engdahla koji je u tri knjige obradio tri poluge moći globalne elite – naftu, GMO i novac. To su knjige Stoljeće rata, Sjeme uništenja i Bogovi novca . Daniel Estulin bavio se skupinom o kojoj je napisao knjigu pod naslovom Istinita priča o družbi Bilderberg. Vrlo kvalitetni autor je i Jim Marrs, koji je napisao kod nas neobjavljene knjige Rule by Secrecy i The Rise of Fourth Riech. Među ove knjige spada i po pitanju mnogih detalja vrlo informativna  knjiga Nevidljiva ruka Ralpha Eppersona. Pa onda fenomenalni Jeffrey Grupp s knjigom Korporatizam. Od svih tih autora, najdalje u istraživanju, a to znači najbliže istine, po mojoj je procjeni stigao David Icke, čijih je pet odličnih knjiga do sad objavljeno kod nas. Njega je  istraživanje odvelo i dalje od granica koje neki od gornjih autora nisu mogli preći pa tako niti suvislo odgovoriti na neka pitanja, sve do pitanja što je prava priroda stvarnosti, u čemu se po svemu sudeći krije ključ rješenja kako stati uroti na kraj.

Icke je predstavio skoro zastrašujuću gomilu podataka, koji se pred čitateljem povezuju sami od sebe, a nije ga bilo strah uhvatiti se u koštac čak i s onim naizgled fantastičnim. Sjećam se kad je jedan čovjek, koji se smatra vrlo racionalnim i inteligentim, na preporuku počeo čitati jednu Ickeovu knjigu i odustao u trenutku kad je pročitao da je ovaj, dokazujući neke svoje navode,  napisao da George Bush direktni potomak krvoločnog vladara Vlada Tepeša Drakule. U tom trenutku je taj čovjek odustao od daljnjeg čitanja, zgrožen nevjerojatnošću tog podatka. Icke je za njega bio potpuna budala.

No, nekom igrom sudbine, samo tjedan dana nakon njegova odustajanja, neki su naši portali prenijeli vijest-zanimljivost iz New York Timesa koja je govorila da je… Bush  potomak Vlada Tepeša Drakule! Koliko god to nevjerojatno zvučalo. Podatak je pribavljen iz službene institucije koja se bavi genealoških istraživanjima američkih predsjednika. Ne treba reći da to svejedno nije vratilo kredibilitet Davoda Ickea u očima onog nesuđenog čitatelja, no to zaista nije ni važno. Istina je koja je, bez obzira što bilo tko, uključujući i mene, vjerovao.

Knjigu sam napisao najviše inspiran upravo knjigama Davida Ickea, kao i njegovim kolumnama u časopisu Nexus. U kojem sam, usput rečeno, čitao i odlične tekstove puno autora o raznim temama, od mikročipiranja, nadzornih kamera i codexa alimentarius do tekstova o manipulacijama farmaceutske ili vojne industrije, koje su bacale dodatno svjetlo na mehanizme urote.

U drugu vrstu knjiga u svojoj mentalnoj podjeli stavljam one koje su detaljno razotkrile neki određeni segment, ponekad bez razmišljanja o širem kontekstu ili bez traganja za vrhom piramide. Te knjige se u općem poimanju ne svrstavaju u žanr ‘teorije urote’.  O manipulacijama GMO-om nezaobilaznu, vrlo detaljnu i informativnu knjigu napisao je Jeff Smith, pod naslovom Sjeme obmane, a isto su učinili i dr.sc. Marijan Jošt i Thomas S. Cox u knjizi Intelektualni izazov tehnologije samouništenja. Pod naslovom Velika obmana- tajna povijest Europske Unije britanski su novinari Christopher Booker i Richard North napisali zapanjujuće detaljan prikaz svih koraka koji su doveli do stvaranja Europske Unije i rasvijetlili uloge nekih ljude za koje jedva da ste i čuli, a koji su manipulirali tim procesom otpočetka s namjerom da bez znanja i dozvole ljudi navedu države da se odreknu suvereniteta u korist neizabrane europske birokratske diktature.  U knjizi Lijekovi ili priča o obmani zagrebačka je liječnica Lidija Gajski dala neoboriv prikaz laži i manipulacija farmaceutske industrije vezanih uz statistike, podmićivanje liječnika, insrumentaliziranje udruga pacijenata, reklamiranje lijekova i stvaranje novih ‘bolesti’ mijenjanjem kriterija i parametara toga što je zdravlje. Richard S. Hoagland i Mike Barra pokazali su pravo lice američke svemirske agencije, njenu obrambenu (a ne civilnu, kako se obično smatra, mada njen statut tvrdi drugačije) prirodu, način kako je nastala, kako je ustrojena, koje grupacije njome vladaju i njenu ulogu u zataškavanju mnogih otkrića u knjizi Tajna misija – skrivena povijest NASA-e.

Profesor Jeffrey Grupp, kojega sam već spomenuo kao autora odlične knjigu Korporatizam – tajna vlada Novog svjetskog poretka, u kojoj je napisao da će doći trenutak kad ćemo se svi morati ispričati istraživačima urote što ih se toliko dugo ismijavalo, a istaknuo je i istraživanje Davida Ickea.    

Sve se ove knjige (kao i one iz brojnih drugih područja, koje nisam sad spomenuo) i istraživanja napravljena neovisno jedna od drugih preklapaju i potvrđuju. U mojoj svijesti sve te knjige su tek jedna velika knjiga.  

Nakon što sam se za svoju knjigu inspirirao novinama, mogu savjetovati  slijedeće: nemojte čitati novine, ako ne možete iz njih iščitavati što se doista zbiva i što od nas žele ti reklamni bilteni zvani dnevni tisak. Nije zdravo. Samo ćete se dezinformirati i živcirati, a one će vam zarobiti misli i uvući vas tamo gdje uopće ne želite biti. Do točnijih zaključaka možda ćete doći intuicijom, jasnija slika neke situacije ukazat će vam se ispred očiju pogledom izdaleka, a ne izbliza.

Zapravo je ironija sudbine što sam napisao knjigu na temelju novina (i vijesti generalno). Još sam u srednjoj školi bio vlasnik slave sumnjive kvalitete, glasovit po tome što nisam čitao novine, nisam gledao Dnevnik, nisam slušao vijesti na radiju (uglavnom sam slušao ploče) pa nisam imao pojma ni o čemu što se zbiva. Sjećam se neke grozne nesreće u u nekom rudniku, još tamo krajem osamdesetih, o kojoj su tog dana baš svi pričali u autobusu do škole. Riječ je bila o tragediji i baš svi su suosjećali i bili upućeni. Osim mene. Ja nisam ni čuo za to, a bih bio izvrgnut i puno većem ruglu da moji prijatelji nisu već bili naučeni na stupanj moje medijske lobotomije. I kasnije sam, i za vrijeme faksa i poslije,  nebrojeno puta ispao vrlo neuk kad su se spominjala imena poznatih političara, sportaša, manifestacija, politike, uopće bilo kakvih događaja o kojima je informiran čovjek koji sluša radio u autu ili samo prolista novine ili jednim uhom čuje dnevnik iz druge sobe. Moj je ponor bio tako dubok da mi je, tamo negdje sredinom devedesetih, urednica na radiju na kojem sam radio zapovijedila da svaki dan izvolim pročitati novine, a ne da sramotim struku.

Pa sam ih počeo čitati i bilo je zabavno. Kad novine čitaš svaki dan,  postaje napeto, kao da čekaš novi nastavak nekog krimića. Uđeš u priču, poistovjećuješ se s likovima i uživljavaš u fabulu. Sad kad razmišljam, shvaćam da se događa i slijedeće: počneš živjeti tuđe misli i situacije. To znam jer se sjećam onog vremena kad nisam imao pojma što se zbiva po novinama, niti sam ikada osjetio ikakve posljedice toga u svom svakodnevnom životu, imajući neke svoje prioritete i interese.

A ovako, kad sam se svaki dan izlagao vijestima, one su na mene počele imati emocionalni učinak. Novinski naslovi bi me razljutili, razveselili, rastužili…najčešće bi me ipak ispunili nekim strahom ili nemoćnom ljutnjom, a bez ikakvog stvarnog razloga. A od svega toga ništa korisnoga za mene. Ako se i zbivalo išta vrijedno ikakvog pamćenja, zbivalo bi se i bez da sam se ja živcirao zbog toga. O onom nebitnom da i ne pričam.

Par godina kasnije vratio sam se u prvobitno stanje amebe i prestao pratiti vijesti. I opet mi se ništa nije dogodilo. Ponekad sam imao priliku uvidjeti očiglednu besmislenost uvučenosti u vijesti, kad bih u prolazu čuo umirovljenike na ulici kako raspravljaju o tezama koje mi nikako nisu zvučale njihove, već je bilo lako prepoznati otisak glavne novinske teze toga dana. Naravno, sve informacije koje su imali nisu nadilazile ono što je pisalo u vijesti, pa tako niti zaključci nisu bili drugačiji od onih koje su mediji plasirali.

A zaključci bi trebali biti drugačiji. Ali onda ste već na opasnom terenu, neusklađeni s okolinom. Primjerice, prije nekog vremena neki mi je prijatelj proslijedio kritiku nekog čovjeka na to što sam dao u par emisija dao prostora Davidu Ickeu, „bolesnom čovjeku koji vidi gmazolike izvanzemaljce”. Ne znam otkud mu to da je bolestan, jer ja sam Ickea sreo par puta i činio mi se potpuno normalan i vrlo pristojan čovjek. Ne znam ni otkud mu to da Icke “vidi gmazolike izvanzemaljce”, jer on nikada nije rekao da ih je vidio. No, više desetaka ljudi, neovisno jedni o drugima, opisivali su mu čudnu pojavu da se neki čovjek pred njihovim očima preobratio u gmaza i natrag u čovjeka, a Icke je prenio te priče i zaključio da tu nečeg mora biti, otkuda inače svim tim ljudima baš to iskustvo (u ono vrijeme kad još nitko nije ni čuo ni spominjao gmazove). Pa je njihove tragove pronašao i u prošlosti, i u predajama afričkih šamana itd.        

No, korisno je dati prostora Ickeu i drugim istraživačima urote. U proteklih par godina po novinama sam pratio što su o nekoj temi, recimo,  globalnom zatopljenju, pričale novine, a što Icke i drugi. Razvoj događaja je pokazao da je taj „bolestan čovjek“, a i drugi ‘bolesni’ ljudi, sve točno rekao, a da su novine i drugi mediji sustavno i strastveno prenosili njima servirane neistine. Pa sam onda čitao što je taj „bolestan čovjek“ pisao o lažnoj epidemiji gripe, a čitao sam i što se izjavljivalo po  novinama. Pa se opet pokazalo da je on govorio istinu, a one ne. I tako dalje, i tako dalje. Novinama je obično trebalo par godina da se tu i tamo pojavi neka vijest koja je govorila istinu, ali obično u vrijeme kad to više i nije bilo važno. U isto vrijeme, često sam u novinama viđao kako se netko, suočen s nezgodnim pitanjima o nekoj temi, izvlači da je to ‘teorija urote’.

Razmišljao sam i o tom pojmu, zapravo besmislenoj etiketi, pa sam i sam smislio jedna pojam, da bih stvari stavio na svoje mjesto. Već sam ga spominjao. Taj pojam je: ‘teorija spontanog razvoja događaja’.

Jer pozicija s koje se odbacuje teorija urote (pri tom mislim na točno određenu urotu jedne globalne elite koja za cilj ima uvođenje svjetske jednostranačke države, svjetske vlade, svjetske vojske, svjetske središnje banke i elektroničkog novca te mikročipiranje stanovništva) je isto samo teorija, temeljena na određenim interpretacijama jednog dijela podataka. Ta teorija (spontanog razvoja događaja) tvrdi da se stvari zbivaju kaotično i spontano, zbog neke svoje unutarnje logike te da nisu manipulirane, a pogotovo ne s tako dramatičnim krajnjim ciljem.

Ta druga teorija, teorija spontanog razvoja događaja, stalno se pravi da predstavlja realan i razuman prikaz stvari, dok teoriju urotu otpisuje kao tek psihološki fenomen. S obzirom da je većina nas  neinformirana o većini stvari, najčešće kao ‚normalno’ ili ‚istinito’ uzimamo ono što je dio općeg znanja, zapravo, ono što (naizgled) predstavlja koncenzus. U stvarnosti koncenzusa nikad nema, ali se stvari predstavljaju kao da on postoji oko puno pitanja. I zato svi znaju isto, i zato svi misle isto i zato istina o mnogim stvarima dobiva žig ‚teorije urote’. Općeprihvaćeni pogled na povijest i događaje oko nas, kao i prirodu svijeta u kojem živimo, isto je samo teorija. On nije stvarnost, već samo nečija stvarnost, možda i nametnuta stvarnost, koja ne predstavlja pravo stanje stvari, već samo predstavljeno stanje stvari.

Za one koji nisu upoznati sa sadržajem teze o uroti, evo ukratko opisa na temelju istraživanja Davida Ickea koja su trajala više od dvadeset godina, jer je on dao najcjelovitiju priču, koja zapravo sadrži sve ostale. Postoji mreža obitelji, krvnih loza, koje tisućljećima manipuliraju svijetom kroz mrežu tajnih društava, a cilj im je uvesti totalitarnu diktaturu. Ima ih vrlo malo pa to čine tajno. Oni uvijek stoje iza svih strana u sukobima i politici, kojima manipuliraju da bi se stigli do svog cilja. Prije su njihovi predstavnici bili kraljevi raznih monarhija, ali kad su se ljudi počeli buniti protiv tih vidljivih diktatura, stvorili su ‘demokraciju’ kako ljudi više ne bi bili očigledno svjesni diktature. Danas ta mreža obitelji stoje iza ‘demokratski’ izabranih vlasti, zahvaljujući raznim društvima i organizacijama kao što su Vijeće za vanjske odnose, družba Bilderberg, Trilateralna komisijca, Malteški vitezovi, Rimski klub, ali i UN, WHO, NATO…popis ide unedogled. Veliki događaji koji su bili prekretnice, kao i mnoge velike ideje tijekom povijesti, bili su aranžirani iz pozadine. No, čini se da urota ima i svoj metafizičku stranu (ako gledamo iz perspektive današnjeg redukcionističkog i mehanicističkog pogleda na svijet). Prema Ickeu, čini se da su neki od svjetskih manipulatora križanci s određenim gmazovima, koji se hrane ljudskim emocijama, poglavito strahom. Iza zemaljske piramide moći stoje gmazovski entiteti iz neke druge dimenzije (potpuno freaky,zar ne? Bar na temelju onog što smo o svijetu naučili kroz obrazovanje i na temelju toga kako mainstream suvremene znanstvene misli interpretira svijet), a s našim svijetom i ljudsko-gmazovskim hibridima povezuju se kroz razne sotonističke rituale i žrtvovanja. To je, dakle, ta urota na kojoj se radi već vrlo dugo, vjerojatno i tisućljećima, a posebno intenzivno u ovo današnje vrijeme, kad bi njihov veliki projekt trebao stići do kraja.

Radi slikovitosti, evo citata bivšeg CIA-inog operativca Victora Marchettija koji je i sam iskusio ono što Icke naziva svjetski sotonistički kult, kojega su, prema Ickeu,  stvorili gmazovski križanci i njihovi gospodari s drugih dimenzija, a koji djeluje kroz međusobno povezana tajna društva i skupine koje djeluju u svakoj zemlji, a odgovorne su samo jednom zapovjednom središtu. Prema Ickeu, na taj način koordiniraju djelovanja između raznih država, rasa, religija, političkih stranaka i korporacija. Marchetti je i sam sve to iskusio te dio toga iznio na vidjelo u svojoj knjizi objavljenoj 1973. godine pod naslovom CIA i kult obavještajne agencije te napisao ovo: „U našem današnjem svijetu postoji jedan moćan i opasan kult. Taj kult podupiru i štite najviši državni dužnosnici u svijetu. Njegovo se članstvo sastoji od osoba iz centara moći u strukturama vlasti, industriji, trgovini, financijama i radništvu. On manipulira pojedincima u važnim sferama javnog utjecaja, uključujući intelektualni svijet i masovne medije. Taj tajni kult je svjetsko bratstvo političke aristokracije čija je svrha ostvarivanje političkih namjera nepoznatih osoba ili organizacija. Djeluje nezakonito, u tajnosti.“   

U knjizi sam obradio i nezaobilazne teme kao što su subliminalne poruke, kronologiju razotkrivanja climategate, a posebnu količinu prostora dao sam chemtrailovima, od kojih do sada već imam stotine slika koje sam sam uslikao iznad raznih hrvatskig gradova, a najviše, naravno (jer tu živim), iznad Zagreba. Zaprepašćujuć je intenzitet zaprašivanja kojem smo izloženi. Mada najvidljivi dio djelovanja korporatista, to je ujedno i dio kojega je možda najteže prihvatiti kao realnog. Ali gledajte nebo i sami, imate oči.

Do sad ste već shvatili, ovu sam knjigu pisao kao razgovor s onima koji su već upoznati s podacima, principima i tezama o postojanju spomenute globane urote. Zapravo, kad sam je dovršio, ispalo je ona zapravo govori o programiranju i da sam u njoj predstavio vlastito uočavanje programiranja stvarnosti i koraka urote u novinama i generalno kroz vijesti, ali ne samo to, već i svoja razmišljanja, događaje i susrete koji su mi se za to vrijeme dogodili, na temelju kojih sam zaključio da je ključ igre sustavno programiranje umova. Mislite da je teško programirati umove ljudi? Ne baš toliko. Dapače, jednom kad se stroj zahukta, stvari idu same od sebe. Mediji u tome igraju jednu od ključnih uloga.

Putovanje kroz vijesti je okosnica, kičma knjige, od koje se živci granaju na razne strane. Možemo reći da knjiga predstavlja moje osobno putovanje kroz temu urote. No, pretpostavljam da može imati smisla i onima koji prvi put čuju za sve to, jer se u najvećoj mjeri bavi stvarima koje svakodnevno vidimo oko sebe, tu u Hrvatskoj, a ne u Americi ili Velikoj Britaniji ili Aziji, i koje se tiču našeg svakodnevnog života. Uostalom, i Europska Unija nam je sve bliža, a i mnogi segmenti društva već direktno ili indirektno počinju osjećati utjecaj uvođenja ‘pravne stečevine EU’.

Prije sam rekao da sam počeo testirati tu fantastičnu priču o uroti i promatrajući svijet oko sebe vidjeti zbiva li se doista. Što sam ustanovio?

Odgovor naslućujete.

Da je bio negativan, to bih vam javio SMS-om sadržaja ‘all clear’. Ovako, svoje sam dojmove nabacao u ovoj knjizi. Ona predstavlja tek djelić djelića slagalice, većim dijelom baš onaj koji se tiče nas u Hrvatskoj, ali sam se potrudio biti što informativniji. Jer, kao što pokazuje debljine Ickeovih knjiga, slaganje cjelovite slike o uroti je baš poput slaganja puzzlei. Na svakom djeliću slagalice nalazi se nacrtano nešto što jasno vidite. Ali u isto vrijeme svaki djelić puzzle je izrezan tako da pruža pipke u raznim smjerovima, pipke za koje postoje točno određeni djelić slagalice u koji savršeno liježu. Možete reći da djelići puzzli i sami predstavljaju sličice, jer na jednom djeliću je oko, na drugom se jasno vidi noga, na trećoj se bez svake sumnje nalazi oblak, a četvrta prikazuje kamenčić na tlu. Ali iz svakog pojedinačnog djelića ne možete saznati ništa o cijeloj slici. Tek kad ih sve ili bar veći dio spojite, počet ćete naslućivati što ona prikazuje. A tih puzzli ima taaako puno…  

Ja sam neke od njih potražio u novinama. Novine su zapravo odličan izvor informacija. Sve piše u njima, kad stavite prave naočale. Kupujte knjige

autor NSP.com, preneseno sa 4dportal.com