Julian Assange je pogođen novim zabranama koje ograničavaju njegovu komunikaciju od strane dužnosnika u Ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu

Nove mjere uključuju zabranu korištenja telefona i dolazak posjetitelja, prema WikiLeaksu.

Osnivač zviždačke internetske stranice je već duže vremena u ambasadi. U ožujku mu je ograničen pristup internetu nakon objave na Twitteru u kojoj je kritizirao britanski odgovor na trovanje Sergeja i Julije Skripala u Salisburyju, kao i ponovljene primjedbe o španjolskom sporu s Katalonijom.

U to vrijeme, ekvadorska vlada je priopćila kako je Assange prekršio pismenu obvezu “neobjavljivanja poruka koje bi mogle ometati druge države”.

U razgovoru sa stranim medijima u srijedu, ministrica vanjskih poslova Maria Fernanda Espinosa potvrdila je da je Assangeu i dalje uskraćen pristup internetu, dok razgovori između Velike Britanije i Ekvadora o njegovoj sudbini još uvijek traju.

“On još uvijek nema pristup Internetu i komunikaciji. Postoji dijalog, postoji volja i interes da se krene naprijed u rješavanju tog pitanja” – rekao je, prema dnevniku El Tiempo.

WikiLeaks tvrdi da je Assange ušutkan zbog pritiska SAD-a. Web stranica također kaže da mjere poput “zabrane pristupa društvenim medijima” održava njegovu nemogućnost komunikacije sa vanjskim svijetom.

Assange boravi u veleposlanstvu u Knightsbridgeu u središtu Londona od lipnja 2012. godine. Suočio se s izručenjem Švedskoj zbog navoda da je seksualno napao dvije žene, ali je pobjegao u veleposlanstvo nakon što je platio jamčevinu, tvrdeći da se bojao da bi ga Švedska mogla izručiti u SAD, gdje će se suočiti s optužbama zbog otkrivanja klasifikacijskih američkih vladinih dokumenata na WikiLeaksu.
 

Ecuador announces that @JulianAssange remains incommunicado and that his fate is being negotiated with the UK. Although after US pressure, Ecuador has banned visitors (inc. press) & phone, apparently as a PR strategy only a “social media” ban is mentioned. https://t.co/gnnFTjvxnU

— WikiLeaks (@wikileaks) May 10, 2018

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Izrael uvodi nove zakone kojima će se objavljivanje takozvanih „lažnih vijesti” smatrati kaznenim djelom – čak kažnjavati i smrtnom kaznom

Ministar komunikacija Ayoub Kara je potaknuo kontroverze pozivajući na pogubljenje propagatora lažnih vijesti, u govoru protiv afričkih imigranata dok upravo sada Izrael pokreće njihov plan deportacije

Surov novi zakon koji je predložen od strane Ministra komunikacija izraelske Vlade Ayoub Kara, bi mogao reportere i novinare koji kritiziraju izraelsku vladu zbog njihovog tretmana Palestinaca – strpati u zatvor ili pogubiti.

Izraelski ministar je prozvao afričke imigrante „sanitarnom smetnjom”. Ministar komunikacija Ayoub Kara je to izjavio medijima u petak tijekom događaja stranke Likud u gradu Eilat. On je rekao da azilanti koji rade u turističkim naseljima na jugu su problem za turizam.

Njegov govor je došao kao pozadina kontroverznog plana od strane izraelske vlade da se nasilno prisile afrički tražitelji azila da odu iz zemlje, piše Haaretz.

Na početku mjeseca, Uprava za stanovništvo, imigraciju i granice je objavila da je pokrenula kampanju uz pomoću koje će osloboditi Izrael od njihovih tražitelja azila, rekavši da među 35.000 imigranata koji trenutno žive u zemlji su većinom Eritrejci i Sudanci koji će morati napustiti zemlju ili će se suočiti sa zatvorskim kaznama.

„U mojem prethodnom polažaju u vladi, ja sam bio zadužen za regionalnu suradnju da bi spasio turizam u gradu Eilatu. Mi smo ovdje doveli 1500 imigranata iz grada Akaba i tako smo bez ikakvog napora deportirali ilegalne radnike koji su se infiltrirali ovdje i bili sanitarna smetnja.”

Ministar Kara je otišao tako daleko da je dao oštru izjavu u govoru, pozivajući da se mediji koji objavljuju „lažnu vijest” – osude na smrt. Njegove riječi su dobile aplauz.

Ministar komunikacija je rekao: „Svatko tko objavljuje “lažni vijesti”, zaradit će smrtnu presudu i neće više biti jebe*ih lažnih vijesti.”

Nakon reakcija na društvenim medijima nakon njegove izjave, Kara je pojasnio svoje riječi u službenom priopćenju.

„Smiješno mi je, da se ja kritiziram, jer tko god me poznaje zna koliko je za mene važna sloboda govora, koliko podržavam reforme i koliko želim transparentnost u medijima.”

Međutim, Kara je ponovio svoje riječi u svezi „lažnih vijesti” u izraelskim medijima.

„Tko objavljuje “lažne vijesti” suočava se sa smrtnom presudom, a ne ja. Moja namjera je za one ljude koji ne vide one koji stvaraju “lažne vijesti” na plakatima. A to nisam ja.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Rusi su se infiltrirali u gotovo sve moguće medije, ubacujući svoje digitalne botove utjecati na rezultate pretraživanja

Predsjednik Vladimir Putin pokušava raširi rusku ideologiju i koristi trolove na društvenim medijima utjecati na političke promjene.

Direktor strateške komunikacijske zapovjedništva NATO-a u Rigi u Latviji, Janis Sarts, rekao je da Rusi koriste moderne metode propagande kako bi izdejstvovali promjene u svoju korist. On je naveo da Rusi vode ofenzivu digitalnim informacijama.

Sarts je rekao da nema logike u tome da Rusija napadne Latviju u skorijoj budućnosti, kao što je napala Gruziju i Ukrajinu, ali da tako nešto nije nemoguće.

Prošlog tjedna su u Rigi objavljeni rezultati istražvanja koje tvrdi da je u tijeku informacijski rat u Latviji.

U sklopu projekta je ispitivano 200.000 komentara koji su postavljeni na tri glavna online tiskovna portala između 29. srpnja i 5. kolovoza 2014. godine. Utvrđeno je da 1,45% od tih komentara regiji “hibridnim trolovima”, fenomenu koji se pojavio nedavno kada je utvrđeno da je Rusija uspostavila skladišta u kojima armija blogera danonoćno preplavljuje internet komentarima u korist Rusije.

Otkriveno je da postoji više vrsta ovih trolova, među kojima su “oni koji okrivljuju zavjere SAD”, “bikini trolovi (sa slikama mladih djevojaka koji pokušavaju utjecati na svoje mete da preispitaju svoje razmišljanje)”, “agresivni trolovi”, “Wikipedija trolovi” i “trolovi s prilozima (koji objavljuju članke i snimke sa ruskih novinskih sajtova)”.

Navodi se da ovi trolovi, iako je njihov trenutan broj mali, predstavljaju samo niski start za neki veći projekt.

Rusi su se infiltrirali u gotovo sve moguće medije, ubacujući svoje digitalne botove utjecati na rezultate pretraživanja. “Ukoliko na Googleu ukucate Ukrajina, velika je vjerojatnost da će među prvih 10 rezultata biti svi oni koje podržava Kremlj”, rekla je Sanda Svetoka, stručnjak za NATO komunikacije.

Sarts je nedavno rekao da je potrebno proučiti strategije, metode i taktike i da se na osnovu toga napravi neka protuteža.
 
(webtribune.rs/uredio:NSP)

Google je zapravo ključni sudionik obavještajnih operacija američke vojske i CIA-e, pri čemu su uključena i mučenja, rušenja stranih Vlada, protuzakoniti ratovi i vojne okupacije suverenih država koje nikada nisu napale SAD

Nakon dugogodišnjih optužbi da su Facebook i Google špijunski alati CIA-e i NSA, po prvi puta u javnost izlaze pravi dokazi kako je riječ o istini. ‘Teorije zavjere’ još su jednom postale stvarnost, a Google već danima protukampanjom nastoji demantirati Snowdenove navode.

‘Nadzor građana je nužan’

U najnovijem naletu, Google je zatražio Obamu za dozvolu o objavi detalja međusobne komunikacije, s čime nastoje opovrgnuti sve glasnije razmišljanje kako je od početka riječ o špijunskom projektu. NSA je tako u optužbama zviždača Snowdena usko povezana s Googleom unutar programa ‘Prizma’. Tako su omogućili špijuniranje nad internet protokom informacija preko vlastitog servisa. Pragmatici govore kako nije problem da se špijunira stanovništvo jer ‘ionako nemaju što skrivati’, no očigledno je kako Vlada itekako ima.

‘Google nema što skrivati’, rečeno je u objavi ovog internetskog giganta, te su navodno spremni i priložiti podatke koji će obrazložiti takve tvrdnje. Izuzev Googlea kompromitirani su i svi ostali popularni internet servisi među kojima je i Facebook. Na sve je reagirao i Obama s potvrdom da je ‘internet nadzor nužan’, no dodao je kako je pogreška da postoji neki ‘Veliki Brat koji špijunira čovječanstvo’. Američkog predsjednika sve više proglašavaju daleko perfidnijom inačicom Busha.

Google i Facebook ključ špijuniranja?

‘Google je zapravo ključni sudionik obavještajnih operacija američke vojske i CIA-e, pri čemu su uključena i mučenja, rušenja stranih Vlada, protuzakoniti ratovi i vojne okupacije suverenih država koje nikada nisu napale SAD’, smatra poznati radio voditelj Alex Jones. Washington Post je pak iznio nove činjenice prema kojima Google stvara obavještajnu bazu podataka, tzv. ‘Intellipediju’, visokosofisticirani online sustav s mrežom od 37.000 obavještajaca i špijuna samo u SAD-u.

Sumnja se i na uske poveznice sustava ‘Google Earth’ i globalne špijunske mreže. Tehnologija koju koristi Google u tom procesu je proizvedena od strane Keyhole Inc., tvrtke osnovane i financirane preko Q-Tela, za koju mnogi sumnjaju kako je ‘paravan tvrtka’ CIA-e. Isti tehnološki sustav koriste još i američka vojska i obavještajne službe. Zanimljiva je i međusobna veza – Rob Painter je naime prvotno bio CIA-in visokopozicionirani špijun, da bi zatim prešao u Q-Tel gdje je bio direktor, a danas je federalni menadžer u Googleu.

Približava se 1984?

Osnivači Googlea Sergey M. Brin i Lawrence E. Page svoj posao su lansirali na vrh tek kada su počeli dobivati značajne svojte od strane korporacija, a najsmjeliji i danas sumnjaju na to da ih je poput Facebooka financirala CIA ili NSA. U posljednje vrijeme sve je češća prepirka s Kinom oko cyber-napada, što je bila i jedna od točki Bilderberg sastanka. Najnoviji podaci razmatraju mogućnost kako je upravo to bila početna namjera iza cijelog projekta ‘Prizma’.

Snowden se pak obratio javnosti i rekao kako je ‘najveća čast za Amerikanca kada vas osoba kao Dick Cheney proglasi izdajnikom’. Potvrdio je i kako ga je na sve nagnala ‘kontinuirana laž visokih službenika NSA koja uništava demokraciju’. Sve je jasnije kako su Google i Facebook samo dio široke špijunske slagalice koja bi svoju pravu narav mogla pokazati u budućnosti. Očigledno je kako se Orwellova 1984. sve više približava.
 

 
 
(dnevno, youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14320"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Britanske obavještajne službe planiraju značajno povećati razinu nadzora Interneta kojim surfaju britanski državljani.

Agencija želi koristiti uređaje stila ‘crne kutije’ da bi njuškanjem pratili gotovo sve web aktivnosti, uključujući koja stranice i domene građani posječuju, uz naravno Facebook, Twitter i Skype.

Poznata kao Deep Packet inspekcija, tehnologija omogućava agenciji koja presreće pakete podataka, da gledaju njihov sadržaj. Ovaj nametljiv režim se očekuje da će koštati porezne obveznike £ 1,8 milijardi funti u idućih 10 godina, kako Ministarstvo unutarnjih poslova tvrdi da ima 25 % posto “manjka” praćenja komunikacije podataka.

Planovi su trenutno u formi nacrta, iako Liberalni demokrati nisu dali potporu za taj zakon.

U izvješću Parlamentarnog, obavještajnog i sigurnosnog odbora Velike Britanije, šef britanske domaće obavještajne službe MI5, Jonathan Evans, je izjavio:

Pristup komunikacijskih podacima ove ili one vrste je vrlo važno, istina. To je dio glavne okosnice načina na koji pristupamo istragama.

Mislim da bi bilo točno tvrditi da nema značajne istrage koje poduzimamo preko servisa koja ne koristi komunikacijske podatke zbog svoje mogućnosti da vam kaže tko je i kada i gdje, u vašoj istrazi.

U izvješću se također nagovještava da davatelji internetskih usluga, fiksnih i mobilnih telefonskih tvrtki moraju “imati pravni temelj za čuvanje podataka”, učinkovito prisiljavaju tvrtke da pohranjuju podatake kad agencijsko web njuškanje postane obvezno i zakonsko.

E-mail komunikacija će se također bilježiti.

Iako će pristup sadržaja podataka, kao što su e-mail adrese pošiljatelja i primatelja, zahtijevati sudski nalog, datum i vrijeme te poruke će biti dostupne.

Nick Pickles, direktor grupe Big Brother Watch privatnosti i građanskih sloboda , rekao je ZDNet :

Dva stručna Parlamentarna odbora su bacila ozbiljnu sumnju na tvrdnju da je nadzor potreban za svaki e-mail, pregledavanje web-stranica i aktivnost u socijalnim medijima, te ga treba prijaviti i čuvati jednu godinu.

Izvješće prepoznaje da postoje slabosti u praćenju osoba osumnjičenih za zlodjela. Postati će sve teže da Ministri opravdaju praćenje svakog člana društva umjesto razvijanja sposobnosti da se prate ljudi koji su pod sumnjom.

On je također dodao:

Nacrt zakona bi bio pokolj i ako zakon ublaži široku zabrinutost ljudi oko ogromne ekspanzije moći države da prati svaki aspekt našeg života.

Ovo je samo posljednja u nizu Agendi Big Brother-a britanske vlade, uz prethodne akcije koje su uključivale prikupljanje i dijeljenje privatnih medicinskih informacija, korištenje špijunskih dronova, špijunskih automobila na našim cestama, CCTV  prepoznavanja lica, pa čak i ilegalno instaliranje kamera u domovima ljudi od strane vlade.
 

 
 
izvor: activistpost.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12694"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Međunarodni sporazum iz 1988. godine potpisan između 114 zemalja uspostavlja liberalizaciju međunarodne telekomunikacije dajući internetu imunitet od svih ekonomskih ili tehničkih regulacija.

Izdvajajući time internet iz tokova standardnih regulativa stvoren je medij s vlastitim integritetom i do danas, ne nadvladanim potencijalom koji podupire privatnost korisnika i osigurava slobodu govora i anonimnost.

Vrijeme akademskog interneta je trajalo do 1992. godine kada je tadašnji potpredsjednik SAD Al Gore donio dekret o komercijalizaciji mreže nakon čega je uslijedila i privatizacija pod sjajem potpune slobode.

Internet je od tada pa narednih dvadeset godina autonomna mreža bez fizičkog vlasnika i nadzora uz samo povremene ispade i nasrtaje na njegovo demokratsko lice. Danas, internet broji preko dvije milijarde korisnika i zauzima jedinstveno mjesto u komunikacijskom sustavu na planetarnom nivou.

Također, u povijesti svjetske mreže, posljednja godina broji rekordan broj nasrtaja na njezinu slobodu i po učestalosti i po broju pokušaja da se uspostavi totalitarna kontrola jedinog neovisnog i slobodnog medija na planeti.

Kada napravimo presjek događaja, interes u kontroli pronalaze vladajuće “elite” koristeći se najegzibicioznijim metodama pa sve do bizarnih pokušaja ultimativne i otvorene cenzure poput pritiska kabineta Silvio Berlusconi-ja na Wikipediju i korekciju nepodobnih sadržaja pokazujući time svu svoju slabost i nemoć pred otvorenim i slobodnim medijem.

Karakteristike nemoći i straha pokazuju i drugi pokušaji pokrenuti lavinom događaja iz Kaira krajem 2010. godine kada je internet odigrao prvu aktivnu ulogu u promjeni političkog režima. Strah je prodrmao prvo SAD, a zatim i europske zemlje. Bitno je spomenuti da su prvi pokušaji kontrole zasnovani na ultimativnim tehničkim sustavima kao u primjeru Hab-stop uredbe.

Kako ta, a i mnoge druge inicijative nakon nje nisu prošle ni u političkim ni u javnim krugovima, iznjedrila se zaobilazna metoda koji promovira sigurnost, regularnost podataka, intelektualno vlasništvo … itd.. Otuda, niz prijedloga izvire stavljajući sekundarne ciljeve na prvo mjesto. Posljednji u nizu takvih je PIPA i SOPA prijedlog zakona.

Danas se suočavamo sa nevjerojatnom torturom vladajuće klase koje shvaća da internet ugrožava režim i nadilazi dosadašnje političke metode manipulacije društvom, a krijući prave interese, pritisci na slobodu interneta su postali stalni i svakodnevni.

Zajednička potreba svih pozicijskih stranaka je uvođenje potpune kontrole elektroničkih komunikacija uspostavom automatske obrade signala i klasifikacije, legitimno sankcioniranje pojedinaca i grupa na mreži i mogućnost trenutačne obustave komunikacijskih kanala.

Imajući pravi motiv u vidu, prepoznajemo suštinske čimbenike koji posjeduju potencijal i pružaju alibi drakonskim mjerama: sigurnost i terorizam (potrošena i propala ideja nastala slučajem 9/11), ekonomska kontrola (ideja uspostave kontrole novca kroz onemogućavanje trgovine putem interneta), tokovi informacija ( filtriranje i klasifikacija stranih sadržaja – temeljen na cenzuri u Kini i drugim totalitarnim režimima), govor mržnje (kontrola sadržaja – propala ideja talijanskih i britanskih političara), intelektualno vlasništvo (trenutno aktraktivna forma koja pored famaceutske industrije lobira najveće svjetske kompanije).

Za viđenje budućih slučaja, treba znati da su izjalovljenim pokušaji uspostave kotrole na globalnoj i međunarodnoj razini iskustveno doprinijeli sofistikaciji i da očekujemo mnogo suptilnije manipulacije na mikro razinama unutar političkih granica, a kroz ujedinjene ideologije npr. Europske unije ili korpirativne konglomerate. Radi se dakle, o provođenju ideja u manjim – lokaliziranim sredinama kroz promociju viših ciljeva i dobrobiti društva.

ACTA je jedan od ozloglašenih sporazuma čija je namjena suzbijanje trgovine elektroničkim falsifikatima. Trenutno se nameće svim zemljama, članicama Europske Unije i Svjetske trgovinske organizacije, ali se nekim slučajem prijedlog nalazi i u Hrvatskoj koja nije članica ni jedne od spomenutih. Također, ACTA je branjena obvezama Hrvatske da svoje zakonodavstvo uskladi s propisima EU.

Osvrnut ćemo se ovom prilikom na prošlogodišnji prijedlog pravilnika koji službama sigurnosti u Hrvatskoj daje odriješene ruke nadzoru po “slobodnoj volji”, a koja je potpuno suprotna odlukama Europskog suda za ljudska prava.

Ovim se postavlja pitanje selektivnog provođenja preporuka EU u Hrvatskoj i više nego očite želje vladajuće klase uspostaviti ultimativni režim nad građanima. Također, od uspostave elektroničkih dokumenata 2010. godine, poznato je da je “selektor” viša instanca koja diktira uvjete ponašanja te da je Hrvatska elektronički poligon za vježbu.

ACTA omogućuje blokiranje pristupa “spornim” internet adresama, potpuni nadzor korisnika i filtriranje protoka u realnom vremenu ali i drakonske mjere prekršiteljima. Jedan od velikih problema ACTA-e je nizak prag tolerancije za izricanje sankcija za kazneno djelo na internetu što omogućava gotovo nekontrolirani nadzor i “laku” mogućnost intervencije organa vlasti.

Kako bi upotpunili sliku, potrebno je naglasiti da osim samih tvoraca ACTA-e, SAD i Japana, a kasnije Kanade, Švicarske i EU, savjetodavni odbor okuplja multinacionalne korporacije što nas opet vraća na događaje sa početka 2011. godine kada je SAD pokušala privatizirati internet sjedinjujući najveće telekomunikacijske provajdere oko jednog interesa – enormne financijske dobiti zarad potpune kontrole prometa.

Protiv uvođenja ACTA-e su se između ostalih izjasnile Njemačka i Nizozemska, a podlegao je i Europski parlament koji je zbog neprihvaćanja sporazuma odgodio ratifikaciju. Javnost u Hrvatskoj je jasno dala do znanja da ovaj sporazum nije poželjan, ističući povredu brojnih ljudskih prava i prava na slobodu izražavanja i privatnost koji duže vrijeme upućuje na moguće scenarije kontrole.

Među svjetski priznatim ličnostima, oglasili su se dr. Gerald Celente (direktor instituta za istraživanja trendva u New York-u), Nick Peckls (direktor organizacije za zaštitu slobode Velike Britanije), Robert McDowell (čelnik američke Federalne komunikacijske komisije) i drugi.

Nagovještaji su da ovaj prijedlog neće zaživjeti, ali i da ćemo pretrpjeti brojne pritiske organizacija koje zagovaraju obranu intelektualnog vlasništva koje su praktično “kupljene” idejom o piratstvu i imaju osobni interes. Njihovi lobisti međutim, nemaju na umu širu sliku od svoje slijepe želje za kapitalom stavljajući se na uslugu sustavima porobljavanja.

Napominjemo da se intelektualna svojina ne čuva tehnološkim metodama već pravnim sustavom. Ukoliko bi se vodili ovim primjerom, bilo bi razumno zatvoriti sve muzeje kako bi se uveo red u kopiranju i krivotvorenju dijela svjetske baštine. Glavnu ulogu igra svjetska vladajuća elita u misiji za globalnom i legitimnom kontrolom stanovništva koja vodi do tehnokratske ultimativne vlasti.

Budućnost kontrole interneta će ići tokovima novca i naredni pokušaj će se dogoditi na bilo kojem društvenom nivou gdje kapital ima ogromnu ulogu. Time se “baca mamac” korisnicima telekomunikacijskih usluga koji na radost, već danas prepoznaju skrivene želje raznih svjetskih organizacija.

Tekst završava informacijom da je na dan 27. veljače u Ženevi počeo diplomatski proces koji za rezultat treba Ujedinjenim narodima osigurati kontrolu nad internetom.

Trenutno, monitoring interneta provode američke neprofitne organizacije poput ICANN i IETF koje osiguravaju “besplatan i slobodan internet”. Predloženo tijelo UN-a bi kontrolu premjestilo u ruke vlada što bi omogućilo kontrolu i cenzuriranje pristupa intertnet i ugrozilo njegovu neutralnost, a samim tim prekršilo i UN-ov izvještaj koji pristup internetu kategorizira kao jedno od ljudskih prava.
 
 
izvor: vestinet.rs/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12440"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Program HAARP čini mnoštvo nizova radiotransmitera ogromne snage i odgovarajućih instrumenata za detekciju. Točnije sadrži preko 180 antena smještenih na nekoliko hektara. HAARP je smješten blizu Gekone, jedne zabačene lokacije na Aljasci.

U Srbiji 3. srpnja 2012. je aktiviran IHY sistem (potprojekat specijalnog američkog sistema antena HAARP – elektronski akcelerator magnetnih valova), koji se koristi u vojne i naučne svrhe, a za koji je nadležan američki univerzitet Stanford. Ironično je to što se u opisu ovog projekta nalazi podatak da taj napredni sistem može da bude koristan srednjoškolcima i studentima prirodnih nauka za razna istraživanja, a samo nekoliko redova kasnije piše da nadgleda komunikaciju među podmornicama?!

Ovi moćni transmiteri svakodnevno, u kontinuitetu, odašilju preko 3.000.000 watt-a koristeći 6 generatora jačine 3,6 tisuća konjskih snaga.

To je 100 puta snažniji odašiljač od onih kakve na primjer, u Europi koristi TV BBC. Ipak, pulsna energija koju odašilje HAARP može biti i više desetina tisuća puta jače. Tvorac ovog demonskog čuda je dr Bertran Istlund sa Univerziteta Kolumbija , a prvi izgrađen odašiljač na Aljasci isproban je još 1996. i to vrlo uspešno, na snazi od oko 20 milijardi watta. Američki Senat svake godine odobrava u prosjeku 20 milijardi dolara za usavršavanje sistema HAARP.

Na site-u VLF Field Sites se nalazi aktivna mapa sa položajem antene HAARP-a koja se nalazi u mjestu Beljina kod Beograda malo iza Barajeva.
 

Prikaz veće karte
Za ovu antenu se na site-u čas navodi malo da je linijski pojačivač, te malo da je to linijski prijemnik.

Ovaj sistem ima višestruke funkcije i mnogo jer više od izučavanja fenomena polarne svjetlosti i radio komunikacija, kako tvrde zvaničnici istraživačkog ‘Geofizičkog instituta na Aljasci’ i njihovi financijatori – Ratna mornarica i Ratno zrakoplovstvo SAD-a.

Vojska SAD-a je sa HAARP-om postavila slijedeće ciljeve:

• komuniciranje sa podmornicama u velikim dubinama oceana, pomoću radijacija ekstremno niske frekcvencije (ELF)
• prodiranje na isti način u zemljino tlo, radi pretraživanja skrivenih tunela, ili podzemnih skrovišta od vojnog interesa
• zaštita teritorije Amerike od neprijateljskih aviona i interkontinentalnih balističkih projektila
• uništavanje neprijateljskih satelita
• raspoznavanje vrsta projektila koji se približavaju američkoj teritoriji
• ometanje i apsolutno onemogućavanje komunikacija na određenim područjima
• mjenjanje kemijske strukture viših slojeva atmosfere, odnosno programiranje klime na željenom dijelu planete (nema više nikoga ko se ne pita; ‘Šta se to dešava sa klimom? Sada znate odgovor. )
• izazivanje zemljotresa
• kontrola mentalnih funkcija i reakcija miliona ljudi
• upravljanje zdravljem ljudi i biološkim procesima na Zemlji !!!

 
Seljacima je rečeno da je odašiljač mobilne telefonije mada uopće ne izgleda tako. U drugom slučaju, elektronski sistem koji utiče na promjenu klime postavljen u Barajevu pod izgovorom da na njemu mogu učiti studenti.
 

 
Komentator sa site-a Fakti: “Siguran sam da HAARP na Srbe ne deluje kao na neke druge, naš um je otporan na svaku manipulaciju.” (Milan Vidojević, izvor: Fakti)
 
izvor kurir-info.rs, youtube.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10260"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

ECHELON

Američka NSA (National Security Agency) stvorila je najveći globalni špijunski sustav pod kodnim imenom ECHELON, koji hvata i analizira svaki telefonski poziv, fax, e-mail i telex poruku poslanu bilo gdje u svijetu. Echelon kontrolira NSA i djeluje uz suradnju: Government Communications HeadQuarters of England (GCHQ), Communications Security Establishment of Canada (CSE), The Australian Defence Security Directorate (DSD), i Government Communications Security Bureau of New Zeland (GCBS). Ta suradnja, koja je nastala iz zajedničkih napora tijekom drugog svjetskog rata u presretanju radio transmisija, formalizirana je tajnim ugovorom iz 1948. godine pod imenom UKUSA i primarno je bila usmjerena protiv SSSR-a. Ovih pet UKUSA agencija su trenutno najveće obavještajne organizacije u njihovim vlastitim zemljama.

Sustav Echelon je, naravno, tajna mreža te su stoga vlade zemalja uključenih u taj sustav jako osjetljive kada ih se optužuje da naveliko prisluškuju milijune svojih građana. Američka vlada još uvijek poriče da sustav uopće postoji. Saznanja o postojanju ovog sustava možemo zahvaliti samo vladama Australije i Novog Zelanda.
 

 
40 godina prošlog stoljeća novozelandska obavještajna agencija GCSB pomagala je zapadnim obavještajnim službama u špijuniranju pacifičkog pojasa, bez znanja novozelandske javnosti i većine političara. Kasnih 80-ih, u odluci koju su vjerojatno zažalile, SAD su ponudile Novom Zelandu pridruživanje najtajnijem globalnom obavještajnom sustavu Echelon.
 

 
Ono što NSA nije znala je da su do kraja 80-ih mnogi djelatnici GCSB-a odlučili da se takve aktivnosti odvijaju predugo u prevelikoj tajnosti, te su odlučili dati intervjue i razotkriti tajne novozelandske špijunske aktivnosti. Na kraju, više od 50 ljudi koji su radili u obavještajnim i srodnim djelatnostima odlučilo progovoriti… Naravno, samo poimanje da obavještajne službe upadaju u e-mail, fax i telefonske komunikacije nije ništa novo. Ono što novozelandsko «curenje» razlikuje od ostalih je u činjenici da se u materijalima koje je «procurilo» novozelandsko obavještajno osoblje nalaze precizne informacije o tome gdje se samo špijuniranje odvija, kako sustav radi, kakve su mu sposobnosti, što su mu mane i mnogi detalji poput kodnih imena. Aktivnosti koje su oni opisali omogućili su dokumentiranje nekih sustava i projekata koji su se odnosili na cjeli savez, a koji su dugo držani u strogoj tajnosti. Od tih sustava, daleko najvažniji je ECHELON.

Princip rada

Sustav Echelon je, zapravo, vrlo jednostavno zamišljen: presretajuće stanice smještene po cijeloj planeti Zemlji da bi hvatale sve satelitske, mikrovalne i radio komunikacije preko optičkih kablova i da te informacije procesuiraju kroz veliku mrežu računala NSA, uključujući napredne programe za prepoznavanje glasa i znakova “OCR” (optical character recognition), tražeći ključne riječi ili fraze (poznatije kao Echelon riječnik), koje bi natjerale računala na snimanje i prosljeđivanje na daljnju obradu i analizu. Međutim, za razliku od većine špijunskih sustava projektiranih za vrijeme Hladnog rata, ECHELON je primano projektiran za špijuniranje nevojnih ciljeva: vlada, organizacija, poslovnih subjekata, i pojedinaca u praktično bilo kojoj zemlji. On praktički pogađa svaku osobu koja komunicira u međunarodnom (a nekad i lokalnom) prometu, a nije dizajniran za prisluškivanje e-maila, faxa ili telefona određenog pojedinca. Umjesto toga sustav radi tako što neselektivno presreće ogromne količine navedenih komunikacija, i pomoću kompjutera izabire potencijalno zanimljive poruke iz mase nezanimljivih.

Mreža Echelon

Mreža Echelon-a rasteže se preko čitave Zemlje i seže u svemir. Uspostavljen je lanac prislušnih postaja, doslovno oko svijeta, koje prisluškuju sve značajne komponente međunarodnih telekomunikacijskih mreža. Neke nadziru komunikacijske satelite, neke kopnene komunikacijske mreže i druge radio-komunikacije. ECHELON je umrežio sva ova postrojenja (zemaljske presretačke stanice, brodove pod zapovijedanjem tajnih službi koji plove na sedam mora i super tajne satelite, koji “vire” na visini od 20000 milja iznad naših glava) pružajući NSA i UKUSA članicama mogućnost presretanja velikog djela komunikacije na planetu. Ne smijemo zaboraviti ni podmornice koje se spuštaju na velike dubine iznad pomorskih kablova i hvataju sve što se tom kablovima prenosi.

Vrlo malo signala uspije izmaknuti ovoj elektronskoj hvataljci. Dogovorom UKUSA članice su odlučile da svaka agencija usmjeri svoju elektronsku prislušnu “usisivačku” opremu na neki dio globusa, kako bi mogli tražiti i pratiti svaku minutu signala. NSA u Americi pokriva komunikacijske signale oba američka kontinenta, GCHQ u Velikoj Britaniji je odgovorna za Evropu, Afriku i Rusiju zapadno od Urala, DSD u Australiji sudjeluje u SIGINT skupini za jugoistočnu Aziju i jugozapadni Pacifik i zone istočnog Indijskog oceana, GSCB na Novom Zelandu je odgovoran za južni Pacifik, tj. za sve otočke skupine u njemu; CSE u Kanadi se bavi sjeverom Rusije, sjeverom Evrope i Američkim komunikacijama.

Prislušne postaje

Prva komponenta ECHELON mreže su goleme prislušne postaje posebno usmjerene na međunarodne telekomunikacijske satelite (Intelsat iInmarsat) koje koristi većina telekoma u svijetu, te se preko njih odvija najveći dio telefonskog i fax prometa između zemalja i kontinenata, ponajprije civilni telekomunikacijski promet, ali također i diplomatske i vladine komunikacije, što je od velikog značaja za UKUSA članice. Prsten od dvadesetak Intelsata je pozicioniran u geostacionarnoj orbiti iznad ekvatora, a svaki služi kao relej za desetke tisuća simultanih telefonskih poziva, faxova, e-maila. Pet UKUSA prislušnih postaja je uspostavljeno za presretanje komunikacija koje Intelsati prenose:

Britanska GCHQ postaja locirana je na vrhu strmih litica iznad mora kraj Morwenstow-a u Cornwallu. Satelitski su tanjuri usmjereni prema Intelsatima nad Atlantikom, Evropom, i inklinirani gotovo na horizont, iznad Indijskog oceana.

NSA postaja kod Sugar Grove locirana 250 kilometara jugozapadno od Washingtona, DC, u planinama Zapadne Virginije pokriva Intelsate nad Atlantikom, koji odašiljaju prema južnoj i sjevernoj Americi.

Još jedna NSA postaja je u državi Washington (krajnji sjeverozapad SAD) 200 km jugozapadno od Seattlea, unutar Yakima vojnog poligona (Yakima Firing Center). Stanica Yakima cilja na komunikacije Tihog oceana sjeverne zemljine polutke i Daleki istok. Zamjenom satelita Intelsat 5 serije saIntelsat 701 i Intelsat 703 satelitima, koji su imali preciznije usmjereno odašiljanje, onemogućilo se bazi Yakima prijam signala južne hemisfere pa su zamjenske prislušne stanice podignute u Australiji i Novom Zelandu. Njihova južnopacifička lokacija omogućava globalno presretanje.

Novi Zeland daje postaju kod Waihopai-a, a Australija Geraldton postaju u zapadnoj Australiji, koje pokrivaju područje Azije, zemlje Južnog Pacifika i Tihi ocean.

Novozelandsko obavještajno osoblje bilo je usko umiješano u NSA-inu Yakima postaju od 1981, kada je NSA nagovorila GCSB na učešće u projektu presretanja komunikacija japanskog veleposlanstva. Od tada, svih pet UKUSA agencija su bile odgovorne za nadgledanje diplomatskih kanala iz svih Japanskih ispostava na istom djelu globusa na kojem su zadužene za opće nadgledanje. Do integracije Novog Zelanda u Echelon otvaranjem Waihopai postaje 1989. njegov dio presretanja japanskih komunikacija presretan je u Yakimi i slan je neobrađen u sjedište GCSB-a u Wellingtonu na dešifriranje, prevođenje i ispis u UKUSA format obavještajnog izvještaja (NSA je isporučivala programe za razbijanje koda).

Postoji i dodatna stanica na otoku Ascension u Atlanskom oceanu između Brazila i Angole za koju se pretpostavlja da presreće komunikacije Intelsata za južnu polutku Atlantika.

Ostali se sateliti prate tim istim stanicama, kao i iz baza u Menwith Hillu u Engleskoj, Shoal Bay u Australiji, Leitrim u Kanadi, Bad Aibling u Njemačkoj i Misawa u Japanu. To su sateliti koji većinom služe za ruske i regionalne telekomunikacije. Poznato je da baza Leitrim presreće komunikacije južnoameričkih satelita, uključujući Morelos satelite u vlasništvu meksičke telefonske kompanije.

Još nekoliko desetaka prislušnih baza razbacano je po čitavoj Zemlji, a locirane su u vojnim bazama na stranom teritoriju. Takve stanice imaju vrlo važnu ulogu u vremenskoj nadmoći, jer se većina svjetskih komunikacija odvija na radio-frekvencijskim opsezima. Na HF području radio-komunikacije imaju značaj, jer poslužuju satelite koji tada te informacije prenose vojnim brodovima i avionima širom svijeta. VHF i UHF područja su nešto kraćeg dosega, ali se također koriste za taktičke vojne operacije unutar državnih granica. Glavne prislušne stanice ovakvog tipa u mreži UKUSA su Tangimoana na Novom Zelandu, Bamaga u Australiji i baza na atolu Diego Garcia u Indijskom oceanu.

Posebna mreža HFDF (High frequency Direction Finding – visoko frekventni radio-goniometri) presreće komunikacijske signale samo zato kako bi locirala pozicije brodova i zrakoplova. Kada te stanice nisu uključene u analizu poruka, igraju važnu ulogu u nadzoru kretanja pokretnih vojnih meta. Najveću ulogu u HFDF načinu špijuniranja je imala kanadska CSE pod kodnim imenom ClassicBullseye i bila je glavna baza stanice Atlanskog i Tihog oceana pri motrenju na sovjetske brodove i podmornice za vrijeme “hladnog rata”. Stanice od Kingstona i Leitrima (Ontario) do Gandera (Newfoundland) na atlantskoj strani, motrile su na Arktik i prisluškivale ruske podmorničke baze u Petropavlovsku i Vladivostoku. CSA također doseže do malog kontingenta zrakoplovne baze Lackland Air Force Base u San Antoniu (Texas) koji najvjerojatnije nadgleda komunikacijske “mete” u Južnoj Americi.

Sateliti sustava Echelon

Vrlo važna podrška sustavu Echelon je američka mreža špijunskih satelita koja povezuje prijeme svih baza raštrkanih po UKUSA carstvu. Ove satelite je lansirala NSA u suradnji sa sestrinskim špijunskim agencijama NRO (National Reconnaissance Office) i CIA (Central Intelligence Agency). SerijeFerret iz 60-tih godina, Canyon, Rhyolite i Aquacade sateliti iz 70-tih i Chalet, Vortex, Magnum, Orion, i Jumpseat serije satelita su zamijenjeneMercury, Mentor i Trumpet satelitima u 90-tim godinama.

Ovi sateliti za nadzor rade kao velika lopata koja grabi sve elektroničke komunikacije, razgovore mobilnih telefona i različitih radio odašiljanja. Stanice koje kontroliraju operacije i usmjeravanje tih satelita su pod nadzorom SAD-a, usprkos njihovim lokacijama u stranim vojnim bazama. Dva najvažnija centra za prijem su Menwith Hill u Engleskoj i Pine Gap u Australiji.

Baza Mentwith Hill

Mentwith Hill baza se nalazi na području sjevernog Yorkshirea pored Harrogatea u Engleskoj. Koliko je njena uloga u čitavom sustavu Echelon važna, govori i izvješće Europskog Parlamenta od 2001. godine, koje kaže kako se “sve e-mail poruke, telefonske i fax komunikacije čitave Evrope rutinski presreću od strane američke NSA, prenose sve ključne informacije s evropskog kontinenta u London, a onda putem satelita šalju u Fort Meade(Maryland) uz pomoć opreme u Menwith Hillu”. Postojanje i važnost ove stanice je prvi razotkrio britanski novinar i istraživač Duncan Campbell 1980. godine. Danas je to najveća špijunska stanica na svijetu s više od 25 satelitskih prijamnih stanica i zapošljava 1400 ljudi američkog NSA osoblja i 350 članova ministarstva obrane Ujedinjenog Kraljevstva.

Nakon što su informacije procurile u javnost, ova baza je glavna meta protesta mirovnih aktivista i pod stalnim je pritiskom evropskih vlada, koje su uvjerene da je čitava mreža uključena u nadzor civila i ekonomske špijunaže. Počeci baze Menwith Hill sežu u 1951. godinu kada su britanski Ratni ured i američko zrakoplovstvo potpisali ugovor o zakupu zemljišta koje je nudila britanska vlada, a 1966. je NSA preuzela zakup. Do sredine 70-tih Menwith Hill je koristio za presretanje internacionalnih zakupljenih vodova i nediplomatskih komunikacija. Prispijećem jednog od prvih sofisticiranih IBM računala u ranim 60-im bilo je moguće razvrstavati veliku količinu telexa, koji su sadržavali internacionalne poruke, brzojava i telefonskih razgovora od raznih vlada, ekonomije i civilnog sektora iu njima tražiti bilo kakvu političku, vojnu ili ekonomsku vrijednost. Sama baza iz zraka izgleda kao da je netko porazbacao loptice za golf. Baza je zaštićena s nekoliko ograda i nekoliko desetaka kamera.

Echelon rječnik

Kompjuteri u svakoj prislušnoj postaji ECHELON-a automatizirano pretražuju milijune poruka kako bi pronašli one koje sadrže unaprijed programirane ključne riječi, a unutar mreže znani su kao ECHELON Dictionary kompjuteri (Rječnici). Takvi kompjuteri, koji mogu automatizirano pretraživati promet za ključnim riječima, postoje od 70-ih godina, ali ECHELON je NSA dizajnirala tako da poveže sve te kompjutere i omogući tim postajama da djeluju kao integrirana cjelina. Ključne riječi sadrže sva imena, sve lokacije, subjekte itd. koji bi mogli biti spomenuti a vezano uz određenu sferu interesa.

Svaka riječ svake uhvaćene poruke na svakoj postaji se automatski pretražuje kako bi se utvrdilo da li je određeni broj telefona ili e-mail adresa na listi. Tisuće istovremenih poruka su pročitane u «stvarnom vremenu» (real time) kako već dolaze u postaju, sat za satom, dan za danom, a kompjuteri traže obavještajnu iglu u telekomunikacijskom stogu sjena. Ipak, danas kada se većina svjetske poslovne komunikacije odvije e-mailom, faxom i telefonom špijuniranje ovih komunikacija donosi hrpu obavještajnih podataka. Listu ključnih riječi možete naći OVDJE

Desetke godina prije uvođenja ECHELON sustava, UKUSA saveznici su obavljali prikupljanje podataka, ali je svaka od agencija najčešće sama obrađivala i analizirala podatke uhvaćene sa vlastitih stanica.

Pod ECHELONOM, dictionary kompjuter sadrži ne samo ključne riječi matične agencije nego i liste ostalih agencija. U novozelandskoj presretačkoj stanici kod Waihopai (Južni otok) kompjuter je sadržavao odvojene pretraživačke liste za NSA, GCHQ, DSD, i CSE, uz svoju vlastitu. Kad god Dictionary naiđe na poruku koja sadrži jednu od ključnih riječi agencije, automatski ju odvoji i pošalje u sjedište agencije koje se poruka tiče. Nitko na Novom Zelandu ne nadgleda ili ikada vidi obavještajne podatke koje novozelandske prislušne postaje prikupe za strane agencije. Stoga, postaje manjih UKUSA saveznika djeluju za NSA nimalo različito nego da sama NSA ima svoje baze locirane na njihovom tlu.

Svaki od Dictionary kompjutera ima kodno ime kako bi se razlikovao od ostalih u mreži. Yakima postaja, locirana u pustinji između Saddle Mountainsa i Rattlesnake Hillsa, ima COWBOY Dictionary, dok Waihopai postaja ima FLINTLOCK Dictionary. Ova kodna imena su zapisana na početku svake presretnute poruke, prije nego se odašilju preko ECHELON mreže, omogućavajući analitičarima identifikaciju mjesta presretanja.

Echelon računala

Kada se elektronski signali dovedu do stanice, prebacuju se na daljnju analizu kroz goleme sustave računala, kao što je SILKWORTH gdje programi za prepoznavanje znakova (OCR) i glasa dalje obrađuju pojedinu poruku. Ovi programi i računala su posljednja riječ tehnike i već duboko zadiru u budućnost.

MAGISTRAND je dio SILKWORTH računala koji se brine za snažne programe za ključne riječi. PATHFINDER (proizveden u kompaniji Memex UK) prosijava velike baze tekstualnih dokumenata i poruka u potrazi za ključnom riječi i frazom – bazirano na kompleksnim algoritmima. Programi za prepoznavanje glasa pretvaraju razgovore u tekst za daljnju obradu. Sustav VOICECAST može uhvatiti individualne glasovne uzorke, pa se tako mogu pratiti svi razgovori pojedine osobe. Praktički neprestano, Echelon obrađuje milijune poruka na sat, a velika većina tih poruka se izbacuje nakon što je pročitana u sustavu.

Poruke koje rezultiraju “pogotkom” šalju se agentima raznih UKUSA agencija. Poruke se tada obilježavaju četveroznamenkastim kodom koji predstavlja izvor ili subjekt poruke (npr. 5535 za japanski diplomatski komunikacijski promet, 8182 za komunikacije u kojima se spominje tehnologija šifriranja …), kao i datum, vrijeme i kodni naziv baze. U zaglavlju poruke se stavlja kodno ime odabrane agencije: ALPHA-ALPHA (GCHQ), ECHO-ECHO (DSD),INDIA-INDIA (GCSB), UNIFORM-UNIFORM (CSE) i OSCAR-OSCAR (NSA). Tada se sve te poruke šalju svakom agencijskom štabu preko glavnog računalnog sustava PLATFORM. Svaka poruka se klasificira jednim od naziva: MORAY (tajna), SPOKE (tajnije nego MORAY), UMBRA (strogo povjerljivo), GAMMA (rusko presretanje) i DRUID (službe prosljeđuju članicama koje nisu pod UKUSA ugovorom).
 
(uredio nsp, preneseno sa razotkrivanje.net)