Nepoznato većini potrošača, da se cijanid nalazi u širokom spektru, od vitamina i dodataka prehrani u obliku poznatom kao cijanokobalamin.

Srećom cijanid ima vrlo niski potencijal da bi napravio štetu jer je organski vezan za kobalamin (vitamin B12) – koji je, dok sve radi ispravno i da osoba nije već opterećena s ekološkim kemijskim izloženostima od strane cijanida i ksenobitičkih spojeva.

Cijanokobalamin se zapravo  nalazi u 99% vitamina na tržištu koji sadrže B12, što je relativno jeftino (dobiven od aktivnog otpadnog mulja ili proizveden ukupno kroz kemijsku sintezu), i stabilno (ne-pokvarljiv). Unatoč širokoj upotrebi, to nije idealan oblik vitamina B12, i cijanid mora biti uklonjen iz kobalamina prije nego što može obavljati svoje biološke neophodne uloge u tijelu. Iako postoji mnogo istraživanja o potencijalnoj vrijednosti cijanida vezanim  za vitamin B12, on ima potencijal za napraviti štetu.

U stvari, kada je osoba otrovana cijanidom, kao što se ponekad dogodi udisanjem dima, i požurili su prema hitnoj, što im tamo daju za uklanjanje cijanida? Hidroksikobalamin – prirodni oblik vitamina B12 – koji se lako povezuje s cijanidom i postaje cijanokobalmin (koji odvaja cijanid i stavlja ga u oblik idealan za detoksikaciju i eliminaciju), a zatim se brzo izlučuje iz organizma putem pluća i bubrega.

Oni s većom tjelesnom masom ili višom izloženošću cijanidu , kao što su pušači, manje vjerojatno da će biti u mogućnosti da učinkovito detoksificiraju dodatni cijanid kojeg uzimaju kroz dodatke prehrani ili vitamine.

Doista, ovo nije prvi put da u pitanje dovedena toksičnosti cijanokobalamina. Još davne 1992, objavljeno je izvješće u časopisu Journal of the Royal Society of Medicine tvrdeći da je za povlačenje iz uporabe u vitaminskim terapijama. ”Druga studija objavljena u 1997. godini u časopisu Blood, utvrdila je da cijanokobalamin “antagonizira vitamin B12 in vitro i uzrokuje smrt stanica iz nedostatka metionina.”

Cijanid u ne-vitaminskom obliku, naravno, iznimno je opasan među svim otrovima. Inače treba samo 6,44 mg po kilogramu, ili 1,61 mg/kg da bi se ubilo 50% populacije štakora prosječne veličine (500 grama) kroz oralnu izloženost. Granica sigurnosti (kao što je definirano od strane LD50) za cijanokobalamin, s druge strane, je oko 1000 puta viša.

Sasvim drugačiji pristup održavanju adekvatne razine vitamina B12 je kroz održavanje mikroflore u crijevima, kao što su ove korisne bakterije vješte u proizvodnji ovog prijeko vitamina. Lactobacillus reuteri, na primjer, je proučavana u sveti svojih proizvodnih svojstva vitamina B12.

Ostali prehrambeni izvori biološki aktivnih B12 uključuju bijele šampinjone, te mikroorganizme Spirulina i Chlorella. Idealni dopunski oblik dodatnog vitamina B12 je metilkobalamin, koji je skuplji, ali je u stanju se učinkovito apsorbirati i stanica je nakon toga spremna kao metil donor. Također treba napomenuti da je kategorija lijekova poznata kao inhibitora protonske pumpe (blokatori kiselina  za refluks) spriječavaju apsorpciju vitamina B12 i priprema hrane u mikrovalnoj pećnici deaktivira ovaj vitamin, isto tako.

O autoru

Sayer Ji je osnivač i direktor GreenMedInfo.com i koautor knjige The Cancer Killers: Njegovi spisi i istraživanja objavljuju se su u časopisu Wellbeing Journal, the Journal of Gluten Sensitivity, te su predstavljena na Mercola.com, NaturalNews.com, Reuters.com, GaryNull.com, Infowars.com i Care2.com.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)