Njihova zemlja, koju danas zovu Komančerija, obuhvaćala je veći dio današnjeg Teksasa, New Meksika, Oklahome, Kanzasa i Colorada i potrajala je do sredine 19. stoljeća

Zvali su sebe Numune “narod” i stoljećima su bili lovci koji su živjeli u malim naseobinama u stjenovitim planinama, potom su napustili planine, otkrili konje i do sredine 18. stoljeća bili poznati kao Komanči.

Zahvaljujući konjanički vještinama bili su najdominantnija indijanska nacija američkog Zapada.

Francuzi o njima prvi put pisali 1701. godine, ali prije toga Numune su već napustili planine, otkrili konje i do sredine 18. stoljeća bili su poznati kao Komanči.

Komanči, koji su ime dobili po Ute riječi za “svakoga tko želi boriti sa mnom stalno” bili su najstrašniji ratnici u povijesti i formirali su nomadsku kulturu koja je poslužila kao model za druge indijance.

Njihova zemlja, koju danas zovu Komančerija, obuhvaćala je veći dio današnjeg Teksasa, New Meksika, Oklahome, Kanzasa i Colorada i potrajala je do sredine 19. stoljeća.

Sve do sada, i pored činjenice da su dva stoljeća kontrolirali ogromnu teritoriju sa oko 40.000 stanovnika, arheolozi gotovo da nisu ni priznavali postojanje Komanča.

“Mislili smo da su Komanči imali kulturu koja je zamišljena kao nevidljiva”, rekao je listu “Arheologija” Severni Fauels, arheolog sa Bernard koledža.

“Ako su i podizali logore, to su radili tako da američka konjica nije mogla pronaći nikakav trag o njima poslije svega nekoliko dana. Što su onda arheolozi mogli uraditi poslije dva stoljeća?”, dodao je on.

Ali crteži na stijenama otkriveni posljednjih godina u kanjonu Rio Grandea u New Meksiku pokazuju da su Komanči ipak iza sebe ostavili neke dokaze o postojanju, a nova generacija arheologa, zajedno sa samim Komančima, ponovno iščitava kolonijalne dokumente i slike koji čine sasvim drugačiju sliku Komanča.

Ta nova slika u supritnosti je sa dosadašnjim klišeom Komanča kao brutalnih divljaka koji su sprečavali širenje granice godinama.

Gospodari južnih nizina sada se smatraju izvanrednim taktičarima i diplomatima koji su uspjeli okupiti na tisuće ratnika kako bi ih iskoristili da provedu političke i ekonomske interese.

“Ako pogledamo širi kontekst, Komančerija je bila pravi politički i kulturni centar Jugozapada”, kaže povjesničar s Oxforda Pekka Hamalainen.

Crteži koji su ih zbunjivali su bili trokutastog oblika. Tek godinu dana kasnije, s otkrićem još jedne stijene sa prikaza konja, ceremonijalnih rituala i tipija – koju su napravili indijanci iz prerije – Fauel je shvatio da su trokuti zapravo tipiji.

Ubrzo su na više mjesta u kanjonu otkrili slične crteže. Kada su ih pokazali predstavnicima plemena čiji su preci nekada živjeli u dolini Rio Grandea ispostavilo se da su ih učinili Komanči.

Kako su crteži rađeni u raznim razdobljima od kraja 17. do 19. stoljeća arheolozima je pružena jedinstvena mogućnost da prošetaju njihovom poviješću i vide kako su Komanči predstavili svoja sela, konje, bitke, zemlju, lov, životinje, ali i pljačkaške pohode i trgovinske ekspedicije.

Krajem 2013. Fauelsov tim je pronašao još jednu kamenu ploču s konjem i nepoznatim predmetom.

Član njegovog tima, Komanči Jimmy Arterberi odmah je znao o čemu je riječ – na slici je prikazan konj u galopu i kometa na nebu. Oboje hrle ka Suncu.

Pošto su provjerili povijesne podatke, ispostavilo se da je 1680. tijekom dana bila vidljiva kometa u ovim predjelima, a Komanči koji je uradio crtež tako je slavio vezu između Sunca, konja i događaja na nebu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(kurir.rs,youtube/uredio:nsp)