E-brojevi su numerički kodovi za prehrambene aditive koji su u upotrebi u Europskoj uniji (prefiks E označava pojam „Europa“)

E-brojevi se nalaze na deklaracijama prehrambenih proizvoda. Odobravanje korištenja aditiva i procjenu njihove sigurnosti vrši Europska uprava za sigurnost hrane.

I prije masovne industrijske proizvodnje ljudi su prerađivali hranu i pritom se služili nekim tvarima koje danas ubrajamo u aditive: naše bake su upotrebljavale npr. pektin nezrelih jabuka za želiranje pekmeza. U domaćinstvima hranu i danas konzerviramo solju, octom, medom, šećerom, a limunovim sokom koji sadrži askorbinsku kiselinu sprečavamo svježe oguljeno voće ili povrće da posmeđi.

Aditivi koji se upotrebljavaju u industrijskoj proizvodnji hrane jesu tvari koje se uobičajeno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak hrane, nego su to tvari određena kemijskog sastava koje se hrani dodaju tijekom proizvodnje, pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakovanja, transporta i čuvanja hrane.

Dodavanjem aditiva mijenjaju se neke osobine hrane. Aditivi pridonose ujednačenoj kvaliteti proizvoda, ponudu namirnica čine neovisnom o godišnjem dobu, omogućuju proizvodnju jeftinije hrane i njezino dugoročno skladištenje. Sredstva za konzerviranje, npr., sprečavaju ili usporavaju razmnožavanje mikroorganizama koji mogu uzrokovati kvarenje hrane.

Sve raznovrsnija ponuda prehrambenih proizvoda temelji se upravo na primjeni aditiva: bez sladila i emulgatora ne bi bilo modernih “light” proizvoda, topljeni sir nije moguće proizvesti bez emulgatorskih soli, a polugotova i gotova jela bez sredstava za konzerviranje, antioksidanasa, stabilizatora i drugih dodataka.

Što uistinu jedemo?

Međutim, neke vrste prehrambenih aditiva s razlogom se dovode u vezu sa zdravstvenim rizicima, posebno kod osjetljivih osoba, djece i bolesnika. Zato je vrlo važno da potrošači imaju potpun uvid u sirovinski sastav proizvoda, uključujući i sve vrste aditiva. Nažalost, još uvijek nedostaje transparentnost i cjelovita informacija o aditivima i njihovu utjecaju na zdravlje ljudi. Dodatnu nesigurnost kod potrošača stvara i činjenica da za neke tvari vrijede posebna pravila o deklariranju te da proizvođač ne mora deklarirati sve aditive nekom prehrambenom proizvodu, ili pak ih ne deklarira iako ga zakon na to obvezuje.

Velik broj aditiva služi u prvom redu prehrambenoj industriji, jer joj omogućuje bržu i jeftiniju proizvodnju, a time i veću dobit. Aditivi u hrani mijenjaju izgled namirnice (bojila), mijenjaju okus (pojačivači okusa, arome), povećavaju volumen proizvoda (sredstva za rahljenje u kruhu), vežu vodu u proizvodu (fosfati u kobasicama, hrenovkama), omogućuju uvođenje “novih” proizvoda (energy-drinks), omogućuju primjenu manje vrijednih sirovina, olakšavaju i pojeftinjuju proizvodnju, skladištenje i transport (sredstva za konzerviranje). Kupujući prehrambene proizvode potrošači često plaćaju i aditive koji nemaju nikakve prehrambene vrijednosti.

Slično je i s voćnim sladoledima, pudinzima i desertima, koji osim osnovnih sirovina, kao što su mlijeko, voda, šećer, sadrže i bojila, koja ih čine privlačnim, i arome, koje im daju željeni okus. Proizvođač štedi na voćnim pripravcima, jer su umjetna bojila i arome jeftiniji.

Nažalost, potrošači ne znaju što točno jedu ni kad je riječ o namirnicama koje – za razliku od sladoleda – troše svakodnevno, poput kruha i peciva. Aditivi, između ostalog, omogućuju da se kruh proizvede iz lošijeg (jeftinijeg) brašna. Tako manje vrijedan proizvod proizvođaču donosi veću dobit. K tomu, deklariranje sastojaka nepakiranog kruha nije obvezatno, pa potrošač nema nikakva uvida u sirovinski sastav (vrstu, kvalitetu, omjer različitih vrsta brašna i ostalih sastojaka), a još manje u dodane aditive.

I ekološka proizvodnja hrane koristi aditive

Industrijska proizvodnja hrane bez aditiva i ostalih pomoćnih sredstava nije moguća. I ekološki proizvedena hrana sadrži aditive. Ipak, valja napomenuti da takva hrana ne smije sadržavati bojila, pojačivače okusa, umjetne arome, većinu konzervansa, umjetna sladila… Za razliku od konvencionalne proizvodnje hrane, gdje je dopušteno oko tri stotine aditiva, u ekološkoj proizvodnji hrane upotrebljava se pedesetak aditiva.

Evo popisa osnovnih štetnih E – brojeva:

E104 – Uzrokuje dermatitis, zabranjen u Austriji, Americi i Norveškoj

E107 – Zabranjen u Austriji i Americi, uzrokuje astmu

E110, E120, E122 – Mnogo popratnih problema, zabranjeni u nekim državama

E123 – Izaziva probleme u trudnoći, rak, hiperakrivnost, zabranjen u SAD, Norveškoj, Švedskoj, Austriji i Rusiji

E124 – Zabranjen u nekim zemljama, loše utječe na asmatične ljude i alergične na aspirin

E127 – Uzrokuje rak kod štakora, vodi do hiperaktivnosti

E128 – Štetan, preporuča se – izbjegavati

E129 – Zabranjen u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Austriji, i dr.

E132 – Indigotine – izaziva mučnine, krvni pritisak, povraćanje, probleme s disanjem, zabranjen u Norveškoj

E133 – Zabranjen u Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj, Austriji i Norveškoj

E142 – Zabranjen u Švedskoj, Americi i Norveškoj

E150 – HACGS je preporučio izbjegavati

E151 – Zabranjen od strane mnogih država

E152 – Fatalni srčani napadi, napada živčani sustav, izaziva depresiju i dermatitis

E160b – Zna se da izaziva urološke probleme, HACGS je preporučio izbjegavati

E173 – Aluminij – izbjegavati, zabranjen u nekim državama

E174 – Srebro – isto kao 173

E175 – Zlato – isto kao E173, E174

E180 – Colorubine – izbjegavati, zabranjen u nekim zemljama

E210 – Benzonična kiselina – uzrokuje astmu, hiperaktivnost

E212 – Alergijske reakcije

E214 – Izbjegavati, zabranjen u nekim državama, isto kao i E215, E216, E217

E218 – Izaziva alergije

E220 – Sumporni dioksid – izaziva astmu, težak za metabolizam, uništava vitamin B1

E222 – Ima opasne sastojke po zdravlje, isto kao i E223, E230, E232, E233

E235 – Može izazvati povraćanje, dijareju, anoreksiju, iritaciju kože i mučninu

E238, E239, E249 – Izbjegavati

E250 – Natrijev nitrat – zabranjen u mnogim državama, kancerogen isto tako i E251, E252

E264 – Amonij acetat – može izazvati dijareju i povraćanje

E280 – Opasni aditivi za zdravlje

E285 – Natrijev tetraborat – zabranjen u Hrvatskoj i mnogim drugim državama

E310 – Propil-galat – izaziva gastrološke probleme, iritaciju kože, promjene u tlaku – povećava ga ili smanjuje, isto kao i E311

E319 – TBHQ – mučnina, povraćanje, nesvjestica, doza od 5g je fatalna, znači smrtonosna

E320, E321, E370, E385 – izbjegavati, zabranjeni u nekim državama

E407 – Uzrokuje rak

E421 – Uzrokuje alergije, mučninu i povraćanje

E422 – Velika količine mogu izazvati, povišen krvni tlak, i šećer u krvi, zatim glavobolju i žeđ

E432 – Izbjegavati, zabranjen u nekim državama

E463 – Vrlo štetan, izbjegavati

E463, E474, E493, E494, E495, E513 – izbjegavati

E514 – velike količine mogu uzrokovati disbalans vode u tijelu

E524, E525, E527, E528, E530, E540, E541, E544, E545, E553, E553b – Rak probavnih organa

E554 – Uzrokuje probleme tijekom trudnoće, povezan s Alzheimerovom bolesti

E622 – Izaziva povraćanje, dijareju, trbušne grčeve

E627 – izbjegavati

E631 – izbjegavati

E901 – izbjegavati

E903 – izbjegavati

E907 – izbjegavati, zabranjen u nekim zemljama

E905 – Rak

E924 – Povraćanje, proljev, bolovi

E951 – Aspartam – migrene, bolovi u zglobovima, paranoje, depresije, smetnje u vidu i sluhu, tumori, gubici pamćenja, mučnine, nesanice

E952 – Uzrokuje migrene i kancerogen je

E954 – Fatalan za zdravlje, kod životinja uzrokuje rak

E962 – Aspartam – acesulfame so – pogledati pod učinke aspartama

E1201 – Polivinilpirolidon – izbjegavati

E1202 – Netopljiva Polivinilpirolidon -izbegavati

Ovo su samo orijentacijski E-brojevi i njihove nuspojave. Ukoliko želite više, na internetu ima više podataka o svakom E-broju.

 
(preveo: mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Alkalizirajte ili umrite. Naslov svakako zvuči vrlo drama­tično. Ali nije. Upravo su biokemijski procesi osnova za sve spoznaje koje sam stekao iz različitih načina liječenja bolesti i stvarno pokazuju stoje zapravo zdravlje.

Svijet se suočava s najvećom zdravstvenom krizom u našoj povijesti. Suvremene doktrine medicine su nas uništile. Sve bolesti iz prošlosti, koje smo tako pažljivo kontrolirali i za koje smo bili uvjereni da smo ih iskorijenili, ponovno se pojavlju­ju u sve opasnijim oblicima jer sintetički lijekovi više nisu učinkoviti.

Zato proizvodimo sve jače pripravke, koji naše zdrav­lje dodatno narušavaju. Predani, a u svom radu neučinkoviti istraživači mijenjaju cijele generacije životinja i traže odgo­vore u neprirodnim tvarima. A u međuvremenu nas kronično nekvalitetan stil života gura u preranu smrt, a na nadgrobnim pločama uklesavaju se imena novih bolesti.

Što se dogodilo sa zdravom seljačkom pameću? Zar se iz­gubila među zidovima farmaceutskih giganata u koje se slije­vaju ogromne količine novca? Jesu li je pokopali liječnici, koji vjeruju samo umjetnim farmaceutskim proizvodima?

Pokazat ću vam jednostavna rješenja za probleme vezane uz bolesti. Alkalizirajte se! Otkrijte što predstavljaju kemijski, prehrambeni, fizički, fiziološki i duhovni čimbenici za vaš or­ganizam u smislu kiselo-lužnate ravnoteže. Dobrodošli dakle u naše zajedničko istraživanje alkalnog načina života.

KISELINA U TIJELU

Važna je samo činjenica da se sve bolesti razvijaju zbog jednog jedinog uzroka – prevelike količine otpadnih kiselina koje nastaju u tkivima!

Pasterizirani, homogenizirani i konzervirani proizvodi kao što su mlijeko i mliječni proizvodi, meso, rafinirana ulja, peciva, rafinirani šećer, kava, gazirana pića, lijekovi itd.. kao i stres pridonose stvaranju kiseline u organizmu.

Uzrok tome da pretragama ne možemo pouzdano utvrditi koliko se otpadnih kiselina nalazi u tijelu, leži u tome što tjelesne tekućine stalno prolaze kroz tkiva i odnose suvišne količine otpadnih kiselina. Upravo zato možemo izmjeriti lužnatost ili kiselost tjelesnih tekućina, ali ne i stanje u tkivima tijela (koži, organima, žlijezdama, mišićima, tetivama, arterijama i žilama).

Nažalost, naš organizam funkcionira tako da otpadne kiseline koje ne može izlučiti, ponovno upija iz debelog crijeva, odakle ih preko jetara šalje natrag u krvotok i odlaže u tkivima. A upravo u tkivima odložene otpadne kiseline određuju hoće li naš organizam biti zdrav ili bolestan!

Moramo biti svjesni da smo mi ljudi kao cjelina kompleksan organizam, a ne samo skup kemijskih tvari u što bi nas mnogi rado uvjerili. Poznajemo osjećaje (emocije i misli), zbog kojih se u našem tijelu neprestano mijenja hormonska ravnoteža.

Sva unesena hrana i svi doživljaji (fizički, osjećajni ili duševni), koji utječu na događaje u tijelu, odražavaju se u lužnatosti, odnosno kiselosti urina.

U knjizi se bavimo životom s naturalističkog aspekta i doživljavamo ga onakvim kakav zapravo i jest – kao energiju! Kakvu ulogu imaju lužine i kiseline u tijelu?

1) Reakcija u kojoj nastaju lužine znači svaku kemijsku promjenu u tijelu zbog koje se njegova energija povećava, a mokraća postaje lužnata.
2) Reakcija u kojoj nastaju kiseline znači svaku kemijsku promjenu u tijelu zbog koje se njegova energija smanjuje, a mokraća postaje kisela.

Ljudi su dinamična bića. Što su jači unutarnji procesi, to smo zdraviji. Gibanje električnih signala mijenja se u točnom razmjeru s količinom tvari u tijelu koje stvaraju lužnate ili kisele reakcije.

Držim, dakle, da otpadne kiseline stvarno napadaju zglobove, tkiva, mišiće, organe i žlijezde, što dovodi do manjih ili većih promjena u njihovu funkcioniranju. Ako napadnu zglobove, može se razviti artritis. Ako napadnu mišiće, može se razviti mišićna fibroza, koja uzrokuje bolove u mišićima.

Ako napadnu organe i žlijezde, mogu se razviti brojne druge bolesti. Pokazat ću vam kako hrana i naši doživljaji, koji u tijelu stvaraju lužnatost, vode do snažnih i dugotrajnih elektrokemijskih rezultata, čija je posljedica izvrsno zdravstveno stanje.

Velike lužnate zalihe zapravo su bogatstvo našeg tijela. Kadgod je potrebno, mogu se osloboditi i neutralizirati otpadne kiseline.

Ako konzumiramo previše hrane koja stvara kiselost (prije svega prženu hranu), organizam počinje slabjeti. Budući da je naše tijelo savršen sustav, pokušavat će svim raspoloživim sredstvima ponovno uspostaviti narušenu ravnotežu, i to tako što će neprestano izlučivati otpadne kiseline. Ali kad lužnate zalihe ponestanu, nastupa smrt.

Da biste ponovno napunili i potom očuvali svoje zalihe lužnatih spojeva, morate uvažavati pravilo

LUŽNATA HRANA : KISELA HRANA = 80:20

Trebate unijeti:
80% posto namirnica s popisa hrane koje stvaraju lužnatost,
20% posto namirnica s popisa hrane koje stvaraju kiselost.

SOLNA KISELINA JE JEDINA KISELINA

Solna kiselina je jedina kiselina koju naše tijelo proizvodi – sve ostale su sporedni produkti metabolizma i moramo ih što prije izlučiti. Solna kiselina (HCl) ima vrlo različite i važne uloge u našem tijelu. U želucu razgrađuje hranu koja bi inače ostala nepotpuno probavljena smjesa različitih otpadnih kiselina, kao što su oksalna, mliječna, piruvična, mokraćna, ugljična i butanska
kiselina te žučne kiseline. Pomanjkanje solne kiseline stoga može dovesti do nastanka brojnih bolesti. Njeno izlučivanje obično se počinje smanjivati nakon četrdesete godine, iako sam taj problem opazio kod ljudi svih dobi, čak i kod djece.

HCl nas čuva na životu tako što održava pravu kiselolužnatu ravnotežu. Kad obavi svoju zadaću u procesu probave, postane lužnata. Uz to, o izlučivanju HCl ovisi apsorpcija osam esencijalnih aminokiselina, dva vitamina i petnaest iona. Tako se vitamin B12 i folna kiselina neće apsorbirati ako u želucu nema dovoljne količine HCl. Solna kiselina je prva obrambena linija pred uništavajućim mikroorganizmima koje u tijelo unosimo hranom. Ubija mikrobe i pomaže u njihovoj probavi. Uz to, razgrađuje štetne
otpadne kiseline koje nastaju kod nepravilnog kombiniranja i konzumiranja loše hrane, te pomaže u njihovom izlučivanju.

Posljedica smanjenog izlučivanja solne kiseline je nepravilno izlučivanje žuči, zbog čega dolazi do jakih smetnji u procesu metaboliziranja, apsorpcije i raspodjele hranjivih tvari po tijelu.

Velika zaliha lužina u našoj krvi djeluje kao bogom dan kontrolni mehanizam koji je odgovoran za brzu neutralizaciju suvišnih kiselina. A ako je naša krv previše lužnata, ovaj mehanizam otkazuje – višak lužina, naime, ne možemo neutralizirati dodatnim količinama lužina. Suvišne količine lužina, koje u tijelu nastaju zbog konzumiranja otrovnih tvari, moramo stoga odstraniti iz organizma uobičajenim putovima izlučivanja, bez prethodnog neutraliziranja!

Na kraju svakog dana naš bi organizam trebao biti lužnat, a ne kiseo. Zato je vrlo važno da znamo je li naše postupanje lužnato (zdravo) ili kiselo (nezdravo).

S aspekta zdrave prehrane važno je konzumirati što više svježe i neprerađene hrane. Enzimi koji su prisutni u svježoj i neprerađenoj hrani omogućuju nam da je dobro probavimo. Ako enzime kuhanjem uništimo, tada njihovu ulogu moraju preuzeti tijelu svojstveni enzimi iz jetara i soka gušterače. Današnje biokemijske spoznaje dokazuju da su zalihe enzima u našem tijelu ograničene.

Neka vaše prehrana bude sastavljena od 75% posto svježe i neprerađene hrane i 25% posto kuhane hrane. Počnite sa 60% posto svježe, neobrađene i 40% posto kuhane hrane i držite se tog omjera, dok se vaše tijelo ne navikne na svježu hranu. Potom
omjer postepeno dignite na 75:25.

Hrana koja je navedena u nastavku stvara kiselost, stoga je pokušajte izbjegavati ili je čak prestanite uzimati:
– prerađena, vitaminizirana, konzervirana hrana s umjetnim dodacima
– meso
– mliječni proizvodi
– pšenica
– jaja (osim sirovog ili tekućeg žumanca)

Zašto bismo trebali ograničiti konzumiranje mesa? Ljudi koji jedu meso u sebe podsvjesno preuzimaju negativnu energiju koja se razvija tijekom klanja životinja. Uz to, u svoje tijelo također apsorbiraju životinjske hormone, slobodne radikale i prevelike količine živčanih prijenosnika. Oni se nakupljaju u našem mozgu i ugrožavaju talamus, hipolalarnus, hipofizu i epifizu.

Zašto bismo trebali ograničiti uživanje mliječnih proizvoda? Homogenizirano i pasterizirano mlijeko uzrokuje nastanak kiselina u velikim količinama. Ali, to ne vrijedi za majčino mlijeko kojim se prehranjuje dojenčad. Vrlo je štetan sir napravljen od pasteriziranog mlijeka. Zašto bismo trebali ograničiti konzumiranje jaja? I jaja stvaraju kiselost, ali to ne vrijedi za žumance koje daje lužnatu reakciju. Žumance se drži namirnicom koja nije štetna za zdravlje, s visokom hranjivom vrijednošću za mozak, jer sadrži lecitin i kolesterol u uravnoteženim količinama. Ali, žumance ne smijemo jesti tvrdo kuhano ili skupa s bjelanjkom. Naime,
lecitin iz previše kuhanog žumanca stvara kiselost, zato ga radije konzumirajte sirovog, meko kuhanog ili tučenog, ah ne više od šest na tjedan. Pazite da konzumirate jaja prirodno uzgojenih kokoši.

Zašto bismo trebali ograničiti uživanje pšenice? Gluten uzrokuje nastanak ljepljivog sloja koji može začepiti crijeva. Radije konzumirajte rižu, raž, slatki raženi, sojin ih proseni kruh.

PREHRAMBENE PREPORUKE ZA REGULIRANJE LUŽNATOSTI, ODNOSNO KISELOSTI

Ako istodobno konzumirate dvije namirnice s visokim sadržajem bjelančevina, kao što su
meso i mlijeko, probavni sokovi, namijenjeni razgradnji mlijeka, mogu zaustaviti probavu mesa. Bjelančevine iz obiju namirnica stoga se neće potpuno probaviti i doći će do jake
kiselosti.

Kombiniranje teških bjelančevina (iz mesa) i sočnog povrća, koje ne sadrži puno škroba, stvara samo blagu kiselost. Ista kombinacija može uzrokovati i blagu lužnatost, ako konzumiramo obrok od jedne desetine teških bjelančevina i devet desetina povrća. Masnoća u mesu smanjuje učinkovitost želučanih sokova i do 50 posto. Uz to obavija djeliće hrane tankim slojem zbog čega se uopće ne probave – kako biste to izbjegli, skupa s masnom hranom konzumirajte puno svježeg, sirovog, zelenog povrća.

Meso i ribu ne konzumirajte skupa s hranom koja sadrži škrob (kruh), jer takva kombinacija uzrokuje jaku kiselost. Također izbjegavajte obroke od dvije vrste namirnica s visokim sadržajem bjelančevina, kao na primjer odrezak i jastoga ili divljač i piletinu. Lako probavljive bjelančevinaste namirnice, kao što su skuta i jogurt, odlični su u kombinaciji s voćem (nastaje blaga lužnatost). Neke druge lako probavljive bjelančevinaste namirnice, kao što su orašasti plodovi i tofu, dobro se slažu s povrćem koje ne sadrži škrob (dolazi do blage lužnatosti). Ako pripremite obrok s desetinom lako probavljive bjelančevinaste hrane i devet desetina povrća, nastat će umjerena lužnatost.

Kombinacija graha i žitarica predstavlja savršeno lagan bjelančevinast obrok koji stvara blagu kiselost.

MLIJEKO

Enzimi pepsin i renin u želucu uzrokuju koagulaciju mliječnih bjelančevina. Poteškoće nastaju ako istodobno konzumirate i druge namirnice, kao što su žitarice, pahuljice ili škrobne namirnice jer se mlijeko pritom ne probavlja. Koagulirane mliječne bjelančevine slijepe se s ostalom hranom i sprječavaju dodir sa želučanim sokovima. Cjelokupni sadržaj želuca potom počne gnjiljeti, zbog čega se razvija kiselost.

Jedite samo onda kad ste gladni. Pripremajte jednostavne obroke – dovoljne su tri ili četiri vrste namirnica. Neka hrana koju konzumirate bude na sobnoj temperaturi.

Sočnu hranu pojedite prije suše hrane. Sirovu hranu jedite prije kuhane hrane. Ljeti konzumirajte više sirove hrane. Izbjegavajte prerađenu hranu i zaslađivače (bijeli kruh, bijelu rižu, bijeli šećer, itd.) Hranu u ustima prožvačite 25 do 50 puta. U slini je prisutan enzim ptijalin koji stvara lužnati okoliš. Između pojedinih obroka dnevno popijte šest do osam čaša vode.

Ne jedite kad ste umorni, nervozni, ljuti, kad vam je vruće ili hladno, kad osjećate bolove, kad ste emotivno uznemireni ili imate visoku temperaturu.

U prehrani bismo se uvijek trebali držati osnovnog načela, po kojem se nikad ne smijemo najesti do sita. Naviknite se ustati od stola još pomalo gladni. Naime, stara poslovica kaže da si grobove kopamo zubima.

UTJECAJ  HRANE

u stvaranju kiselosti ili baznosti organizma

Da bi se moglo voditi računa o baznosti svog organizma, naophodno je znati učinak hrane u stvaranju kiselosti ili baznosti organizma. (jednostavna tablica)

Knjigu o tome kako možete ODKISELITI ORGANIZAM možete preuzeti OVDJE!

 
(preveo: mag. spec. Alfred Bošković)