Šest kostura drevnih Egipćana koji sadrže znakove raka otkrivaju da je učestalost te bolesti sada znatno veća nego što je bila prije 3.000 godina

Usprkos tome što su drevni Egipćani u proseku živjeli kraće zbog brojnih bolesti, stopa oboljenja od raka bila je i do najmanje 50 puta niža od današnje.

Šest kostura drevnih Egipćana koji sadrže znakove raka otkrivaju da je učestalost te bolesti sada znatno veća nego što je bila prije 3.000 godina, piše Daily Mail.

Jako mala stopa raka

Ostaci su pronađeni u groblju u središnjem Egiptu, a uključuju muškarca u 50-tima sa rektalnim rakom i dijete starosti godinu dana koje je umrlo od leukemije. Kosturi pokazuju da je učestalost raka u to vrijeme bila jedan oboljeli na 5000 ljudi, što je nevjerojatnih 500 puta manje nego u modernom zapadnom društavu.

Znanstvenici su proučili 1087 kostura koji su sahranjeni na groblju u oazi Dakleh u egipatskoj Zapadnoj pustinji između prije 1.500 i 3.000 godina. Analizirali su zatim ostake povreda koje neke vrste raka ostave na kostima i koristili te tragove kako bi ugrubo dijagnosticirali svaki slučaj, kao i godine i spol preminulog.

Od šest kostura na kojima su pronađeni tragovi raka, dvije mlađe žene s rakom grlića maternice i muškarac sa rakom testisa povezani su s HPV-om. Svo troje umrlo je u 20-tima ili 30-tima, što su godine u kojima ljudi rijetko dobijaju rak.

“Kada su slučajevi iz Dakleha po prvi put bili predstavljeni na profesionalim sastancima, najčešći komentar protiv prihvaćanja dijagnoze raka bio je da su “premladi”, napisali su u svom radu znanstvenici predvođeni antropologom profesorom El Moltom sa Sveučilišta zapadnog Ontarija.

Ipak, muškarac star 25 do 30 godina bolovao je od raka testisa, što ga stavlja u grupu najvećeg rizika za tu bolest. Isto tako, rak grlića materice od kojega su bolovale dve mlade žene češće se pojavljuje kod žena u dvadesetima nego drugi oblici ove bolesti.

Širenje HPV-a

Ove vrste raka povezane su s HPV-om, koji se prenosi preko kože, zbog čega su znanstvenici zaključili da bi upravo on mogao biti uzrok bolesti. Otkriveno je da su svi sojevi ovog virusa evoluirali u Africi.

“Dvije žene i muškarac pokopani u Dakhlehu, sve mlade odrasle osobe, mogle su razviti rak grlića maternice odnosno testisa” – napisali su u svome radu.

“Znamo iz današnjeg istraživanja epidemiologije raka da se oba tipa raka najčešće pojavljuju kod mladih odraslih osoba te da je vjerojatno postojao faktor rizika od HPV-a u paleoekologiji drevog Dakhleha.”

Osim njih, znanstvenici su dijagnosticirali i starijeg čoveka s rakom rektuma i stariju ženu sa agresivno metastazičnim oblikom bolesti. Stariji mumificirani muškarac sačuvao je nešto tkiva, što je omogućilo znanstvenicima provođenje preciznije analize koja je potvrdila prvobitnu dijagnozu.

Starija žena najvjerojatnije je imala rak jajnika, dojke ili kolorektalni rak. Djetetu starosti između tri i pet godina dijagnosticirana je leukemija. Kosti su bile prepune rupa koje je uzrokvala bolest koštane srži.

Tek svaki 20. je živio 60 godina

U modernom zapadnom društvu učestalost raka je 500 na svakih 1000 ljudi, što je 100 puta veća brojka nego kod kostura pronađenih u Dakhlehu.

Znanstvenici kažu da je to zato što ljudi danas žive duže, procjenjuje se da je tek svaki dvadeseti čovek iz Dahklaha živio preko 60 godina.

Drugi razlog bi mogao biti nedostatak mekog tkiva kod ispitanih kostura, u kojem bi znakovi raka bili očitiji, pa ih zbog toga znanstvenici možda nisu vidjeli.

Ipak, uzimajući čak i te činjenice u obzir, Profesor Molto procjenjuje da je stopa raka bila najmanje 50 puta niža u drevnom Egiptu.

“Po našem mišljenju, teško je da bi drevni Dakhalanci imali visoku stopu raka čak i kada bi živjeli dugo koliko i moderam čovek”, napisali su.

“Količina kancerogenih tvari u njihovoj okolini bila je znatno manja nego u modernim zapadnjačkim civilizacijama.”
 

 
(espreso.rs)

Pionirska genetska analiza britanskog cijelog najstarijeg kostura, starog oko 10.000 godina, otkrila je da su prvi moderni Britanci imali „tamni do crni” ten

Nacionalni muzej je proveo najnoviju metodu genetskog sekvencioniranja i tehnologiju prepoznavanja lica na „Cheddarskom čovjeku” čiji je kostur pronađen u blizini Goughove špilje u “Cheddar Gorge”, i otkrili da su prvi britanski naseljenici imali tamnu kožu, tamnu kovrčavu kosu, a možda i plave oči.

Cheddarski čovjek pronađen je 1903. u Goughovoj špilji. Metodom mjerenja raspadanja radioaktivnoga ugljena utvrđeno je da je star oko 10 000 godina.

Istraživanje mezolitskih fosila je potkopalo uvriježeno razmišljanje da zemljopisno podrijetlo definira boju kože i kose.

„To stvarno pokazuje da su ove imaginarne rasne kategorije imale stvarno jako modernu tjelesnu strukturu”, rekao je Tom Booth, arheolog u Prirodoslovnom muzeju koji je radio na projektu.

Većina bijelih ljudi koja trenutno živi u Velikoj Britaniji, vjeruje se da ima 10 posto DNK ovog kostura.

„Kombinacija vrlo tamne kože i plavih očiju je nešto što mi ne možemo zamisliti da je uobičajno, ali to je bio pravi izgled tih ljudi, nešto što je danas prilično rijetko”, rekao je profesor Chris Stringer, voditelj istraživanja o ljudskom podrijetlu na Prirodoslovnom muzeju.

Prije nego je postojala loza Cheddarskog čovjeka, bilo je oko devet kolonija lovaca koje je izbrisala niska temperura sa Zemlje. No naseobina Cheddarskog čovjeka koja je bila velika oko 12.000 pojedinaca je međutim napredovala u obrani od klime. Živjeli su u šatorima i lovili svinje i jelene korištenjem lovačkih pasa i lukova i strijela.

„Povijesna perspektiva koja je otkrivena samo govori o tome da se stvari mogu promijeniti, stvari se stalno mijenjaju što je zapravo poljuljalo istinu da su Britanci uvijek imali bijelu kožu” rekao je.

Cheddarski čovjek je bio visok oko 160 centimetara, težak oko 65 kilograma, sa dobrim zubima. Umirao je obično u ranim 20-tim godinama.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ruski znanstvenici su otkrili kostur na Krimu koji kažu da pripada godinu dana starom vanzemaljskom biću

Neobična izdužena lubanja koja pripada 1,5-godišnjem vanzemaljskom dječaku pronađena je u blizini sela Yakovenkovo od strane​arheologa.

Rt.com je izvijestio da je grob dječaka, koji datira iz drugog stoljeća, bio ključni nalaz nedavne ekspedicije. Dječak je imao umjetno izduženu lubanju, što se jasno vidi na slikama.

Zbog teških deformacija lubanje lokacija arheološkog nalazišta je odmah prozvana „grob vanzemaljca”, rekla je zaklada arheologa.

Umjetna deformacija lubanje, promjene oblika tijela, prakticirale su se među mnogim drevnim kulturama.

To je obično provođeno na djeci, čije lubanje su fleksibilnije. Međutim, neke pristalice teorija “drevnih astronauta” tvrde da vlasnici tih produljenih lubanja mogu biti ljudski-izvanzemaljski hibridi.

Skupina arheologa je izjavila da su takve deformacije lubanje tipične Sarmatima, koji su nekada nastanjivali suvremeni Krim. Postoji teorija da su možda koristili taj proces za identifikaciju članova određene grupe ili nositelja određenog socijalnog statusa.

Arheolozi su također iskopali posuđe i mala zrnca pokopana uz „stranca” i bakrene narukvice na desnoj ruci.

Nekoliko grobnica koje datiraju iz prvog stoljeća također su otkrivene u blizini mjesta gdje su znanstvenici otkrili dječaka, kao i masivne kamene grobnice za koje se vjeruje da pripadaju visokim ljudima iz Bosporskog Kraljevstva, drevne lokacije koja se nalazi na istočnom Krimu čije se vrijeme procjenjuje na pet stoljeća prije Krista i četvrtog stoljeća.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kosturi visoki skoro tri metra otkriveni su u regiji Amazone u blizini Ekvadora i uz granicu sa Peruom

Sada skupina istraživača iz Njemačke ispituje i proučava drevne ostatke u nadi da će riješiti tajnu koja se krije iza njih, kaže britanski antropolog Russell Dement.

Prema CuencaHighlife.com, još 2015. godine, tim stručnjaka je otkrio desetak tajanstvenih kostura za koje se vjeruje da potječu između 1400 i 1500 godine. Ovi “nenormalni” kosturi mjere i do tri metra u visinu.

Mi smo u vrlo ranoj fazi našeg istraživanja, a ja sam jedini tko može komunicirati o pojedinosti o tome što smo našli.

Ne želim da se tvrdnje temelje na spekulacijama paralelno sa našim istraživanjem. S obzirom na veličinu kostura, ovo istraživanje povlači i medicinske i antropološke implikacije, rekao je Dement.

Krajem 2014. godine, Dement je došao do informacije od mještana u regiji o otkriću vrlo čudnog i velikog kostura, koji se nalazi oko 100 kilometara od grada Cuenca u državi Ekvador.

Dement je otputovao na mjesto događaja i našao rebra i lubanju žene koja se pojavila niotkuda zbog poplava u tom području. Datiranje provedeno na kostima dalo je starost od oko 600 godina.

Nakon toga su preostale kosti pronađene, a koje su dale istraživačima informaciju da je njihova skeletna visina bila 2,23 metara. Drugi kosturi su imali čak do tri metra u visinu.

Zbog senzacionalne prirode ove vijesti, moramo biti vrlo ustrajan u našem istraživanju, budući da će biti ispunjeno s velikom dozom skepticizma, rekao je on.

Dement je iznenađen ovim otkrićem i odlučio je formirati istraživački tim koji je uključivao znanstvenike i stručnjake sa Univerziteta Freie u Njemačkoj.

Dement i njegov tim je dobio punu potporu od mještana te je sada puno lakše Dementu i njegovom timu istražiti tajanstvene kosture.

“Iako sam bio raditi sa Freielom dugi niz godina, bio sam zabrinut da oni ne bi željeli dati potporu za istraživanje ovih divovskih kostura.”.

Prema riječima stručnjaka kosturi nisu imali nikakva izobličenja, što znači da su ta “velika” bića bila relativno zdrava.

Kosturi ne pokazuju znakove bolesti kao što su hormonski problemi rasta koji su uobičajeni u većini slučajeva današnjih gigantizama. N svim kosturima, zglobovi su zdravi i plućna šupljina se čini dosta velikom.

Jedan od kostura kojeg smo datirli je bila žena koja je bila stara oko 60 godina kad je umrla, mnogo starija od tipičnih slučajeva gigantizma, javlja Cuenca Highlife.

Dement je već proučavao domoroce iz Amazone i mogle su se čuti legende koje govore o ‘vrlo visokim ljudima, blijede kože koji su živjeli u regiji”. Starješine domorodaca su opisali divove kao “rasu velikih, mirnih Amazinjana, koji su bili ugodno dočekivani od strane mještana.

Ova priča se također diječi na društvenim medijima i ima dosta komentara. Neki ljudi ne vjeruju u to.

Tko vjeruje, vjeruje, onaj zatvorenog uma neće ni pomisliti o tome da razmisli o nekim stvarima za koje mu je povijest i znanost rekla da ne postoji. Neka.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:NSP)

U novoj knjizi Paul Koudounarisa “Heavenly Bodies: Cult Treasures and Spectacular Saints” priča i fotografije o ovim kosturima prvi put će se pojavliti u štampanom izdanju

Lovac na relikvije Paul Koudounaris, kojeg u šali nazivaju Indiana Bones (kosti), uspio je fotografirati veliki broj kostura na nekim od najtajnijih religijskih mjesta. On je sada otkrio kolekciju kostura starih više od 400 godina koji su pronađeni u crkvama diljem Europe, a koji su posebni po tome što su optočeni draguljima, zlatom i srebrom.

U 16. stoljeću je na tisuće kostura iskopano iz rimskih katakombi i premješteno u gradove diljem Njemačke, Austrije i Švicarske po nalogu Vatikana. Oni su poslani u katoličke crkve kako bi zamijenili relikvije koje su uništene tijekom Reformacije.

Za ove kosture su prvo mislili da su ostaci prvih kršćanskih mučenika, a morbidne relikvije koje su dobile naziv “Sveci iz katakombi”, postale su svetišta koja podsjećaju na duševno blago zagrobnog života. One su također postale simbol nove snage katoličke crkve u protestantskim područjima.

Svaki od kostura je ukrašen velikom količinom zlata, srebra i dragulja od strane vjernika, prije nego što su svoje vječno počivalište pronašli u crkvama.

Neki od ovih kostura ukrašavani su čak pet godina. Oni su proglašeni svecima, iako nitko od njih nije bio kvalificiran zbog strogih pravila katoličke crkve.

Međutim, u 19. stoljeću je većina njih postala morbidan podsjetnik na sramotnu prošlost, pa su mnogima skinute sve počasti koje su im prethodno dodijeljene.

U novoj knjizi Paul Koudounarisa “Heavenly Bodies: Cult Treasures and Spectacular Saints” priča i fotografije o ovim kosturima prvi put će se pojavliti u štampanom izdanju.

Nakon što su posmrtni ostaci pronađeni u rimskim katakombama, vlast Vatikana je potpisala certifikate u kojima su ih identificirali kao svece, spakovali kosti i poslali ih dalje.

Kosture su zatim oblačile uglavnom časne sestre i ukrašavale ih nakitom, zlatom i srebrom. Morali su ih održavati oni koji su se zavjetovali crkvi – pošto se smatralo da su sveci, nitko se drugi nije mogao brinuti o njima – piše Kaudaunaris.
 

 
(telegraf.rs,youtube/uredio:nsp)