ISTINA NA HRT-U: Mišak u manje od minutu ‘sasuo ljudima sve u facu’! (VIDEO)

Prikazao je suštinu korporatizma na javnoj televiziji!

Emisija novinara Krešimira Mišaka – Na rubu znanosti emitira se na HRT-u već 14 godina. U tom razdoblju hrvatskoj javnosti rečene su mnoge stvarnosti i istine koje nismo mogli čuti nigdje drugdje.

U tom stilu, Mišak je manje od dvije minute “sasuo” ljudima u lice istinu i raskrinkao korporatizam koji se uvukao u sve pore ljudskog života, od čovjekovog rođenja do njegove smrti.

Krajnja želja korporatizma, kao i svakog drugog totalitarnog sustava, jest da uđe u domove i misli ljude, da sve potpuno podredi sebi. To je teško silom, ali se može napraviti programiranjem, gdje će onda ovce same sebe čuvati – zaljučak je Mišakove dvominutne lekcije.
 

 
Korporatizam je bio ekonomska strana fašizma, koja se temeljila na spoju jake nedemokratske centralizirane vlade s velikim korporacijama. No, ta je praksa prisutna i danas. Profesor Jeffrey Grupp smatra da čak nadilazi težnju za profitom i zadire u svaku poru života i predstavlja psihološku kategoriju.

Ljudima se kroz korporativne medije usađuje stav da korporativni sustav predstavlja najnaprednije duštvo.

Grupp govori o porobljavanju ljudskog duha građana svijeta od strane golemih monopolističkih svjetskih korporacija koje kontroliraju resurse, zemlju, rat, medicinu, informaciju, hranu, prijevoz, vodu, poštu, obrazovanje i razmišljanje.
 
Cijela emisija:

 

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Poslijednja emisija ‘Klopka’ bavila se alternativnim ekonomskim sustavima – kako mjeriti društveni rast izuzev toliko spominjanog BDP-a, postoje li alternativni sustavi razmjene dobara, što bi otkrila temeljita analiza postojećih institucija

Saborski zastupnik ‘Živog Zida’ Ivan Vilibor Sinčić osvrnuo se na trenutnu političku situaciju i ulogu guvernera Vujčića koji umjesto da štiti interese svojih poslodavaca – poreznih obveznika – obavlja sastanke iza zatvorenih vrata s bankarima kao suprotstavljenim strankama.

Osnovna teza kapitalizma je privatno vlasništvo, a porezna nekretnine ide protiv tih postulata. ‘Ako novac koči razvoj civilizacije, ne bih imao ništa protiv čak i da se ukine. Za početak se zalažemo za nekreditni novac jer je točna teza da je novac dug.’

Vladimir Perić Valter s portala ‘Zvono istine’ otkrio je povijest same monete odnosno novca, te pravu strukturu ropskog sustava u kojem se ljudi nalaze i danas. Potrebno je razlikovati čovjeka i osobu uz prepuštanje prava nekom drugome koji pravo upravljanja zapravo niti ne posjeduje.

Kontribucionizam i anarhija neki su vidovi alternativnih društvenih poredaka koji bi u svom primjeru imali i alternativne ekonomske sustave. Anarhija je zapravo odsustvo monarha, a ne divljanje po ulicama praćeno neradom i kaosom. Budućnost trenutnog poretka vidi prilično konfuznom zbog novih financijskih balona koji bi mogli voditi do potpunog kolapsa.

Ana Herman kao članica Glavnog odbora udruge ‘Promijenimo Hrvatsku’ osvrnula se na razlike kapitalizma i korporatizma koji polako buja, naročito nakon sporazuma nalik TTIP-u koji određenim mehanizmima daju korporacijama superiornu poziciju naspram država. ‘Scarcity’ sustav oskudnosti vidi nepotpunim jer je jedino ljudska pamet ono što može stvarati nove vrijednosti. Korporatizam i konzumerizam stvorili su školovanje nauštrb obrazovanja pa su industrijski procesi eliminirali kreaciju i invenciju. Standardizacija, normiranje i automatizacija čovjeka su pretvorili u ‘budućeg nezaposlenog’.

Goran Jeras kao upravitelj ‘Etične banke’ osvrnuo se na rad svoje institucije te je dodao da će i alternativni pristupi poput razmjene dobara ili banke usluga biti u ponudi. ‘Naša banka mora raditi u sustavu s pravilima sustava, no svjesni smo odgovornosti banaka – ekonomija koja ne počiva na trenutnim načelima i špekulacijama bila bi pravednija. Kreditirati se trebaju stvaranja novih vrijednosti, a nužno je i informirati narod. Valutna klauzula je oblik špekulacije i donosi model nepredvidljivosti’.

Dr. Anita Frajman Ivković čija je doktorska disertacija bila vezana uz koncept ekonomije sreće se pak bazirala na BDP i njegove manjkavosti kao mjerne jedinice prosperiteta. Volonterizam, siva ekonomija i kriminal neki su od nedostataka koje on čak niti ne uzima u obzir. Alternativne načine je i sama u praksi mjerila, i to putem koeficijenta sreće – iskustva s lokalne razine pokazala su da bi ovaj princip bio itekako dobar pokazatelj stvarnog stanja.
 

 
(nexus-svjetlost.com,youtube.com/uredio:NSP)

Cenzura knjiga nije nešto novo niti strano u svijetu zabrane nepoćudnih tekstova, no ono što je definitivno novost jest korištenje segmenta digitalizacije kao poligona za ovakva (ne)djela

Korporatizam i monopol kao Vladin ‘alat’ cenzure

Iako se sama definicija cenzuriranja knjige odnosi na ‘uklanjanje knjiga iz tiska ili s polica knjižnica i knjižara’, ovaj primjer može poslužiti tomu da se takve zastarjele definicije trebaju nadopuniti. Isto tako, cenzori su nekoć dolazili iz legislativnog sektora ili pak s odgovornih pozicija, kao i iz domene religija (ključne vjerske knjige proživjele su tisuće radikalnih izmjena kroz ruke raznih intelektualnih grupacija) – ovaj put dolaze od strane samih izdavača koji su stekli dovoljnu moć da mogu primjenjivati monopolističke odredbe.

Hitlerov ‘Mein Kempf’ primjer je kako se ‘govor mržnje’ koristi kao cenzorski alat, a brojne Vlade branile su materijale koji bi njihovu vladavinu mogli kompromitirati. Nama blizak slučaj onaj je u odnosu UDBA-e i Đurekovića. Zabrane novijeg datuma najčešće se odnose prema literaturi koja vrijeđa vlastite čitatelje (zabrana knjige ‘The Truth About Muhammad’ Roberta Spencera u Pakistanu) ili pak moralne dogme (‘Pedeset nijansi Sive’ u Maleziji ili ‘Američki Psiho’ u Australiji). No, cenzori su kroz godine doradili priču i u ‘neoliberalnom’ društvu nitko ne želi biti etiketirani ‘cenzor’ pa se zabrane prebacuju u domenu korporatizma.

Teorije zavjere prve na udaru

Tako je Amazon kao vodeći svjetski prodajni lanac knjiga odlučio zabranjivati knjige pod domenom ‘teorija zavjera’, ili u ovom slučaju specifično – ‘false flag’ teorije. ‘Operacija pod lažnom zastavom’ podrazumijeva sve vojne i paravojne napade za koje je naknadno optužena snaga koja ih u stvarnosti nije izvela, najčešće na suprotnoj strani vage ili pak željeni cilj za vojnu ekspanziju.

Ovakve operacije izvode se tijekom mirnodopskog razdoblja od strane različitih interesnih skupina, terorističkih ćelija ili Vlade u sjeni. Iako su kroz povijest itekako poznati primjeri ovakvog ratovanja, primjena je postala globalna tek u dvadesetom stoljeću. Od ranijih spomena mora se podcrtati rusko-švedski rat, francusko-pruski rat, kao i neki antički sukobi. Kako svaka ‘False Flag’ teorija usko graniči s teorijama zavjere, tako je i potapanje Lusitanije koje je uzrokovalo Prvi svjetski rat u toj domeni.

Ono što pod takvim tipom napada razmatramo danas su teorije da 11/9 nije teroristički napad već ‘Inside Job’, kako napadi poput Sandy Hook incidenta služe kao izlika za drugačiji režim ‘državne sigurnosti’, a pariški ili bostonski napadi u potpunosti su inscenirani. Paljenje knjiga dobilo je posve novu razinu i baš je Amazon ukazao kako ga izvesti.

Naime, američko tržište danas obiluje digitalnim knjigama koje su zbog Amazonove platforme postale svojevrsni ‘Must Have’ tamošnjih čitatelja, poput iPhonea. Otisnuti primjerci smatraju se reliktom prošlog vremena i dolazimo do krilatice ‘Tko nema e-book izdanje, nije ni izdao knjigu’. Naravno, ono što su autori poput Davida Ickea godinama navodili kao skrivenu agendu je široka mogućnost zabrane takvih materijala.

‘Nobody Died at Sandy Hook’ opasna literatura?

I tu dolazimo do spornog naslova koji je izazvao buru. Riječ je o knjizi ‘Nobody Died at Sandy Hook’ (‘Nitko nije umro u Sandy Hooku’) koja je zbir desetaka analiza renomiranih analitičara, a urednik izdanja je dr. Jim Fetzer. Sam sadržaj za ovakav tip cenzure zapravo nije niti bitan, no možemo spomenuti kako je riječ o FEMA-inoj namještaljci čiji je cilj kontrole posjedovanja oružja na federalnoj razini.

Tako je nakon zabrane Konfederacijske zastave Amazon počeo blokirati i sadržaje zbog ‘političke nekorektnosti’. Ključno je za naglasiti da je ovakva odluka selektivna i licemjerna pošto se i dalje prodaje čitav niz knjiga koji doista progovara ‘govor mržnje’ ili slična tumačenja za koje akademska zajednica može ustvrditi da im nedostaje ‘znanstvene pozadine’.

Dakle, cenzura je čisto politička i došla je s više instance vlasti. Fetzer je o svom problemu razgovarao i s novinarima Natural News portala. ‘Amazon nije dao razlog cenzure. Situacija je posve apsurdna – ako se ne slažete s Vladinom vizijom bilo čega, Amazon uklanja vašu knjigu.’ Autor dalje zaključuje da bi ovom logikom monopolistički izdavač mogao početi uklanjati knjige koje kritički progovaraju o dogmama američke državnosti – poput Očeva Osnivača, Monsanta i sl. ‘Možda se oformi i Ministarstvo istine’ veli autor. ‘Što je toliko opasno u mojoj knjizi da zahtjeva zabranu? Ionako 90% Amerikanaca već pri pogledu na naslov odbija čitanje zbog ‘sulude teorije zavjere’ bez imalo propitkivanja… Možda bi ova knjiga skeptike pretvorila u ‘vjernike’, pa je zato zabranjena’.

Besplatno skidanje knjige kao otpor

No, kao što smo spomenuli – ovaj puta nije čak niti sadržaj knjige ono što plijeni pozornost. Problem je zabrana knjige čiji sadržaj nije u skladu sa službenim stavovima američke Vlade. I samo to – jer da je cenzurirana zbog nekog višeg plana poput ‘govora mržnje’ bila bi referentna točka za zabranu svih ostalih knjiga sličnih karakteristika.

Ovako su zabrane rezervirane isključivo za onu literaturu koja kritički raspravlja o potezima trenutne Vlade i politike. Akcija koju je pokrenuo autor mogla bi ostvariti ono što paradoksalno svaka cenzura na koncu učini – zabranjenu knjigu učini izuzetno bitnom i traženom. Možda je digitalna lomača učinila svoje s obzirom na reperkusije uklanjanja s financijske strane, no autori su povodom ovakve situacije odlučili napraviti ustupak.

Kako je knjiga na Amazonu ocjenjivana isključivo s peticama, Fetzer se odlučio za razgovor sa skupinom autora, te su knjigu odlučili pustiti na besplatni download. S obzirom na iskustva koja je s takvim nastupom podijelio Paulo Coelho – nije isključena ni opcija da ih sada Amazon tuži, pošto su im prava na sadržaj regulirana ugovorom, a nigdje ne stoji što će se dogoditi ukoliko sadržaj bude cenzuriran.

Tako bi ovakva hipotetska situacija mogla u budućnosti biti osnova pravnih odnosa autora i knjižara gdje bi se ugovorom obvezali na ustupanje sadržaja koji bi potom mogao biti zabranjen ili maknut iz distribucije. Nakon cenzure bi ugovor služio kao zabrana daljnjeg raspačavanja pod prijetnjom zatvora.

Digitalne knjige koje će se cenzuritati poput ove, link za skidanje OVDJE.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Američki profesor gostujući prije dvije godine u emisiji Krešimir Mišaka, na Rubu znanosti govorio je alarmantne stvari vezane uz privatno vlasništvo koje uopće po njegovim riječima ne postoji

Riječ je o Jeffrey Groupu, profesorom filozofije, autoru brojnih znanstvenih radova i nekoliko knjiga, a u emisiji je sudjelovao zbog njegove knjige pod nazivom Korporatizam.

Group je tako hrvatskoj javnosti logikom pokušao predočiti zastrašujuću iluziju u kojoj živi naše društvo, a tiče se obmane koja nas uvjerava da mi kao ljudi nešto posjedujemo.

Iako je profesor govorio, tada o američkom društvu nevjerojatno, kako se danas dvije godine nakon sve može preslikati i na stanje u Hrvatskoj.

Mislite da posjedujete svoju kuću, stan, auto? Pogledajte ovaj video i razmislite ponovno!

(u 26:00 minuti Group objašnjava stvari vezane uz privatno vlasništvo)

Oduzimanje vlasništva i u hrvatskom zakonu!

Vezano uz šokantna saznanja gore navedenog profesora, donosimo vam otkriće velike ‘prijevare’ skrivene u hrvatskom zakonu! Znate ono kad nam Europa zavidi jer smo jedna od rijetkih država u Europi čiji ljudi imaju SVOJE VLASNIŠTVO (kuće, vikendice). Osim što je riječ o iluziji, u ljeto (za vrijeme godišnjih odmora) 2013. godine Vlada Zorana Milanovića donijela je jedan zakon koji potpuno obezvlašćuje hrvatski narod! I tu činjenicu svi su prešutjeli!

Naime, 2013. godine vlada je izglasala zakon o upravljanju i raspodjeli državne imovine koji je izvan snage stavio zakon o upravljanju državnom imovinom. Pretragom ovog novog zakona naišli smo na nešto vrlo neobično. Naime, članak 2, stavak 2. ovog zakona glasi: Raspolaganje državnom imovinom podrazumijeva pravo na otuđenje, opterećenje, ograničenje i odricanje prava.

Drugim riječima, država si je dala za pravo u korist države svakome od nas oduzeti ono što oni smatraju da je od interesa države. Da pojasnimo, ako se vaša kuća nalazi na mjestu gdje država ima u planu, primjerice, izgraditi novu cestu, ovim zakonom oni su dobili pravo da vašu kuću sruše ili je preuzmu, a vas potplate jer prema ovom zakonu čak nisu ni dužni platiti.

Ovim zakonom država ili bolje rečeno REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o uzela si je pravo na posjedovanje i raspolaganje svom imovinom u RH. Više nema moje, tvoje, državno. Iako to zvuči ludo, sve je njihovo.

Na naša zapažanja osvrnuo se i odvjetnik Zvonimir Hodak koji je potvrdio da se ovdje upravo o tome radi. ‘Ta odredba je sramotna, uzeli su si pravo razvlastiti imovinu svega što oni procijene da je od državnog interesa’, rekao je Hodak te dodao da vlada ovom odredbom diskriminira svoje građane i to na privatan način.

Hodak je naglasio kako je država sama sebi dala pravo primjerice, rušiti kuće, uzimati zemlju seljaka ili bilo kojeg građanina ove zemlje, samo zato što je to u interesu države. Naglasio je i da se takve odluke ne događaju često, ali da bi se zbog ove odredbe moglo događati i češće.

U prijevodu, to bi značilo da smo mi samo fiktivni vlasnici naših posjeda te da država ima puno pravo upravljati našom imovinom čak i ako se mi tome protivimo.

No, opet ako smo svjesni da je Republika Hrvatska postala REPUBLIKA HRVATSKA. d. o. o., onda ovo nije ništa čudno. Sve što se nalazi u toj tvrtci njihovo je vlasništvo pa i ljudi, sve dok sami ne odluče drugačije.

Zbog toga, nadamo se da će se ljudi osvijestiti te spriječiti ovu brutalnu pljačku hrvatskoga naroda koji nije niti svjestan kako su vlasti običnom igrom riječi svu imovinu naše zemlje prisvojili sebi, a da su ljudi postali korisnici državne imovine. Ne bi se čudili ni da nam uskoro počnu naplaćivati najam za kuće u našem fiktivnom vlasništvu.

Naravno, oni su osigurani zakonom kojeg su sami sastavili, a mi obični ljudi taj zakon, dužni smo poštivati sve dok ne osvijestimo ovaj strašan problem u koji su nas samo ubacili i time si, eto, osigurali pravo na pljačku stoljeća. Sve što ste za života gradili, sve za što ste se znojili, može sutra nestati zbog interesa države, rekao je Hodak.

Moramo napomenuti kako Vlada sama procjenjuje što je interes države, a što nije, tako da je vladajuća vrhuška ovim zakonom dobila potpunu vlast nad narodom i svom državnom imovinom. Upozoravamo vas, ovo je vrlo opasan zakon i vrlo opasna odredba kojom nas sve država drži u šaci.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Transhumanizam je međunarodni kulturalni i intelektualni pokret s ciljem transformacije čovjeka putem tehnološko-misaonog inženjeringa uz fizički mjerljiv napredak intelekta, snage i psihološkog kapaciteta

Direktor doktorskog programa bioetike na Sveučilištu New York Matthew Liao svojedobno je objavio znanstveni tekst nazvan ‘Umjetni ljudi možda drže ključ spasa svijeta’ . U njemu je šokirao znanstvenu javnost s mišljenjem da bi u borbi protiv globalnog zatopljenja trebali kreirati ‘ljude – ljubitelje Zemlje’ pomoću ‘sofisticiranog genetskog inženjeringa’.

U tekstu Liao predlaže niz znanstvenih intervencija – od prestanka konzumiranja mesa ‘farmaceutskom intervencijom’ do ‘preimplatacije genetičke dijagnoze’ što bi rezultiralo ‘prestankom trudnoća kod žena’. Zatim slijede zamisli o ‘hormonizaciji djece’ gdje će im se putem sofisticiranih cjepiva regulirati rast dok će zakonodavstvo osigurati politiku usvajanja gdje će svaka obitelj moći birati između ‘jednog velikog djeteta, dva srednja ili troje rastom manje djece’.

Sve izmjene bi, po njegovom mišljenju zbog UN-ovih zakona, trebale biti samoinicijativne, a država bi pomogla ‘hrabrim obiteljima’ besplatnim zdravstvenim osiguranjem i manjim porezima. Jasno, podobno društveno stanje je konstantna globalna ekonomska depresija zbog koje bi više ljudi ‘u biomedicinskoj modifikaciji uvidjelo koristi’.

Glavni razlog ovog koncepta ‘znanstvenog uređivanja čovječanstva’ je ‘opasnost prirodnog geoinženjeringa i evolucije čovječanstva’ jer su, po Liaovom mišljenju, ljudi odavno pokazali da se ne znaju nositi s time. Liao zaključuje da ‘sudeći po nevjerojatnom riziku kojem smo se izložili vlastitim promjenama okoliša, ovu ideju moramo ozbiljno prihvatiti jer je promjena neizbježna’. Znanstvenici se posebno pribojavaju odjeka ovakvih projekata jer isti nije došao od strane nekog ‘ridikula’ već direktno iz jedne od najjačih svjetskih institucija na tom polju, i to od njezinog direktora.

Tehnokratski korporatizam uz mentalitet roja

Max Igan, australski autor u emisiji hrvatske televizije ‘Na rubu znanosti’ navedeni transhumanizam opisuje kao ‘slojeviti projekt’. ‘Tako se putem tri filozofska smjera – postdemokratskog društva, transhumanizma i postindustrijskog društva – žele ostvariti tehnokracija i korporatizam. Filozofija pri ovome je stvaranje kontrole i dehumanizacije, odnosno rađanje transčovjeka koji će biti biotehnološki organizam. No, što ako vas neće doslovno tehnološki nadograditi s nekim metalnim dijelovima, već žele genetsko reprogramiranje?

Mi smo oduvijek savršeni, samo nas treba usmjeriti, a njihova želja je kreacija lažnih bogo-strojeva i simulirane stvarnosti. Borgovi su primjer transhumanizma, plasiran kroz serije, filmove i pop-kulturu, pa onda mislimo kako je sve normalan slijed događanja, a zapravo smo vidjeli njihov plan za budućnost kroz tehnike prediktivnog programiranja i stvaranja plodnog tla za mentalitet roja.’

Izlaganje završava zaključkom: ‘Njihov plan je oduvijek bio zatiranje lokalnih tradicija i borba protiv čovjekove stvarne prirode. Zbog toga su se toliko usmjerili protiv šamanskih kultura, jer one još uvijek gaje poveznicu čovjek-priroda. Oni poznaju činjenicu da smo ‘svi samo perpektive’, a sve ostalo je programiranje. Ono ste što mislite da jeste, a život je interakcija subjektivnih multisvemira.’

Slično je sve interpretirao i Krešimir Mišak, voditelj spomenute emisije. ‘…Pozadina tih stremljenja, kako je ja vidim, jest nametanje mentaliteta roja. To je nešto potpuno suprotno ljudskoj prirodi, sisavcima, pticama, uopće svim bićima koja imaju dar empatije. Njega se želi suzbiti tako da se ljudsko društvo može pretvoriti u jedan divovski mravinjak ili košnicu u kojoj bi svatko bio nebitni atomizirani kotačić. Zato se uništavaju strukture ljudskog društva, od obiteljske (to je cilj promicanja androgenosti), susjedske pa nadalje. U roju nema muških i ženskih, postoje samo radilice i inkubatori gdje se uzgajaju nove jedinke.’

‘Ta ideologija stoji u pozadini tzv. ‘seksualne revolucije’, ali i u pozadini neviđenog tehnološkog razvoja, kojeg ne prati razvoj humanosti i kulture. Ove potonje dvije stvari zapravo su u padu. Društveni inženjeri si u svom odsustvu mudrosti (jer oni su izuzetno inteligentni, ali nimalo mudri jer mudrost dolazi iz empatije) tako zamislili savršeno ljudsko društvo, kao neki kolektivni um i kolektivni organizam, ujednačen i bez iznimaka, koji bi zato bio stabilan. Naravno, apsurd je u tome da se mora uništiti prava ljudska priroda da bi se stvorilo savršeno ljudsko društvo. To nije nešto što sam izmislio, oni su o tome napisali dosta knjiga koje su dostupne.’

Direktan pristup mozgu nova manipulacijska strategija

Ljudsko društvo već danas kroz razne projekte daje natruhe da ‘slijepo slijedi’ teoretske koncepte društvenih inženjera usmjerenih prema transhumanizmu. ‘Projekt mapiranja moždane aktivnosti i izazov funkcionalne konektomike’ podcrtava da će ova strategija u budućnosti omogućiti ‘razvijanje tehnika za bežično i neinvazivno iščitavanje neuronskih aktivnosti građana’. Ključno je izdvojiti i navod kako ovakav pristup ‘neće biti invazivan’ već će ‘samo omogućiti restoraciju moždanih aktivnosti u normalu’. Jedino je pitanje tko će tu ‘normalu’ definirati.

Obamina objava o planu ‘pokretanja revolucije u ljudskom poimanju i shvaćanju uma i mozga’ za koji će utrošiti oko 100 milijuna dolara, obišao je svjetske medije . Projekt simbolično nazvan BRAIN (‘Brain Research through Advancing Innovative Neurotechnologies’ – Istraživanje mozga putem naprednih i inovativnih neurotehnologija) bit će zajednička djelatnost Nacionalnog instituta za zdravlje, Nacionalne udruge za znanost i, znakovito, DARPA-e (Agencije za napredna istraživanja i projekte obrane). Ovo je nakon dugih godina fokusa na ratove prvi znanstveni projekt za koji jedan američki predsjednik smatra kako će biti ‘veliki izazov za administraciju’, prenosi Infowars.

‘Zamislite da nema niti jedne obitelji koja je primorana bespomoćno gledati svoje voljene kako polako nestaju zbog Parkinsona ili se bore s epilepsijom. Zamislite da možemo ispraviti teške moždane ozljede ili PTSP-a ratnih vojnih veterana? Zamislite da netko s umjetnim udom svira piano ili igra košarku? Što bi se dogodilo kada bi računala mogla putem naših misli odgovoriti na ove probleme pri čemu bi i milijuni Amerikanaca dobili nove poslove u ovom polju’, dramatično je izjavio Obama.

Kada se ovakvim pristupom ulazi u znanstvene projekte, onda je jasno da postoji neka druga pozadina događanja koja možebitno donosi ili profit ili nekakvu drugačiju korist. Zanimljivo je da Obama nije pojasnio što u svemu radi DARPA, kontroverzna vojna agencija čiji rad karakterizira veo tajnosti. Na svojoj web stranici su pokušali pojasniti svoje učešće s prilično nedefeniranim odgovorom – ‘Bolje poznavanje ljudskog mozga pomaže nacionalnoj sigurnosti’. DARPA dalje pojašnjava što misli pod tim navodom: ‘DARPA ima namjeru istražiti dva ključna polja za daljnje razumijevanje mozga. Novi alati su potrebni radi mjerenja i analize električnih signala i biomolekularne dinamike vezane uz funkcije mozga.

Znanstvenici će također istražiti, izvući i modelirati čitav niz moždanih funkcija proučavajući njegovu nevjerojatnu kompleksnost. DARPA planira ulaganja u te nove programe da bi se uključila u područja fundamentalnog razumijevanja moždane dinamike i shvatila sve aplikacije prostetike, obnovljive pohrane memorije, ubrzanja oporavka od ozljeda i borbu protiv stresa, kao i proizvodnju osjetnih sustava i analizu ogromne količine podataka pomoću signala i vanjskih sučelja’, zaključuje agencija.

Brojni analitičari su se odmah zapitali zašto je ovo istraživanje toliko bitno za nacionalnu sigurnost. Mapiranje mozga bi tako moglo postati samo novi korak u masovnoj kontroli, a čak i da su namjere DARPA-e plemenite, ostat će skrivene i javnosti nepoznate zbog zakona koji takve mogućnosti dozvoljava ovoj agenciji. Nešto bolji uvid u sve pruža članak Lukea Dittricha iz Esquire magazina. DARPA će na taj način kontrolirati i nadzirati stanovništvo uz sofisticirane alate i naprednu tehnologiju, i to sve pod velom tajnosti i nacionalne sigurnosti.

Kako je DARPA već ranije na Sveučilištu Carnegie Mellon pokrenula program ‘umjetne inteligencije koja će nadzirati i predviđati postupke osoba na javnim površinama’, ovo je način kako iskontrolirati te ‘vizije’. Konačni cilj bi tako bio prepoznavanje svih navika građana, možebitnih bolesti i potencijalnih ponašanja radi ‘implementacije normalnog obrasca’, što god to značilo. Inicijativa BRAIN tako skriva iznimno perfidne i nimalo altruističke zamisli, kakvim ih prezentiraju svi ‘mainstream’ mediji.

Tehnotronska era uz spajanje čovjeka i tehnologije

Osim tih projekata koje već vidimo u stvarnosti, bitno je navesti i predviđanja budućih tehnološko-društvenih kretanja koja su usko vezana uz ovakve razvojne programe. NIC (Nacionalno obavještajno vijeće SAD-a) objavilo je već tradicionalno predviđanje za trendove budućnosti i bitne tematike u narednih petnaestak godina, u ovom slučaju do 2030 . Izvještaji se objavljuju svake izborne godine te se isporučuju direktno u ruke novog predsjednika između izbornog i inauguracijskog dana.

Ova već dobro uhodana praksa novu inačicu je dobila pod imenom ‘Globalni trendovi 2030: Alternativni svjetovi’. Među ostalim se predviđa prestanak mandata SAD-a u ulozi ‘svjetskih policajaca’ i ojačani renome nedržavnih čimbenika poput multinacionalnih korporacija, nevladinih organizacija, organiziranog kriminala i terorističkih skupina, religijskih grupacija i dijaspore pojedinih država. No, ključan element promjene geopolitičke scene i čovječanstva u cjelini članovi ovog ‘think-tanka’ vide u transhumanizmu iliti ‘ljudskoj augmentaciji’. Transhumanizam je međunarodni intelektualni i kulturni pokret koji podržava uporabu novih znanosti i tehnologija za poboljšanje ljudskih mentalnih i fizičkih sposobnosti i prirođenih vještina, te poništenje onoga što se smatra nepoželjnim i nepotrebnim aspektima ljudskog stanja.

NIC predviđa prvi korak prema nastajanju ‘trans-čovjeka’, tranzitivni oblik između čovjeka i koncepta ‘post-čovjeka’ – mogućim budućim bićima čije temeljne sposobnosti toliko radikalno nadilaze one današnjih ljudi da se više ne mogu nedvojbeno nazivati ljudskim bićima prema našim trenutačnim standardima. Veliki broj grupa širom svijeta, koje raspravljaju o transhumanističkim temama, su sakupljene ispod kišobrana ‘WTA’ (Svjetske Transhumanističke Organizacije), neprofitne demokratske članske organizacije. Taj korak će biti jedna od ključnih tema u krugovima novih tehnologija, te se predviđaju modifikacije od implantanata do egzoskeleta i pojačavanja ljudskih mogućnosti. Sve će se pionirski početi primjenjivati u vojnoj industriji, zatim na radnicima i onim najimućnijima radi promocije egotripa. Kao konačni doseg do 2030. prognoziraju i razne tehnološko-kemijske dodatke za jačanje mentalnih i inih sposobnosti.

Zanimljivo je da će se ovakav tehnološki pristup promovirati ‘senzibilizacijom populacije kroz medije, film i glazbu’, a sve je utemeljeno na učenjima vodećeg svjetskog transhumanista Maxa Morea. Kritičari su odmah apostrofirali da je moralno upitno da se tehnologija promovira putem poznatog ‘Luciferijanista’, kako More sebe naziva. ‘Lucifer je svjetlonoša i sila ‘dobra’, ne objektivnog nego subjektivnog – istina je da je Lucifer sam sebe otpisao iz raja’, rekao je u jednom intervjuu i danas se upravo ovakvi citati navode kao glavna prepreka za njegov profesionalni rad. Izvještaj dalje navodi da će najbolji ‘ljudski nadomjesci’ u početku biti rezervirani za elite što bi do kraja stoljeća, ukoliko se situacija ne promijeni, moglo polarizirati čovječanstvo u dvije različite vrste, poput viđenog u filmu ‘Vremeplov’. Kritičari i tu dodaju da je već posljednjih dvadesetak godina iznimno popularno svugdje ubacivati transhumanističke ideje, a u posljednje vrijeme prednjači glazbena industrija – sve radi lakšeg prihvaćanja onih koji se prvi odluče na ovakav korak.

Izuzev navedenih dodataka, najbogatiji bi mogli ugraditi i moždane umetke, napredno neuronsko sučelje, dodatnu brzinu procesuiranja podataka, očne implantate za noćni vid i sve spektre svjetlosti, brže i čistije razmišljanje (kao u filmu ‘Limitless’), a u daljnjim fazama razvoja i virtualne stvarnosti, te upravljanje avatarima koji bi korisniku prenosili sve osjete u realnom vremenu. Iako sve zvuči kao film znanstvene fantastike, pojedine tehnologije se već uspješno implementiraju na životinjama diljem najpoznatijih svjetskih istraživačkih laboratorija. Možda je vremenski rok za ovakve promjene prekratak, no teško je ne vjerovati da će jednog dana tehnologija napredovati do ove razine.

Mikročipovi i mikrovalovi

CNN-ov članak o predviđanju kako će ljudi u sljedećih sedamdeset i pet godina ugraditi mikročipove ‘radi kontrole ponašanja od strane treće stranke’ vrlo brzo je izazvao razne reakcije . ‘Tehnologija će ostvariti neviđen skok u sljedećih sedamdeset i pet godina godina. Mikročipovi će tako biti instalirani direktno u mozak korisnika. Apple, kao i brojne druge tvrtke, izrađivat će te čipove. Misli će se automatski prispojiti kada dobiju ‘poziv’, ali postoji jedan bitan problem – oglašavači i reklame će povremeno kontrolirati korisnikovo ponašanje zbog nerješivih petlji. Te petlje će kao cilj imati kontrolu ponašanja i prikupljanje podataka, radi boljeg pristupa korisnikovim željama’, kaže članak.

Futurist Ray Kurzweil komentira kako ćemo kroz dvadeset godina moći ugraditi telefone u mozak, a uspješno je do danas predvidio nastanak YouTubea i IPada. Za 2029. je rezervirao ugradnju računala i mobilnih telefona u oči i uši, što će rezultirati etiketiranjem osoba koje neće željeti takvu fuziju u naziv ‘ljudska podvrsta’. Za 2099. je predvidio megaračunala koja će upravljati planetom i koja će biti inteligentnija od cijele ljudske civilizacije zajedno – poput Skyneta iz filmskog serijala Terminator. Oni koji se budu opirali ‘napretku’ bit će odmetnici. ‘Čak i među onim ljudima koji će koristiti neurone bazirane na ugljiku postoji utanačena uporaba implantirane tehnologije, koja pojačava ljudske performanse’, zaključuje Kurzweil. Elita će, u krajnjem planu, jednostavno ‘ukloniti nepoćudnu ljudsku masu’.

The Washington Post kasnije piše tekst u kojem govori o patentu USAF-a na ‘implementaciju mikrovalnih poruka i sugestija u misli subjekata’. Iako je glasnogovornik Rich Garcia prvotno odbio komentirati patent, zbog Zakona o slobodi protoka informacija priznali su kako je 1994. potvrđena mogućnost utjecaja na podsvijest subjekata riječima i slikama. Dvostruki kandidat za Nobela i otkrivač utjecaja pulsirajućih polja na liječenje slomljenih kostiju, Dr. Robert Becker, u knjizi ‘Tjelesna elektronika’ razotkrio je rezultate svog istraživanja. ‘Modulirano elektromagnetsko polje usmjereno direktno prema dijelovima subjektovog mozga vezanim uz funkcije podsvijesti djeluje poput snažne hipnoze – osoba koja zaprimi takvu informaciju ne može je iskontrolirati svjesno i ona postaje dio njezinog razmišljanja’.
 

 
(blog.vecernji.hr,youtube/uredio:nsp)

Malo ću vam pisati o svojoj knjizi “Sve piše u novinama…(a ponešto i ne)” čiju naslovnicu već par mjeseci vidite sa strane. Baš se jučer nekako dogodilo da sam je punih pet minuta predstavljao u emisiji ‘Hrvatska uživo’, što je bio početak moje velike propaganda kampanje, a ujedno i njezin kraj (kampanje, ne knjige).

Pa prije nego kampanja završi, evo par riječi o (a i iz) knjige.

Naime, malo ljudi se neće složiti s tvrdnjama da je život sve teži i neizvjesniji, hrana sve nekvalitetnija, svijet sve nesigurniji, centralizacija globalne vlasti i kontrole u porastu. Pitanje oko čijeg odgovora se neće svi složiti jest je li takav trend događaja posljedica neke namjere ili tek nekog unutrašnjeg, sustavu prirođenog mehanizma.

Moja razmišljanja već se par godina kreću se u smjeru ove prve mogućnosti. Gorivo za takva razmišljanja predstavlja barem desetak tisuća stranica knjiga koje se bave raznim temama, pa tekstova poput onih iz časopisa Nexus, pa informativnih i zanimljivih razgovora i dijeljenja mišljenja tijekom druženja s ljudima koji imaju slični pogled na stvari ili smo ga čak zajedno stvarali tijekom višegodišnjeg druženja.

Dakle, pričam o nekom dugoročnom totalitarističkom planu za sticanje apsolutne kontrole nad resursima i ljudima ovog planeta, nad njihovim životima i financijama, kao i nad njihovim mislima i uvjerenjima. Jer totalitarizam upravo to i jest, sustav u kojem se (pomoću programiranja i staha) potpuno vlada ljudskim životima i, po mogućnosti, ljudskim mislima. Svaki totalitaristički sustav tijekom povijesti bio je takav. Ili se barem trudio biti.

Misao da se upravo nešto takvo zbiva sada, i to na globalnoj razini, a da mi to i ne primjećujemo, zvuču fantastično, prefantastično štoviše. Ali postoje podaci da je upravo tako. Nećete ih spaziti ako ste tek prosječno informirani iz novina ili s televizije, pa čak niti ako ste obrazovaniji od prosjeka, ali nikad niste naučeno propitkivali iz samog korijena, koji se, kao i svaki, nalazi pod zemljom i nevidljiv je, ali ipak hrani cijelo stablo.

Taj plan nadilazi dnevnu politiku, pa i mjesečnu i godišnju. Iz te je perspektive poprilično nevidljiv, kako je i zamišljeno da bude. Njegove dvije glavne taktike odlično je sažeo David Icke. Prva je ‚problem-reakcija-rješenje’. Stvori neki problem, da uslijedi reakcija ljudi da se nešto mora učiniti po tom pitanju, i onda, na njihov zahtjev,  uvedi rješenje koje već otprije čeka u ladici, a koje ti daje veću moć, zbog čega ga nitko ne bi prihvatio u normalnim okolnostima. Druga taktika je ‚metoda malih koraka’. Ako želiš stići od točke A do točke B, zadrži to za sebe i neprekidno radi sićušne korake u tom smjeru. Svaki od tih malih koraka podrži nekim objašnjenjem koje zvuči logično i kao da je usmjereno u dobrobit ljudi. I tako stvori povijest po svom ukusu.

Kombinacija tih dviju taktika vrlo je moćna.

Kako bih mogao sam provjeriti te tvrdnje, neovisno o podacima koji su mi do tad predočeni? Nisam tajni agent pa da se šuljam do sefova s tajnim dokumentima, prelijen sam i s previše svakodnevnih obaveza da bih se bacio na višemjesečni terenski rad da bih razotkrio neku pojedinu temu, a osim toga, da bih  potvrdio ove teze, bilo bi potrebno razotkriti desetke tema i pronaći im međusobne veze. I još osim toga, to su razni autori već napravili. Neki su se bavili samo jednim područjem, a neki su povezivali više područja u novu sliku. Svima sma ih vrlo zahvalan zbog toga. Pa sam odlučio okrenuti se nečemu što mi je često pri ruci i što ne zahtijeva nikakav dodatni napor.

Novinama.

Nemojte misliti da sam postao redoviti čitatelj koji opsesivno traži nešto što je zamislio da će naći. Uopće ne. Novine zapravo uopće ne čitam, a još manje kupujem. No, svakih par dana, a ponekad bi prošao i cijeli tjedan ili više, listao bih ih u kafićima uz kavu. Zapravo, isprva ih nisam uzimao u ruke s nekom posebnom namjerom. Ali sam, i ne htijući, neke vijesti odjednom počeo vidjeti drugim očima. Sad sam u njima uočavao pozadinu događaja i što se njima želi, spin koji su mnoge vijesti sadržavale ukazivao mi se kristalnom bistrinom, a ono što je u njima bilo neizrečeno, što bi bacilo potpuno drugo svjetlo, zvonilo je glasnije o onoga što je bio rečeno. Potom bih izvadio svoj švicarski nož i kriomice od konobara u dva poteza izrezao tekst koji mi je privukao pažnju. Koliko je samo izrezanih novina ostalo iza mene u kafićima!   

Knjigu “Sve piše u novinama” možete shvatiti i kao mentalni eksperiment. Više od svega bih volio da zaista sve zaključeno predstavlja moju utvaru. Uostalom, neki koji čitaju ove retke već će sada zaključiti da je to baš tako, da je riječ samo o još jednoj paranoičnoj teoriji urote.

Neka i jest.

Ali ipak postoji postoji mogućnost da svi ti podaci i posljedični zaključci točni. Sve ovisi o tome koliko si dopustite duboko ući u materiju.

U tom slučaju, stvar postaje preozbiljna da bismo je odbacili bez razmatranja, samo zato jer se nekome čini glupa.

Samo zato jer netko neinformiran tako misli, netko tko govori napamet ili s pozicije autoriteta ili na temelju unaprijed stvorenih zaključaka i predrasuda, a ne na temelju upućenosti Takve misli doista ne vrijede ništa. Također, ako je priča točna, onda se ista grupacija potrudila zamaskirati svoje korake i napraviti da plan ne bude vidljiv na prvi pogled.

Smatram da bi svaki čovjek trebao biti upoznat sa svim tim informacijama i sam razmotriti što sve to znači. Ili neka se o toj temi povede javna rasprava (što je samo hipotetski prijedlog, u ovom svijetu dirigiranih medija i programiranih ili unovačenih ljudi) i tako dođe do zaključka.

Ako se sve te teorije o uroti pokažu netočnima, bit ću prvi koji će ih zgužvati i s veseljem šutnuti u najbliži kontejner.

Uostalom, malo drugačijeg razmišljanja o svijetu svakako ne može naškoditi.

Što se tiče knjiga koje otkrivaju globalnu urotu, u svojoj glavi sam ih podijelio na dvije vrste. U prvu sam stavio one koje se obično nazivaju ‘teorijama urote’, mada je to bezveze, to su jednostavno knjige koje iznose pozadinu nekih događaja, ukazujući na skrivenu ruku svjetske elite koja je upravljala događajima. Spomenuo bih autora i istraživača Williama Engdahla koji je u tri knjige obradio tri poluge moći globalne elite – naftu, GMO i novac. To su knjige Stoljeće rata, Sjeme uništenja i Bogovi novca . Daniel Estulin bavio se skupinom o kojoj je napisao knjigu pod naslovom Istinita priča o družbi Bilderberg. Vrlo kvalitetni autor je i Jim Marrs, koji je napisao kod nas neobjavljene knjige Rule by Secrecy i The Rise of Fourth Riech. Među ove knjige spada i po pitanju mnogih detalja vrlo informativna  knjiga Nevidljiva ruka Ralpha Eppersona. Pa onda fenomenalni Jeffrey Grupp s knjigom Korporatizam. Od svih tih autora, najdalje u istraživanju, a to znači najbliže istine, po mojoj je procjeni stigao David Icke, čijih je pet odličnih knjiga do sad objavljeno kod nas. Njega je  istraživanje odvelo i dalje od granica koje neki od gornjih autora nisu mogli preći pa tako niti suvislo odgovoriti na neka pitanja, sve do pitanja što je prava priroda stvarnosti, u čemu se po svemu sudeći krije ključ rješenja kako stati uroti na kraj.

Icke je predstavio skoro zastrašujuću gomilu podataka, koji se pred čitateljem povezuju sami od sebe, a nije ga bilo strah uhvatiti se u koštac čak i s onim naizgled fantastičnim. Sjećam se kad je jedan čovjek, koji se smatra vrlo racionalnim i inteligentim, na preporuku počeo čitati jednu Ickeovu knjigu i odustao u trenutku kad je pročitao da je ovaj, dokazujući neke svoje navode,  napisao da George Bush direktni potomak krvoločnog vladara Vlada Tepeša Drakule. U tom trenutku je taj čovjek odustao od daljnjeg čitanja, zgrožen nevjerojatnošću tog podatka. Icke je za njega bio potpuna budala.

No, nekom igrom sudbine, samo tjedan dana nakon njegova odustajanja, neki su naši portali prenijeli vijest-zanimljivost iz New York Timesa koja je govorila da je… Bush  potomak Vlada Tepeša Drakule! Koliko god to nevjerojatno zvučalo. Podatak je pribavljen iz službene institucije koja se bavi genealoških istraživanjima američkih predsjednika. Ne treba reći da to svejedno nije vratilo kredibilitet Davoda Ickea u očima onog nesuđenog čitatelja, no to zaista nije ni važno. Istina je koja je, bez obzira što bilo tko, uključujući i mene, vjerovao.

Knjigu sam napisao najviše inspiran upravo knjigama Davida Ickea, kao i njegovim kolumnama u časopisu Nexus. U kojem sam, usput rečeno, čitao i odlične tekstove puno autora o raznim temama, od mikročipiranja, nadzornih kamera i codexa alimentarius do tekstova o manipulacijama farmaceutske ili vojne industrije, koje su bacale dodatno svjetlo na mehanizme urote.

U drugu vrstu knjiga u svojoj mentalnoj podjeli stavljam one koje su detaljno razotkrile neki određeni segment, ponekad bez razmišljanja o širem kontekstu ili bez traganja za vrhom piramide. Te knjige se u općem poimanju ne svrstavaju u žanr ‘teorije urote’.  O manipulacijama GMO-om nezaobilaznu, vrlo detaljnu i informativnu knjigu napisao je Jeff Smith, pod naslovom Sjeme obmane, a isto su učinili i dr.sc. Marijan Jošt i Thomas S. Cox u knjizi Intelektualni izazov tehnologije samouništenja. Pod naslovom Velika obmana- tajna povijest Europske Unije britanski su novinari Christopher Booker i Richard North napisali zapanjujuće detaljan prikaz svih koraka koji su doveli do stvaranja Europske Unije i rasvijetlili uloge nekih ljude za koje jedva da ste i čuli, a koji su manipulirali tim procesom otpočetka s namjerom da bez znanja i dozvole ljudi navedu države da se odreknu suvereniteta u korist neizabrane europske birokratske diktature.  U knjizi Lijekovi ili priča o obmani zagrebačka je liječnica Lidija Gajski dala neoboriv prikaz laži i manipulacija farmaceutske industrije vezanih uz statistike, podmićivanje liječnika, insrumentaliziranje udruga pacijenata, reklamiranje lijekova i stvaranje novih ‘bolesti’ mijenjanjem kriterija i parametara toga što je zdravlje. Richard S. Hoagland i Mike Barra pokazali su pravo lice američke svemirske agencije, njenu obrambenu (a ne civilnu, kako se obično smatra, mada njen statut tvrdi drugačije) prirodu, način kako je nastala, kako je ustrojena, koje grupacije njome vladaju i njenu ulogu u zataškavanju mnogih otkrića u knjizi Tajna misija – skrivena povijest NASA-e.

Profesor Jeffrey Grupp, kojega sam već spomenuo kao autora odlične knjigu Korporatizam – tajna vlada Novog svjetskog poretka, u kojoj je napisao da će doći trenutak kad ćemo se svi morati ispričati istraživačima urote što ih se toliko dugo ismijavalo, a istaknuo je i istraživanje Davida Ickea.    

Sve se ove knjige (kao i one iz brojnih drugih područja, koje nisam sad spomenuo) i istraživanja napravljena neovisno jedna od drugih preklapaju i potvrđuju. U mojoj svijesti sve te knjige su tek jedna velika knjiga.  

Nakon što sam se za svoju knjigu inspirirao novinama, mogu savjetovati  slijedeće: nemojte čitati novine, ako ne možete iz njih iščitavati što se doista zbiva i što od nas žele ti reklamni bilteni zvani dnevni tisak. Nije zdravo. Samo ćete se dezinformirati i živcirati, a one će vam zarobiti misli i uvući vas tamo gdje uopće ne želite biti. Do točnijih zaključaka možda ćete doći intuicijom, jasnija slika neke situacije ukazat će vam se ispred očiju pogledom izdaleka, a ne izbliza.

Zapravo je ironija sudbine što sam napisao knjigu na temelju novina (i vijesti generalno). Još sam u srednjoj školi bio vlasnik slave sumnjive kvalitete, glasovit po tome što nisam čitao novine, nisam gledao Dnevnik, nisam slušao vijesti na radiju (uglavnom sam slušao ploče) pa nisam imao pojma ni o čemu što se zbiva. Sjećam se neke grozne nesreće u u nekom rudniku, još tamo krajem osamdesetih, o kojoj su tog dana baš svi pričali u autobusu do škole. Riječ je bila o tragediji i baš svi su suosjećali i bili upućeni. Osim mene. Ja nisam ni čuo za to, a bih bio izvrgnut i puno većem ruglu da moji prijatelji nisu već bili naučeni na stupanj moje medijske lobotomije. I kasnije sam, i za vrijeme faksa i poslije,  nebrojeno puta ispao vrlo neuk kad su se spominjala imena poznatih političara, sportaša, manifestacija, politike, uopće bilo kakvih događaja o kojima je informiran čovjek koji sluša radio u autu ili samo prolista novine ili jednim uhom čuje dnevnik iz druge sobe. Moj je ponor bio tako dubok da mi je, tamo negdje sredinom devedesetih, urednica na radiju na kojem sam radio zapovijedila da svaki dan izvolim pročitati novine, a ne da sramotim struku.

Pa sam ih počeo čitati i bilo je zabavno. Kad novine čitaš svaki dan,  postaje napeto, kao da čekaš novi nastavak nekog krimića. Uđeš u priču, poistovjećuješ se s likovima i uživljavaš u fabulu. Sad kad razmišljam, shvaćam da se događa i slijedeće: počneš živjeti tuđe misli i situacije. To znam jer se sjećam onog vremena kad nisam imao pojma što se zbiva po novinama, niti sam ikada osjetio ikakve posljedice toga u svom svakodnevnom životu, imajući neke svoje prioritete i interese.

A ovako, kad sam se svaki dan izlagao vijestima, one su na mene počele imati emocionalni učinak. Novinski naslovi bi me razljutili, razveselili, rastužili…najčešće bi me ipak ispunili nekim strahom ili nemoćnom ljutnjom, a bez ikakvog stvarnog razloga. A od svega toga ništa korisnoga za mene. Ako se i zbivalo išta vrijedno ikakvog pamćenja, zbivalo bi se i bez da sam se ja živcirao zbog toga. O onom nebitnom da i ne pričam.

Par godina kasnije vratio sam se u prvobitno stanje amebe i prestao pratiti vijesti. I opet mi se ništa nije dogodilo. Ponekad sam imao priliku uvidjeti očiglednu besmislenost uvučenosti u vijesti, kad bih u prolazu čuo umirovljenike na ulici kako raspravljaju o tezama koje mi nikako nisu zvučale njihove, već je bilo lako prepoznati otisak glavne novinske teze toga dana. Naravno, sve informacije koje su imali nisu nadilazile ono što je pisalo u vijesti, pa tako niti zaključci nisu bili drugačiji od onih koje su mediji plasirali.

A zaključci bi trebali biti drugačiji. Ali onda ste već na opasnom terenu, neusklađeni s okolinom. Primjerice, prije nekog vremena neki mi je prijatelj proslijedio kritiku nekog čovjeka na to što sam dao u par emisija dao prostora Davidu Ickeu, „bolesnom čovjeku koji vidi gmazolike izvanzemaljce”. Ne znam otkud mu to da je bolestan, jer ja sam Ickea sreo par puta i činio mi se potpuno normalan i vrlo pristojan čovjek. Ne znam ni otkud mu to da Icke “vidi gmazolike izvanzemaljce”, jer on nikada nije rekao da ih je vidio. No, više desetaka ljudi, neovisno jedni o drugima, opisivali su mu čudnu pojavu da se neki čovjek pred njihovim očima preobratio u gmaza i natrag u čovjeka, a Icke je prenio te priče i zaključio da tu nečeg mora biti, otkuda inače svim tim ljudima baš to iskustvo (u ono vrijeme kad još nitko nije ni čuo ni spominjao gmazove). Pa je njihove tragove pronašao i u prošlosti, i u predajama afričkih šamana itd.        

No, korisno je dati prostora Ickeu i drugim istraživačima urote. U proteklih par godina po novinama sam pratio što su o nekoj temi, recimo,  globalnom zatopljenju, pričale novine, a što Icke i drugi. Razvoj događaja je pokazao da je taj „bolestan čovjek“, a i drugi ‘bolesni’ ljudi, sve točno rekao, a da su novine i drugi mediji sustavno i strastveno prenosili njima servirane neistine. Pa sam onda čitao što je taj „bolestan čovjek“ pisao o lažnoj epidemiji gripe, a čitao sam i što se izjavljivalo po  novinama. Pa se opet pokazalo da je on govorio istinu, a one ne. I tako dalje, i tako dalje. Novinama je obično trebalo par godina da se tu i tamo pojavi neka vijest koja je govorila istinu, ali obično u vrijeme kad to više i nije bilo važno. U isto vrijeme, često sam u novinama viđao kako se netko, suočen s nezgodnim pitanjima o nekoj temi, izvlači da je to ‘teorija urote’.

Razmišljao sam i o tom pojmu, zapravo besmislenoj etiketi, pa sam i sam smislio jedna pojam, da bih stvari stavio na svoje mjesto. Već sam ga spominjao. Taj pojam je: ‘teorija spontanog razvoja događaja’.

Jer pozicija s koje se odbacuje teorija urote (pri tom mislim na točno određenu urotu jedne globalne elite koja za cilj ima uvođenje svjetske jednostranačke države, svjetske vlade, svjetske vojske, svjetske središnje banke i elektroničkog novca te mikročipiranje stanovništva) je isto samo teorija, temeljena na određenim interpretacijama jednog dijela podataka. Ta teorija (spontanog razvoja događaja) tvrdi da se stvari zbivaju kaotično i spontano, zbog neke svoje unutarnje logike te da nisu manipulirane, a pogotovo ne s tako dramatičnim krajnjim ciljem.

Ta druga teorija, teorija spontanog razvoja događaja, stalno se pravi da predstavlja realan i razuman prikaz stvari, dok teoriju urotu otpisuje kao tek psihološki fenomen. S obzirom da je većina nas  neinformirana o većini stvari, najčešće kao ‚normalno’ ili ‚istinito’ uzimamo ono što je dio općeg znanja, zapravo, ono što (naizgled) predstavlja koncenzus. U stvarnosti koncenzusa nikad nema, ali se stvari predstavljaju kao da on postoji oko puno pitanja. I zato svi znaju isto, i zato svi misle isto i zato istina o mnogim stvarima dobiva žig ‚teorije urote’. Općeprihvaćeni pogled na povijest i događaje oko nas, kao i prirodu svijeta u kojem živimo, isto je samo teorija. On nije stvarnost, već samo nečija stvarnost, možda i nametnuta stvarnost, koja ne predstavlja pravo stanje stvari, već samo predstavljeno stanje stvari.

Za one koji nisu upoznati sa sadržajem teze o uroti, evo ukratko opisa na temelju istraživanja Davida Ickea koja su trajala više od dvadeset godina, jer je on dao najcjelovitiju priču, koja zapravo sadrži sve ostale. Postoji mreža obitelji, krvnih loza, koje tisućljećima manipuliraju svijetom kroz mrežu tajnih društava, a cilj im je uvesti totalitarnu diktaturu. Ima ih vrlo malo pa to čine tajno. Oni uvijek stoje iza svih strana u sukobima i politici, kojima manipuliraju da bi se stigli do svog cilja. Prije su njihovi predstavnici bili kraljevi raznih monarhija, ali kad su se ljudi počeli buniti protiv tih vidljivih diktatura, stvorili su ‘demokraciju’ kako ljudi više ne bi bili očigledno svjesni diktature. Danas ta mreža obitelji stoje iza ‘demokratski’ izabranih vlasti, zahvaljujući raznim društvima i organizacijama kao što su Vijeće za vanjske odnose, družba Bilderberg, Trilateralna komisijca, Malteški vitezovi, Rimski klub, ali i UN, WHO, NATO…popis ide unedogled. Veliki događaji koji su bili prekretnice, kao i mnoge velike ideje tijekom povijesti, bili su aranžirani iz pozadine. No, čini se da urota ima i svoj metafizičku stranu (ako gledamo iz perspektive današnjeg redukcionističkog i mehanicističkog pogleda na svijet). Prema Ickeu, čini se da su neki od svjetskih manipulatora križanci s određenim gmazovima, koji se hrane ljudskim emocijama, poglavito strahom. Iza zemaljske piramide moći stoje gmazovski entiteti iz neke druge dimenzije (potpuno freaky,zar ne? Bar na temelju onog što smo o svijetu naučili kroz obrazovanje i na temelju toga kako mainstream suvremene znanstvene misli interpretira svijet), a s našim svijetom i ljudsko-gmazovskim hibridima povezuju se kroz razne sotonističke rituale i žrtvovanja. To je, dakle, ta urota na kojoj se radi već vrlo dugo, vjerojatno i tisućljećima, a posebno intenzivno u ovo današnje vrijeme, kad bi njihov veliki projekt trebao stići do kraja.

Radi slikovitosti, evo citata bivšeg CIA-inog operativca Victora Marchettija koji je i sam iskusio ono što Icke naziva svjetski sotonistički kult, kojega su, prema Ickeu,  stvorili gmazovski križanci i njihovi gospodari s drugih dimenzija, a koji djeluje kroz međusobno povezana tajna društva i skupine koje djeluju u svakoj zemlji, a odgovorne su samo jednom zapovjednom središtu. Prema Ickeu, na taj način koordiniraju djelovanja između raznih država, rasa, religija, političkih stranaka i korporacija. Marchetti je i sam sve to iskusio te dio toga iznio na vidjelo u svojoj knjizi objavljenoj 1973. godine pod naslovom CIA i kult obavještajne agencije te napisao ovo: „U našem današnjem svijetu postoji jedan moćan i opasan kult. Taj kult podupiru i štite najviši državni dužnosnici u svijetu. Njegovo se članstvo sastoji od osoba iz centara moći u strukturama vlasti, industriji, trgovini, financijama i radništvu. On manipulira pojedincima u važnim sferama javnog utjecaja, uključujući intelektualni svijet i masovne medije. Taj tajni kult je svjetsko bratstvo političke aristokracije čija je svrha ostvarivanje političkih namjera nepoznatih osoba ili organizacija. Djeluje nezakonito, u tajnosti.“   

U knjizi sam obradio i nezaobilazne teme kao što su subliminalne poruke, kronologiju razotkrivanja climategate, a posebnu količinu prostora dao sam chemtrailovima, od kojih do sada već imam stotine slika koje sam sam uslikao iznad raznih hrvatskig gradova, a najviše, naravno (jer tu živim), iznad Zagreba. Zaprepašćujuć je intenzitet zaprašivanja kojem smo izloženi. Mada najvidljivi dio djelovanja korporatista, to je ujedno i dio kojega je možda najteže prihvatiti kao realnog. Ali gledajte nebo i sami, imate oči.

Do sad ste već shvatili, ovu sam knjigu pisao kao razgovor s onima koji su već upoznati s podacima, principima i tezama o postojanju spomenute globane urote. Zapravo, kad sam je dovršio, ispalo je ona zapravo govori o programiranju i da sam u njoj predstavio vlastito uočavanje programiranja stvarnosti i koraka urote u novinama i generalno kroz vijesti, ali ne samo to, već i svoja razmišljanja, događaje i susrete koji su mi se za to vrijeme dogodili, na temelju kojih sam zaključio da je ključ igre sustavno programiranje umova. Mislite da je teško programirati umove ljudi? Ne baš toliko. Dapače, jednom kad se stroj zahukta, stvari idu same od sebe. Mediji u tome igraju jednu od ključnih uloga.

Putovanje kroz vijesti je okosnica, kičma knjige, od koje se živci granaju na razne strane. Možemo reći da knjiga predstavlja moje osobno putovanje kroz temu urote. No, pretpostavljam da može imati smisla i onima koji prvi put čuju za sve to, jer se u najvećoj mjeri bavi stvarima koje svakodnevno vidimo oko sebe, tu u Hrvatskoj, a ne u Americi ili Velikoj Britaniji ili Aziji, i koje se tiču našeg svakodnevnog života. Uostalom, i Europska Unija nam je sve bliža, a i mnogi segmenti društva već direktno ili indirektno počinju osjećati utjecaj uvođenja ‘pravne stečevine EU’.

Prije sam rekao da sam počeo testirati tu fantastičnu priču o uroti i promatrajući svijet oko sebe vidjeti zbiva li se doista. Što sam ustanovio?

Odgovor naslućujete.

Da je bio negativan, to bih vam javio SMS-om sadržaja ‘all clear’. Ovako, svoje sam dojmove nabacao u ovoj knjizi. Ona predstavlja tek djelić djelića slagalice, većim dijelom baš onaj koji se tiče nas u Hrvatskoj, ali sam se potrudio biti što informativniji. Jer, kao što pokazuje debljine Ickeovih knjiga, slaganje cjelovite slike o uroti je baš poput slaganja puzzlei. Na svakom djeliću slagalice nalazi se nacrtano nešto što jasno vidite. Ali u isto vrijeme svaki djelić puzzle je izrezan tako da pruža pipke u raznim smjerovima, pipke za koje postoje točno određeni djelić slagalice u koji savršeno liježu. Možete reći da djelići puzzli i sami predstavljaju sličice, jer na jednom djeliću je oko, na drugom se jasno vidi noga, na trećoj se bez svake sumnje nalazi oblak, a četvrta prikazuje kamenčić na tlu. Ali iz svakog pojedinačnog djelića ne možete saznati ništa o cijeloj slici. Tek kad ih sve ili bar veći dio spojite, počet ćete naslućivati što ona prikazuje. A tih puzzli ima taaako puno…  

Ja sam neke od njih potražio u novinama. Novine su zapravo odličan izvor informacija. Sve piše u njima, kad stavite prave naočale. Kupujte knjige

autor NSP.com, preneseno sa 4dportal.com