Vlada Hrvatske priprema pravni akt kao krajnju mjeru za slučaj dalje eskalacije krize u “Agrokoru”, koji će, ako bude potrebe, u Saboru biti donesen po hitnom postupku

Svrha ovog Zakona je, kako se navodi, zaštita poslovanja dužnika i zaposlenih i primjenjivat će se na tvrtke s više od 8.000 zaposlenih i obvezama većim od 7,5 milijardi kuna.

Kao posebno važan član tog zakona, izdvaja onaj koji određuje da od uvođenja izvanredne uprave nije dopušteno pokretanje predstečajnog i stečajnog postupka.

Podjednaku težinu ima član 7 koji govori “da se u postupku izvanredne uprave na odgovarajući način primjenjuju pravila stečajnog postupka”.

Drugim riječima, objašnjava list, vladina izvanredna uprava onemogućit negativne posljedice pokretanja stečaja, ali će se držati njegovih pravila – radit će se popis imovine i obveza.

Pozivajući se na svoje izvore bliske ministarstvu, “Jutarnji” piše da je vlada itekako svjesna težine “Agrokorovih” pet milijardi eura duga i činjenice da tvrtka stoga najveći dio zarade (EBITDA-a) mora trošiti na kamate, dok joj za sve druge troškove preostaje jedva 50-ak milijuna.

To je poslovna situacija u kojoj je, kako se navodi, nužno radikalno restrukturiranje.

Pritom vlada poštuje sva pravila tržišta, ne planira nikakvu nacionalizaciju, ali jednostavno želi spriječiti štetu za dobavljače i šire posljedice na gospodarski sustav, a nema milosti za dioničare niti pretjeranog obzira za dužnike.

Isto tako, po uzoru na “Parmalat” predvidjela je racionalni vremenski okvir izvanredne uprave od dvije godine.

Zakonom je, također, predviđeno da je sud taj koji tijekom izvanredne uprave poduzima sve radnje ovlašten donosi sve odluke ako nisu izričito date drugim tijelima, dok članak 10. tog akta propisuje da “izvanredni vjerovnik može biti svaka osoba koja ispunjava uvjete za člana uprave sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima”, a za” štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom izvanrednog povjerenika u povjerenim mu poslovima sukladno ovom Zakonu, nadoknađuje država Hrvatsk “, prenosi Jutarnji.

Ustavna zaštita tajkuna

No, postavlja se pitanje može li taj zakon biti održiv, odnosno ruši li taj zakon načelo ravnopravnosti u ovom slučaju poduzetnika.

“Teško mi je zamisliti da bi najavljeni zakon mogao biti suglasan s Ustavom RH i odredbom da je država dužna osigurati svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Spominje se da bi povjerenik otpisivao dugove što je u direktnoj suprotnosti s ustavnom zaštitom prava vlasništva”, kaže o toj temi sudac Kolakušić.

Za nas su katastrofalni zakoni su dobri, a za Todorića?

Pisanje posebnog zakona za “sistemske tvrtke” ujedno znači i konačno priznanje kako u Hrvatskoj ne postoji dobar stečajni zakon, a ni zakon koji uređuje predstečajne nagodbe. S tom tvrdnjom suglasan je i sudac Kolakušić.

“Upravo ove najave govore kako imamo katastrofalne i potpuno nepromišljene zakone, nakon 15 verzija stečajnog i predstečajnog zakona opet idemo u izmjene”, kaže Kolakušić.

Isto tako u slučaju Todorića radi se, kako je objasnila potpredsjednica Vlade Dalić “sistemskom riziku”, no zar nije “sistemski rizik” više od 300 tisuća blokiranih čiji dug se popeo na preko 40 milijardi kuna? Upitali smo Kolakušića zar ne bi upravo to trebao biti “sistemski rizik” koji iziskuje novo, pravično i provedivo zakonsko rješenje?

“Nećeš spašavati Agrokor mojim novcem”

“S jedne strane, imamo najavu nacionalizacije Ine, dakle, država će preuzeti naftnu industriju, dok, s druge strane, imamo najavu uvođenja prisilne uprave u Agrokor gdje će, ako je točno što pišu mediji, ministar gospodarstva imati ovlasti izravnog upliva na poslovne odluke tako postavljene prisilne uprave”, ustvrdio je Peđa Grbin.

Grbin upozorava da već i sam zakon spominje odgovornost države za štetu koja bi mogla nastati takvom prisilnom upravom te da na takvo što ne može pristati.

Kao političar i kao građanin ove zemlje poručujem: ‘Nećeš spašavati Agrokor mojim novcem’, rekao je.

Na pitanje kako vidi daljnji scenarij u slučaj Agrokor i tko bi po njemu trebao ponuditi rješenje, odlučno je istaknuo kako je rješenje za Agrokor dužan ponuditi onaj koji je stvorio problem, a to je uprava Agrokora.

Po njegovim riječima, ako uprava ne uspije ponuditi rješenje, vrlo je jasno u pravnom poretku svih modernih država koji počivaju na ne pretjeranom uplitanju države u gospodarstvo – rješenje nude vjerovnici.
 
(sputniknews.com,index.hr)

Jaz između trgovaca kojima je bitno jeftino i onih koji paze na kvalitetu sve je veći. Jako je važno čitati deklaracije

Sirova (raw) čokolada (40 g) za 28,80 kuna, kvinoja (500 g) za 65,50 kuna, goji bobice (80 g) za 18,80 kuna, crna riža (500 g) za 38,40 kuna, šećer od agave (250 g) za 36,70 kuna, chia sjemenke (500 g) za 65,90 kuna, bademovo brašno, himalajska sol, amarant, acai bobice, kokosovo ulje…

Za ove namirnice većina hrvatskih potrošača, poglavito starijih, nije ni čula, no upravo takvi proizvodi s predznakom zdravi, bio, ekološki… sve više pune police dućana i ni slaba kupovna moć Hrvata nije zapreka njihovoj prodaji.

Jaz među trgovcima sve veći

U Konzumu kažu kako potaknuti velikim interesom stalno unapređuju asortiman takve zdrave hrane. Trenutačno imaju više od 1500 artikala, od brašna do biljnih napitaka, kojima prodaja zadnjih godina raste 17 do 20 posto godišnje.

To je potvrda sve veće osvještenosti potrošača. Prema zadnjim istraživanjima, čak 80% ispitanika smatra da je prehrana najvažniji faktor u poboljšanju i očuvanju zdravlja – ističu u Konzumu te dodaju kako je to najbolji pokazatelj potencijala i smjera kojim će trgovci ići u budućnosti.

Žana Hinek, članica uprave Biovege, poznate po brendu ekotrgovina Bio&Bio, kaže kako je u svijetu generator potražnje za bioproizvodima mlađa populacija koja pokreće snažne trendove poput veganstva, a u Hrvatskoj urbani kupci iz većih gradova, zrelije životne dobi kojima je zdravlje, briga o tijelu i izgledu veliki prioritet.

Međutim, sa sve većom ponudom dolazi do raslojavanja trgovaca na one kojima je bitna samo niska cijena, dok u Bio&Bio trgovinama na povećanu potražnju odgovaraju povećanim kriterijima kvalitete. Jaz će biti sve veći. Zato je jako važno čitati deklaracije, upozorava Hinek.

Trgovci stoga sve češće razvijaju vlastitu robnu marku ekoloških i sličnih proizvoda koji su danas već dio uobičajene potrošačke košarice većine kupaca.

Zdravo = kvalitetno?

I dm je lani krenuo s prvom vlastitom markom dmBio. Tvrde kako već 10 posto njihova asortimana dolazi iz ekološke proizvodnje, dok u Sparu već 10 godina razvijaju paletu bioproizvoda Natur*pur, u kojoj je danas više od 1000 artikala. No zdrava hrana kakvoj se okreću potrošači je i ona koja je kvalitetnija jer sadrži više vitamina, manje loših masti, šećera…, ističu u Sparu, a oni je stavljaju pod nazivnik Vital, “free from” i Veggie.

Usprkos crnim slutnjama da će prevladati GMO hrana, kupci su se izborili za zdravu i ekološku hranu. Što je za njom veća potražnja, više će se proizvoditi i više će je biti na tržištu, a kad se to dogodi, maknut će se iz zone ekskluzivnih, skupih proizvoda i postati jeftinija i pristupačnija – odgovaraju u Sparu.

No je li danas zdravo samo ono što je lijepo upakirano, egzotično i skupo, o čemu se govori u superlativima i naziva i superhranom, kojom su se hranile i drevne civilizacije? Koliko god bili zdravi, činjenica je da su Azteci prosječno živjeli samo 37 godina. Tko kaže da ne možemo biti zdravi i jesti mrkvu ili piletinu.
 
(vecernji.hr/uredio:NSP)

Telegram je u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo proveo analizu koja je hrana organska, a koja se prodaje skupo pod organsku no nije organska. Saznat ćete kako ste godinama varani i lakovjerni

Portal Telegram je napravio je prvi put u Hrvatskoj senzacionalno otkriće koje razotkriva veliku prevaru dućana koji tvrde da kupcima prodaju zdravo, organsko voće, gotovo uvijek znatno skuplje od običnog.

Novinarka “Telegrama” kupila je jabuke u deset zagrebačkih dućana koji tvrde da prodaju organsko voće i povrće i odnijela ih na analizu u Zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar.

U tri uzorka pronađene su tvari koje po zakonu ekološki proizvodi ne bi smjeli imati, a jedno posebno iznenađuje.

To ukazuje kako pojedini dućani i lanci dućana kupcima uvaljuju jeftino, špricano voće za koje tvrde da je zdravo i organsko.

Testirali su organske jabuke iz supermarketa poput Konzuma, Bille, Lidla, Spara, ekoloških prodavaonica poput Bio&Bio dućana, Gardena, Eko Sever i Greencajga.

Svi oni imaju certifikat ekološkog proizvoda. Odlučili smo uključiti i dvije prodavaonice koje nemaju certifikat, Bajka te Povrće i voće Svemoguće, čiji djelatnici su nam u telefonskom razgovoru rekli da prodaju organsko. Potvrdile su im to i njihove prodavačice tijekom kupnje.

Detaljnom analizom na pesticide, koju su djelatnici Zavoda, proveli dva puta, utvrđeno je da jabuke pojedininih dućana sadrže pesticide – acetamiprid, boskalid, klofentezin, metoksifenozid, piraklostrobin – odnosno, da kupcima prodaju neorganske jabuke za koje tvrde da su organske.

O kojim je dućanima riječ?

Organske jabuke kupljene u dučanima Eko Sever nisu otranske, pokazala je to istraživanje i analiza. Detaljnom analiziom na pesticide, koju su djelatnici Zavoda proveli čak 2 puta utvrđeno je da jabuke iz dućana Eko Sever na Tređnjevci sadrže pesticide acetamiprid, boskalid, klofentezin, metoksifenozid, piraklostrobin.

Sve su to pesticidi koji se, kako su im objasnili djelatnici Zavoda, oni koji se koriste u klasičnoj proizvodnji, a ne smiju se koristiti u ekološkoj.

“Ovi pesticidi nisu dopušteni u ekološkoj proizvodnji” – objašnjava dr. Marinko Petrović, dipl. ing. iz Službe za zaštitu okoliša i zdravstvenu ekologiju iz Zavoda za javno zdravstvo.

Vlasnici i certifikati

Izbor ekološkog voća pao je na jabuke, a kada smo razmišljali koje proizvode će uzeti, oslučili smo se na one koji su većini građana dostupni i oni koji se najčešće kupuju.

Uzeli smo organske jabuke iz supermarketa poput Konzuma, Bille, Lidla, Spara, ekoloških prodavaonica poput Bio&Bio dućana, Gardena, Eko Sever i Greencajga.

Sve voće je kupljeno u prodavaonicama, a u svakoj smo još jednom upitali dali se radi o organskim i ekološkim jabukama. U svim prodavaonicama su nam to i potvrdili. U Eko Sever dučanu koštale su 19,90 kuna/kilogram.

Ponovljeno testiranje

Deset kilograma jabuka smo odnijeli u Zavod za javno zdravstvo, gdje su krenule u proces analize. Zanimala nas je samo jedna stvar – jesu li organske ili konvencionalne, tretirane pesticidima.

Nekoliko dana kasnije su nas kontaktirali iz Zavoda i otkrili nam rezultate. Od deset uzoraka, tri nisu bila organska. Detalje su nam otkrili tek tada kada smo došli tog dana do Zavoda.

Jabuke iz dučana: Eko Sever, Bajka, Povrće i voće Svemogućeg NISU BILE ORGANSKE!

Znači, jabuke iz Gardena, Konzuma, Bille, Lidla, Spara, Bio&Bio dućana, Gardena, su bile ORGANSKE!

U drugom dučanu Voće i Povrće Svemoguće, jabuke nisu imale organski certifikat, no prodavačica je rekla da oni nude jabuke iz OPG-a koje nisu certificirane organski, ali su generalno domaće (pune pesticida, naravno)! Ostatak pročitajte u današnjem broju Telegrama.
 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Konzum je u posljednje vrijeme na udaru potrošača koji su počeli shvaćati kako ih se svakodnevno i to na onim najosnovnijim namirnicama – doslovno krade!

Čini se kako su hrvatski potrošači postali svjesniji proizvođača i njihovih trikova kojima se služe kako bismo posegnuli upravo za proizvodom koji se nalazi na njihovim policama. Sudeći po sve učestalijim primjedbama naših čitatelja – kupaca, čini se kako je šutnja potrošača prekinuta i kako su kupci postali svjesniji svojih prava.

Tako se ne može ne primijetiti kako je Konzum podložan sve češćim kritikama, od onih da prodaju lažne proizvode pa sve do toga kako se kupce naočigled, potkrada.

1. KRADU NAS NA BLAGAJNI

Na društvenim mrežama osvanula je fotografija računa iz poslovnice Konzuma iz Poreča gdje je kupac je kupio kruh, sirni namaz, sir gaudu i pureću šunku. Sastojci dostojanstveni pravog sendviča, no ono što je tek kasnije primjetio je cijena koju je platio.. Cijena 188 grama pureće šunke delux iznosila je 11,28 kuna, dok je na računu ta ista svota 14,85 kuna!

2. CIJENE SE OD KONZUMA DO KONZUMA ITEKAKO RAZLIKUJU, VARAJU NA POPUSTIMA

Drugi problem su svakako lažni popusti ili još bolje – popusti koje na blagajni na kraju, ne možete ostvariti.

”Ne bi li cijene u svim konzum prodavaonicama trebale biti iste????? Cijene u Primoštenskom konzumu su odvratne, a da ne pričam o tome kako su izložene cijene totalno različite od one kad dođeš na kasu!!! Danas kupujem rižu, pola kile, za koju piše da dođe 18.99, a na kasi mi naplati 30.99!! Sramota!!!!!!!”, najnoviji je komentar na društvenim mrežama, a ovo je samo jedan od problema s kojima se susreću potrošači.

”Baš sam se razveselila ovom popustu na igračke, koji na kraju nisam uspjela realizirati iz razloga što na blagajni ne prolazi??? Radi se o poslovnici u Virovitici i igrački Fisher Price. Lijepo bi molila za objašnjenje, budući da sam izgubila vrijeme i živce te izašla iz trgovine bez proizvoda. Napominjem da izabrani proizvod nije bio već na nekoj akciji i da je prodavačica pokušala nekoliko puta iskoristit kupon te je bezuspješno pokušala i na drugim igračkama Fisher P. Ljubazno se ispričala uz objašnjenje da “gore” danas nema nikoga pa mi ne može pomoći”, napisala je jedna građanka.

3. PROIZVODI KOJIMA JE ISTEKAO ROK TRAJANJA

Vrlo često na artiklima, posebno kada je riječ o mesnim proizvodima, nije vidljiv rok trajanja, a najnoviji slučaj proizvoda kojem je istekao rok trajanja javio se u zagrebačkom Konzumu u Importane centru.

”Danas sam kupila Cekin pileće meso u vašem dućanu u Importane centru. Meso je bilo pokvareno, rok označen na etiketi je bio 30.6.2015. Vratila sam se u dućan vratit meso koje je bilo zamotano u Konzumovu vrećicu jer je meso nevjerojatno smrdilo, kada sam rekla da je meso pokvareno prodavačica me samo pitala dali želim povrat novaca ili drugo meso ma što sam ja rekla da želim povrat novaca jer ako je ovo meso pokvareno mogu tako biti sva. Prodavačica mi je samo dala novce bez isprike bez mog računa s kojim sam došla i bez vrećice koju sam sama platila, 3 prodavačice su bile prisutne i sve su se ponašale kao da je to uredu imat pokvareno meso u dućanu! To je krajnje bezobrazno ponašanje!”, komentar je ogorčene građanke.

4. PROIZVODI SVE SKUPLJI

Čini se kako dolazak konkurencije, Konzumovim trgovinama nije bio poticaj za smanjenje cijena kako bi naposljetku, svoje kupce ipak zadržali na svojoj adresi…

”U Makarskoj u Superkonzumu sve cijene dignute 15-20%. Neki proizvodi se prodaju na “akciji” I tako će vjerojatno ostati preko zime. Dižete cijene potajice tokom čitave godine i mislite da se ne primjećuje. Živio LIDL!!”, komentar je

5. PROIZVODI SUMNJIVE KVALITETE I PORIJEKLA

Nije prvi put da se potrošači žale na zemlju porijekla ili sastav proizvoda. Od crva u LEDO proizvodima i zamrznutih morskih plodova koji izgledaju svakako samo ne ”morski” i s Jadrana, samo su dio Konzumovog asortimana koji zgražava sve veći broj kupaca.

“Račići s gastro odjela su ostaci ribe ulijepljeni bjelanjkom uz dodanu aromu račića. 84 kune kila. I to naravno čovjek sazna nakon što pročita deklaraciju, prodavačici nije dvojila oko toga da su to pravi”, iskustvo je jednog od kupaca, a njegovo iskustvo očito dijeli sve veći broj potrošača.

Koliko Konzum svakodnevno staje svojim kupcima na žulj dokazuje činjenica kako su njihovi dućani sve prazniji jer sjetimo se, nekada se u redu na blagajni čekalo i pola sata dok danas, čekate maksimalno desetak minuta.Prazni trgovački prostori ovog hrvatskog supermarketa sugeriraju ljutnju i ogorčenost kupaca, ali i manjak kvalitete proizvoda koji svakim danom, kupcima postaje sve važniji.
 
(zagreb.info/uredio:nsp)

Za razliku od europskih marketa u kojima se na posebnim policama hrana pred istekom roka trajanja prodaje po cijeni nižoj i do 70 posto, ko nas se ovakav način prodaje skoro da nema

Trgovci, posebno oni manji, koriste razne trikove kako bi nam podvalili pokvarenu robu. I … najčešće u tome uspijevaju.

Limuntus i kamilica za svjež izgled mesa

Kako bi djelovalo svježije, u meso se dodaju vinobran, limuntus i vitamin C koji mu umjetno produljuju rok trajanja.

Također, pileće, svinjsko i juneće meso umaču se u čaj od kamilice kako bi se izgubio neugodni miris od dugog stajanja.

Svjetlo i začini kriju pokvareno meso

U pojedinim mesnicama, hladnjaci imaju crveno ili ljubičasto svjetlo kako bi kupcima meso djelovalo kao da je tek izašlo iz klaonice.

Meso koje je već počelo mijenjati boju i počelo se sušiti od stajanja, mesari uvaljaju u pikantne začine i ulje, pa ga prodaju kao marinirane specijalitete, a najlakši način da se nekome “uvali” pokvareno meso je da se od njega naprave pljeskavice i ćevapi.

Voda i led za povrće

Povrće, najviše zelenu salatu, kupus i kelj trgovci prskaju vodom u kojoj se nalazi malo deterdženta za posuđe kako bi bili sjajniji i izgledali svježije.

Voće i povrće trgovci često drže na ledu kako bi što duže djelovalo svježe, a događa se i da ga premazuju tankim slojem ulja, kako bi djelovalo sjajno i tek ubrano.

Sa pokvarenim – u rinfuzu

Vlasnici manjih prodavaonica robu kojoj je istekao rok trajanja raspakiraju i prodaju je na kile u rinfuzi. To rade s bombonima, pudinzima, keksima …

Rok trajanja – nepoznat

Trgovci često prekucavaju rok trajanja, ili ga preljepljuju papirom na kojem piše znatno duži nego što ustvari jeste.

Ukoliko je moguće, rok trajanja razmažu, pa se umjesto dana i mjeseca vidi samo zarmazana crna mrlja.

Ukoliko je rok otisnut na plastičnoj ambalaži, trgovci ga često samo izgrebu.
 
(net.hr/uredio:nsp)

Pregledali smo police supermarketa i pronašli nevjerojatne primjere jela koji svoje osnovne sirovine, bilo da se radi o mesu, ribi ili voću, imaju tek u tragovima

U Hrvatskoj se na hranu troši nešto više od trećine kućnog budžeta, što je znatno više od prosjeka Europske unije. Prema podacima oprosječnoj potrošačkoj košarici, većina ljudi hrani se industrijskim proizvodima i najčešće kupuju namirnice u supermarketima.

Like! je odlučio istražiti što zapravo sadrže industrijski proizvodi koje jedemo. Pregledali smo police supermarketa i pronašli nevjerojatne primjere jela koji svoje osnovne sirovine, bilo da se radi o mesu, ribi ili voću, imaju tek u tragovima.

Stručnjaci za prehrambenu industriju objašnjavaju kako mi danas jedemo 75% posto hrane koja je industrijski proizvedena, a samo 25 posto dolazi od poljoprivrednih proizvođača. Kako je u interesu industrije da uz što manje ulaganja dobije što veću količinu proizvoda, smanjuje se udio osnovne sirovine, i proizvod je na kraju jeftiniji.

Međutim, naglašavaju stručnjaci, proizvodi domaće industrije u trgovačkim lancima su solidne kvalitete, i zato kod nas gotovo da i nema slučajeva trovanja hranom. Situacija u Europi, smatra, nije ništa bolja, kod nekih je proizvoda još lošija. Nekad su postojali propisi, nastavlja, o tome koliko, primjerice, mora lješnjaka sadržavati čokolada s lješnjacima da bi se tako zvala, no cijela je europska industrija još davno počela mijenjati taj sustav zbog skupog procesa kontrole. Sada je cijeli nadzor prepušten samim proizvođačima.

Stručnjaci napominju kako postoji razlika između udjela mesa i udjela bjelančevina iz mesa. Primjerice, čista svinjetina ima 16 posto bjelančevina iz mesa, pa ako na deklaraciji piše udio u bjelančevinama, njihova količina nije jednaka količini mesa. Nadalje, u trajnim, suhim mesnim proizvodima nema vode, i u njima bi udio mesa trebao biti viši, dok u salamama većinu udjela čini voda pa ne čudi što je udio mesa tu manji.

Razlika između one minimalne i neke srednje, optimalne, razine sastojaka u proizvodima u nekim je slučajevima i više nego očita. Tako se, primjerice, prosječni postotak ribe u ribljim štapićima koji se mogu pronaći na hrvatskom tržištu, kreće od 55-60% posto. Međutim, na policama ima i proizvoda s besramno niskim postotkom od 22 posto.

Kako naglašavaju nutricionisti, pri kupnji ribljih štapića preporuka je birati one kvalitetne, proizvedene od ribljih fileta. Riblji štapići niže kvalitete proizvedeni su od mljevene ribe.

Međutim, idemo li još dalje, riblji štapići nekih proizvođača, u svom sastavu imaju bjelančevine graška. Bjelančevine biljnog porijekla su, u usporedbi s bjelančevinama ribe, lošije biološke kvalitete jer oskudijevaju određenim esencijalnim aminokiselinama.

Riblji štapići sa 22% posto ribe spadaju među jeftinije proizvode ove vrste, a oni najkvalitetniji sadrže oko 70 posto ribe. Nutricionisti nam dalje otkrivaju kako je slična situacija i s purećim medaljonima koje smo kupili za potrebe istraživanja. Obično se za njihovu proizvodnju koristi mljeveno pureće meso koje je niže kvalitete u odnosu na pureća prsa. Kilogram purećih medaljona koji sadrže 35 posto mljevene puretine, stoji 29.99 kune. To znači da je kilogram puretine u medaljonima oko 85 kuna.

S obzirom na to da kilogram purećih prsa stoji oko 70 kn, isplati se kupiti čisto meso i time dobiti bolju kvalitetu za nižu cijenu. Nadalje, i meso u kobasicama plaćamo daleko skuplje nego čisto meso. Kupujemo li kobasice čija je cijena 17 kuna, za pakiranje od 400 grama, a sadrže 67 posto svinjskog mesa, meso plaćamo oko 64 kn, što je daleko više od svinjskog buta, čija je cijena oko 40 kn.

Kranjske kobasice, primjerice, trebale bi imati postotak mesa od 85 posto naviše, a zapravo dosta preko 90 posto. A u našim supermarketima mogu se naći i proizvodi sa 67 posto mesa, koji teško mogu opravdati naziv kobasice koji nose.

Znajući da visokoprerađeni mesni proizvodi nedvojbeno sadrže aditive, ne bi trebali često biti na našem jelovniku. Zlatno je pravilo: Što je hrana manje prerađena, to sadrži manje aditiva – kažu nutricionisti.

Što se, pak, tiče voćnih sirupa, upravo je nevjerojatno koliko nekvalitetni proizvodi dominiraju policama naših supermarketa, a zapanjujuće je, kažu nutricionisti, koliko ih puno plaćamo.

Ako pogledamo da, primjerice, litra sirupa koja stoji 17 kn, ima samo 10 grama voćnog soka, daleko je isplativije kupiti voće u njegovom prirodnom obliku. Kilogram mandarina, primjerice, trenutno stoji 4 kune, što znači da za novac koji smo potrošili na sok možemo kupiti četiri kile voća.

Interes svake industrije je staviti u proizvod što manje kvalitetnih sirovina. Ostatak proizvoda se napuni vodom, škrobom i umjetnim dodacima za pojačavanje okusa – objašnjavaju nutricionisti. Izbor kvalitetne hrane u Hrvatskoj bolji je nego u razvijenim zemljama EU, kaže ona, samo što se ta hrana ne nalazi na policama trgovačkih lanaca, kaže ona, već kod malih proizvođača.

Iako je na prvi pogled kod njih hrana skuplja, u konačnici je ekonomski isplativa. Nutricionisti objašnjavaju zašto: – Industrijski proizvodi s umjetnim pojačivačima okusa pojačavaju apetit jer u njima nema hranjivih tvari, pa tijelo traži još, i na kraju se potroši i više novca jer se kupuju proizvodi koji su nutritivno prazni, poput čipsa, slatkiša, sokova… Tako da je zapravo ekonomski isplativo jesti zdravo.
 
(jutarnji/uredio: nsp)

Majkama, suprugama i kćerkama preporučamo emigraciju tijekom slijedećih mjesec dana, jer u dnevnu sobu koja će biti ograđena bodljikavom žicom, neće moći kročiti prije svršetka Svjetskog nogometnog prvenstva.

Naravno da je masovna psihologija znanost koja je protekla iz individualne psihologije, no ona omogućava način vladanja ljudima na isti način na koji su rimski vladari odlučivali da li će netko živjeti ili umrijeti s pokazivanjem palca gore ili dole za vrijeme gladijatorskih igara, ta vrsta vladanja neće morati imati nikakvog zdravog razuma. No ona će trebati još par jako važnih stvari, a to su moderne metode propagande.

BRAZIL 2014: Masovna psihologija + masovna propaganda = Masovna hipnoza

Svjetsko nogometno prvenstvo u Brazilu 2014. godine, je počelo i na koju god stranu se okrenete, ne možete fulati crveno-bijele kvadratiće. Hrvatstvo vrišti sa svih strana. Odjednom smo svi postali veliki domoljubi, najdraže nam je piće pivo, ne znamo kamo bismo od uzbuđenja, a prsa nam pucaju od ponosa. Da, nije baš tako.

Nismo svi odjednom postali veliki domoljubi, neki od nas stvarno mrze pivo i nekima za nogometom ne pucaju prsa, nego prsluk.

Količina navijačkog nabrijavanja koja upravo doseže svoj vrhunac manifestira se kroz gomilu iritantnih fenomena, a sve ono što je hrvatsko (ili nogometno, te dvije riječi ovih dana su maltene sinonimi) odjednom dobiva svoj lik i naličje kroz potoke jeftinog alkohola, loše navijačke pjesme, ‘rekvizite’ i druge bizarnosti.

Naravno, svi oni koji se drznu osjetiti nekakav otpor ili nedajbože iritiranost tim pojavama postaju u najmanju ruku čudaci. A ponekad i nedomoljubi ili protudržavni elementi, ovisno o tome koliko je sljedeća utakmica naše reprezentacije ‘povijesna’ i ‘presudna’.

Stvar je vrlo jednostavna. Tko god je smislio da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, nije imao previše ni posla ni problema u životu. Ipak, dobro je predvidio da je sve to skupa sve manje sport, a sve više biznis. Kad je postalo normalno sportaše dizati u nebesa i uspoređivati ih s borcima, vojnicima i herojima? Zato ni ne treba čuditi što oko Svjetskog nogometnog prvenstva postoji gomila stvari koje nas više iritiraju nego vesele.

Recimo…

Nabrijane reklame

Možda nas čak i ne bi toliko nervirala suluda količina reklama za pivo koje se vrte na televizijama uoči Svjetskog nogometnog prvenstva da nogometaši nisu prikazani u najmanju ruku kao grandiozni nacionalni heroji, spasitelji, izbavitelji, mesije, a svi oni koji ih podržavaju (čitaj: navijaju) kao jedini pravi Hrvati koji su svjesni pravih vrijednosti (dakle naguravanja kožne lopte po travi). E pa, ako nas pivo u ruci i crveno-bijeli kvadratići na prsima čine domoljubima ili na bilo koji drugi način definiraju, onda je zdrav razum samo lik iz bajke, a život koji svakodnevno proživljavamo obična iluzija.

Navijačke pjesme

Znate li što je ‘Hrvatska’? Ili ‘Hrvatski sine’? Ili ‘Ovo je Hrvatska’? Ili ‘Duša hrvatska’? Ne, ne radi se o političkim sloganima, a bome ni o satiričnim doskočicama. To su, ako niste znali, nazivi naših navijačkih pjesama. Odjednom je cijela naša zemlja, i brda i doline, i mora i rijeke, i duša i srce, velika inspiracija za brzopotezne stihoklepce koji se nadaju bar malo unovčiti svoje ne baš cvjetajuće karijere. A kako drugačije pogoditi u srž emocija nego, opet, pozivanjem na domovinu?

Ekipa kojoj svijet stane zbog prvenstva

Sport je krasna stvar i na mnoge načine korisna. Ali zašto bi nekome, zaboga, palo na pamet podrediti život, raspored, dnevni ritam jednom sportskom natjecanju? I to sportskom natjecanju u kojem se okreću milijuni koje pošten narod neće u životu ni najvećim trudom zaraditi. Nema druge nego pretpostaviti da je slaganje prioriteta mentalni pothvat za koji je rijetko tko sposoban.

Kockasti gadgeti

Za državne blagdane javni prijevoznici i ustanove po zakonu moraju istaknuti državne simbole na vidljivim mjestima, a za vrijeme nogometnog prvenstva ljudi to jednostavno sami žele, to je njihov izbor. Količina treš proizvoda koja se tad podvaljuje opet pod izgovorom domoljublja naprosto je nevjerojatna. Da, crveno-bijela navlaka za retrovizor je statement koji govori o vama više od bilo čega drugog… a tada je svizac zamotao čokoladu.

Silovanje TV programa

Posve je jasno da će sportski televizijski program biti prilagođen trenutno najvećoj sportskoj manifestaciji, ali manite se dramatičnih jingleova i okupiranja programa. Jedno su prijenosi utakmica, komentari i analize, ali zar se jedan kompletan TV program mora pretvoriti u jednu golemu reklamu za nogomet? Tko na kraju profitira od toga, posve je suvišno napominjati.

A GENERALNI SPONZOR JE…

Trgovački lanac Konzum, kako kaže reklama, promovira zajednički osjećaj ponosa, u prvom redu kao ponosni sponzor Hrvatskog nogometnog saveza s jedne strane i, sve manje prikrivenog, robovlasničkog sustava unutar kompanije, s druge strane.

U kratkom reklamnom spotu koji se ovih dana vrti na televizijama s pjesmom pod nazivom Samo je jedno – imamo sve: u prvom kadru prepune Konzumove kamione koji u rano jutro odvoze “robu”, zatim “naše dečke” koji ipak lete avionom na svjetsko prvenstvo u Konzumovim trenirkama, pa stihove koji prate sliku: Samo je jedno u mom životu vrijedno da suzu pustim ja… a već u sljedećem stihu bi dao i život, dok na ekranu pratimo razgaljenu gomilu, čitave obitelji, navijače, nogometaše, svi jure u stihijskom šopingu po Konzumu, gurajući prepuna kolica, od glave do pete u kockicama, i ne zna se, teško je u tom trenutku razabrati da li više vole domovinu, ili kupovati u Konzumu, ili dizati nenamjenske kredite, ili navijati, ili ginuti i plakati, jer sve oni žele, samo dok je ovjereno poznatim logotipom.

Na Hrvatskoj televiziji za vrijeme centralnog Dnevnika, imali smo priliku vidjeti kako nadbiskup Bozanić blagoslivlja igrače reprezenatacije, podlijevajući svetom vodom spregu kapitalizma, mafije, izrabljivanja i najgore vrste mačizma. Dugo nisam vidjela tako dirljivo obraćanje crkvenog poglavara, ne sjećam se da sam čula ikakav apel za vrijeme poplava, odavno mu se brada nije tresla kao kada je te večeri izgovorio riječi: “Idite u bitku”. U njima je sažeo sve, sve ono što ne bi trebalo niti smjelo biti, a jest.

A vi svi ostali koji ne navijate ste – čudaci!

Onako kao što se inače volimo dijeliti na nacionaliste i kozmopolite, vjernike i ateiste, crne i bijele, ove i one, tako ćemo se od 12. lipnja lijepo podijeliti na navijače i ‘one druge’. Čudake. Ček’, postoji netko tko neće pratiti nogomet? Tu sigurno nešto ne štima… Ili? Ako nas pitate, ne štima jedino kut iz kojeg se gleda.
 
 
(voxfeminae,tportal/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17788"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Cijene hrane izmiču kontroli. Cijene hrane poput mesa, mliječnih proizvoda, jaja i bilježe sve više razine i više od 50 milijuna Amerikanaca je sada na pomoći javne hrane i pučkih kuhinja, a obiteljski proračuni su se razvukli kao nikad prije samo da bi preživjeli.

Ipak, službene statistike kažu da Amerikanci samo troše oko 11% svog dohotka nakon poreza na hranu. Ne znam za vas, ali hrana je mojoj obitelj najveći mjesečni trošak bez obzira koji postotak od mjesečnih prihoda ona zauzima. U Hrvatskoj vrijedi isto pravilo. Hrana, stan, pa onda sve ostalo, troškovi u Hrvatskoj.

Uzroci sve viših cijena su mnogi: inflacija valute, troškovi goriva, loše vrijeme, špekulacije robama, veća potražnja, itd.

Osvrt na to radimo samo za ilustraciju, te da će se ovaj trend vrlo vjerojatno nastaviti. Dakle, takvo pametno upravljanje je presudno u većoj mjeri za troškove kućanstva.

Može se činiti neobično da vidite hranu kao investiciju ili špajzu (skladište hrane u kući) kao štedni račun, ali tako bi i trebali danas raditi. Čudno ali, zdravlje i kvalitetni aspekt hrane zapravo se poboljšava kada mislite o hrani kao “novcu u banci”. Ovaj koncept je dokazan u donjem popisu.

Kao što smo ranije spomenuli, hrana je našim obiteljima najveći mjesečni trošak, i svakim danom je sve viši. No, uspjeli smo smanjiti naše račune za hranu značajno, a istovremeno i izgraditi velike rezerve hrane i postati zdraviji pomoću tehnika opisanih ovdje.

Evo deset načina kako preživjeti vrtoglavi porast cijena hrane:

Uzgajajte svoju hranu: Jeftino i lako je uzgajati neko povrće ili imati nekoliko kokoši. Jednostavno, više ćete sami proizvoditi, manje ćete morati kupovati. A kvaliteta će biti daleko superiornija prema svemu onome što možete pronaći u trgovinama. Pretjerane cijene zdravog organskog povrća, tjeraju nas da pokrenemo i zasadimo nešto svoje.

Planirajte svoje obroke: Ovo je možda najvažnija stavka na ovom popisu. Koliko puta ste poludjeli pokušavajući shvatiti što imate za večeru i nakon toga ste pokleknuli i naručili pizzu? Praktična brza hrana je postala štaka za zaposlene ljude, ali planiranje obroka unaprijed zapravo čini život praktičnijim. Jer planirate upravo ono što kupujete i što radite i kada, i tako možete uštedjeti vrijeme i novac.

Gotova jela: Gotova jela i grickalice su još jedan način da se uvede pogodnost za zaposlene ljude i uštedi novac. Na primjer, udvostručite svoj recept količine kuhanja s namjerom da ih podijelite na više obroka. Ili skuhajte još nekoliko dodatnih pileća prsa nego što je potrebno i koristite ih tijekom tjedna za ostale obroke. Kada napravite pizzu, napravite dovoljno tijesta za nekoliko pizza i zamrznite ih. Gotova hrana za nekoliko dana ili cijeli tjedan znači manje posla i više uštede.

Kuhati od nule: Kuhanje ispočetka je odličan način uštede novca na hranu, i to neće potrajati mnogo više, te nam neće zadati naročit fizički napor da napravimo tortu od nule, nego da to radimo iz kutije u kojoj imamo već nezdravu smjesu. Skuhajte velike količine zapečenog graha koji dugo traje, i nije toliko teško. Učiti kuhati od nule je lako kao Googlati. I, na kraju, to je puno zdravije nego obrađena hrana, zapakirana, smrznuta ili fast food.

Ekstremno kupovanje preko kupona: Ako moja žena ne uštedi više od 50% na cijeli naš račun iz trgovine, smatra ona da je to neuspjeh. Mi smo ekstremni kupci koji kupuju preko kupona, što znači da pomno sakupljamo kupone i temeljito proučavamo proizvode u trgovini prije donošenja našeg popisa za kupovinu. Kupujemo omiljenu hranu u rinfuzi (rasutom stanju), kada je na sniženju, tako da ne samo uštedimo puno novaca, mi također uvijek imamo višak te hrane u zalihama. Uz to što cijene hrane uvijek idu gore, višak u zalihama (kupljen po pola cijene) je bolji od novca u banci.

Lov i ribolov: Meso divljači tendira biti puno zdravije od koncentracijskog logora u kojima su smještena goveda ili kokoši, a pritom da le lov gotovo besplatan. Ali on nije za svakoga, ali ako ste mesojed, sezona lova i ribolova pruža način da popunite svoj zamrzivač s kvalitetnim mesom za vrlo malo novca.

Kupujte na veliko: Ako niste profesionalni shopper kao moja supruga i nemate vremena za rezanje kupona, sljedeći najbolja stvar je da napravite mjesečni izlet u trgovine-skladišta. Konzervirana roba i konzerve su obično jeftinije u velikim pakiranjima nego što su u običnim supermarketima. Mudro planirajte Vaše putovanje. Druga velika mogućnost je kupnja pravog zrna iz mlina. Možete kupiti rasuto pšenično brašno, organsku rižu, ne-GMO kukuruz, najbolje u vrećama od 30-50 kilograma.

Gospodarite svojom smočnicom (špajzom): Primjećujete li kako neki od ovih savjeta dovode druge savjete? Upravljanje zalihama u špajzi (banka hrane) od presudne je važnosti da maksimizirate svoj proračun. Morate imati metodu rotacije koji drži hranu u smočnici svježom i upozorava vas kada neke proizvode trebati obnavljati. Upravljanje svojom smočnicom će vam pomoći u planiranju obroka, kuhanja iz nule, identifikacije kupnje i kupovine u rinfuzi. Oni svi se međusobno pojačavaju.

Naučite konzervirati i čuvati hranu: Proizvodnja i očuvanje vlastitog umaka od rajčica će uštedjeti stotine dolara godišnje. Isto vrijedi i za kisele krastavce, kiseli kupus, marmelade, pire od jabuka, suho meso, sušenog voća i povrća, itd. Ako ih ne možete ih sami uzgajati, kupite sirovu hranu u rinfuzi, a zatim ih konzervirajte, i to je još uvijek jeftinije od tvorničkih konzervirane hrane. Mnogi voćnjaci nude jeftine vlastite mogućnosti u sezoni. Natrpati i sačuvati.

Pohranite hranu za hitne slučajeve: Posljednje, ali ne i najmanje važno, svatko bi trebao imati zalihe uskladištive hrane. Srećom, danas postoje neke puno zdrave hrane za hitne slučajeve koja može trajati 20 godina. Način na koji cijene hrane idu gore može biti jedan od najboljih investicija koju obitelj može napraviti. Ne samo da je to izvrsna mjerljiva investicija, pohrana hrane također je odmah upotrebljivo osiguranje protiv katastrofa. U najmanju ruku, svako kućanstvo bi trebalo imati hitne zalihe hrane za 3 dana.

Hrana bi trebala zauzimati veći dio našeg financijskog plana. Vaš veliki mjesečni trošak na hranu se očekuje da će još više rasti, bez djelovanja s vaše strane. Pomoću tehnike navedenih iznad, vaše zdravlje i bankovni račun će profitirati.

Kako je u Hrvatskoj?

Najviše je u posljednjih osam godina poskupio maslac – čak 150 posto. Cijena 250 grama 2006. u prosjeku je bila između 5,50 i 8 kuna. Sadašnja cijena od oko 15 kuna nije najviša ovogodišnja. Početkom godine maslac je u većini dućana stajao oko 18 kuna, a sada je cijena, vjerojatno zbog Uskrsa, pala.

Sve je značajnije poskupjelo ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Sad su se cijene ipak počele regulirati i spuštati. No zasad je to vrlo diskretno i polagano. Kad nas lupi veliki uvoz mlijeka i pojavi se konkurencija, vjerojatno će i cijene mliječnih proizvoda pasti.

No s obzirom na monopolsko tržište u kojem robno-trgovinsku granu vodi Agrokor i Konzum, teško da ćemo naći jeftiniju hranu nego što nudi spomenuti. Konzum mijenja cijene i povećava cijene hrane po svojoj volji, bez obzira ne tržišno kretanje hrane u EU u koju smo nedavno ušli.
 
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

U svijetu je nastala nova religija, a njezin moto je “Kupujem, dakle postojim!”. Riječ konzumerizam dospjela je u naše krajeve preko engleske riječi consumerism, odnosno riječi consumer, a znači potrošač

Najveće vjerske blagdane prati svjetovna potrošačka groznica. Na sva zvona udara se po potrošačkom mentalitetu, a rijetko mu se tko može oduprijeti. Kunzumistička filozofija i konzumerizam posebno su naišli na kritiku pri udaru recesije, pada potrošačke moći i standarda.

Konzumerizam je nastao kao pokret samoorganiziranja potrošača i društvenih grupa nakon Drugog svjetskog rata u SAD-u radi opće zaštite potrošača. No kasnije taj se pokret razvio i u drugim razvijenim zemljama. Taj pojam tijekom vremena mijenja svoje značenje pa danas konzumerizam znači zagovaranje visoke potrošnje kao temelja zdrave ekonomije.

Konzumerizam je i stav prema kojem sreća pojedinca ovisi o posjedovanju materijalnih dobara. Rast bruto društvenog proizvoda nameće se kao glavno mjerilo ekonomskog stanja neke zemlje pa se na sve načine nastoji potaknuti potrošnja, a time potrošački mentalitet, konzumistička filozofija, kao način života koji se zadovoljava gomilanjem nepotrebnih materijalnih dobara, konzumerizam.

Riječ konzumerizam dospjela je u naše krajeve preko engleske riječi consumerism, odnosno riječi consumer, a znači potrošač. Kon (kao i ko i kom) na latinskom prvi je dio riječi, a znači zajedno, dok latinska riječ sumere znači uzeti. Konzumirati znači trošiti, jesti, popitI, a i brak se može konzumirati. Riječ konzum označava potrošnju, trgovinu, potrošačku zadrugu, a konzumacija je narudžba u ugostiteljstvu.

Konzumerizam je pojam kojim se opisuje stav prema kojemu sreća nekog pojedinca ovisi o konzumaciji dobara i usluga, odnosno posjedovanju materijalnih dobara. Odnosi se na pretjeranu težnju za posjedovanjem i kupnjom stvari.

U ekonomskoj znanosti, konzumerizam predstavlja ekonomske politike, kojima je cilj potaknuti potrošnju, odnosno stav prema kojem slobodan izbor potrošača treba diktirati ekonomsku strukturu društva.

Um individue više ne teži oponašanju bogatih, već ‘slavnih’ što znatno olakšava posao prodavačima kojima je dovoljno simulirati slavu preko svojih medijskih i društvenih alata. Borba protiv konzumerizma kroz godine stvorila je emociju između kupaca i protivnika, te je to danas postao otvoreni okršaj društvenih normi i ‘odmetnika’ putem etikete i odbacivanja.

Kupovina sama po sebi svrha

Kada se priča o ovom konceptu, on svakako nije novijeg datuma već datira još iz drevne Mezopotamije, a prve natruhe današnje prakse dolaze u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću u Velikoj Britaniji i Francuskoj gdje srednja klasa želi kopirati svoje idole na vladarskim funkcijama. Na taj način dobivamo prvu fuziju luksuza i mode, što rezultira ljudskom pomamom za štovanjem same kupovine, a ne više isključivo kupovine iz nužnosti.

Sirovine koje danas gotovo vladaju potražnjom mogu se vrlo lako povezati s ovisnošću, pa tako ne čudi kako je jedan od glavnih faktora konzumerizma šećer (čija se uporaba postotno povećala za tisuće postotnih jedinica kod prosječne osobe kroz svega par stoljeća), a tu su i duhan, čaj i kava. Jačanjem potražnje razvija se i društveni inženjering koji putem potrošačke groznice ispunjava unaprijed pripremljene trendove i zamisli.

Josiah Wedgewood kao kreator konzumerizma i mode

Male kvartovske trgovine propadaju zbog velikih trgovačkih centara, a tu ideju prvi započinje Robert Cecil još davne 1609. s ‘New Exchange’ centrom. Takva zdanja postaju društvena okupljališta, te istu ulogu oduzimaju sportskim ili kulturnim arenama. Bernard Mandeville je još 1714. zaključio kako ‘prosperitet države ovisi o sebičnim interesima kupca’. Degradacija estetike bila je zapravo ključna u početnim fazama razvoja konzumerizma.

Marketing je krajem osamnaestog stoljeća odigrao ključnu ulogu, stvarajući prve statusne simbole bez stvarne tržišne vrijednosti. Izumitelj Josiah Wedgewood uviđa da propagandne tehnike mogu manipulirati smjer prevladavajućih ukusa i preferenci kupaca, te na taj način ‘natjerati’ iste da kupuju upravo njegov proizvod. On je tako pionir mode i prvi ‘trendseter’, kao i prvi PR vlastite manufakture.

‘Upadljivo trošenje’ kao nova potrošačka paradigma

Industrijska revolucija označila je promjenu paradigme i kupci po prvi puta na jednom mjestu mogu kupiti gotovo sve što im treba, a puno češće – ne treba. Nova paradigma je kao cilj označila odmak od ustaljene prakse prema kojoj prosječan kupac Zapadnog svijeta gotovo 90% prihoda troši na hranu i život. Henry Ford je pokrenuo masovnu proizvodnju i kupovinu na veliko čime je započela nova era konzumerizma.

Cijena proizvoda je pala, količina rasla, kao i doseg na tržištu. Društveni inženjering u tridesetim godinama prošlog stoljeća razvija posebnu granu – konzumentski inženjering, a sve dolazi u fuziju s kapitalizmom i korporatizmom. Teoretičari razmatraju nužnost nepotrebne kupovine kao jedini daljnji razvoj društva u cjelini. Thorstein Veblen za takav društveni apsurd razvija termin ‘upadljivo trošenje’.

‘Kompleks manje vrijednosti’ započeo eru materijalizma

On je prvi zaključio kako se društvo van svake pameti odlučuje na uništavanje vlastitog standarda i komfora da bi kupili nešto luksuzno s prevelikom cijenom što im zapravo uopće nije niti potrebno. Smatrao je kako se to najčešće čini da bi se ljudi prezentirali u svijetlu iznad svog standarda što usko povezuje s ‘kompleksom manje vrijednosti’. Konačni razvoj u nekontrolirani konzumerizam dolazi devedesetih godina kada i obrazovni sustav pada u ralje potrošnje.

Tada po prvi puta većinski broj stanovnika odlazi na fakultete zbog ‘želje za bogatstvom’, a ne zbog razvoja. Razvoj materijalizma je tako postao snažniji od bilo kojeg drugog aspekta – društvo je po Madeline Levine doživjelo ‘potpuni odmak od društvenosti, spiritualnosti i zajedništva, naspram natjecateljskog duha, materijalizma i borbe za hijerarhiju’. Deformacija konzumerizma je danas došla do razine kada se isti okrenuo protiv prvotnog cilja – vlastitih kupaca.

Konzumerizam djeluje kao nametnuta društvena norma

Danas je način života visoke klase postao standard za sve, pa tako kupac prodaje, zadužuje se i troši u tolikoj mjeri da ulazi u dužničko ropstvo. Kupljena roba više nije cilj, nego društveni standard. Emulacija je stvorila psihološku želju oponašanja onih iznad sebe u društvu, pa se upravo emulaciju ponajviše koristi u propagandnim tehnikama. Um individualista više ne teži oponašanju bogatih, već ‘slavnih’ što znatno olakšava posao prodavačima kojima je dovoljno simulirati slavu preko svojih medijskih i društvenih alata.

Borba protiv konzumerizma kroz godine stvorila je emociju između kupaca i protivnika, te je to danas postao otvoreni okršaj društvenih normi i ‘odmetnika’ putem etikete i odbacivanja. Koncepti ‘jednostavnog života’, ‘ekokupovine’, ‘lokalne trgovine’ ili ‘razmjene dobara’ bivaju potisnuti od strane moćnih banaka i korporacija, a dodatno olakšavanje kupovine putem mikročipiranja i digitalne valute stvaraju ‘konzumentski fašizam’ čije se natruhe već vide, a posljedice bi mogle biti dalekosežne i sveprisutne.

U Hrvatskoj je konzumerizam kao takav došao iza raspada Jugoslavije, i nastupio u svoj svojoj snazi. Udario je građane u glavu i postao im je nova “religija”, no konzumerizam je samo nadomjestak za mentalno osakaćene ljude, koji nisu karakterno oformljeni i nemaju svoju ličnost i slobodno posebno kritičko razmišljanje. Hrvatsko društvo je pokleknulo u ropstvu konuzumerizma, i sve više ljudi je u dugovima i kreditima koje ne mogu otplaćivati. Hrvatskom kupcu se danas najlakše proda mačka u vreći, a on kupuje bez razmišljanja. Hrvati definitivno kupuju preskupe stvari koje im ne trebaju, novcem kojeg nemaju, da bi ipresionirali ljude koje ne vole.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com