Novinarska organizacija Orb Media vodila je istraživanje na državnom sveučilištu u Fredoniji u New Yorku, koje je otkrilo da flaširana voda sadrži sitne čestice plastike

U najvećem istraživanju ovog tipa do sad ispitali su 250 boca kupljenih u devet različitih država, piše BBC.

Pronašli su u prosjeku deset plastičnih čestica po litri vode, od čega je svaka veća od debljine ljudske kose.

Sherri Mason, profesorica kemije na sveučilištu, vodila je analizu i rekla: ‘Pronalazili smo plastiku u boci za bocom, brendu za brendom. Ne želimo ni u koga uporati prstom, nego samo pokazati da je plastika prisutna apsolutno posvuda, da je postala tako sveprožimajući materijal u našem društvu da prodire i u vodu, i to u sve one osnovne proizvode koje konzumiramo svakodnevno.’

Trenutno ne postoje dokazi da konzumacija sitnih čestica plastike može štetiti ljudskom zdravlju, no stručnjaci taj problem još istražuju. Komentirajući rezultate prof. Mason je rekla: ‘Brojke nisu katastrofalne, ali su zabrinjavajuće.’

Stručnjaci su zaključili da u zemljama u kojim je gradska voda možda zagađena, stanovnici mogu slobodno nastaviti piti kupovnu vodu.

Iz kompanija čija je flaširana voda testirana, rekli su da se svi procesi odvijaju prema najvišim standardima, te da zadovoljavaju sve uvjete kvalitete. Istaknuli su kako za pitanje mikročestica plastike nema regulative niti standardiziranih metoda ispitivanja.

Prošle je godine prof. Mason otkrila čestice plastike u gradskoj vodi, a drugi su znanstvenici plastiku otkrili i u morskoj hrani, pivi, morskoj soli, pa čak i zraku.

Među brendovima koji su ispitani na mikročestice plastike su: Aquafina, Dasani, Evian, Nestle Pure Life, San Pellegrino, Aqua (Indonezija), Bisleri (Indija), Epura (Meksiko), Gerolsteiner (Njemačka), Minalba (Brazil) i Wahaha (Kina). Kako bi bili sigurni da nijedan uzorak nije kontaminiran, svaka kupnja i transport snimljeni su na videu.

Većina kompanija rekla je da već godinama i sami provode testiranja na plastiku te da su im testovi uvijek u okviru dopuštenog.

Svjetska zdravstvena organizacija najavila ispitivanja

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je da će ispitati potencijalne rizike za ljudsko zdravlje od plastike otkrivene u flaširanoj vodi, posebno zato jer zasad ne postoje nikakvi dokazi niti specijalna istraživanja o tome.

Bruce Gordon, koordinator WHO-a, rekao je za BBC da je ključno pitanje kakve posljedice može imati cijeloživotna konzumacija sitnih čestica plastike:

‘Kad govorimo o sastavu plastike – sadrži li toksine, štetne tvari – zasad o tome nemamo istraživanja. Obično imamo ‘sigurnosnu granicu’, no da bismo je definirali moramo shvatiti jesu li i koliko te tvari štetne.’
 
(jutarnji.hr)

Porast učestalosti uživanja u marihuani povezana je s dekriminalizacijom kanabisa i raspravama o legalizaciji medicinske marihuane

U Hrvatskoj je lani značajno porasla učestalost konzumiranja kanabisa, pokazali su rezultati znanstveno-istraživačkog projekta Zlouporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Hrvatske, što ga je proveo Institut društvenih znanosti »Ivo Pilar«.

Marihuana je jedino sredstvo ovisnosti kod kojeg je zabilježen značajan statistički porast ukupnog broja konzumenata u odnosu na istraživanje provedeno 2011. godine. Tako je 19,4 posto ispitanika u dobi od 15 do 64 godine tijekom svog života konzumiralo marihuanu, dok ih je prije četiri godine bilo 15,6 posto.

U posljednjih godinu dana marihuanu je konzumiralo 7,9 posto, za razliku od pet posto ispitanika prema istraživanju iz 2011. godine. Prema pokazateljima za posljednjih mjesec dana udio uživatelja u »marici« porastao je s 2,9 posto 2011. godine na pet posto. Pritom je kanabis u zadnjih godinu dana uzimala svaka peta osoba u dobi između 15 i 24 godine (20 posto).

Kada se podvuče crta, Hrvatska je prema korištenju kanabisa, kako u posljenjih godinu dana, tako i posljednjih mjesec dana, sa sredine ljestvice u Europi skočila na treću poziciju. Prvu i drugu poziciju zauzele su Francuska i Španjolska s udjelom korisnika od 6,6 posto, slijedi Hrvatska s pet posto, dok se Nizozemska s četiri posto korisnika smjestila na četvrtu poziciju.

Nije rizično

Porast učestalosti uživanja u marihuani povezana je kako s dekriminalizacijom kanabisa, tako i s raspravama o legalizaciji te upotrebi medicinske marihuane. To je, prema riječima Renate Glavak Tkalić, voditeljice istraživanja, utjecalo i na pomak prema pozitivnijem stavu vezanom uz dopuštenje uzimanja kanabisa, kao i na smanjenu percepciju rizika povezanog s njegovom redovitom uporabom. Danas taj rizik velikim procjenjuje 58,3 posto ispitanika, dok je 2011. tako mislilo 72 posto ispitanika. Pritom, tek pet posto ispitanika smatra da redovito pušenje marihuane nije rizično.

Analiza razlika u učestalosti uzimanja sredstava ovisnosti između dva istraživanja, osim kada je riječ o kanabisu, ne upućuje na značajnije razlike u konzumaciji ostalih ilegalnih droga kao i duhana, alkohola te tableta za smirenje i spavanje. Voditeljica istraživanja ističe i kako većina ispitanika ne koristi kanabis niti druge ilegalne droge, većina ih smatra da je uporaba kanabisa rizično ponašanje i da ljudima ne bi trebalo biti dozvoljeno njegovo uzimanje. Naime, 51,9 posto (ranije 68 posto) ispitanika smatra da se uzimanje kanabisa ne bi smjelo dopustiti, dok suprotno smatra 27,7 posto ispitanika (18,3 u ranijem istraživanju).

Nove droge

Korištenje ostalih ilegalnih droga znatno je niže: amfetamini (3,5 posto), ecstasy (3 posto), kokain (2,7 posto), LSD (1,7 posto), heroin (0,3 posto). U ovom istraživanju prvi put su se prikupljali podaci za nove droge, a rezultati kazuju da je praksa uzimanja bilo koje nove droge 2,7 posto. Najviše ih koriste mladi u dobi između 15 i 24 godine (6,9 posto ispitanika). Najrašireniji su sintetski kanabinoidi poznatiji pod imenom galaxy koje je 1,6 posto ispitanika konzumiralo barem jednom u životu.

Duhan je u vrijeme istraživanja pušilo 35 posto odraslih, a najviše pušača bilo je u dobnoj skupini između 25 i 34 godine (41 posto). Duhan je tijekom života koristilo 55 posto ispitanika.

U zadnjih mjesec dana alkoholno piće konzumiralo je 57 posto ispitanika. Alkohol je četiri puta tjedno ili češće pilo 8 posto ispitanika, a 0,9 posto svakodnevno se opijalo što znači da su konzumirali šest ili više pića zaredom. U godini koja je prethodila istraživanju neko alkoholno piće konzumiralo je 73 posto odraslih, a u svim dobnim skupinama prevalencija konzumacije alkohola bila je iznad 60 posto.

Lijekove za smirenje barem jednom u životu konzumiralo je 27 posto ispitanika, a u mjesecu koji je prethodio istraživanju njih 11 posto. To su jedina sredstva ovisnosti koja žene koriste više od muškaraca.
 
(novilist.hr)

Coca-Cola, svjetski najveća kompanija za proizvodnju šećernih pića, podržava novu “znanost” u kojoj će predstaviti rješenje za debljinu

Coca-Cola, najveći svjetski proizvođač gaziranih napitaka, podupire novo, “znanstveno utemeljeno” rješenje krize pretilosti: za održavanje zdrave težine trebamo više vježbati i manje razmišljati o smanjenju kalorija

Da bi održali tijelo zdravim i normalne težine, vježbajte više i ne brinite o smanjivanju kalorija, izjavila je kompanija Coca-Cola.

Tvrtka se udružila s utjecajnim znanstvenicima koji promoviraju ovu poruku u medicinskim časopisima, na konferencijama i putem društvenih medija. Ne bi li im pomogla da šire tu ideju, Coca-Cola im je osigurala financijsku i logističku potporu putem nove neprofitne organizacije nazvane Globalna mreža energetskog balansa, koja promiče tvrdnju da se Amerikanci pretjerano bave time što jedu i piju, a ne posvećuju dovoljno pozornosti vježbanju, piše New York Times.

Neprofitna organizacija pod kapom Coca-Cole

“Fokus većine popularnih medija i stručnog tiska jest na brzoj hrani, slatkim napicima i ostalom, što okrivljavaju za debljanje ljudi, tvrdeći da oni jedu previše”, kazao je potpredsjednik te organizacije Steven N. Blair, znanstvenik koji je u nedavnom videu predstavio ovu organizaciju. Dodao je i da nema nikakvih uvjerljivih dokaza da je zaista to uzrok.

“Zaista nema uvjerljivih dokaza da je prehrana, zapravo uzrok”, citirao je “New York Times” Steven Blaira, znanstvenika i zamjenika ravnatelja neprofitne tvrtke “Global Energy Bilance Network”

On je rekao da su mediji i znanstveni časopisi previše naglasili količinu konzumirane hrane i okrivljju brzu hranu, slatka pića itd, dok istovremeno Amerikanci ne obraćaju dovoljno pozornosti na fizičke vježbe.

Tvrtka “Coca-Cola” pokrenula je istraživanje usred sve intenzivnije kampanje protiv ovog slatkog napitka, čija potrošnja je smanjena za 25 posto u posljednja dva desetljeća, navode mediji.

“Prodaja Coca-Cole opada i postoji zazor – politički i javni – od gaziranih napitaka”, rekao je Michel Simon, odvjetnik za slučajeve koji se odnose na javno zdravlje, nazivajući inicijativu Coca-Cole “izravnim odgovorom” na ove gubitke.

Predstavnici “Global Energy Bilance Networka” objavili su da je “Coca-Cola” prošle godine uložila milijun i pol dolara da pokrene ovu istragu.

Isti izvori kažu da je od 2008. gigant uložio skoro četiri milijuna dolara za razne projekte dvojice osnivača tvrtke: Blaira i Gregoriyja Henda.

Zdravstveni stručnjaci kažu da ova poruka dovodi ljude u zabludu te da je dio nastojanja Coca-Cole da umanji kritike zbog uloge zaslađenih pića u širenju pretilosti i dijabetesa tipa 2. Oni tvrde da tvrtka koristi novu organizaciju ne bi li uvjerila javnost da se fizičkom aktivnošću može kompenzirati loša prehrana, unatoč dokazima da vježbanje ima minimalan utjecaj na težinu u usporedbi s onim što ljudi konzumiraju.

Pet kilometara hodanja za jednu limenku Cole

“Prodajni rezultati Coca-Cole su u padu, a svjedočimo i velikom političkom i javnom zaziranju od slatkih gaziranih pića – svaki veći grad pokušava učiniti nešto da obuzda njihovu potrošnju”, rekla je Michele Simon, javna pravobraniteljica za zdravstvo. “Ovo je izravan odgovor tvrtke na gubitke koje trpi. Očajni su i žele to zaustaviti”, dodaje ona.

Tjelesna aktivnost je važna i svakako pomaže, kažu stručnjaci. No, studije ukazuju na to da vježbanje povećava apetit pa ljudi konzumiraju više kalorija. Također, vježbanjem trošimo daleko manje kalorija nego što većina ljudi misli. Limenka Coca-Cole, primjerice, sadrži 140 kalorija i oko 10 žličica šećera. Da bismo je ‘potrošili’, trebali bismo hodati skoro pet kilometara.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(sputniknews.com, telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Hrvatska nacija se razboljeva, oni znaju zašto, a vi?

U svijetu danas vlada velika nesvjesnost čovječanstva i ljudi uopće ne mogu pojmiti kakav stravičan zločin se odvija nad većinom stanovništva. Govorimo većinom jer je na udaru takozvane depopulacije srednja klasa i siromašni ljudi a koji bi prema planovima svjetskih filantropa zapravo trebali biti istrebljeni, a što su nam javno obznanili pojmovima “depopulacija” i “kontrola stanovništva”.

Ta dva pojma ponavljaju se sustavno, a metode za istrebljenje ljudi su toliko suptilne, promišljene i proračunate da zaista može zaključiti kako ih provode potpuni bolesnici željni ubijanja.

Sve je više neoborivih dokaza da se hrana danas koristi kao oružje protiv čovječanstva, a dokazi su počeli isplivavati i u Hrvatskoj a koja sve očitije pada na testu suptilnosti, jer Hrvatska potpuno javno štiti trovače hrvatske nacije i ljudi na vlasti s tim nemaju baš nikakvih problema, dok hrvatska javnost nije ni svjesna što znači kada država, odnosno Vlasti na uštrb zdravlja nacije štiti trovače nacije! Ljudi otrovani ste i to je činjenica!

Posljednji skandal otrovane hrane otkrio je N1 koji je javnosti dao do znanja da hrvatska država već dvije godine mučki šuti da se hrvatskom narodu prodaju otrovne pastrve, otrovna riba koja pliva uzgajalištima u Hrvatskoj! Dakle, ljudi riječ je o bolesnoj i zaraženoj ribi koja se ljudima prodaje pod ‘sigurnu’ i na to nitko ne obraća pažnju!

Ajde da država nije znala, ali riječ je o kamufliranju, laganju i zataškavanju zločina koji će opet proći nekažnjeno, jer kad će javnost više shvatiti da na Vlasti imamo ljude kojima nije bitno zdravlje hrvatske nacije, već upravo suprotno, bolest koja naposljetku donosi donosi više profita korporacijama koje drže monopol nad Hrvatskom!

Otrovno maslinovo ulje i mlijeko na koje nitko ne obraća pažnju!

No, ovo nije prvi put da ljudi u Vlasti štite trovače! Prije nekoliko mjesecu Hrvatsku je potresao skandal s otrovnim maslinovim uljem, odnosno uljem koje se prodavalo pod ‘ekstra djevičansko ulje’ pa je analizom utvrđeno da se iza velikog broja ulja, koje nosi naziv maslinovo, skrivaju otrovne slobodne masne kiseline koje nisu pogodne za ljudsku prehranu, odnosno čovjeku mogu štetiti!

No, prava dubina ovog skandala nije samo u tome što su ulja pronađena, već u tome da su apsolutno svi odgovorni stali u obranu proizvođaća ovih ulja, a ne hrvatske nacije! Imena proizvođača ovih otrovnih ulja nikada nisu otkrivena javnosti, što je i više nego strašno ako uzmemo u obzir da su hrvatski ljudi, djeca i roditelji, ni ne znajući konzumirali otrov, čisti otrov uz očito pokroviteljstvo države!

No, ni to nije sve Hrvatsku je potresao i skandal aflatoksina u mlijeku, raznih proizvođača, i nakon par dana medijske pompe, ništa se nije dogodilo! Testiranja se nisu ponovila, mlijeko istih (većinom) uvoznih proizvođača i dalje su dostupna na policama dućana, a ljudi i dalje nemaju pojma koje otrove stavljaju u svoj organizam!

No ni to nije sve! Vlasti maju i svoju listu otrovne hrane u Hrvatskoj za koju ljudi, gle čuda uopće ne znaju! Jeste li znali da je otrovana hrana u Hrvatskoj i javno objavljena na stranicama Narodnih novina, zajedno s još ‘milijun’ dokumenata? Sigurno niste! A znate li čemu taj popis služi? Kako biste bili upozoreni na vrijeme i kako bi u ovom slučaju, Ministarstvo poljoprivrede opralo svoje ‘prljave’ ruke ukoliko se primjerice otrujete aluminijem iz tjestenine ili se pak srušite od otrovane paprike s polica omiljenog dućana.

Zapravo nije jasno zašto netko uopće uvozi opasnu hranu u Hrvatsku, i zašto nas uopće hrane hranom za koju upozorenje moraju objaviti u Narodnim novinama. Ako je već hrana koju uvozimo otrovana, zašto ju uvozimo? Nama nije jasno s obzirom da Hrvatska ima kapaciteta da prehrani sve Hrvate bez i jednog grama uvoza, pa je očito nečiji plan malo drugačiji od prehranjivanja. I dok Hrvatsku potresaju skandali s uvoznom, umjetnom i otrovnom hranom, hrvatski ratari, stočari, mljekari, ribari, voćari PROPADAJU, što je zaista strašno i samo još jedan dokaz da hrvatska država s ovom sluganskom vlasti obavlja ‘prljavi’ posao depopulacije na koju nitko ne reagira!

Popis otrove hrane je OVDJE sasvim dostupan javnosti, a otrovna hrana je na policama vaših dućana! Jeste li svjesni da vas truju-hranom?

E, da o svjetlećem mesu, GMO hrani, mesu i kukuruzu, antibioticima i pesticidima koji ukrašavaju uvoznu hranu zbog koje hrvatski proizvođaći propadaju nema smisla ni govoriti dok na vlasti stoje ljudi kojima je cilj ‘ razboljevanje’ hrvatske nacije, a što je očito iz zataškavanja najbanalnijih primjera, otrovne ribe ili ulja!
 
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Država štiti prehrambenu i drugu industriju, a ne potrošače. No, zato znanstvenici trebaju govoriti i osvijestiti konzumente da čitaju deklaracije, te upozoravati koji aditivi i sastojci mogu, sukladno znanstvenim istraživanjima, ugroziti zdravlje

Ledeni vjetar je kolač koji obožavaju djeca, a i stariji jer kažu da je lagan, a u usporedbi s drugim teškim slasticama neki ga stavljaju i na listu zdrave hrane. Sastoji se od jaja, šećera, malo jabučnoga octa, brašna, mlijeka, vanilije, masla, slatkog vrhnja i raznog voća.

Barem bi tako sastav trebao izgledati. Često se prodaje i u našim slastičarnicama, potrošači vjerojatno misle da konzumiraju prirodni kolač iz kućne radinosti s gore navedenim sastojcima. Ali fotografija naše čitateljice s deklaracijom tog kolača iz jedne dalmatinske slastičarnice pokazuje njegov ‘ponešto’ drukčiji sastav, piše Slobodna Dalmacija.

Pa tako u svoje tijelo unosite i ovo: E471, E472, E322, E401 i E404, E101, E160a, aroma, brašno, masnoća, pa onda opet malo aditiva: E420ii, E436, E435 i E340. I onda na red dolazi bjelance, cijelo jaje, više vrsta voća… Dakle, posluže vam kolač s 11 e-brojeva.

Kako provjeriti svaki pojedinačni “E” i njegovu eventualnu štetnost?

Grupa hrvatskih stručnjaka iz podučja medicinske biokemije, medicine, kemije, farmacije osnovali su Savjetovalište o E-brojevima. Također, na webu (e-brojevi.udd.hr) stavili su svoja saznanja o aditivima koji se koriste u prehrani.

Ovisno o utjecaju na ljudsko zdravlje, E-brojevi su označeni različitim bojama: aditive označene crvenom bojom svakako bi trebalo izbjegavati, one označene žutom bojom ne bi trebalo često konzumirati, dok aditivi označeni zelenom bojom ne ugrožavaju ljudsko zdravlje.

I sada se vratimo na naš kolač. Dio E-brojeva iz “ledenog vjetra” se nalazi u kategoriji zelenih, dakle bezopasni su, međutim tri E-broja su u katergoriji žutih, između kojih je i 436 polioksietilen (20)-sorbitan-tristearat (polisorbat 65), a za koji se kaže da u organizmu može povećati resorpciju štetnih tvari topljivih u mastima. Iako se smatra bezopasnim, često konzumiranje, kažu naši stručnjaci, nije preporučljivo.

Također, u ‘našem’ kolaču se nalazi i jedan crveni ‘E’ za koji stručnjaci kažu da ga treba svakako izbjegavati i to E340. Za njega, među ostalim, piše ovo: “Kalijevi fosfati. Prevelik unos fosfata može omesti resorpciju drugih minerala. Često konzumiranje nije preporučljivo. Izbjegavati!”, stoji u upozorenju oko tog aditiva iz “ledenog vjetra”.

Važno je istaknuti da dalmatinski slastičari, kao i prehrambena industrija ne krše zakon ili neki drugi propis koristeći navedene aditive u hrani. Na potrošaču je da čita deklaracije. No, strani i naši stručnjaci svejedno upozoravaju da ima dobrih i loših aditiva.

Država štiti prehrambenu i drugu industriju, a ne potrošače. No, zato znanstvenici trebaju govoriti i osvijestiti konzumente da čitaju deklaracije, te upozoravati koji aditivi i sastojci mogu, sukladno znanstvenim istraživanjima, ugroziti zdravlje. Kolač iz vaše priče ne bih nikada jela niti bih ga dala svojim ukućanima, ima toliko zdravih i prirodnih slastica koje mogu napraviti sebi i svojim bližnjima – kaže nam Anita Šupe, nutricionistica iz Šibenika.

Navedimo i da nisu svi aditivi štetni, naprotiv. Primjerice, kurkumin, roboflavin, klorofil, karoteni, likopen, octena kiselina, brašno sjemenki rogača, pčelinji vosak i deseci drugih svakodnevno konzumirajmo u hrani bez straha.

Biolog i imunolog dr. sc. Srećko Sladoljev izbjegava hranu s pojedinim aditivima, ali kaže i da nešto buni i otežava razlikovanje aditiva.

Trebalo bi zakonski jasno odijeliti koji su E-brojevi bezazleni, a koji predstavljaju rizik ako se učestalo konzumiraju. Potrošaču se teško snaći, neće on hodati okolo s papirom i uspoređivati E-brojeve – kaže Sladoljev.

Nakon što smo to razjasnili vratimo se “našem” kolaču koji nas je ponukao da obiđemo i naše trgovine i provjerimo koji se sve štetni aditivi kriju u proizvodima koje najviše konzumiramo. Pogledali smo etikete stotinjak proizvoda, a upitali smo i trgovce što se najviše prodaje.

“Amerikanizacija” kuhinje

Salame, tj. trajne i polutrajne kobasice, hrenovke, gotove pizze, toast sirevi, suhomesnati proizvodi – sve su to artikli koji se najčešće nalaze na našim stolovima. U posljednje vrijeme “amerikanizacija” kuhinje se najviše vidi po tome što kupujemo gotove pizze, ubacimo je u mikrovalnu i večera za cijelu obitelj je spremna.

Pizza koju smo mi imali u rukama sadrži konzervans natrijev nitrit koji je, prema Savjetovalištu za E-brojeve, označen crvenom bojom, dakle trebalo bi takve namirnice zaobilaziti u širokom luku. Sadrži i difosfate, a za njih se ovo kaže: “U velikim koncentracijama mogu ometati resorpciju kalcija, magnezija i željeza u organizmu, pa unos velikih količina (više od 1,5 do 2,5 g na dan) može dovesti do smanjenja koštane mase, osteoporoze i do taloženja kalcija u organizmu. Često konzumiranje nije preporučljivo”.

Pizza je ‘začinjena’ i aromom dima. Tu je i popularna kocka za juhu koja sadrži glutaminska kiselina, a o njoj se kaže: “Prirodni pojačivač okusa i zamjena za sol (vidi E621 – E625). Moguće je da uzrokuje alergijske i pseudoalergijske reakcije. Smije se dodavati mnogim namirnicama jer se zasad smatra bezopasnom. Mogući utjecaj glutaminske kiseline i/ili njezinih soli u obliku prehrambenih aditiva na nastanak određenih bolesti još nije istražen do kraja, a znanstvena je javnost podijeljena u mišljenju oko sigurnosti uporabe ovih aditiva. Izbjegavati!”.

Osim toga na deklaraciji kocke piše “sadrže i dinatrijev inozinat, dinatrijev guanilat”. Zamislite, takva kocka za juhu od povrća sadrži samo 0,8 posto mrkve, 0,7 posto celera i 0,5 posto poriluka! Dakle, 98 posto sastojaka čine kojekakve arome, konzervansi, pojačivači okusa, stabilizitarori, zgušnjivači…

Školarci često za marendu jedu tople sendviče. U jednom splitskom fast foodu su nam rekli da u njega stavljaju toast šunku visoke kvalitete.

Provjerom smo utvrdili da ta šunka “visoke kvalitete” sadrži samo 50 posto svinjskog mesa, ostalo je voda, škrob, biljna vlakna, maltodekstrin i naravno aditivi: E407, aroma mesa, E450, E451, E316, E621, E250.

Pa tako naši stručnjaci za prvog s liste aditiva iz šunke, među ostalim, kažu: “Istraživanja na eksperimentalnim životinjama pokazala su da razgradni produkti karagenana, koji nastaju pod utjecajem visoke temperature i kiselina, izazivaju ulceracije gastrointestinalnoga trakta te da mogu dovesti do kancerogenih promjena ili uzrokovati nastajanje Chronove bolesti.”

Za drugi aditiv je navedeno da ga treba izbjegavati jer može dovesti do “smanjenja koštane mase, osteoporoze i do taloženja kalcija u organizmu”.

U ruke smo uzeli i jednu od najpopularnijih salama, a koja opet sadrži natrijev glutamat. Pojedini naši stručnjaci preporučuju ga izbjegavati. Tu je i “E250 natrijev nitrit”, za koji naši stručnjaci kažu da je to: “sredstvo za konzerviranje – često konzumiranje nije preporučljivo; izbjegavati!”.

U tom trajnom proizvodu se nalazi i kalijev nitrit, a za koji znanstvenici kažu: “U kiseloj sredini (npr. u želucu) ili pri temperaturama višima od 130 °C (npr. pri prženju hrane) nitriti se pregrađuju u nitrozilov kation koji ima sposobnost nitrozacije sekundarnih i tercijarnih amina, pri čemu nastaju kancerogeni nitrozamini.

Vitamin C (E300), kao i ostali antioksidansi, sprječavaju nastajanje kancerogenih nitrozamina. Svi su nitriti problematični aditivi. U organizmu ometaju transport kisika u krvi jer prevode hemoglobin u inaktivni oblik – methemoglobin. Izbjegavati!”, pišu, između ostaloga, naši stručnjaci, piše Slobodna Dalmacija.
 

 
(slobodnadalmacija.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Apsolutna zabrana konzumacije droge, više nije jedino sredstvo, jedini politički koncept u borbi protiv nje i drogom povezanog kriminala. Sada Organizacija američkih država raspravlja o legalizaciji marihuane

Pronaći alternative zatvorskim kaznama za prekršaje vezane za konzumaciju i trgovinu drogom te legalizacija marihune u medicinske svrhe – to su dvije glavne teme sastanka Interameričke komisije za kontrolu zlouporabe droge. Od srijede, 19.11. do petka 21.11. trajati će sastanak ove komisije Organizacije američkih država (OAS) u Guatemala City na kojem bi trebao biti razrađen akcijski plan za godine 2016. do 2020.

„Sve više političara, prije svega u zapadnoj Europi ali i u Latinskoj Americi, u međuvremenu zastupaju stanovište izbjegavanja strategije prohibicije“, kaže Ted Galen Carpenter, stručnjak za pitanja droge i na liberalnom Institutu Cato u Washingtonu. I on zastupa mišljenje da je stroga zabrana droge kakvu provodi američka vlada – pogrešna strategija.

Poznate ličnosti za novu politiku u borbi protiv droge

Ovom novom, rastućem lobiju pripada i neslužbena Globalna komisija za politiku borbe protiv droge čiji su članovi između ostalih i bivši tajnik UN-a, Kofi Annan, peruanski dobitnik Nobelove nagrade za književnost Mario Vargas Llosa kao i povjerenik UN-a za pitanja izbjeglica Thorvald Stoltenberg. U tekstu pod naslovom „Taking Control: Pathways to Drug Policies that Work“ ( Preuzeti kontrolu: Putevi jedne učinkovite politike u borbi protiv droge) objavljenom u rujnu ove godine, oni su zatražili nove smjernice međunarodne politike po ovom pitanju.

Predsjedavajući ove Komisije, bivši brazilski predsjednik Fernando Henrique Cardoso izjavio je kako su dosadašnja nastojanja politike bila neuspješna te rekao kako „umjesto tih starih strategija mi predlažemo jedan novi pristup koji bi zdravlje, sigurnost kao i ljudska prava i razvoj postavio u fokus“.

Hardliner upozoravaju na opasnosti vezane za legalizaciju

Borba protiv droge nije novost. Još je američki predsjednik Richard Nixon 1971. godine pokrenuo pravi „rat protiv droge“. Od tada je u ovom „ratu“ potrošeno gotovo bilijun dolara, no karteli, prije svega meksički su danas moćniji no ikada ranije.

Protivnici liberalizacije droge upućuju na opasnosti vezane za ovisnost i konzumaciju ovih supstanci i njihovih posljedica za društvo uopće. Jedan od protivnika je primjerice John P. Walters, koji je u razdoblju od 2001. i 2009. godine bio vodeći stručnjak za pitanja droge u Bijeloj kući.

On u pitanje dovodi i vjerodostojnost pojedinih članova spomenute komisije za legalizacije droge. „Svi jako dobro znamo koliki su troškovi i kakve su kobne posljedice ovisnosti o drogi i njezinoj zlouporabi. Želimo li doista takvo društvo u kojem će ovisnost o drogama ugroziti slobodu?“, rekao je on.

No, da se broj ovisnika o drogi povećava kroz legalizaciju, kao što to navodi Walters, to se do sada nije nikada potvrdilo. U Nizozemskoj primjerice, gdje je konzumacija i trgovina marihuanom i hašišem legalizirane još od kraja 70-tih godina, to se nije dogodilo.

U Portugalu gdje se konzumacija svih vrsta droge od 2001. godine više ne kažnjava i gdje je istodobno povećana briga i prevencija među mladima po ovom pitanju – broj maloljetnih ovisnika se od tada čak i umanjio. Slično je u i američkim saveznim zemljama kao što su Colorado i Washington (koje su konzumaciju marihuane legalizirane 2012. godine).

Važna uloga samih potrošača

Jedna nova politika u borbi protiv droge i njome povezanog globalnog kriminala u zemljama sjeverne Amerike i Europe mogle bi igrati odlučujuću ulogu u ovom „ratu“. Naime, kako naglašava Carpenter, bez platežno sposobnih potrošača u ovim zemljama, organiziran kriminal, prije svega u Latinskoj Americi, nikada ne bi postao toliko moćan kao što je sada.

Tako bande u SAD-u zarade godišnje na ovoj trgovini oko 50 milijardi dolara – toliko primjerice iznosi godišnja zarada velikih koncerna kao što su Google ili REWE. Prema navodim Drug Policy Alliance, organizacije koja se bori za dekriminalizaciju konzumaciju droge u SAD-u, isto toliko se vlasti ove zemlje godišnje potroše u borbi za suzbijanje droge i s njom povezanog kriminala.

Drugim riječima, legalizacija marihuane u SAD-u bi u svakom slučaju uvelike umanjila zaradu kartela. Iako se do sada ne može reći za koliki iznos, no on bi u svakom slučaju bio dovoljno velik da se umanji utjecaj i moć ovih kriminalnih skupina, navodi Carpenter. Na koncu, to bi mogao biti samo početak. No pitanje je koliko bi novaca izbilo iz džepa farmaceutskoj i medicinskoj industriji ???
 

Carl Sagan

Astronom, astrobiolog i pionir egzobiologije, tj. znanosti o izvanzemaljskom životu trošio je ´travu´ i kazao da je zabrana marihuane sramotna zato što ona pomaže u postizanju ´mirnoće i uvida, osjetljivosti i drugarstva koje je tako očajnički potrebno u ovom sve luđem i opasnijem svijetu´

Dr. Carl Edward Sagan (9. studenog 1934. – 20. prosinca 1996.) je bio američki astronom, astrobiolog i iznimno uspješan popularizator znanosti. Pionir je egzobiologije (znanosti o izvanzemaljskom životu) – mnogi najplodniji znanstvenici današnjice u tom području njegovi su bivši studenti i suradnici. Mnogo je doprinio popularizaciji projekta SETI. Svjetski je poznat po svojim popularno-znanstvenim knjigama i kao su-autor i nagrađivane televizijske serije Kozmos i istoimene popratne knjige. Također je napisao roman Kontakt, ekraniziran u istoimenom filmu iz 1997. godine s Jodie Foster.
 
Pogledajmo jednu od emisija Carl Sagana

 
 
(dw.de, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19222"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Kriza je sve dublja, a problema sve više. Za alkoholom se poseže sve češće, kako u Hrvatskoj, tako i na cijelom Balkanu.

Po rezultatima mape svijeta WHO-a prema konzumaciji alkohola, od zemalja regije Balkana najviše alkohola u prosjeku popiju Hrvati i Srbijanci

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je procjene o konzumaciji alkohola u većem dijelu svijeta. Na jednoj od mapa koje je na osnovu tih podataka objavio portal “ChartsBin”, može se vidjeti konzumacija alkohola po glavi stanovnika u svakoj od država, javlja Anadolu Agency (AA).

Prema toj mapi, po konzumaciji alkohola od zemalja regije Balkana najviše alkohola u prosjeku popiju Hrvati i Srbijanci.

Naime, prema ovom istraživanju građani Hrvatske u prosjeku popiju 15,1 litara alkohola po stanovniku na godišnjoj osnovi, dok građani Srbije popiju 11,12 litara godišnje po osobi.

Nakon ove dvije zemlje, slijedi Bosna i Hercegovina gdje se godišnje popije 9,6 litara alkohola po stanovniku, pa Makedonija sa 8,5 litara i Albanija sa 6,7 litara po stanovniku.

Među evropskim zemljama u kojima se godišnje popije najmanje alkohola nalaze se Turska sa 2,9 litara po osobi, Norveška sa 7,8 litara, Švedska 10,3 litara, Italija 10,65 i Grčka 10,8 litara po osobi.

S druge strane, najveći korisnici alkoholnih pića po glavi stanovnika su iz Moldavija, čiji stanovnik u prosjeku popije 18 litara pića godišnje, a slijede Češka, Mađarska i Rusija.

Prema ovom istraživanju, najmanje alkohola pije se u Sjevernoj Africi i u zemljama Bliskog istoka.

Pročitajte ovih 10 zabluda o alkoholu, možda ćete se iznenaditi!

Alkohol je psihoaktivna droga, a to što je legalan ne umanjuje njegovu štetnost i posljedice koje izaziva, započinje se priča o zabludama o alkoholu

“Alkohol ne može poboljšati krvnu sliku, ne popravlja apetit, ne može pospješiti fizičku i psihičku snagu, prosto rečeno – nema nikakvih blagodetnih djelovanja za organizam.

Crveno vino ne stvara crvena krvna zrnca, kao što se vjeruje. To su zablude koje su duboko ukorijenjene u društvu i predstavljaju običaje i vjerovanja koja se prenose s generacije na generaciju”, u želji da se razjasne neke od najčešćih zabluda kada se radi o problemu pijenja koji vrlo često preraste iz umjerenog u rizično , a zatim i nekontrolirano opijanje.

Alkohol je samo loša navika

Alkohol nije posljedica neke mane ili lošeg karaktera, kako se obično misli, već predstavlja ozbiljno oboljenje koje se na vrijeme treba prepoznati i liječiti – to je bolest središnjeg živčanog sustava koja uzrokuje teške fizičke, mentalne, društvene i ekonomske posljedice na pojedinca, ali i društvo u cjelini. Sam alkohol je otrovan za organizan i povećava rizik od razvijanja više od 60 različitih bolesti – rak, srčane bolesti, hipertenziju, depresiju, cirozu jetre i druge.

Na razini Europe, procjenjuje se da alkohol svake godine uzrokuje oko 50.000 smrti od raka. Procentualno gledano, oko 6,5% svih smrti posljedica je alkohola, koje je drugi po redu uzročnik lošeg zdravlja ljudi (poslije cigareta) i povezan je s kratkotrajnim i dugotrajnim rizicima mortaliteta. Prometne nesreće, kriminal, silovanja, nasilje u obitelji, slabljenje produktivnosti – samo su neke od posljedica opijanja.

Alkohol je dobar za cirkulaciju

Tijekom hladnih dana, ljudi često konzumiraju alkohol kako bi se ugrijali. Opravdanje za to nalaze u činjenici da se organizam odmah zagrijava nakon prvog pića. Osjeća se ugodna toplina, lice se zarumeni, ali je efekt toga samo trenutni. Istina je da alkohol uzrokuje širenje krvnih žila čime se povećava gubitak tjelesne temperature.

Prirodna reakcija na hladnoću je sužavanje krvnih žila i žila kako bi se smanjio “dodir” unutrašnjosti organizma s vanjskom površinom (kožom). Zato razmislite dva puta prije nego što sljedeći put spas od hladnoće potražite u kuhanom vinu ili rakiji.

Alkohol popravlja raspoloženje

Često osobe koje imaju neki problem, ili su pod stresom, utjehu traže u piću, a time nesvjesno otvaraju samo dodatni problem. Alkohol je okidač za depresiju – oko 200.000 epizoda depresije godišnje, na razini Europe, uzrokovano je alkoholom, dok se procjenjuje da je svako šesto samoubojstvo posljedica prekomjernog opijanja.

Alkohol izravno utječe na povećanje biološkog stresa u tijelu. Tijekom pijenja u organizmu se povećava razinu adrenalina, što prividno može izazvati osjećaj opuštenosti, dok organizam zapravo samo dolazi pod dodatni stres i napetost.

Pijenje je samo moj problem

Procjenjuje se da opijanje jedne osobe prosječno utječe na pet drugih osoba u okruženju. Osoba koja ima problem s opijanjem zanemaruje svoje svakodnevne obveze, gubi produktivnost na poslu, ne ispunjava ili zanemaruje svoje bračne i obiteljske dužnosti. Mogu prestati kad poželim. Veliki broj ljudi može prestati kada to i odluči, ali prestanak traje u prosjeku do šest mjeseci.

Nakon toga opijanje opet postaje obrazac ponašanja. To nema veze sa slabim karakterom jer ovisnost od alkohola preuzima kontrolu nad pijenjem i samim čovjekom, pa tako ovisnik nema svijest kada je prešao granicu. Pogrešna je osuda obitelji i društva kada ovisnici ne istraju u namjeri da prestanu piti – to je složen i dug proces, koji je neophodno da bude praćen stručnim nadzorom.

Alkoholičar – skitnica, propalica, nezaposlen, bez igdje ikoga

Alkoholizam ne bira ljude po spolu, dobi, obrazovanju. “Alkoholičar” može biti i ugledna osoba koja normalno ide na posao, cijenjen je radnik, ali nakon posla ili vikendom poklekne pred željom za pićem. Također, pogrešna je predrasuda da ovisnici piju svaki dan – oni mogu ne piti tjednima, mjesecima, ali zato samo jedna čaša može biti okidač za novo opijanje.

Sa druge strane, postoji i kategorija ovisnika koji svakog dana piju određenu količinu alkohola, tako da nisu nikada ni potpuno pijani, ali ni trijezni. Mogu voziti, prošlo je više od sat-dva kako sam pio / la. Nakon sat vremena od pijenja razinu alkohola u krvi je najveći. Ukoliko ste, primjerice, popili četiri čaše vina, razina alkohola u krvi biće oko jednog promila zbog čega je vožnja potpuno neprihvatljiva.

Nikakva kamuflaza poput bombona, žvaka ili osvježivača daha ne mogu pomoći na alko testu. Za potpunu apsorbciju alkohola u krvi potrebno je 24 sata, tako da se ni ujutro, nakon burne noći, ne preporučuje sjedanje za volan. Jetra alkohol vrlo sporo razgrađuje, pa se tako za sat vremena razgradi prosječno oko 0,15 promila alkohola.

Treba se dobro najesti ukoliko se ne zeliš napiti

Hrana može utjecati jedino na odlaganje osjećaja pijanstva. Samo će odgoditi apsorpciju alkohola u krvotok, ali nikako neće da je zaustavi. Što znači, koliko pijete toliko ćete se na kraju i napiti, bez obzira na prethodni obrok. Također, često ljudi vjeruju da će ih kava otrijezniti i ukloniti mamurluk – kava je diuretik i djelomično može razbudi osobu, ali će zato negativno utjecati na dehidraciju organizma.

Najveći krivac za glavobolju “jutro poslije” je dehidracija organizma koju uzrokuje alkohol, a kava dodatno to pospješuje. Stara izreka kaže: “Dajte pijanom čovjeku šalicu kave i sve što ćete imati je jedan sasvim budan pijanac.”

Kada se neko napije treba ga ostaviti da odspava, da se otrijezni

Najgore što se može učiniti u takvoj situaciji je da se ostavi osoba sama, u autu ili nekoj sobi. Alkohol usporava rad srca, disanje, snižava krvni pritisak što u nekim slučajevima može dovesti do kome i smrti, a još jedna od opasnosti je da ta da pijana osoba može se uguši tijekom povraćanja. Pijanu osobu treba staviti da leži na boku, pod stalnim nadzorom, a ukoliko se primijeti da disanje i puls slabe, obavezno treba pozvati Hitnu pomoć.

Mogu sam da se izborim sa alkoholom, ne treba mi liječenje

Vrlo je ustaljeno mišljenje da ljudi mogu sami da se izbore s alkoholizmom. Zbog društvenih stigmi, osobe koje imaju problem s prekomjernim opijanjem nerijetko kriju ovisnost čak i od najbližih. Alkoholizam nije bolest koja se liječi i izliječi, kao ni bilo koja druga bolest ovisnosti. Bitno je da se ovisnik na vrijeme javi na liječenje. Ovo je bolest s visokim stupnjem recidiva, zato je pridržavanje savjeta liječnika, kao i odgovorno ponašanje pacijenta tijekom liječenja od neprocjenjive važnosti.
 
(vestinet/uredio: nsp)

U svijetu je nastala nova religija, a njezin moto je “Kupujem, dakle postojim!”. Riječ konzumerizam dospjela je u naše krajeve preko engleske riječi consumerism, odnosno riječi consumer, a znači potrošač

Najveće vjerske blagdane prati svjetovna potrošačka groznica. Na sva zvona udara se po potrošačkom mentalitetu, a rijetko mu se tko može oduprijeti. Kunzumistička filozofija i konzumerizam posebno su naišli na kritiku pri udaru recesije, pada potrošačke moći i standarda.

Konzumerizam je nastao kao pokret samoorganiziranja potrošača i društvenih grupa nakon Drugog svjetskog rata u SAD-u radi opće zaštite potrošača. No kasnije taj se pokret razvio i u drugim razvijenim zemljama. Taj pojam tijekom vremena mijenja svoje značenje pa danas konzumerizam znači zagovaranje visoke potrošnje kao temelja zdrave ekonomije.

Konzumerizam je i stav prema kojem sreća pojedinca ovisi o posjedovanju materijalnih dobara. Rast bruto društvenog proizvoda nameće se kao glavno mjerilo ekonomskog stanja neke zemlje pa se na sve načine nastoji potaknuti potrošnja, a time potrošački mentalitet, konzumistička filozofija, kao način života koji se zadovoljava gomilanjem nepotrebnih materijalnih dobara, konzumerizam.

Riječ konzumerizam dospjela je u naše krajeve preko engleske riječi consumerism, odnosno riječi consumer, a znači potrošač. Kon (kao i ko i kom) na latinskom prvi je dio riječi, a znači zajedno, dok latinska riječ sumere znači uzeti. Konzumirati znači trošiti, jesti, popitI, a i brak se može konzumirati. Riječ konzum označava potrošnju, trgovinu, potrošačku zadrugu, a konzumacija je narudžba u ugostiteljstvu.

Konzumerizam je pojam kojim se opisuje stav prema kojemu sreća nekog pojedinca ovisi o konzumaciji dobara i usluga, odnosno posjedovanju materijalnih dobara. Odnosi se na pretjeranu težnju za posjedovanjem i kupnjom stvari.

U ekonomskoj znanosti, konzumerizam predstavlja ekonomske politike, kojima je cilj potaknuti potrošnju, odnosno stav prema kojem slobodan izbor potrošača treba diktirati ekonomsku strukturu društva.

Um individue više ne teži oponašanju bogatih, već ‘slavnih’ što znatno olakšava posao prodavačima kojima je dovoljno simulirati slavu preko svojih medijskih i društvenih alata. Borba protiv konzumerizma kroz godine stvorila je emociju između kupaca i protivnika, te je to danas postao otvoreni okršaj društvenih normi i ‘odmetnika’ putem etikete i odbacivanja.

Kupovina sama po sebi svrha

Kada se priča o ovom konceptu, on svakako nije novijeg datuma već datira još iz drevne Mezopotamije, a prve natruhe današnje prakse dolaze u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću u Velikoj Britaniji i Francuskoj gdje srednja klasa želi kopirati svoje idole na vladarskim funkcijama. Na taj način dobivamo prvu fuziju luksuza i mode, što rezultira ljudskom pomamom za štovanjem same kupovine, a ne više isključivo kupovine iz nužnosti.

Sirovine koje danas gotovo vladaju potražnjom mogu se vrlo lako povezati s ovisnošću, pa tako ne čudi kako je jedan od glavnih faktora konzumerizma šećer (čija se uporaba postotno povećala za tisuće postotnih jedinica kod prosječne osobe kroz svega par stoljeća), a tu su i duhan, čaj i kava. Jačanjem potražnje razvija se i društveni inženjering koji putem potrošačke groznice ispunjava unaprijed pripremljene trendove i zamisli.

Josiah Wedgewood kao kreator konzumerizma i mode

Male kvartovske trgovine propadaju zbog velikih trgovačkih centara, a tu ideju prvi započinje Robert Cecil još davne 1609. s ‘New Exchange’ centrom. Takva zdanja postaju društvena okupljališta, te istu ulogu oduzimaju sportskim ili kulturnim arenama. Bernard Mandeville je još 1714. zaključio kako ‘prosperitet države ovisi o sebičnim interesima kupca’. Degradacija estetike bila je zapravo ključna u početnim fazama razvoja konzumerizma.

Marketing je krajem osamnaestog stoljeća odigrao ključnu ulogu, stvarajući prve statusne simbole bez stvarne tržišne vrijednosti. Izumitelj Josiah Wedgewood uviđa da propagandne tehnike mogu manipulirati smjer prevladavajućih ukusa i preferenci kupaca, te na taj način ‘natjerati’ iste da kupuju upravo njegov proizvod. On je tako pionir mode i prvi ‘trendseter’, kao i prvi PR vlastite manufakture.

‘Upadljivo trošenje’ kao nova potrošačka paradigma

Industrijska revolucija označila je promjenu paradigme i kupci po prvi puta na jednom mjestu mogu kupiti gotovo sve što im treba, a puno češće – ne treba. Nova paradigma je kao cilj označila odmak od ustaljene prakse prema kojoj prosječan kupac Zapadnog svijeta gotovo 90% prihoda troši na hranu i život. Henry Ford je pokrenuo masovnu proizvodnju i kupovinu na veliko čime je započela nova era konzumerizma.

Cijena proizvoda je pala, količina rasla, kao i doseg na tržištu. Društveni inženjering u tridesetim godinama prošlog stoljeća razvija posebnu granu – konzumentski inženjering, a sve dolazi u fuziju s kapitalizmom i korporatizmom. Teoretičari razmatraju nužnost nepotrebne kupovine kao jedini daljnji razvoj društva u cjelini. Thorstein Veblen za takav društveni apsurd razvija termin ‘upadljivo trošenje’.

‘Kompleks manje vrijednosti’ započeo eru materijalizma

On je prvi zaključio kako se društvo van svake pameti odlučuje na uništavanje vlastitog standarda i komfora da bi kupili nešto luksuzno s prevelikom cijenom što im zapravo uopće nije niti potrebno. Smatrao je kako se to najčešće čini da bi se ljudi prezentirali u svijetlu iznad svog standarda što usko povezuje s ‘kompleksom manje vrijednosti’. Konačni razvoj u nekontrolirani konzumerizam dolazi devedesetih godina kada i obrazovni sustav pada u ralje potrošnje.

Tada po prvi puta većinski broj stanovnika odlazi na fakultete zbog ‘želje za bogatstvom’, a ne zbog razvoja. Razvoj materijalizma je tako postao snažniji od bilo kojeg drugog aspekta – društvo je po Madeline Levine doživjelo ‘potpuni odmak od društvenosti, spiritualnosti i zajedništva, naspram natjecateljskog duha, materijalizma i borbe za hijerarhiju’. Deformacija konzumerizma je danas došla do razine kada se isti okrenuo protiv prvotnog cilja – vlastitih kupaca.

Konzumerizam djeluje kao nametnuta društvena norma

Danas je način života visoke klase postao standard za sve, pa tako kupac prodaje, zadužuje se i troši u tolikoj mjeri da ulazi u dužničko ropstvo. Kupljena roba više nije cilj, nego društveni standard. Emulacija je stvorila psihološku želju oponašanja onih iznad sebe u društvu, pa se upravo emulaciju ponajviše koristi u propagandnim tehnikama. Um individualista više ne teži oponašanju bogatih, već ‘slavnih’ što znatno olakšava posao prodavačima kojima je dovoljno simulirati slavu preko svojih medijskih i društvenih alata.

Borba protiv konzumerizma kroz godine stvorila je emociju između kupaca i protivnika, te je to danas postao otvoreni okršaj društvenih normi i ‘odmetnika’ putem etikete i odbacivanja. Koncepti ‘jednostavnog života’, ‘ekokupovine’, ‘lokalne trgovine’ ili ‘razmjene dobara’ bivaju potisnuti od strane moćnih banaka i korporacija, a dodatno olakšavanje kupovine putem mikročipiranja i digitalne valute stvaraju ‘konzumentski fašizam’ čije se natruhe već vide, a posljedice bi mogle biti dalekosežne i sveprisutne.

U Hrvatskoj je konzumerizam kao takav došao iza raspada Jugoslavije, i nastupio u svoj svojoj snazi. Udario je građane u glavu i postao im je nova “religija”, no konzumerizam je samo nadomjestak za mentalno osakaćene ljude, koji nisu karakterno oformljeni i nemaju svoju ličnost i slobodno posebno kritičko razmišljanje. Hrvatsko društvo je pokleknulo u ropstvu konuzumerizma, i sve više ljudi je u dugovima i kreditima koje ne mogu otplaćivati. Hrvatskom kupcu se danas najlakše proda mačka u vreći, a on kupuje bez razmišljanja. Hrvati definitivno kupuju preskupe stvari koje im ne trebaju, novcem kojeg nemaju, da bi ipresionirali ljude koje ne vole.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com