A svima vama koji ste ovo napravili – uskoro ćete upoznati pravo značenje bijesa. Točno znam tko ste. Bolje vam je da nestanete

John McAfee, pionir antivirusnih programa javio se iz bolnice gdje je, kako tvrdi, proveo dva dana u besvjesnom stanju, nakon što su ga njegovi ‘neprijatelji pokušali ubiti’, piše Sky News.

Čovjek koji je krajem 80-ih osnovao čuvenu kompaniju McAfee tvrdi kako su mu rivali ‘stavili nešto’ što je konzumirao, a kao dokaz na Twitteru je objavio fotografije sebe priključenog na bolničke aparate i prikovanog za krevet.

Ispričavam se što sam bio odsutan tri dana, no posljednja dva dana proveo sam u nesvijesti u bolnici u Sjevernoj Karolini i tek sam se probudio, napisao je McAfee na Twitteru.

Moji neprijatelji uspjeli su ubaciti nešto u ono što sam konzumirao. Ipak, mene je puno teže ubiti nego što to oni misle. Vratio sam se, nastavlja McAfee.

Zatim je nadodao: – A svima vama koji ste ovo napravili – uskoro ćete upoznati pravo značenje bijesa. Točno znam tko ste. Bolje vam je da nestanete, napisao je McAfee.

Utemeljitelj kompanije McAfee ima 72 godine, a iz tvrtke se povukao 1994. godine, prodavši svoj udjel za 100 milijuna dolara.

U studenom 2012. godine McAfee je imao problema s policijom u Belizeu jer su ga dovodili u vezu s ubojstvom Gregoryja Vianta Faulla, njegova bivšeg susjeda.

Faull je upucan, a McAfee je tada odbacio bilo kakvu umiješanost u njegovu smrt.

Samo godinu dana kasnije njegov dom u Belizeu izgorio je do temelja, a mediji su taj požar nazvali ‘sumnjivim’.
 

And for those who did this – You will soon understand the true meaning of wrath. I know exactly who you are. Youh had better be gone. pic.twitter.com/URgz5BtMLF

— John McAfee (@officialmcafee) June 22, 2018

 
(jutarnji.hr)

Put budućnosti Anthony Levandowskog leži u singularnosti

Dokumenti otkriveni kao dio odvojenog sudskog postupka otkrili su da je elita iz najpoznatijeg kompjuterskog centra na svijetu, Silicijske doline, pokrenula religiju utemeljenu na konceptu štovanja umjetne inteligencije kao Boga.

Levandowski, koji je trenutno upleten u tužbu visokog profila sa Googleom zbog optužbi da je ukrao osjetljive podatke o vlastitom automobilskom programu i dao ih Uberu, osnovao je prije dvije godine vjersku organizaciju nazvanu “Put budućnosti”.

Cilj religije je “razvijati i promicati ostvarenje Boga koji se temelji na umjetnoj inteligenciji”, u skladu s vrstom koja doseže singularnost, točku u kojoj računala nadmašuju čovječanstvo u inteligenciji.

Iako grupa nije odgovorila na zahtjeve Agenciji za poreze (IRS) u svezi obrazaca koje mora svake godine podnijeti kako bi djelovala kao neprofitna vjerska korporacija, “Dokumenti podneseni sa zakonima u Kaliforniji pokazuju da je Levandowski predsjednik Uprave “Puta budućnostii” koji ima cilj štovanje Boga, koje će doprinijeti poboljšanju društva”, navodi Wired Magazine.

Kao što smo ranije dokumentirali, Singularnost je prihvaćena od strane mnogih elitista Silicijske doline kao dijela njihovog napora da postignu besmrtnost spajanjem čovjeka sa strojem.

Ray Kurzweilova knjiga iz 1999. godine “Doba duhovnih strojeva” opisuje plan tehnokratske elite da postanu super bića pojačavajući svoja tijela, eventualno do točke gdje se cijela svijest može prenijeti na računalo.

“Postat ćemo sve više i više nebiološki do točke u kojoj će dominirati nebiološki dio, a biološki dio više neće biti bitan”, rekao je Kurzweil 2013. godine.

“Zapravo, nebiološki dio – dio stroja – bit će toliko moćan da u potpunosti da može modelirati i razumjeti biološki dio. Pa čak i ako je taj biološki dio jako mali, tu ne bi bilo nikakve razlike.”

Međutim, Kurzweilova transhumanistička utopija vjerojatno neće biti dostupna cijelom čovječanstvu, već će biti domena bogate aristokracije, stvarajući još jedan klasni sustav.

Kurzweil je to priznao u svojoj knjizi, označavajući one koji odbijaju ili su nesposobni za kibernetsko pojačanje tijela kao MOSH – “Mostly Original Substrate Humans”.

Ljudi koji se odupiru pritisku da mijenjaju svoje tijelo postajući dio cyborg-a ili si ne mogu priuštiti takav postupak, ostat će odbačeni u društvu. “Ljudi koji ne koriste takve implantate ne mogu značajno sudjelovati u dijalozima s onima koji to rade”, piše Kurzweil.

Kao što Kurzweil piše u svojoj knjizi, to će neizbježno dovesti do situacije koju je opisivao nitko drugi nego Theodore Kaczynski – koji je citirao Kurzweila i njegovog kolegu futuristu Bill Joya – gdje će elita gledati masu čovječanstva kao bezvrijedne parazita i ili ih spriječiti da se razmnožavaju putem programa masovne sterilizacije ili ih jednostavno poslati izravno na klanje.

“Zbog poboljšanih tehnika, elita će imati veću kontrolu nad masama; i budući da ljudski rad više neće biti potreban, mase će biti suvišne, beskorisno opterećenje u sustavu. Ako elita bude nemilosrdna, jednostavno mogu odlučiti da istrijebe masu čovječanstva. Ako bi elita bila humana, oni mogu koristiti propagandu ili druge psihološke ili biološke tehnike kako bi se smanjila stopa nataliteta dok masa čovječanstva ne izumire, ostavljajući svijet eliti”, napisao je Kaczynski u svom manifestu, ključnom odlomku citiranom u Kurzweilovoj knjizi.

Sve to zvuči fantastično, ali to je ono što mnogi ultra bogati elitisti u Silicijskoj dolini čvrsto vjeruju i u nekim slučajevima rade.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Godina je 2050. i superinteligentni roboti preuzeli su planetu

S tim što vi nemate pojma što se zaista događa jer živite u kompjuterskoj simulaciji koja vam predstavlja život u 2016. godini!

“Sve što vidite i dodirujete u ovom trenutku stvorili su roboti gospodari, koji se igraju čovječanstva u svojom zabavnom programu.” Ovako glasi radikalna teorija koju zastupa sve više znanstvenika tijekom proteklih godina. Oni tvrde da postoji velika mogućnost da živimo u paralelnoj stvarnosti i da je svijet kakav poznajemo u stvari – lažan.

Možda zvuči suludo, ali ova “simulacija argumenata” uzima se za ozbiljno u krugovima fizičara koji kažu da su na putu da pronađu dokaze koji će potvrditi ovu teoriju. Robert Lawrence Kuhn, pisac i voditelj emisije “Bliže istini”, nedavno je otkrio ovu teoriju u detaljnom izvještaju objavljenom na sajtu space.com.

On je istakao da bi, prema filozofu sa Sveučilišta Oxford Nick Bostromu, scenarij filma Matriks mogao biti stvaran. Ali umjesto da imate nepregledna polja tegli u kojima se pohranjuju moždane stanice, u ovom programu će i mozgovi biti dio simulacije.

“Postojao bi veliki kompjuter koji bi simulirao bukvalno sve, uključujući i ljudske mozgove – do neurona i sinapsi” – kaže Bostrom.

Kuhn također ukazuje da su zakoni fizike poput računalnih procesa, s modelima u prirodi, s obrascima koji, poput prirode, formiraju takozvane namjerne modele.

Marvin Minsky, začetnik umjetne inteligencije, rekao je gostujući u Kuhnovoj emisiji da će biti teško ustanoviti da li doista živimo u paralelnoj realnosti, točnije kompjuterskoj simulaciji. Ovo je slučaj, kako kaže Minski, sve dok programer ne napravi nekoliko pogrešaka, odnosno “ako ustanovite da se neki zakoni fizike i ne odvijaju kako bi trebalo, ili ako pronađete očite pogreške”.

Prije nekoliko godina Silas Bin sa Sveučilišta u Bonnu sugerirao je, poput Minskog, da bi možda mogli postoje znaci da živimo u simulaciji. Sve što trebate napraviti je da otkrijemo koja su nam ograničenja, tako što ćemo sami napraviti simulaciju svemira. To je cilj rada brojnih znanstvenika, na znatno manjem razini.

On vjeruje da je simulacija zakona fizike manje ili više ekvivalent simulaciji procesa u univerzumu. U takvoj simulaciji zakoni fizike morali bi biti nametnuti na diskretnim trodimenzionalnim rešetkama, koje napreduju kroz vrijeme.

Profesor Bin i njegove kolege otkrili su da takve rešetke nameću ograničenje svakoj materiji i energiji, budući da u simuliranom univerzumu ne bi postojalo ništa manje od tih rešetki. U prijevodu, ovo otkriće moglo bi sugerirati da je svemir kakav poznajemo zapravo kompjuterska simulacija, koja ne bi smjelo ima energetska ograničenja.

A to se upravo događa kad je riječ o kozmičkim zrakama, čije je ograničenje poznato kao Grajsen – Zacepin – Kuzminpvp (gzk) ograničenje. Ova dobro proučena studija otkrila je da se ograničenje događa kada čestice visoke energije u interakciji s kozmičkom mikrovalnom pozadinom gube energiju dok putuju velikim razdaljinama.

Istraživači su izračunali da bi prostorne sile ovih rešetki u spektru svjetlosti praktično usmjerile kozmičke zrake da putuju duž njihovih osi i da tada ne bi gubili energiju. Dokazujući ovu teoriju, znanstvenici bi mogli otkriti da u univerzumu nije baš sve kao što izgleda i da su greške u simulaciji moguće.

Odustao 
ZAŠTO SE UOPĆE MUČITI

Prvi ozbiljan pokušaj da se sazna istina o univerzumu desio se 2001, kada je pokušano izračunati količinu neophodnih resursa za mjerenje svemira. Ustanovljeno je da je to u praksi nemoguće.

Seth Lloyd, inženjer kvantne mehanike, procjenjivao je broj računalnih operacija u našem univerzumu od Velikog praska, u osnovi svaki događaj koji se ikad desio.

“Kompjuter bi trebao biti veći od svemira, a vrijeme bi moralo otkucavati sporije u programu nego u realnosti. Zašto se onda uopće mučiti, praviti takav kompjuter” – ustanovio je Lloyd.

Opovrgao 
U ČEMU JE RAZLIKA KOMPJUTERA I ČOVJEKA

Neki znanstvenici su sumnjičavi kada je riječ o teoriji Matrixa. Profesor Peter Miliken, koji predaje filozofiju i računalne znanosti na Sveučilištu Oxford, vjeruje da bi teorija na kraju se mogla ispostaviti kao pogrešna.

“Teorija je zasnovana na pretpostavci supermozgova, koji čine stvari koje i mi sami u velikoj mjeri činimo. Ako neki misle da je svijet simulacija, zašto onda razmišljaju o supermozgovima koji nisu u stanju smisliti ništa novo u odnosu na ono što mi već znamo” – pita se Miliken.

Alegorija pećine 
PLATON PIONIR TEORIJE

Pitanje da li smo zaista svjesni svijeta koji nas okružuje prvi put je postavljeno u antičkoj Grčkoj, među njihovim filozofima. Najranije spominjanje je u debati koja se može pronaći u Platonovoj Republici, gdje se u alegorijama pećine opisuje iluzornost postojanja kakvu predstavljaju nemisleći ljudi. 

Platon je sugerirao da je jedini put da se shvati stvaran svijet udubljivanje u proučavanje matematike i geometrije, što je i podučavao studente u pokušaju da otkriju svemir koji nas okružuje.

Descartesov rad 
MISLIM, DAKLE, POSTOJIM

Francuski filozof Rene Descartes pozabavio se ovim problemom kroz eksperiment, koji je doveo čitatelje u sumnju kad je riječ o realnosti koju poznajemo. 

Njegova filozofija je zasnovana na ideji da ništa što pretpostavljamo ili osjećamo ne mora nužno biti i istina. Jedina stvar koja je istinita je svijest, koja dovodi u sumnju sve što doživljavamo. To je i dovelo do čuvene rečenice “Mislim, dakle, postojim”.

Kritičari njegovog rada, međutim, često ističu da postojanje misli ne čini osobu misliocem.
 
(kurir.rs/uredio:NSP)

U vremenima kada obavještajne službe masovno sakupljaju podatke građana i pri tome prelaze sve (dopuštene) granice, tajne kao da više i ne postoje. Od špijuniranja očito nisu pošteđeni niti sami špijuni.

Federalnom uredu za državnu zaštitu (FSO) u Rusiji se pohrana tajnih informacija na kompjutorima očito u međuvremenu čini prerizičnom. Stoga su potražili pomoć u Njemačkoj i to u poduzeću koje u svojoj ponudi još uvijek ima predmete koje u današnje vrijeme koriste još samo rijetki.

Riječ je o – pisaćim strojevima. Usprkos digitalnim načinima komunikacije, tvrtka Olympia Business Systems u Hattingenu još uvijek nudi ove strojeve. A zašto i ne bi – traženi su i danas i to diljem svijeta.

“Naručitelji svakako nisu pripadnici najmlađe generacije, već oni koji na svojim stolovima žele imati nešto čija je kvaliteta dokazana i koji ujedno gaje određeni otpor prema kompjutorskoj tehnici”, kaže Andreas Fostiropoulus iz spomenute tvrtke.

A jedan od naručitelja je i spomenuta ruska obavještajna služba FSO. Oni svoje doista tajne, interne informacije ne žele pohranjivati, a niti tipkati na kompjutorima, već na klasičnom papiru. A to funkcionira naravno samo uz pomoć pisaćih strojeva, od kakvih Olympia u svojoj ponudi još uvijek ima četiri različita modela. “U ponudi imamo još dva tipa prijenosnih električnih pisaćih strojeva i dva kompaktna modela. Oni se razlikuju, ovisno o tome imaju li ugrađen display ili ne”, kaže Andreas Fostiropoulus.

Godišnja zarada od oko 33 milijuna eura

Do sada je ovo poduzeće po cijeni između 150 i 300 eura prodavalo godišnje 3.000 pisaćih strojeva. “No, diljem svijeta, moglo bi se prodati još nekoliko tisuća više. Pogotovo u zemljama u razvoju u kojima opskrba električnom strujom nije savršena, odnosno, često dolazi do isključenja struje, tamo je potražnja za mehaničkim pisaćim strojevima još uvijek velika.

  Prizor kakav se ponegdje može naći i danas

Mi smo prije dvije, tri godine u tim zemljama prodali čitave kontejnere ovakvih strojeva. No, sada to više nije moguće. Razlog leži u tome što je tvornica koja ih je za nas proizvodila, zatvorena. No, potražnja u svakom slučaju postoji i danas”, kaže Fostiropoulus. Stoga Olympia danas u ponudi više nema mehaničke, već samo električne pisaće strojeve. I za njima je potražnja velika i to diljem svijeta. “Imamo klijente na Srednjem i Bliskom istoku. Za njih naravno proizvodimo strojeve s arapskim pismom. To nije nikakav problem”, dodaje on.

Bilo da je riječ o arapskom pismu, ćirilici ili pak kineskim ili japanskim znakovima, ovo poduzeće u Hattingenu koje zapošljava oko 60 radnika, proizvodi sve, bez ikakvih poteškoća. Godišnja zarada Olympia Business Systems diljem svijeta iznosi ukupno 33 milijuna eura. Dva posto od toga činila je do sada zarada na pisaćim strojevima. Usprkos narudžbama ruskog FSO-a, u Hattingenu ipak ostaju realistični. “Ne želimo si ništa umišljati samo na osnovi aktualne situacije s narudžbama pisaćih strojeva od strane FSO-a. Moramo ostati realistični. Pisaći strojevi će zasigurno još nekoliko godina biti prisutni i traženi, no nikako se ne može reći da oni pripadaju tehnologiji budućnosti”, kaže on.

Tvornica u Kini – koliko je sigurna?

No, ova (pra)stara tehnologija u svakom slučaju je sigurna od današnjih sustava špijuniranja. Barem ako se za pisaće strojeve koriste vrpce onakve kakve je u stotinama primjeraka naručio ruski FSO. “Riječ je o vrpcama koje su doista sigurne.

  Pisaći stroj Olympia s latinskim slovima i kineskim znakovima

Za razliku od karbonskih, ove tekstilne nije moguće pretipkati. To znači da ako dobijem u ruke kazetu u kojoj se nalazi karbonska vrpca, tekst koji je na njoj tipkan, vrlo lako mogu ponovno producirati. To je kod tekstilnih traka drugačije.

Ovdje reprodukcija nije moguća”, kaže Andreas Fostiropoulus. Osim toga, ovo poduzeće u Hattingenu proizvodi i nekoliko različitih modela strojeva za uništavanje pisanih dokumenata, odnosno, papira. No, za ove modele za sada još niti jedna obavještajna služba nije pokazala interes. Barem ne službeno.

A što se tiče FSO-a i njegovih narudžbi, kako kažu u Olympiji, oni će na njih još neko vrijeme morati pričekati, najvjerojatnije oko četiri mjeseca. Ovi strojevi se naime više ne proizvode u Njemačkoj, već u jednoj tvornici u Kini. Pri tome se naravno odmah postavlja pitanje, ne mogu li Kinezi odmah pri proizvodnji ove strojeve tehnički preparirati.

“O tome još nismo razmišljali. No, pretpostavljam da će ih FSO dobro preispitati prije nego ih počne koristiti”, kaže Andreas Fostiropoulus. Po njegovom mišljenju su pisaći strojevi pravi medij za tipkanje internih informacija obavještajnih službi.

Do dokumenata tipkanih na ovaj način, ne bi svojim metodama mogla doći čak niti američka agencija NSA. “Doista ne znam kako bi oni mogli doći do tih papira. Ne postoji nikakva veza, nikave mreže, nikakve žice ili kablovi. Dakle, zapravo – potpuno nemoguće”, kaže on.

A kada se govori o narudžbi iz Rusije, Olympia Business Systems doista na tome neće zaraditi bogatstvo. Volumen njihove narudžbe iznosi 486.540 ruskih rublji, a to je preračunato svega 11.600 eura. No, s druge strane, FSO je ovom poduzeću u svakom slučaju donio mnogo reklame za koju nije trebalo ništa platiti.
 
(dw.de/uredio: nsp)

ECHELON

Američka NSA (National Security Agency) stvorila je najveći globalni špijunski sustav pod kodnim imenom ECHELON, koji hvata i analizira svaki telefonski poziv, fax, e-mail i telex poruku poslanu bilo gdje u svijetu. Echelon kontrolira NSA i djeluje uz suradnju: Government Communications HeadQuarters of England (GCHQ), Communications Security Establishment of Canada (CSE), The Australian Defence Security Directorate (DSD), i Government Communications Security Bureau of New Zeland (GCBS). Ta suradnja, koja je nastala iz zajedničkih napora tijekom drugog svjetskog rata u presretanju radio transmisija, formalizirana je tajnim ugovorom iz 1948. godine pod imenom UKUSA i primarno je bila usmjerena protiv SSSR-a. Ovih pet UKUSA agencija su trenutno najveće obavještajne organizacije u njihovim vlastitim zemljama.

Sustav Echelon je, naravno, tajna mreža te su stoga vlade zemalja uključenih u taj sustav jako osjetljive kada ih se optužuje da naveliko prisluškuju milijune svojih građana. Američka vlada još uvijek poriče da sustav uopće postoji. Saznanja o postojanju ovog sustava možemo zahvaliti samo vladama Australije i Novog Zelanda.
 

 
40 godina prošlog stoljeća novozelandska obavještajna agencija GCSB pomagala je zapadnim obavještajnim službama u špijuniranju pacifičkog pojasa, bez znanja novozelandske javnosti i većine političara. Kasnih 80-ih, u odluci koju su vjerojatno zažalile, SAD su ponudile Novom Zelandu pridruživanje najtajnijem globalnom obavještajnom sustavu Echelon.
 

 
Ono što NSA nije znala je da su do kraja 80-ih mnogi djelatnici GCSB-a odlučili da se takve aktivnosti odvijaju predugo u prevelikoj tajnosti, te su odlučili dati intervjue i razotkriti tajne novozelandske špijunske aktivnosti. Na kraju, više od 50 ljudi koji su radili u obavještajnim i srodnim djelatnostima odlučilo progovoriti… Naravno, samo poimanje da obavještajne službe upadaju u e-mail, fax i telefonske komunikacije nije ništa novo. Ono što novozelandsko «curenje» razlikuje od ostalih je u činjenici da se u materijalima koje je «procurilo» novozelandsko obavještajno osoblje nalaze precizne informacije o tome gdje se samo špijuniranje odvija, kako sustav radi, kakve su mu sposobnosti, što su mu mane i mnogi detalji poput kodnih imena. Aktivnosti koje su oni opisali omogućili su dokumentiranje nekih sustava i projekata koji su se odnosili na cjeli savez, a koji su dugo držani u strogoj tajnosti. Od tih sustava, daleko najvažniji je ECHELON.

Princip rada

Sustav Echelon je, zapravo, vrlo jednostavno zamišljen: presretajuće stanice smještene po cijeloj planeti Zemlji da bi hvatale sve satelitske, mikrovalne i radio komunikacije preko optičkih kablova i da te informacije procesuiraju kroz veliku mrežu računala NSA, uključujući napredne programe za prepoznavanje glasa i znakova “OCR” (optical character recognition), tražeći ključne riječi ili fraze (poznatije kao Echelon riječnik), koje bi natjerale računala na snimanje i prosljeđivanje na daljnju obradu i analizu. Međutim, za razliku od većine špijunskih sustava projektiranih za vrijeme Hladnog rata, ECHELON je primano projektiran za špijuniranje nevojnih ciljeva: vlada, organizacija, poslovnih subjekata, i pojedinaca u praktično bilo kojoj zemlji. On praktički pogađa svaku osobu koja komunicira u međunarodnom (a nekad i lokalnom) prometu, a nije dizajniran za prisluškivanje e-maila, faxa ili telefona određenog pojedinca. Umjesto toga sustav radi tako što neselektivno presreće ogromne količine navedenih komunikacija, i pomoću kompjutera izabire potencijalno zanimljive poruke iz mase nezanimljivih.

Mreža Echelon

Mreža Echelon-a rasteže se preko čitave Zemlje i seže u svemir. Uspostavljen je lanac prislušnih postaja, doslovno oko svijeta, koje prisluškuju sve značajne komponente međunarodnih telekomunikacijskih mreža. Neke nadziru komunikacijske satelite, neke kopnene komunikacijske mreže i druge radio-komunikacije. ECHELON je umrežio sva ova postrojenja (zemaljske presretačke stanice, brodove pod zapovijedanjem tajnih službi koji plove na sedam mora i super tajne satelite, koji “vire” na visini od 20000 milja iznad naših glava) pružajući NSA i UKUSA članicama mogućnost presretanja velikog djela komunikacije na planetu. Ne smijemo zaboraviti ni podmornice koje se spuštaju na velike dubine iznad pomorskih kablova i hvataju sve što se tom kablovima prenosi.

Vrlo malo signala uspije izmaknuti ovoj elektronskoj hvataljci. Dogovorom UKUSA članice su odlučile da svaka agencija usmjeri svoju elektronsku prislušnu “usisivačku” opremu na neki dio globusa, kako bi mogli tražiti i pratiti svaku minutu signala. NSA u Americi pokriva komunikacijske signale oba američka kontinenta, GCHQ u Velikoj Britaniji je odgovorna za Evropu, Afriku i Rusiju zapadno od Urala, DSD u Australiji sudjeluje u SIGINT skupini za jugoistočnu Aziju i jugozapadni Pacifik i zone istočnog Indijskog oceana, GSCB na Novom Zelandu je odgovoran za južni Pacifik, tj. za sve otočke skupine u njemu; CSE u Kanadi se bavi sjeverom Rusije, sjeverom Evrope i Američkim komunikacijama.

Prislušne postaje

Prva komponenta ECHELON mreže su goleme prislušne postaje posebno usmjerene na međunarodne telekomunikacijske satelite (Intelsat iInmarsat) koje koristi većina telekoma u svijetu, te se preko njih odvija najveći dio telefonskog i fax prometa između zemalja i kontinenata, ponajprije civilni telekomunikacijski promet, ali također i diplomatske i vladine komunikacije, što je od velikog značaja za UKUSA članice. Prsten od dvadesetak Intelsata je pozicioniran u geostacionarnoj orbiti iznad ekvatora, a svaki služi kao relej za desetke tisuća simultanih telefonskih poziva, faxova, e-maila. Pet UKUSA prislušnih postaja je uspostavljeno za presretanje komunikacija koje Intelsati prenose:

Britanska GCHQ postaja locirana je na vrhu strmih litica iznad mora kraj Morwenstow-a u Cornwallu. Satelitski su tanjuri usmjereni prema Intelsatima nad Atlantikom, Evropom, i inklinirani gotovo na horizont, iznad Indijskog oceana.

NSA postaja kod Sugar Grove locirana 250 kilometara jugozapadno od Washingtona, DC, u planinama Zapadne Virginije pokriva Intelsate nad Atlantikom, koji odašiljaju prema južnoj i sjevernoj Americi.

Još jedna NSA postaja je u državi Washington (krajnji sjeverozapad SAD) 200 km jugozapadno od Seattlea, unutar Yakima vojnog poligona (Yakima Firing Center). Stanica Yakima cilja na komunikacije Tihog oceana sjeverne zemljine polutke i Daleki istok. Zamjenom satelita Intelsat 5 serije saIntelsat 701 i Intelsat 703 satelitima, koji su imali preciznije usmjereno odašiljanje, onemogućilo se bazi Yakima prijam signala južne hemisfere pa su zamjenske prislušne stanice podignute u Australiji i Novom Zelandu. Njihova južnopacifička lokacija omogućava globalno presretanje.

Novi Zeland daje postaju kod Waihopai-a, a Australija Geraldton postaju u zapadnoj Australiji, koje pokrivaju područje Azije, zemlje Južnog Pacifika i Tihi ocean.

Novozelandsko obavještajno osoblje bilo je usko umiješano u NSA-inu Yakima postaju od 1981, kada je NSA nagovorila GCSB na učešće u projektu presretanja komunikacija japanskog veleposlanstva. Od tada, svih pet UKUSA agencija su bile odgovorne za nadgledanje diplomatskih kanala iz svih Japanskih ispostava na istom djelu globusa na kojem su zadužene za opće nadgledanje. Do integracije Novog Zelanda u Echelon otvaranjem Waihopai postaje 1989. njegov dio presretanja japanskih komunikacija presretan je u Yakimi i slan je neobrađen u sjedište GCSB-a u Wellingtonu na dešifriranje, prevođenje i ispis u UKUSA format obavještajnog izvještaja (NSA je isporučivala programe za razbijanje koda).

Postoji i dodatna stanica na otoku Ascension u Atlanskom oceanu između Brazila i Angole za koju se pretpostavlja da presreće komunikacije Intelsata za južnu polutku Atlantika.

Ostali se sateliti prate tim istim stanicama, kao i iz baza u Menwith Hillu u Engleskoj, Shoal Bay u Australiji, Leitrim u Kanadi, Bad Aibling u Njemačkoj i Misawa u Japanu. To su sateliti koji većinom služe za ruske i regionalne telekomunikacije. Poznato je da baza Leitrim presreće komunikacije južnoameričkih satelita, uključujući Morelos satelite u vlasništvu meksičke telefonske kompanije.

Još nekoliko desetaka prislušnih baza razbacano je po čitavoj Zemlji, a locirane su u vojnim bazama na stranom teritoriju. Takve stanice imaju vrlo važnu ulogu u vremenskoj nadmoći, jer se većina svjetskih komunikacija odvija na radio-frekvencijskim opsezima. Na HF području radio-komunikacije imaju značaj, jer poslužuju satelite koji tada te informacije prenose vojnim brodovima i avionima širom svijeta. VHF i UHF područja su nešto kraćeg dosega, ali se također koriste za taktičke vojne operacije unutar državnih granica. Glavne prislušne stanice ovakvog tipa u mreži UKUSA su Tangimoana na Novom Zelandu, Bamaga u Australiji i baza na atolu Diego Garcia u Indijskom oceanu.

Posebna mreža HFDF (High frequency Direction Finding – visoko frekventni radio-goniometri) presreće komunikacijske signale samo zato kako bi locirala pozicije brodova i zrakoplova. Kada te stanice nisu uključene u analizu poruka, igraju važnu ulogu u nadzoru kretanja pokretnih vojnih meta. Najveću ulogu u HFDF načinu špijuniranja je imala kanadska CSE pod kodnim imenom ClassicBullseye i bila je glavna baza stanice Atlanskog i Tihog oceana pri motrenju na sovjetske brodove i podmornice za vrijeme “hladnog rata”. Stanice od Kingstona i Leitrima (Ontario) do Gandera (Newfoundland) na atlantskoj strani, motrile su na Arktik i prisluškivale ruske podmorničke baze u Petropavlovsku i Vladivostoku. CSA također doseže do malog kontingenta zrakoplovne baze Lackland Air Force Base u San Antoniu (Texas) koji najvjerojatnije nadgleda komunikacijske “mete” u Južnoj Americi.

Sateliti sustava Echelon

Vrlo važna podrška sustavu Echelon je američka mreža špijunskih satelita koja povezuje prijeme svih baza raštrkanih po UKUSA carstvu. Ove satelite je lansirala NSA u suradnji sa sestrinskim špijunskim agencijama NRO (National Reconnaissance Office) i CIA (Central Intelligence Agency). SerijeFerret iz 60-tih godina, Canyon, Rhyolite i Aquacade sateliti iz 70-tih i Chalet, Vortex, Magnum, Orion, i Jumpseat serije satelita su zamijenjeneMercury, Mentor i Trumpet satelitima u 90-tim godinama.

Ovi sateliti za nadzor rade kao velika lopata koja grabi sve elektroničke komunikacije, razgovore mobilnih telefona i različitih radio odašiljanja. Stanice koje kontroliraju operacije i usmjeravanje tih satelita su pod nadzorom SAD-a, usprkos njihovim lokacijama u stranim vojnim bazama. Dva najvažnija centra za prijem su Menwith Hill u Engleskoj i Pine Gap u Australiji.

Baza Mentwith Hill

Mentwith Hill baza se nalazi na području sjevernog Yorkshirea pored Harrogatea u Engleskoj. Koliko je njena uloga u čitavom sustavu Echelon važna, govori i izvješće Europskog Parlamenta od 2001. godine, koje kaže kako se “sve e-mail poruke, telefonske i fax komunikacije čitave Evrope rutinski presreću od strane američke NSA, prenose sve ključne informacije s evropskog kontinenta u London, a onda putem satelita šalju u Fort Meade(Maryland) uz pomoć opreme u Menwith Hillu”. Postojanje i važnost ove stanice je prvi razotkrio britanski novinar i istraživač Duncan Campbell 1980. godine. Danas je to najveća špijunska stanica na svijetu s više od 25 satelitskih prijamnih stanica i zapošljava 1400 ljudi američkog NSA osoblja i 350 članova ministarstva obrane Ujedinjenog Kraljevstva.

Nakon što su informacije procurile u javnost, ova baza je glavna meta protesta mirovnih aktivista i pod stalnim je pritiskom evropskih vlada, koje su uvjerene da je čitava mreža uključena u nadzor civila i ekonomske špijunaže. Počeci baze Menwith Hill sežu u 1951. godinu kada su britanski Ratni ured i američko zrakoplovstvo potpisali ugovor o zakupu zemljišta koje je nudila britanska vlada, a 1966. je NSA preuzela zakup. Do sredine 70-tih Menwith Hill je koristio za presretanje internacionalnih zakupljenih vodova i nediplomatskih komunikacija. Prispijećem jednog od prvih sofisticiranih IBM računala u ranim 60-im bilo je moguće razvrstavati veliku količinu telexa, koji su sadržavali internacionalne poruke, brzojava i telefonskih razgovora od raznih vlada, ekonomije i civilnog sektora iu njima tražiti bilo kakvu političku, vojnu ili ekonomsku vrijednost. Sama baza iz zraka izgleda kao da je netko porazbacao loptice za golf. Baza je zaštićena s nekoliko ograda i nekoliko desetaka kamera.

Echelon rječnik

Kompjuteri u svakoj prislušnoj postaji ECHELON-a automatizirano pretražuju milijune poruka kako bi pronašli one koje sadrže unaprijed programirane ključne riječi, a unutar mreže znani su kao ECHELON Dictionary kompjuteri (Rječnici). Takvi kompjuteri, koji mogu automatizirano pretraživati promet za ključnim riječima, postoje od 70-ih godina, ali ECHELON je NSA dizajnirala tako da poveže sve te kompjutere i omogući tim postajama da djeluju kao integrirana cjelina. Ključne riječi sadrže sva imena, sve lokacije, subjekte itd. koji bi mogli biti spomenuti a vezano uz određenu sferu interesa.

Svaka riječ svake uhvaćene poruke na svakoj postaji se automatski pretražuje kako bi se utvrdilo da li je određeni broj telefona ili e-mail adresa na listi. Tisuće istovremenih poruka su pročitane u «stvarnom vremenu» (real time) kako već dolaze u postaju, sat za satom, dan za danom, a kompjuteri traže obavještajnu iglu u telekomunikacijskom stogu sjena. Ipak, danas kada se većina svjetske poslovne komunikacije odvije e-mailom, faxom i telefonom špijuniranje ovih komunikacija donosi hrpu obavještajnih podataka. Listu ključnih riječi možete naći OVDJE

Desetke godina prije uvođenja ECHELON sustava, UKUSA saveznici su obavljali prikupljanje podataka, ali je svaka od agencija najčešće sama obrađivala i analizirala podatke uhvaćene sa vlastitih stanica.

Pod ECHELONOM, dictionary kompjuter sadrži ne samo ključne riječi matične agencije nego i liste ostalih agencija. U novozelandskoj presretačkoj stanici kod Waihopai (Južni otok) kompjuter je sadržavao odvojene pretraživačke liste za NSA, GCHQ, DSD, i CSE, uz svoju vlastitu. Kad god Dictionary naiđe na poruku koja sadrži jednu od ključnih riječi agencije, automatski ju odvoji i pošalje u sjedište agencije koje se poruka tiče. Nitko na Novom Zelandu ne nadgleda ili ikada vidi obavještajne podatke koje novozelandske prislušne postaje prikupe za strane agencije. Stoga, postaje manjih UKUSA saveznika djeluju za NSA nimalo različito nego da sama NSA ima svoje baze locirane na njihovom tlu.

Svaki od Dictionary kompjutera ima kodno ime kako bi se razlikovao od ostalih u mreži. Yakima postaja, locirana u pustinji između Saddle Mountainsa i Rattlesnake Hillsa, ima COWBOY Dictionary, dok Waihopai postaja ima FLINTLOCK Dictionary. Ova kodna imena su zapisana na početku svake presretnute poruke, prije nego se odašilju preko ECHELON mreže, omogućavajući analitičarima identifikaciju mjesta presretanja.

Echelon računala

Kada se elektronski signali dovedu do stanice, prebacuju se na daljnju analizu kroz goleme sustave računala, kao što je SILKWORTH gdje programi za prepoznavanje znakova (OCR) i glasa dalje obrađuju pojedinu poruku. Ovi programi i računala su posljednja riječ tehnike i već duboko zadiru u budućnost.

MAGISTRAND je dio SILKWORTH računala koji se brine za snažne programe za ključne riječi. PATHFINDER (proizveden u kompaniji Memex UK) prosijava velike baze tekstualnih dokumenata i poruka u potrazi za ključnom riječi i frazom – bazirano na kompleksnim algoritmima. Programi za prepoznavanje glasa pretvaraju razgovore u tekst za daljnju obradu. Sustav VOICECAST može uhvatiti individualne glasovne uzorke, pa se tako mogu pratiti svi razgovori pojedine osobe. Praktički neprestano, Echelon obrađuje milijune poruka na sat, a velika većina tih poruka se izbacuje nakon što je pročitana u sustavu.

Poruke koje rezultiraju “pogotkom” šalju se agentima raznih UKUSA agencija. Poruke se tada obilježavaju četveroznamenkastim kodom koji predstavlja izvor ili subjekt poruke (npr. 5535 za japanski diplomatski komunikacijski promet, 8182 za komunikacije u kojima se spominje tehnologija šifriranja …), kao i datum, vrijeme i kodni naziv baze. U zaglavlju poruke se stavlja kodno ime odabrane agencije: ALPHA-ALPHA (GCHQ), ECHO-ECHO (DSD),INDIA-INDIA (GCSB), UNIFORM-UNIFORM (CSE) i OSCAR-OSCAR (NSA). Tada se sve te poruke šalju svakom agencijskom štabu preko glavnog računalnog sustava PLATFORM. Svaka poruka se klasificira jednim od naziva: MORAY (tajna), SPOKE (tajnije nego MORAY), UMBRA (strogo povjerljivo), GAMMA (rusko presretanje) i DRUID (službe prosljeđuju članicama koje nisu pod UKUSA ugovorom).
 
(uredio nsp, preneseno sa razotkrivanje.net)