Različiti oblici vitamina D razlikuju se po svom utjecaju na organizam čovjeka: učinkovit je samo onaj životinjskog porijekla

To je zaključak istraživača sa Sveučilišta Surrey iz Velike Britanije, koji su tijekom dvije godine pratili kontrolnu skupinu.

Poznato je da ljudsko tijelo može proizvesti vitamin D pod utjecajem UV zraka na kožu. Kada nema mnogo sunca, tijekom zime, ili u zemljama s oblačnom klimom, vitamin D mora se dobiti preko hrane ili u sintetičkom obliku.

Međutim, standardi za uporabu vitamina D koje danas preporučuje većina nacionalnih medicinskih organizacija za prevenciju i liječenje rahitisa, bolesti kostiju i kardiovaskularnog sustava, zasnovani su na zabludama i zbog toga mogu doslovno naškoditi čovjeku.

Konkretno, diljem svijeta prevladava uvjerenje da su vitamin D2, koji je isključivo biljnog podrijetla, i D3, koji se sintetizira pod utjecajem ultraljubičastih valova i ulazi u tijelo preko životinjske hrane, jednako korisni.

Britanski znanstvenici okupili su grupu od 335 žena južnoazijskog i europskog podrijetla i podijelili ih u pet podskupina. Jednoj su svakodnevno davali placebo, drugoj sok obogaćen vitaminom D2, trećoj kolačić sa D2, četvrtoj sok s D3 i petoj – kolače s D3, navodi se na portalu “Medical express”.

Poslije 12 zimskih tjedana usporedili su rezultate. Ispostavilo se da se D3 apsorbira dva puta bolje od D2. Kod žena koje su dobivale D3 sa sokom i kolačima na kraju eksperimenta vitamin se povećao za 75 posto i 74 posto, respektivno, dok se kod onih koje su dobivale D2 s istim proizvodima povećao za samo 33 posto i 34 posto.

Pri tome je kod onih koje su dobivale placebo zabilježen pad razine vitamina D. Slični pokazatelji primijećeni su i tijekom druge godine eksperimenta.

Znanstvenici su zaključili da je stoga one koji vole unositi vitamin D iz namirnica biljnog podrijetla neophodno upozoriti da opseg upotrebe treba biti najmanje dva puta veća nego što se smatralo ranije.

Protivnicima sintetičkih vitamina najbolje je jesti meso lososa, bakalara, kavijar, jaja i masne mliječne proizvode bogate vitaminom D3, a čim se pojave prvi sunčevi zraci da odmah otrče van – umjereno sunčanje također je vrlo korisno.
 
(sputniknews.com)

Kroz ljudsku povijest i na svim područjima, jedna stvar ostaje konstantna: Sve što smatramo sigurnim, sve će se promijeniti

Da se otkriju nove ideje i rastjeraju stare, u znanosti, zdravstvu, ili bilo kojem drugom području, uvijek će postojati oštar otpor.

Kad je ljudski um bombardiran, godinama, s podacima i uvjerenjima sustava koji tvrdi: „ovo je istina”, uvijek je teško prihvatiti nove perspektive nove informacije koje ukazuje na drugi smjer.

Jedan od tih područja dramatičnih promjena je područje zdravlja, i kako na to svijet danas gleda, kao modernu revoluciju u zdravlju.

Sa stopom bolesti koja je u porastu dosljedno svake godine, ljudi su mnogo više svjesniji zdravlja nego što su bili prije.

Naša moderna prehrambena industrija je razotkrivena – kako ona pravi hranu, što stavlja u nju, što se raspršuje na njoj, i odakle dolazi – i to su postale bitne informacija za modernog potrošača.

Ispostavilo se da vladine organizacije kojima bi trebali vjerovati u svezi sigurnosti naše hrane nisu toliko zabrinute nakon svega, a to ne čudi s obzirom da velike korporacije, kao što su Monsanto, na primjer, diktiraju mnoge vladinie politike koje se koriste da se reguliraju zakoni.

Sve naše smjernice koje oblikuju našu percepciju pravilnu prehranu dolaze iz znanosti koji je regulirana od strane velikih prehrambenih i farmaceutskih tvrtki. Kao rezultat toga, mi smo zavedeni i pogrešno naučeni u školama i kao potrošači, a korporativni pokušaji da se potkopaju istraživanja sada muče recenziranu znanost.

Gdje možete dobili potreban protein?

Kada nekoga pitate zašto jede meso ili zašto je meso toliko važno, prvi odgovor koji im padne na pamet vjerojatno će biti „protein”, argument koji leži u tome da ga jedemo u velikim količinama već tisućama godina.

Pa, istina je da mi ne znamo to sa sigurnošću. Novi podaci koji su se pojavili ponukali su neke stručnjake da vjeruju da su naši preci bili gotovo svi vegetarijanci.

Naime, nedavna studija objavljena od strane tima arheologa u Europi otkrila je da neandertalci iz Španjolske zapravo nisu uopće jeli meso.

Dakle, temeljeći naše trenutno ponašanje u prehrani na ideji da su „stvari uvijek bili takve” može zapravo biti potpuno pogrešna, unatoč činjenici da je to opće prihvaćen konsenzus javnosti. No, stvari se mijenjaju.

Dio tog razmišljanja ne samo da dolazi iz proučavanja arheologije i naše moderne prehrambene industrije; ono dolazi od današnje znanosti, koja je otkrila da protein životinjskog podrijetla teži stvoriti kiselo stanje u tijelu poznato kao metabolička acidoze.

Metabolička acidoza se događa kada tijelo proizvodi previše kiseline i postaje vrlo kiselo.

To nije dobro, pogotovo kad razmislite o činjenici da mnogi stručnjaci upozoravaju na kiselo tijelo, i vjeruju da  alkalna dijeta zapravo može uspješno liječiti rak.

Ova vrsta stanja također može rezultirati zatajenjem jetre, rakom, napadajima, ili dužim nedostatkom kisika od šoka, zatajenjem srca ili teškom anemijom.

Metabolička acidoza prisiljava tijelo da kompenzira to stanje izlučivanjem kalcija iz kostiju kako bi neutralizirala povećanu kiselost.

Tijekom vremena, sve to može imati ozbiljne i štetne učinke na zdravlje kostiju, a istraživanja su ovo i pokazala. Znanost nam govori da narodi s brojnim slučajevima prijeloma kuka i osteoporoze imaju vrlo visok unos kalcija.

S obzirom na ovu povezanost, kao i činjenica da protein životinjskog podrijetla uzrokuje metaboličku acidozu, izlučivanje kalcija iz kostiju – je u izravnoj suprotnosti s onim što mliječna industrija nama reklamira. lako je vidjeti da smo zavedeni, ako samo malo istražimo.
 

 
„Kada usporedimo ovaj veliki unos proteina, unos mliječnih proizvoda niske masnoće, sa npr. rakom prostate, odnos je sličan kao i kod pušenja cigareta i raka pluća.” – Dr. Colin Campbell

Ako vam netko kaže: „treba mi protein”, i to je razlog zašto oni jedu meso, oni bi mogli biti veoma dezinformirani. Objasnite im da im nije potreban protein ​​iz mesa da budu zdravi; u stvari, to je potpuno suprotno, dok je biljna bjelančevina, prema mnogima, zdravija alternativa.

Prema dr. Deepak Bhattu, profesoru sa Harvard Medical School i urednik časopisa Harvard Heart Letter:

„Kada su u pitanju proteini u prehrani, meso nije jedina opcija. Dokazi pokazuju da smanjena konzumacija mesa i povećanje unosa biljne bjelančevina je zdraviji način prehrane. Prehrana s bilo kojom vrstom mesa povećava rizik od srčanih bolesti i raka, u usporedbi s vegetarijanskom prehranom.”

Prema Harvard Medical School: „studije potvrđuju zdravstvene prednosti prehrane bez mesa. Danas, biljna prehrana je priznata kao ne samo nutritivno dostatna, već i kao način da se smanji rizik od mnogih kroničnih bolesti.”

Novija studija provedena od strane istraživača na Harvard Medical School i Massachusetts General Hospital ispitivala je više od 130.000 ljudi tijekom 36 godina, te je pratila bolesti, načina života, prehranu i smrtnost.

Otkrili su da zamjenom između 15g i 19g životinjskih proteina, ekvivalentom jedne kobasice, za mahunarke, leguminoze, orašaste plodovi i druge biljne proteine, značajno možemo smanjuje rizik od prerane smrti. Zamjena jaja za biljne bjelančevine također je dovelo do 19% smanjenja rizika od smrti.

Istraživači su otkrili da je 10% veći unos mesa bio povezana sa 2% većom stopom smrtnosti i 8% većom šansom za smrt od kardiovaskularnih bolesti.

Prehrana na biljnoj bazi može spriječiti preko 60% kroničnih smrtnih bolesti, ali ljudi još uvijek raspravljaju da li je veganstvo sigurna i održiva prehrana zbog masovnog marketinga i dezinformacija.

Kineska studija

Jedan od najopsežnijih studija ikad provedenih na ovoj temi je „The China Study”, koju su proveli Drs. T. Colin Campbell i Thomas Campbell.

Njihovi rezultati su pokazali direktnau korelacija između prehrane i bolesti srca, dijabetesa i raka, dokazujući da kulture koje jedu uglavnom biljnu hranu imaju manje ili čak nemaju uopće slučajeve ove bolesti i da prebacivanjem na biljnu prehranu može uspješno preokrenuti bolesti koje je već uspostavljena u tijelu.

Kineska studija je prepoznata kao najopsežnija prehrambene studija ikada provedena na odnosu između prehrane i bolesti.

Dr. Colin Campbell, glavni autor te studije, ide u detalje uspoređujući prehranu biljnim i životinjskim namirnicama.

U nastavku je informativan video o njegovim nalazima u svezi proteina iz mliječnih proizvoda:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Hodanje je najjednostavnija fizička aktivnost, no dobrobiti hodanja često znamo podcijeniti. Prohodate li svaki dan samo 800 metara više, u vašem tijelu dogodit će se značajne promjene, odlične za zdravlje

Da biste uspješno kontrolirali tjelesnu težinu i održavali zdravlje, dnevno biste trebali prohodati oko 10.000 koraka. Ta brojka čini se jako puno naročito ako imate uredski posao i puno vremena provodite u automobilu. No, spasa ipak ima!

Naime, stručnjaci ističu da je i samo 1.000 koraka više dnevno dovoljno da se u vašem tijelu dogode značajne promjene. Tisuću koraka iznosi otprilike 800 metara što je brojka koju bi svatko mogao zadovoljiti, bitno je samo da tih dodatnih 800 metara prohodate baš svaki dan i rezultat neće izostati.

Neki od lakih načina kako da više hodate su da parkirate automobil na najdaljem mjestu od vašeg posla, hodajte dok razgovarate na mobitel te prošećite do kolege umjesto da mu pošaljete mail.

Doznajte kojih je to 5 promjena koje se dogode u tijelu ako svaki dan prohodate 800 metara više, odnosno napravite 1.000 koraka više:

1. Srce će se manje naprezati

I najmanja promjena iz sjedilačkog načina života u bavljenje i najjednostavnijom fizičkom aktivnošću kao što je hodanje znatno poboljšava zdravlje te smanjuje rizik od srčanih bolesti. Kretanje omogućava mišićima da jače ‘pumpaju’ krv kroz tijelo s čime se smanjuju otkucaji srca pa srce radi u normalnijem ritmu. Kratkim testom doznajte koliko je doista zdravo vaše srce.

2. Smanjuje se rizik od moždanog udara

Povećanje fizičke aktivnosti direktno umanjuje rizik od moždanog udara, a pomaže i u kontroliranju krvnog tlaka što dodatno smanjuje rizik od moždanog udara, Znači, dvostruki dobitak!

3. Lakše mršavite i poboljšava se razina kolesterola

Hodanjem možda nećete brzo smršavjeti, ali nakon nekog vremena vidjet ćete rezultate. Prve rezultate možete vidjeti nakon otprilike 10 tjedana (čak i ako ste zadržali nezdrave navike, odnosno ako ste u životnim navikama promijenili samo količinu hodanja). Imate li visoku razinu lošeg kolesterola, 1.000 koraka više dnevno dovoljno je da promijeni to. Više kretanja potiče sagorijevanje kolesterola i drugih lipida u krvotoku koji bi inače mogli oštetiti krvne žile. Otkrijte i trik s kojim ćete istopiti 20 posto više kalorija dok hodate.

4. Manje ćete biti pod stresom

Kratka, brza šetnja možda je i najbolji način da razbistrite glavu i riješite se stresa. Naime, dok se krećete tijelo proizvodi kemikalije endorfine odgovorne za dobro raspoloženje te se istovremeno smanjuje razina kortizola, hormona stresa zbog kojeg se možete osjećati loše i zbog kojeg se povećava rizik od mnoštva mentalnih i fizičkih zdravstvenih problema.

5. Kosti će vam ojačati

Bilo kakva aktivnost u kojoj su kosti pod pritiskom težine tijela pridonosi jačanju kostiju i smanjuje rizik od osteoporoze. To se događa zato jer kada kosti moraju nositi težinu tijela one se više naprežu i na taj način jačaju. Takav pritisak na kosti također potiče stvaranje novih stanica u kostima.
 

(zadovoljna.hr)

Mumio (mumyo) je poznat kao tajno oružje protiv bolesti, on također poznat pod nazivima kao što su gorska krv, planinske suze itd.

Potječe iz Sibira, a može se naći u stijenama i pećinama gdje su pčele ponekad imale svoje košnice prije nekoliko tisuća godina.

Najbolji bi opisao je ako kažemo da je to – fosilizirani med, vosak i mliječ, koji je pod utjecajem vremena postao Mumio.

Mumio sadrži rijetke aminokiseline, posebne minerale i masne kiseline.

Izvozno Mumio dolazi iz Rusije i do prije nekoliko godina je bio zabranjen jer je tretiran kao nacionalno blago.

Mumio je također dobar za protiv starenja i koristi se kao melem za mozak i tijelo.

Također Mumio se koristi kao protuupalni lijek, antibiotik, protiv reume i može uravnotežiti hormone.

Pomaže kod prijeloma kostiju i, i djeluje na leukocite i hemoglobine u krvi.

Općenito, Mumio se ne može naći ispod 1500 metara nadmorske visine i uglavnom je “sakriven” na vrlo nedostupnim mjestima. Godišnja proizvodnja mumija u srednjoj Aziji je oko dvije tone.

Spektralna analiza otkrila je da Mumio, ovisno o vrsti, ima između 18 i 25 mikroelemenata, ima aminokiseline, proteinske spojeve i mnoge druge tvari.

Upravo zahvaljujući prisustvu brojnih tvari mineralnog i organskog podrijetla u ovom prirodnom čudu, Mumio se od prapovijesti koristi za najteže prijeloma kostiju i druge bolesti.

Zanimljivo je način koji su drevni ljudi koristili za ispitivanje kvalitete Mumia (jer su se u prošlosti, kao i danas, pojavljivale krivotvorine). Evo što istraživač iz svog putovanja kroz središnju Aziju zapisao.

“Oni će slomiti nogu od pijetla ili kokoši, a zatim se dodati 0,5 grama Mumia i miješati ga s uljem crvene ruže. Da bi se dobilo to ulje, ružaini listovi se natapaju u vodi, dodaje se ulje, i sve što je preostalo je kuhati.

Voda isparava i ostaje samo ulje koje se filtrira kroz gazu. Dio te smjese se kapa pijetlu u grlo, a preostalim dijelom se oblaže mjesto prijeloma pjetlove noge, prije nego nogu učvrstite.

Ako pijetlova slomljena kost sraste za 24 sata, Mumio se smatra kao dobar, čist i kvalitetan. Ponekad se dogodi da se u peradi kosti liječi za 16-17 sati.”

Osim za potrebe liječenja kosti, gdje se smatra lijekom bez premca, Mumio se također koristi za liječenje slabosti želuca i bubrega, bolesti srca, tuberkuloze, astme, upalnih bolesti, trovanja otrovima biljnog podrijetla, dijabetesa, rana, čireva i opeklina.

Nakon detaljne i iscrpne analize, moderna medicina je potvrdila da se sve lomovi kostiju liječe u prosjeku dva puta brže ukoliko se koristi Mumio.

Osim toga, brojne studije i istraživanja u posljednjih trideset godina naglasile su korist pozitivnih učinaka Mumia u liječenju bolesti perifernog živčanog sustava, neuralgije, teških slučajeva trigeminalnih neuralgija živca, kao i nekih bolesti središnjeg živčanog sustav.

RECEPT:

• Stavite 5 grama Mumia u pola litre votke ili viskija. Na taj način ćete sačuvati ljekovito djelovanje Mumia, zauvijek.

• Pomiješajte 3 grama Mumia sa 250 grama meda i pola čajne žličice i stavite ga pod jezik

• Konzumirajte uvijek prije odlaska na spavanje. To je najbolji način da se konzumira Mumio

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Magnezijev klorid ili nigari na Dalekom se istoku, a sve češće i u zapadnoj medicini, smatra jakim saveznikom u prirodnim metodama očuvanja i obnavljanja zdravlja

Za pripremu tofua

Magnezijev klorid opisuje kemijski sastav nigarija. Japanska riječ nigari u prijevodu na naš jezik mogla bi biti „gorčilo“. Nigari nastaje kao nusprodukt pri ekstrakciji kuhinjske soli iz morske vode, a upotrebljava se za zgrušavanje sojinog mlijeka u skutu koja cijeđenjem i prešanjem postaje tofu. To je oblik u kojem je nigari najviše poznat zapadnjacima. Svi oni koji su barem jednom u životu razmiš­ljali o pripravi tofua kod kuće prije ili kasnije morali su upoznati nigari.

No u Japanu ga upotrebljavaju i u druge svrhe, a moja su mi istraživanja pokazala da je već odavno poznat diljem svijeta, a primjenjuje se čak i u alopatskoj medicini.

Sinergija s vitaminom C

U Japanu se pije i u napitku poznatom kao nigarisui, a pripravlja se rastapanjem 1/4 do 1/2 žličice ljuskica nigarija u 1 litri vode. Stječe se dojam da voda s nigarijem postaje vlažnija, ako je to ikako moguće, te da bolje taži žeđ, a u Japanu nigarisui cijene kao napitak pomlađivanja i detoksikacije.

Ako u nigarisui dodamo žlicu meda i svjež iscijeđen sok limuna, dobit ćemo izvrstan pripravak s bonusom. Naime, magnezij i vitamin C djeluju u sinergiji, potičući jedan drugome apsorpciju. Rezultati kliničkih pokusa o utjecaju magnezija na imunitet pokazali su da on jača imunitet i do 300 %, a u kombinaciji s vitaminom C i kvalitetnim medom postaje nezaobilazan prijatelj u očuvanju zdravlja.

Koliko je magnezij važan pokazuje i činjenica da sudjeluje u više od tristo metaboličkih procesa. Mag­nezij nas čini „protočnima“ – to je jedina riječ koja mi pada na pamet, koliko god to čudno zvučalo.

„Loš igrač“ kalcij

Svakodnevno smo izloženi štetnom utjecaju mnogih toksina i tvari koje nam narušavaju ugodu postojanja, a već se odavno zna da i stanje uma itekako ima utjecaja na opći osjećaj uživanja u dobrom zdravlju. Stres, previše procesuirana hrana bez nutritivne vrijednosti, brza rješenja za podizanje energije – kava, čaj s kofeinom ili neki gazirani napitak, tjelesni napori, životna dob, prevelik udio kalcija – sve su to čimbenici koji utječu na kvalitetu apsorpcije magnezija. I dok su vam svi prethodno nabrojeni faktori više-manje poznati, vjerujem da sam neke od vas začudila jer svi dobro znamo koliko je važan kalcij, a ja ga sada svrstavam na listu „loših igrača“.

Stvar je u tome da je dokazano kako je u nekadašnjoj prehrani ljudi omjer kalcija i magnezija bio 1:1, a danas je taj omjer 3:1, a zna biti čak 15:1 u korist kalcija. Zbog nedostatka magnezija stanične membrane postaju manje propus­ne te kalcij, koji bi trebao ući u stanicu i potom iz nje krenuti dalje, ostaje u stanici i izaziva brojne poremećaje taložeći se poglavito u mekim tkivima, umjesto da jača kosti i zube. Tako je dokazano da je manjak magnezija u direktnoj vezi s nastankom bubrežnih kamenaca, smanjenjem elastičnosti i čak začepljenjem krvnih žila, smanjenjem kapaciteta pluća, radom mozga, osteoporozom…

Ova lista je, vjerujte, vrlo duga, a sve izgleda još i gore ako dodamo podatak da se magnezij izlučuje mokrenjem i stolicom. Tako još više zapadamo u nepovoljan krug gubitka tog iznimnog minerala, gdje ne pomaže ni činjenica da magnezij u povećanim dozama djeluje kao laksativ. Imajući na umu sve ove činjenice, kao i spoznaju o dugogodišnjoj pothranjenosti magnezijem, postizanje potrebne koncentracije magnezija u organizmu čini se nemogućom misijom.

U obliku nigarija

Na svu sreću, sve je više stručnjaka koji otkrivaju prirodne metode očuvanja i obnavljanja zdravlja. Početkom prošlog stoljeća francuski kirurg prof. Pierre Delbet koristio je otopinu magnezijeva klorida za jačanje imuniteta i kao dezinfekcijsko sredstvo. To sam i sama isprobala tako što sam suprugovu porezotinu isprala otopinom nigarija. Rana je vrlo brzo zarasla i uopće nije ostavila ožiljak.

Dr. Carolyn Dean predlaže da se dnevni unos mag­nezija podijeli u nekoliko manjih doza te se na taj način doskoči eventualnom laksativnom učinku magnezija. Drugi prijedlog je da se dio magnezija uzima oralno, a dio transdermalno. S njom se slaže i dr. Mark Sircus, jer korištenjem magnezijeva klorida u obliku magnezijeva ulja transdermalnom metodom daleko se lakše postiže optimalna apsorpcija magnezija i to bez negativnih učinaka.

Dr. Jose Luis Perez Albela, još jedan velik zagovornik upotrebe magnezijeva klorida, otišao je toliko daleko da proizvodi i distribuira paketiće s preporučenom dozom nigarija, tako da svatko s lakoćom može uzimati dovoljno magnezija.

Magnezij se u mom životu pokazao ne samo kao zanimljiva tema za proučavanje nego i kao pravo revolucionarno otkriće. Koristim ga za dezinfekciju, ali ga i svakodnevno oralno konzumiram ili ga koristim u obliku spreja. Ako me pitate za jedan suplement koji bih vam preporučila, to je svakako magnezij u obliku nigarija.
 
(sensaklub.hr/uredio:NSP)

Franjevački redovnik i učitelj, “otac” Romano Zago iz Brazila, godinama je proučavao ljekovitu biljku alou te je osmislio poseban lijek za koji tvrdi da između ostalog prevenira i liječi rak

O tome je objavio i knjigu pod nazivom “Cancer can be cured” ili u prijevodu “Rak je izlječiv”. Ovdje ćemo vam prenijeti Zagov recept za lijek, način na koji se pravi i koristi. Detalje i puno više od o načinu korištenja aloe možete pronaći u knjizi koja se može na engleskom jeziku nabaviti na internetu i u knjižarama.

Romano Zago službovao je u Brazilu među sirotinjom i tada je primjetio da se u narodu ljudi brzo i lako oporavljaju od raznih oboljenja koristeći različite vrste aloe. Nakon toga Romano se posvetio proučavanju ove biljke i 20 godina je proveo na tom poslu. Nastavio je to i preseljenjem u Betlehem gdje i danas živi u poznim godinama (Romano je rođen 1932.)

Sastojci:
– 300 grama svježeg lišća aloe arborescens
– 6 žlica destiliranog alkohola
– 500 grama prirodnog meda

Priprema:
Za recept se preporučuje aloe arborescens koja je mnogo bolja i jača vrsta nego aloe vera. Pokušajte pronaći ovu vrstu. Sve uspjevaju i kod nas čak i u posudama u kućama. Ipak ako baš niste u stanju naći aloe arborescens može poslužiti i aloe vera koja ima slična svojstva ali samo slabija.

Listove ili list težine 300 grama operete, uklonite bodlje, isjecite na komadiće i ubacite u blender. Dodajte pola kile meda i 5 žlica jačeg alkoholnog pića koje služi za bolju apsorciju na kapilarnom nivou prilikom konzumiranja. Ukoliko baš ne konzumirate alkohol upotrijebite prirodni jabučni ocat u istom omjeru.

Smjesu blendajte 2-3 minute. Pohranite napitak u staklenu bocu koju ćete držati isključivo u hladnjaku.

Konzumacija:
Uzimajte 1-2 žlice najmanje pola sata prije jela tri puta na dan. Prije upotrebe bocu dobro promućkajte. Na početku uzimajte 1 žlicu tri puta na dan, a poslije možete povećati dozu na dvije. Smjesa u receptu dovoljna je za 10-12 dana korištenja. Popijte sve.

Nakon ove doze pravi se pauza od 10 dana te se tretman ponavlja po potrebi. Tretman se može koristiti zajedno sa svim zapadnim medicinskim terapijama. Pauza od 10 dana se pravi zbog blage toksičnosti koje biljka posjeduje mada je mnogi ljudi koriste i bez pauza.

Svjedočanstva
Po svjedočanstvima oca Romana i njegovih mnogobrojnih pacijenata, na ovaj način liječeni su tumori maternice, glasnih žica, dojki, prostate, mozga, debelog crijeva, mokraćnog mjehura, kostiju, leukemija i drugi. Liječenja na ovaj način trajala su 2-3 mjeseca uključujući po njihovim tvrdnjama i slučajeve terminalnih faza raka.

Lijek je besplatan, a otac Romano inzistira da se ne radi ni o kakvom čudu nego o isprobanoj narodnoj metodi s ovom fantastičnom biljkom. Ipak Romano naglašava da je prevencija bitna te da bi svaki čovjek trebao dok je zdrav popiti najmanje jednom godišnje dozu ovog napitka kako bi prevenirao rak ali i sva druga oboljenja. Na ovaj način bi ojačao vlastiti imunološki sistem koji bi se mogao odbraniti vlastitim snagama od najtežih oboljenja.

Mnogobrojne studije rađene u svijetu posljednjih 30 godina potvrdile su potencijal aloe kao izvrsnog sredstva za mnoge bolesti uključujući i njena antikancerogena svojstva.

Kako se radi o najtežem mogućem oboljenju mi nećemo tvrditi da ovaj lijek zaista funkcionira nego smo vam prenijeli rezime mnoštva natpisa i svjedočenja koja se mogu naći svuda po svijetu o ovome. Kako se radi o lako dostupnim, neškodljivim i jako jeftinim sastojcima mislimo da svakako vrijedi pokušati sa aloe napitkom.
 
(misija.slobodnadalmacija.hr/uredio:NSP)

Da li nas meso, kobasice, slanina, hrenovke, paštete hrane ili od nas prave onkološke pacijente?

Otkako je Svjetska zdravstvena organizacija objavila da ta hrana može izazvati rak, uznemirenost se nastanila u svaku srpsku kuću!

Mi priskaču u pomoć i donosimo vam kratki vodič za izbjegavanje opasnosti koje se kriju u omiljenoj nam hrani. Istražili smo u kojim slučajevima slaninice, kobasice, hrenovke, paštete i šnicle nikako ne bi trebalo spustiti u košaricu!

Da biste i vi znali što kupiti, ponesite za početak lupu u trgovinu (šala jeste, ali samo djelomično, jer su slova nadeklaracijama stvarno presitna).

Potom upamtite ove korisne savjete liječnika veterinarske medicine, bivšeg saveznog veterinarskog inspektora.

Od najvećeg značaja je da čitamo deklaracije. Prvi razlog da ne kupite kobasice, hrenovke i salame jeste ako na deklaraciji stoji oznaka MSM. To znači da je meso strojno separirano, samljeveno s kostima, u kojima su deponirani svi antibiotici, hormoni, teški metali i ostali otrovi koje je životinja tijekom života pojela.

Isto vrijedi kada na deklaraciji pronaći emulgatore nitrite koji su obilježeni E249, E250, E251 i E252.

Štetni su zato što s aminokiselinama iz mesa stvaraju kancerogeno spoj nitrozamin. Odmah vratite na policu kobasice, hrenovke, salamu i paštetu ako ste na deklaraciji uočili polifosfate koji se obilježavaju E451, E452 i E453 jer su genotoksični ili narodski rečeno, oštećuju nam gene.

Posebno vodite računa da ne jedete niti jedan proizvod koji sadrži E407, kako se obilježava karagenan. On se lijepi za zidove crijeva, stvara ranice koje se poslije mogu pretvoriti u rak debelog crijeva – upozorava taj stručnjak.

Kako dodaje, ako ste pročitali da neki od proizvoda sadrži poboljšivač okusa - glutaminat, to je dokaz da u njemu nema mesa.

Sve što smo naveli odnosi se na trajne i polutrajne suhomesnate proizvode. Kada je meso u pitanju, ako kupujete, primjerice, svinjske šnicle, obratite pažnju da li je meso prošarano žilicama masti ili ne. Ako jeste, te životinje i nisu tako loše hranjene. Ukoliko nema ni grama bijele masnoće, a vodica curi iz njega, dokaz je da su svinje, uz hranu, dobivale hormon rasta i antibiotike. Spremanje mesa trebalo bi biti tako da ne zagori.

U toj zagoreloj masi pojavljuje se spoj dioksin, koji je kancerogen. Najbolje je kuhati ga, peći zavijenog u foliju u pećnici ili teflonu, u ulju, a može i na električnom roštilju. Ako netko voli baš miris dima, može peći meso i na roštilju na ugljen.

Pritom voditi računa da se meso stavlja na rešetku kada ugljen prestane dimiti i kada se stvori jak žar – objašnjava stručnjak i za kraj zaključuje da djeci svakako ne bi trebalo davati prerađevine, naročito ne paštete i hrenovke.

Na kraju, paštete uz malo truda možete napraviti i sami!
 
(alo.rs/uredio:NSP)

U području Halkidiki u Petraloni, ​​sjeverna Grčka, pastir je 1959. godine pronašao mali otvor na pećini, koji je postao vidljiv tek kada se snježni omotač otopio

On je okupio grupu seljaka da mu pomognu da uđe unutra i da istraže špilju. Oni su u njoj otkrili mnoštvo stalaktita i stalagmita, ali i nešto prilično iznenađujuće – ljudsku lubanju ugrađenu u zid (kasnija istraživanja su otkrila brojne fosile, uključujuči vrste koje su obitavale prije ljudi, zatim životinjsku dlaku, fosilizirana drvo, ali i alat od kamenja i kostiju), piše ancient-origins.net

Lubanja je predana Sveučilištu u Solunu u Grčkoj od strane predsjednika zajednice Petralona. Oni su postigli sporazum po kojem će se nakon istraživanja otvoriti muzej sa otkrićima iz pećine u Petralona, ​​a lubanja izložiti u muzeju, ali to se nikada nije dogodilo.

Dr Aris Poulianos, stručni antropolog i član Međunarodne unije za antropološke i etnološke znanosti UNESCO-a, a kasnije i osnivač Antropološke asocijacije Grčke, pozvan je od strane grčkog premijera da predaje na Sveučilištu u Ateni.

To se dogodilo nakon što je on objavio knjigu “Porijeklo Grka”, u kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja prema kojima Grci nisu potekli od slavenskih naroda. Kada se vratio u Grčku, dr Poulianos je saznao za otkriće lubanje u Petralona i odmah se dao na njeno proučavanje.

Navodi se da je “Čovjek iz Petralona” ili “Archantropus Petralona” star oko 700.000 godina i da je najstariji ljudski europeid ikada otkriven u Europi. Istraživanja dr Poulianosa su pokazala da je čovjek iz Petralona evoluirao drugačije i da nije potomak vrste iz Afrike.

Nezavisni njemački istraživači, Breitinger i Sickenberg, pokušali su 1964. godine opovrgnuti otkrića dr Poulianosa, navodeći da je lubanja stara samo 50.000 godina i da je u pitanju predak koji je potekao iz Afrike. Međutim, istraživanje objavljeno u SAD 1971. godine u prestižnom časopisu o arheologiji, podržalo je teoriju po kojoj je lubanja stara 700.000 godina.

Ta tvrdnja se zasniva na analizi pećinske stratigrafije i sedimenta u koji je lubanja bila ugrađena. Daljnja istraživanja pećine su otkrila zube i skelete stare 800.000 godina, ali i fosile nekih drugih vrsta.

Danas mnogi akademici koji su analizirali ostatke iz Petralona kažu da lubanja pripada arhaičnoj vrsti hominida koja je nastala iz Homo erectusa, klasičnih Neandertalaca i anatomski modernih ljudi, te da posjeduje osobine svih ovih vrsta, ali i jake europske osobine. Ova lubanja stara 700.000 godina u potpunosti opovrgava afričku teoriju o ljudskoj evoluciji.

Daljnja iskopavanja se nastavljaju u pećini Petralona uz sudjelovanje međunarodnih istraživača (46 stručnjaka iz 12 različitih država), a ona podržavaju tvrdnje dr Poulianosa.

Istraživanje, koje je prekinuto zbog diktature u Grčkoj, nastavljeno je 1983. godine. Tada je vlada naredila da se sva iskopavanja na tom mjestu zabrane svima, pa i prvobitnom arheološkom timu, a 15 godina nitko nije imao pristup arheološkom nalazištu, bez nekog službenog objašnjenja vlasti.

Kada je Antropološko društvo Grčke dovelo čitav slučaj pred sud, pristup pećini je ponovno odobren, 15 godina kasnije. Ministarstvo kulture od tada pokušava na sve načine da opovrgne odluku suda, a suđenje još traje.

Otkrića dr Poulianosa se suprotstavljaju konvencionalnim shvaćanjima o ljudskoj evoluciji, a njegova istraživanja se suzbijaju. Dr Poulianos i njegova žena su bili fizički napadnuti i povrijeđeni u svom domu 2012. godine, a krivac nikada nije otkriven. Njemu i njegovom timu je zabranjen pristup pećini, a nepoznato je i gdje se danas nalazi lubanja prenosi “Revolucija”.

Danas ispred pećine u Petralona piše da je lubanja stara 300.000 godina, a na Wikipediji se navodi da je stara između 160.000 i 240.000 godina.

Najvažniji zaključak istraživanja dr Poulianosa je da su sve veće antropološke vrste koegzistirale, te da ljudska vrsta seže mnogo dalje u prošlost nego što se do sada mislilo.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(viralno.net)

Patite li od degenerativne bolesti? Jesu li vam rekli da je “sve to samo u vašoj glavi”? To možda i nije tako daleko od istine … jer se uzrok vaše bolesti nalazi u vašim ustima

Postoji uobičajena stomatološka procedura za koju će vam svaki zubar reći da je potpuno sigurna iako znanstvenici upozaravaju o njezinim opasnostima više od 100 godina, prenosi worldtruth.tv.

Kakva stomatološka procedura je u pitanju?

U pitanju je vađenje živca. Na milijune ovih operacija provesti svake godine.

Zubi kojima su izvađeni živci su u suštini “mrtvi” zubi koji mogu postati utočište za visoko toksične anaerobne bakterije. One pod određenim uvjetima mogu dospijeti u vaš krvotok i uzrokovati brojna ozbiljna medicinska stanja.

Mnogi od ovih toksičnih zuba mogu djelovati potpuno zdravo godinama, zbog čega je teško otkriti porijeklo sistemske bolesti.

Nažalost, mnogi zubari zanemaruju ozbiljne rizike kojima izlažu svoje pacijente prilikom ovih procedura. Ipak, jedan od zubara je taj koji je otkrio vezu između procedure vađenja živaca i sistemskih bolesti. On se danas smatra jednim od najboljih zubara svog vremena.

Weston A. Price: Najbolji zubar na svijetu

Mnogi zubari bi trebalo da se upoznaju sa radom dr Weston Pricea. Nažalost, njegov rad se i dalje suzbija od strane medicinskih i stomatoloških stručnjaka.

Dr. Price je putovao svijetom proučavajući zube, kosti i prehranu raznih domorodačkih stanovništava koji ne uživaju u “blagodatima” moderne hrane. Price je oko 1900. godine pokušavao izliječiti infekcije živaca i postao je sumnjičav kad je shvatio da živci ostaju inficirani unatoč njihovom tretmanu. On je jednog dana predložio ženi, koja je bila vezana za kolica šest godina, da izvadi zub, iako se on činio u redu.

Ona se složila, a on je izvadio njezin zub i implantirao je pod kožu zeca. Zec je razvio isti artritis koji je mučio ženu i uginuo od infekcije 10 dana kasnije. Međutim, žena se oporavila i počela je hodati i bez korištenja štapa.

Price je otkrio da je mehanički nemoguće sterilizirati zub kojem je izvađen živac.

On je zatim dokazao da mnoge kronične degenerativne bolesti potječu od inficiranih zuba bez živaca, od čega su najčešće srčane i cirkulatorne bolesti. On je otkrio jaku povezanost između zuba sa izvađenim živcima i bolestima zglobova, mozga i živčanog sustava.

Dr. Price je zatim napisao dvije odlične knjige 1922. godine o svom istraživanju. Nažalost, njegov rad je bio zataškavan 70 godina unatrag dok George Majnig konačno nije razotkrio istinu.

Dr Meinigovo potvrđivanje rada dr Pricea

Dr Meinig je bio kapetan američke vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata prije nego što se preselio u Hollywood i postao zubar poznatih ličnosti. On je kasnije postao jedan od osnivača Američke asocijacije specijalist za zubne živce.

On je devedesetih godina prošlog stoljeća 18 mjeseci proučavao rad dr. Pricea. On je čak 1993. godine objavio knjigu o zataškavanju stomatološke procedure vađenja živaca.

Što to zubari ne znaju o anatomiji zuba?

Zubi su napravljeni od najčvršće tvari u našem tijelu.

U sredini svakog zuba nalazi se zubna šupljina iu njoj pulpa, koja povezuje krvne žile i živce. Oko zubne šupljine se nalazi dentin, koji je sačinjen od živih stanica koje luče tvrdu mineralnu supstancu. Vanjski dio zuba naziva se enamel i on okružuje dentin.

Korijeni svakog zuba dopiru do vilice i ostaju na svom mjestu zahvaljujući peridontalnom ligamentu. Stomatolog u školi uče da svaki zub ima 1-4 veća kanala. Međutim, postoji gomila kanala koja se uopće ne spominje.

Svaki zub ima čitav labirint sitnih cjevčica koje bi, kad bi se razmotale, bile dužine oko nekoliko kilometara. Weston Price je identificirao 75 odvojenih pristupnih kanala u jednom središnjem sjekutiću.

Mikroskopski organizmi se redovito kreću u i oko ovih cjevčica kao krtice u podzemnim tunelima.

Kad zubar izvede operaciju vađenja živaca, on probuši zub, a zatim ispuni šupljinu supstancom koja odsijeca dotok krvi do zuba, tako da ona više ne može cirkulira kroz zub. Međutim, labirint cjevčica i dalje ostaje tamo, a bakterije, koje više nemaju svoj ​​izvor hrane, kriju se u ovim tunelima gdje su sigurne od antibiotika i imune obrane organizma.

Uzroci mnogih bolesti

Zbog nedostatka kisika i nutrijenata, ovi nekada prijateljski nastrojeni organizmi postaju jači, virulentniji anaerobi koji proizvode niz toksina.

Niti jedan oblik sterilizacije do sada nije bio dovoljno učinkovit za rješavanje ovog problema. Infekcija se često prošiti i do vilice, gdje stvaraju kavitacije iliti pukotine.

Kavitacije su mjesta nezalječenih kostiju koja često predstavljaju žarište infekcije i gangrene. One nekada nastaju nakon vađenja zuba, ali se javljaju i nakon vađenja zubnog živca.

Sve to se događa uz vrlo mali broj simptoma, ako ih uopće i ima. Moguće je da imate zagnojeno mrtav zub, a da to i ne znate. Međutim, to nije kraj vaših muka.

Može doći do nastanka bolesti srca, bubrega, kostiju i mozga

Dok god je vaš imunološki sustav jak, bilo koja bakterija koja odluta dalje od inficiranog zuba biva uništena. Međutim, ukoliko vaš imunitet oslabi uslijed neke bolesti ili ozljede, on neće moći više kontrolirati infekciju.

Ove bakterije zatim mogu prijeći u okolna tkiva i da završe u vašem krvotoku, gdje se prenose na nove lokacije, bilo da su to tkiva ili organi.

Dr. Price je uspio prenijeti bolesti s ljudi na zečeve tako što je ubacivao dijelove zuba kojima su izvađeni živci u njih. On je otkrio da ubacivanje zuba osobe koja je nedavno imala srčani udar u zeca uzrokuje srčani udar kod zeca za samo par tjedana.

Skoro sve kronične degenerativne bolesti su povezane s ovom stomatološkom procedurom, uključujući:

• Srčane bolesti
• Bolesti bubrega
• Artritis, reumatske bolesti i bolesti zglobova
• Neurološke bolesti (npr. ALS)
• Autoimune bolesti (npr. Lupus)

Izgleda da postoji i povezanost s rakom. Dr. Robert Jones je istraživao povezanost između stomatološkog zahvata vađenja živaca i raka dojke, došavši do ekstremno visoke povezanosti. On je naveo da je došao do sljedećih zaključaka:

• 93% žena s rakom dojke prošlo je kroz zahvat vađenja živaca
• 7% njih je patilo od drugih zubnih bolesti
• U većini slučajeva, tumori su nastajali sa iste strane s koje je izvršen stomatološki zahvat

Dr. Jones tvrdi da su toksini bakterija u inficiranom zubu ili čeljusti u mogućnosti inhibirati proteine ​​koji suzbijaju razvoj tumora. Njemački liječnik dr Josef Issels naveo je slična otkrića, rekavši da je 97% njegovih pacijenata oboljelih od raka operiralo zubne živce. Ako su ovi liječnici u pravu, lijek za rak je u tome da se mrtvi zubi izvade i uspostavi stabilan imunološki sustav.

Mutirane bakterije u vašim ustima

Na koji način su ove mutirane bakterije iz vaših usta povezane s bolestima?

Bakterije se danas mogu identificirati DNK analizom, bilo da su mrtve ili žive.

U nastavku Priceovog rada, Fondacija za istraživanje toksičnih elemenata iskoristila je DNK analizu da ispita zube bez živaca i otkrivene su bakterijske infekcije u 100% uzoraka. Identificirane su 42 različite vrste anaerobnih bakterija u 43 uzorka. U kavitacijama je identificirano 67 različitih vrsta bakterija među 85 uzoraka. Među pronađenim bakterijama bile su i sljedeće:

• Capnocytophaga ochracea
• Fusobacterium nucleatum
• Gemella morbillorum
• Leptotrichia buccalis
• Porphyromonas gingivalis

Jesu li to samo benigne, uobičajene bakterije iz usta? Nikako. Četiri od navedenih bakterija napadaju srce, tri napadaju živce, dvije napadaju bubrege, dvije napadaju mozak, a jedna može inficirati sinusne šupljine. Dakle, one su sve samo ne benigne!

Još oko 400% bakterija je pronađeno u krvi oko mjesta gdje je nekad bio zubni živac u odnosu na sam zub, što označava da je zub inkubator, a peridontalni ligament je dovod hrane.

Nikad nije bilo pametno ostavljati nešto mrtvo u organizmu

Nijedna druga medicinska procedura ne uključuje ostavljanje nečeg mrtvog u organizmu. Kada slijepo crijevo prestane funkcionirati, ono se odstrani. Ukoliko vam se prsti smrznu ili obole od gangrene, oni se odstrane. Ukoliko dijete umre u maternici, sam organizam uzrokuje pobačaj.

Vašem imunološkom sustavu nisu potrebne mrtve tvari i samo prisustvo mrtvog tkiva može uzrokovati komplikacije, kao što je slučaj s mrtvim zubom.

Infekcija i autoimuna reakcija odbacivanja uzrokuju nakupljane bakterija oko mrtvog tkiva. U slučaju vađenja živca, bakterije dobivaju priliku da zađu u vaš krvotok kad god vam je slab imunitet.

Zašto zubari i dalje tvrde da je vađenje zubnog živca sigurno?

Iako su navedeni brojni razlozi zbog kojih bi ova stomatološka procedura trebala zbraniti, ona i dalje nije zabranjena i uzrok je smrti mnogih ljudi.

Zašto? Objašnjenje je vrlo jednostavno, u pitanju je jedna od najprofitabilnijih procedura u stomatologiji.

Kako izbjeći ovu stomatološku proceduru?

Najbolje bi bilo da nikada ne izvršite ovaj zahvat. Riskiranje zdravlja da bi se očuvao zub jednostavno nema smisla. Ukoliko ste već odradili ovaj zahvat, bilo bi dobro da izvadite zub, čak i ako je sve u redu.

Zapamtite, čim vaš imunološki sustav zakaže, postoji rizik da obolite od ozbiljnog medicinskog problema.

Ako uklonite zub, dostupno vam je nekoliko mogućnosti:

1) Parcijalna proteza: U pitanju je proteza koja može izvaditi i to je jedna od najjednostavnijih i najjeftinijih opcija.

2) Most: Ovo je permanentniji zahvat koji na neki način mijenja pravi zub, ali je dosta skuplji.

3) Implantat: U pitanju je umjetno, permanentni zub, obično od titana, ugrađen u desni i vilicu. Ipak, postoje neki problemi koji mogu nastati zbog upotrebe ovog metala prilikom ovog zahvata. Danas se češće koristi cirkonij jer ne izaziva veće komplikacije.

Međutim, nije dovoljno da samo izvadite zub i stavite umjetnu zamjenu.

Stomatolozi obično uklone zub, ali ostave peridontalni ligament, koji može služiti za prehranu bakterija. Mnogi stručnjaci preporučuju uklanjanje ovog ligamenta kako bi se smanjio rizik stvaranja infekcije.
 
NoviSvjetskiPoredak.com