Navodni kemijski napad u Sirijskom gradu Doumi proveli su lokalni militanti, koji su ga pokušali namjestiti pod napad Sirijske vojske, rekao je dopisnik njemačke televizije, koji je putovao u Damasku i javno citirao lokalne svjedoke

„Ljudi su nam na vrlo uvjerljiv način rekli da je cijela ova priča namještena”, rekao je Uli Gack, reporter njemačke ZDF javne televizije dok je govorio uživo na ZDF Heute u nedjelju.

Gack je oputovao u Siriju i posjetio jedan od izbjegličkih kampova u blizini Damaska, gdje živi “oko 20.000 ljudi iz Istočne Gute i osobito iz Dume”.

Scena napada, koja se navodno dogodila 7. travnja, bila je zapravo “zapovjedno mjesto” lokalne Islamske skupine, rekao je novinar, navodeći svjedoke s kojima je mogao govoriti u izbjegličkom logoru.

Prema njegovim riječima, militanti su donijeli spremnike koji su sadržavali klor na to područje i “zapravo čekali da Sirijske zračne snage bombardiraju mjesto koje je bilo od posebnog interesa za njih”.

Kada su sirijske snage konačno bombardirale to mjesto, koje je očito bilo prioritetni vojni cilj, spremnici su eksplodirali. Mještani su također rekli Gacku da nije prva takva provokacija u Dumi koju su organizirali militanti.

Prema ostalim svjedocima, militanti su namjerno izložili ljude kemijskim otrovima tijekom onoga što su nazvali “vježbe napada”, a zatim su ga snimili na videu i kasnije predstavili kao “dokaz” navodnog kemijskog napada u Dumi.

Novinar je tada rekao da ne može potvrditi tvrdnje ljudi i ne može reći jesu li sve istinite, ali ih je nazvao “uvjerljivima” i dodao da zaslužuju pozornost.

Ranije je ruska vojska priopćila kako su pronašli laboratorij u kojem su djelovali militanti u središnjoj Dumi, koji je bio sposoban proizvesti kemijsko oružje.

Konkretno su pronašli cilindar napunjen klorom, koji je sličan onome koji je prikazan u jednom od videozapisa navodnog kemijskog napada u Dumi i predstavljen kao “kemijska bomba koja je izbačena iz helikoptera”.

Navodno kemijski incident u Dumi navodno se dogodio 7. travnja. Tjedan dana kasnije, Washington i njegovi saveznici pokrenuli su masovno raketni napad na Siriju bez čekanja da Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW) započnu istragu incidenta.

Rusija je osudila one raketne napade koji su vodili SAD, nazivajući ih “huliganizmom” u međunarodnim odnosima i “agresijom protiv suverene države”.

U međuvremenu su Zapadni mediji započeli masovnu kampanju optuživanja Moskve i Damaska​da istražiteljima OPCW-a “blokiraju” pristup mjestu navodnog napada. Gack je, međutim, naizgled odbacio tu priču, izjavivši kako je kašnjenje u radu tima OPCW-a zaista moglo biti uzrokovano sigurnosnim pitanjima.

Njemački izvjestitelj također je istaknuo kako neke skrivene ekstremne ćelije još uvijek mogu djelovati i provoditi napade na nedavno oslobođenim područjima, čak i “tjednima” nakon što su ih ponovno oslobodili od militanata.

Gackov izvještaj odmah je označen kao “propaganda” od strane nekih njegovih kolega novinara u Njemačkoj.

Izvjestitelj njemačkog Bild-a i mogući proamerički plaćenik, Bjoern Stritzel, koji je posebno rekao da skriveno radi i aktivno komunicira sa islamskim državnim i teroristima, se okomio na Gacka i prozvao njegovo izvješće “nevjerojatnom pro-Assadovom propagandom na njemačkoj televiziji.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ovakvo meso uskoro dolazi u Europu, pripremite se!

Nedavna polemika u Velikoj Britaniji o mogućnost da američka piletina napokon dođe u britanske supermarkete nakon Brexita je rasvijetlila strašne uvjete sa kojima se suočavaju ove životinje, i to je toliko odvratno da bi čak i većina strastvenih ljubitelja peradi zavijek prešla na vegetarijanstvo.

Zato je ideja da se takvi pilići prodaje u Velikoj Britaniji izazvala žestoku raspravu u kabinetu britanske vlade?

Činjenica da se piletina pere u kloru je samo dio problema. Razlog zašto je takva neukusna mjera potrebna je u prvom redu: neadekvatni uvjeti pod kojima su ti pilići uzgojeni.

Amerika nema minimalne uvjete za uzgoj peradi, kada je u pitanju uzgoj kokoši, niti ima pravila u svezi razine osvjetljenja ili najviše dopuštene razinama amonijaka koji dolazi iz fekalne materije i urina.

Velika Britanija i Europa imaju zakone koji upravljaju takvim stvarima, dok se neograničene količine otpada mogu baciti na američke farme. To pomaže objasniti zašto 97 posto američke peradi se mora čistiti klorom nakon klanja.

Tajnik za zaštitu okoliša Velike Britanije Michael Gove je govorio protiv trgovinskog sporazuma koji će uvesti američke piliće u Veliku Britaniju i prodavati ih u trgovinama diljem zemlje, nakon što je tajnik za tgrovinu Liam Fox pokazao da će razmotriti ukidanje zabrane uvoza američke piletine u EU koji stoji na putu trgovinskom sporazumu sa Amerikom nakon Brexita.

Poljoprivrednici otkrivaju strahote u industriji piletine

Američka industrija peradi u velikoj mjeri je pod kontrolom velikih poljoprivrednih tvrtki, dok su neki hrabri zviždači poljoprivrednici odlučili razotkriti neke od zastrašujućih činjenica o životima tih jadnih životinja.

Jedan poljoprivrednik iz Sjeverne Karoline kaže da zato što se perad uzgaja da ima više mesa na prsima, one su preteške i ne mogu ustati te moraju provesti cijeli život čučeći.

On ih uspoređuje sa „dvije čačkalice koje vire iz zrna grožđa.” Ovaj položaj ih stavlja u položaj da nesu 95 posto vremena. Infekcije s donje strane prsa od kontakta s prljavim leglom su česte, i oko 1000 od 30.000 kokoši koje se uzgajaju svakih šest tjedana – umire prije nego što dosegne zrelost.

On kaže: „Njihovo meso će istrunuti, a kada ih nagurate u tako uski prostor, one će hodati jedni preko drugih, ako žele doći do hrane i uzrokovati ozljedu. To je strašno.”

On je postao toliko zgrožen industrijskom praksom da je i sam napustio posao uzgoja peradi u cijelosti.

Velika Agroindustrija nagrađuje učinkovitost, zanemaruje dobrobit životinja

Jedan veliki problem je način na koji je američki sustav strukturiran, a gotovo svi poljoprivrednici koji uzgajaju perad u Americi imaju ugovor sa velikim proizvođačima koji ih opskrbljuju sa pilićima, zajedno s hranom i opremom.

Poljoprivrednici su plaćeni pomoću „turnir sustava” gdje farmer koji može proizvesti najviše mesa pomoću najmanje hrane je nagrađen za svoju učinkovitost, a oni koji ne postignu takve rezultate odbija im se od njihove bazne plaće. Ovaj sustav u osnovi nagrađuje poljoprivrednike koji idu prečicama kada je riječ o dobrobiti životinja.

Američka piletina košta 20 posto manje nego britanska, a veliki proizvođači unakrsno uzgajaju i križaju životinje te stvaraju „mutant” kokoši koje mogu narasti više u manje vremena.

U stvari, kokoši koje se uzgajaju zbog mesa spadaju u genetski modificirane životinje, koje su prisiljene rasti po stopi koja je 65 puta brža od njihove normalne stope rasta.

Ova „Frankenpilići” rastu tako brzo da se oni jednostavno ne mogu kretati, a provode svoje živote sjedeći u svojim fekalijama, prije nego što ih se zakolje.

I za razliku od Velike Britanije i Europe, u Americi ne postoje zakoni koji kažu da kokoši moraju omamljene prije klanja, gdje je 9 milijardi ptica zaklano samo prošle godine.

Lako je vidjeti zašto su ministri Velike Britanije toliko ogorčeni idejom da se ti pilići prodaju u njihovim trgovinama, i također se postavlja pitanje: Zašto se to uopće dopušta u SAD-u?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ministar međunarodne trgovine Velike Britanije Liam Fox je tijekom posjete Americi pregovarao sa prekooceanskim kolegama o mogućoj suradnji s tvrtkama iz SAD

Javnost je zgrožena mogućnošću da se na tržištu Britanije ubuduće može naći klorirana piletina, kao i govedina tretirana hormonima i antibioticima.

Vijest o posjeti britanskog ministra Americi izazvala je buru negodovanja povodom činjenice da američki standardi ne odgovaraju pravilima i propisima koji vrijede na teritoriju Velike Britanije i EU.

Ono što najviše brine britansku javnost jest činjenica da se u SAD pri obradi pilećeg mesa koristi klor, čime se značajno pojeftinjuje proces proizvodnje. U EU i Velikoj Britaniji je ovakav način dezinfekcije hrane strogo zabranjen.

James McGrory, izvršni direktor lokalne organizacije “Otvorena Britanija”, predložio je Foxu da sam proba piletinu tretiranu klorom:

“Ako naš ministar želi da mu nacija povjeruje, predlažem da baš tu kloriranu piletinu pojede pred kamerama u izravnom prijenosu”, rezignirano je zaključio McGrory.

Imajući u vidu “Brexit” i sve nejasnoće koje ovaj proces sa sobom nosi, trebalo bi spomenuti da Velika Britanija zapravo nije ovlaštena ovakvu vrstu pregovora samostalno voditi sa trećom stranom. Pa ipak, djeluje da EU zasad nema ništa protiv, a da sam Fox još proučava i ispipava mogućnosti.

Peter Holmes, stručnjak sa Sveučilišta Sussex, koji se bavi pitanjima trgovine s EU, za Sputnjik kaže da je ovo pitanje krajnje “otrovno”, i to ne u prijenosnom, već u direktnom smislu:

“Amerika će sad početi vršiti pritisak na Britaniju kako bi ona počela uvozi hranu proizvedenu po standardima SAD. Tu spada i govedina prepuna antibiotika i hormona, kao i meso drugih životinja također tretirano tvarima koje u Europi i Britaniji smatramo opasnim. Vjerujem da će javnost biti žestoko protiv uvoza američke hrane”, nada se Holmes.

Stručnjak Sveučilišta Sussex dodaje da je druga negativna okolnost u ovom slučaju to što čim Velika Britanija bude počela uvoziti ovakvu hranu, EU će uvesti još stroža pravila i norme pri uvozu hrane iz Velike Britanije.

“SAD nikada, ni u kakvom slučaju u doglednoj budućnosti, ne mogu zamijeniti EU kao naše glavno tržište. Britaniji predstoji smisliti kako će ubuduće stupiti na europsko tržište. Farmerski lobi u EU će naravno biti protiv uvoza hrane s teritorija Velike Britanije, koja će biti proizvedena po nižim standardima, koji omogućuju jeftiniji proces proizvodnje, ali i lošiju kvalitetu”, revoltiran je Holmes.
 
(sputniknews.com)

Ako mislite da radite nešto dobro mažući sebe i svoju djecu kremama za sunčanje prije nego uskočite u bazen, možda želite ponovno razmisliti nakon što pročitate novu studiju

Nova studija je smjestila kremu sunčanje čvrsto na listi proizvoda koji mogu učiniti više zla nego dobra, kažu ruski znanstvenici koji su otkrili destruktivne učinke klora u bazenima na kreme za sunčanje.

Istraživači iz Univerziteta Lomonosov u Moskvi su otkrili da se najpopularniji svjetski sastojak krema za sunčanje – avobenzon, razbija u nešto daleko zlokobnije u kloriranoj vodi.

Ta kemikalija proizvodi nakon miješanja s vodom spojeve poput fenola i acetil-benzena, od posebne važnosti zbog svoje toksičnosti.

Ova reakcija se odvija na vašoj mokroj koži kada krema za sunčanje reagira na UV zračenje i kloriranu vodu, a te kemikalije su povezani sa zdravstvenim problemima kao što su oštećenja imunološkog sustava, neplodnost i rak.

U bazenima koji koriste bakrene soli da voda izgleda plavo, reakcija je još gora. U tom slučaju, krema za sunčanje se može razbiti u spoj bromoform, spoj koji je povezan sa poremećajima živčanog sustava, problema s jetrom i bubrezima.

Osim u kremama za sunčanje, avobenzon se često koristi u ovlaživačima, kremama i ruževima.

Da li bi trebali izbjegavati Avobenzon?

Iako još uvijek postoje neka pitanja bez odgovora o tome kako dalekosežne učinke imaju ove reakcije, i to je dovoljan razlog za zabrinutost.

Dermatolog Daniel Airesu sa Sveučilišta je za portal Kansaas City Star rekao: „To može degradirati u neke vrlo štetne spojeve, od kojih su neki poznati kao karcinogeni. Ono što nije poznato je koliko se oni upijaju u kožu, i da li mogu doći do razine koja može uzrokovati ili potencijalno povećati rizik od raka. No, to je svakako alarmantno.”

Dodao je da bi ljudi trebali biti posebno oprezni kada je u pitanju korištenje ove vrste krema za sunčanje koje nanosimo na djecu, a koja bi mogla progutati kemikalije, primjerice, lizajući svoje ruke nakon plivanja.

Znanstvenici su sada u potrazi kako se avobenzon razgrađuje u slatkovodnim i morskim okruženjima i postoje li slične opasnosti.

Sigurnija zaštita od sunca

Ako ste zabrinuti za sigurnu zaštitu od sunca, možete upotrijebiti fizički blokator sunčevih zraka kao što je cink oksid koji je mnogo sigurniji za uporabu.

Također možete razmotriti da ne upotrebljavate zaštitu od sunca ako ćete biti vani na suncu kratko vrijeme. 15 do 20 minuta na otvorenom je sve što je potrebno kako bi tijela većine ljudi proizvela dovoljnu količinu vitamina D, koji može pomoći u zaštiti od mnogih vrsta raka.

Taj kratak period na suncu također može pomoći da preokrene manjak vitamina D kojeg ima priličan broj građana, a što je povezano s dijabetesom, rakom, bolestima bubrega, bolestima srca, pretilošću i depresijom.

Kreme za sunčanje zapravo blokiraju proizvodnju vitamina D u vašoj koži. Ako ćete biti na suncu dulje vrijeme, trebali biste i dalje zaštititi vašu kožu, ali možda želite dopustiti neko vrijeme nezaštićenoj koži da poveća proizvodnju vitamina D.

Veoma je zbunjujuće kada saznate da nešto što bi vas trebalo zaštititi od sunca zapravo može imati suprotan učinak, ali važno je biti svjestan tih situacija, tako da nemate taj lažni osjećaj sigurnosti. Mnoge kreme za sunčanje sadrže otrovne kemikalije, a sada se čini da bazeni te kemikalije mogu učiniti još otrovnijima. (NN)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Poanta je da se ova otopina naziva čudotvornom i prodaje se uz preporuke da liječi sve i svašta, iako za to ne postoje nikakve znanstvene osnove, osim one da se radi o otrovnoj supstanci

MMS (miracle mineral solution) je 22,4% otopina natrijevog klorita (NaClO2) koja se uz dodatak limunske kiseline pretvara u klor dioksid (ClO2).

Idejni tvorac MMS-a je Jim Humble, čovjek koji nije niti liječnik, ni kemičar, niti išta što bi se moglo na bilo koji način povezati s liječenjem. Najbliže tome je bio kada je u svojim ranim 20-im godinama bio menadžer trgovine zdrave hrane u Los Angelesu.

Oduvijek su ga zanimale alternativne metode liječenja no to ga na žalost ne čini stručnjakom. Zatim je dugo radio u zrakoplovnoj industriji, da bi se kasnije počeo baviti iskopavanjem zlata. Do razvoja MMS-a je došlo nakon njegovog slučajnog otkrića prilikom iskopavanja zlata u Južnoj Americi 1996., kada su članovi njegove ekspedicije oboljeli od malarije.

Bili su već duboko u džungli, bez ikakvih lijekova, daleko od baznog mjesta pa im je Jim ponudio da probaju otopinu za dezinfekciju vode, koju je uvijek nosio sa sobom. Par kapi te otopine je otopio u vodi koju su popili i već nakon par sati su, prema njegovim tvrdnjama, bili izliječeni.

Otopina koju su konzumirali je bila standardna, na bazi stabiliziranog kisika, ali je sadržavala i tragove klor dioksida. Po povratku u Ameriku, krenuo je istražiti ovu spoznaju i otkrio je da su navodne ljekovite moći zbog klor dioksida, a ne kisika.

Nakon toga je putovao po Africi gdje je ovo sredstvo primjenjivao na tisuće ljudi, navodno uspješno, no nije poznato uopće o kojem se broju točno radi, niti s kojim postotkom, kakvim pojavama i nuspojavama, jer se ovo ispitivanje nije vodilo prema standardnim mjerilima bilo kakvog znanstvenog istraživanja.

A poanta je upravo u znanstvenim istraživanjima i znanstveno potvrđenim dokazima, iako će mnogi od toga zazirati, posebno oni koji su isključivi zagovornici alternativnog liječenja i gorljivi protivnici službene medicine i znanosti. No, bit je u tome, da svaki alternativni protokol u liječenju ima i težinu u vidu znanstvenih dokaza, bez obzira radi li se o samoj kemijskoj analizi ili istraživačkim studijama. Ne postoji prirodna tvar na ovom svijetu za koju ne postoje istraživanja o tome, a ona govore radi li se o korisnoj ili štetnoj tvari.

Kad se tome pribroje i anegdotalni izvještaji (usmena navođenja iskustava), onda to dobiva još veću težinu. U ovom slučaju toga nema, što je vrlo čudno obzirom da se u današnje doba vrlo lako mogu provoditi istraživanja, i bez obzira što možda službena znanost neće provoditi znanstvena istraživanja o MMS-u, ona se uz plaćanje mogu provesti od strane neovisnih laboratorija i institucija. Zašto onda nisu provedena istraživanja u privatnom aranžmanu i otkuda uopće tvrdnje da MMS liječi čitav niz bolesti, od AIDS-a, autizma do raka?

Izbjeljivač ili ne?

Proizvođači MMS-a kategorički tvrde kako se ne radi o izbjeljivaču, pa da vidimo u čemu je razlika.

Izbjeljivači koji se koriste primjerice za čišćenje kupaonice, nastaju miješanjem hladnog natrijevog hidroksida s plinovitim klorom kako bi se dobio natrij klorid, odnosno, natrij klorat (NaClO), koji se također ponekad naziva natrijev hipoklorit, i vode. NaClO2, sastojak MMS-a, se radi malo drugačije, no ipak započinje reakcijom između klora i natrij hidroksida, ali su ovaj put solucije vruće.

NaClO and NaClO2 nisu sasvim iste stvari, NaClO2 je jak oksidans i, iako tehnički ne može biti izbjeljivač, jer nije toliko agresivan, od njega se i te kako može nastradati. Konkretno, on utječe na prijevoz krvi kisikom i izazva zatajenje bubrega, između ostalog. Smrtonosna doza za štakore je LD50, u količini od 350 mg po kilogramu.

To znači da, ako su štakori hranjeni s 350 mg po kilogramu tjelesne težine, pola od njih će umrijeti. Ako u računicu primjerice unesemo faktore za dijete od 20 kg, što je težina djeteta od 6 do 7 godina, to znači da je 7 grama dovoljno da izazove smrt. Treba imati na umu i da je MMS 22,4 postotna otopina, što znači 22.4 g na 100 g vode.

Dakako, zagovornici MMS ne zagovaraju da se popije sva količina odjednom, već se pije na početku po nekoliko kapi, dakle, ne bi se trebala razviti toksičnost, no trik leži u aktiviranju. MMS se miješa s limunskom kiselinom te tada nastaje druga kemijska reakcija, formiraju se ClO2 (klor dioksid), NaCl (natrijev klorid) i voda, odnosno, otopina klor dioksida.

E tu je problem – klor dioksid jest izbjeljivač, pod klasifikacijom EU opisan je kao vrlo otrovna, korozivna tvar, štetna za okoliš. Već kratko izlaganje ovoj tvari može prouzročiti ozbiljne ozljede.

Industrijski klor dioksid koristi se za izbjeljivanje celuloze i za pročišćavanje vode, no zbog svoje toksičnosti maksimalna dozvoljena količina klor dioksida u vodi je 0,8 mg / L. Teško je znati točno koliko se NaClO2 aktiviranjem pretvori u ClO2, ali ako se primjerice procijeni da postoji 70% pretvorbe, moguće je da se radi o oko 9,5 grama klor dioksida na 100 ml aktiviranog MMS-a.

Znači, radi se o 95.000 mg / L, što je više od sto tisuća puta veće ograničenje sigurnosti za pitku vodu. Čak i ako se uzme manji postotak pretvorbe od procjenjenog, zasigurno se radi o prekoračenju svih sigurnosnih granica.

Sad još treba uzeti u obzir da se MMS uzima u kapima, no tretmani predviđaju i po 15 kapi u 700 ml vode, i to tri puta dnevno, pa pod pretpostavkom da je kap 0,1 ml, znači da se radi o 200 mg / L, što je daleko iznad granice sigurnosti.

Popularnost MMS u porastu

Nedavno smo svjedočili proboju MMS-a u hrvatsku javnost, gdje se otkrilo kako postoje ljudi koji bez ikakvih znanstvenih dokaza tvrde da se autizam liječi upravo uz pomoć MMS-a, kroz takozvani CD protokol.

Autizam se manifestira kao spektar simptoma čiji se učinci nekim metodama mogu ublažiti. Među inim programima, pojavio se i CD protokol koji kao svoje glavno sredstvo koristi MMS, koji aktiviranjem tvori klor dioksid (chlorine dioxide) te od tuda dolazi naziv CD Protokol. Dakle, ovaj protokol već svojim nazivom jamči da će se oboljeli od autizma liječiti – otrovom.

Kerri Rivera jedna od osnivača CD protokola koji tvrdi da je autizam izlječiv, što je samo po sebi zvono za uzbunu. Naime, još uvijek nije poznat točan uzrok razvoja autizma stoga je vrlo neodgovorno tvrditi da postoji lijek.

Tvrdnje se odnose na navodnu pojavu parazita u organizmu autističnog djeteta koji nakon primjene ove otopine izlaze van. Jedan od zagovornika ovog tretmana, Dr Kalcker, tvrdi da službena medicina ne poznaje ove parazite, a oni su bitni budući da uzrokuju povećane razine amonijaka u organizmu. Službene analize onoga što djeca izbacuju navode da se radi o sluznici crijeva.

Ni u slučaju CD protokola nema dokumentiranih provedenih istraživanja, nema ničega osim navođenja da je od nepoznatog broja tretirane djece izlječeno oko 200 djece, a radi se navodno samo o izvještajima roditelja s kojima nitko ne može stupiti u kontakt. Iz nekog nepoznatog razloga te informacije su strogo zaštićene i kolaju samo među korisnicima foruma CD Autism.

Prodaja i profit od MMS-a pod okriljem Crkve Genesis II

Treba znati da se MMS ne prodaje niti kao ljekovita tvar niti kao dodatak prehrani već kao sredstvo za pročišćavanje vode. Da bi nešto bilo potvrđeno kao moguća dobrobit za ljude, potrebno je provesti istraživanja koja će dokazati te ljekovite prednosti i obznaniti eventualne moguće štetne posljedice.

O aktiviranom MMS-u ne postoje znanstvena istraživanja, a zašto je to tako možemo nagađati, no činjenica je da za svaku tvar koja vas zanima vi možete naći znanstveno provjerene informacije koje će vam pomoći u odluci želite li koristiti tu tvar ili ne. Za svaku, no ne i za aktivirani MMS.

Budući da su regulatorne institucije zabranile prodaju MMS-a kao lijeka i istakle štetne posljedice, Jim Huble se dosjetio i registrirao crkvu koja okuplja sve one koji podržavaju MMS.

Crkva se zove The Genesis II Church, što znači Crkva drugog postanka. Ova ne religijska crkva zdravlja i ozdravljenja svojim tezama teži ka ozdravljenju čitavog čovječanstva te ima misiju omogućiti zdravlje čitavom svijetu. U vidu MMS-a naravno. Tako vi u toj crkvi možete postati vježbenik MMS-a, postati certificirani ministar zdravlja MMS-a, član crkve, možete preuzeti razne tutorijale, trening video uratke, knjige… a i primiti “sakramente” u nekim zemljama svijeta poput SAD-a ili Argentine gdje ćete klikom na odabranu regiju dobiti mogućnost kupovine nekih proizvoda vezanih uz crkvu ili MMS – majce, naljepnice kao i produkte.

Također opet – mogućnost članstva, promocija, napredovanja i slično. Usput, i Jim Huble je napredovao – on je sada nadbiskup. No treba naglasiti da Jim ne prodaje svoje proizvode već dugi niz godina, već “samo” potiče druge na proizvodnju i prodaju.

Prema njihovom biltenu ni Humble ni crkva nisu naplaćivali svoj MMS, no kako se od nečega ipak mora živjeti, odlučili su tražiti desetinu od svih onih koji proizvode i prodaju MMS, a ovi će zauzvrat biti stavljeni na listu ovlaštenih prodavača čime će dobiti na autentičnosti, ali i zaradi.

Ipak treba poštivati svoju crkvu i doprinositi centralnom pokretu kako bi se svijet spasio. MMS-om naravno. Kao kruna svega, kako bi bili dobro informirani možete prisustvovati i seminarima koji se odvijaju diljem svijeta, za svega 500 dolara, moguće je i jeftinije ako postanete ministar zdravlja MMS-a, a da bi to postali trebate prvo postati vježbenik, platiti sve knjige, tutorijale, video vježbe (200 dolara), put nije lak, ali se isplati. Pretpostavljam da ste dobili sliku…. Na žalost, danas se po okriljem religije bilo koje vrste može svašta odvijati, a ljudi će u očaju pribjeći bilo čemu, što će mnogi objeručke iskoristiti.

Na kraju, ako vam sve ovo nije dovoljno onda još razmislite – kada nešto dolazi u obliku lijeka koji nigdje nije znanstveno provjeren ili potvrđen, i uz brojne kontroverze i opasnosti, ima li ga smisla isprobavati? Zapitajte se postoji li bilo koje drugo učinkovito sredstvo uz koje se ne vežu intrige, zapitajte se koliko vam zaista vrijedi vaše zdravlje ili još bolje – zdravlje vašeg djeteta.
 

 

 
(nexus-svjetlost.com/uredio:NSP)

Iako izgleda posve prirodno, gotova narezana salata se satima drzi u ledenoj vodi s klorom kako bi se spriječio razvoj bakterija.

A nerijetko je prskana limunskom i tartarnom kiselinom kako listovi ne bi oksidirali i izgledali staro, zapocinje svoje izlaganje Joanna Blythman, britanska novinarka koja proteklih 25 godina istrazuje prehrambenu industriju i otkriva njene tajne. No kada je su u pitanju gotovi obroci, stvar je joć puno gora.

Hrana proputovala cijeli svijet

Cilj uspjeha gotove hrane je u tome da uvijek izgleda isto i da uvijek ima isti  okus. A to je moguće samo ako se kemijski obradi do neprepoznatljivosti. Proizvodači hrane zato ne pripremaju sirove namirnice “iz vrta” nego kupuju vec gotove, smrznute ili sušene namirnice.

Osim toga, tako izbjegavaju obvezu da sve one kemikalije koje su tom procesu koristene navedu na deklaraciji svoje pizze, spageta bolonjez ili drugog pripremljenog obroka. Također, te namirnice često putuju mjesecima s drugih kontinenata, istice Blythman. Dok kupujete česnjak jos imate izbor hocete li kupiti kineski ili nesto skuplji domaci, kad kupujete gotovi obrok, ne.

Kao i kod svake industrije, proizvodnja gotove hrane razbija se u etape, a kooperanti su u pravilu najjeftiniji ponudači.

“Tradicionalni britanski složenac tako se sastoji od novozelandske teletine, izraelske mrkve, argentinskih govedih kostiju i krumpira s Mallorce u Balearskom otocju” – navodi Blythman. Kada je istraživala pizzu, na kojoj je kao zemlja podrijetla bila navedena Irska, trag ju je odveo u vise od 60 zemalja u kojima su namirnice uzgajane ili pripremane.

Ne bismo ni prepoznali namirnice

Jaja se proizvodačima dostavljaju u raznim oblicima, osim u onom u kojem ga mi poznajemo. Dolaze u prahu, s dodanim secerom, kao proizvodi od albumena (bjelančevina iz bjelanjka), smrznuta, u tekućem obliku, kristalizirana… No uvijek postoji i jeftinija varijanta supstituta koji su napravljeni od proteina, a mogu stajati i do 18 mjeseci. U najboljem slučaju, proizvodaci kupuju cilindre tvrdo kuhanog sredisnjeg dijela jaja kako bi svaka kriska bila jednaka. To je idealno za sendviče ili gotove rolade.

“Slicno je i s maslacem. Za jela se rabi znatno jeftiniji blijedo žuti prah koji nastaje prskanjem i susenjem mjesavine maslaca, mlijecnih proteina i skroba” – objasnjava Blythman.

Anonimnost kao stit

Cak i ako se tvrtke koje prodaju gotova jela oglašavaju, kooperanti se u pravilu skrivaju. To su nerijetko pogoni u kojima se radi bez prestanka, a ako nastane ikakav problem, na stotine tona obroka moze biti pokvareno.

“Nakon sto je Tesco upozoren kako je pošiljka riže pljesniva, morali su povuci osam različitih jela” – objašnjava Blythman i dodaje kako jedan pogon pripremljene hrane na dan moze proizvesti i 250.000 porcija.

Nema deklaracije, nema pravila

Niti s pripremljenom hranom situacija nije nista bolja. Dok prema EU propisima sve zapakirano mora imati listu sastojaka, aditiva i kemikalija, proizvodi koji su pripremljeni na licu mjesta ne moraju. No nigdje ne piše da se primjerice kroasan koji tjednima stoji zamrznut i krcat je aditivima ne smije prodavati kao “svježe ispečen”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(net.hr/uredio:NSP)

Sok od kupusa prepun je fitonutrijenata koji oslobađaju organizam i tijelo od slobodnih radikala koji uništavaju stanice

Kupus sadržava mliječnu kiselinu koja izvrsno dezinficira debelo crijevo. Njegov sok ima odlična antiupalna svojstva koja pomažu u liječenju artritisa i ostalih degenerativnih upalnih bolesti.

Uz to, sok od kupusa dobar je i za liječenje refluksa koji se pojavljuje kod pacijenata koji uzimaju velike doze lijekova, a odličan je u i prevenciji raka pluća, debelog crijeva, želuca i raka prostate.

10 razloga zašto biste trebali piti sok od kupusa

#1. Sirovi kupus je jako antikancerogen, dok njegov sok sadržava izocijanate, grupu kemijskih sastavnica koje ubrzavaju proces metaboliziranja estrogena u našem tijelu koji nam pomaže da se obranimo od raka dojke, raka pluća, prostate, raka želuca i debelog crijeva. Osim toga, sok ovog povrća ubrzava proces oporavka pacijenata oboljelih od raka.

#2. Kupus je odličan čistač crijeva, stoga je njegov sok ljekovit kod liječenja kolitisa. Zato što sadržava dva esencijalna minerala – klor i sumpor, kupus je učinkovit i kod liječenja upalnih procesa probavnoga trakta. Ako nakon konzumacije soka od kupusa osjetite nadustost, to znači da je počeo djelovati.

#3. Kao većina ljudi, vjerojatno pokušavate skinuti nekoliko kilograma viška. Zašto u svoj dijetni režim ne biste uključiili sok od kupusa? Naime, kupus je izvrstan prirodni lijek za pretilost. Jednostavno, kupus pomaže da se očisti gornji dio vašeg probavnoga trakta tako da eliminiranje probavljene hrane postane lakše. Osim toga, kupus ne sadrži mnogo kalorija, što je velika prednost za pretile osobe.

#4. Akutni ulkusi mogu se liječiti kupusovim sokom. Njime se crijeva detoksificiraju. Kupus je bogat vitaminom U, koji je zaslužan za jačanje unutarnjeg sloja u vašem želucu koji je prijekopotreban za otpornost na ulkuse.

#5. Kupus je poznat i po svojem antiupalnom svojstvu, jer sadržava esencijalne aminokiseline. Njegov sok ima odlična antiupalna svojstva koja pomažu u liječenju artritisa i ostalih degenerativnih upalnih bolesti. Uz to, sok je ljekovit kod astme, čak i bronhitisa.

#6. Kupus, kao i njegov sok mogu se koristiti i u liječenju anemije. Naime, folna kiselina koja se nalazi u listovima kupusa smatra se važnim nutrijentom koji pomaže u izgradnji novih krvnih stanica. Stoga, ako ste anemični, ne libite se piti sok od kupusa.

#7. Budući da je kupus povrće koje je bogato antioksidansima, ono može učiniti čuda za vašu kožu. Antioksidansi pomažu u borbi protv slobodnih radikala koji vašoj koži mogu odmoći u obliku akni i prišteva. Kupus je bogat i vitaminom C koji ubrzava proces oporavka kože.

#8. Antioksidansi kupusa zaslužni su za reduciranje suhoće kože, ali i za zaustavljanje njezina preranoga starenja. Uključite kupus u izradu maski za lice i vidjet ćete kako se broj bora na vašoj koži smanjuje.

#9. Kupus se koristi i za popravljanje tena i teksture kože. Osim što sadržava kalij, koji je važan za detoksifikaciju tijela i popravljanje vašeg tena, kupus je bogat vitaminima A i E, koji pomlađuju tkivo kože. Spomenuti vitamini važni su za pomlađivanje kože.

#10. Kao što smo već rekli, kupus sadržava visoki udio sumpora, koji pomaže u jačanju kose i sprječava njezino ispadanje. Možete kupusov sok konzumirati svako jutro ili ga povremeno umiješati u masku za kosu. Kupus ne samo da pomaže kod sprječavanja ispadanja kose, već je dobar i za poticanja njezina rasta jer sadržava vitamin E i silikon.

Kako napraviti sok od kupusa? Vrlo jednostavno – kao i svaki sok od voća i povrća. Kupus valja narezati na četvrtine i staviti ga u blender s malo vode. Po želji možete nečim zasladiti i to je to. Tako jednostavno i lako.
 
(lokal.hr/uredio:nsp)

U opasnosti je mesoprerađivačka i mliječna industrija te proizvodnja žitarica, znači više-manje sva prehrambena industrija u Hrvatskoj

Sjedinjene Američke Države i Europska unija pokrenule su pregovore o novom Sporazumu za transatlantsku trgovinu i partnerska ulaganja (TTIP).

Jednostvno, to je novi sporazum o slobodnoj trgovini koji ima za cilj uskladiti standarde i propise na oba područja, ali na način da proširi mogućnosti bržeg stjecanja profita američkim korporacijama s jedne strane i njihovim europskim sestrinskim tvrtkama s druge strane. Iako se štetnost tog sporazuma preslikava na apsolutno sve sfere i sektore, ključni su propisi kojima se EU do sada trudio i ulagao značajan novac u održivu proizvodnju zdrave hrane.

U opasnosti je više od dvadeset skupina poljoprivredne proizvodnje u mesoprerađivačkoj i mliječnoj industriji te u proizvodnji žitarica i prerađevina od žitarica. Najmoćniji u pregovorima o TTIP-u su američki trgovinski predstavnici (USTR) koji vrlo jasno i izravno traže upisivanje svojih interesa u TTIP. Agrobiznis, i američki i europski, želi izgurati iz ugovora i praktične primjene TTIP-a sve propise koji koče njihov profit.

Država je za TTIP, a građani?

Izbacivanje tih propisa znači nepopravljivo nanošenje štete sigurnosti hrane, poljoprivrednom sektoru, potrošačima i dobrobiti životinja – ističu u Press-centru za okoliš Hrvatske koji je pokrenuo kampanju protiv TTIP-a.

Srđan Gjurković, predsjednik saborskog Odbora za financije i proračun, nedavno je poručio: “Mi podupiremo TTIP jer taj sporazum omogućava plasman hrvatskih proizvoda na američko tržište. O pripremi dalekosežne političke odluke koja bi mogla izmijeniti globalne ekonomske odnose, ali i svakodnevne živote hrvatskih građana, u medijima i javnosti dosad gotovo da nije bilo ni slova. Postavlja se pitanje jesu li ikada hrvatski prehrambeni proizvodi bili dio američkog uvoza?

Možda nam je, kao zemlji koja se tradicionalno fokusira na manje bitne probleme, ova prekooceanska perspektiva jednostavno preširoka. Provincijalno, velikima ionako prepuštamo da se, misleći o sebi, posredno izbore i za naše interese. Neki TTIP povezuju s otvaranjem vrata GMO-u, ali usklađivanje propisa ne znači uprosječivanje ni snižavanje kriterija. Zadržavamo zaštitu potrošača, a pokušavamo naći rješenje za smanjenje barijera koje nisu suštinske. Najveća korist budućeg sporazuma očekuje se u tri područja: poglavlju o malom i srednjem poduzetništvu, u definiranju boljeg okvira za zaštitu ulaganja i u području mobilnosti”, kaže Srđan Gjurković.

U Europi se TTIP promovira kao projekt koji će povećati proizvodnju dobara za 120 milijardi eura i podići standard prosječne obitelji za 545 eura godišnje. U SAD-u kažu da će on omogućiti uklanjanje svih barijera EU-a koje koče američki izvoz.

Već sada, u pregovorima, prekomjerni utjecaj na tajnim sastancima o TTIP-u imaju predstavnici tvrtki, dok je samo u nekoliko slučajeva bilo razgovora s predstavnicima potrošača i sindikata. Veliku ulogu igraju tvrtke i korporacije koje su zaposlile tisuće lobista. Pregovori su tajni. Čak i naši europarlamentarci malo znaju o napretku pregovora. Prava zaposlenika i zaposlenica dolaze pod pritisak, a radna mjesta u mnogim industrijama u Europi su ugrožena. Naprimjer, u SAD-u su priznata samo dva od osam europskih osnovnih prava za zaposlenike i zaposlenice.

Privatizacija

U poljoprivredi se nagovještavaju masovni gubitci radnih mjesta zbog oštrije konkurencije iz inozemstva. Liberalizacija i privatizacija nameću nam se kao “ponuda koju ne možemo odbiti.” Kroz TTIP će biti nemoguće zadržati javne komunalne i zdravstvene usluge jer će ih “progutati” privatizacija. EU i njegove države članice ulaze u opasne zone lobista i popuštanja pod pritiskom kemijskih industrija poput Monsanta, Duponta i njihovih kooperanata kojima će TTIP i CETA (sličan sporazum SAD-a i Kanade) omogućiti slobodan protok rizičnih tehnologija za proizvodnju GM usjeva i hrane za ljude i životinje. Tako će mnoge zone slobodne od GMO-a, kojima se pridružila i cijela Hrvatska, začas nestati pod pritiskom korporativnog GMO-a, upozoravaju protivnici TTIP-a iz Hrvatske.

Ono što se nameće kao najveći i ključni problem su labavi i posve različiti američki standardi u prehrambenoj, kozmetičkoj, farmaceutskoj i drugim industrijama nego što je propisao EU. Dok su trajali višegodišnji pregovarački procesi Hrvatske i EU-a, kao i drugih država članica, upravo je Europska komisija inzistirala na najvišim standardima u svim pregovaračkim poglavljima, od administracije do obrazovanja, od kulture do zaštite okoliša, od zdravstva do pravosuđa. Ako hrvatski politički establišment dopusti da postanemo dio TTIP-a, sav pregovarački trud i uložena sredstva bit će omalovaženi, jer će se razine standarda, bilo da se odnose na korištenje pesticida, tvornički uzgoj ili čiste izvore energije, uvijek prilagođavati američkim korporacijama koje vape za velikim tržištem, jeftinom proizvodnjom i još jeftinijom radnom snagom.

“CETA i TTIP žele povećati moć multinacionalnih kompanija na štetu demokracije i općeg dobra. Ne smijemo dopustiti da se to dogodi”, zaključuju u Press-centru za okoliš Hrvatske.

TRI PLUSA

• Povećavanje izvoza i ulaganja u SAD-u i Europi
• Rast zaposlenosti i BDP-a svihzemalja članica EU-a
• Svakoj obitelji u EU-u godišnje 545 eura više

TRI MINUSA

• Kompanije se miješaju u zakone zemalja EU-a
• Olakšan prodor GM proizvoda na tržište EU-a
• Smanjivanje prava radnika i opća privatizacija

PILETINA ĆE SE PRATI U KLORU, A MESO ĆE BITI PUNO RAKTOPAMINA?

Nacionalna udruga pekara u SAD-u podržava TTIP jer bi se time “ukinula obveza obilježavanja GMO-a i oznake podrijetla.” Udruga biotehnološke industrije, čiji je član i kontroverzni Monsanto, nezadovoljna je činjenicom da se GM proizvodi ne mogu prodavati i na europskom tržištu. Američka mesna industrija pak smatra da će joj TTIP pomoći da se ukine europska zabrana uvoza piletine koja je dezinficirana u kloru. EU, naime, dopušta samo korištenje vode i pare na mesu. Američki institut za meso nezadovoljan je jer EU ne prihvaća meso s beta-agonistima, poput raktopamina hidroklorida koji je zabranjen u 160 zemalja. On u završnim fazama tova rezultira povećanjem tjelesne težine i količine krtog svinjskoga te smanjenjem količine masti.

POČINJE KAMPANJA U HRVATSKOJ

Press-centar za okoliš Hrvatske, u suradnji sa Znanstvenim centrom izvrsnosti za integrativnu bioetiku, a uz potporu njemačkog Grassroots foundation provodi javnu kampanju protiv potpisivanja TTIP-a i uporabe GMO-a, odnosno izmjena propisa o upotrebi i korištenju GMO-a pod pritiskom TTIP-a. “Preko predavanja, okruglih stolova i javnih tribina, promocije knjige o bioetičkim aspektima sjetve GM usjeva te potpisivanjem peticije namjeravamo animirati što veći broj građana i građanki, poljoprivrednika, lokalnih vlasti, zastupnika i zastupnica u Hrvatskom saboru, predstavnika nevladinih organizacija te široku javnost da aktivno sudjeluju u donošenju odluke hoće li Hrvatska potpisati ili odbiti TTIP. Hrvatska Vlada daje podršku TTIP-u, tvrdeći da će realizacija sporazuma biti veliki poticaj gospodarskom rastu, olakšat će poslovanje malim i srednjim poduzetnicima, ojačati investicijsku i poduzetničku klimu te omogućiti otvaranje više radnih mjesta. Ali, to nije točno! Iako se EU, time i Hrvatska, do sada trudio i ulagao značajna financijska sredstva u održivu proizvodnju zdrave hrane, u opasnosti je više od dvadeset vrsta poljoprivredne proizvodnje u mesoprerađivačkoj i mliječnoj industriji te u proizvodnji žitarica i prerađevina od žitarica”, upozoravaju voditelji kampanje Ljiljanka Mitoš Svoboda, dr. sc. Ivica Kelam, Tihomila Jovanović i mr. sc. Darija Rupčić.

Kampanja protiv TTIP-a i GMO-a u Hrvatskoj provodi se u četiri slavonske županije , Virovitičko-podravskoj, Osječko-baranjskoj, Brodsko-posavskoj i Vukovarsko-srijemskoj, a predvanja, javne tribine i skupovi organiziraju se u Osijeku, Đakovu, Vukovaru, Slavonskom Brodu, Virovitici te u Zagrebu.
U čemu je zapravo problem?

Američki poljoprivredni i biotehnološki lobiji kroz sporazum TTIP žele oslabiti europske sigurnosne standarde za GM hranu, koji su na snazi od 2004. godine, a radi visoke zaštite okoliša i građana. Na EU se vrši sve jači pritisak da oslabi europske i nacionalne GMO standarde, a opasnost prijeti i uvođenju označavanja mesa, jaja i mliječnih proizvoda od životinja hranjenih GM hranom. To znači da će se u EU-u prodavati hrana i sjeme kontaminirani neoznačenim i neodobrenim GMO-ima. “Istina koju tvorci TTIP-a, ali i hrvatska Vlada i hrvatski EU parlamentarci skrivaju od javnosti je da će ovaj sporazum prouzročiti gubitke milijuna radnih mjesta unutar EU-a, ugroziti ljudska, radnička i socijalna prava, kulturne slobode, pravo na privatnost i slobodu izražavanja (ACTA), umanjivati ili poništavati nacionalne zakone i propise, privatizirati komunalne i javnozdravstvene usluge. Kroz arbitražni sustav Investitor State Dispute Settlement (ISDS) strani investitori dobivaju pravo tužiti suverene države za naknadu štete ako smatraju da su na gubitku profita zbog zakona unutar EU-a ili unutar pojedinih država članica EU-a. Dakle, koristeći sustav ISDS kroz sudske procese i odštete američke i europske korporacije i njihove sestrinske tvrtke uništavat će naše male i srednje poduzetnike, ali i velike gospodarske sektore u Hrvatskoj, ako budu smatrale da su “ugrožene” konkurencijom ili zakinute u području slobodne trgovine”, ističu protivnici TTIP-a te dodaju da taj sporazum daje za pravo globalnim korporacijama za uništavanje ekosustava, potrošača i prirodnih resursa država članica EU-a.
 
(glas-slavonije.hr/uredio:nsp)

Širok je spektar zdravstvenih prednosti korištenja vitamina C, poznato je da jača imunološki sustav, te na taj način učinkovito djeluje protiv virusa, bakterija i gljivica. Osim toga, izuzetno povoljno djeluje na rad mnogih sustava u ljudskom organizmu, utječe i na razne upalne procese, a istraživanja potvrđuju i da iznimno visoke doze ovog vitamina liječe rak

Vitamin C se može uzimati na više načina, oralno, intramuskularno ili intravenozno te u raznim mineralnim oblicima, poput natrij askorbata, ili kao liposomalni vitamin C. Zdravoj osobi će unos ovog vitamina kroz zdravu prehranu biti sasvim dovoljan, ukoliko konzumira dovoljno bobičastog i južnog voća, te povrća bogatog vitamin C, međutim, kod liječenja je potrebno osigurati vrlo visoke doze radi učinkovitosti, a to se ne može postići samo kroz prehranu. Stoga je potrebno uzimati askorbinsku kiselinu u nekom od dostupnih oblika.

Natrij Askorbat

Dr. Klenner je pionir istraživanja i liječenja vitaminom C, ovaj američki medicinski istraživač i liječnik opće prakse je od 1940.-tih radio istraživanja o uporabi mega doza vitamina C za široki raspon bolesti, osobito dječje paralize. Autor je 28 znanstvenih radova tijekom svoje karijere. Jedan je od začetnika ortomolekularne medicine, ali njegova djela se u medicinskim krugovima uglavnom ne spominju.

Upravo je on je nadahnuo Linus Paulinga i Irwin Stonea da prošire istraživanje o koristima vitamina C. Nakon njegove smrti 1984., dr. Lendon H. Smith je napravio pregled svih njegovih radova kako bi njegovi radovi bili više dostupni liječnicima kao i ljudima u potrebi.Dr.

Klenner je u svojim istraživanjima i liječenjima koristio natrij askorbat, a to je kemijski spoj koji nastaje reakcijom vitamina C i medicinske sode bikarobone. Postoje upozorenja u vezi natrij askorbata, a u vezi iona natrija. Naime, uzimanje ove otopine može povećati razinu natrija u tijelu što može povećati krvni tlak. Iako sam natrij nije problematičan, ipak se u organizmu nalazi dosta klora te bi uz dodatni natrij to moglo predstavljati problem.

Stoga se preporuča da osobe s povećanim krvnim tlakom ne uzimaju više od 2,5 grama natrija dnevno. Međutim, odgovor dr. Klennera na ovo pitanje je bio: „Osobno već dugi niz godina uzimam oralno 10 do 20 grama natrijevog askorbata dnevno, a moja razina natrija u krv je ostala normalna. Ove razine su provjerene u ovlaštenom laboratoriju. 20 grama svaki dan i moj urin ostaje na ili iznad pH 6″.

Također je isticao da eventualni neuspjeh u liječenju vitaminom C dolazi samo zbog neadekvatne količine koja se koristi u prekratkom vremenskom razdoblju.Mora se istaknuti da medicinska znanost ni do danas nije provela veće kliničke i laboratorijske studije glede učinkovitosti natrij askorbata, iako se ta otopina redovno primjenjuje kada se vitamin C mora primijeniti intravenozno.

Natrij askorbat nema kiselost i više je topiv od askorbinske kiseline. Također je reaktivniji u izgradnji vezivnog tkiva i strukturi antitijela i učinkovitiji u ubijanju virusa i bakterija. Osim toga, lakše se apsorbira u tijelu jer pruža više bio-dostupan izvor vitamina C. Ostaje dulje u tijelu (oko 12 do 14 sati), te se u tijelu apsorbira daleko više od askorbinske kiseline.

Dr. Klenner je natrij askorbatom liječio mnoge bolesti i stanja, između ostalog virusne infekcije i upale, dječju paralizu, hepatitis, herpes simplex i zoster, vodene kozice, ospice, zaušnjake, mononukleozu, difteriju, pankreatitis, trihinozu, tetanus, uretitis i cistitis. Za liječenje raka i mijastenije gravis je razvio cijeli protokol u koji pripada i natrij askorbat.

Također je djelotvoran i kod artritisa, dijabetesa, opekotina, zračenja, trovanja teškim metalima, alergija, uboda i ugriza kukaca i gmazova. Sam dr. Klenner kaže da nikada nije vidio pacijenta kojem C vitamin nije koristio.

Upute za pripravljanje natrij askorbata:

Prema dr. Klenneru, natrij askorbat se u količini od 1000 mg spravlja od 889 mg askorbinske kiseline i 111 mg medicinske sode bikarbone. Na internetu se mogu naći uputstva za jednostavnije pripravljanje, bitno je da je soda bikarbona medicinska, iz ljekarne, koja je bez aluminija.

Uzima se u omjeru 2:1 – dvije količine askorbinske kiseline na jedan dio sode bikarbone. Taj se prah treba pomiješati s malo vode da bi se dobila reakcija, i kada se prestane pjeniti, doda se vode koliko želite, prema ukusu. Prema znanstvenim radovima dr. Klennera on je svojim omjerom liječio mnoge bolesti, a za ovaj drugi omjer nisu pronađene nikakve reference, stoga je teško objasniti zašto je originalni omjer prilagođen.

U svakom slučaju, koji god koristili – isprobajte razne omjere dok ne pronađete odgovarajući, pogotovo ako imate visok tlak – povećajte udio askorbinske kiseline, a smanjite udio sode. Pametno je dnevnu dozu svaki dan povećavati do željene doze kako bi se organizam lakše priviknuo. Dr. Klenner preporuča iznimno visoke doze za liječenje težih bolesti, oko 20, 30 pa i više grama oralno, intravenozno i do 150 grama. I kod jednog i drugog se preporuča uzimanje tih količina polako, kroz cijeli dan.

Liposomalni vitamin C

U mnogo manjim dozama nego li se daje intravenozni vitamin C (IVC), u obliku natrij askorbata, primjenjuje se i liposomalni vitamin C. Na primjer, dozom od 6 grama liposomalnog vitamina C izlječio se Alan Smith koji je je već bio u zadnjoj fazi raka i prikopčan na aparate za održavanje života. Kako se objašnjava njegovo djelovanje?

Hranjive tvari topive u vodi poput vitamina C teško prolaze kroz barijeru koja prekriva stanične membrane, a koje se sastoje se od jednake dvoslojne baze (bjelančevine i lipidi) kao i liposomi. Ova barijera kontrolira što ulazi u stanice, te što izlazi iz stanica.

Budući da je liposomalni C vitamin napravljen na istoj bazi kakvu imaju stanične membrane, on prolazi kroz stanične stijenke mnogo učinkovitije od vitamina C koji nije obložen liposomima.

Stoga liposomalni C vitamin ima jednaku ili veću učinkovitost od intravenoznog C vitamina. Kombinacija vitamina C i esencijalnih fosfolipida radikalno poboljšava staničnu biološku raspoloživost. Jednostavno, manje od 20% IV C dolazi u stanice, no lipo-sferni spoj na česticama C vitamina omogućava da 90% C vitamina dođe u stanice.

Liposomalni vitamin C se može kupiti, za sada, preko interneta, no moguće je napraviti ga i u kućnoj izradi. Za to vam je potreban ultrasonični čistač nakita, suncokretov lecitin ili lecitin iz soje koja nije iz GMO uzgoja, te C vitamin u obliku natrij askorbata.

Recept:

3 jušne žlice lecitina.
1 jušna žlica natrijevog askorbata.

Otopite lecitin u jednoj šalici (240cc) tople ili hladne vode, po mogućnosti destilirane. Protresite i neka se namače oko sat vremena, poželjno je da se ne ugrudva tako da je poželjna topla, ne vruća voda.

Otopite natrij askorbat u 1/2 šalice tople vode, po mogućnosti destilirane. Ulijte obje otopine zajedno u ultrazvučni čistač i miješajte oko 20 do 25 minuta. Ultrazvučni čistač će se sam gasiti svakih par minuta, te periode iskoristite da bi otopine promiješali drvenom žlicom.

Dobit ćete 12 grama (12000 mg) vitamina C s oko 70% – 90% liposomalne učinkovitosti. Držanje u frižideru će produžiti rok trajanja, a na sobnoj temperaturi će trajati 3 do 4 dana.

6 grama ove tvari je ekvivalent za 50 grama IVC, to je bila doza koju je uzimao Alan Smith za liječenje leukemije. Za održavanje organizma zdravim, doza od 1000 mg liposomalnog C vitamina do dva puta dnevno je dovoljna (jedna do dvije jušne žlice), a za liječenje nekih poremećaja oko 2000 mg tri puta dnevno.

Budući da se kod liječenja u tijelo otpuštaju velike količine toksina kako bakterije, virusi ili gljivice odumiru, moguća je i Jarisch-Herxheimerova reakcija. Manifestira se slično kao prehlada, stoga je dobro započeti s malom dozom i održavati je tokom tjedan dana da bi se tijelo priviknulo. Isto tako, za liječenje raka veće doze koje se uzimaju mogu se raspodijeliti u više manjih dnevnih doza. Neki proizvođači preporučaju 6 doza.

Intravenozno uzimanje vitamina C

I neki su drugi znanstvenici svojim radom uvelike doprinosili spoznajama o zdravstvenim benificijama vitamina C. Primjerice, dr. Hugh Riordan je od osnivanja svog zdravstvenog centra 1975. godine konstantno provjeravao količinu vitamina C u krvi kod kroničnih bolesnika. Tako je otkrio i da takvi bolesnici imaju iznimno male količine ovog vitamina u krvi, a najmanje su imali oboljeli od raka. Kada je svoja istraživanja usporedio s drugim znanstvenim nalazima, otkrio je iste uzorke.

Kada su stanice raka izložene velikim dozama vitamina C, tada će se antioksidans vitamin C početi ponašati kao prooksidans u interakciji sa staničnim metalima bakrom i željezom. Ova kemijska reakcija će proizvesti male količine hidrogen peroksida, koje tada jednostavno unište stanice raka. Budući da su stanice raka siromašne katalaza enzimom (koji katalizom štiti organizam od štetnog djelovanja vodikovog peroksida, kad njegova koncentracija dosegne neuobičajeno visoku razinu) peroksid se nakuplja te postupno razgrađuje stanicu raka iznutra prema van.

Ovo učinkovito čini visoke doze intravenoznog vitamina C netoksičnim kemoterapijskim agensom koji se može davati u kombinaciji s konvencionalnim načinima liječenja raka. Na temelju rada više istraživača prije njega, dr. Riordan je uspio dokazati da je vitamin C selektivno toksičan za stanice raka ako se daje intravenozno.

Oboljeli od raka koji su primali intravenozni vitamin C su izvijestili smanjenje boli i bolje podnošenje kemoterapije, brži oporavak, bolju krvnu sliku te bolji apetit. Ova terapija se može primjenivati samostalno kao i uz konvencionalne terapije, a uvijek se primjenjuje kao natrij askorbat.

Na što sve djeluje vitamin C

Jedan od znanstvenika koji je iznimno pridonio istini o vitaminu C je i Dr. Linus Pauling koji je riskirao svoj golemi znanstveni kredibilitet zbog svog stajališta o korištenju velikih doza vitamina C. Njegovi radovi na ulozi ovog vitamina kod obične prehlade i gripe, a kasnije i o ulozi koju ima u kontroli raka su dobro poznati i prema mišljenju ortomolekularnih znanstvenika su točni.

Promatrajući desetke tisuća pacijenata ortomolekularni znanstvenici su došli do istog zaključka, jednostavno, vitamin C je najznačajniji antistresni antioksidans.

Dr. Pauling je dvostruki dobitnik Nobelove nagrade, jedne za kemiju, druge za mir. Upravo on je tvorac kovanice “ortomolekularna” medicina što je definicija za “očuvanje dobrog zdravlja i liječenje bolesti, i to promjenom koncentracije tvari u ljudskom tijelu koje su normalno prisutne u tijelu, a potrebne su za zdravlje”.

Pridjev ortomolekularni se koristi za izražavanje zamisli o pravim molekulama u pravoj koncentraciji. Ortomolekularna medicina nije “alternativa”, već je treba uzeti u obzir kao dodatak odgovarajućoj konvencionalnoj medicini, i to je upravo ono što u današnjoj konvencionalnoj medicinskoj znanosti nedostaje – otvoreni pristup ka proučavanju pravih razloga zašto nešto djeluje kako djeluje, pogotovo kad dolazi iz svijeta prirode, a ne negiranje ljekovite moći prirode zbog profita sintetiziranih lijekova.

Na stranicama Linus Pauling Instituta navedeno je da je vitamin C bitan faktor u mnogim enzimskim reakcijama, poput sinteze kolagena, koji je bitan za zdravlje naših zglobova, kostiju te kože. Također, studije ukazuju da je povećani unos povezan sa smanjenjem kardiovaskularnih bolesti, te moždanog i srčanog udara.

Povišena razina ovog vitamina u krvi povezana je sa nižim rizikom od smrti kod bilo kojeg uzroka. Studije su također pokazale smanjen rizik od razvoja raka grudi, želuca, debelog crijeva, Non-Hodgkinovog limfoma, mrene i gihta kod ljudi koji su imali povećan unos vitamina C bez obzira je li to bilo suplementima ili prehranom. Isto tako, navedene su i studije koje dokazuju da se vitaminom C liječe mnoge kardiovaskularne bolesti poput suženih krvnih žila i povišenog krvnog tlaka, zatim se uspješno liječi dijebetes, rak, gripa, astma, trovanje teškim metalima.

Potrebno je i navesti da niti jednom studijom nisu potvrđena nagađanja o mogućem štetnom djelovanju visokih doza vitamina C. Kod visokih oralnih doza jedino je moguća dijareja, što je znak da se tijelo zasitilo vitaminom C te da dozu treba prilagoditi. Postoje neke spoznaje, iako kontroverzne, da visoke doze vitamina C mogu blokirati djelovanje lijekova protiv zgrušavanja krvi, te bi u svakom slučaju o tome trebalo konzultirati liječnika, po mogućnosti onog koji se bavi prirodnim liječenjem.

Kod liječenja, treba uzeti u obzir mnoga stanja, poput godina starosti, navika (pušenje), spavanja, traume, okolišne faktore, težinu, uzimanje lijekova i još mnogo drugih faktora, stoga je uvijek pametno potražiti savjet stručnjaka prirodne medicine, a kao preventivu Linus Pauling Institut preporučuje unos vitamina C od najmanje 400 mg dnevno za odrasle muškarce i žene, što je daleko više od sadašnjeg predloženog dnevnog unosa. U svakom slučaju, kao što kaže dr. Klenner – kad ste u nedoumici, uzmite vitamin C..
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Kupus je najbolja hrana koju imamo. Može se koristiti kao obrok ili u svrhu alternativne medicine

Kupus se stoljećima koristi zbog svojih ljekovitih svojstava. Bogat je antioksidansima i mineralima koji su neophodni da naše tijelo bude zdravo.

On također sadrži veliku količinu vitamina C. Kupus je osobito značajan za osobe koje pate od anemije, jer je prirodni antiseptik, što znači da pomaže da se tijelo obnovi mineralima i vitaminima koje izgubimo tijekom dana.

Sokom od kupusa možemo tretirati mnogo manjih bolesti, mamurluk, kronične probleme s kašljem, čak i upale uha. Ima diuretičke osobine koje omogućuju da djeluju kao prirodni laksativ.

Može čak i pročistiti želudac! Zbog svog visokog sadržaja sumpora, klora, kupus pročišćava jako dobro membranu crijeva od toksina i sluzi.

Sok od kupusa je također odličan za ljude koji pate od gubitka sluha, nedostatka kalcija i još mnogo toga. Čak se promovira kao način da se spriječi rak.

Dnevna potrošnja soka od kupusa se pokazala izuzetno učinkovitom u prevenciji i liječenju raka dojke, debelog crijeva, jetre, pluća, jajnika. Kupus sadrži spoj pod nazivom sulforafan koji štiti od invazije kancerogenih stanica.

Možete čak koristiti sok od kupusa kao način da smršavite. Sok od kupusa je izuzetno hranjiv kao što možete vidjeti, lako ga je napraviti.

Pravi se ovako:

Trebat će vam sokovnik, kupus i jabučni ocat.

Potopite kupus u toplu vodu i prskajte ga s malo jabučnog octa.

Koristeći nož isjeckajte stabljiku kupusa i narežite kupus na pola.

Provjerite je komad dovoljno veliki da stane u sokovnik i iscijedite ga.

Iako okus može biti jak na prvi pogled, ovaj sok će vam pomoći na više načina nego što ste mogli zamisliti!

Možete ga pripremiti i u blenderu da sačuvate biljna vlakna.

Pije se tri puta po pola šalice za mlijeko. Poslije 3 dana odredite svoju količinu, manje ili više od početne doze.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)