Ujedinjeno Kraljevstvo bilježi rekordan broj djece mlađe od 16 godina koja se identificiraju kao transrodne osobe

Situacija je danas takva da barem jedno dijete mijenja rod svaki dan.

Louise Bowers, viša službenica za anketiranje, izjavila je za The Sun: “Svakih nekoliko mjeseci registrirali smo po jedan transrodni slučaj – ali sada ih je sedam do deset tjedno.”

Prema Bowersu, većina te djece je u tinejdžerskoj dobi, u dobi od 14 ili 15 godina, no neki su i mlađi od deset godina.

Broj djece u dobi od 3 do 18 godina, koja su upućena u klinike za rodni identitet, porastao je sa 314 slučajeva u 2011. godini na 2016 slučajeva u 2016. godini.

Prošle godine je britanski ministar za jednakost Penny Mordaunt naložio hitnu istragu nakon što je otkriveno da je došlo do povećanja broja djece za “tranzicijski” rodni tretman za čak 4415 posto.

Međutim, nenormalan porast rodne zbunjenosti u male djece nije problem prema britanskoj premijerki Theresi May koja je izjavila da je “odlučna u iskorjenjivanju homofobnog i transfobnog nasilja”.

“Postavili smo planove za reformu Zakona o priznavanju spola i racionalizirali i medicinizirali proces mijenjanja spola, jer transrodnost nije bolest i ne bi se trebala tretirati kao takva” – dodala je.

Chris McGovern, bivši savjetnik Odjela za obrazovanje, izjavio je za list The Telegraph da polako nastaje industrija koja zarađuje na polju transrodnosti:

„Ljudi stvaraju karijeru potičući djecu da preispitaju svoj rod u ranijoj dobi kada ih je potrebno da ostanu djeca. Kada nastavnici postavljaju ta pitanja, djeca mogu postati zbunjena ili nesretna i traumatizirana time.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Pokemon GO manija je zahvatila svijet, a polako, ali sigurno dolazi i u Hrvatsku, i to baš u psihijatrijsku bolnicu Vrapče

Svjetski mediji izvještavaju o zabranama u gradskim, kulturnim i državnim institucijama koje se nimalo ne vesele navali igrača ove planetarno popularne igrice.

Nakon zabrane Muzeja holokausta u Washingtonu, i muzej sjećanja u Auschwitzu je također odlučio zabraniti igranje igrice na prostoru logora pa su zamolili da se prostor ukloni s Pokemon mape.

Zbog toga smo odlučili istražiti kakvo mišljenje hrvatski muzeji, crkve i bolnice imaju o ovom fenomenu te jesu li spremni na moguću navalu Pokemon trenera na njihove adrese.

“Nismo još imali slučajeva s igračima, ako se budu skupljali u dnevnim satima neće nam smetati. No, ako se manija proširi pa se ljudi budu masovno skupljali u večernjim satima, iza 22 sata i kasnije, morat ćemo ih zamoliti da se udalje jer je takvo pravilo u muzeju i inače”, kažu nam iz Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Kontaktirali smo i zagrebački Prirodoslovni muzej iz kojega vide i pozitivne strane invazije igrača. “Nažalost, još nismo imali susret s Pokemon trenerima, ali voljeli bismo da dođu, ne vidimo u tome ništa loše.

Naprotiv, to bi moglo privući još više posjetitelja, dobro je da je muzej na Pokemon mapi. Ipak su Pokemoni samo virtualne životinje, stvorene na primjeru onih pravih, za nas to može imati veoma pozitivan učinak”, kažu prirodoslovci.

Na Facebooku se pojavio humoristični status o navali Pokemon trenera na kliniku Vrapče pa smo kontaktirali i ravnatelja klinike Vladu Jukića da nam kaže ima li istine u tome da se i u krugu bolnice hvataju Pokemoni.

“Mi nismo imali nikakvih neugodnost, nisam čuo da se netko žalio. Hoće li dolaziti, ne znam, ali nama ne bi smetalo.”

“Mi volimo da mladost unosi živost u krug bolnice, usput mogu pogledati i radove koje izlažu našli bolesnici. Morat ćemo reagirati jedino ako broj igrača bude prevelik pa nam odjednom dođe tisuću ljudi”, kaže nam.

Pošto su u svijetu zabilježeni i veći priljevi igrača u blizinu crkvi i katedala, kontaktirali smo i Zagrebačku nadbiskupiju iz koje kažu da se ipak još nisu susreli s Pokemon slučajevima.
 

 
(index.hr)

Teška srca objavljujemo da je drugi holistički liječnik, u manje od 2 dana, ubijen u svojoj klinici. Ukupno 50 liječnika u godinu dana

Danas je godišnjica smrti od oko 50 holističkih doktora koji su pronađeni mrtvi.

Sa teškim srcem objavljujemo da je drugi doktor u manje od 2 dana ubijen u svojoj klinici.

Jučer je dragi holistički, dr Sowers opovjednici je ubijen u njegovoj klinici od strane čovjeka koji je tada okrenuo pištolj na sebe. A danas je doktor Dr. Tiejun Huang Ph.D./MD R.Ac, RMT, DTCM ubijen nožem od strane čovjeka koji je ušao u njegovu kliniku u Calgary i ubio ga.

Ubojica, identificiran od strane svjedoka, uhićen je na mjestu događaja. Motivnije otkriven.

Vlasti su odmah rekle da je ubistvo “domaće”.

Dobili smo nekoliko dojava od njegovih pacijenata koji tvrde da je on bio izvanredan, daroviti liječnik u toliko holističkih modaliteta.

Dr. Huang je bio sportski specijalist medicine na Olimpijskim igrama u Pekingu, profesor sportske medicine i rehabilitacije te je obavljao akupunkturu i kinesku “Tuina” masažu.

50 mrtvih holističkih liječnika u samo godinu dana, postavlja pitanje imalo pametnom čovjeku. Ne da li su ta ubojstva namještena i naručena, već tko to naručuje. Jedna stvar je očita u tome svemu, biti danas alternativni liječnik, je jako opasna stvar.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

‘Mesojedi bi trebali plaćati dodatak zbog rizika! Već sam prijelaz čovjeka na vegetarijansku prehranu i prehranu siromašnu životinjskim proteinima, može liječiti bolesti’

…tvrdi liječnik, voditelj HG Naturklinike u Michelriethu. To dovodi do pitanja zašto sve bolnice i klinike ne pređu na vegetarijansku prehranu.

Veg: Gospodine Dr. Schneider, kod vas se, u HG Naturklinici, svi pacijenti hrane vegetarijanskom hranom. Radi li se o klinici koja je zamišljena samo za vegetarijance?

Dr. med. Schneider: Ne, nikako. U slučaju da je određeni pacijent vegetarijanac, sigurno vrlo cijeni što će u našoj klinici dobiti izvrsno vegetarijansko jelo. Međutim, mnogo je i pacijenata koji se inače hrane uobičajenom, ‘miješanom’ hranom, pa kod nas dožive raznolikost vegetarijanske prehrane i spoznaju da se može izvrsno vegetarijanski kuhati i jesti. Meso im, uglavnom, uopće ne nedostaje. Za mnoge je to potpuno novi doživljaj.

Veg: Zašto nudite samo vegetarijansku hranu?

Dr. med. Schneider: Dva su razloga. Prvi je etičke prirode jer smo mi Naturklinik (prirodna klinika). Kao prirodna klinika imamo obveze prema prirodi i okolišu. Mišljenja smo da čovjek, kao dio prirode, može postati zdrav samo tada kada ponovno, sve više, počne živjeti u skladu s prirodom. Ne može se reći: postat ću zdrav, postat ću sretan, postat ću veseo, kada je to utemeljeno na smrti, ubojstvu, patnji i bolu. To je etički razlog. Drugi je razlog sasvim zdravstvene prirode. Prošlih je godina u cijelom svijetu objavljen niz studija koje definitivno i nedvosmisleno dokazuju da vegetarijanska prehrana nije samo puno zdravija, već i da prehrana koja uključuje meso zaista čini bolesnim i uzrokuje, ili je barem indirektno odgovorna, za mnoge bolesti.

Veg: Popravlja li se stanje bolesti kada čovjek izbaci meso iz svoje prehrane? Možete li navesti neke primjere i opažanja iz vaše klinike, a u vezi su s jedenjem mesa?

Dr. med. Schneider: Ima puno aspekata koji su u međuvremenu potvrđeni kao sigurni. Poznato je, primjerice, da rak crijeva, rak debelog crijeva, nije u nebitnoj vezi sa jedenjem mesa. Dijabetes,odnosno šećerna bolest, također je usko povezana s jedenjem mesa, kao i mnoge bolesti srca i krvotoka. Ono što uopće nije toliko poznato, ali je možda najočitije u vezi s jedenjem mesa, su razni bolovi.

Primjerice, bolovi u zglobovima uzrokovani artrozom, odnosno tzv. degenerativnom bolesti zglobova ili upale zglobova kao što su artritis i reuma. Osteoporoza je, također, velikim dijelom uzrokovana konzumacijom životinjskih bjelančevina. U mnogim takvim slučajevima postoje iskustva da samo pri izostavljanju životinjskih bjelančevina kroz kratko vrijeme, često već u roku od jednog do dva tjedna, može doći do jasnog smanjenja bolova.

Veg: Dakle, u HG Naturkliniku dolaze pacijenti čije se tegobe poboljšaju ili skroz nestanu samo pri promjeni prehrane?

Dr. med. Schneider: Točno. U mnogo je slučajeva samo promjena prehrane na vegetarijansku, često i promjena na prehranu bez životinjskih bjelančevina, razlog za smanjenje bolova ili za poboljšanje stanja bolesti.

Veg: Je li to više subjektivno osjećanje pacijenta ili se može laboratorijskim vrijednostima dokazati da je doista došlo do poboljšanja?

Dr. med. Schneider: Bolovi su zapravo uvijek subjektivno osjećanje, jer svaki čovjek doživljava svoje bolove drukčije, ima drukčiji osjećaj bolova, drugu svijest bolova i drugi prag bolova, tako da je na kraju izjava ‘imam manje bolova’ uvijek subjektivna. Za nekoga tko podnosi bolove ili stalno pati od jakih bolova, izjava poput ‘sada imam manje bolova’ ili ‘više gotovo nemam bolova’ znači mnogo više nego svaki objektivni parametar.

Osim toga, postoje i laboratorijski parametri koji su pri upalama povišeni. Jedan od njih je high sensitive CRP, koji pokazuje podsvjesne kronične upale. Ove su upale, prema današnjim saznanjima, jedna od glavnih uzroka tzv. civilizacijskim bolestima poput artroze, dijabetesa, koronarnih bolesti srca, smetnji krvotoka…, sve do srčanog infarkta. I ovaj se CRP može mnogo smanjiti samom promjenom prehrane. Mnogo je pacijenata za koje se može reći da je sama promjena prehrane na vegetarijansku, i onu sa malo životinjskih proizvoda, već pridonijela poboljšanju ili čak normalizaciji ove CRP-vrijednosti.

Veg: U HG Naturklinici se koristite i metodama dijagnosticiranja koje nisu uobičajene u školskoj medicini. Pri tome mislim na mikroskopiju tamnog polja i test ‘razmazane’ krvi. Što se može utvrditi ovim metodama?

Dr. med. Schneider: Testom ‘razmazane’ krvi i mikroskopijom tamnog polja možemo vrlo dobro utvrditi stanje cijeloga tijela. Vidi se od čega se sastoji ‘milje’ i gdje leže slabe točke. Mogu se , primjerice, ustanoviti upale koje natiču, eventualni ukazi na infekcije. Ovaj test također može odgovoriti na pitanja postoji li opterećenje bjelančevinama i koji su organi pogođeni. Upućuje li sve u smjeru ‘alergičan’ ili, primjerice, u smjeru ‘reumatičan’? Eventualno se u krvnom testu mogu vidjeti ukazi na tumore. Ovi testovi jače prikazuju stanje cijelog organizma nego normalne laboratorijske vrijednosti.

Veg: Kako točno se radi taj test?

Dr. med. Schneider: Kod testa s ‘razmazanom’ krvi uzme se kap krvi iz jagodice prsta i stavi na stakalce. Ta se kap krvi tada razmaže s drugim stakalcem. Zatim se suši i nakon toga istražuje pod mikroskopom te prema najrazličitijim kriterijima ocjenjuje. Dobivena vrijednost liječnicima i terapeutima daje bitna razjašnjenja i upute.

Veg: A što je mikroskopija tamnog polja?

Dr. med. Schneider: Kod mikroskopije tamnog polja krv se u vitalnom stanju stavlja neposredno iz jagodice prsta na stakalce i promatra. Pri tom se može vrlo dobro raspoznati stanje seruma i stanje crvenih krvnih zrnaca. Primjerice, postoje li kristali kao u statusu zgrušavanja, je li krv žitka ili dobro protočna ili u kojem je stanju imunitet. Na bazi se specijalnih mikroorganizama u krvi može ocijeniti koliki je stupanj opterećenosti imuniteta, može li se stvoriti nešto upalno ili čak nešto kancerogeno. Tako se, prema određenim kriterijima, istražuje krv kod testa tamnog polja. Obje nam pretrage zajedno – mikroskopija tamnog polja i test ‘razmazane’ krvi – daju vrlo vrijedan uvid u to što se doista događa u tijelu.

Veg: Nakon što je pacijent HG Naturklinike neko vrijeme jeo hranu bez mesa, mogu li se tim pretragama ustanoviti moguće promjene?

Dr. med. Schneider: Ne radi se samo o pojedinačnim slučajevima, već je pravilo da se između stanja nakon dolaska i stanja nakon što je pacijent neko vrijeme uživao u kuhinji bez mesa, vidi nevjerojatna razlika. Veliki je dio začepljenja, taloga i upala u tijelu popustio. Krv često ponovno ima više energije, manje je ‘ljepljiva’, bolje teče, a talozi su, primjerice, u žilama ili organima, puno manji. Isto je tako manje i opterećenje mikroorganizmima. Može se, naime, mjestimice vidjeti nevjerojatna razlika.

Veg: Kako možete biti sigurni da se ove promjene u rezultatima testova doista mogu svesti na promjenu prehrane, a nisu i rezultat terapija koje se istodobno provode?

Dr. med. Schneider: Mnogi naši posjetitelji dolaze isključivo zbog promjene prehrane. Žele saznati kako se mogu dobro i pravilno vegetarijanski hraniti te upoznati uravnoteženu, zdravu prehranu. Time se može vrlo dobro zaključiti da je promjena utemeljena isključivo promjeni prehrane.

Veg: Kada se već samom promjenom prehrane mogu dobiti takvi rezultati, a međunarodna istraživanja ujedno potvrđuju vaša iskustva, možemo se zapitati zašto vegetarijanska prehrana i prehrana siromašna životinjskim bjelančevinama nije obvezna u svim klinikama?

Dr. med. Schneider: To je dobro pitanje. Zašto se u uobičajenim ustanovama daje mesna hrana, pitanje je koje se ne može obrazložiti medicinskim činjenicama. Zapravo, stanje je znanja takvo da pokazuje da bi osnovna prehrana u svakom slučaju morala biti vegetarijanska prehrana, posebice u bolnicama i klinikama. S obzirom na to da se danas zna da mesna hrana čini bolesnim, činjenica da se unatoč tom znanju nudi mesna prehrana, ona postaje gotovo napad – posebice kod dijabetesa, bolesti srca i krvnih žila ili nakon operacija. Zapravo, to baš i nije za razumjeti. Jedno bi od objašnjenja moglo biti da je ponekad takvim novim spoznajama teško zamijeniti otprilike nekoliko stotina godina stare dogme i tradicije. Možda je to i zato što naklonost i navike još uvijek imaju prednost pred zdravstvenom koristi.

Veg: Možemo li predmnijevati da će se kroz nekoliko godina takvo stanje promijeniti i da će se prehrana u bolnicama prilagoditi aktualnom znanstvenom položaju?

Dr. med. Schneider: Nadajmo se. Ja bih u svakom slučaju podržao ovu viziju budućnosti jer bi to bila prednost kako za liječnike, tako i za pacijente, pa i za cijeli zdravstveni sustav. Svi bi od toga profitirali. Nemalo bi profitiralo i zdravstveno osiguranje. Uštedjeli bismo milijarde već samom ponudom vegetarijanske prehrane kao osnovne prehrane u svim bolnicama. Profitirale bi, naravno, i životinje na koje mnogi pri jedenju mesa uopće ne misle. S ušteđenim bismo im milijardama, kao ‘odštetu’, mogli napraviti velike biotope (prirodna staništa) i napokon ih tretirati kao ono što jesu, kao živa bića koja postoje uz nas na ovoj Zemlji.

Veg: Ne bi li isto tako bilo opravdano da, svojedobno, vegetarijanci plaćaju manje doprinose za zdravstveno osiguranje?

Dr. med. Schneider: Ja bih prije to ovako rekao: ne-vegetarijanci bi trebali platiti dodatak. Ono što je bolje i zdravije bi trebala biti norma, a ne obrnuto. Kao što bi netko tko se bavi rizičnim sportom ili netko tko puši trebao platiti dodatak, tako bi i netko tko ulazi u jedan od najvećih svakodnevnih rizika, naime jedenje mesa, trebao platiti takav dodatak za rizik.

Veg: Čini se da se razglasilo kako je HG Naturklinika na ovom području preuzela ulogu predhodnika i privlači mnoge ljude iz cijeloga svijeta. Iz kojih zemalja dolaze vaši pacijenti?

Dr. med. Schneider: Dolaze iz pedesetak zemalja. Mnogo naših suradnika govori više jezika i mogu po potrebi prevoditi. Pacijenti dolaze iz cijele Europe, ali i iz Južne i Sjeverne Amerike, Australije, arapskih zemalja, Indije, Rusije… dakle, sa svih kontinenata i iz svih narodnih grupa.

Veg: Nedavno je slovenski predsjednik Dr. Janez Drnovšek završio u medijima zbog jedne svoje izjave. Rekao je: ‘Promijeni li čovjek svoj život u pozitivnom smislu tako što riješi svoje unutarnje i vanjske konflikte u životu i u odnosu s okolinom, tako da živi u miru s drugim ljudima, s prirodom i životinjama, tada može svoju bolest izbaciti iz svoje glave. Postat će tjelesno zdraviji ili zdrav, to je i moje iskustvo. Nadam se da će mnogi ljudi to shvatiti.’

Na to mu je upravo predsjednik liječničke komore, Dr. med. Poredos odgovorio: ‘Gospodine Predsjedniče, promjena života na pozitivan stav prema sebi, prema drugim ljudima, prema životinjama i prirodi nije automatizam za tjelesno ozdravljenje čovjeka, kao što vi tvrdite. Vaša izjava po meni nije dobra i pozivam sve ljude da umjesto toga potpuno slijede savjet liječnika.’ Koji je vaš stav prema ovim citatima?

Dr. med. Schneider: Naše iskustvo daje za pravo predsjedniku Slovenije. Mi uvijek nanovo doživljavamo iskustva da mišljenje i ponašanje, svakodnevna rutina i životne prilike imaju veliki udio u oboljenjima i prema tome su između ostaloga odlučujuće za zdravlje i bolest. Promjena životnog stava na pozitivan znači manje stresa, a to znači manje smetnji u imunitetu. Ove veze između psihe, životnog stava i imuniteta su više nego poznate i uobičajena su praksa. Bez promjene u mišljenju i životnom stilu, nema ozdravljenja. To zna i školska medicina i zato mi iskreno nije sasvim jasna izjava ovog predsjednika Zdravstvene komore. U Njemačkoj se u svakom slučaju postupa tako da su koncepti rehabilitacije i liječenja bolesti sasvim određeni aktivnostima svakog pacijenta. Zašto se onda radi analiza rizičnih faktora? Primjerice, kod dijabetesa se rade baš zato da bi se upravo te rizične čimbenike ugradilo i u vlastito oblikovanje života. Kod bolesti se srca i krvnih žila, kao i kod dijabetesa, zna da svladavanje stresa igra veliku ulogu. I to ne samo poslovni stres, već i ono nesvladano u privatnom području. Ovakve stvari pripadaju standardu medicine. Može biti da se predsjednik Slovenije nešto određenije izrazio, ali to je, eto, njegovo iskustvo i samim time njegovo uvjerenje. Mislim da nemamo pravo nekome osporavati njegova iskustva.

Takvo iskustvo da promjena životnog stila i razmišljanja ima velikog utjecaja na ozdravljenje, kod nas je svakodnevica. U HG Naturklinici ne radimo bez razloga prema principu ‘Potpuno ozdravljenje za dušu i tijelo’, jer bez svladavanja konflikata u vlastitom životu koji nas dovode do napetosti, straha i brige, ne možemo postati zdravi. Rješavanjem čimbenika stresa, ovisnosti i konflikata u životu, postajemo slobodniji, sretniji, zadovoljniji – i jednako tako zdraviji.

Veg: Puno vam hvala na razgovoru.

(Iz časopisa Vegetarisch genießen, broj 2/06)

Dr. med. Arno Schneider, liječnik u HG Naturklinici Michelrieth
 
(prijatelji-zivotinja.hr/uredio:NSP)

Alarmantno stanje u njemačkim bolnicama o kojem je zabranjeno pisati!

Češka liječnica otvorenim je pismom progovorila o stravičnim iskustvima iz klinike u Munchenu koja prima migrante iz cijeloga svijeta. ‘Policija čuva klinike, bolnice i ljekarne jer ti su ljudi jako nepredvidljivi’, otkrila je.

Nevjerojatno je što češki liječnici moraju raditi u njemačkim klinikama, nastavlja, i dodaje kako su muslimanski i afrički imigranti zastrašujuće teški ljudi s kojima nije lako raditi. Ova češka liječnica nakon rada s migrantima uputila je vapaj za mirovinom jer, kako kaže, stanje se ne može izdržati.

U pismo koje je u skraćenom obliku pročitano na češkoj televiziji, žena koju su nazvali ‘zviždač iz imigrantske krize’ upozorila je na stravičan kaos u bolnicama. Mnogi migranti u Europu uz AIDS i sifilis sa sobom nose hrpu egzotičnih bolesti s kojima mi ne znamo raditi. Mi ne znamo liječiti te bolesti, upozorava.

“Jučer smo imali sastanak ovdje u munchenskoj bolnici jer situacija je naprosto neodrživa. Mnogi muslimani naprosto odbijaju liječenje ako ih liječe žene, a mi žene odbijamo ići tim životinjama, posebno onima iz Afrike. Odnos između radnika i migranata jako se pogoršava, a odnedavno migranti po bolnicama hodaju u pratnji policije sa psima pa vam je onda jasno o čemu se radi. Mnogi migranti imaju sidu, sifilis i mnoge egzotične bolesti koje mi nikad nismo vidjeli u Europi, a ako slučajno dobiju lijek na recept koji moraju platiti, tu dolazi do sloma, tuče, vike,nasilja pogotovo ako je riječ o lijekovima za djecu.

Oni ostave dijete u ljekarni i samo kažu: ‘Ovdje se djeca liječe besplatno’, i ako im se ne da lijek oni su spremni ubiti. Zato policija uz bolnice i azile sada nadzire i velike ljekarne. O ovome je zabranjeno govoriti i pisati, ali ti ljudi su životinje. Trenutno, broj nezaposlenih u Njemačkoj je 2,2 milijuna. Sada će nezaposlenih biti najmanje 3,2 milijuna.

A većina tih ljudi su potpuno nesposobni. Neki od njih nemaju nikakvo obrazovanje. Njihove žene uopće ne rade. Procjenjujem da je jedna od deset žena trudna. Stotine tisuća njih donijeli su sa sobom djecu i dojenčad, mnogi su jako mršavi izgladnjeli. Ako se ovo stanje nastavi, vraćam se doma pa makar morala u prisilnu mirovinu. Ne bi tu radila više ni za dvostruku plaću. Jako su neugodni prema ženama.

Čak je i naš voditelj smjene rekao da mu je strašno tužno vidjeti spremačicu koja godinama radi u toj bolnici za 800 eura mjesečno i da sada mora prolaziti pored mladića koji na nju nasrću, seksualno je uznemiruju, govore joj; sve ili ništa, a ako odbije, onda bivaju agresivni sve do dolaska policije.

Do sada je bolničko osoblje nekako uspjelo izbjeći zarazu ili silovanje, ali to je zbog prisustva velikog broja policije u blizini Rajne. Ne želim si ni zamisliti što bi se dogodilo da ih nema. A što se zaraze tiče, pitanje je dana kada će se zaraza proširiti po Europi. Prije nekoliko tjedana migranti su noževima napali liječnike u bolnici u blizini Rajne, o tome svi šute. Naime, dijete staro 8 mjeseci vukli su 3 mjeseca kroz pola Europe. Dijete je nažalost umrlo usprkos tome što je dobilo medicinsku skrb u jednoj od najboljih dječjih bolnica u Njemačkoj. Oni su tada izboli liječnika i dvije sestre. Liječnik je operiran, a dvije sestre su na intenzivnoj njezi, ne zna se hoće li preživjeti. Nitko za taj zločin nije kažnjen. Svi su pušteni u ime kulturalnih razlika??

Lokalnim medijima zabranjeno je pisati o ovakvim incidentima koji su svakodnevni. Oni svoj zaraženi urin sifilisom ili AIDSOM bacaju sestrama u glavu i nikome ništa zato. Nitko nije procesuiran, uhićen. Što bi se dogodilo da je obrnuto? Da netko nasmrt izbode migranta, da zaraženi urin bacamo po ljudima?

Ako ništa drugo, bili bi izvedeni pred lice pravde, a migrantima se ništa ne događa. Oni smiju sve i ubijati i klati i nitko im ne želi ništa. Nitko im ne govori da je to krivo. Vi ne razumijete da su ti ljudi isprani, da uopće nisu humani i da ne prihvaćaju ništa osim zakona Allaha ili Muhameda, a oni su strašni, neljudski…

Zamislite si samo da na poslu morate biti okruženi policijom i policijskim psima stalno od straha za vlastiti život pa će vam biti jasnije o kakvim ljudima je tu riječ.

Samo, nejasno je zašto se njima sve dopušta, to me upućuje na to da netko drugi ima malo veći plan od onoga koji mi možemo zamisliti”, rekla je šokirana liječnica koja od početka ove krize radi s migrantima i koja sada želi svim silama pobjeći od straha za vlastiti život, s kojim se, kako kaže kocka, svaki dan.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Predsjednica “Planiranog Roditeljstva” Cecile Richards zarađuje 520.000 $ godišnje od organizacije i prodaje fetusa, no ni svim svojim snagama ne mogu pokriti sve troškove organizacije “Planirano Roditeljstvo”. Da li je premalo fetusa ili je premalo kupaca?

Američke pro-abortus organizacija “Planirano roditeljstvo” (Planned parenthood), uzima fetalno tkivo radi profita, i to je nedavni video njezine zaposlenice dokazao, prenosi infowars.com

Slijedi bilanca organizacije!

Pobačaji čine preko 86% prihoda “Planiranog roditeljstva”, prema riječima predsjednice Cecile Richards, koja zarađuje više od 520.000 $ godišnje.

Richards je napravila intervju prije nego li je svjedočila pred Odborom za reformu Vlade u utorak.

“Ona dobiva plaću 26x veću od prosječne plaće medicinskiog asistenta”, twittao je Odbor nakon sjednice.

Ona je također tvrdila da Organizcija PR pokriva od pobačaja samo 3% ukupnih troškova, što je izazvalo zastupnika Cynthia Lummins (R-WY.) da pita Cecile Richards da objasni nesklad u prihodima.

“Razgovarajmo o prihodima Planiranog roditeljstva za pobačaje”, rekla je Richards Lummins. “Ako pogledate statistiku 2013. koja je prijavljena, prihodi iz prodaje abortusa od pobačaja su bili preko 86%.”

“Kako objašnjavate tu golemu razliku između iznosa prihoda koje prikupite od pobačaja i činjenicu da izvješće kaže samo 3% od vaše usluge prodaje fetusa pobačaja?”

Richards se pomalo zbunila u svom odgovoru, sugerirajući da brojevi nisu povezani jer “savezni novac ne ide za pobačaje” i da su pobačaji “vjerojatno skuplji od ostalih postupaka koje pružamo.”

Šefica PR Richards je također rekla da ne zna koja klinika zarađuje najviše novca od pobačaja.

“Mislim da Planirano roditeljstvo ima izvrsnu vodstvo”, “Cecile Richards, predsjednica, je spektakularan lider u našoj zemlji.”, rekao je CNN.

Inače, “Planirano Roditeljstvo” ima oko 650 klinika po čitavoj zemlji, kaže Cecile
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Zloupotreba lijekova za spavanje, česti stres, ali i siromaštvo najčešći su uzroci nesanice od koje u Hrvatskoj pati oko 26 posto građana, pokazali su rezultati istraživanja Centra za poremećaje spavanja i budnosti zagrebačke Klinike Vrapče, jednog od triju hrvatskih referentnih centara u kojima se dijagnosticiraju i liječe takvi poremećaji

Istraživanje provedeno na uzorku od 1300 osoba iz cijele Hrvatske, pokazuje da se podjednako loše spava na selu i u gradu.

Nesanici su jače izložene žene, osobe u dobi između 60. i 73. godine, kao i one lošijeg socioekonomskog statusa, bez stalnog zanimanja, te izložene stresu zbog gubitka životnog partnera. U 11 posto slučajeva riječ je o teškim nesanicama koje ozbiljno narušavaju kvalitetu života.

Visoka primanja lijek za nesanicu

S druge strane, rezultati ankete pokazuju da osobe s mjesečnim primanjima iznad 15.000 kuna gotovo uopće ne pate od teških nesanica.

U Hrvatskoj postoje tri centra za medicinu spavanja – u KBC-u Split, Dječjoj bolnici Srebrnjak i na Vrapču, koje je najstarija i najpoznatija ustanova za liječenje svih oblika poremećaja spavanja.

Uz polisomnografsko snimanje (snimanje aktivnosti mozga u budnom stanju i u snu), na Vrapču nesanicu liječe kognitivno-bihevioralnom terapijom (oblikom psihoterapije), objašnjava Danilo Hodoba, pročelnik Zavoda za psihofiziologiju i organski uvjetovane psihičke poremećaje s Centrom za poremećaje spavanja i budnosti, gdje su do nedavno liste čekanja bile dulje od 12 mjeseci.

Ovisnost o lijekovima za spavanje

Najčešće im, kaže, dolaze osobe s razvijenom ovisnošću o lijekovima za spavanje, koji su zbog toga prestali djelovati. “Riječ je o vrlo dostupnim lijekovima, ali smiju se samo ograničeno uzimati. Pacijenti ih zloupotrebljavaju i stvaraju naviku, a lijekovi sve slabije djeluju, sprječavaju ‘regenerativni duboki san’, a preko dana uzrokuju tromost i pospanost”, kaže Hodoba.

Građani, kaže, nisu svjesni da se te lijekove može uzimati najviše do deset dana, nakon čega slijede tri do četiri dana pauze. U suprotnom, može doći do teških poremećaja i stvaranja ovisnosti.

U Centru im se pruža kontrolirana terapija lijekovima i psihološka potpora o važnosti higijene spavanja – izbjegavanja kave, alkohola i obilnih obroka u kasnim satima, te lijeganja i ustajanja u isto vrijeme.

Lijekovi potiču površno spavanje

Važno je znati da se u kvalitetnom spavanju izmjenjuju faze površnog i dubokog sna u NON REM fazi, te REM faza spavanja sa snovima, bitna za regenerativne procese organizma i “konsolidaciju memorije”.

“Lijekovi potiču površno spavanje, a skraćuju, do potpunog nestanka, tzv. Core sleep – duboko spavanje i REM fazu. Osobe na lijekovima za spavanje nisu svjesne koliko nekvalitetno spavaju i trpe fiziološke posljedice”, kaže Hodoba.

Uz nesanicu, na Vrapču liječe i oboljele od apneje, prestanka disanja u snu, te osobe koje pate od narkolepsije – imperativnih napadaja dnevnog spavanja.

Od apneje boluje do pet posto populacije, češće muškarci stariji od 45 godina, koji snažno hrču s prestancima disanja i nesvjesno se noću bude.

Apneički sindrom vrlo rizičan

Apneički sindrom oštećuje san, oboljeli su tijekom dana umorni, često pretili s opstruktivnom plućnom bolešću i poremećajima srčanog ritma. Međunarodna istraživanja pokazuju visoke faktore rizika neliječenog apneičkog sindroma, čak veće od teškog pušenja i dijabetesa.

“Kvalitetu spavanja često pogrešno ocjenjujemo na temelju zapamćenih noćnih buđenja. To nije dobar pokazatelj jer se osobe s apnejom u jednom satu bude i do desetak puta, ali nisu toga svjesne i ne pamte ta buđenja. Dnevni umor je najbolji pokazatelj da nešto nije u redu sa spavanjem”, pojašnjava Hodoba.

Za apneički sindrom danas postoji djelotvoran lijek – aparati za olakšavanje noćnog disanja koje je od 2012. moguće, uz specijalističku doznaku, dobiti preko HZZO-a. Pacijenti ih koriste kod kuće i omogućavaju im da prvi put, nakon puno vremena, iskuse što znači kvalitetno spavati i biti odmoran tijekom dana.

Narkolepsija – napadaji prisilnog spavanja

Kao najosebujniji poremećaj spavanja s kojima se susreću Hodoba izdvaja narkolepsiju, napadaje neodgodivog prisilnog spavanja tijekom dana ili oduzetosti mišićnog tonusa u budnom stanju.

Narkolepsija je rijetka bolest od koje boluju svega dvije do sedam osoba na 10.000 stanovnika, a Vrapče je praktički jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se ona uspješno dijagnosticira i liječi.

“Za dijagnozu su potrebne zahtjevne tehnike noćnog i dnevnog snimanja mozga kojima jedino mi raspolažemo. Bez tih aparata, narkolepsiju se u dijagnozi nerijetko zamjenjuje s epilepsijom jer oboljeli iz pune budnosti nenadano, na desetak minuta, tonu u san ili padaju zbog gubitka mišićnog tonusa”, pojašnjava Hodoba te ističe da se uz cjeloživotnu terapiju narkolepsiju uspješno drži pod kontrolom.
 
Poput Edward Nortona u filmu “Klub Boraca”

 
 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Ljudi vole tresti glavom na ekscentričnost onih među nama koji izbjegavaju cjepiva za sebe i svoju obitelj, ali nedavni dokument koji je objavljen (i onda odmah uklonjen s web stranice) od strane CDC-a (Centar za Kontrolu i Prevenciju Bolesti) daje još veću vjerodostojnost naših tvrdnji – “Ti jednostavno ne znaš što se nalazi unutra.”

Injekcije polio cjepiva kojim se vršilo masovno cijepljenje između 1955-1963 godine je sadržavalo “live” žive stanice virusa raka.

Godinama su znanstvenici upozoravali da su milijuni bočica cjepiva protiv dječje paralize, zagađeni sa virusom SV40, inficirajući osoba kod kojih su uzrokovali tumore, i napokon 1999. godine, molekularna dokaz SV40 infekcija su prikazali na djeci rođenoj nakon 1982. Neki stručnjaci iznose podatke da je virus možda ostao u cjepivu protiv dječje paralize sve do 1999. godine.

2002. godien, časopis Lancet je objavio uvjerljive dokaze da je kontaminirano polio cjepivo odgovorno za polovicu od 55.000 slučajeva ne-Hodgkinovog limfoma, svake godine. A postoji vjerojatnost da se širenje virusa AIDS-a obavljalo na isti način.

U početku nitko nije mogao shvatiti kako je virus bio prenosn na ljudsku populaciju, ali dr. Maurice Hilleman dokazuje da je virus dodan namjerno u cjepivo, što je bilo dobro za “dobru znanost” u ono vrijeme.

Simian virus 40 (SV40) raka, i cjepivo protiv dječje paralize, činjenice:

• SV40 virus je pronađen u nekih vrsta majmuna.
• SV40 je otkriven 1960. Ubrzo nakon toga, virus je pronađen u cjepivu protiv dječje paralize.
• Više od 98 milijuna Amerikanaca je primilo jednu ili više doza polio cjepiva u razdoblju 1955-1963 kada je udio cjepiva zagađen sa SV40 bio veći, i procjenjuje se da je 10 do 30 milijuna Amerikanaca moglo primiti SV40 kontaminiranu dozu cjepiva.
• SV40 virus je pronađen u određenim vrstama tumora u ljudi, ali nije utvrđeno da je SV40 uzok ove vrste raka.
• Većina znanstvenih dokaza upućuje na to da SV40-kontaminirano cjepivo ne uzrokuje rak, međutim, neki rezultati istraživanja su u konfliktu, te je potrebno više istraživanja na ovu temu.
• Polio cjepiva koja se danas koriste ne sadrže SV40. Svi tekući dokazi upućuju na to da su polio cjepiva čista i bez SV40 od ​​1963. godine.

Dodatne činjenice

• U 1950. godini, bubrežne stanice rezus majmuna, koje sadrže SV40 ako je životinja zaražena, korištene su u pripremi polio cjepiva. Zato jer SV40 nije otkriven do 1960. godine, nitko nije bio svjestan da bi u 1950. polio cjepiva mogla biti kontaminirana.
• SV40 je pronađen u formi ubrizgavajućeg cjepiva protiv dječje paralize (IPV), ali ne i u oralnom cjepivu koje se daje na usta (OPV).
• Nisu sve doze inaktiviranog polio cjepiva bile kontaminirane. Procijenjeno je da je 10 do 30 milijuna ljudi zapravo primilo cjepivo u kojem se nalazio SV40, virus raka.
• Neki dokazi upućuju na to da primitak SV40-kontaminiranog cjepiva protiv dječje paralize može povećati rizik od raka. Međutim, većina studija učinjena u SAD-u i Europi koja uspoređuje ​osobe koje su primile SV40-kontaminirano cjepivo protiv dječje paralize s onima koji se nisu – nije pokazala nikakvu uzročnu vezu između primitka SV40-kontaminiranog cjepiva protiv dječje paralize i raka.

Dakle …. više od 50 godina nakon što se desilo cijepljenje, CDC tiho priznaje da je ovo cjepivo moglo spasiti ljude od dječje paralize, ali možda umjesto toga dobiju rak !!!!???

Recenzirani članak iz kardinala Bernardina Centra za Tumore na Sveučilištu Loyola to potvrđuje. Prema rezultatima istraživanja, postupak koji se koristi za deaktivaciju virusa nije bio učinkovit.

Ustanovljeno je da je postupak koji se koristi od strane ovog proizvođača za deaktivaciju SV40 u oralnom poliovirus cjepivu na temelju toplinske inaktivacije u prisustvu MgCl2 nije potpuno onesposobio SV40. Ova SV40-kontaminirana cjepiva proizvedena od ranih 1960-ih do oko 1978. godine, su se koristila u cijelom svijetu. (da li je to cjepivo korišteno u bivšoj Jugoslaviji, možemo samo nagađati). Naša otkrića naglašavaju potencijalne rizike korištenja primarne majmunske stanice za pripremu poliovirus cjepiva, zbog mogućeg onečišćenja sa SV40 ili drugim majmunskim virusima, naglašava važnost korištenja dobro karakterizirnih staničnih supstrata koji su očišćeni od adventivnog agensa.

Sarah, Healthy Home Economist je nedavno objavila priču. Ona je napisala:

Ova priča nije nova – mnogi od nas koji su temeljito istražili pitanje cijepljenja  prije nego što su odabrali da li ili ne se cijepiti već su bili svjesni ove činjenice godinama.

Postala sam svjestna pokvarenih polio cjepiva iz 1955-1963 u kasnim 1990-im i to je bio jedan od glavnih motiva za mene da odaberem pristup “bez cjepiva, nema šanse”  pristup za moju djecu.

Ono što je novo je da je CDC konačno to priznao.

Što je trebalo tako dugo da CDC to objavi? Mnogi ljudi koji su cijepljeni s pokvarenim polio cjepivom su već mrtvi od raka, a mnogo više ljudi se dijagnosticira rak svaki dan! ( izvor )

Slično kao i danas, roditelji su tada bili prestravljeni i imali krivnju u pružanju cjepiva protiv dječje paralize svojem dijetetu. Na taj način, oni mogu spasiti dijete od dječje paralize, ali ih mogu osuditi na različitu preranu smrt od raka. Do 30 milijuna ljudi je možda pogođeno ovim cjepivom koje je silom nametnuto od strane vlade. No stvar je u tome da nikakvo roditeljsko istraživanje ne može zaštititi dijete od nečega ovakvog – ako se tvar ubrizga u vaše djete, morate ju uzeti sa vjerom kao i sastojke u toj potkožnoj igli. Da li stvarno vjerujete u vladu i Big Pharma (Veliku Farmaciju) da bi dali djetetov život za to?

Najviše zastrašujući dio svega je da je u mnogim dijelovima svijeta, ovo cjepivo obavezno. Slično kao i ljudi koji prisiljeni uzeti cjepivo protiv gripe da bi zadržaku svoja radna mjesta, djeca prisiljena primiti niz cijepljenja da bi pohađala školu, ili niz drugih “zdravstvenih pogodnosti” na koje se prisiljava, smrtonosan virus je ubrizgan u milijune djece diljem svijeta, da li oni to htjeli ili ne.

Neka ovo bude lekcija kao što je slušanje pedijatra koji vam govori o obveznom cijepljenju vašeg djeteta – HPV, serija imunizacije djece, i godišnje cijepljenje protiv gripe. Bilo što može biti u tim malim bočicama i 50 godina niz cestu u budućnost, vaša djeca mogu otkriti da su oni također otrovani, da li kroz tragičnu laboratorijsku pogrešku, namjeran depopulacijski manevar, ili čak uvrnuti ljudski eksperiment.

Tko se smatra odgovornim za to? Tko će ići u zatvor zbog počinjenja ubojstva u tako masovnoj mjeri? Tko je optužen za nemar jer je dopustio da se to dogodi? Tko je uzeo odgovornost da je ovo otrovno cjepivo obavezno?

Oh … kao i uvijek …. nitko!

 
Dr. Maurice Hilleman – Priznaje kako je našao u cjepivu virus SV40.
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

Njemačka autorica Cornelia Stolze tvrdi kako je “Morbus Alzheimer” uvijek pogrešna dijagnoza, jer da ta bolest zapravo uopće ne postoji, već je riječ uvijek o posljedicama depresija, lijekova i krivih terapija.

Brojke najnovijeg izvještaja o bolesti Alzheimer koji je predstavila udruga Alzheimer Disease International (ADI) su šokantne: 24 milijuna ljudi širom svijeta pati od demencije. Od toga dvije trećine, kako se navodi, s dijagnozom Alzeheimera, a samo u Njemačkoj ih je milijun i 300 tisuća.

Diplomirana biologinja i novinarka iz Hamburga, Cornelia Stolze tvrdi, međutim, da je to velika greška jer da Alzheimer – ne postoji. Ona je krajem prošlog mjeseca objavila knjigu “Zaboravi Alzheimer!” u kojoj je izložila svoju teoriju: simptomi koji dovode do toga da liječnici pacijentima u karton upišu dijagnozu “Alzheimer” često su nuspojave lijekova koje uzimaju, depresija ili nekih drugih funkcionalnih poremećaja koji se ne prepoznaju pa stoga ni ne terapiraju na pravi način. Stolze to potkrepljuje navodom da postoji 130 lijekova za koje se zna da mogu izazvati demenciju. Pritom mnogi liječnici pacijentima pripisuju krivu dozu.

Ukratko, vjeruje autorica “friško” objavljenje knjige, veliki broj starijih ljudi uzima previše lijekova. Izvjesno je, naime, ukazuje ona, da stariji organizam sporije razgrađuje tvari unesene lijekovima, pa bi pacijenti u poodmakloj dobi trebali uzimati tek četvrtinu doze koju uzima recimo 20-godišnja osoba. Liječnici im, međutim, često prepisuju “normalnu”, punu dozu. Osim toga, stariji ljudi uzimaju raznorazne lijekove, a nitko, tvrdi biologinja, ne zna točno što ti kemijski miksevi u tijelu čine, kakve posljedice imaju u kombinaciji.

Snimke mozga – zdravog i oboljelog od Alzheimera

Nuspojave se potcjenjuju

Među 130 lijekova za koje se zna da kao nuspojavu mogu imati demenciju radi se o puno sredstava protiv bolova, psihofarmaceutskih proizvoda, ali i sredstva protiv epilepsije, neki antibiotici, te lijekovi za srce mogu izazvati dezorijentiranost ili “izgubljenost”.

Svoju teoriju Stolze potkrepljuje upravo primjerom koji se u Njemačkoj uvijek navodi kao reprezentativan za Alzheimera, primjerom profesora retorike Waltera Jensa. Njegova priča je poznata široj javnosti jer je njegov sin napisao knjigu o gubitku pamćenja i oboljenju svog oca. Stolze ukazuje na činjenicu da je Jens godinama bio ovisan o tabletama, te da se početak njegove bolesti poklapa s trenutkom kada je na vidjelo izašlo da je svojedobno bio vođen kao član Hitlerove stranke NSDAP. Kratko nakon toga, napisao je njegov sin, Jens je počeo uzimati znatno veću dozu psihofarmaka i počeo se “gubiti”.

Stolze tvrdi da liječnici starije ljude pregledavaju prepovršno i da ne idu dovoljno duboko u potrazi za pravim razlozima njihove senilnosti

Brzo trpanje u “Alzheimer” ladicu

Čovjek bi mogao pomisliti: Alzheimer ili “obična” demencija – svejedno je pod kojim imenom pacijenti pate, kad je izvjesno da pate. Potpuno krivo, tvrdi Stolze. Kod starijih ljudi liječnici općenito rade premalo pretraga, a kod pacijenata koji se stigmatiziraju kao “alzheimeraši” još manje. A upravo bi kod njih trebalo posebno pomno provjeriti ne postoji li neki drugi uzrok simptoma koji ih muče, a koji se po kratkom postupku trpaju u ladicu “Alzheimer”. Jedan od takvih mogućih uzroka je, ukazuje 45-godišnja biologinja, povišeni tlak u mozgu zbog viška moždane tekućine. On često ima za posljedicu zaboravnost, inkontinenciju i nesiguran hod – svi ti simptomi se mogu naći i u opisu simptoma Alzheimera. No, dok se povišeni tlak uklanjanjem viška tekućine iz mozga može izliječiti, Alzeheimer se smatra neizlječivim.

Autorica knjige “Zaboravi Alzheimer!” kaže da bi, kada bi njoj dijagnosticirali ovu bolest, inzistirala na detaljnim pretragama

“Zaboravi Alzheimer!”

Stolze ukazuje da se bolest koju stručnjaci ne mogu jasno definirati, po logici stvari, ne može ni jasno dijagnosticirati. Pa čak i stvari koje su “opipljive”, poput plakova koje su medicinari našli u mozgu dementnih ljudi, spoznaje su stare 100 godina. U međuvremenu se, argumentira ona, zna da oko trećina zdravih, starijih ljudi ima toliko plakova da bi trebali imati Alzheimer, a nemaju ga i obrnuto, da puno dementnih ljudi nema plakova. “Nešto u toj teoriji očito ne “štima”, zaključuje autorica knjige “Zaboravi Alzheimer!” Potpuno je skeptična i prema uvriježenom mišljenju da je Alzheimer nasljedan.

Kako se može neka bolest koja nije jasno definirana pripisati nekom genu, pita se ona. Osim toga, ukazuje, ono što se definitivno prenosi s roditelja na djecu je način života: navike jela i pića, pušenja ili premalo kretanja. Često se s navikama nasljeđuju i zdravstveni problemi. Strah od Alzheimera kao nasljedne bolesti smatra i vrlo opasnim. Sama je razgovarala s jednom ženom koja je patila od zaboravnosti i bila čvrsto uvjerena da je demenciju naslijedila od svog oca, a zapravo je imala samo starački povišen tlak u mozgu. Zbog svoje fobije od Alzheimera dugo nije odlazila na pretrage koje bi puno ranije mogle riješiti njezine probleme.

Vječni playboy Gunter Sachs je zbog straha od Alzheimera izvršio samoubojstvo

Skupi i beskorisni lijekovi

Jedan “slavni” primjer za to je Gunter Sachs koji je zbog uvjerenja da je obolio od Alzheimera počinio samoubojstvo u svibnju ove godine. To je upravo tragično, smatra Stolze, jer Sachs očito nije uopće bio dementan nego samo depresivan. Njegov slučaj nije iznimka, tvrdi biologinja, već je rezultat zabluda kojima se čitavo društvo baca u histeriju i paniku. Posljedica toga su, zaključuje Njemica, odiseje po klinikama i liječničkim ordinacijama, trošenje novca na skupe beskorisne i neučinkovite lijekove od kojih profitira jedino – farmaceutska industrija. Ona je u posljednjih deset godina udesetorostručila prodaju lijekova koji bi, prema navodima proizvođača, trebali ublažiti simptome Alzheimera – jer napredak bolesti, priznaju svi, ne mogu spriječiti.

Autorica: Dunja Dragojević (Berliner Morgenpost, Die Welt, Süddeutsche Zeitung)
 
(dw.de)

Stvaranje klasne svijesti kroz samoupravljanje

Mari Trigona

Argentinske tvornice kojima upravljaju radnici predstavljaju radnicima širom svijeta dokaz da mogu bolje upravljati tvornicom bez šefa ili vlasnika. Novi fenomen zaposlenih koji preuzimaju svoja radna mjesta počeo je 2000. godine i postao snažniji dok se Argentina suočavala sa najgorom ekonomskom krizom 2001. godine.

Širom zemlje, tisuće tvornica je zatvoreno i milion ljudi tokom poslednjih godina ostalo je bez posla.

Kao najveća oporavljena tvornica u Argentini, okupirana još od 2001. godine, Zenon tvornica za keramiku u patagonijskoj oblasti Neuquén sada zapošljava 470 radnika. Približno 180 oporavljenih poduzeća koja sada posluju osigurava poslove za više od 10.000 argentinskih radnika.

Zenon iskustvo redefiniralo je osnovu proizvodnje: bez radnika gazde ne mogu upravljati poslom; bez gazde radnici to mogu bolje. Iako su ova iskustva primorana da egzistiraju unutar kapitalističkog tržišta, ona stvaraju viziju nove radničke kulture.

Dugoročni zahtev u Zenonu je nacionalna eksproprijacija pod radničkom kontrolom. Ipak, radnici su tamo vodili paralelnu borbu na saveznom sudu da pravno priznaju FASINPAT (’’Tvornica bez gazde’’) zadrugu. Sproveli su brojne političke akcije da pritisnu sudove da legaliziraju zadrugu. Vlada je odgovorila nasilno, koristeći različite taktike da istjera radnike iz tvornice.

Pet puta ih je pokušala izbaciti uz pomoć policije. 8. travnja 2003, tokom najskorijeg pokušaja izbacivanja, preko 5.000 članova zajednice iz Neuquéna došlo je da brani tvornicu.

U listopad 2005. godine, FASINPAT je dobio sudsku parnicu, vršeći pritisak na savezne sudove da ga priznaju kao legalno tijelo sa pravom na jednogodišnje upravljanje zadrugom. Kako se bližilo isticanje oktobarskog roka, radnička skupština izglasala je intenziviranje akcija i napora zajednice. 20. listopad 2006. radnici su zahtjevali dugotrajnu pravnu bitku za priznavanje FASINPAT-a na saveznom nivou.

Argentinska radnička klasa proslavila je privremenu pobjedu radnika Zenona. Sa pravno riješenim statusom, FASINPAT se može koncentrirati na planiranje proizvodnje, poboljšanje radnih uvjeta i realiziranje projekta zajednice. Kao dio ove proslave, zadruga je pozvala druge radnike da posjete Zenon kako bi naučili da i oni, također, mogu funkcionirati bez šefa ili vlasnika. Radnička skupština došla je do zaključka da je sada u poziciji da pouči druge o svojim četiri i pol godina funkcioniranja prema samoupravnim principima.

Radnici u Zenonu izgrađuju nacionalnu mrežu solidarnosti koja održava pokret. Radnici Zenona obično putuju širom zemlje kako bi pružili podršku širokom poretku radničkih konflikata. Kao dio ove inicijative, nekoliko FASINPAT predstavnika proputovalo je kroz predgrađa Buenos Aires-a, držeći govore i sastajući se sa lokalnim radničkim organizacijama.

Za razliku od običnih političkih mitinga, ovi se sastanci fokusiraju na stvaranje klasne svjesti i uzajamne solidarnosti među organizacijama zasnovanim na klasnoj borbi.

Javni i tvornički radnici koji žive i organiziraju se u sjevernim predgrađima Buenos Aires-a posjećuju ove sastanke kako bi u Zenonu naučili samoupravljanje. Radnici Zenona ističu da nije samo njihova proizvodnja samoupravna, već da samoupravljaju i svojim lokalnim sindikatom keramičara.

Fraza “samoupravljanje“ koja je potekla iz španjolskog koncepta autogestion, znači da zajednica ili grupa donosi vlastite odluke, posebno odluke o planiranju i upravljanju. Radnici Zenona pokreću novi sustav organizacije, u poslu u kojem radnici učestvuju u donošenju svih odluka.

Borba u Zenonu nije počela preuzimanjem tvornice 2001. godine. Pokret pogonskih radnika kasne 1998. godine pobjedio je na sindikalnim predstavničkim izborima unutar tvornice, smjenjujući delegate starog sindikata koji je bio vezan za birokraciju i poslodavce. 2000. godine delegati iz pokreta običnih ljudi pobjedili su na regionalnim izborima neuquénskog sindikata keramičara. Nedavno, skupština sindikata neuquénskih keramičara izglasala je novi sindikalni statut, oživjevši demokratske principe i smjernice za sindikat.

Argentina je prisustvovala povratku borbe unutar radnog mjesta, koristeći za svoje oslobođenje povijesna sredstva radničke klase: direktnu demokraciju, štrajk, sabotažu, preuzimanje tvornica. Argentinske radničke borbe u podzemnoj željeznici Buenos Airesa, javnim bolnicama, javnim univerzitetima, bankarskom sektoru, i oporavljenim poduzećima rezultirale su novim vizijama i pobjedama radničke klase.

Danas su radnici organizirali unutarnje komisije koje funkcioniraju autonomno od tradicionalnih sindikata kako bi zahtjevali plaće od kojih se može živjeti i poboljšali društvene okolnosti.

Radničke organizacije širom Latinske Amerike dokazuju da se mogu organizirati efektno i demokratski. Argentinski radnici u podzemnoj željeznici zajedno sa zaposlenima u javnim medicinskim ustanovama, učiteljima u javnim školama, telekomunikacionim radnicima, željezničarima i nezaposlenim radničkim organizacijama, formirali su koaliciju grass-roots radničkih organizacija: Movimiento Intersindical Clasista (MIC, ili Pokret Koalicije Sindikata za Klasnu Borbu).

MIC radi na koordiniranju radnika koji se bore širom Argentine. 14. princip MIC-a objavljuje posvećenost demokratskom organiziranju i jedinstvu među radnicima koji se bore protiv eksploatacije. Radnici koji učestvuju u ovoj koaliciji definiraju sebe kao klasno zasnovane, suprotstavljene i kritičke prema sindikalnoj birokratiji. Ova koalicija ide i ka stvaranju dugoročne sindikalne škole u Buenos Aires-u. MIC-ov prvi edukacioni tečaj fokusirao se na strategije kompanije za fleksibilne radničke standarde i sindikate.

Tri Zenon radnika 12. kolovoza posetila su sindikalni prostor za organiziranje u regiji Buenos Aires-a po imenu San Miguel, 30 kilometara sjeverno od Buenos Aires-a. Radnici koji su bili otpušteni zbog svojih aktivnosti oko sindikalnog organiziranja u nekoliko različitih tvornica, uključujući i Pepsi kompaniju. Snacks i Jabon Federal (severnoamerička kemijska kompanija) prisustvovali su događaju. Predstavnici Zenona sa nekih 100 lokalnih radnika podjelili su svoje iskustvo u građenju klasne svjesti kroz samoupravljanje.

Omar Villablanca radio je u tvornici devet godina. Nedavno se prebacio iz tvorničkog pogona za proizvodnju keramičkih pločica u FASINPAT-ovu komisiju za tisak, gdje koordinira sve, od saopćnja za medije pa do učeničkih posjeta tvornici. Jedan od ključeva uspeha Zenona bio je uključivanje radničke borbe u zajednicu.

Pored proizvodnje keramike, tvornica se posvetila projektima kao što su doniranje keramike komunalnim centrima, gradnji kuća za porodice iz radničke klase, ugošćavanju studentskih putovanja i štampanju keramičkog alfabeta za škole.

Zenon je postao ono što je danas jer su radnici oporavili tvornički unutrašnji  trgovinski sindikat. Da nismo osvojili sindikat, Zenon ne bi funkcionirao pod radničkom kontrolom. Radnici Zenona naučili su iz lekcija unutrašnjeg sindikata i slušajući radnike iz drugih tvornica. Bilo je potrebno puno rada da bi se otklonili svi strahovi. Bilo je potrebno puno rada da bi se presjekla pupčana vrpca koja ih je spajala za šefove. Niti jedan radnik Zenona 2001. godine nije imao ideju o preuzimanju tvornice i pokretanju proizvodnje. Gradnja čvrstog oslonca, razmjenjivanje strategije i diskutiranje je ono što nam je omogućilo da dođemo do FASINPAT-ovih postignuća.

Svaka akcija koja se poduzima u Zenonu razmatrana je na skupštini. Činjenica da se ne oglušujemo na direktive izglasane na skupštini je ono što nas dovodi do onoga gde smo danas. Postoje radnici prijatelji koji su učestvovali u sindikatu keramičara koji smo oporavili 1998. godine. Ali danas oni više ne rade sa nama jer su se prodali šefovima i upravi. Za radnike koji su izdali svoje prijatelje radnike nema mjesta u našoj tvornici.

U tvornici imamo različite ideologije i načine razmišljanja, ali imamo zajednički cilj: braniti naše poslove i nastaviti sa radničkom kontrolom unutar tvornice. Ovo je primarni cilj za 260 radnika koji su okupirali tvornicu i 480 radnika koji sada rade u tvornici. Objašnjavamo svakom novom radniku kako smo zamislili radničko samoupravljanje u Zenonu. Orijentiramo ih u našim ciljevima i upoznajemo ih s činjenicom da rad u Zenonu nije običan posao. Rad u Zenonu nije ograničen samo na ulaganje osam sati svog radnog vremena i odlazak kući. Moramo se također i boriti. Nećemo stati dok ne ostvarimo svoj cilj: definitivnu eksproprijaciju i nacionalizaciju Zenona pod radničkom kontrolom.

Znamo ko su naši neprijatelji: vlada i sudstvo, jer su oni udarili na radnike. Jedini saveznici koje imamo su radnici, oporavljeno delegatsko tijelo i borbeni sindikati koji iskreno brane radnike kao npr. CGT [Nacionalna konfederacija rada, nacionalni sindikalni centar], a ne sindikati koji su nas izdali. Naši saveznici su radnici iz Jabon Federal, podzemne željeznice Buenos Airesa, BAUEN hotela, i ostalih oporavljenih preduzeća. Dio naše borbe je izgradnja saveza i promoviranje naših konflikata. U listopadu, imamo važnu borbu, a cilj je definitivna eksproprijacija za čije ostvarenje smo se borili pet godina.

Villablanca je izjavio da su radnici Zenona nedavno inaugurirali dom koji su izgradili za obitelj koja je svoj dom izgubila u požaru. Rekao je da su radnici, savladani emocijama, plakali na inauguraciji zbog osiguravanja rješenja za radničku klasu. Susedstvo ima samo jedan luksuz: crkvu. Nema popločanih ulica, plinovoda ili zdravstvenih klinika. Zaključio je rekavši da vlada ne želi riješiti nejednakost: radnici moraju riješiti svoj vlastiti problem nezavisno od države, političkih stranaka ili institucija.

Sindikalno organiziranje

Carlos Villamonte ima za sobom dugu povijest u Zenon tvornici, iako ima samo 35 godina. Sudjelovao je u naporima da se za obične radnike osvoji mjesto u sindikatu, organizirajući se tajno kasnih devedesetih. Iako ima dosta iskustva u organiziranju i participaciji u generalnim skupštinama u svojoj tvornici, prije govora u San Miguleu nije se obraćao grupama radnika na javnim događajima.

Radio sam u tvornici 17 godina u pogonu za peći. To je bio moj prvi posao. Bio sam tamo još od kad smo osvojili unutarnji sindikat i ponosan sam što mogu reći da sam ovdje od samog početka. Bilo je veoma teško osvojiti unutarnji sindikat u tvornici jer smo to morali raditi tajno. Kompanija je imala vrlo represivan sistem.

Nisu dozvoljavali da idete u druge sektore, da pričate sa kolegama radnicima ili da koristite toalet. Mnogo puta smo morali da komuniciramo razmjenjivanjem ceduljica pod stolom u kafiću ili idući kroz svaki sektor određujući tajno vrijeme i mjesto za susret. Našli smo način da izbjegnemo kontrolu od strane šefa i birokratskog sindikata.

Kada sam počeo da radim u Zenonu, nikada nisam pomislio da ću imati odgovornost zajedno sa grupom radnika koji vode tvornicu. Nismo nabrzaka donijeli odluku da preuzmemo tvornicu. Okolnosti su nas naterale da donesemo odluku. Dok smo mjesecima kampirali izvan tvornice, razvili smo veze sa zajednicom i drugim grupama radnika. Sudac je presudio da smo mogli prodati zalihe koje su preostale od zatvaranja. tvornice. Kada smo prodali sve zalihe nisu nam ostali nikakvi resursi. Traženje solidarnosti na ulici nas je zamaralo. Računi su samo pristizalia a nije bilo načina da ih platimo. Nisam mogao objasniti kćerki, koja je tada imala 10 godina, da je njezin otac ostao bez posla i da čeka šefa da se vrati.

Kada su zalihe bile iscrpene, održali smo skupštinu. Odlučili smo da jednoglasno okupiramo tvornicu i pokrenemo proizvodnju. Ušli smo unutra i lagano počeli s radom. Prvog mjeseca smo proizveli 20.000 kvadratnih metara crijepa. Danas, proizvodimo preko 400.000 kvadratnih metara. Oduvek smo imali podršku zajednice. Dok smo kampirali, ljudi iz zajednice su nam donosili hranu i donirali novac za naš štrajkački fond. Čak su i zatvorenici iz zatvora lociranog iza Zenona izrazili solidarnost s nama donirajući svoju hranu Zenon radnicima. Nakon ovog konflikta postao sam zreliji.

Kada završimo s eksproprijacijom tvornice, naša se borba tu neće završiti. Dan svakog radnika Zenona završava se borbom za naš glavni cilj: da radnici preuzmu kontrolu nad vlastitom sudbinom tako da nema isključenja ili marginalizacije. Svako bi trebalo imati pravo raditi i donosi kruh u svoj dom.

Zenon: laboratorij za radničke snove

Mnogi radnici Zenona imali su priliku da putuju u inozemstvo i tamo prenesu svoje iskustvo. Radnici u Italiji, Njemačkoj i Španjolskoj eksperimentirajući u radničkim zadružnim modelima su se željno susreli sa radnicima Zenona da bi razmjenili informacije i strategije. Sindikati i društvene organizacije u Europi izrazili su solidarnost s nastavkom rada FASINPAT-a. U ožujku ove godine, Španjolska nacionalna konfederacija rada (CGT), anarhistički sindikat, tvornici je donirala autobus za prevoz radnika.

Alejandro Quiroga, radnik Zenona koji je prošle godine putovao u Italiju, istakao je da je statut demokratskog sindikata fundamentalan za radničku oslobodilačku borbe. Sindikat Neuquén keramičara je prošle godine glasao u korist novog statuta, kojeg Zenonove novine Nuestra Lucha smatraju zaslužnim za revolucioniranje sindikata. Pod novim statutom, sindikalni delegati i obični radnici plaćeni su istom plaćom, generalna skupština je vladajući organ, a pridruživanje je dobrovoljno, uz plaćanje članarine.

Radnički san se transformirao u ono što je FASINPAT danas (tvornica bez šefa). To je bila radikalna i značajna promjena za običnog radnika. Kasnih devedesetih nacionalne i provincijalne vlade provodile su politiku koja je otuđila radnike. Mnogo puta radnici nisu voljni da se bore, uče, osposobljavaju, razmišljaju o pravima koja imamo i razmjenjuju znanja. 1998. godine, kada je unutarnja komisija osvojila unutarnji sindikat, počeli smo da preispitujemo sindikalni statut za tvornicu.

Stari birokratski sindikat u tvornici nije razmjenjivao bilo kakve informacije sa radnicima. Počeli smo otkrivamti svoja prava za koja nismo ni znali da ih imamo. Otkrili smo statut koji je bio arhiviran i kojeg su šefovi uz pomoć delegata starog sindikata sakrili od radnika. Novi unutarnju sindikat podjelio je sve ove informacije sa radnicima.

Tako smo okupili radnike: postali su motiviraniji i počeli su preispitivati rad kompanije i razgovarali su o novim oblicima organiziranja. Imali smo puno uspjeha sa sindikalnim vodstvom koje je bilo jako, predstavničko i šaroliko. Ovaj sindikat običnih radnika u tvornici dao nam je snagu da pobjedimo na regionalnim sindikalnim izborima 2000. godine.

Još od 1998. godine borili smo se protiv plana Zenon preduzeća da zatvore tvornicu u skladu sa vladinom politikom. Plan Luisa Zenona je bio otpustiti radnike, zatvoriti tvornicu i ponovo je otvoriti sa novim radnicima i novim fleksibilnim radnim standardima. Nadao se da će kada  radnici  budu otpušteni, svaki radnik ili radnica otići svojim putem, i zaposliti se na drugom mjestu. A kada tvornica bude ponovo otvorena, on bi nametnuo nove radne uvjete sa manjim plaćama, nepouzdanim radnim statusom i većim brojem radnih obaveza.

U listopadu 2001.  suočili smo se sa odgođenim isplaćivanjima plaće, a zatim i sa masovnim otpuštanjima u studenom. Uvijek smo znali da borba nije laka. Imali smo snažno vodstvo i podršku radnika. Skoro svi originalni Zenon radnici okupirali su tvornicu, izuzimajuči 40 radnika iz vodstva starog birokratskog sindikata. Broj radnika je sa 256 narastao do današnju cifru od 480 aktivnih radnika: to je nešto na šta smo ponosni.

Mi nudimo ogromnu promjenu u načinu upravljanja tvornicom. Tvornica je u našim rukama, i moramo je održati u radu. Dokazujemo da je naš projekt radnika koji upravljaju tvornicom održiv i sklon poboljšanju. Mnoge činjenice dokazuju da smo u stanju postići ono što gazde nisu mogle: stvaranje poslova, povećanje proizvodnje i poboljšanje odnosa između radnika u tvornici i zajednici. Izgradili smo nove društvene odnose u tvornici Izgradili smo saveze sa univerzitetima, sindikatima i nezaposlenim radničkim organizacijama.

Ovo nije izdvojeno iskustvo ili luda ideja kojom se zanijela grupa ljudi. Zenon je konkretno iskustvo koje je grupa radnika pokrenula. Mnogi ljudi govore o Zenonu kao o laboratoriji za eksperimentiranje sa radničkim snovima. Nakon pet godina razvoja, Argentina nije samo laboratorij: ona je pokazala ekonomsku alternativu onoga što nam nudi kapitalistički model. To je nešto za šta sam ja mislio da neće funkcionirati, i ponosan sam što funkcionira.

Radnici širom svijeta gledaju na ono što su radnici u Patagoniji ostvarili. Gledaju na FASINPAT kao model koji bi kopirali u vlastitim zemljama. Očigledno, ovo je posljedica klasne solidarnosti, s obzirom na to da znamo tko su nam neprijatelji, kako da se organiziramo protiv njega i ojačamo našu borbu. Ne radi se samo o tome da znamo odakle naš neprijatelj dolazi, već i o stvaranju zajedničkih strategija za obranu radničke klase.

Mari Trigona (Marie Trigona) je autorica i prevoditeljica. Živi u Buenos Airesu. Dio je Grupo Alavio, video kolektiva. Možete joj pisati na mtrigona@msn.com. Za više informacija o Zenon tvornici posjetite www.obrerosdezanon.org i www.agoratv.org
 
 
(vestinet.rs/uredio i preveo: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10780"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]