Utemeljitelj WikiLeaksa Julian Assange iskoristio je svoje stručne kompjuterske vještine kako bi pomogao australskoj policiji da razotkrije masivni pedofilski prsten prije 20 godina

Kao mlad čovjek, gospodin Assange bio je mladi kompjuterski haker koji je željno radio s vlastima kako bi im pomogao u dva slučaja dječje pornografije.

Ove informacije su procurile uoči predstojećeg puštanja objave ekskluzivne knjige o gospodinu Assangeu i njegovom WikiLeaks carstvu, koja će ići u prodaju sljedećeg tjedna, unatoč prijetnjama sudskog postupka, jer autor zahtijeva da se knjiga opozove zbog pogrešaka u prijevodu, piše Theaustralian.com.au.

Gospodin Assange je opisan kao strastveni ljubitelj mladih žena i zlostavljač mačaka u knjizi “Inside WikiLeaks: My Time with Julian Assange at the World’s Most Dangerous Website” o najopasnijoj web-stranici na svijetu.

Gospodin Assange je sinoć nastavio borbu protiv izručenja Švedskoj zbog navodnih optužbi za seksualno zlostavaljanje. Posljednjeg dana rasprave, njegov odvjetnik, Australac Geoffrey Robertson, napao je švedskog premijera Fredrika Reinfeldta zbog onoga za što je tvrdio da je izvršen “razoran štetan napad” protiv njegovog klijenta.

“Pravo zlo ovih optužbi od strane premijera nije da će on imati utjecaj na ove postupke, već je i ovoj u maloj zemlji stvorilo toksičnu atmosferu” – rekao je Robertson.

Gospodin Assange “je javni neprijatelj broj jedan, prema izjavi premijera Švedske”.

Okružni sudac Howard Riddle, koji brani slučaj izručenja, odbacio je pokušaj g. Robertsona da se slučaj prekine zbog komentara g. Reinfeldta.

Slučaj u Londonu uslijedio je kad je majka gospodina Assangea, Christine, sinoć napisala pismo uredu Kevina Rudda u Brisbaneu, u kojem je zamolila ministra vanjskih poslova Australije da osudi postupanje prema njezinom sinu od strane švedskih vlasti.

“Koliko ja znam, niste napravili nikakav diplomatski protest Švedskoj zbog zloupotrebe pravosuđa i ljudskih prava moga sina, niti ste prosvjedovali SAD-u zbog njihovih poticaja na otmicu i ubojstvo” – rekla je gospođa Assange u pismu gospodinu Ruddu.

Otkrivajući najnovije činjenice iz prošlosti gospodina Assangea, njegov odvjetnik, Grace Morgan, rekao je Županijskom sudu u Victorianu da je “1993., kada je gospodin Assange bio u svojim ranim dvadesetima, pružio pomoć istražiteljima iz dječje eksploatacijske jedinice policije u saveznoj državi Viktoriji”.

“Moj klijent je pomogao u vezi sa dvije policijske istrage”, rekla je.

„Njegova je uloga bila ograničena na pružanje tehničkih savjeta i podrške, pomoć u procesuiranju osoba osumnjičenih za objavljivanje i distribuciju dječje pornografije na internetu.

Sudjelovanje g. Assangea završeno je sredinom 90-ih. On nije bio svjestan konačnih rezultata operacija, ali razumije da je njegova tehnička ekspertiza bila od vrijednosti za istragu. Gospodin Assange nije dobio osobnu korist od svog doprinosa i sa zadovoljstvom je htio pomoći.”

Nove pojedinosti o prošlosti gospodina Assangea pojavile su se kad je lokalni izdavač knjige Scribe Publications rekao da je 20.000 primjeraka knjige od 29,99 dolara isporučeno knjižarama ovog tjedna i da je “doslovno prekasno” da ih se zaustavi na putu prema čitateljima.

Inside WikiLeaks prvi je put objavljen u njegovoj rodnoj Njemačkoj prošlog mjeseca. Kada su jučer procurili dijelovi engleskog prijevoda knjige, WikiLeaks je zaprijetio da će tužiti g. Domscheita-Berga, koji je nekoć bio jedan od najbližih suradnika gospodina Assangea.

WikiLeaks tvrdi da je g. Domscheit-Berg priznao u knjizi da je sabotirao zviždačku organizaciju držeći važne dokumente podalje iz ruku gospodina Assangea, tvrdnju koju on negira.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Na koricama je stilizirani orao, svastika, i riječi “ex libris Adolf Hitler”, što znači da je knjiga iz njegove privatne kolekcije

Vrlo rijetku knjigu čiji je vlasnik bio Adolf Hitler, za koju se smatra da je detaljan nacrt za sjevernoamerički Holokaust, kupio je Kanadski nacionalni arhiv.

Platili su je 4.500 dolara, i otkrivena je za javnost prvi puta ove srijede, nekoliko dana prije Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust. Na 137 stranica izvještaja imena “Statistika, mediji i organizacija židovstva u SAD-u i Kanadi” koje je 1944. sakupio njemački lingvist i statističar Heinz Kloss detaljno se opisuje “stanje sa Židovima” u te dvije zemlje.

Kloss se posebno bavio pitanjem nacionalnosti, posebno se fokusiravši na SAD. Godine 1936. on je i posjetio SAD gdje je održavao kontakt s mrežom Nacista i simpatizera pokreta. Koristio je podatke iz tridesetih kako bi napravio pravi cenzus Židova u sjevernoj Americi, skupa s informacijama o židovskim organizacijama i novinama.

Michael Kent, kustos Jacob M. Lowy kolekcije, koja se bavi očuvanjem knjige, CNN-u je rekao kako bi izvještaj “vjerojatno igrao važnu ulogu u implementaciji konačnog rješenja u SAD-u da se slučajno dogodilo to da je Treći Reich uspješno izveo invaziju na SAD i Kanadu.

Za knjigu kaže da je “poprilično šokantna”, i primjećuje kako uključuje detaljne analize ne samo gradova s velikom populacijom Židova, poput Toronta i Winnipega, već i malih urbanih mjesta.

Dok drugi memorijalni centri posvećeni Holokaustu često odabiru ne prikazivati nacističku memorabiliju, Kent je CNN-u rekao kako je važno da arhiv to učini “s obzirom na rast ksenofobije i sve slabijeg znanja, posebice mlađe populacije, o Holokaustu”. Dio knjige biti će moguće vidjeti i online.

Rebecca Margolis sa sveučilišta Ottawa kaže kako knjiga pokazuje “koliko su se s pravom bojali kanadski i američki Židovi” tijekom Drugog svjetskog rata, kao i da su Nacisti imali jasan plan osvajanja sjeverne Amerike”.

Stručnjaci vjeruju kako je reportaža dio povjerljive i tajne serije istraživanja koje je naručio upravo Hitler i uskladištio u svom planinskom skloništu u bavarskim Alpama. Na koricama je stilizirani orao, svastika, i riječi “ex libris Adolf Hitler”, što sugerira kako je knjiga iz njegove privatne kolekcije.

Knjiga je, uz još neke stvari, do SAD-a došla nakon što su američki vojnici popljačkali imanje na proljeće 1945. Holocaust Education Trust šokiran je otkrićem.

“To samo dodatno podcrtava Hitlerov jezivi anti-semitizam i ambiciju da se pobiju Židovi gdje god oni diljem svijeta bili. Podsjeća nas koliko se rezolutno moramo postaviti protiv anti-semitizma i obrazovati generacije koje dolaze”, kažu iz zaklade.

Steven Wilson, jedan od čelnih ljudi britanske United Synagogue rekao je kako su “prošle nedjelje pokopali ostatke šest žrtava ubijenih u Auschwitzu. To nas podsjeća da Holokaust nije neka pradavna povijest već da je itekako živ u našim umovima i svijetu oko nas. Nemjerljivo je važno boriti se protiv anti-semitizma i educirati mlade ljude”.

Knjiga će biti uskladištena unutar Jacob M. Lowy kolekcije u Nacionalnom arhivu u Ottawi. Drugi arhivi koji čuvaju knjige čiji je vlasnik bio Hitler su Knjižnica Kongresa u SAD-u te knjižnica Sveučilišta Brown.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(express.hr)

“Čula sam za močvarne dijelove interneta gdje se propitkivalo baš sve vezano uz mene, čak i to jesam li muškarac ili žena. Američki kongresnik je ismijavao moju guzicu. Bila sam povrijeđena. Bila sam bijesna. Ali uglavnom sam se pokušavala smijati svemu”

Memoari bivše Prve dame Amerike su, sudeći prema praktički svima koji su knjigu pročitali, briljantno štivo. Knjiga je to, napisala je Angie Thomas, književna kritičarka američkog magazina Time, koju Amerika treba, djelo žene koju ta država ne zaslužuje.

Iste one žene koja se, u vrijeme kada se u njezinoj obitelji donosila odluka o tome hoće li Barack Obama uopće ući u predsjedničku utrku, pitala je li njezina obitelj dovoljno “američka” da bi bila “prva”. Ispostavilo se da jest.

Te 2009., kada je Barack Obama prvi put prisegnuo, Amerika je dobila svog prvog crnog predsjednika, a s njim i prvu crnu damu. Obrazovanu, sposobnu, duhovitu i karizmatičnu Michelle Obamu koja je u sljedećih deset godina postala jedna od najmoćnijih žena svijeta, štoviše, ikona svoje i moje generacije, ali i, vjerujem, brojnih generacija koje će tek doći, a njezina će autobiografija “Becoming” tu poziciju samo dodatno učvrstiti.

Njezini više od 400 stranica dugački i vrlo intimni memoari o, zapravo, odrastanju, djeluju više kao roman nego prepričana stvarnost. Jedan od razloga za to jest njezin neosporan pripovjedački talent, ali i činjenica da se, kako je u talk showu “The Late Show with Stephen Colbert” ispričala američkom komičaru, tijekom svog boravka u Bijeloj kući nekoliko puta godišnje nalazila s prijateljicom koja ju je intervjuirala i snimala njihove razgovore. Nije željela, objašnjava, zaboraviti niti jedan detalj.

Ni dva mjeseca nakon što su Obame napustili Bijelu kuću, ostavljajući je u rukama čovjeka s kojim ne dijele svjetonazor, Michelle Obama počela je pisati memoare.

Barack još dolazi do zraka

“Drugačija su vremena pred nama”, piše u uvodu, “moje cure, koje su u Bijelu kuću pristigle sa svojim Polly Pocketima, dekicom imena Blankie (od eng. blanket, pokrivač, op. a.) i plišanim tigrom imena Tiger, sada su tinejdžerice, mlade žene sa svojim planovima i svojim glasom. Moj suprug se privikava na život nakon Bijele kuće, pokušava doći do zraka. A ja sam ovdje, na ovom novome mjestu, i imam štošta za reći.”

I zaista, Michelle Obama je u svojim zaista fascinantnim i, vjerujem, univerzalno zanimljivim memoarima ispričala niz stvari koje, kao Prva dama Amerike, jednostavno nije mogla reći.

“Nasmiješena sam se fotografirala s ljudima koji su na javnoj televiziji mojeg supruga nazivali groznim imenima, a svejedno su željeli uokvirenu uspomenu koju će objesiti iznad kamina. Čula sam za močvarne dijelove interneta gdje se propitkivalo baš sve vezano uz mene, čak i to jesam li muškarac ili žena. Američki kongresnik je ismijavao moju guzicu. Bila sam povrijeđena. Bila sam bijesna. Ali uglavnom sam se pokušavala smijati svemu”, napisala je bivša Prva dama, osvrćući se na posljednjih osam godina svog života.

Koliki je interes svjetske, a ne samo američke javnosti za to što odvjetnica s harvardskom diplomom ima za reći, najbolje dokazuje više od 750 tisuća prodanih primjeraka prvoga dana, 13. studenoga prošle godine.

Iako uspjehom knjige nitko nije iznenađen, štoviše, od samog je početka bilo jasno da će biti riječ o velikom hitu, ovakav boom nitko nije očekivao. Osim, možda, Baracka Obame, koji je šest mjeseci nakon odlaska s mjesta predsjednika SAD-a, tijekom govora na ceremoniji povodom ulaska Jay Z-a u Kuću slavnih tekstopisaca, izjavio kako on i američki reper imaju štošta zajedničkog, među ostalim, i činjenicu da imaju žene mnogo “veće” od sebe.

Nisu prošla dva tjedna, a “Becoming” je postala najprodavanija knjiga 2018., za sobom ostavljajući, ironično, do tada vodeću “Fire and Fury: Inside the Trump White House” autora Michaela Wolffa, do sada prodanu u 1,7 milijuna primjeraka. Memoari bivše Prve dame već su doživjeli šesto izdanje – samo mjesec i pol dana od objave, a dosad su prodani u 3,4 milijuna primjeraka, i to samo u SAD-u i Kanadi.

Trenutačno se prevode na 31 svjetski jezik. U memoarima podijeljenima u tri dijela – “Becoming Me”, “Becoming Us” i “Becoming More”, osim o danima provedenima u Bijeloj kući, Michelle Obama vrlo jednostavnim, širokim masama razumljivim jezikom piše o svom odrastanju u južnom Chicagu, skromnom, ali za nju prekrasnom obiteljskom životu u jednosobnom stanu iznad tete Robbie i njezina supruga Terryja, govori o situacijama u kojima se našla kao crna studentica na većinski muškom, bijelom Princetonu, o vremenu kada je upoznala Baracka Obamu, čovjeka svog života koji još uvijek, toliko godina njezina truda kasnije, svoje prljave čarape ostavlja naokolo, spontanom pobačaju nakon kojeg se osjećala kao da je podbacila, ali i o umjetnoj oplodnji zahvaljujući kojoj je dobila dvoje djece, Maliu (20) i Sashu (17).

Zlatno doba

“Ispada da dvoje posvećenih, proaktivnih i duboko zaljubljenih ljudi s čvrstom radnom etikom ne mogu, snagom volje, ostati u drugom stanju. Plodnost nije nešto što možeš ‘osvojiti’. Izluđujuće, ali u ovom slučaju ne postoji relacija između uloženog i dobivenog”, pripovijeda Michelle Obama u drugom dijelu svojih memoara. Bio je kraj 1996., zlatno vrijeme za nju i Baracka, u kojem je ona promijenila posao i zaposlila se na Sveučilištu Chicago, a njezin je suprug upravo postao senator. Međutim, stvari nisu išle po planu.

“Kada bih pokušala sastaviti popis stvari koje ti nitko ne kaže dok nije apsolutno nužno, vjerojatno bih počela s pobačajem. Pobačaj je usamljeno, bolno i iskustvo demoralizirajuće gotovo na staničnoj razini. Kada ti se dogodi, vjerojatno ćeš ga zamijeniti za osobni neuspjeh, no on to nije. Ili za tragediju, koja to, unatoč tome koliko je devastirajuće u trenutku kada se dogodi, također nije. Ono što ti nitko ne kaže jest da se spontani pobačaji događaju svakodnevno, većem broju žena nego što bi ikad pretpostavila. To sam osvijestila tek nakon što sam s nekolicinom bliskih prijatelja podijelila svoje iskustvo, a ono što sam dobila zauzvrat jest ogromna količina ljubavi i podrške, kao i priče o njihovim neuspjelim pokušajima. Nije to odnijelo bol, ali mi je razgovor o tuđim tegobama pomogao da se smirim dok prolazim svoje te da uvidim da je ovo iskustvo ništa više od biološkog ‘štucaja’ oplođene jajne stanice koja je, najvjerojatnije iz vrlo dobrog razloga, morala otići.”

Kasnije je u intervjuu za američki ABC pojasnila kako smatra da je najgora stvar koju žene rade jedne drugima to što ne dijele istinu o tome kako njihova tijela funkcioniraju i kako ne funkcioniraju. Vrlo je bitno, nastavila je Obama, da mlade žene saznaju da se pobačaji događaju i da to nije nešto zbog čega se trebaju osjećati krivima.

U knjizi se osvrće na još jednu epizodu “krivnje”, onu u kojoj je pedijatar upozorava da je njezina mlađa kći Sasha na dobrom putu prema pretilosti. Za nju kao majku, ali i ženu koja “trenira poput gladijatora” bio je to veliki poraz. Upozoravajuće vijesti stigle su u jeku Barackove predsjedničke kampanje, kada je život bio toliko hektičan da su jeli gdje su stigli – vrlo često i u McDonald’su i stvari su se, objašnjava, otele kontroli. Upravo je ta epizoda iz njezinog života zaslužna za inicijativu “Let’s move!” kojoj je cilj bio okončati pretilost u američke djece, kao i za “Healthy, Hunger-Free Act” donesen čim je Obama stupio na funkciju, a kojim se prvi put u 15 godina regulirao način na koji se djeca, njih čak 33 milijuna, svakodnevno hrane u školama.

Pušila je travu s dečkom

Neovisno o tome govori li o vremenu kada je sa svojim srednjoškolskim dečkom pušila travu, kako su je kao djevojčicu prijateljice osuđivale jer je govorila književno, a ne slengom kao ostatak klinaca iz njezina kvarta ili o tome kako je, baš kao i većinu stvari u životu, do u detalja isplanirala i dogovorila svoj prvi poljubac, Michelle Obama čini to na zanimljiv i duhovit način, mudro podvaljujući ozbiljne životne lekcije pod lako štivo.

Kad si prvi u čemu god, nema mjesta pogreškama, smatra Michelle Obama, prva crna Prva dama Amerike koju brojni ljudi diljem svijeta priželjkuju uskoro vidjeti i kao prvu ženu predsjednicu. Međutim, i unatoč tome što njezini memoari zvuče poput dobro zapakiranog političkog manifesta, Michelle Obama tvrdi da je nikad nećemo vidjeti u Ovalnom uredu.

“Zato što ljudi često pitaju, reći ću to ovdje, direktno: nemam nikakve namjere kandidirati se za ured, ikad. Nikad nisam bila fan politike, a iskustvo od posljednjih deset godina nije pridonijelo tome da promijenim mišljenje. Još me odbija zloba – plemenska podjela na crvene i plave, ta ideja da moramo odabrati jednu stranu i slijepo je se držati, odbijati slušati, postizati kompromise. Vjerujem da je u svojoj najboljoj verziji politika sredstvo za postizanje pozitivnih promjena, ali ta arena jednostavno nije za mene”, piše Obama u epilogu.

Ne znači to da je nije briga za budućnost svoje zemlje, štoviše, od brojnih joj se poteza nove administracije danas okreće želudac, ponekad se pita gdje je, zapravo, to dno koje treba dotaknuti.

Osim što kaže da se ne vidi kao predsjednica, Michelle Obama za sebe tvrdi i da je jedna potpuno obična osoba na neobičnom putovanju. Možda je to putovanje na kraju, kao i već mnogo puta prije, odvede još negdje gdje nije planirala.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(jutarnji.hr)

Nova knjiga koja je vrlo kritična prema islamu trenutno je najprodavanije književno djelo u Njemačkoj sa brojem prodanih primjeraka više od 100.000 u manje od dva tjedna nakon početka prodaje prvog izdanja

Knjiga pod nazivom “Hostile Takeover: How Islam Impedes Progress and Threatens Society” (Neprijateljsko preuzimanje: Kako islam onemogućava napredak i ugrožava društvo), najnovija je knjiga političara i bivšeg socijaldemokrata (SPD) i bivšeg člana Izvršnog odbora Deutsche Bundesbank, Thilo Sarrazina.

“Neprijateljsko preuzimanje” sada vodi na ljestvici najprodavanijih knjiga Der Spiegela na listi “bestselera za ne-znanstveno fantastične romane”, piše Breitbart.

Gospodin Sarrazin nije ni stranac što se tiče kontroverzi u Njemačkoj, te je već objavio oštru kritiku multikulturalnog eksperimenta zemlje, pod nazivom “Njemačka je samu lustrirala 2010. godine”. On je također postao vodeći mislilac u Njemačkom novom pravu, koje je uglavnom usredotočeno oko populističke stranke Alternative za Njemačku (AFD).

Novi rad bivšeg političara stranke SPD također je dao uvid u svoj vlastiti udio problema, budući da je izvorno izdavač Random House ranije ove godine odlučio da ne želi objaviti knjigu. Taj potez je prisilio Sarrazina da odvede Random House na sud i umjesto toga objavi knjigu preko izdavačke kuće FinanzBuch Verlagom.

Tijekom konferencije za novinare 30. kolovoza na kojoj je objavio prodaju knjige, Sarrazin je rekao:

“Sve je bilo gore od predviđanja prije osam godina”. Pridružio mu se političar SPD-a Heinz Buschkowsky, koji je opisao jednu od glavnih teza knjige koja ispituje veliki prosječni natalitet muslimana u Njemačkoj.

Buschkowsky je također opisao Sarrazinov prijedlog za reformu zakona o azilu u kojem preporučuje da se tražitelji azila čuvaju u transfernim zonama i da odluka o njihovom azilu treba doći najkasnije 30 dana nakon njihove prijave, rekavši kako je sadašnji zakon o azilu “degeneriran u slobodan ulaz za ilegalne migrante”.

Reakcije na knjigu na Amazonu bile su pretežno pozitivne, ali su bili podijeljene, sa 78 posto recenzija koje su dale knjizi pet zvjezdica, dok je 17 posto dalo jednu zvjezdicu.

Njemačko medijsko mišljenje također je bilo raznoliko, a desničarske novine Junge Freiheit su dale knjizi sjajnu recenziju, dok je većina drugih mainstream medija kritizirala knjigu, tvrdeći da ona nije u potpunosti činjenična ili da je izvadila činjenice izvan konteksta.

U jednom pregledu, za eminentni Deutsche Welle, stručnjak za islam, Ulrich von Schwerin se obrušio na Sarrazina rekavši: “Njegova knjiga pokazuje da se ne bavi mirnom formiranjem suživota, nego sa govorom o strogo odvojenom narodu i zaustavljanju useljavanja muslimana„.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Istraživači su oglasili alarm zbog mentalnog zdravlja u SAD-u, budući da nova studija otkriva da su gotovo u potpunosti knjige izbačene iz navika čitanja u zamjenu za društvene medije

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, 60 posto tinejdžera je čitalo knjige, a 2016. godine – samo 16 posto.

Jedan na tri tinejdžera iz SAD-a nije uspio čitati knjigu ili časopis po vlastitom izboru u cijeloj 2016. godini, dok je potrošio prosječno šest sati na internetu, čitajući tekstove i društvene medije.

Pametni telefoni su zamijenili ne samo knjige, već televiziju, i kino, prema istraživanju, objavljenom u časopisu American Journal of Psychology.

Istraživanje je prikupilo podatke iz projekta istraživanja srednjih škola Sveučilišta u Michiganu pod nazivom “Praćenje budućnosti”, koje se bavilo trendovima od 1975. godine.

Istraživanje je također otkrilo neobičan porast korištenja društvenih medija među 12-godišnjacima. U 2008., 52 posto njih reklo je da su posjetili stranice društvenih medija kao što su Facebook ili Instagram “skoro svaki dan”. Godine 2016. takva navika je povećana na 82 posto.

Jean Twenge, profesorica psihologije na sveučilištu u San Diegu i jedan od autora studije, iznijela je zabrinutost zbog utjecaja digitalne tehnologije na djecu.

“Čitanje tekstova drugih oblika poput knjiga i članaka časopisa zaista je važno za razumijevanje složenih ideja i za razvijanje sposobnosti kritičkog razmišljanja” – rekla je Twenge, prema Sydney Morning Heraldu.

Twenge je također napisala knjigu, naslova koji uvelike objašnjava njezine osjećaje o tom pitanju, ‘iGen: Why Today’s Super-Connected Kids Are Growing Up Less Rebellious, More Tolerant, Less Happy – and Completely Unprepared for Adulthood – and What That Means for the Rest of Us.’

Ali nije riječ samo o mentalnim sposobnostima djece, već i o njihovom mentalnom zdravlju. Istraživanje objavljeno prošle godine u časopisu American Journal of Epidemiology prikupljaju podatke od 5.208 pojedinaca i utvrdilo je da Facebook ima ukupni negativni utjecaj na mentalno zdravlje korisnika.

Međutim, Andrew Przybylski, iz instituta Oxford Internet Institute koji je sudjelovao u studiji objavljenoj prošle godine u British Medical Journalu, upozorio je: “Ljudi vide da nezadovoljstvo kod tinejdžera i adolescenata u nekim mjerama raste, a uporaba tehnologija ide gore.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kniga novinara Michael Wolffa, autora knjige koja oštro kritizira Donalda Trumpa je postala najbrže prodavana knjiga fikcije ove godine

Knjiga je skočila na broj 1. liste na Amazon.com najprodavanijih knjiga u samo nekoliko sati nakon što je Guardian objavio detalje tiskane u knjizi prije dolaska u svjetske knjižare.

Kontroverzna knjiga sadrži „ugodni dijalog”, kao i „bogato maštovitih fantastičnih svjetova”, u skladu s književnim kritičarima.

Steve Bannon, lik iz knjige, je predstavljen kao bivši savjetnik Bijele kuće, ima najviše zastupljenih dijaloga u knjizi.

U jednoj sceni „Bannon” kritizira sastanak kojeg su Donald Trump Jr. i dužnosnici kampanje imali sa ruskim odvjetnikom u srpnju 2016. u nadi dobivanja informacija o Hillary Clinton.

„Čak i ako ste mislili da to nije izdajnički ili nerodoljubiv čin ili “loše sranje”, a ja mislim da je to sve troje, trebali ste odmah pozvati FBI”, rekao je fikcionalizirani lik verzije Bannona knjizi.
 

Here we go. You can buy it (and read it) tomorrow. Thank you, Mr. President.

— Michael Wolff (@MichaelWolffNYC) January 4, 2018

 
Charles Harder, privatni odvjetnik predsjednika Trump, je poslao Wolffu i njegovom izdavaču, Henry Holt i Co, pismo u četvrtak, zahtijevajući „povlačenje knjige i ispriku”, piše USA Today.

„Vaše objavljivanje lažnih i neutemeljenih tvrdnji o gospodinu Trumpu rađa, među ostalim stvarima, klevete, lažno svjetlo koje se baca na osobu predsjenika i invaziju na privatnost, protupravne interferencije ugovornih odnosa, te poticaj za raskid ugovora” – navodi u pismu.

Popularni znanstveno-fantastočni romanopisac Wolff se zahvalio predsjedniku Trumpu na Twitterovom pokušaju da ga blokira:

“Kasno u četvrtak navečer, red se formirao u Washingtonu ispred knjižara od strane znatiželjnih građana – i novinara u potrazi za pikanterijama – koji su se požurili pročitati što predsjednik nije želio da pročitaju.”

Trump je odbacio navode iz knjige objavljene u petak kao gomilu “laži, krivih interpretacija i nepostojećih izvora”.

Knjiga donosi mračnu sliku Bijele kuće u kojoj osoblje ne radi svoj posao, nego spletkari, a predsjednika svi pa i najbliži suradnici opisuju kao djetinjastu osobu i ismijavaju ga zbog nestručnosti i nesposobnosti da upravlja.

Navode iz knjige odbacio je i Trumpov ministar vanjskih poslova Rex Tillerson koji je u petak navečer rekao da nikada nije sumnjao u mentalne sposobnosti Donalda Trumpa da obnaša predsjedničku dužnost.

Trumpovi odvjetnici pokušali su bezuspješno zaustaviti objavu knjige koja sadrži bombastične informacije o njegovu mandatu i u kojoj se tvrdi da je Trump bio nepripremljen za predsjednika, da se ponaša poput djeteta i misli da se “sve mora vrtiti oko njega”. (Yournewswire.com,dnevnik.hr)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Normalizacija šerijatskog zakona se ubrzava u Švedskoj

Nova knjiga namijenjena djeci u Švedskoj ima naslov “Djed ima četiri žene” je još jedan primjer kako se šerijatski zakon normalizira dok zemlju preuzimaju u tisuće muslimanskih imigranata.

Knjiga pod nazivom “Farfar Har fyra fruar” na švedskom, objavljena je na dva jezika švedski i somalijski, a napisana je za djecu 3-6 godina starosti.

„Asli nikada nije bila u Somaliji, ali sada je konačno otišla tamo s tatom, da posjeti djeda i sve njezine bake”, navodi pohvalno uvode ove knjige, koju je napisao Oscar Trimbel i objavila izdavačka kuća Adlibris.

Pod šerijatskim zakonom, muslimanskim muškarcima je dopušteno prakticirati poligamiju i imati do četiri žene. Žena ne smije imati više od jednog muža.

Druga knjiga istog autora pod nazivom “Mormor är inget spöke” (baka nije duh) služi za normalizaciju nošenja burke.

„Omar pozdravlja svoju baku koja dolazi iz Somalije. Kada je noć vještica, Omar se želi maskirati poput duha kao i svako drugo dijete. On želi da baka ide s njim zajedno, jer Omara je malo strah„ navodi uvod knjige. Naravno, baka se ne treba ni maskirati u ovom slučaju.

Unatoč mnogim zemljama u Europi koje su uvele novčane i zatvorske kazne za poligamiju, Švedska prepoznaje poligamne brakovi kao zakonite, a koji su doneseni iz inozemstva, te omogućuje da do četiri žene mogu biti registrirane kao supružnici, piše Infowars.com.

Oko 30 posto ljudi koji žive u Švedskoj imaju strano porijeklo, a računa se da će Šveđani postati etnička manjina u vlastitoj zemlji u roku od 25 godina.

Ilustrirajuće brze demografske promjene su pomele ovu zemlju, što pokazuje jedna fotografija koja je nedavno izazvala kontroverze. Na fotografiji se vide djeca u osnovnoj školi. Samo jedna djevojčica u grupi od 10-tero djece je izvorna Šveđanka, te ona je okružena djecom imigranata, od kojih čak tri djevojčice nose hidžabe.

U međuvremenu, u susjednoj Finskoj, izdana je knjiga pod naslovom “Kako se udati za finsku djevojku”. Na naslovnici knjige je bijela djevojka u vjenčanici koju grle ruke crnca.
 

they’re not even trying to hide it any more

Objavu dijeli MILO (@milo.yiannopoulos) Ruj 28, 2017 u 6:33 PDT

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ova planetarno popularna knjiga piše o tiraniji i zlostavljanju od strane “svete” moćne autoritarne države i vlade.

Da, stvarno ona vjeruje u te deluzija. Evo citata:

“Pokušaj definiranja stvarnosti ke temeljna značajka autoritarnosti. To je ono što su Sovjeti učinili kad su iz povijesnih fotografija izbrisali političke disidente. To je ono što se događa u klasičnom romanu Georgea Orwella “1984.”, kada mučitelj podigne četiri prsta i isporučuje električne šokove sve dok njegov zatvorenik ne vidi pet prstiju kako je naredio. Cilj nam je postaviti pitanje logike, razloga i nepovjerenja prema ljudima na koje se trebamo osloniti: naši vođe, tisak, stručnjake koji sami traže da vode javnu politiku temeljenu na dokazima.”

Jasno je da je cijela premisa iz 1984. usredotočena na to kako autoritarna država koristi teror, manipulaciju informacijama, uništavanje logike i razlog za provođenje ukupne poslušnosti i povjerenja u “vođe” i “stručnjake”.

Još jedna ironija je da se cijela Hillaryova kampanja temeljila na njenom pokušaju da definira stvarnost putem njezinih veza sa mainstream medijima, pri čemu su mnogi novinari bili razotkriveni kroz emailove Johna Podeste koji su bili u krevetu sa Clintonovom političkom kampanjom.

Paralele se također mogu povući između Orwellovog Ministarstva istine, koje je uništavalo informacije kako bi zakopalo povijest i Hillaryno brisanje 33.000 emailova koji su procurili u javnost.

“Nekako je, nakon čitanja zastrašujućeg izvješća o vladinim poteškoćama koje su se pojavljivale u svakom aspektu ljudskog života i izbora, Clinton izvukla lekciju da bi pojedinci trebali biti u stanju vjerovati vladi i različitim megalomanskim izdavačima informacija u društvu”, piše Jack Crowe.

Ovo nije prvi primjer Orwellovog revizionizma posljednjih tjedana.

Krajem prošlog mjeseca, priča je počela kružiti među nekima na krajnjoj ljevici o tome kako se George Orwell borio protiv fašista u Španjolskoj tridesetih godina prošlog stoljeća, i da se pridružio Antifi, piše Infowars.

To naravno počiva na pretpostavci da je Antifa “antifašistička”, kao da vjerujete da je Sjeverna Koreja “Demokratska narodna republika”.

U stvarnosti, Orwell je podržao nepopularni slobodni govor, dok Antifa doslovno spaljuje znakove i spomenike koji govore “slobodnim govorom” i nasilno napadaju svakoga tko se pokuša uključiti u slobodno izražavanje. Hillary Clinton kao demokrata, ima prste duboko u tome, zajedno sa svojim suradnikom George Sorosom.
 

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Hillary Clinton je objavila najnoviju knjigu pod naslovom “Što se dogodilo”, u kojoj se nalazi njezin besramni stav povijesnog revizionizma, i dotiče se televizijske hit serije ‘Igre prijstolja’ (Game of Thrones) koja je dobila najviše pozornosti

U plačljivom dijelu knjige usmjerenog na gnjev uperen prema srednjem sloju američkog društva na skupovima kampanje Donalda Trumpa, Hillary Clinton se besramno usporedila sa Cersei Lannister – Kraljicom Sedam kraljevina i pedofilskom ubojicom – koju u ‘Igri prijstolja’ glumi Lena Headey.

Hillary Clinton je zatražila u intervjuu na CNN-u, da se američki izborni zakon reformira kako bi ukinuo dvosmjerni izbor državnog šefa.

Konkretnije: ukinuti “kolegij birača” koji su nakon proglašenja birača zapravo izabrani od strane američkog predsjednika, dajući kandidatima pravo glasovanja u skladu sa većinom u saveznoj državi.

Gubitnica na izborima u studenom bila je jasna: “Htjela bih napustiti ovaj sustav izbora iz prošlosti.”

Njezin je motiv jasan: Donald Tramp je postao predsjednik Sjedinjenih Država, iako je dobio oko 3 milijuna glasova manje od nje, ali je, unatoč tome, dobio 306 izbornih glasova, a ona samo 232.

Slična se situacija dogodila na izborima 2000. godine, kada je demokrat Albert Gore osvojio 543.000 glasova više nego George Bush Jr., ali nije ušao u Bijelu kuću.

College of Electroscope se pojavio u SAD-u 1787. godine da velike američke države ne mogu dominirati manjim i malim državama.

Sve države u Sjedinjenim Američkim Državama sastoje se od izbornih jedinica, a svaki okrug ima jednog predstavnika u izbornom kolegiju.

Ovaj prijedlog, zapravo, nema šanse za prolazak jer neće dopustiti republikancima koji imaju većinu u oba doma američkog Kongresa. Previše su svjesni da je Hilary dobila dobar dio onih 3 milijuna glasova više od Trumpa među stanovnicima američkih multikulturnih megapolisa koji imaju (svaki) više stanovnika od malih američkih država.

U međuvremenu je Hillary postala još nepopularnija. Usporedila je sebe – na vlastiti trošak – sa svojom heroinom iz televizijske serije “Game of Thrones” Cersei Lannister.

Naravno, bila je uvjerena da će od te usporedbe samo profitirati. Jedino što se dogodilo je bilo da je krivo proračunala.

U novoobjavljenoj knjizi njezinih sjećanja “Što se dogodilo”, napisala je:

“Na Trumpovim predizbornim skupovima, mnoštvo je tražilo da me strpaju u zatvor. Oni su uzvikivali: ‘Kriva je! Kriva! – poput religijskih fanatika iz ‘Igri prijstolja’ koji su uzvikivali ‘Sramota, sramota’ – dok je Cersei Lannister odlazila u Crveni dvorac.

Problem Trumpove suparnice-gubitnice, koja se “uhvatila” za Cersei, je u tome je što ona uopće nije nesretna žrtva vjerskih fanatika već hladni i proračunati političar koji je spreman i za masovna ubojstva radi postizanja svojih ciljeva. Za nju su kršenje dane zakletve i nepoštivanje slobode govora “sitnice”.

Povrh svega, Cersei je rodila svu svoju djecu tijekom ljubavne veze sa vlastitim bratom.
 
(NSP,fakti.org)