Filipinske ljevičare danas je zaprepastila prijetnja predsjednika Rodriga Dutertea da će stvoriti “vodove smrti” koji će loviti, kako je rekao, maoističke ubojice, plan za koji kritičari kažu da će izazvati orgije smrti slične njegovu krvavu ratu protiv droge

Maoisti, ljevičari i neki zastupnici rekli su da će Duterte pogoršati već postojeće ozračje straha i nekažnjivosti prijetnjom da će poslati ubojice Vrabaca na Novu narodnu vojsku (NPA), komunističku gerilu čija pobuna traje više desetljeća.

Duterte: Odredi smrti će ubijati komunističke gerilce

Duterte je rekao da će njegovi ubojice uništavati Vrapce, koje su komunisti angažirali da ubijaju policajce 1970-ih i 1980-ih u doba Ferdinanda Marcosa. Ne zna se postoje li još Vrapci.

“To je njihova prednost. Pa ću ja stvoriti svoje Vrapce, ‘Duterteove vodove smrti’”, zaprijetio je Duterte u govoru u utorak.

Jose Maria Sison, osnivač filipinske komunističke stranke u egzilu, zanijekao je postojanje Vrabaca i rekao da Duterte to koristi kao izgovor da ubije osumnjičene maoističke pobunjenike.

Sison je to usporedio s Duterteovom kampanjom protiv droge, u kojoj su ubijene tisuće ljudi. Aktivisti kažu da je riječ o egzekucijama, no policija to opovrgava i kaže da su posrijedi pucnjave i da se radi o krijumčarima droge.

“Svatko na koga se sumnja mogao bi biti ubijen”

“Opravdava se kako bi stvorio vodove smrti”, rekao je Sison za kanal ANC. “Svatko na koga se sumnja mogao bi biti ubijen, jer policija ima odobrenje da ubija.”

Dutertea su pratile optužbe da je imao vodove smrti dok je bio gradonačelnik Davaoa koji su mu koristili u suzbijanju kriminala u gradu. Optužbe je opovrgavao.

Filipinski ministar obrane Delfin Lorenzana rekao je da će Duterteove ideje o vodovima biti razmotrene, no da će biti potrebne operativne smjernice i nadzor.

“Pomno ćemo proučiti”, rekao je za CNN. “Postoji velika opasnost zlostavljanja ili pogrešaka u tim tajnim operacijama”

(index.hr)

I danas postoji engleski, francuski, švicarski i njemački ogranak obitelji Rotschild. Svaki od njih je kroz povijest posuđivao novac za ratove “svojim” zemljama, a kad bi pokolj završio sve zemlje dugove su vraćale toj obitelji…

U slavnoj knjizi iz šezdesetih “Jutro čarobnjaka” Louisa Pauwelsa Jacquesa Bergiera oni su, razmatrajući mnoge pojave koje su obuhvatili pojmom “fantastični realizam”, ukazujući da postoji dovoljno naznaka i podataka da naša slika svijeta nije baš točna, na jednom mjestu rekli da je povijest civilizacije povijest urote.

Ne ulazeći duboko u ono što su htjeli reći, tek ćemo parafrazirati tu misao pa se zapitati vrijedi li možda i za povijest 20. stoljeća slična formula i kakav se rezultat zapravo dobiva ako se dinamika tih zbivanja pogleda iz perspektive “teorije urote”.

Što je izraz koji sam po sebi ne znači baš ništa, a pogotovo ne znači da nije praćen i praksom. Sam izraz u promet je pustila CIA nakon ubojstva Kennedyja kako bi etiketirala sve one koji su se pitali kako je jedan metak mogao ići naprijed-natrag ili skretati te kroz tijelo ulaziti pod raznim kutovima.

Izraz je to kojim se zamagljuju jednostavne činjenice o tome kako svijet funkcionira, kao i to da se događajima orkestrira iza sjene – i to na velikoj skali. Posve logično. Kako bi drukčije uopće i moglo biti? Uzmimo samo kao primjer notorne Rotschilde.

Rothschild, a pronevjerio golemu sumu novca?!

Nedavno se pojavila vijest da je barun David de Rothschild, jedan od najbogatijih članova obitelji Rothschild, optužen na zahtjev francuskih vlasti nakon što se otkrila financijska malverzacija i pronevjera goleme količine novca koje su britanski umirovljenici povjerili bankarskim institucijama ove obitelji.

Također, pokrenuta je velika međunarodna kriminalna istraga usmjerena na švicarsku podružnicu banke Edmond de Rothschilda „tešku“ 150 milijardi eura, a čije poslove vode barun Benjamin de Rothschild i njegova žena Ariane. U istom tekstu je pisalo da danas gotovo da nema države na svijetu u kojoj nisu osnovali svoju banku i koja je središnja banka zemlje.

Vijest je dobar pokazatelj principa koji je na snazi već dugo, a govori da i danas postoji engleski, francuski, švicarski i njemački ogranak obitelji Rotschild. Svaki od njih je kroz povijest imao praksu posuđivanja novca za ratove “svojim” zemljama, a kad bi pokolj završio i mrtvi bili pokopani, sve uključene zemlje zapravo bi dugovale jednoj jedinoj obitelji.

I danas je dio njihovog načina djelovanja financiranje svih strana, ali nekada su to radili otvoreno pa su tadašnji šefovi država znali pred kime treba kleknuti, ako im je išta trebalo. Ne bojte se, i dalje znaju, samo je sve “skriveno iza lažnih imena”, da citiramo stih grupe Haustor.

I što mislite, jesu li se ti, nekada javni, Rotschildi samo povukli? Umirovili? Ili su možda sve propili? Jednostavno zatvorili “butigu”?

Prije će biti da je ona i dalje otvorena.

Najprije uspavamo žrtvu, a onda ju šokiramo

U svrhu mentalnog eksperimenta krenimo, dakle, od pretpostavke – ili potpuno izmišljene priče, ako vam je tako draže – da financijska oligarhija orkestrira smjer zbivanja i time de facto svijet usmjerava prema nekom svom željenom cilju. Nećemo ići ni u daleku prošlost niti u metafiziku i teška pitanja prirode stvarnosti.

Umjesto toga, pogledajmo tim okom globalni vremenski slijed događaja u 20. stoljeću, koji je iz te perspektive potpuno u skladu s metodom koju je Naomi Klein nazvala “doktrinom šoka”. Osnovna ideja je jednostavna – prvo opusti žrtvu, a zatim je šokiraj. I to radi opetovano, dok ti ona, sva zbunjena, ne preda svoju sudbinu i misli u tvoje ruke. Dakle, dok joj ne bude slomljena volja.

Dvadeseto stoljeće izgleda upravo tako – desetljeće opuštanja i optimizma prekida neka globalno šokantna situacija. Nakon svakog nereda u kojem su napravljeni neki koraci prema okrupnjavanju moći slijedi desetljeće optimizma, a žrtvi (u ovom slučaju to je samo čovječanstvo) popuste pažnja i budnost stečeni u teškim vremenima. Ona se opusti i pomisli kako je najgore prošlo. I da ne može gore, jer toliko je grozno bilo. Tada slijedi novi udar.

Dvadeseto stoljeće započelo je mirno, još od kraja 19. stoljeća svijet (pogotovo europski i američki, gdje je glavna pozornica svih zbivanja) uživao je u neviđenih skoro četiri desetljeća mira. Više nego dovoljno da se svi opuste i preko noći nađu u svjetskom ratu, ispočetka potpuno nesvjesni razmjera njegove štete po ljudski duh. No, to ne znači da je oligarhija mirovala i tijekom ta četiri mirna desetljeća, osim iz naše europocentrične perspektive. Na drugom kraju svijetu, SAD je pokrenuo niz ponekad genocidnih ratova, šireći svoj imperij (Koreja, Samoa, Kuba, Filipini, Kina).

Svi smo happy, “lude godine” stvar su prošlosti?

Vratimo se u našu perspektivu i počnimo brojiti. Prvi šok: Prvi svjetski rat koji je završio 1918., ali zapravo je agonija završila oko 1920. sa završetkom epidemije španjolske gripe. Slijede “lude dvadesete”. Optimizam, charleston, moda, filmske zvijezde nijemog filma, lude frizure, ukratko – razvoj popkulture. Nakon desetak godina takvog životnog stila koji je širio optimizam i vjeru u budućnost slijedi drugi veliki šok – orkestrirana ekonomska kriza iz 1929. koja je katastrofalno, s epicentrom u SAD-u, pogodila svijet i kumovala nastanku totalitarizama na svjetskoj razini – istih po biti, ali različitih simbola i spremnih da odigraju igru zavade i novi rat.

Dok se osniva Liga naroda zemlje još bankarima vraćaju s kamatama dugove iz Prvoga svjetskog rata, novac koji im je financijska oligarhija posudila za vođenje rata kojeg su sami zakuhali.

Nakon šoka Velike depresije, kad je kriza prošla (ili su se tek svi na nju naviknuli), tijekom 1930-ih opet počinje razdoblje zabavne dekadencije, u Njemačkoj cabaret, u SAD-u jazz, zvučni film, svijet je već povezan zrakoplovima i telefonima… Redat ću asocijacije iz kolektivne svijesti jer o tome se kod doktrine šoka također radi – o djelovanju na podsvijest. I tako, točno deset godina nakon početka ekonomske krize, tog drugog velikog šoka 20. stoljeća, u Europi 1939. počinje novi svjetski rat, opet bez presedana u ljudskoj povijesti, ovog puta s golemim civilnim žrtvama i uništavanjem duboko iza linije bojišnice, pa sve do bacanja atomske bombe. Nakon njegova kraja organizira se UN kao začetak buduće svjetske vlade, dolazi do razvoja televizije, a komunizam je jači i rašireniji nego ikad, te također započinje osnivanje buduće Europske unije kroz Zajednicu za ugljen i čelik i EEZ.

Nakon ’45 globalni optimizam prožeo je i naše komuniste

I opet, nakon 1945., slijedi nekoliko globalnih godina optimizma i rasta, i opet s epicentrom u SAD-u. Nas isključujem iz tog globalnog optimizma (mada ga je bilo u političkom smislu) jer je tih godina komunizam u Jugoslaviji bio najnasilniji i rezutirao ubojstvima, protjerivanjima, zastrašivanjima, ali pokušajmo pred očima imati globalne trendove, ili pak njihove prikaze.

Što je bilo nakon desetljeća optimizma, rock’n’rolla i tehnicolora o budućnosti izvoženog u svijet iz SAD-a u vidu “američkog sna” (za kojeg doista morate duboko spavati da biste ga sanjali) koji je vladao do kraja 1950-ih? (Nije ga mogao uzdrmati čak ni krvavi Korejski rat, čija će kopija – Vijetnamski rat – nešto kasnije podići toliko buke, što govori o moći propagande: ako hoćeš neki rat učiniti nebitnim tako će i biti. I obrnuto).

Početkom 1960-ih, nakon više od desetljeća proklamirane pozitivne vjere u budućnost, ritam šokova kao da se ubrzava. Na samom početku desetljeća Kubanska kriza i slika svijeta na rubu nuklearnog rata. Razvoj “kontrakulture” ili kulture madih u skladu s tavistockovskom strategijom stvaranja što više podjela u društvu, po raznim frakturama.

No, sredina 1960-ih već je imala i nove aspekte eskapizma i optimizma – Beatles, Rolling Stonesi, hipi pokret i ideje ljubavi među ljudima, spuštanje na Mjesec. No, već krajem tog desetljeća eskalira pitanje Vijetnamskog rata, redaju se atentati na politčare s pozitivnim ugledom, društvom se širi trauma i osjećaj bliskosti smrti, kako je to opisao bubnjar grupe The Doors u svojoj biografiji pod stare dane. Sve to je početkom 1970-ih bilo podebljano umjetno stvorenim naftnim šokovima koje su učetverostručile cijenu nafte i eskalacijama arapsko-izraelskih ratova na Bliskom istoku.

Najvažnije je živjeti sa stilom, a tamo neki rat – fuj!

Kad je u drugoj polovici 1970-ih pamalo završilo to burno razdoblje koje je počelo oko sredine 1960-ih, pred kraj iznjedrivši pesimistični izdanak punk, opet slijedi desetljeće optimizma. Sjetimo se 1980-ih – šarena moda, disco-klubovi su svakidašnjica, eskapizam i zabava dominiraju, hitovi su Sunshine Reggae, Modern Love, When Tomorrow Comes, glazba je vedra i slavi uživanje u životu i bezbrižnost, u filmovima se putuje kroz vrijeme, osjećaju se naznake futurističke tehnološke budućnosti koja tek kuca na vrata, a koja će konačno dovesti do oslobođenja ljudi.

Ne zaboravimo da su mediji od samog nastanka u rukama financijske ologarhije koja ih koristi za političku propaganda, ali još važnije – za propaganda stilova života. Čak je i krvavi iransko-irački rat postao tek usputna vijest u novostima koja više nikoga nije uzbuđivala. Budućnost se nedvosmisleno smiješila i svi su se uzdali u nju. Vrhunac optimizma 1980-ih bilo je rušenje Beerlinskog ida i pad komunizma, događaji orkestriran kao i svi ostali. Na trenutak se činilo kao da će svijet konačno postati sretno mjesto. Kakva zabluda. Jer tek nešto više od desetak godina od prethodbog “klastera” kriza, počinju novi šokovi.

Prvo, ratovi u raspadajućoj Jugoslaviji, u srcu Europe, gdje ih nitko više nije očekivao, kao nastavak dirigiranog raspada te zemlje, a paralelno i jako reklamiran prvi irački rat. Nakon što je i to prošlo, opet, u drugoj polovici 1990-ih, dolaze godine optimizma, kako se čini – sve kraće i kraće. Optimizam širi globalni ekonomski rast, pojava interneta, biotehnologija i drugih tehnologija koje svoj eskapistički izraz u pop-kukturi imaju u pojavi nevjerojatno masovnih techno ili rave-partija koji su nudili trans plesa, neku vrst tehnološkog šamanizma. Činilo se da ovoga puta tehnologija konačno i u praksi postaje put u sretnu budućnost.

Triježnjenje nakon transa

I onda, nakon opuštanja, 2001. godina i rušenje “Blizanaca” u New Yorku, a potom i drugi irački rat, pa “rat protiv terorizma”. Paralelno se svijet straši mitom o utjecaju čovjeka na klimatske promjene, a svijet se zbog promocije mita o terorizmu i raznih “false flag” napada podvrgava dotad neviđenoj kontroli kroz tehnologiju nadzora koju je omogućila ista ona tehnologija koja je prije samo manje od deset godina bila izvor optimizma vezanog uz budućnost pa su je svi prigrlili.

No, neko vrijeme nakon 9/11 ljudi su se opustili ili tek naviknuli na novo stanje, a utjehu je pružao ekonomski rast za kojeg se činilo da mu nema kraja. Ali još brže nego prije, kao da se ritam ubrzava, na samo kraju desetljeća slijedio je novi šok – globalna ekonomska kriza nastala izdavanjem nenaplativih hipotekarnih kredita, stvorena namjernim snižavanjem kriterija za izdavanje kredita od strane… – pa sad već znate koga. Onih s početka priče. Tj. najvećih svjetskih banaka.

Nakon tog šoka nije se više dalo puno daha. Prvo dašak lažnog optimizma kroz operaciju propagandno zvanu “arapska proljeća”, koja su predstavljanja kao oslobođenje velikog dijela svijeta od tiranije, ali u to vrijeme je većina ljudi već “prokužila” da je riječ o namještaljci.

Već koju godinu nakon “arapskih proljeća”, kao logičan nastavak rušenja društvenih struktura u tim zemljama počinje tzv. “imigrantska kriza”. I dok ona tek uzima daha, u tišini se marljivo radi na potpisivanju transatlantskog ugovora kao temelja buduće euroameričke korporatističke države, a već je spremna i nova ekonomska kriza. Zapravo je to ona ista otprije desetek godina, kad su države natjerane na saniranje gubitaka banaka i tako troškove krize s banaka prebacili na svoje građane, ali su pritom “ispucali” sve što su mogle. Ovo njezino produbljenje zato se naziva “krizom s dvostrukom dnom”.

Iz čitave ove matematike proizlazi da se stroj ubacuje u šestu brzinu. Kad bi se pokušalo na temelju doktrine šoka tijekom 20. stooljeća izvesti kakvu projekciju, možda bi ona govorila da Europu u bliskoj budućnosti očekuju mnogobrojni oružani sukobi lokalnih razmjera, baš kao i SAD.

Bit će to dobar povod za još veće jačanje nadzora, ukidanje gotovog novca pod krinkom borbe protiv financiranja terorizma, jačanje europske policije (Europola) i europske vojske koja će uvoditti red, ali u konačnici će i i policijska i vojna organizacija biti korišteni protiv građana kojima njihove države neće moći pružiti pomoć jer će do tada sve ingerencije biti predate nadnacionalnim strukutrama izgrađenim na višestoljetnojj akumulaciji moći i novca te vlasništvu nad svim glavnim financijskim institucijama i najvećim bankama.

Ubrzo će transatlantski sporazum, osim ekonomske početi dobivati i političku dimenziju, s idejomm ujedinjena SAD-a i Europe u jednu državu, dio koje će tada možda već biti i Kanada i Meksiko. To će biti praćeno padom socijalne države i pauperizirnjem ljudi te njihovu držanju u stanju stalne ekonomske nesigurnosti i ovisnosti (vidi ‘outsourcing’ kao početak trenda).

Globalni stroj ubačen je u 6. brzinu

U isto vrijeme trebalo bi ih se početi još jače penalizirati za bilo kakav razvoj kroz karbonske bodove koji će vrlo brzo postati karbonski elektronski novac, s osobinama bez presedana u povijesti novca koje će zahtijevati cjelodnevnu kontrolu aktivnosti svakog pojedinca.

Pritom će temperatura na Zemlji opadati, djelomično zbog toga što se nalazimo u razdoblju zahlađenja koje bi trebalo trajati barem do 2037. ako se prati dinamika kruženja vode u Pacifiku zvana “pacifička dekadna oscilacija”, a klima će se dodatno hladiti (jeste li primijetili kako je zadnjih proljeća hladno čim zađe sunce?) intenzivnim stvaranjem lažne naoblake kroz program kemijskih tragova ili “chemtrailova”, koji odbijaju sunčevu svjetlost.

Istina je da je ovo viđenje pesimistično, ali je i realno, kad se sagleda dinamika šokova i njihov sve jasniji cilj – totalitarizam kroz spregnutost čovjeka i tehnologije (transhumanizam, čipovi, pametni gradovi, internet, umjetna inteligencija s robotima kao sučeljem…).

No, svaki sljedeći šok je nemoguć ako se zna da dolazi pa ga se očekuje. Izoštrena pažnja i nevezivanje uz bilo što na temelju spoznaje da se sve oko nas u hipu može promijeniti svakako može biti dobar nadomjestak za strah i osjećaj gubitka kontrole. Ako postoji spremnost i na najneugodnija iznenađenja, tada te akcije neće biti iznenađenja i izgubit će značajan dio učinka. Koliko se uopće puta može prodati isti štos?

Kako bi se kolokvijalno reklo: Možemo mi to. Pod “to” moglo bi se staviti, recimo, “zadržati ljudskost i razlog za život”. Možda iz toga izađe i štogod pametno? Uostalom, sve ovo drugo smo već probali i nikome se baš posebno ne sviđa.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Tajni dokumenti otkrivaju da su poslije Drugog svjetskog rata, bivši članovi Nacističke partije formirali tajnu vojsku kako bi zemlju zaštitili od Sovjeta

Ovaj nezakonit projekt izazvao je veliki skandal. Skoro šest ddesetljeća “321. strana” bila je neprimijećena u arhivi Njemačke obavještajne agencije (BND), ali sada je sadržaj dokumenata otkriven i otvara novo poglavlje u poslijeratnoj povijesti Njemačke.

Dokumenti otkrivaju postojanje grupe od 2000 veterana nacističke ere, koji su se odlučili spojiti i napraviti tajnu poslijeratnu vojsku.

Oni su bez dozvole Njemačke vlade i bez znanja parlamenta počeli se pripremati za stvaranje ove misteriozne grupe. Cilj je bio da se Njemačka obrani od mogućih napada s istoka u prvim fazama Hladnog rata. Bili su protiv komunista i željeli su da budu spremni ukoliko izbije građanski rat.

Povjesničar Agilof Keselfing je sasvim slucaevi našao ove dokumante dok je radio na istraživanju rane povijesti. Njemački kancelar, Konrad Adenauer, nije znao za postojanje ove grupe do 1951. godine.

Dokumenti svjedoče da je tajna vojska brojala oko 40.000 članova. Albert Snec je bio vodeća figura u ovom projektu.

Rođen je 1911. godine i služio je u Drugom svjetskom ratu. Snec je organizirao okupljanja veterana 25. divizije u kojoj je i on sam bio. Oni su na ovim proslavama često debatirali o tome što treba učiniti ukoliko Rusija pokuša napasti Njemačku.

Tako je i došlo do ideje za stvaranje tajne vojske. Zapadna Njemačka je bila bez vojske u to vrijeme poslije rata, a Amerikanci su svoju povukli iz Europe 1945.

Kasnih pedesetih ova vojska je počela na nekin način postajati stvarna. Snec je regrutirao moćne poslovne ljude, trgovce, veterane, tužitelje, odvjetnike, tehničke znanstvenike i dobio je velike novčane donacije.

Anton Groser, bivši general je vodio brigu o naoružanju. Oni su svi bili protiv komunista i potaknuti željom za avanturom “nisu željeli biti u dosadnim uredima”. Većina članova je bila iz južne Njemačke.

Snecova lista je brojila oko 10.000 imena i on je bio uvjeren da će mu se svi pridružiti koja pozove. On je kako su ga opisali bio energičan i samouvjeren. Uspostvio je dobre odnose s Ligom mladih Nijemaca i sa specijaliziranom organizacijom Tehnički servis, kako bi se pripremila Njemačku za napade Sovjeta.

Ove dvije skupine su finanaCirali Amerikanci, članovi su bili uglavnom bivši Naci časnici. Međutim zbog svojih ekstremnih desničarskih stavova bile su zabranjene od strane vlade.

Snec se obratio i njemačkoj tajnoj službi da mu pomogne financijski. Gelen organizacija, koja je preteča Njemačke obavještajne agencije, pomogla mu je, ali mu nije davala previše novca jer ga je željela kontrolirati. O postojanju tajne organizacije saznao je i kancelar Konrad Adenauer, međutim on nije raspustio ilegalnu skupinu jer mu je trebala.

Cijela priča se raspala 1955. kada je oformljena njemačka regularna vojska. U tom je trenutku Snecova organizacija je postala višak. Snec je raspustio, ali je poslije postao vrhovni zapovjednik njemačkih oružanih snaga.
 
(blic.rs/uredio:NSP)

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu izazvao je politički skandal nakon što je ovaj tjedan izjavio da Hitler prvotno nije planirao holokaust, nego je iza te ideje stajao Hajj Amin al-Husseini, palestinski muftija iz Jeruzalema.

Navodno je muftija tijekom posjeta Berlinu 1941. godine savjetovao Hitleru da ubije sve Židove (koje je planirao ‘samo’ protjerati).

I dok se cijeli svijet zgražao nad Netanjahujevim riječima, neki su si dali truda i otkrili da puni izvještaj o sastanku koji se odvijao 28. studenog već postoji i da je objavljen na internetu.

A proučavanjem izvještaja u trenu postaje jasno da su Netanjahujeve optužbe lažne, ali se isto tako otkrivaju neki novi detalji o podrijetlu holokausta, kao i to zašto se Hitler odlučio na njega u trenutku u kojem je to odlučio.

Vrijeme sastanka je pak nužno za razumijevanje značaja i konteksta.

Naime, krajem studenog 1941. godine, kako se Drugi svjetski rat nastavio, njemačke trupe su okružile Lenjingrad i stigle do predgrađa Moskve.

Mnogi promatrači diljem svijeta očekivali su da će SSSR kolapsirati pod težinom Hitlerovih napada koji su bili u punom jeku od lipnja te godine, te mnogima još nije bilo jasno da Njemačka neće poraziti Sovjetski Savez.

Jednako važno je da iako su pregovori između SAD-a i Japana, dizajnirani kako bi očuvali mir na Pacifiku, djelovali kao da će se svakog trena raspasti, SAD još nije bio u ratu.

Kad su se susreli Hitler i al-Husseini, obojica su vjerovali da će Njemačka pobijediti, te su uglavnom raspravljali o tome što bi Arapi trebali učiniti kako bi pripomogli u tome.

Al-Husseini je započeo razgovor ističući da Nijemci i Arapi imaju iste neprijatelje: “Engleze, Židove i komuniste”. Predložio je da se Arapi diljem Bliskog istoka bore protiv Židova, Engleza i Francuza, a želio je formirati i arapsku ligu – koristeći arapske zatvorenike iz francuskog carstva, koji su u to vrijeme bili politički zatvorenici – unutar Njemačke.

Uz to, zamolio je Hitlera da javno objavi ono što je dotad njemačka vlada učinila potajno: da favorizira ‘eliminaciju židovskog narodnog doma’ u Palestini, piše Time.

Odluka je donesena nekoliko mjeseci ranije

Netanjahu je pak izjavio poluistinu kad je spomenuo Hitelrovu navodnu želju da protjera, ali ne i ubije, Židove. To je zaista bila politika njemačke vlade. Barem do 1938. godine.

Hitlerov odgovor al-Husseiniju 28. studenog, pokazao je doduše da je ta politika bila dijelom prošlosti i prije njihovog sastanka.

Velik broj dokaza ukazuje da je odluka o ubojstvu svih europskih Židova donesena u nekom trenutku šest mjeseci prije sastanka.

Pa i samo provođenje odluke počelo je neposredno nakon invazije na SSSR, 22. lipnja, kad su odredi Einsatzgruppen počeli okupljati Židove i ubijati tisuće njih tijekom proboja u SSSR.

31. srpnja Reinhard Heydrich iz SS-a dobio je direktivu da pripremi ‘konačno rješenje židovskog pitanja’, a počele su i pripreme za izgradnju logora smrti u Poljskoj.

Heydrich je ubrzo poslao pozivnice za Wannsee konferenciju, kojoj su prisustvovali svi njemački visoki državnici iz svih bitnih ministarstava, te su raspravljali o provedbi konačnog rješenja, kad ono bude napokon spremno u siječnju. Hitlerov odgovor Husseiniju odražavao je sve ove odluke i mjere.

Iako je al-Husseini to predložio, Hitler nije želio da se Arapi ponbune, bar ne u tom trenutku, jer nije očekivao da bi uspješno izveli planove u djelo. Obećao je da će se ‘baciti na to’ nakon što dublje prodre u SSSR i preko Kavkaza.

Ali istaknuo je da je njemački stav jasan: ‘Njemačka je u beskompromisnom ratu protiv Židova’, uključujući, naravno, i ‘nacionalni dom’ u Palestini.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)

Za horde djece diljem svijeta koja su odrastala gledajući Disneyeve crtiće, on je nasmijani, brkati animator koji je najmlađima podario neke od najomiljenijih likova

Međutim, otkriveno je da je Walt Disney bio i blizak povjerenik Federalnog istražnog biroa (FBI) koristivši svoje studije u cilju promocije agencija, dok je osoblje besplatno moglo boraviti u Disneylandu.

Papiri koji su objelodanjani pokazuju da je slavni animator obavještavao FBI o “komunistima” među njegovim zaposlenicima, dok je za jednog rekao da je simpatizer Rusije jer “nema religiju i često putuje u Moskvu u kazalište”.

Kako se navodi, odnos je započet 1947. godine, otprilike u isto vrijeme kada je Disney postao blizak prijatelj J. Edgar Hoovera. Te godine je Disney je ispričao američkom komitetu detalje štrajka u svom studiju 1941. za što je okrivio komunizam.

On je čak otišao toliko daleko da je jednog animatora idetifikciraopo imenu – David Hilbermana, za kojeg je rekao da je komunist i “mozak štrajka”.

Kako je veza s FBI postajala sve bliskija 1956. je otišao i korak dalje te agentima ponudio Disneyland na korištenje.

Prema FBI-u, “gospodin Disney je dobrovoljno dozvolio bespatan pristup svim objektima Disneylanda u službene i rekreativne svrhe”.

Dječji heroj se ni tu nije zaustavio već je ponudio i da na svojoj izložbi djeci i mladima predstavi rad agencija.

On (Disney) je pitao da bi bilo moguće pripremiti neku prezentaciju ili demonstraciju od strane FBI o tome kako agencija funkcionira – napisali su agenti.

Disneyjeve emisije promovirale FBI

Tvorac nekih od omiljenih dječjih likova također je ponudio i da sam napravi tri emisije koje su na kraju i emitirane 1958. godine, a promovirale su FBI kroz “Mickey Mouse Club”.

Emisija je uključivala dječaka reportera od 13 godina Dirka Metzegra, inače sina mornaričkog pukovnika, koji je napravio turu kroz FBI, a gledatelji su mogli vidjeti agente kako pucaju u mete, borilačke vještine, pa i da upoznaju Disneyevog bliskog prijatelja Edgar Hoovera.

Disney je prvotno htio prikazati kako dijete rukuje napunjenim pištoljem na mjestu zločina, ali su iz FBI tražili da se ta scena izbaci.

Možda i srećom, FBI je kasnije ipak odustao sudjelovati na izložbi, ali ne zbog toga što je Disney prestao inzistira. Walt Disney je inače mason 33. – najvišeg reda, studirao je studij manipulacije medijima, a u svojim animiranim filmovima je stalno prikazivao subliminarne skrivene poruke. Cinkao je ateiste i štrajkače koji nisu možda imali ni veze sa komunizmom, ail to njega nije bilo briga. Što reći nego… kakav lik, kao iz crtića!
 

 
(blic.rs)

Prije 24 godine i definitivno je stavljen pečat na sudbinu Titove Jugoslavije i dogovoren njezin kraj, a taj tajni plan “skovali” su lider Hrvata Franjo Tuđman i prvi čovjek Srba Slobodan Milošević na sastanku u Karađorđevu o kome se i nakon više od dva desetljeća i dalje samo pričaju TEORIJE ZAVJERE, a ovo je jedna od njih!

1991. godine na tajnom sastanku u Karađorđevu, predsjednici Srbije i Hrvatske, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, dogovorili su se o podjeli Bosne i Hercegovine io rušenju reformske jugoslavenske vlade premijera Ante Markovića. Održavanje ovog sastanka i dogovor nikada nisu službeno potvrđeno, ali su kasnije brojni izvori priopćili da za to imaju čvrste dokaze.

Do ovog susreta navodno je došlo na inzistiranje Stjepana Mesića, koji je hrvatskom predsjedniku predložio da se susretnu on i Milošević, kao predsjednici republika i Mesić i Jović, kao članovi Predsjedništva.

Prema riječima Stjepana Mesića ideja je bila da se kroz zajednički razgovor pronađe rješenje srpsko hrvatskog problema.

Tuđman i Milošević su se, ipak odlučili za samostalan susret i sastali se u nekadašnjem Titovom omiljenom lovištu.

Tuđmanu su mnogi tada zamjerili što je pristao da se sretnu u Karađorđevu, koje je u Hrvatskoj doživljavano negativno zbog sjećanja na 1971. godinu kada je u Karađorđevu donesena odluka o smjeni hrvatskog rukovodstvo i gašenja MASPOK-a.

Tuđman je u Karađorđevo došao sa šefom kabineta Hrvojem Šarinićem, koji je bio jedan od rijetkih koji je prisustvovao prvom dijelu njihovog susreta.

U tih prvih desetak minuta razgovora Tuđman je Miloševića optužio da on stoji iza “balvan revolucije” u Srpskoj Krajini i da je to loše za srpsko-hrvatske odnose.

Milošević je to sve negirao i rekao Tuđmanu: “Ja vjerujem da mi možemo sve te problem riješiti! Nakon toga otišli su u dugu šetnju “- priča Šarinić.

Mi smo Tuđmana svi čekali u Visokoj, gdje je bio Ured predsjednika i on se vratio s Hrvojem Šarinićem – priča Stjepan Mesić i dodaje:

Taj je nosio karte ispod ruke i Tuđman nam je tada rekao: Evo što Milošević nama predlaže – banovinske granice iz 1939. godine plus Cazin, Kladušu i Bihać … Pitao sam Tuđmana: A Alija? Vidim ovdje se dijeli Bosna, a nitko ne pita bosansku stranu.

Tuđman je odgovorio: Kad se Srbi i Hrvati slože u potpunosti – svi drugi su onda manje važni.

Mnogi političari iz bivše Jugoslavije tvrde da je Milošević na tim pregovorima zahtijevao sve teritorije na kojima su Srbi imali većinu. To je uključivalo npr. istočnu i zapadnu BiH. Po toj logici bi Tuđman i njegovo vodstvo osigurali dio BiH za Hrvate.

Taj se dio prvenstveno odnosio na zapadnu Hercegovinu gdje su Hrvati imali apsolutnu većinu. Između takve proširene Hrvatske i proširene Srbije bi trebala biti mala muslimanska drža.
 

 
 
(web-tribune,telegraf.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Jeste li konzervativni, slobodarski, kršćanin ili vlasnik oružja? Da li se protivite pobačaju, globalizmu, komunizmu, ilegalnoj imigraciji, Ujedinjenim narodima ili Novom svjetskom poretku?

Vjerujete li u teorije zavjere, vjerujete li da živimo u “posljednjim vremenima” ili da li ste ikada posjetili web stranice alternativnih vijesti? Ako ste odgovorili na bilo koje od ovih pitanja, vi ste “potencijalni terorist”, prema službenim državnim dokumentima SAD-a.

To su upravo one stvari protiv kojih su se naši praoci borili da nas zaštitie, ali danas se to sve mijenja.

Prema ovom dokumentu Barack Obama objavio je otvoreni rat, ne prema “islamskim teroristima” već protiv većine čovječanstva koji se odupire Novom svjetskom poretku, pa tako ako ne podupirete gay brakove, odnosno ako vjerujete u Božju riječ, ako ste pro-life aktivist ili ako ističete svoje domoljublje i protivite se globalizmu, vi ste ekstremist, a rat protiv vas je već počeo!

Znate li tko su ekstremisti? U svijetlu terorističkih napada na redakciju Charlie Hebdo u Francuskoj, Barack Obama je govorio vrlo žustro o potrebi pobjede u ratu protiv ekstremista, ali je i najavio globalni summit o ekstremistima na kojemu će se objaviti svjetski rat protiv ekstremizma, a koji će se održati idući mjesec.

To na prvu zvuči odlično, no prije toga bi trebalo utvrditi tko se smatra ekstremistom i protiv koga točno Obama i svjetski moćnici započinju rat. Koji su kriteriji prilikom utvrđivanja je li netko ekstremist? Kao što ćete vidjeti u nastavku, vaše poimanje ekstremizma se jako razlikuje od Obaminog poimanja ekstremizma. Kada napravite Google pretraživanje, naći ćete da se “ekstremist” definira kao “osoba koja drži ekstremne ili fanatične političke ili vjerske stavove, pogotovo onaj koji se posluži ili zagovara ekstremne mjere.” Ekstremizam može uzeti mnoge oblike, uključujući i politički, vjerski i ekonomski.”

Obratite pažnju da niti jedna od tih definicija koristi riječ nasilje. Dakle, ekstremisti su oni na temelju čijeg se vjerovanja da utvrdi da su ekstremisti.

Naime, elitisti poput Baracka Obame, riječju “ekstremist” daju mnogo šire značenje. U posljednjih nekoliko godina, riječ ekstremist je postala kodna riječ za one koji nemaju “prosvijetljeni” pogled na svijet. Ako su vaši stavovi o politici, religiji i društvenim pitanjima izrazito drugačiji od liberalnih, naprednih pogleda i “mainstream” pogleda, onda oni smatraju da ste ekstremist. To potvrđuje i službeni dokument američke Vlade točnije “Defense Equal Opportunity Management Institute”, odnosno dokument američkog ministarstva obrane, a koji im služi za trening vojske protiv terorizma.

Prema ovom dokumentu Barack Obama objavio je otvoreni rat, ne prema “islamskim teroristima” već protiv večine čovječanstva koji se odupire Novom svjetskom porektu, pa tako ako ne podupirete gay brakove, odnosno ako vjerujete u Božju riječ, ako ste pro-life aktivist ili ako ističete svoje domoljublje i protivite se globalizmu, vi ste ekstremist, a rat protiv vas počinje sljedeći mjesec.

Zanimljivo je kako se u službenom dokumentu kojeg možete provjeriti OVDJE u više navrata spominje da su ekstremisti oni koji se bore protiv Novog svjetskog poretka što samo potvrđuje da plan o novom poretku postoji i realan je, ali se njemu ne smijete protiviti ili ćete poslati ekstremist.

Mjere koje će se poduzimati protiv ekstremista vjerojatno će se dogovoriti na svjetskom summitu, no u svakom slučaju, one će biti žustrije pa se nemojte čuditi da primjerice zbog facebook statusa u kojemu se borite protiv abortusa ne završite i u zatvoru! Je li ovdje zapravo riječ o Biblijski najavljenim progonima kršćana koje je Obama javno najavio za idući mjesec? Provjerite popis onih koje američka vlada smatra ekstremistima, pa sami zaključite. No usput pogledajte logo piramide američke organizacije koja je objavila ovaj popis. Ne, nije riječ o luciferijanstvu i Novoom svjetskom poretku prorokovanom u knjizi Otkrivenja!

Ispod je popis 72 vrsta Amerikanaca koji se smatraju “ekstremistima” i “potencijalnim teroristima” u službenim državnim dokumentima SAD-a. Da biste vidjeli izvorni izvorni dokument u kojem je svaka točka još podrobnije opisana, samo kliknite OVDJE.

Kao što možete vidjeti, ovaj popis pokriva većinu građana …
POTENCIJALNI EKSTREMIST SU:

1. Oni koji govore o “osobnim slobodama”
2. Oni koji zagovaraju prava članica
3. Oni koji žele “da svijet bude bolje mjesto”
4. “Kolonisti koji su tražili oslobođenje od britanske vladavine”
5. Oni koji se zalažu za “pobjedu komunista”
6. Oni koji vjeruju “da su interesi vlastitog naroda odvojeni od interesa drugih naroda ili zajedničkog interesa svih naroda”
7. Svatko tko ima “političku ideologiju koja smatra da je država nepotrebna, štetna ili nepoželjna”
8. Svatko tko posjeduje “netrpeljivost prema drugim religijama”
9. Oni koji “poduzimaju mjere za borbu protiv izrabljivanja okoliša i / ili životinja”
10. “Anti-gay”
11. “Anti-Imigranti”
12. “Anti-muslimani”
13. “Patriot Pokret”
14. “Protivljenje jednakim pravima za homoseksualce i lezbijke”
15. Članovi stranaka koji se glasno zalažu za tradicionalnu obitelj
16. Članovi američkih obiteljskih udruga
17. Oni koji vjeruju da Meksiko, Kanada i SAD “potajno planiraju spojiti u EU-kao subjekt koji će biti poznat kao ‘Sjeverna američka unija’
18. Članovi američke granične policije / American Patrol
19. Članovi Saveza za američke imigracijske reforme
20. Članovi “Tennessee Freedom” koalicije
21. Članovi kršćanske mreže
22. Svatko tko je protiv Novog Svjetskog Poretka
23. Svatko tko se bavi teorijama zavjere
24. Svatko tko se protivi Agendi 21
25. Svatko tko se brine o FEMA kampovima
26. Svatko tko strahuje od kontrole oružja”
27. Pokret policija
28. Pokret suvereni građanin
29. Oni koji “ne misle da bi trebali platiti porez”
30. Svatko tko se “žali zbog pristranosti”
31. Svatko tko vjeruje da vlade rade urotu
32. Svatko tko je frustriran mainstream ideologijom
33. Svatko tko posjećuje aktivističke američke blogove
34. Svatko tko posjeduje ” web / blog za prikaz ekstremističkih stavova”
35. Svatko tko ide na ekstremističke skupove”
36. Svatko tko pokazuje izrazitu vjersku netrpeljivost
37. Svatko tko je osobno povezan s uvredama
38. Svatko tko “iznenada dobiva oružje”
39. Svatko tko “organizira prosvjede inspirirane ekstremističkim ideologijama”
40. Aktivisti
41. Desničarski ekstremist”
42. Građani koji su etiketirani kao domoljubi ili anti-UN
43. Oni koji se nazivaju Božjom vojskom
44. Oni koji su “žestoko nacionalistički aktivirani”
45. Oni koji su antiglobalisti
46. ​​Oni koji su “sumnjivi prema centraliziranoj federalnoj vlasti”
47. Oni koji se bore za poštivanje individualne slobode
48. Oni koji “vjeruju u teorije zavjere”
49. Oni koji imaju “uvjerenje da je nečija osobna i / ili nacionalni ‘način života’ pod napadom”
50. Oni koji imaju “vjeruju da je potrebno pripremiti se za napad, bilo kroz sudjelovanje u paravojnim priprema i treninzima ili koji se pridružuju pokretu preživljavanja”
51. Oni koji bi “nametnutnuli stroge vjerske zakone u društvo (fundamentalisti)”
52. Oni koji bi “umetnuli religiju u političku sferu”
53. Svatko tko bi “politizirao religiju”
54. Oni koji “podupiru političke pokrete za autonomiju”
55. Svatko tko je “protiv abortusa”
56. Svatko tko je “anti-katolički”
57. Svatko tko je “protiv nuklearne energije”
58. “Desničarski ekstremista”
59. Oni koji se zalažu za “povratak veterana”
60. Oni zabrinuti za “ilegalne imigracije”
61. Oni koji “vjeruju da imaju pravo nositi oružje”
62. Svatko tko se bavi “gomilanjem municije”
63. Svatko tko pokazuje “strah od komunističkih režima”
64. “Pro-life aktivisti”
65. Oni koji su protiv ilegalne imigracije
66. Oni koji govore o “Novom svjetskom poretku” na pogrdnan način
67. Oni koji imaju negativan stav prema UN-u
68. Oni koji su se protive prikupljanju saveznih poreza na dohodak
69. Oni koji podržavaju bivše predsjedničke kandidate Ron Paul, Chuck Baldwin i Bob Barra
70. Oni koji prikazuju “Gadsden zastavu” (“Ne gazite me”)
71. Oni koji vjeruju u posljednjim vremenima
72. Evanđeoski kršćani

I što kažete? Jeste li se pronašli u popisu? Ako jeste, oprezno, jer sve je izvjesnije da je motirani napad na Charlie Hebdo poslužio kako bi kvazi borci protiv terorizma (a u stvarnosti elita koja gradi novi poredak) imali pravo na potpuno kontrolu nad vama, vašim stavovima, mailovima i drugim korisničkim računima te djelovanjima zbog kojih će se vrlo brzo ljudi početi progoniti.
 
Trening video instituta koji je izdao ovaj priručnik:
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(vestinte.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Osjećaj beznađa je globalan, a ne vezan tek uz područje Hrvatske i Balkana. Čini ti se da će neki pozitivni mladac zamijeniti onog nekog starog gnjavatora, a kad ono, tip se učas pretvori u malog diktatora, pa se s nostalgijom sjećaš stare garde i uviđaš kako je imala ljudsko lice. To se događa posvuda.

Piše: Krešimir Mišak

Dok sam se dosađivao čekajući da limar završi posao na mom autu, slušao sam radio u njegovoj radionici. Voditeljica je najavljivala emisiju koja će se baviti pitanjem novog sustava koji će zamijeniti stari. Konstatirala je da se današnji sustav očigledno raspada, u Americi pod posljedicama kreditne krize, a u Europi propada dosadašnji koncept eura, na Bliskom istoku u nizu revolucija došlo je do velikih političkih promjena. Pitanje je, rekla je, koji će sustav zamijeniti ovaj postojeći koji propada?

Odgovor je, naravno, očigledan (mada njoj ne) – centralizirana svjetska diktatura kineskog tipa. Bar je takva namjera ili inercija matrice ili Kontrolnog sustava. Kao što je očigledno da su sve tri stvari koje je nabrojila kao simptome rušenja starog sustava nastale zakulisnom manipulacijom onih koji žele uspostaviti novi sustav, koji su i sami potrošni robovi tog sustava. Jesu li dva i dva ikada očiglednije bili četiri?

Rijetko kad se spominju očigledne sličnosti sustava koji je vladao SSSR-om i EU-om. Kao što je to i sam nastanak SSSR-a, u vrijeme dok nije bilo društvenih mreža da se revolucije istovremeno mogu pokretati po cijelom svijetu. Moralo se djelovati lokalno pa je poslana skupina “revolucionara” na čelu s Lenjinom. Pripomogli su rušenju jednog sustava, a da je tada bilo radija vjerojatno bi se neka radijska voditeljica pitala isto kao i ona od maloprije: koji će sustav zamijeniti propadajući?

Naravno, Lenjinovi komunisti su imali rješenje na papiru, ali to je bio do tada novi i neviđeni poredak, još nepotrošen i nitko nije znao kako će zapravo izgledati. Kao što se pokazalo, Lenjinov sustav, koji se proglašavao borcem protiv nepravde, postao je neviđeno totalitarno društvo nepravde koje je uzrokovalo smrt milijuna ljudi, strah, izolaciju i nadgledanje. Spomenimo i to da danas više nije nepoznato u kojoj su mjeri Rockefelleri i Rotschildi preko obitelj američkog establišmenta kao što su Harrimani financirali Lenjinove “komuniste”. Netko bi se opet mogao zapitati kako to da su najveći kapitalisti financirali borce protiv samih sebe.

Ulaganje u sustav nadzora ljudi i događaja

Ako biste na trenutak skinuli zamagljene naočale s očiju, odgovor bi bio dosta očigledan. To je zato jer ti tipovi smatraju da se sve te promjene njih ne tiču, oni će uvijek biti iznad njih, jer će neizravno posjedovati i vladati i tim “radničkim” državama, kroz manipulaciju politikama svojih zemalja i gospodarenja tokovima novca.

Toliko je to jednostavno, a još je jednostavnije podleći slikama prikazanim u novinama i smetnuti s uma da se ista ruka nalazi iza svih sukobljenih strana današnjeg svijeta. Ono što se financijerima sviđalo u SSSR-u jest sustav nadzora i kontrole nad ljudima, kao i umjetno stvaranje neprijatelja Zapada, to je zapravo ono u što su oni investirali.

Dr. Richard Day, profesor pedijatrije i državni znanstveni direktor iluminatskog (nazovimo ga tako radi lakšeg sporazumijevanja) paravana, udruge “Planirano roditeljstvo” je 20. ožujka 1969. na Pitsburškom pedijatrijskom društvu pred osamdesetak liječnika opisao kako će izgledati svijet bliske budućnosti. Pobačaj više neće biti protuzakonit i bit će prihvaćen kao nešto potpuno normalno, rekao je. Opskrba hranom bit će nadzirana tako da je nitko neće moći dati nekom “bjeguncu iz sustava”.

Privatna proizvodnja hrane bit će zabranjena jer će se uporno ponavljati kako takva proizvodnja nije sigurna. Mladi će se školovati duže, ali pritom ništa neće naučiti, dok će važnost obitelji biti umanjena posredstvom manipulacije. Postojat će ograničenja u vezi s putovanjima, a privatno vlasništvo u području stanovanja posve će nestati.

Povećat će se doze nasilja, pornografije i opscenosti u medijima i filmovima, što će ljude učiniti manje osjetljivim na nasilje i pornografiju te će ih navesti na zaključak kako je život kratak, neizvjestan i surov. Glazba će biti sve “gora i gora”, a koristit će se u programiranju percepcije. Društvo će biti žestoko kontrolirano, a ljudi će biti elektronički praćeni. Odavno utemeljene zajednice bit će uništene nezaposlenošću i masovnom migracijom. Modifikacija vremena bit će korištena kao sredstvo ratovanja, kako bi se izazvale suše i glad.

Sve to, rečeno 1969. godine, neugodno podsjeća na današnji svijet, zar ne?

Nove garniture upravljača sve dehumaniziranije

Dobro prikazuje kako sestezanje Kontrolnog sustava manifestira na puno načina, a svaki je tek djelić cjelovite slike, koju je dr. Day tako zgodno sažeo. Financijski pritisci s domino-učinkom su najvidljiviji. Potom, kao da nove garniture upravljača, na svim razinama, postaju sve udaljenije od ljudi, sve dehumaniziranije.

Čini ti se da će neki pozitivni mladac zamijeniti onog nekog starog gnjavatora, a kad ono, tip se za čas pretvori u malog diktatora, pa se s nostalgijom sjećaš stare garde i uviđaš kako je imala ljudsko lice. To se događa posvuda, s kim god sam načeo tu temu imao je ista iskustva.

Pa onda, u ono vrijeme dok su nas mediji zabavljali wikileaksima i uhićenjem bivšeg premijera i sve to predstavljali kao velike promjene, negdje sam pročitao da je Sabor te godine donio više zakona nego u zadnjih deset godina. Nelagodno. Je li itko od onih koji su dizali ruku pročitao sve te zakone? Je l’ itko nama i objavio što u njima piše? Zašto tako hitno, tako naglo i u tišini?

Dok su se wikileaksi koristili za promociju borbe za istinu, ispričat ćete me što više ne vjerujem u glavne priče velikih medija, pogotovo kad čitam (ali ne na prvim stranicama) da se iza brda valjaju zakoni o kontroli Interneta u SAD-u, a jedan od povoda za uvođenje tih mjera „povećanja nacionalne sigurnosti” bit će i sami wikileaksi. Baš wicky, zar ne? Sve na jednom mjestu – i problem i reakcija i rješenje. Zašto Assange svoja otkrića objavljuje kroz New York Times, jedno od glavnih glasila Elite? Zašto se nikad nigdje u WikiLeaksima ne spominju tajne operacije Mossada i družbe, a ne samo neke benigne stvari na razini tračeva?

Nadalje, u koliko malo vremena su nadzorne kamere postale svakodnevna stvar? Pa ima ih čak u liftovima i haustorima stambenih zgrada, posvuda me snimaju, a to mi ne pridonosi osjećaju slobode, a još manje sigurnosti. Sigurnosne kamere mi stvaraju osjećaj nesigurnosti, nije li to apsurdno? Pravi novoorvelovski jezik, “sigurnosna kamera”. Imao sam prilike nekoliko puta gledati učinak kamera na djelu.

U jednom slučaju je čovjek vidio na snimci klinca koji mu je sastrugao naljepnicu sa zvona, ali nije ga mogao identificirati, em ga nije poznavao, em mu nije ni vidio lice dobro na snimci, pa je sve bio ćorak. U druga dva navrata pomoću kamera su optuženi nevini ljudi jer su “šerloci” iz osiguranja i policije “povezivali pojmove” – prijatelj dade prijatelju nešto preko ograde firme i odmah je optužen da je krao iz firme, mada se kasnije ustanovi da se ništa nije zbivalo nego je toj dvojici tako bilo kraće i jednostavnije. Ili kamera snimi nekog kako izlazi iz ureda s malim ruksakom na leđima točno na vikend kad je netko ukrao neki monitor iz ureda. I hop, evo ga ubrzo na policiji kako ga se ispituje, mada osoba nije bila ni kriva ni dužna. Drugim riječima, ništa od tih kamera po pitanju lova na kriminalce.

Svi smo u istom kotlu

Osjećaj beznađa je globalan, a ne vezan tek uz Hrvatsku i Balkan. Svi smo u istom kotlu, to je jasno, ali zašto nikako na zelenu granu? U školi su me učili da svijet cijelo vrijeme napreduje, da znanost napreduje, da društvo napreduje – a na kraju, od silnog “napretka” ljudi su sve zgrčeniji, ustrašeniji, bolesniji i depresivniji. Globalno gledano, umjesto da je sve manje, zapravo je sve više gladnih, beskućnih, bolesnih i slično. Izraženo u hladnim brojkama. Pljuc na takav napredak. Tu zapravo napretka i nema, to je nazadak. Jer ili si sretan ili nisi, to se računa.

Kao i obično, imamo opcije odgovora: a) stvari spontano idu nagore i b) netko se silno trudi na ih usmjeri nagore. Zbog odgovora “B” kod ljudi nastaje taj sve univerzalniji i sve prisutniji, neodrediv osjećaj stezanja obruča. Ali da se ne bismo zavaravali, niti odgovor “A” u srži nije različit. Postavimo stvari ovako: ako svijet stalno ide nagore po pitanju sreće za njegove stanovnike, onda znači da su da vladajuće garniture, društveni sustavi i njihovi misaoni obrasci koji upravljaju svijetom potpuno nesposobni i potpuno pogrešni. A opet, očekujemo da oni smisle neko rješenje.

Postoji li još netko tko misli da te iste garniture i sustavi mogu iznjedriti ikakvo rješenje ili neki smjer boljitka za ljude?

To se još jedino može pročitati … pa, samo u svim vijestima, na svim svjetskim i domaćim televizijama, radijima i dnevnom tisku.
 
(uredio:nsp)

Globalizacija i novi svjetski poredak ulaze u svoju pomahnitalu razobručenu fazu, kada su realne i sve veće opasnosti od izbijanja trećeg svjetskog rata, koji su globalisti izgleda davno isplanirali kako bi omogućili konačni trijumf svog dugo sanjanog svijeta zla, svijeta bez slobode i prava, koji se drugačije ne bi mogao nametnuti čovječanstvu, ma koliki postotak medijski zombiranih i od realnosti odvojenih ljudi uspijevao proizvesti u sekundi.

Za ovaj rat, u kome će se koristiti ne samo nuklearno već i biološko, kemijska, kao i elektromagnetsko i drugo tajno oružje, treba biti spreman. Naš gost Joel Skousen mnogo je napravio na upućivanju ljudi kako strateški razmišljaju o ovim opasnostima i što je neophodno učiniti kako bi se osposobili za strateško razmišljanje i djelovanje.

Skauzen je teoretičar i analitičar politike, specijalist za filozofiju prava i ustavne teorije, a također i dizajner visokosigurnosnih stanova i skloništa. Skauzen je dizajnirao samoodržive kuće najvećeg stupnja sigurnosti diljem Sjeverne, Srednje i Južne Amerike. Nedavno se pojavilo i treće izdanje Skauzenove knjige Strateška relokacija – Sjevernoamerički vodič na sigurna mjesta, koja razmatra strategije pripreme za opstanak u situacijama krize, kao i u najekstremnijim situacijama, koja je doživjela veliki uspjeh u SAD.

Skauzen je bio pilot vojnih zrakoplovnih snaga SAD tijekom rata u Vijetnamu, a potom je osnovao tvrtku specijaliziranu za projektiranje i izgradnju stanova i skloništa visoke sigurnosti. Tijekom osamdesetih bio je na čelu Konzervativnog nacionalnog komiteta u Washingtonu, a istovremeno i izvršni urednik magazina Conservative Digest.

Trenutno je i glavni urednik i izdavač časopisa World Affairs Brief i glavni urednik časopisa Cogitations, specijaliziranog za pitanja zakona i rada vlade SAD. Autor je velikog broja knjiga, među kojima su i Sigurna kuća – Arhitektura, konstrukcija i izgradnja samodovoljne kuće i skloništa (The Secure Home – Architectural Design, Construction and Remodeling of Self-Sufficient Residences and Retreats); Kako izgraditi sigurno sklonište u kući (How to Implement a High Security Shelter in the Home); Temelji idealne države (Foundations of the IdealState) …

Vaša knjiga Strateško relociranje izašla je do sada u tri izdanja i mnogi Amerikanci i ljudi diljem svijeta smatraju je knjigom od najvećeg značaja, budući da je strateško mišljenje ljudi ono koje bi moglo spasiti brojne živote danas kada se opasnost od trećeg svjetskog rata, koji će , po vašem mišljenju biti nuklearni rat, pokazuje vrlo realnom. Kako ste odlučili napisati ovu knjigu i što sintagma “strateško relociranje” zapravo označava?

“Gotovo četrdeset godina radio sam kao arhitekt za projektiranje visokosigurnosnih rezidencija i skloništa u Sjevernoj i Srednjoj Americi. Tada sam počeo razvijati svijest o tome kakve prijetnje postoje, koje regije su sigurne, koje nisu, a kada je došlo do Y2K računalne krize – takozvane milenijske bube – napisao sam prvo izdanje knjige Strateško relociranje.

U Americi je postojala velika zabrinutost ljudi zbog mogućnosti da ostanu bez struje, vode, hrane i sigurnosti i mnogi su razmišljali da napuste gradove radi odlaska na sigurnija mjesta. To me je motiviralo da napišem Strateško relociranje. Nisam bio zabrinut u vezi s krahom društva 2000. godine i vjerovao sam da će vlada popraviti većinu stvari, kao što i jeste, tako da je došlo samo do pet većih incidenata.

Ipak, knjiga je bila veoma popularna i još uvijek je. Novo, treće izdanje knjige ima ogroman broj mapa u boji i razlikuje se od prvog izdanja i po tome što se u njoj analizira sigurnosna pozicija zemalja u cijelom svijetu. “

Jedna od najopasnijih situacija s kojom se čovječanstvo danas suočava je ona koju nazivate realizacijom nezamislivog – nuklearni rat. Mislite da je nuklearni rat neizbježan?

“Da. Globalistima je taj rat neophodan kako bi ukinuli slobodu u svijetu i realizirali do kraja novi svjetski poredak. Za taj dugoplanirani poredak neophodni su im ratovi, a za ratove – neprijatelji. Moj ujak Skousen, W. Cleon napisao je knjigu koja je izašla početkom pedesetih godina 20. stoljeća. U toj knjizi detaljno je pokazano kako je američka vlada, zajedno s raznim bogatim bankarima, dovela komuniste na vlast u Rusiji i podržala Lenjina u Europi pobijediti belogardejce koji su se borili protiv boljševika.

Također govori io tome kako je ta ista garnitura pomogla da se na vlast u Kini dovede Mao Zedong, ne šaljući vojnu pomoć Chiang Kai-sheku. Dokumentirao je i kako su podržali dolazak komunista na Kubu, uskraćujući vojnu pomoć Batisti, i tako dalje. “

Što je bio cilj uvođenja komunizma? Da li je uništavanje ruske kraljevske obitelji Romanov i pravoslavne kršćanske religije bio jedan od ciljeva koji se želio postići? Kakvi su bili zaključci koje je izveo Vaš ujak Cleon?

“To i jeste bio jedan dio procesa – neki od velikih bankara imali su problem s carem Nikolajem, koji nije prihvaćao njihove zahtjeve o bankama u Rusiji. Ipak, glavni razlog koji je moj ujak video jeste činjenica da je State Department bio pun komunista, komunističkih agenata – ljudi koji su tajno radili za komuniste, što je sabotiralo našu vanjsku politiku.

Ipak, kasnijih godina je uvidio da su zapravo tada u State Departmentu postojali ljudi na višim položajima koji nisu bili komunisti, a koji su komuniste štitili i odbijali ih ukloniti s pozicija koje su zauzimali. On je otkrio da ovi članovi State Departmenta nisu bili komunisti već oni koje mi danas zovemo – globalistima.

Dakle, globalisti nastavljaju s realizacijom cilja uništenja slobode u Americi i zamjeniti je sa globalnom vladom. Da bi im to pošlo za rukom, bili su im, i sada su im potrebni – ratovi. Jedino u stanju jedne tako ekstremne situacije kakav je rat mogu prisiliti ljude da načine izbor koji ni u kojim drugim okolnostima na bi ni uzeli u obzir. I oni su sustavno i planski stvarali neprijatelje SAD kako bi mogli započeti ratove koji bi im omogućili da na rukovodeće pozicije u zemljama postave ljude koje oni kontroliraju.

Sloboda nikad nije bila cilj ovih operacija kojima je trebalo omogućiti da sustav u tim zemljama funkcionira kao nešto tek malo bolje od diktature. Igrali su igru ​​stvaranja neprijatelja, a zatim nametanja rješenja koje nikada nije bilo pravo rješenje. To je dugotrajna agenda koja još uvijek traje. Tako je Anastasio Somos zbačen u Nikaragvi od strane američke vlade, koja ga je prevarila dajući mu lažna obećanja da će biti organizirani izbori, a zatim su ga izdali. Izdali su slobodu u Nikaragvi. I nedavni rat na Balkanu je vođen tako što su globalisti uništavali civilnu infrastrukturu na Balkanu.

Ovo je iznimno važan događaj koji pokazuje metodologiju koju globalisti koriste za postizanje svojih mračnih ciljeva, a jedan od središnjih je pokretanje velikog trećeg svjetskog rata, kako bi im pošlo za rukom da Amerikancima predaju u ruke militarističku globalnu vladu.

U tom cilju oni kontinuirano kreiraju sliku Zapada kao svjetskog nasilnika broj jedan; kao nekog tko sustavno i strateški unosi antagonizme na svim razinama, ko intervenira i okupira zemlje diljem svijeta. To je najdjelotvornija metoda za sijanje mržnje prema Zapadu.

I uspjelo im je. Moje je mišljenje da je pad Sovjetskog Saveza predstavljao brižljivo kreiranu obmanu, da su se komunisti samo pritajili u podzemlju i nipošto nisu zaista predali vlast. Gorbačov i Jeljcin bili su njihove lutke na koncu. Nakon onoga što je predstavljeno kao pad komunizma, slobodno tržište i Amerikanci bili su vrlo popularni u Rusiji. Uživali su dobrodošlicu i bili su prihvaćeni.

Vi u bivšoj Jugoslaviji sigurno znate da je ovaj rat Zapad provocirao i izveo, izazvavši ogromnu mržnju slovenskih naroda prema Zapadu i međusobnu mržnju. Ne radi se tu ni o kakvoj gluposti; to je napravljeno namjerno kako bi se Sloveni otrovali mržnjom prema Zapadu i potom vrlo lako vratili u “dobre, stare” dane komunizma kad Rusija i sovjetska moć očita Zapadu lekciju.

Bombardiranja i okupacije koje se provode u ime američkog naroda ne odvijaju se na temelju volje i želje američkog naroda, već američke vlade, koju u SAD kontroliraju globalisti, kreatori i sprovodioca ove agende zla. Iz istog razloga oni, kontinuiranim intervencijama i okupacijama, okreću i muslimane protiv Zapada. Vlada SAD financira i kontrolira mnoge terorističke grupe.

Primjenjuje se neprekidno i doktrina stvaranja konflikata uništavanjem vlastitog naroda lažnim napadima koje mi zovemo False Flag operacijama. To je istina s kojom se moramo suočiti i naučiti da je prepoznajemo.

Naša vlada je znala za Pearl Harbor i potaknula je Japance da napadnu kako bi im taj napad poslužio kao okidač za ulazak u rat; odgovorna je dakle za smrt 300 Amerikanaca koji su u tom napadu poginuli. Jedini način da se izjasne za rušenje Svjetskog Trgovačkog centra 11. rujna 2001. godine je da je vlada postavila eksploziv u zgradama.

Avioni nisu uništili zgrade, a teroristi ga nisu mogli postaviti, budući da im je za taj posao bilo potrebno osamdeset do sto eksperata. To je mogla učiniti samo naša vlada. Radi se, dakle, o zloj vladi koja nema nikakvih obzira prema ljudskim životima.

Vlada je nemilosrdna i čak kreira ubojstva putem kontrole uma, hipnoze, što je upotrijebljeno u slučaju ubojstva u školi “Sandy Hook”. Kriminalci ne idu po školama kako bi ubijali ljude. To će učiniti samo onaj koji je pod djelovanjem hipnoze, psihotropnih lijekova koji mijenjaju ponašanje ljudi, i ja mislim da je tako realiziran “Sandy Hook” pokolj, a cilj je bio pomoći ukidanju drugog članka ustava SAD koji osigurava da Amerikanci posjeduju oružje.

Slična stvar je napravljen u Škotskoj kako bi se uvela kontrola oružja u Velikoj Britaniji. Tvrdilo se da je ubojica izvršio samoubojstvo nakon masakra, ali metak u njegovoj glavi nije odgovarao pištolju koji je bio u njegovoj ruci. Dakle, radi se o sustavu čistog zla spiritualnih dimenzija. “

Realizacija ove agende nije moguća bez trećeg razornog nuklearnog rata. Koliko nas godina, po Vašoj procjeni, dijeli od ovih dešavanja?

“Ta agenda uspostavljanja svijeta bez slobode konačno podrazumijeva i vođenje svjetskog atomskog rata. Ne vjerujem da će taj rat biti izazvan napadom na Iran. Ne mislim da će se nuklearno oružje koristiti protiv Irana, ali, čak ako bi se i koristilo, Rusi i Kinezi još nisu spremni napasti Zapad. Mislim da su osam ili deset godina daleko od toga da budu spremni u vojnom smislu, osobito od stvaranja velike moderne mornarice sposobne za svjetski rat …

Mislim da se Sjeverna Koreja čuva kao okidač za Treći svjetski rat. Neophodno je razumjeti razlog zbog kojeg SAD tretiraju Sjevernu Koreju pasivno i popustljivo u usporedbi sa Iranom. Da je, primjera radi, Iran prijetio Americi da će baciti nuklearnu bombu na SAD, kao što je to bio slučaj sa Sjevernom Korejom, Iran bi bio bombardiran istog momenta. Međutim, kada Sjeverna Koreja prijeti da će baciti nuklearnu bombu na Ameriku, mi ništa ne poduzimamo i čak dajemo Sjevernoj Koreji obećanje da nećemo zahtijevati promjenu režima, iako je to najtiranskiji režim na svijetu.

Izjavimo da vojna opcija nije na dnevnom redu, a opet prijetimo vojnim napadom na Iran, koji nam nikad nije prijetio. Zašto je najgori neprijatelj zaštićen, a onome tko nas neusporedivo manje iritira prijetimo svakodnevno? Razlog je taj što je Sjeverna Koreja marionetska država “crvene” Kine i ona bi mogla napasti Zapad kako bi izazvala treći svjetski rat u vrijeme kada Rusija i Kina budu bile spremne da vode taj rat. “

Globalizacijski proces dugog trajanja, kojim se uspostavlja novi svjetski poredak i svjetska vlada, vidite kao realizaciju strategija zla. Kako biste objasnili ovo strateško zlo, sustavno zlo koje se realizira na strateške načine? Koja je bazična strategija, polazna točka zla? Koji su vidljivi i nevidljivi dijelovi sustava novog svjetskog poretka koji radi na realizaciji agende zla?

“To je vrlo dobro pitanje. Jedna stvar koju sam razvio u svojoj analizi ove strateške prijetnje je nešto što se odvija desetljećima i stoljećima. Čak i ukoliko pogledamo modernu povijest komunizma, vidjet ćemo da je naša vlada radila na uspostavljanju komunističkih sila. U pitanju je razdoblje od najmanje 120 godina.

Nijedna pojedinačna zla osoba nije u stanju održati postojanje takve strateške prijetnje, prijetnje koja je toliko konzistentna. Eventualno bi mogla dobiti jednog potčinjenog da nastavi njenu viziju, ili dva, tijekom najviše, recimo, šezdeset godina. Ali ovo što se događa odvija se generacijama i jedini način da se to objasni jeste da postoji neko sustavno zlo u svijetu, koje ima takvu silu da ljude na zemlji vodi i usmjerava, govori im što da rade.

Ja vjerujem u Boga i vjerujem da Bog ima moć inspirirati ljude da rade dobre stvari. Isto tako vjerujem da postoje suprotne sile, zle, luciferijanske, sotonske, koje usmjeravaju jedno dosljedno kretanje prema ovom velikom zlu. Prema tome, mislim da u suštini pakt s vragom, faustovski pakt, zaista jeste pakt s ovim zlim silama, i to ne samo za moć, ne samo za vino, žene, luksuz, već je u pitanju pakt u cilju stjecanja moći imuniteta.

Pod tim podrazumijevam da je vladin sustav moći vrlo atraktivan za ljude koji su se bavili nelegalnim stvarima; koji su bili korumpirani tijekom svojih života, ne samo zbog toga što im je obećan imunitet u ovom životu kontroliranjem sudova, odsustvom bilo kakvog kaznenog progona, već mislim da su im luciferijanske sile obećale imunitet i poslije smrti – da neće morati susresti s Božjim sudom ako im pomognu u uništavanju dobrote na zemlji. To je moja točka gledišta, filozofska ili teološka, ​​i to je ono u što ja vjerujem. “

Vi, za razliku od brojnih drugih analitičara u svijetu, vjerujete da postoje tri predatorska središta, a ne samo zapadni.

“Radi se o velikoj kontroverzi među onima u SAD koji vjeruju u “zavjeru” koja stoji iza oduzimanja slobode ljudima. Većina vjeruje da angloamerički establišment, kao najveći predatorski centar svijeta, što globalizam jeste – kontrolira sve druge. Mnogi vjeruju da oni kontroliraju i Rusiju i Kinu, ali ja ne.

Mnogo od onoga u što vjeruju zasnovano je na razgovoru koji je Norman Dodd vodio s Rowan Gaither, predsjednikom zaklade Ford 1954. godine. Norman Dodd je u to vrijeme bio direktor stožera Specijalnog kongresnog komiteta za istragu rada zaklada koje su oslobođene plaćanja poreza (kakve su Rockefeller, Carnegijeva, Fordova i ostale). Ovaj odbor se često spominje kao Reece odbor, po njegovom predsjedniku, američkom kongresmenu Carol Reece.

Dodd je postavio Gaither pitanje zbog čega ove zaklade daju pomoć komunističkim zemljama, kakva je Rusija, čime zapravo podržavaju tiraniju Staljina … Gaither je odgovorio da imaju naređenje od američke vlade da pokušaju formirati mirnu integraciju komunizma i kapitalizma.

Ali to je bila laž: pravi “zavjerenik” koji pokušava stvoriti neprijatelje nikada ne bi rekao kongresnom istraživaču pravi razlog. Dao mu je logični izgovor, kako bi prikrio pravi razlog. I to je tako formulirao: pokušavamo integrirati dva konfliktna društva mirnim putem. Ali i komunisti i angloamerički establišment su znali da neće biti mirne integracije.

Faktički on je lagao. Zaključak koji su mnogi Amerikanci izvukli iz ovog odgovora je da angloamerički establišment kontrolira Rusiju, te da rata neće biti. No oni se grdno varaju.

Postoji razlika između kontrole i pomaganja neprijatelju a da ga ne kontrolirati. Iz “Venona” transkripata (“Venona projekt” je naziv za dugotrajnu tajnu suradnju obavještajnih agencija Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva na Kriptoanaliza poruka poslanih od obavještajnih službi Sovjetskog Saveza) vidimo kako lideri u Sovjetskom Savezu kažu: “Nismo mogli povjerovati da su Amerikanci toliko glupi da su nam dozvolili da se tako lako infiltriramo u njihove redove “.

I, nakon pada Sovjetskog saveza, ljudi uz KGB su razgovarali s ljudima iz CIA koji su preplavili Europu i u tim razgovorima nisu propuštali kazati kako je bilo nevjerojatno lako prodrijeti na Zapad. Ono što ljudi iz KGB nisu razumjeli bilo je to da je američka vlada pomagala i olakšavala taj prodor kako bi omogućila da Rusi izvedu pripreme za rat, kako bi osigurali da Rusija stekne veće samopouzdanje i napadne Zapad.

Globalistima je neophodno da Rusija napadne Zapad jer ne žele snositi odgovornost za izbijanje rata. No, s druge strane, infiltracija špijuna KGB omogućila je da Rusi shvate da SAD posjeduje vrlo naprednu tajnu tehnologiju i vrlo opasno tajno oružje, i danas imaju bojazan da postoje neki novi sustavi i da bi mnogo riskirali ukoliko bi napali Zapad prerano. Rusija i Kina su trenutno u privremenom savezu protiv Zapada. Globalisti na Zapadu će pokušati navesti Rusiju i Kinu da prve napadnu, a nuklearni rat će početi pošto Sjeverna Koreja napadne Južnu Koreju.

Zapad će morati uporabiti taktičko nuklearno oružje da bi zaustavio ogromnu vojnu silu koju Sjeverna Koreja ima. U pitanju je deset puta veća vojna sila nego što je ima Južna Koreja, zajedno s trupama SAD na jugu. Kina bi mogla to iskoristiti kao izgovor za uporabu nuklearnog oružja da bi osujetila “svjetskog nasilnika”.

Tako će početi treći svjetski rat. Mislim da SAD želi apsorbirati prvi nuklearni napad na vojne ciljeve u SAD, tako da, kada globalisti izađu iz svojih bunkera, poslije napada (a izgradili su mnogo dubokih bunkera, i to ne kao zaštitu od terorizma, već od nuklearnog rata), tvrdit da su ih Rusi i Kinezi prevarili i pozvati će ljude da se priključe militarnoj Ligi za demokraciju novog svjetskog poretka, kako bi vodili rat. Tijekom ovog rata Kina će napasti i okupirati cijeli Daleki istok, Od Japana do Australije, da bi napravila zaštitnicu ruskom napadu Zapada.

Vjerujem da će u jednom trenutku tijekom rata Zapad napraviti dogovor s Kinom da napadne Rusiju s leđa. To je ono što predatori rade. To je ono što diktatori rade. Oni izdaju jedni druge na kraju. Mislim da bi Zapad mogao pobijediti u ratu ako bi Kina izdala Rusiju, i korist za Kinu bila bi u tome što bi Rusija bila eliminirana, što je glavni cilj trećeg svjetskog rata za globaliste sa Zapada. Nakon toga, postojala bi samo dva predatorska središta. Angloamerički establišment želi da Kina ostane neprijatelj jer bi to opravdalo njihovo istrajavanje u militarizaciji novog svjetskog poretka i trajno oduzimanje suvereniteta državama. “

Pređimo sada na strateško relociranje. Kako u perspektivi nuklearnog rata razmišljati strateški? Kakva je pozicija Europe i svijeta danas, iz kuta neophodnog strateškog relociranja? Što predlažete nama u bivšoj Jugoslaviji?

“U Europi je vrlo teško pripremiti se za strateško relociranje zbog velike gustoće naseljenosti. Knjiga Strateška relokacija je vodič za ljude koji žive na prostoru Sjeverne Amerike. U Europi je situacija u tom smislu vrlo nepovoljna: mnogo ljudi živi u prenapučenim gradovima, ima vrlo mnogo visokih zgrada. U prosjeku u Europi živi oko 2.000 stanovnika po četvornom kilometru u najvećim gradovima.

U takvim uvjetima nemoguće je preživjeti bez stalnog dotoka hrane, električne energije, vode, tako da, ukoliko ne živite u seoskim sredinama, ne možete osigurati osnovne životne potrebe. U uvjetima krize, rata, nuklearnog udara, udara elektromagnetskog pulsa koji automatski uništava dotok električne energije, u gradovima je nemoguće opstati. Dakle, strateško relociranje podrazumijeva napuštanje velikih gradova i gradova uopće, i odlazak u seoska područja. To u Europi nije moguće zbog nedostatka zemljišta. “

Na području Balkana je suprotna situacija: naše planine, naša sela su ispražnjena i svi su pohrlili u gradove, dakle u garantiranu propast u slučaju globalnog rata. Politika preseljenja bila su snažno poticana i promovirana u vrijeme socijalističkog razdoblja, ali su se nastavila i nakon “demokratskog” porobljavanja koje je otpočelo 5. listopada 2000. godine.

“Znate, globalisti, socijalisti i komunisti obožavaju urbanizaciju. Oni žude da sve ljude drže u gradovima kako bi ih lako kontrolirali i gdje bi ljudi bili držani kao taoci gospodarske politike, taoci svog posla, taoci opskrbe hranom. Držani su tu kako ne bi mogli da pobjegnu i kako bi bili pijuni u rukama svojih vlada.

Pošto je u vašoj zemlji dosta praznog seoskog i planinskog prostora, savjetujem svima da obavezno napuste gradove i kupe imanje. Dovoljno je posjedovati hektar zemlje i mogu biti potpuno ekonomski samostalni, uzgajati vlastitu hranu, nabaviti nekoliko pilića i koza. Postoje prirodni načini za vrlo učinkovito korištenje zemlje. Važno je imati zalihe vode i to je primarna i najvažnija strategija. To je osnova strateškog planiranja. Važno je ne kupovati zemlju blizu prometnica koje će postati kanal za one koji se nisu strateški relocirali.

Masa će u panici napuštati gradove i ljudi će se pomicati cestama i pljačkati zbog gladi sve što im se nađe na putu. To su Nijemci radili kada su Rusi ušli u Njemačku: pljačkali su farme kilometar-dva pored puta, i to se u pravilu događa u uvjetima krize i pometnje. Dakle, nemojte kupovati imanja oko glavnih prometnica, pošto će one biti meta napada mase izbjeglica koje će pokuljati iz gradova. Neophodno je izgraditi i sigurnu kuću …

Predlažem da ljudi razviju neformalne mreže s ljudima prosvijetljenog duha koji bi mogli da im pomognu. Povijest nas uči da je neophodno u uvjetima krize i progona imati prijatelje koji vas mogu sakriti ili koje vi možete sakriti. Neophodno je biti izuzetno oprezan u današnjem svijetu sveopćeg nadzora zato što će u slučaju bilo kakve opasnosti vlade pratiti i nadzirati disidente i sve one koji se ne uklapaju u politiku stada.

Ukoliko budete bili prinuđeni razmišljati o napuštanja zemlje, savjetovao bih vam da idete u Španjolsku, koja je tradicionalno točka izlaska za Europu u svim prethodnim velikim ratovima. Pošto je Španjolska daleko od Balkana, savjetovao bih vam i razmišljati o odlasku južnije, u Grčku ili Tursku, kako bi se preko Mediterana mogli kretati ka drugim mjestima. Ljudi u Americi razmišljaju mnogo o relociranja i mnogi mi se javljaju s idejom da napuste SAD zbog toga što su globalisti tamo locirani, ljudi su pod neprekidnom su prismotrom, tu su izgrađeni najveći koncentracijski kampovi – FEMA kampovi.

Ja sam proučavao Međunarodna aspekt preseljenja iz svih potrebnih kutova: sa stanovišta ekonomskih sloboda, političkih sloboda: Čile je najbolja zemlja u Latinskoj Americi ukoliko želite tamo migrirati, Urugvaj je sljedeći – mala zemlja, ne tako korumpirana kao Argentina, koja je restriktivna na više načina i većina stanovništva živi na obali koja je prenaseljena. Cijene su u dolarima, ali u unutrašnjosti zemlje, gdje sam živio nekoliko godina, situacija je mnogo bolja: jeftino vlasništvo, divni ljudi, sasvim drugačije od preskupe, prenaseljene obale.

U Africi nema nijedna zemlja koju preporučujem, Australija bi mogla biti dobar izbor sa stanovišta mogućnosti i ekonomskog prosperiteta, ali i Australija i Novi Zeland su daleko, teško je dobiti prebivalište, a ove zemlje su prodane kineskim interesima. Kanada je druga zemlja koju preporučujem, poslije SAD, koje su na prvom mjestu samo zbog toga zbog toga što se tamo naselio najveći broj najobrazovanijih i najslobodoljubivijih ljudi u cijelom svijetu.

Jedina prednost Kanade nad SAD su ogromna nenaseljena prostranstva: tisuće kvadratnih milja na sjeveru gdje je klima surovija, a najbolja mjesta za relociranje su na granici Kanade i SAD. Nipošto ne bih preporučio istočnu obalu na kojoj živi 90 posto Kanađana. Ukoliko se odlučite za SAD, u mojoj knjizi ćete naći vrlo precizne i opsežne analize stanja u svim državama.

Colorado treba odmah odbaciti zbog Denvera koji je najveći centar Novog svjetskog poretka, tamo je pripremljen najveći koncentracijski kamp, ​​izgrađen je tajni sustav podzemnih bunkera ispod aerodroma, najveća baza crnih helikoptera je tamo locirana, baza Buckley se također tamo nalazi. Predsjednik George Bush, Warren Buffett i svi izvršni direktori Svjetskog Trgovačkog centra su se 11. rujna nalazili u vojnoj bazi u Omahi, Nebraska. Eto vam jedan primjer što znači strateški se dobro relocirati, ukoliko raspolažete pravovremenim informacijama. “

Za strateško relociranje potrebno je imati i sigurnu kuću. Vaša osnovna djelatnost je gradnja sigurnih kuća i skloništa. Što podrazumijeva sigurna kuća?

“Sigurna kuća” je tema koju sam razradio u jednoj mojoj knjizi koja se bavi problemom osiguranja kuće koja treba biti samodostatan u smislu opskrbe električnom energijom putem generatora ili solarnih panela, ali mora i da posjeduje skrivenu sobu visoke sigurnosti.

Mislim da je od velike važnosti osigurati ove sigurne sobe u svojim domovima ma kolikih dimenzija one bile. Ukoliko se jednog dana morate sakriti od neprijatelja, neophodno je da imate tajnu sobu i tajni izlaz kako biste napustili kuću. Sve ove stvari treba pripremiti unaprijed jer ljudi su već pod nadzorom i nemoguće je početi s izgradnjom ako stvari niste počeli raditi na vrijeme.

Opis materijala, tehnika, načini izgradnje i strategija zaštite opisani su detaljno u mojoj knjizi. “
 
DOKUMENTARNI FILM – materijali pod nazivom Streteško relociranje, bazirano na knjizi
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet,youtube.com/uredio:nsp)

‘Ako vjerujete kako Bush stoji iza 11/9 mislite da imate veću kontrolu nad situacijom, ali zapravo nemate’, smatra novinarka. Karen Douglas, psihologinja sa Sveučilišta Kent, tako je provela istraživanje nad studentima s ‘teorijama zavjere’ o smrti princeze Diane i klimatskim promjenama.

Oni koji su vjerovali u laž oko oba događaja daleko manje sudjeluju u politici ili borbi protiv ugljičnih emisija, pa ‘na taj način otežavaju djelovanje establishmenta’.

NY Times je prije nekoliko dana objavio članak o globalnom fenomenu ‘teorija zavjere’ povodom fotografija i ideja vezanih uz Bostonski maraton. Novinarka Maggie Koerth-Baker smatra kako je posrijedi to što ovakve teorije čitaju neinformirani i nepripremljeni čitatelji, a plasiraju ih inteligentni manipulatori s argumentima iz određene perspektive.

Glavni znak paranoje – Manipulira se svjetskim događajima, nisu slučajni

‘Čak i kada su braća Tsarnaev identificirana i uhićena, te je potjera završena – špekulacije su samo preuzele nove oblike. Možda su braća Tsarnaev samo figure koje prikrivaju nestanak prvooptuženog Saudijca s visokorangiranim terorističkim vezama? Možda je stvarni krivac taj Arap? Što ako su Tsarnaevi samo radili za neku organizaciju? To su samo neki od upita’, naglašava novinarka.

Daljnju analizu započinje s tezom ‘Zašto racionalni ljudi ‘puše’ teorije zavjere’, te na nju odgovara. ‘Koliko god sulude bile takve teorije, oni koji ih propagiraju nisu – oni su posve normalni. Znanstvene studije su u ovom slučaju prilično jasne: ukoliko vjerujete u jednu teoriju zavjere, vjerujete i u ostale makar one bile međusobno kontradiktorne. I ovo vjerojatno nije prva vijest koja vas uvjerava da iza globalnih događanja stoje neki manipulatori.’

Teoretičari zavjere stvaraju ‘alternativnu stvarnost’

‘Najbolja pretpostavka za pojedinu teoriju zavjere je vjerovanje u ostale teorije zavjere’, smatra Viren Swami, profesor psihologije koji predaje ‘Vjerovanje u zavjere’ na Westminsteru u Engleskoj. Dodaje kako ‘teorije zavjere nisu striktno povezane s pojedinim događajem, već su gotovo po pravilu samo izraz nekog šireg globalnog pogleda’. Richard Hofstadter je u svojoj knjizi iz 1965. ‘Paranoidni stil američke politike’ teorije zavjere nazvao omiljenom zabavom nacije.

‘Amerikanci su uvijek gajili sumnje da će nas netko zgrabiti – bili to masoni, katolici ili komunisti. No, posljednjih godina se čini kako je svaka tragedija povezana s prijevarom, punom priča o ‘false flag’ napadima i ‘glumcima’. Ovo više nije puko teoretiziranje već stvaranje posve nove i alternativne verzije stvarnosti’, smatra Hofstadter.

‘Oni koji vjeruju u teorije zavjere nemaju samopoštovanja’

Autorica dalje govori kako je vjerovala da će ova knjiga zapravo razbiti teorije zavjere, no ‘danas je sve samo evoluiralo u puno uvjerljivije teorije’. ‘Ovakve pretpostavke više nisu rezervirane za pojedince na marginama, već čak i one najluđe teorije dospijevaju na naslovnice putem savršeno svjesnih umova novinara. 63% svih američkih glasača tako vjeruje u barem jednu teoriju zavjere, ako je vjerovati anketi Sveučilišta Fairleigh Dickinson’, dodaje Koerth-Baker.

Swami je tako u svojoj studiji u ‘The Psychologist’ magazinu došla do ‘iznenađujućeg zaključka’ kako su autori takvih konspirativnih članaka često cinični po pitanju svijeta i politike općenito. Oni koji pak vjeruju u njihove tekstove imaju nisko samopouzdanje, naročito kada je u pitanju svijest o svijetu oko njih. Teorije zavjere su tako po Swami ‘reakcija na nesigurnost i bespomoćnost’.

‘Što više nešto pobijate, ljudi više vjeruju u to’

‘Lijepo je biti mudra stara koza u stadu ovaca, makar znali da je vaše istraživanje pogrešno’, zaključuje Swami. Kao konačnu misao povezuje teorije zavjere i demokratsko načelo SAD-a. Kathryn Olmsted, povjesničarka sa Sveučilišta Kalifornija, smatra da teorije zavjera ipak ne bi postojale u svijetu gdje pravih zavjera nema. ‘Manipuliranje demokratskog procesa poput Watergatea ili Iran-Kontra afere stvaraju ovakve teorije, no čak i oni koji Sandy Hook smatraju odglumljenim, skrivaju argumente zbog Drugog amandmana’.

Profesorica završava s ‘činjenicom da je širina informacija stvar pogoršala, pri čemu su internet i kruženje informacija zapravo otežali povjerenje u službene dokaze, te su ukrutili već ranije stvorene stavove’. ‘Ljudi zapravo ne žele priznati pogrešku’, dodaje Olmsted. Brendan Nyhan i Jason Reifler to nazivaju ‘efekt ispušne vatre’. Smatraju kako trud oko objašnjavanja zapravo vjernike još više uvjerava u istinitost njihove teorije.

Oni koji vjeruju u ‘teorije zavjere’ trebaju na liječenje

Teoretičari u članku smatraju kako je internet glavni krivac za rapidno širenje vjerovanja u teorije zavjere. ‘Ako vjerujete kako Bush stoji iza 11/9 mislite da imate veću kontrolu nad situacijom, ali zapravo nemate’, smatra novinarka. Karen Douglas, psihologinja sa Sveučilišta Kent, tako je provela istraživanje nad studentima s ‘teorijama zavjere’ o smrti princeze Diane i klimatskim promjenama. Oni koji su vjerovali u laž oko oba događaja daleko manje sudjeluju u politici ili borbi protiv ugljičnih emisija, pa ‘na taj način otežavaju djelovanje establishmenta’.

Alex Jones je naravno kasnije etiketiran, a vjerovanje u ‘teorije zavjere’ je tako po autorici razlog zašto ljudi pokazuju sve veću malodušnost prema sustavu. Tako prema njoj ljudi ne cijepe djecu, ne prakticiraju sigurni seks, bježe od glasanja, cinični su prema sustavu i odbijaju pokornost zakonima. Naravno, za kraj malo propagande – novinarka se očito slaže s novom dijagnozom već spominjanog DSM 5 priručnika gdje se za ovakve stvari ljude liječi zbog ‘Oporbenog prkosnog poremećaja’ – pa vi slobodno vjerujte u ‘teorije zavjere’…
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet, youtube.com/uredio:nsp)