Google ima zastrašujuću količinu kontrole nad internetom, i iako je jedan od njihovih posljednjih mota „Ne budi zao”, čini se da oni imaju drugačiji skup pravila kada su u pitanju kršćani i konzervativci

Internetski div je nedavno obavijestio izvršnog direktora tvrtke “Concordia Publishing House”, Bruce Kintza, da zabranjuju oglase povezane s njihovom web stranicom cph.org, koja prodaje vjerske knjige, glazbu i druge predmete povezane s njihovom konzervativnom luteranskom denominacijom.

Rečeno mu je da je problem vezan uz činjenicu da se predmeti sadržani u oglasu i na njihovoj web stranici odnose na Bibliju i/ili Isusa i da bi takve reference trebalo ukloniti prije nego što se mogu razmotriti za reintegraciju.

Zanimljivo je da je riječ o oglasnom tipu oglasa za ponovni marketing, koji se prikazuje korisnicima koji posjete web stranicu, ali nisu ništa kupili u nadi da će ih ponovo privući.

Drugim riječima, ljudi koji su vidjeli ove oglase na prvom mjestu i već su posjetili njihovu stranicu i vjerojatno neće pronaći ideju da je ideja o Isusu ili Bibliji uvredljiva.

Kintz je rekao da njegova tvrtka odbija kompromitirati svoje uvjerenje kako bi udovoljila Googleovim zahtjevima.

Naprotiv, on smatra da je sada važnije nego ikada širiti riječ Božju naprema sve većem neprijateljstvu društva prema kršćanima.

To je uobičajeno tipično ponašanje za Google, koji redovito zlorabi svoju moć na ovom i na mnogim drugim primjerima.

Možda neće moći ukloniti web-lokaciju sa kojom se ne slažu s interneta, ali oni svakako mogu osigurati da su te web-lokacije tako daleko od rezultata pretraživanja da ih ljudi nikada neće ni vidjeti.

Google također želi iskoristiti svoje ovlasti za “zakopavanje” na tražilici konzervativnih web lokacija, a ta pristranost također se vidi u njihovoj korporativnoj kulturi.

Tvrtka se trenutno suočava sa parničnom tužbom koju su podnijeli bivši zaposlenici zbog diskriminacije temeljene na političkim stavovima i činjenici da su bili bijelci.

Jedan inženjer je izjavio da je dobio otkaz nakon što je napisao memorandum koji izražava zabrinutost oko toga što tvrtka “otuđuje konzervativace” u sjedištu.

Odluka također ukazuje na to da su menadžeri u tvrtki stvorili crne liste zaposlenika za koje se zna da imaju konzervativna uvjerenja kako bi se izbjegao rad s njima na projektima i kako bi ih proslijedili na promocije.

Ranije ove godine Google je optužen za cenzuru konzervativnih medijskih stranica kao što su Breitbart i WND dajući im “upozorenja o lažnim vijestima”.

Prošle godine Google je stavio na crna listu i maknuo poznati portal Natural News prirodnih iz svojih rezultata pretraživanja šest dana bez opravdanja; to je bilo obnovljeno samo nakon vrlo glasne reakcije.

U Kaliforniji, gdje se nalazi Googleovo sjedište, zakonodavci razmatraju novi zakon koji bi u biti kriminalizirao Bibliju. Dodatak zakona bi zabranio prodaju vjerskih knjiga zbog tekstova koje se bave temama vezanim za spol i seksualnu orijentaciju.

Vjerojatno, ako se određeni odjeljci ne bi izmijenili iz Biblije, postalo bi nezakonito prodavati Bibliju u Kaliforniji. Bit će zanimljivo vidjeti kako se uvodii tako nešto slično, jer to sve izgleda kao jasno kršenje ustavne slobode vjeroispovijesti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Poricateljima teorije evolucije velika kost u grlu su – kosti dinosaura. Fosili gigantskih reptila, zvijeri koje ljudsko oko nikada nije vidjelo dok su bile žive, obaraju njihovo vjerovanje da Zemlja nije imala gospodara prije nego što je, kako poučava Sveto pismo, Bog na nju postavio čovjeka

Ali, oni kojima je Biblija vrhovni znanstveni autoritet smislili su kako Boga “spasiti” intervencijom Sotone. Kako oni vjeruju, Lucifer je stvorio i okolo posijao tobožnje kosti dinosaura da bi znanstvenike, ionako sklone svetogrđu, zaveo na krivi trag.

Protivnici teorije evolucije i negatori tvrdnje da je klimatske promjene i globalno zagrijavanje izazvao čovjek često su iste osobe, pa je vjerojatno samo pitanje dana kada će se netko od njih dosjetiti da se polovi otapaju zato što je ispod njih Nečastivi podložio paklene kotlove i još bocka glečere svojim trozupcem ne bi li se oni što brže raspadali, zajedno s našom pravovernošću.

Sudeći po temperaturi koja nas ovih dana mori, biće da je Onaj kojem se ime ne spominje u jedan od svojih kazana ubacio i Hrvatsku i ostatak Europe. I prije nego što su znanstvenici objelodanili da je ove godine globalna prosječna temperatura najviša otkako se ona uopće mjeri, ovdje se zavapilo da u Hrvatskoj nikada nije bilo ovako vrelo, mada nam domaći meteorolozi tvrde da to nije točno.

Ali, njima se ionako ne vjeruje jer, kako su mnogi uvjereni, kriju istinsku temperaturu, koja je barem desetak stupnjeva viša nego što mediji priznaju. Ta je zavjera, ako niste obaviješteni, organizirana da država ne bi morala obustaviti rad dok se nebeski oganj ne ugasi: kao da ne postoje mnoge zemlje u kojima su temperature kronično još nepodnošljivije, pa se u njima nekako ipak radi i živi.

Dublji cilj te urote je da se ne širi panika zbog toga što smo prepušteni na milost i nemilost HAARP antenama, “Chemtrailsima” i ostalim misterioznim tehnologijama za kontrolu vremena kojima svjetski moćnici, u kojima se nepogrešivo prepoznaje Amerika, stvaraju nepogode.

Teoretičare zavjere ne zbunjuje ni to što i Ameriku u posljednje vrijeme muče i suše i snegovi i uragani: kao da bi to bio prvi zli plan za pokoravanje svijeta koji se svom kreatoru obija o glavu, pa takve slučajeve smo vidjeli u toliko američkih stripova i filmova, na kojima su, više nego na znanstvenim studijama, odrastali i oni koji Ameriku ne mogu smisliti.

Klimatologija je složena znanost i slabo ko se u njoj snalazi. Zato je i donekle razumljivo što se oko teorije prema kojoj je čovjek izazvao klimatske promjene najčešće opredjeljujemo prema političkim stavovima. Ljevičari znaju da ih “otmjenost obvezuje” i da sav pristojan svijet vjeruje u tu teoriju.

Konzervativci ni za živu glavu ne prihvaćaju da čovjek može pokvariti prirodu ili bilo što što je Gospodin stvorio, niti da se ljevičarskim agitatorima smije vjerovati kada tvrde da pošteni industrijalci, bez kojih bi svijet stao, u atmosferu ispuštaju previše štetnih plinova koji dovode do globalnog zagrijavanja: sve je to samo izgovor za antikapitalističke tirade.

Ovakav kroki možda djeluje nepravedno prema objema stranama, ali i u karikaturi ima istine. Odnos prema klimatskim promjenama, prema jednom istraživanju provedenom u Americi, preciznije otkriva političku orijentaciju ispitanika nego stav prema abortusu, smrtnoj kazni ili ograničenju posjedovanja i nošenja oružja.

Bolji dokaz za to da su desničari skloniji da odbacuju klimatske promjene kao djelo čovjeka valjda ne treba ni tražiti dalje od podatka da su među onima koji ulažu najviše novca da se ta teorija odbaci čuvena braća Koch, glavni financijeri tvrde linije američkih republikanaca.

Podudarnost desnog političkog opredjeljenja i stava prema klimatskim promjenama ne vrijedi samo za Ameriku, pa se tako dolazi do ironične situacije da se i hrvatski desničari u tome slažu s američkim, mada bi se oko nacionalnih pitanja i shvaćanja idealnog svjetskog poretka posvađali do krvi.

Ali, teoretičara zavjere, koji su, sudeći po psiholozima, također načelno skeptičniji prema klimatskim promjenama, ima i među ljevičarima. Neki od njih su špekulirali da je klimatske promjene izmislila Margaret Thatcher kako bi oslabila industriju ugljena, time i snagu njezinih sindikata, i pribavila izgovor za veću uporabu nuklearnih pogona.

Antiglobalisti, među kojima ima i ljevičara i desničara, zamišljaju da je iza te teorije pakleni plan da se, uz obrazloženje da je nužno centralizirati odlučivanje o industrijsko-ekološkim pitanjima koja se tiču ​​čitavog čovječanstva, formira svjetska vlada.

Na Istoku, pak, nisu se dali prevariti time što ni gomila najratobornijih Amerikanaca ne vjeruje u klimatske promjene: i mnoštvo Rusa i Kineza smatra da je s klimom sve u redu osim što je Washington povremeno remeti testirajući svoja tajna oružja, odnosno da priča o globalnom zagrijavanju jeste “tajno oružje” kojim najveća svjetska sila pokušava siromašnim državama uskrati industrijski razvoj tako što će im ograničiti razinu tobož škodljivih plinova koje smiju ispustiti u atmosferu.

Tu su i paranoici općeg tipa, poput onih koji podozrijevaju da neki maltuzijanci žele gospodarski rast ograničiti kako bi umanjili broj stanovnika planeta.

Ovako raznorodna politička učitavanja u teorijama klimatskih promjena ukazuju na to da se za otpor prema nima ne može kriviti isključivo složenost dokaza koje bi trebalo raščlaniti. I u druge znanstvene koncepte se vjeruje naprosto zato što nam je rečeno da su točni i nijedan laik ih ne preispituje, u prvom redu stoga što oni malo koga uopće zanimaju. Klimatske promjene, međutim, već našim unucima svakako, možda i sadašnjim generacijama, mogu drastično otežati život.

Njihovo ublažavanje podrazumijeva toliko mnogo političkih posljedica da bi oni koji bi da ih izbjegnu radije toj teoriji našli političke uzroke i diskreditirali je tako da ne moraju ništa poduzeti. Ogromne industrijske troškove, uz nesaglediv utjecaj na moć zemalja koje sada imaju najveće izvore energije i na cjelokupnu gospodarsku strukturu planete, podrazumijeva već i samo odustajanje od glavnog krivca za globalno zagrijavanje, fosilnih goriva.

Za njih se naširoko vjeruje da su derivat taloženja i raspadanja kostiju dinosaura. Šteta što to nije točno, pošto bi inače poricateljima i zagovornicima teorije klimatskih promjena napokon imali nešto oko čega bi se složili: da nam je te proklete kosti zbilja podmetnuo Sotona.
 
 
(politika.rs/uredio:nsp)

Iskreno, oni koji se daju u rasizam i predrasude mogu jednostavno biti prilično neinteligentni.

Istraživanje je pokazalo da oni koji gravitiraju prema društveno konzervativnim ideologijama su skloniji formiranju i držanju rasističkih stavova i predrasude, jer konzervativne ideologije naglašavaju hijerarhiju i “otpor promjenama”. No, svi znamo da je napredak upravo zbog “napretka” jednako besmislen.

Moguće je da oni koji imaju duboko ukorijenjene predrasude i rasističke stavove, možda zapravo jednostavno ne znaju za bolje, ili su kognitivno osakaćeni da bi bili bez predrasuda. Nekoliko studija ukazalo je na to da postoji jaka veza između netolerancije, rasizma i predrasuda u cjelini, sa smanjenim kognitivnim sposobnostima, i nižom integrativnom složenošću (stavljajući različite, zasebne ideje zajedno).

U analizi dvaju skupova podataka velikih razmjera, utvrđeno je da je niža inteligencija u djetinjstvu predviđa veći rasizam u odrasloj dobi. Sekundarna analiza skupine podataka, također je potvrdila prediktivni utjecaj loših vještina apstraktnog razmišljanja o anti-homoseksualnim predrasudama. Osobe s nižim kognitivnim sposobnostima su razotkriveni da su manje u interakciji sa pojedincima drugih rasa.

Isto tako vrijedan, taj podatak ne treba značiti da su svi rasisti niske inteligencije: vrlo je vjerojatno da su neki samo manipulativni psihopati.

No, otkriće sugerira da su ta djeca s manje inteligencije imaju veću vjerojatnost da će uspostaviti i održati rasističkih, homofobni i drugi “maloumni” pogled predrasuda.

U jednom istraživanju provedenom u SAD-u, znanstvenici Hodson i Busseri su usporedili 254 ljudi s istom količinom obrazovanja, ali koji imaju različite razine sposobnosti u apstraktnom razmišljanju. Oni su otkrili da ljudi koji su bili lošiji u apstraktnom razmišljanju su češće pokazivali ​​predrasude protiv homoseksualaca. To zapravo ne čudi da oni koji su manje tolerantni će se prikloniti strani koja ima “zatvoreni mozak”, jer im možda nedostaje sposobnost da apstraktno ili kritički razmišljaju o informacijama.

RASIZAM > IQ

Razumijevanje korijena rasizma i predrasuda moglo pomoći da ih se eliminira (predrasuda). Programi protiv predrasuda mogu potaknuti sudionike da vide stvari iz gledišta druge grupe, ali te mentalne vježbe bi mogle biti previše naporne za osobe s niskim kvocijentom inteligencije, rekao je Hodson .

Umirovljeni američki državnik dr. Ron Paul, je izjavio da je slobodarski pokret neprijatelj svim rasizma:

“Rasizam, jednostavno govoreći, je ružan oblik kolektivizma, razmišljanje koje ljude strogo vidi kao ČLANOVE GRUPA umjesto kao POJEDINCE”

Dokazano: Evo zašto rasisti i konzervativci imaju niži IQ!

Zašto su manje inteligentni ljudi skloniji konzervativizmu? ‘Jedna od glavnih značajki konzervativizma su struktura i red, formirani kako bi se lakše shvatio kompliciran svijet’, rekao je Hodson.

Dr. Brian Nosek, psiholog sa Sveučilišta Virginia, dodao je kako je ‘stvaran svijet kompliciran i neuredan’. ‘Ideologije žele riješiti nered pa nameću jednostavno rješenje, prema tome ne iznenađuje da ljude sa slabijim kognitivnim sposobnostima privlače pojednostavljene ideologije.

Ekstremni Desničari od malih nogu

Profesor Briain Nosek koji je, također, sudjelovao u navedenoj studiji, istaknuo je da su rezultati studije pokazali kako nemogućnost djece s nižom inteligencijom da shvate i prihvate mišljenja drugih, posebno osoba koje pripadaju drugoj naciji ili klasi, jasno pokazuju da će se u jednom trenutku tijekom života prikloniti desničarskim ideologijama.

Kako bi utvrdili moguću povezanost između visine inteligencije i političke orijentacije, kanadski profesori su ispitanike, između ostalog, pitali o njihovom mišljenju o ulozi žena u društvu i utjecaju ustanova na promociju autoriteta.

Također, ponašanje prema drugim rasama i nacijama, profesori sa sveučilišta Brock u Kanadi mjerili su na temelju odgovora ispitanika na pitanje “protive li se raditi s osobama drugih rasa i nacija” i njihovog stupnja opće inteligencije.

Istraživanje je izazvalo oluju na internetu: liberali kažu kako ono potvrđuje njihove sumnje o konzervativcima, a konzervativci tvrde da je istraživanje krivo protumačeno. Što vi mislite? Jesu li konzervativni ljudi zaista manje inteligentni ili je to samo političko mišljenje zamaskirano u znanost?
 
(preveo: mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Srednja klasa se danas sustavno briše iz postojanja u Americi, Europi i Svijetu. Amerika je zemlja s vrlo sitnom elitom koja brzo postaje sve više bogatija dok svi ostali postaju siromašniji. Pa zašto se to događa?

Pa, to je zapravo vrlo jednostavno. Institucije su dizajnirane da koncentriraju bogatstvo u rukama vrlo ograničenog broja ljudi. Tijekom ljudske povijesti, gotovo sva društva su imala veliku centraliziranu vladu i imala vrlo visoku koncentraciju bogatstva u rukama elite. Tijekom ljudske povijesti, gotovo sva društva su dopuštala da veliki poslovi ili velike korporacije dominiraju u gospodarstvu koje također je imao vrlo visoku koncentraciju bogatstva u rukama elite.

Amerika dozvoljava i velike vlade i velike korporacije da rastu divlje izvan kontrole. To su ogromne greške. Naše oci su pokušali uspostaviti naciju u kojoj bi savezna vlada bila uvelike ograničena i gdje će korporacije biti uvelike ograničene. Nažalost, mi smo okrenuli leđa na tim načelima, a sada plaćamo cijenu. Kada imate veliku koncentraciju bogatstva i moći, ekonomske nagrade društva imaju tendenciju da idu samo nekolicini. U Sjedinjenim Američkim Državama danas, velike tvrtke i bogati pojedinci financiraju kampanje naših političara, a zauzvrat naši političari donose zakone koji igraju u njihovu korist. To je simbioza i odnos koji je vrlo loš za svaku vladu i društveni poredak.

Nažalost, većina konzervativca ima tendenciju da navija za velike korporacije, ali to nije kako su naši praoci zamislili da naš kapitalistički sustav radi. Naši praoci su zamislili da se veliki broj sličnih poduzeća međusobno natječu za kupce. Oni nisu predvidjeli da vrlo mali broj divovskih korporacija preuzima sve svoje konkurenate ili ih razbija u zaborav svojim velikim hrpama novca.

Pravi konzervativci bi željeli vidjeti više konkurencije umjesto manje konkurencije. Konkurencija pomaže da se zemlja razvije, i moramo se vratiti na to.

Umjesto gospodarskog krajolika,  vidimo društvo u kojem dominiraju monolitni predatori – korporacije, no nama treba ekonomsko okruženje gdje milijuni malih poduzeća mogu napredovati i natjecati se izravno jedan s drugim.

Naši praoci nikada nisu namjeravali sagraditi takav sustav kakav imamo danas. Sljedi kako je autor Stephen Foster D. Jr. opisao stav prema korporacijama u ranim godinama u Sjedinjenim Američkim Državama.

Tvrtka kompanija East India je najveća korporacija svog vremena i njezina dominacija trgovinom je ljutila kolonisti naveliko, da su istresali sav čaj koji su imali na brodu u Boston Harbor-u koja je danas univerzalno poznata kao stranka Bostonskog Čaja (Boston Tea Party). U to vrijeme, u Velikoj Britaniji, velike korporacije su velikodušno financirale izbore,a njihove dionica su bile u vlasništvu gotovo svih ljudi u parlamentu. Očevi osnivači nisu puno mislili o tim korporacijama koje su imale veliko bogatstvo i velik utjecaj u vlasti. I upravo je to razlog zašto su stavili ograničenja na njih nakon što je vlada organizirana prema Ustavu.
Nakon osnutka nacije, korporacijama su dodijeljene povelje od strane države kao što su danas. Međutim, za razliku od danas, korporacijama je bilo dozvoljeno postojati 20 ili 30 godina, a mogle su samo trgovati u jednoj robi, nisu mogle držati dionice u drugim tvrtkama, a njihova imovina je bila ograničena samo na ono što im je potrebno kako bi ostvarili svoje poslovne ciljeve. A možda i najvažniji aspekt svega ovoga je da je većina država u ranim danima nacije imala zakone u knjigama koje su bile politički doprinos od strane korporacija.

Divovska središnja država koja troši više od 20 posto našeg BDP je kolektivistička institucija.
Ogromne grabežljive korporacije koje se stalno sišu ​​još više novca i moći su kolektivističke institucije.
Naši praoci nisu namjeravali da našim društvom dominira kolektivističke institucije.
Vrlo velike institucije imaju tendenciju da nagrađuju ljude koje posjeduju te ih upravalju novcem na štetu svih ostalih.
I znate što?
Mnoge od tih divovskih korporacija su shvatile da im ne treba ni američki radnici više.
Umjesto toga, mnogi od njih su otpremili radnih mjesta na drugu stranu svijeta gdje je legalnodavati plaće robovskom radu. To znači veći profit za njih, ali manje radnih mjesta za nas ostale.
U Americi danas, bogati su sve bogatiji, a siromašni su sve siromašniji, a velika vlada i velike korporacije su mehanizmi preko kojih se to događa.

-37% svih prihoda i dobitaka je otišlo prema 0,01% ljudi u americi

-56% svih prihoda dobitaka je otišlo prema ostatku gornjeg 1% ljudi u americi

-7% svih prihoda dobitaka je otišlo prema 99 % ljudi u americi

# 2 Vratimo se u 70-te, kad je vrh 1% ljudi zaradio oko 8 posto svih prihoda. Danas, oni zarađuju oko 21 posto svih prihoda.

# 3 Najbogatijih 1% svih Amerikanaca posjeduju više bogatstva nego što posjeduje 95%  u kombinaciji .

# 4 Prema Forbesu, 400 najbogatijih Amerikanaca ima više bogatstva nego 150 milijuna Amerikanaca u kombinaciji .

# 5 najsiromašnijih 50% svih Amerikanaca zajedno posjeduju samo 2,5 posto bogatstva u Sjedinjenim Američkim Državama.

# 6 Srednji dohodak kućanstva u SAD-u je pao 7,8 posto od prosinca 2007, nakon usklađivanja s inflacijom.

# 7 Vrh od 0,01% svih Amerikanaca zarađuje u prosjeku 27.342.212 dolara. Dno od 90% građana zarade u prosjeku  31.244 dolara .

# 8 Prema Zavodu za ekonomsku politiku , između 1979. i 2007.  rast dohotka za vrh 1% posto svih američkih primanjima je zapanjujuć i iznosi 390 posto . Donjih 90% – rast prihoda je bio samo 5 posto više od istog razdoblja.

# 9 Prema jednoj studiji, između 1969. i 2009. godine, srednja plaća američkih muškaraca ostvarena  u dobi između 30 i 50 godina je pala za 27 posto nakon što izračuna iinflacija.

# 10 U 2010. godini, 2,6 milijun Amerikanaca se spustilo u siromaštvo . To je najveće povećanje koje smo vidjeli otkada je američka vlada počela vođenje statističkih podataka o ovome, još od davne 1959. godine.

# 11 Prema New York Timesu , oko 100 milijuna Amerikanaca žive u siromaštvu ili u “osjetljivoj zoni neposredno iznad njega.”

# 12 Prema Heidi Shierholzu, ekonomisti s Ekonomskog instituta za politiku, 53 posto svih prihoda je otišlo na leđa srednje klase u 1970-ima, ali danas samo ide oko 46 posto svih prihoda.

# 13 Kada pogledamo odnos zaposlenika i naknade u BDP-u, ona je najniža u 50 godina .

# 14 U 1970. godini, 65 posto svih Amerikanaca je živjelo u “susjedstvu srednje klase “. Do 2007, samo 44 posto svih Amerikanaca je živjelo u “susjedstvu srednje klase “.

# 15 Natrag u 2000. godini, 11,3% svih Amerikanaca je živjelo u siromaštvu. Danas, 15,1% svih Amerikanaca živi u siromaštvu.

# 16 stopa siromaštva za djecu koja žive u SAD-u je povećana na 22 posto u 2010.

# 17 Prema US popisu, 6,7% svih Amerikanaca živi u “krajnjem siromaštvu”, te je najviša razina ikad zabilježena.

# 18 Prema US popisu, postotak “vrlo siromašnih” je porastao u 300 od ukupno 360 najvećih metropolitanskih područja tijekom 2010.

# 19 Natrag u 1950. godini, više od 80 posto svih muškaraca u Sjedinjenim Državama je imalo posao. Danas, manje od 65 posto svih muškaraca u Sjedinjenim Državama ima posao.

# 20 Prosječno trajanje nezaposlenosti danas u SAD-u je gotovo tri puta veće nego u 2000. godini.

# 21 U Sjedinjenim Državama danas je 240 milijuna radno sposobnih ljudi. Samo oko 140 milijuna njih zapravo radi.

# 22 Natrag u 2001.godini, udio plaća u BDP-u je bio oko 49 posto . Danas je pao na 44 posto .

# 23 Polovica svih američkih radnika sada zarađuje 505 $ ili manje tjedno.

# 24 Natrag u 1980. godini, manje od 30% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su bila radna mjesta s niskim prihodima. Danas, više od 40% svih radnih mjesta u SAD-u su radna mjesta s niskim prihodima.

# 25 U 2010. godini, 19,7% svih američkih odraslih radnika koja su imala posao koji ne bi bio dovoljan gurnuti četveročlanu obitelj preko granice siromaštva, čak i ako su radili s punim radnim vremenom za vrijeme cijele godine.

# 26 Računi za struju u SAD-u porasli su brže od ukupne stope inflacije pet godina za redom .

# 27 Prosječno Američko kućanstvo troši nevjerojatnih 4.155 dolara na benzin tijekom 2011. godine

# 28 Ako se inflacija mjeri na isti način na koji je izmjerena davne 1980, stopa inflacije u SAD-u je danas i više od 10 posto .

# 29 Prema nedavnom izvješću od strane Pew Charitable Trust-a , otprilike jednom na svakih tri Amerikanaca koji je odrastao u kućanstvu srednje klase je skliznuo dohodak prema dolje.

# 30 Ukupno studentski dug u Americi sada je prošao 1 bilijun dolara, i oko 270 milijarde dolara od tih kredita su najmanje 30 dana neplatiše. Ti dugovi apsolutno uništavaju mlade obitelji srednje klase.

# 31 Danas, oko 25 milijuna američkih odraslih osoba živi s roditeljima.

# 32 Prema uredu za popis stanovništva, 49 posto svih Amerikanaca živi u kući koja dobiva izravne novčane beneficije od savezne vlade. Natrag u 1983. godini, manje od trećine svih Amerikanaca je živjelo u kući koja je primala izravne novčane beneficije od savezne vlade.

# 33 Između 1991. i 2007. godine broj Amerikanaca u dobi između 65 i 74  godina koji podnose zahtjev za bankrot porasao za nevjerojatnih 178 posto .

# 34 Jedan na svakih šest starijih Amerikanaca sada živi ispod granice siromaštva .

# 35 Broj djece koja žive u siromaštvu u državi Kaliforniji je porasla za 30 posto od 2007. godine do danas.

# 36 Prema Nacionalnom centru za dječje u siromaštvo, 36,4% djece koji žive u Philadelphiji žive u siromaštvu, 40,1% djece koji žive u Atlanti žive u siromaštvu, 52,6% djece koji žive u Clevelandu su žive u siromaštvu, a 53,6% djece koji žive u Detroitu žive u siromaštvu.

# 37 U studenom 2008. godine, 30,8 milijuna Amerikanaca su bili na bonovima za hranu (slično Todorićevim K+ bonovima). Danas je više od 46 milijuna Amerikanaca su na bonovima za hranu .

# 38 Trenutno, jedno od svakog četvrtog američkog djteta je na bonovima za hranu.

# 39 Predviđa se da oko 50 posto sve američkih djece će biti na bonovima za hranu u nekom trenutku svojeg životu prije nego što navrše 18 godina.

# 40 U 2010. godini, 42 posto svih samohranih majki u Sjedinjenim Državama su na bonovima za hranu.

# 41 Natrag u 1965. godini, samo jedan na svakih 50 Amerikanaca bio na Medicaid-u (zdravstvena zaštita za siromašne amerikance). Danas, jedan od svakih 6 Amerikanaca je na Medicaid-u, i stvari bi mogle biti puno gore. Predviđa se da će Obamacare dodati još 16 milijuna Amerikanaca na Medicaid listu.

# 42 Medicare potrošnja je porasla  za 138 posto između 1999 i 2010. godine.

# 43 Jedan na svakih šest Amerikanaca sada je upisan u barem jednom programu protiv siromaštva .

# 44 Savezna stambena pomoć povećana za nevjerojatnih 42 posto između 2006 i 2010. godine.

# 45 Iznos novca koji savezna vlada daje izravno Amerikancima porastao je za 32 posto otkada je Barack Obama ušao u Bijelu kuću.

Kako se srednja klasa sustavno uništava, obitelji traže načine kako opstati na bilo koji način.

Kad sam bio mlađi, ako mi je mogla Vlada plaćati moje račune, vjerojatno nikada ne bi radio uopće. Bio bi prilično lijen i vjerojatno bi bilo više nego sretan da sjedim kod kuće i prikupljam vladine čekove.

To je samo u ljudskoj prirodi da se ne radi teško kada imate nekoga tko je spreman preuzeti brigu o vama. Na primjer, potpredsjednik Joe Biden je nedavno otkrilo da je ostao u američkom Senatu tako dugo, jer on nije želio “pravi posao“. To je dio svih nas, da izbjegnemo naporan rad.

Dakle, preraspodjela bogatstva neće biti dobra za društvo u cjelini. To se sankcionira produktivnije i nagrađuje lijene.

I naš porezni sustav je već previše okrutan za one koji pošteno plaćaju svoje poreze.

Jeste li znali da prosječni Amerikanac mora raditi 107 dana samo da bi imao dovoljno novca za platiti svoje poreze?

To je apsolutno opsceno!


 
 
(worldtruth.tv/uredio: nsp(

Srednja klasa se sustavno briše iz postojanjadanas u Sjedinjenim Državama

Amerika je zemlja s vrlo sitnom elitom koja ubrzano postaje sve više bogatija, dok svi ostali postaju siromašniji. Pa zašto se to događa? Pa, to je zapravo vrlo jednostavno. Naše institucije su dizajnirane da koncentriraju bogatstvo u rukama vrlo ograničenog broja ljudi. Tijekom ljudske povijesti, gotovo sve udruge koje su imale veliku centraliziranu vladu također su imale vrlo visoku koncentraciju bogatstva u rukama elite.

Tijekom ljudske povijesti, gotovo sva društva kojima su dopuštala velike poslove ili velike korporacije koje su na taj način dominirale gospodarstvom također, imale su vrlo visoku koncentraciju bogatstva u rukama elite. Sjedinjene Američke Države dozvoljavaju i velikim vladama i velikim korporacijama da rastu divlje izvan kontrole.

To su bile ogromne pogreške. Naši preci utemeljitelji su pokušali uspostaviti naciju gdje bi savezna vlada bila bi jako ograničena i gdje bi se korporacije uvelike ograničile. Nažalost, mi smo okrenuli leđa tim načelima, i sada plaćamo cijenu.

Kada imate veliku koncentraciju bogatstva i moći, ekonomske nagrade društva (bogatstvo) imaju tendenciju da idu samo prema nekolicini.

U Sjedinjenim Državama danas, velike tvrtke i bogati pojedinci financiraju kampanje političara, a zauzvrat političari donose zakone koji igraju u njihovu korist. To je simbiotički odnos koji je vrlo loš za Ameriku.

Nažalost, većina konzervativaca imaju tendenciju se razveseliti na pomisao o velikim korporacijama, ali to nije onako kako su preci utemeljitelji zamislili da radi naš kapitalistički sustav. Naši preci utemeljitelji su predvidjeli da se veliki broj sličnih poduzeća natječu jedni protiv drugih za kupce. Nisu zamišljali vrlo mali broj velikih korporacija koje otkupljuju svoje konkurenate ili ih razbijaju u zaborav svojim divovskim gomilama novca.

Pravi konzervativci bi trebali željeti vidjeti veću konkurenciju umjesto manje konkurencije. Natjecanje je pomoglo da Amerika bude velika, i trebamo se vratiti na to.

Umjesto gospodarskog krajolika kojim dominiraju monolitne predatorske korporacije, trebamo gospodarsko okruženje u kojem milijuni malih poduzeća mogu napredovati i natjecati se izravno jedan s drugim.

Naši očevi preci osnivači nikada nisu namijenili za nas takav sustav koji imamo danas. Kao što sam već objašnjeno u prethodnim člancima, naši preci su uvelike ograničavali veličinu i opseg korporacija na početku Amerike.

Gigantska središnja državna vlada koja troši više od 20 posto državnog BDP-a je kolektivistička institucija.

Ogromne predatorske korporacije koje stalno sisaju još više novca i moći su kolektivističke institucije.

Naši preci utemeljitelji nisu namjeravali da našim društvom dominiraju kolektivističke institucije.

Vrlo velike institucije imaju tendenciju da nagrađuju ljude koji posjeduju više nego ostali, na štetu svih ostalih.

I znate što?

Puno tih velikih korporacija su shvatile da ne trebaju više toliko američkih radnika.

Umjesto toga, mnogi od njih svoj posao obavljaju na drugoj strani svijeta gdje je legalno platiti plaću robovima. To znači veći profit za njih, ali manje radnih mjesta za nas ostale.

U Americi danas, bogati su sve bogatiji, a siromašni su sve siromašniji, a velika vlada i velike korporacije su mehanizmi kojima se to provodi.

Donosimo vam u nastavku 45 znakova koji pokazuju da će Amerika uskoro biti zemlja s vrlo malom elitom, a ostatak će biti siromašan ….

# 1 Povećanje dobitaka u prihodima postaju vrlo vrlo koncentrirani na vrhu hranidbenog lanca u Americi. Sljedeći članak pokazuje kako su prihodi i dobici u Sjedinjenim Državama distribuirani tijekom 2010 ….

- 37% svih prihoda i dobitaka je otišlo u ruke 0,01% ljudi u americi

- 56% svih prihoda dobitaka je otišlo otišlo u ruke gornjeg 1% ljudi u americi

- 7% svih prihoda dobitaka je otišlo u ruke 99 % ljudi u americi

# 2 Vratimo se u 70-te, kad je vrh 1% ljudi zarađivao oko 8% posto svih prihoda. Danas, oni zarađuju oko 21% posto svih prihoda.

# 3 Najbogatijih 1% svih Amerikanaca posjeduju više bogatstva nego što posjeduje 95%  u kombinaciji .

# 4 Prema Forbesu, 400 najbogatijih Amerikanaca ima više bogatstva nego 150 milijuna Amerikanaca u kombinaciji.

# 5 najsiromašnijih 50% svih Amerikanaca zajedno posjeduju samo 2,5% posto bogatstva u Sjedinjenim Američkim Državama.

# 6 Srednji dohodak kućanstva u SAD-u je pao 7,8% posto od prosinca 2007, nakon usklađivanja s inflacijom.

# 7 Vrh od 0,01% svih Amerikanaca zarađuje u prosjeku 27.342.212 dolara. Dno od 90% građana zarade u prosjeku  31.244 dolara .

# 8 Prema Zavodu za ekonomsku politiku, između 1979. i 2007. rast dohotka za najbohatijih 1% posto os svih američkih primanjima je zapanjujuć i iznosi 390% posto. Donjih 90% – rast prihoda je bio samo 5 posto više od istog razdoblja.

# 9 Prema jednoj studiji, između 1969. i 2009. godine, srednja plaća američkih muškaraca ostvarena u dobi između 30 i 50 godina je pala za 27% posto nakon što je izračunata iinflacija.

# 10 U 2010. godini, 2,6 milijun Amerikanaca se spustilo u siromaštvo. To je najveće povećanje koje smo vidjeli otkada je američka vlada počela vođenje statističkih podataka o ovome, još od davne 1959. godine.

# 11 Prema New York Timesu , oko 100 milijuna Amerikanaca žive u siromaštvu ili u “osjetljivoj zoni neposredno iznad njega.”

# 12 Prema Heidi Shierholzu, ekonomisti s Ekonomskog instituta za politiku, 53% posto svih prihoda je otišlo preko leđa srednje klase u 1970-ima, ali danas samo ide oko 46% posto svih prihoda.

# 13 Kada pogledamo odnos zaposlenika i naknade u BDP-u, ona je najniža u 50 godina.

# 14 U 1970. godini, 65% posto svih Amerikanaca je živjelo u “susjedstvu srednje klase”. Do 2007, samo 44% posto svih Amerikanaca je živjelo u “susjedstvu srednje klase “.

# 15 Natrag u 2000. godini, 11,3% svih Amerikanaca je živjelo u siromaštvu. Danas, 15,1% svih Amerikanaca živi u siromaštvu.

# 16 stopa siromaštva za djecu koja žive u SAD-u je povećana na 22% posto u 2010.

# 17 Prema popisu 6,7% svih Amerikanaca živi u “krajnjem siromaštvu”, te je najviša razina ikad zabilježena.

# 18 Prema popisu, postotak “vrlo siromašnih” je porastao u 300 od ukupno 360 najvećih metropolitanskih područja tijekom 2010.

# 19 Natrag u 1950. godini, više od 80% posto svih muškaraca u Sjedinjenim Državama je imalo posao. Danas, manje od 65 posto svih muškaraca u Sjedinjenim Državama ima posao.

# 20 Prosječno trajanje nezaposlenosti danas u SAD-u je gotovo tri puta duze nego u 2000. godini.

# 21 U Sjedinjenim Državama danas je 240 milijuna radno sposobnih ljudi. Samo oko 140 milijuna njih zapravo radi.

# 22 Natrag u 2001.godini, udio plaća u BDP-u je bio oko 49% posto. Danas je pao na 44% posto.

# 23 Polovica svih američkih radnika sada zarađuje 505$ ili manje tjedno.

# 24 Natrag u 1980. godini, manje od 30% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su bila radna mjesta s niskim prihodima. Danas, više od 40% svih radnih mjesta u SAD-u su radna mjesta s niskim prihodima.

# 25 U 2010. godini, 19,7% svih američkih odraslih radnika koja su imala posao koji ne bi bio dovoljan gurnuti četveročlanu obitelj preko granice siromaštva, čak i ako su radili s punim radnim vremenom za vrijeme cijele godine.

# 26 Računi za struju u SAD-u rastu brže od ukupne stope inflacije pet godina za redom.

# 27 Prosječno Američko kućanstvo troši nevjerojatnih 4.155 dolara na benzin tijekom 2011. godine

# 28 Ako se inflacija mjeri na isti način na koji je izmjerena davne 1980., stopa inflacije u SAD-u je danas i više od 10% posto .

# 29 Prema nedavnom izvješću od strane Pew Charitable Trust-a, otprilike jednom od svakih tri Amerikanaca koji je odrastao u kućanstvu srednje klase, je skliznuo dohodak prema dolje.

# 30 Ukupni studentski dug u Americi sada je prošao 1 bilijun dolara, i oko 270 milijarde dolara od tih kredita su najmanje neplatiše 30 dana. Ti dugovi apsolutno uništavaju mlade obitelji srednje klase.

# 31 Danas, oko 25 milijuna američkih odraslih osoba živi s roditeljima.

# 32 Prema uredu za popis stanovništva, 49% posto svih Amerikanaca živi u kući koja dobiva izravne novčane beneficije od savezne vlade. Natrag u 1983. godini, manje od trećine svih Amerikanaca je živjelo u kući koja je primala izravne novčane beneficije od savezne vlade.

# 33 Između 1991. i 2007. godine broj Amerikanaca u dobi između 65. i 74.  godina koji podnose zahtjev za bankrot je porastao za nevjerojatnih 178% posto .

# 34 Jedan na svakih šest starijih Amerikanaca sada živi ispod granice siromaštva .

# 35 Broj djece koja žive u siromaštvu u državi Kaliforniji je porasla za 30% posto od 2007. godine do danas.

# 36 Prema Nacionalnom centru za dječje u siromaštvo, 36,4% djece koji žive u Philadelphiji žive u siromaštvu, 40,1% djece koji žive u Atlanti žive u siromaštvu, 52,6% djece koji žive u Clevelandu su žive u siromaštvu, a 53,6% djece koji žive u Detroitu žive u siromaštvu.

# 37 U studenom 2008. godine, 30,8 milijuna Amerikanaca su bili na bonovima za hranu (slično Todorićevim K+ bonovima). Danas je više od 46 milijuna Amerikanaca su na bonovima za hranu .

# 38 Trenutno, jedno na svakih četiri američke djece je na bonovima za hranu.

# 39 Predviđa se da oko 50% posto sve američke djece će biti na bonovima za hranu u nekom trenutku svojeg životu prije nego što navrše 18 godina.

# 40 U 2010. godini, 42% posto svih samohranih majki u Sjedinjenim Državama su na bonovima za hranu.

# 41 Natrag u 1965. godini, samo jedan na svakih 50 Amerikanaca bio na Medicaid-u (zdravstvena zaštita za siromašne amerikance). Danas, jedan od svakih 6 Amerikanaca je na Medicaid-u, i stvari bi mogle biti puno gore. Predviđa se da će Obamacare dodati još 16 milijuna Amerikanaca na Medicaid listu.

# 42 Potrošnja Medicinske skrbi je porasla za 138% posto između 1999 i 2010. godine.

# 43 Jedan na svakih šest Amerikanaca sada je upisan u barem jednom programu protiv siromaštva .

# 44 Savezna stambena pomoć povećana za nevjerojatnih 42% posto između 2006 i 2010. godine.

# 45 Iznos novca koji savezna vlada daje izravno Amerikancima porastao je za 32% posto otkada je Barack Obama ušao u Bijelu kuću.

Kako se srednja klasa sustavno uništava, obitelji traže načine kako opstati / na bilo koji način.

Kad sam bio mlađi, ako mi je mogla Vlada plaćati moje račune, vjerojatno nikada ne bi radio uopće. Bio bi prilično lijen i vjerojatno bi bilo više nego sretan da sjedim kod kuće i prikupljam vladine čekove.

To je samo u ljudskoj prirodi da se ne radi teško kada imate nekoga tko je spreman preuzeti brigu o vama. Na primjer, potpredsjednik Joe Biden je nedavno otkrilo da je ostao u američkom Senatu tako dugo, jer on nije želio “pravi posao”. To je dio svih nas, da izbjegnemo naporan rad.

Dakle, preraspodjela bogatstva neće biti dobra za društvo u cjelini. To sankcionira produktivnije i nagrađuje lijene.

I naš porezni sustav je već previše okrutan za one koji pošteno plaćaju svoje poreze.

Jeste li znali da prosječni Amerikanac mora raditi 107 dana samo da bi imao dovoljno novca za platiti svoje poreze?

To je apsolutno obsceno!

 
 
(activistpost/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8018"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]