Jedan od mnogih prirodnih načina jačanja zdravlja mozga je prehrana pravim vrstama hrane

A postoji i specifična dijeta koja vam može pomoći da održite mozak i razmišljanje oštrima i zdravima – prikladno nazvana “UMNA” dijeta.

UMNU prehranu, koju predstavlja prehrana koja se može definirati kao “mediteranska intervencija za neurodegenerativno odgađanje”, razvio je tim istraživača iz Medicinskog centra Sveučilišta Rush u Chicagu.

To je kombinacija mediteranske i DASH prehrane (dijetetskih pristupa za zaustavljanje hipertenzije) s ciljem borbe protiv demencije i kognitivnog propadanja koji se obično javlja s godinama.

Mediteranska prehrana usredotočuje se na konzumiranje voća, povrća, ribe, maslinovog ulja i crnog vina, dok se “DASH dijeta” usredotočuje i na voće, povrće i cjelovite žitarice, ali sa jako malo soli.

Hrana na koju se fokusira “UMNA” dijeta:

Grah ili mahunarke, bobice, riba, lisnato povrće, orašasto voće, maslinovo ulje, ostalo povrće, perad, cjelovite žitarice, vino.

Budući da se “UMNA” prehrana uglavnom temelji na biljkama, unosi se hranjivim tvarima koje održavaju zdravlje mozga i sprečavaju kognitivni pad.

“UMNA” prehrana osigurava vitamine E i C koji su antioksidanti koji štite mozak od oštećenja slobodnim radikalima.

Kombinacija ova dva vitamina može spriječiti gubitak pamćenja i smanjiti rizik od Alzheimerove bolesti i demencije za 60 posto, pokazala je velika studija objavljena u časopisu Archives of Neurology.

Osim toga, lisnato povrće bogato je vitaminima B6, B12 i folnom kiselinom, koji djeluju zajedno u sprečavanju degeneracije mozga i poboljšanju moždanih funkcija. Vitamin K, koji se također nalazi u zelenom povrću, također pridonosi prevenciji Alzheimerove bolesti.

Bobice, koje se toplo preporučuju u “UMNOJ” prehrani, također pružaju snažne blagodati za zdravlje mozga. Prethodne studije pokazale su da bobice, posebno borovnice i jagode, mogu smanjiti gubitak neurona i poboljšati pamćenje.

Ovo je voće bogato flavonoidima, posebno antocijaninom koji djeluju protiv dva glavna uzroka Alzheimerove bolesti: oksidacijskog stresa koji izazva oštećenja i upale.

Vitamin B12 i Omega-3 koji se nalaze u ribama također pomažu poboljšanju zdravlja mozga. Vitamin B12 sprečava degeneraciju mozga i živaca, koji su povezani s demencijom i Alzheimerovom bolešću. S druge strane, omega-3 masne kiseline, posebno dokozaheksaenoinska kiselina (DHA) potrebne su za zdravu strukturu mozga i održavanje funkcija mozga.

“UMNA” dijeta također ima smjernice koje namirnice treba izbjegavati. To uključuje maslac, sir, prženu hranu, peciva, crveno meso i slatkiše.

Ova hrana je ili puna šećera ili trans masti, koje su štetne i za um i za tijelo. Konzumiranje ove hrane povezano je s mnogim bolestima, uključujući Alzheimerovu bolest, rak, dijabetes, pretilost i bolesti srca.

Rezultati su otkrili da su oni koji su slijedili “UMNU” dijetu imali 53 posto niži rizik od Alzheimerove bolesti, dok oni koji su slijedili mediteransku prehranu pokazali 54 posto smanjeni rizik od Alzheimerove bolesti.

Oni koji su slijedili “DASH” dijetu doživjeli su 39 posto niži rizik od Alzheimerove bolesti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Šteta što ljudima ne mogu ponovo narasti udovi poput rijetkog vodozemca asolotla, koji se može naći samo u kanalima grada Mexico Cityja

Najnovija studija je stavila fokus na ovog vodozemca da bi bolje proučila regeneraciju ljudskih udova s obzirom na to da je ova životinja u stanju gotovo savršeno obnoviti bilo koji dio tijela koji izgubi.

Ljudi još uvijek moraju prijeći dug put kad je riječ o regeneraciji, ali to ne znači da ćemo zaostajati kada su u pitanju nevjerojatni biološki podvizi – poput onog Tannera Collinsa.

Tanner je učenik sedmog razreda iz Pittsburga. Izgleda i ponaša se kao mnoga djeca njegovih godina. Voli igrati šah i graditi sa Lego kockicama. Nešto ga, pak, razlikuje od ostalih 12-godišnjaka. Odstranjeno mu je više od 15 posto mozga.

Uzimanje rizika

Kad mu je bilo pet godina, benigni tumor je počeo rasti u stražnjem dijelu njegove glave. Zbog toga je imao niz napadaja i migrena. Epizode su trajale dvije godine. Ponekad su bile toliko ozbiljne da su sprečavale Tannera da ide u školu.

Ni lijekovi nisu pomogli, malo su olakšali njegove simptome i učinili da je pospaniji zbog omamljenosti.

U vrijeme kad su se njegovi roditelji, Nicole i Carl, odlučili na izvlačenje tumora, Tanner je patio od svakodnevnih napadaja i stanje je postajalo sve lošije i lošije, kolabirajući, pa čak i povraćajući.

Neurolozi su rekli Tannerovim roditeljima da iako operacija može zaustaviti napadaje, ona nije bila bez rizika. Postupak je mogao utjecati na njegovu sposobnost uočavanja i obrade vizualnih podataka. Njegovi su roditelji i dalje pristali usprkos riziku dopustiti operaciju.

“Njegov neurolog nije mogao kontrolirati napadaje bez obzira na lijekove koji su mu bili propisani”, objasnila je Nicole. “U tom smo trenutku bili očajni … Njegova kvaliteta života bila je takva da su koristi operacije nadmašile rizike.”

Neposredno prije njegovog sedmog rođendana, kirurzi su otvorili Tannerovu lubanju i izvadili mu desni okcipitalni režanj i polovicu temporalnog režnja.

Zatiljni režanj je gdje mozak obrađuje vizualnu informaciju očiju (gledanje). S druge strane, temporalni režanj je mjesto gdje se obrađuju zvukovi.

U ovim dijelovima mozga nalaze se i optički živci, koji omogućavaju osobi da vide i važni su za prepoznavanje lica i predmeta. Nakon operacije, Tannerovi su roditelji znali da ih možda neće prepoznati ljude ili odrasti poput druge djece – čak je mogao i oslijepiti.

Tada se dogodilo neočekivano: Izuzev gubitka perifernog vida na lijevom oku, Tanner se pokazao sasvim u redu.

Ono što se dogodilo Tanneru je zahvaljujući nečemu što znanstvenici kod mozga nazivaju neuroplastičnost – sposobnost moždanih stanica da se mijenjaju.

U članku u časopisu Frontiers in Psychology, profesor sa Sveučilišta u Washingtonu Joyce Shaffer napomenuo je da se neuroplastičnost može pojaviti u bilo kojoj dobi tijekom čitavog životnog vijeka i može imati negativan ili pozitivan utjecaj.

Riječ može zvučati kao žargon, ali mnoge su stvari koje ljudi nauče raditi – poput vožnje bicikla ili govora novog jezika – uglavnom zbog neuroplastičnosti.

U Tannerovom slučaju neuroplastičnost dovela je do nečeg izvanrednog: Dozvolila je lijevoj strani njegova mozga da preuzme većinu odgovornosti sada nestale desne strane.

Sada istraživači proučavaju Tannerov slučaj da bi razumjeli kako se točno odvija neuroplastičnost.

Na primjer, može li ono što mu je ostalo od mozga potpuno preuzeti sve funkcije dijelova koji su bili uklonjeni?

Mogu li znanstvenici dati objašnjenje ovog mehanizma, sve do stanične razine? Ovo su pitanja na koja Marlene Behrmann, kognitivna neuroznanstvenica sa Sveučilišta Carnegie Mellon, želi odgovoriti.

Budući da je proučavala Tannerov mozak više od pet godina, rekla je da je razumijevanje kako mozak funkcionira nakon ove vrste operacije vrlo plitko.

“Mislim da je to kao vrh ledenog brijega”, dodala je.

Njeni nalazi, koji su nedavno objavljeni u časopisu Cell Reports, bili su jednako zapanjujući Tannerova neurološka funkcija je “apsolutno normalna” – što nije loše za dijete kojem nedostaje šestina mozga.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Većina studija o spavanju usredotočena je na nedostatak sna. Međutim, postoji vrlo malo istraživanja o mogućim posljedicama koje su vezane za za previše spavanja

Znanstvenici na “Institutu za mozak i um” su otkrili da oni koji su spavali manje ili više od preporučenih sedam do osam sati su imali loše kognitivne performanse u odnosu na one koji su dobili dovoljno sna.

Ovo otkriće je bilo dio preliminarnih rezultata najveće svjetske studije o spavanju koja je objavljena u časopisu Sleep.

Studija, u koju je bilo uključeno više od 40.000 ljudi iz cijelog svijeta, koristila je opsežne upitnike i različite aktivnosti koje su imale za cilj utvrditi učinke sna, kao i nedostatak ili prekomjerni učinak sna na kognitivne performanse osobe.

Sveukupno, u ovom istraživanju bilo je 12 testova koji su vrednovali stvari poput kratkotrajne memorije, planiranja i izvršnih funkcija pa sve do komunikacijskih vještina.

“Doista smo željeli zabilježiti navike spavanja ljudi diljem svijeta. Očito, bilo je mnogo manjih studija o spavanju ljudi koje su provedene u laboratorijima, ali željeli smo saznati kakve su navike spavanja u stvarnom svijetu“ – rekao je profesor Adrian Owen sa Instituta za mozak i um, koji je također jedan od autora studije.

Iz svoje studije, istraživači su otkrili da je optimalna količina sna koja je potrebna za održavanje učinka mozga na vrhuncu – sedam do osam sati.

To je u skladu s onim što liječnici godinama govore ljudima. Nažalost, gotovo polovica sudionika je spavala manje od 6,3 sati po noći. Što je još više zabrinjavajuće je to što su oni koji su spavali najviše četiri sata po noći imali kognitivne performanse na razini čovjeka koji je od njih bio stariji 9 godina.

Nadalje, oni koji su spavali više od osam sati bili su jednako negativno pogođeni kao i oni koji nisu imali dovoljno sna. Ovi učinci sna jednako su opaženi kod svih odraslih osoba bez obzira na njihovu dob.

Među različitim aspektima kognitivnih funkcija, istraživači su otkrili da su razmišljanje i verbalne sposobnosti bile najviše narušene kod previše spavanja. U međuvremenu, kratkoročno pamćenje je bilo najmanje pogođeno.

Na pozitivnijem primjeru, studija je također pokazala da san u jednoj noći može značajno utjecati na kognitivnu funkciju osobe.

To se temeljilo na boljim performasama sudionika koji su spavali dulje nego prije u usporedbi s onima koji su dobili uobičajenu količinu sna ili su spavali duže. Dakle, ako imate veliki test ili sastanak, pobrinite se da se dovoljno odmorite barem u noći prije toga.

Sveukupno gledano, rezultati ove studije pokazuju da je za postizanje vrhunskih kognitivnih performansi preporučljivo spavati sedam do osam sati jer sve što je ispod ili iznad može negativno utjecati na te funkcije.

Ostali zdravstveni rizici povezani s previše sna su: kronična upala, osjetljvost na bol, smanjena plodnost, smanjena tolerancija glukoze, povećanje težine, veći rizik od srčanih bolesti i moždanog udara, glavobolje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Novo istraživanje pokazuje da, iako je starenje mozga neizbježno, pad kognitivnih funkcija mozga možda i nije neizbježan

Istraživanja koja su napravljena na osamdesetogodišnjacima, na temu “superageri”, otkrila su uzbudljive nove dokaze o tome kako se doživljavaju stari ljudi i mentalno zdravlje.

Uvriježeno je mišljenje da stari ljudi zaboravljaju stvari. Prema starijima se odnosimo sa sažaljenjem i kroz skrivanje prezira. Gotovo bespovratno opraštamo ove mentalne propuste jer “ne možete naučiti stare pse nove trikove.”

Međutim, nova istraživanja skupine starijih odraslih osoba osporava te pretpostavke. Slučaj: Donald Tenbrunsel je 89-godišnjak sa kognitivnom razinom poput one kod ljudi u dobi od 25 godina. Ne samo da Tenbrunsel ima deset godina više od prosječnog životnog vijeka muškaraca, nego je njegov mozak oštar i britak kao kod Milenijalaca.

On je dio nove grupe “superagera” koji pokazuju da “tipični” znakovi starenja – kao što su zaboravljanje ili nemogućnost učenja novih stvari – možda nisu toliko tipični kao što se u početku mislilo.

U novoj studiji, znanstvenici su otkrili novi fiziološki dokaz o tome kako se mozgovi ovih superagera razlikuju od prosječnih starijih osoba. Nalazi, objavljeni u časopisu Journal of American Medical Association, utvrdili su da su se mozgovi tih osamdesetogodišnjaka degradirali mnogo sporije u usporedbi s njihovim vršnjacima.

Autorica studije, Emily Rogalski sa Sveučilišta Northwestern, kaže: “Kada razmišljate o normalnom starenju, memorijske performanse mozga počinju opadati u kasnim 20-im i 30-im godinama. Ali kada pogledate pojedinačne podatke, u starijim godinama postoji mnogo varijabilnosti u padu. Postoje ljudi koji su izbjegli taj pad u performansama memorije.

Rogalski i njezin tim su testirali više od 1.000 ljudi koji su tvrdili da imaju izvanredno sjećanje. Samo pet posto je bilo kvalificirano za istraživanje. Dvadeset i četiri muškarca i žene su zatim uspoređeni s 12 sličnih “kognitivno prosječnih” odraslih osoba koristeći MRI tehnologiju.

Sudionici su pregledani u razdoblju od 18 mjeseci. Utvrđeno je da dok su obje skupine izgubile volumen mozga, “superageri” ga gubili mnogo sporije u odnosu na kontrolnu skupinu. Zapravo, činilo se da prosječna starija osoba gubi volumen mozga dvostruko brže od “superagera”.

Rogalski kaže: “Već smo znali da su mozgovi superagera veći od njihovih vršnjaka, no ono što smo htjeli saznati jest je li to zato što su rođeni sa većim mozgom, ili ako je to zbog toga što su na nekoj putanji starenja i ne gube masu mozga istom brzinom kao i prosječni stari ljudi.”

Pregled sudionika pokazao je da debljina korteksa – vanjskog sloja sive tvari – se ne smanjuje istom brzinom kao kod prosječne osobe.

Korteks je kritično područje u mozgu i odgovoran je za razmišljanje na višoj razini, planiranje, rješavanje problema i pamćenje. Oštećenje ili skupljanje ovog područja dovodi do kognitivnog oštećenja.

Superageri su djelomično osvojili genetsku lutriju. Dr. Ezriel Kornel, neurolog s medicinskog fakulteta Weill Cornell u New Yorku, kaže da postoje ljudi koji se prirodno rađaju sa većim mozgom.

Veća veličina bi značila da postoji višak koji se može koristiti tijekom procesa starenja. Bez obzira na to, naglašava dr. Kornel, “postoji toliko mnogo čimbenika koji su uključeni. Može biti da čak i vanjski stresori u djece utječu na razvoj mozga.”

Nekoliko studija pokazuje da prakticiranje dobrih životnih navika može održati mozak mladim. Jedna studija pokazala je da vježba pomaže protiv kognitivnog propadanja. Starije odrasle osobe koje su se redovito bavile umjerenim i snažnim tjelesnim vježbama imale su 36% manji rizik od bilo kojeg oblika kognitivnog oštećenja. Dijeta je također povezana s poboljšanim pamćenjem i boljim funkcijama mozga.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Jeste li znali da trening snage ima više koristi osim samo za fizičko zdravlje

Mnoge su studije pokazale da trening snage može poboljšati zdravlje mozga, posebno kod starijih osoba.

Trening snage je široko poznat po svojim prednostima na tijelo; može izgraditi i održavati mišićnu masu i snagu, čak i kod starijih odraslih osoba. Posljednjih godina istraživači su ispitali učinke treninga snage na kognitivne sposobnosti.

Trening snage može povećati snagu mozga kod svih ljudi, ali njegovi učinci su najsnažniji kod starijih ljudi koji pate od pada kognitivnih sposobnosti.

Neki istraživači su izvijestili da su starije osobe sa slabim ili nikakvim kognitivnim oštećenjem koje su sudjelovale u programu vježbanja snage pokazale poboljšanja u pamćenju, obradi informacija, pažnji, planiranju i vještinama organiziranja.

Osim toga, druge studije su pokazale da odrasle osobe sa neurodegenerativnim bolestima, kao što su Alzheimerova bolest i drugi oblici demencije, su doživjele poboljšanja nakon vježbanja vježbanja snage.

Studija koju su proveli istraživači iz Centra za istraživanje mozga na sveučilištu British Columbia University je uspoređivala učinke tri različite vrste vježbi: aerobna tjelovježba, istezanje i trening snage.

Sudionici, u dobi između 70 i 80 godina, obavljali su vježbe dva puta tjedno tijekom šest mjeseci.

Rezultati su pokazali da, iako su svi oblici vježbi izazvali pozitivne rezultate, trening snage je donio najbolje rezultate na polju pamćenja i druga kognitivna poboljšanja.

Ovi nalazi upućuju na to da trening snage poboljšava funkcije mozga u procesima koji su povezani sa starenjem i ranim fazama Alzheimerove bolesti.

Istraživači vjeruju da se to događa kada težine prilikom vježbanja postaju sve teže, te se tada uključuje više područja mozga.

Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of American Geriatrics iz 2016. godine pokazalo je da muškarci i žene u dobi od 55 do 86 godina s blagim kognitivnim oštećenjem znatno su poboljšali svoje rezultate na kognitivnim testovima nakon treninga sa utezima dva puta tjedano tijekom šest mjeseci.

Istraživanja su također pokazala da trening snage može pomoći smanjivanju simptoma kliničke depresije i anksioznosti.

Istraživanje Harvard Medical School otkrilo je da izlučivanje endorfina tijekom vježbanja igra također veliku ulogu. Trening snage također pruža priliku da se prevladaju prepreke u kontroliranom, predvidljivom okruženju, pojačanjem mentalne elastičnosti.

S obzirom na to da trening snage utječe na sastav tijela i tjelesnu građu, on također može utjecati na nečiju percepciju njihovog tijela.

Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Extension u 2015. godini pokazalo je da sredovječne i starije žene koje provodile dosljedan trening snage su​poboljšale svoju percepciju pogleda na tijelo i percipiranja fizičkog izgleda, bez obzira na stvarne fizičke ishode.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Održavanje mozga zdravim tijekom cijelog procesa starenja ovih dana je veliki problem i glavna briga kod starih ljudi

Sa porastom stope Alzheimerove bolesti i demencije, nije čudno što istraživači traže nove načine za borbu protiv starenja mozga i održavanje visoke razine kognitivnih funkciju kroz životni vijek.

Nova istraživanja su pokazala da bi kanabis mogao biti odgovor kojeg smo tražili, a znanstvenici su otkrili da ova biljka ima nevjerojatne regeneracijske prednosti za mozak.

Procjene sugeriraju da će oko 14 milijuna Amerikanaca živjeti s nekim oblikom demencije do 2050. godine. Za 2018. godinu očekuje se da će demencija i Alzheimerova bolesti koštati zemlju 227 milijardi dolara.

U narednih trideset godina, stručnjaci smatraju da će troškovi demencije u uAmerici doseći do 1.1 bilijuna dolara. Budući da farmaceutski tretmani kontinuirano ne daju rezultate ozdravljenja, ne čudi da se znanstvenici sada okreću prema prirodnim biljnim lijekovima kao što su kanabis i kurkuma.

Kanabis preokreće starenje mozga

Znanstvenici sa Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu i Sveučilišta u Bonnu udružili su se kako bi ispitali potencijalne prednosti kanabisa za mozak miševa. Ova nevjerojatna studija se već provodi godinama, a istraživači su izgradili snažne dokaze o moždanim prednostima THC-a.

Da bi proveli svoju studiju, istraživači su davali malu količinu THC-a, ekstrahiranu iz kanabisa, miševima starosti 12 do 18 mjeseci – tijekom jednog mjeseca.

Nekim miševima je dan placebo. Kao što izvori objašnjavaju, miševi imaju vrlo kratki životni vijek i pokazuju znatne kognitivne nedostatke već u dobi od samo 12 mjeseci.

Nakon toga, miševi su podvrgnuti nizu testova kako bi se procijenio njihov kapacitet učenja i memorije. Nevjerojatno, tim je utvrdio da su stariji miševi koji su tretirani kanabisom pokazali poboljšanje kognitivnih funkcija kao da su mladi miševi.

Kao što je izvijestilo Hebrejsko sveučilište u Jeruzalemu:

Miševi koji su dobili samo placebo lijek pokazali su prirodni gubitak memorije. Nasuprot tome, kognitivne funkcije kod miševa tretiranih kanabisom bile su jednako dobre kao i kod mladih dvomjesečnih miševa.

“Liječenje je potpuno preokrenulo gubitak kognitivnih sposobnosti kod starih životinja”, izjavio je prof. Andreas Zimmer s Instituta za molekularnu psihijatriju na Sveučilištu u Bonnu i član klastera izvrsnosti ImmunoSensation.

U prošlim istraživanjima, tim je ustanovio da se starenje mozga ubrzava kad su receptori THC-a odsutni. U mozgu, THC djeluje vrlo slično kanabinoidima koje prirodno proizvodi tijelo.

“U odrasloj dobi, količina kanabinoida koja se prirodno stvara u mozgu se smanjuje. Kada aktivnost kanabinoidnog sustava opada, događa se brzo starenje mozga” – komentirao je prof. Zimmer.

Tretiranje miševa THC-om uzrokovalo je nevjerojatno impresivne epigenetske promjene u mozgu, a broj veza između neurona dramatično se povećao. “Izgledalo je kao da je tretman THC-om okrenuo molekularni bioritam” – komentirao je Zimmer.

Doista, postaje sve jasnije da THC jedini specifični spoj koji čini ljekovitost kanabisa. Ranije ove godine, 52-godišnja žena šokirala je mainstream medicinske stručnjake izliječivši svoj terminalni rak jedino sa uljem kanabisa.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Jeste li znali da dehidracija može uzrokovati fizičke i mentalne promjene u tijelu?

Istraživači sa Instituta za tehnologiju u Georgiji otkrili su da dehidracija zapravo uzrokuje da dio vašeg mozga nabubri i negativno utječe na kognitivne funkcije.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Psychological Reports, istraživalo je učinke dehidracije na ljudsko tijelo kada je povezano s vrućinom i tjelesnom aktivnošću.

Dehidracija je nedostatak vode u tijelu i javlja se kada je gubitak tekućine u tijelu veći od unosa tekućine. Uobičajene tjelesne funkcije kao što su uriniranje, znojenje, plakanje, pa čak i disanje, sve doprinose gubitku tekućine.

Simptomi dehidracije uključuju zadah, suhu kožu, glavobolju, povećanu žeđ, suha usta, umor i vrtoglavicu.

Prema Mindy Millard-Staffordu, glavnoj znanstvenici ove studije i profesoru na sveučilištu Georgia Tech’s School of Biological Sciences, istraživači su željeli saznati da li samo fizičke vježbe i toplinski stres utječu na kognitivne funkcije i proučavali su učinak dehidracije povrh toga.

U svrhu istraživanja, istraživači su promatrali 13 volontera. Sudionici su bili podvrgnuti jednoličnim ponavljajućim zadacima, kao što je pritiskanje gumba kad god se pojavio žuti kvadrat na monitoru.

Žuti kvadrat se pojavljivao povremeno, između redovnih i slučajnih intervala. Sudionici su provodili ovaj zadatak točno 20 minuta kako bi testirali svoje reakcije.

Istraživači su ispitanicima ponovili taj zadatak u tri zasebna slučaja. Jednom nakon opuštanja i hidriranja, zatim jednom nakon fizičkog napora, uz izloženost vrućini i hidriranju, i jednom nakon fizičkog napora, izloženosti vrućini i bez hidriranju. Sudionici su rješavali zadatke u klimatiziranim sobama i nakon pauze od naporne aktivnosti.

Istraživači su otkrili da se čak i nakon opuštanja, performanse sudionika s vremenom smanjuju. Osim toga, Millard-Stafford kaže da su istraživači našli “pad kognitivnih performansi u dva koraka”.

Čak i bez dehidracije, sama izloženost vrućini i fizičkim naprezanjima imali su negativan utjecaj na performanse ispitanika.

Međutim, s gubitkom tekućine i prilikom dehidracije, negativan učinak je udvostručen. Dehidracija je dovela većinu ispitanika do još većih pogrešaka u testiranju.

Oticanje mozga i pucanja neurona

Ljudski mozak sadrži mrežu šupljina koje se nazivaju ventrikuli. Ove komore su napunjene tekućinom. Tijekom istraživanja, istraživači su koristili funkcionalnu snimku magnetske rezonancije (fMRI) prilikom promatranja ventrikule sudionika.

Ono što su pronašli bilo je da kada su sudionici vježbali, znojili se i pili vodu, ventrikuli su se u središtu mozga kontrahirali (smanjili). Ali kada su sudionici vježbali, znojili se i nisu pili vodu, ventrikuli su imali suprotnu reakciju. Proširili su se.

Međutim, ekspanzija ventrikula među dehidriranim sudionicima možda nije imala mnogo veze sa uspješnošću rješavanja zadataka.

“Strukturne promjene bile su izvanredno konzistentne među pojedincima”, dodala je Millard-Stafford. “Ali razlike u rješavanju zadataka nisu se mogle objasniti promjenama veličine tih područja mozga.”

Istraživači su također primijetili promjene u neuralnim uzorcima prijenosa elektriciteta tijekom dehidracije.

Na temelju rezultata, istraživači su zaključili da dehidracija može uzrokovati da dio mozga nabubri i može otežati obavljanje monotonih zadataka koji zahtijevaju pažnju na detaljima.

Millard-Stafford upozorava da je prekomjerna hidracija organizma jednako loša. Ljudsko tijelo mora imati pravednu ravnotežu između vode i natrija u krvi. Previše vode i premalo natrija u krvi može dovesti do opasnog stanja poznatog kao hiponatremija ili intoksikacija vodom.

Prema Nacionalnoj akademiji znanosti, inženjerstva i medicine, preporučeni dnevni unos tekućine za prosječnu zdravu odraslu osobu koja živi u umjerenoj klimi iznosi oko 3,7 litara za muškarce i 2,7 litara za žene.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Demencija je poražavajuće stanje koje polako uništava sjećanja i osobnost ljudi, pretvarajući svoje voljene osobe u potpune stranace u samo nekoliko godina

Demencija je jedna od najbrže rastućih bolesti na svijetu, a više od 24 milijuna ljudi bore se protiv ovog stanja diljem svijeta.

S globalnom populacijom starijih ljudi, stručnjaci vjeruju da bi ta brojka mogla skočiti preko 84 milijuna ljudi do 2040. godine. Činjenica je da ako ne poznajete nekoga tko ima neki oblik demencije, zasigurno ćete ga poznavati u budućnosti.

Uzroci demencije su slabo razumljivi i ne postoji poznati lijek za ovu bolest. Iz tog razloga, dijagnoza demencije je poražavajuća za obitelji pacijenata koji moraju bespomoćno gledati kako njihovi najmiliji propadaju pred njihovim očima.

Sada je revolucionarna studija koju je provela Jeni Cross i tim drugih istraživača sa Sveučilišta Colorado State (CSU) ponudila novu nadu tim obiteljima.

Studija je pokazala da jednostavno odvođenje pacijenata s demencijom na simfonijski koncert može imati “izuzetno pozitivne učinke na raspoloženje, kognitivnu funkciju i odnose”.

Moć klasične glazbe

Tijekom razdoblja od devet mjeseci tijekom koncertne sezone 2015-2016, tim sa sveučilišta CSU je promatrao efekte programa koji se zove “B sharp” na osobe s demencijom i njihove skrbnike.

“B sharp” je suradnički program između udruga CSU, Banner Health, Kaiser Permanente, Fort Collins Symphony, Larimer County Office of Aging, Alzheimerove udruge i certificiranih stručnjaka za demenciju. Istraživanje je uključivalo davanje sezonskih karata bolesnicima s demencijom i njihovim skrbnicima da prisustvuju na pet nastupa orkestra Fort Collins Symphony.

Cross i njezin tim su proučavali neuropsihološke testove prije i poslije slušanja koncerta i mjerili promjene u kognitivnoj sposobnosti.

Istraživači su se također anketirali, intervjuirali pacijente i njihove skrbnike te iskoristili fokusne skupine kako bi procijenili promjene u raspoloženju, povezanosti i podršci.

Nevjerojatno, studija je pokazala da je za većinu bolesnika program rezultirao pravim preokretom kognitivog propadanja.

“To je zapanjujuće za ljude koji imaju ovu degenerativnu bolest”, izjavila je Cross, koja je izvanredna profesorica na CSU-ovom Odsjeku za sociologiju. “Najboljem čemu smo se nadali je bilo da će kognitivne funkcije stagnirati. One su se zapravo poboljšale kod većine pacijenata.”

Istraživanje je pokazalo i druge čudesne prednosti, također, uključujući poboljšanu budnost i raspoloženje, veće osjećaja prihvaćanja i poboljšanja u odnosima između pacijenata i njihovih skrbnika.

Cross je napomenula da je program pružio priliku parovima da stvore nove uspomene u vrijeme kada im je demencija uništavala njihove zajedničke uspomene na prošlost.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Je li društvo postaje sve gluplje iz dana u dan? Možda to nije samo vaša mašta

Doktor Russell Blaylock, umirovljeni neurokirurg, kaže da bi zaglupljivanje masa moglo biti sada dio normale. Kroz hrpu otrovnih kemikalija i spojeva, Blaylock kaže da vlada namjerno pokušava zaglupiti mase. Uostalom, zaglupljeno društvo je lakše kontrolirati.

Bez obzira na to da li je živa u cjepivima, fluor u našoj vodi ili deseci vrsta pesticida u našoj hrani, teško je ne sumnjati da vlada točno zna što radi. Toksičnost tih kemikalija i spojeva je dobro dokumentirana, ali ništa se nikada nije učinilo da se smanji prisutnost štetnih spojeva u našem okolišu. Zašto bi inače vlada svjesno zagađivala okoliš, javnu vodoopskrbu i još mnogo toga?

Gdje je nestala inteligencija?

Dr. Blaylock je objasnio je u predavanju da smo bombardirani sa toksinima koji su poznati da ometaju normalnu funkciju mozga.

“Vidimo društvo koje ne samo da ima puno više ljudi nižeg IQ-a, nego mnogo manje ljudi višeg IQ-a. Drugim riječima, vidimo zaglupljivanje, kemijsko zaglupljivanje društva” – rekao je on.

Blaylock tvrdi da je ovaj trend učinio da ljudi postanu više ovisni o vladi.

“Imamo te ljude nižeg IQ-a, koji su potpuno ovisni. Onda imamo tu masu ljudi koji će vjerovati u sve što im je rečeno jer zapravo ne mogu jasno razmišljati – a vrlo je malo ljudi vrlo visokog koeficijenta inteligencije ima dobru kognitivnu funkciju koja to sve može shvatiti” – objasnio je.

“To je ono što oni žele”, rekao je Blaylock.

Oštećivanje inteligencije na svakom koraku

Postoji hrpa toksina kojima su ljudi izloženi svaki dan. Bez obzira na to jesu li to toksični prehrambeni aditivi, cjepiva puna žive, pesticidi i herbicidi ili fluoridi, tužna istina je da je toksičnost dio svakodnevnog života mnogih ljudi.

Fluor je poznati neurotoksin, no dodaje se u naše vodoopskrbu u ime “javnog zdravlja”. Fluorid nije esencijalan nutrijent; uopće nije značajan. Gotovo 67 posto javne vodoopsrbe u SAD-u fluoridirano je pod pogrešnim shvaćanjem da će štititi zube od propadanja.

Mnoge druge nacije u svijetu su odbacile ideju fluoridacije vode, kao što su Danska, Finska, Norveška, Nizozemska, Švedska, Kina i Japan. Više studija pokazalo je da fluoridirana voda smanjuje IQ u djece – pa ga je najbolje izbjegavati.

Ali problem nije samo u onome što oni dodaju hrani, vodi i cjepivima koji zaglupljuju Ameriku: Čak je i obrazovni sustav suučesnik u agendi zaglupljivanja nacije.

Znanstvena studija NASA-e nedavno je potvrdila da se mnogi ljudi rađaju kao “kreativni genijalci”, ali njihovu inteligenciju u konačnici smanjuje američki obrazovni sustav. Možemo li taj sustav onda nazvati “re-obrazovanje”?

Krajnji cilj vlade nije imati slobodno i inteligentno društvo; globalisti bi nas radije pretvorili u more plosnatih dronova koji koji rade kako im je rečeno.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ako očekujete bebu ili razmišljate o proširenju obitelji, vjerojatno bi željeli znati o tome kako omogućiti djetetu najbolji početak u životu

Vjerojatno ne biste željeli zapaliti cigaretu ili piti alkohol dok ste trudni, ali biste mogli učiniti veliku štetu svojem nerođenom djetetu ako ga izložite pesticidima.

Ovo nije upozorenje koje se odnosi samo na poljoprivrednike. 16 milijuna kilograma organofosfatnih pesticida korišteno je samo u SAD-u 2017. godine, stavljajući na kocku živote nebrojenih ljudi.

Tri studije su ispitivale djecu različitog podrijetla i dale isti zaključak: Prenatalna izloženost pesticidima može imati značajan dugoročni štetni učinak na zdravlje mozga djeteta, i nije važno je li ta izloženost došla od strane žitarica ili proizvoda za uništavanje žohara.

Ne govorimo ni o maloj razlici; izloženost ovim pesticidima je smanjila dječji IQ za čak sedam bodova!

U dvije studije koje su provedene u New Yorku kod djece u dobi od 6 do 9 godina koja su bila rođena od strane žena koje su bile izložene klorpirifosu zabilježile su smanjenje memorije od 2,8 posto, a IQ za 1,4 posto za svaki porast izloženosti.

To znači da je učinak linearan; oni koji su imali višu razinu izloženosti imali su više negativnih učinaka na kognitivne sposobnosti. To je pad koji može uzrokovati ozbiljne probleme u matematici i čitanju.

Druga studija, koja se provodila u Kaliforniji, istraživala je 300 djece koja su živjela u poljoprivrednim zajednicama u Monterey Countyju gdje su organofosfati raspršivani na usjeve, a izlaganje tim otrovima je još pogoršao i vjetar.

Njihove su majke proučavane tijekom trudnoće kako bi se procijenili metaboliti organofosfata u njihovim sustavima i kako bi se utvrdilo njihovo izlaganje. Njihov potomci su tijekom djetinjstva prošli testove koji su uključivali ispitivanja inteligencije.

Istraživači su u ovoj studiji pokazali su da su za svaki 10-struki porast koncentracije organofosfata otkrivenih tijekom trudnoće, djeca imala pad od 5,5 bodova u testovima inteligencije. Još jednom se pokazalo da je stupanj izloženosti majke utjecao je na stupanj oštećenja.

Nalazi se se pokazali vjerodostojnima čak i nakon što su istraživači prilagodili faktore kao što su obiteljski dohodak, izloženost drugim zagađivačima i razini obrazovanja majke.

Jedna studija koja je bila dio pregleda Europskog parlamenta procjenjuje da se godišnje izgubi 13 milijuna bodova IQ zbog upotrebe pesticida, i vjerojatnije je da bi izvješće moglo biti podcijenjeno. Teško je kvantificirati ove učinke, ali jasno je da je to nešto što bi svatko trebao izbjeći.

Jedite organsku hranu što je bitno za vrijeme trudnoće

Ne bismo se trebali iznenaditi ovim nalazom. Uostalom, organofosfati su prvi put razvijeni kao nervni agensi (spojevi), tako da je prirodno da imaju tako veliki učinak na mozak.

Tako su opasni da su neki od njih zabranjeni za upotrebu u kućanstvu, ali se i dalje naširoko upotrebljavaju na konvencionalno uzgojenim usjevima poput oraha, bobicastom voću, agrumima, grožđu i brokuli.

Trudnice se već moraju brinuti, ali ovo je nešto što zaslužuje jednako veliku pažnju kao i druge potencijalne opasnosti za vaše nerođeno dijete.

Možda ste već počeli koristiti prirodna sredstva za čišćenje, ali nemojte zanemariti važnost izbjegavanja izloženosti pesticidima što je više moguće i paziti na proizvode za unštavanje domaćih štetočina.

Prebacite se na organsku hranu, ako već niste, ili ju uzgajajte i pazite da jedete zdravu hranu, i skladu sa dobro uravnoteženom prehranom koja daje samo najbolje vašem zdravlju, kao i zdravlju vašeg nerođenog djeteta.
 
NoviSvjetskiPoredak.com