Nevjerojatne i nikada viđene scene uzdrmale su nedavno stanovnike New Yorka. Iako su svi fotografirali ove zastrašujuće prizore, malo tko je znao o čemu se radi

Naime, na vrhu najveće zgrade u New Yorku – Empire State Building, u obliku projekcije odvijala se prava demonska zabava, kao najava novog svjetskog poretka. I ne, ne pretjerujemo! Ova žestoka subliminalna poruka puštena je programiranim masama kao dio kampanje koja se naziva ‘Pokrenimo promjene’!

Reklamu su pustili klimatolozi koji su projekcijama božice Kali, hinduističkog božanstva, htjeli zapadnom svijetu simbolizirati ‘Novi početak’, odnosno Novi svjetski poredak koji će se uzdići na velikom svjetskom klimatskom summitu ove godine! I to preko božanstva koje se identificira KAO SIMBOL TAME, SMRTI I NASILJA, a zapravo ANTIKRISTA.

U ilustriranim prikazima Kali ima četiri ruke i u svakoj od njih drži mač, trozubac, odrubljenu glavu i posudu u koju kaplje krv iz odrubljene glave.

Umjetnik koji je osmislio vizualnu projekciju božanstva Kali, Android Jones rekao je da on simbolizira uništenje Majke (božice) prirode koja nam se osvećuje zbog zagađenja! Međutim, to je samo izgovor za najavu uništenja koje tek dolazi! Jer Kali je demon koji svoje sljedbenike tjera na počinjenje masovnih ubojstava. U 19. stoljeću u Indiji je postojao kult obožavatelja Kali božanstva koji se zvao Thugees, a koji je u povijesti kulta do sada počinio masovna ljudska žrtvovanja, oni dave svoje žrtve do smrti.

Guinnessova knjiga rekorda isitče da je ovaj kult odgovoran za oko 2 milijuna smrtnih slučajeva. Dakle, dva milijuna ljudi ubijeno je u čast ove božice! To je jedan od najvećih holokausta u povijesti koji su počinili Hindusi u čast Kali božanstva, odnosno vrlo sotoniziranog demona, čije je lice krasilo Empire State Building.

Da je došlo vrijeme promjena, vrijeme uništenja, doba antikrista i njegove vladavine dokazuje i slika iz 1950. godine, kada su križevi, kao simbol žrtve Gospodnje ukrašavali najveću zgradu New Yorka.

S obzirom na to da su ovaj demonski festival koji najavljuje uništenje u srcu New Yorka platili KLIMATOLOZI, posve je jasno da je ovim projektom došlo do potpunog razotkrivanja njihove zavjere uspavanim masama koje uopće ne znaju da im nakon klimatskog summita, na kojemu će se potpisati Ugovor između svih zemalja svijeta, i na kojemu će se donijeti Agenda 30 koja obuhvaća uništenje, depopulacijsku politiku i apsolutnu kontrolu čovječanstva, slijedi ropstvo!

To je potvrdio i Maurice Newman, predsjednik Vijeća za poduzetništvo te savjetnik australskog premijera, Tonyja Abbotta, koji je prije nekog vremena javnosti rekao, ili bolje rečeno priznao, da UN trenutno radi na uspostavi Novog svjetskog poretka, i to ni manje ni više nego preko ‘znanosti’ o klimatskim promjenama. U svojoj kolumni on je napisao:

‘To je dobro čuvana tajna! Ljudi nemaju veze s klimatskim promjenama. Riječ je o uspostavi Novog svjetskog poretka koji će predvoditi UN.’ Dodao je kako je pravi cilj ‘klimatskih promjena’ stvaranje koncentrirane autorativne političke vlasti koja će pokoriti svijet, i to upravo preko manipulacije o klimatskim promjenama.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Meteorolozi su danas postali agenti Ujedinjenih naroda, a svaka druga riječ koja im izađe iz usta je “globalno zagrijavanje”, “klimatske promjene” i “efekt staklenika”. Čemu onda meteorologija?

“Svaki uloženi dinar vraća se najmanje deset puta, ne samo direktno kroz zaradu nego umanjivanjem štete.” – kaže klimatolog Željko Majstorović nedavno je otišao u mirovinu, ali se nije „smirio“ niti je odustao od onoga što već dugo radi i po čemu je postao poznat ne samo na prostoru Bosne i Hercegovine.

Građani i dalje od njega žele čuti kakve ih vremenske prilike očekuju, a ako to ne čine posredstvom TV-ekrana, ne ustručavaju se zaustaviti ga na ulici i pitati o vremenu predstojećih dana ili do kraja ljeta. Majstoroviću to ne predstavlja problem – zaustavlja se, ljubazno odgovara i daje pokoji savjet, ali i priča o svemu što prijeti zbog klimatskih promjena kojima smo svjedoci.

Poznato ste TV-lice, ljudi Vas prepoznaju na ulici, obraćaju vam se i pitaju za vremensku prognozu. Isto je tako, vjerujem, i s Vašim kolegama, jer nema tko na ovim prostorima ne zna za Zorana Vakulu ili Milana Sijerkovića. Što to ljude koji prezentiraju vremensku prognozu čini sastavnim dijelom naših života?

Majstorović: Ljudi jednostavno vole razgovore o vremenu. Vrijeme je nešto što utiče, definitivno, na naše živote i samim tim pojavljivanje na televiziji, za razliku od drugih profesija, nametne samo od sebe svojevrsnu popularnost. Događa mi se da me na dijelu Titove ulice, od Trga djece Sarajeva do Vječne vatre, zaustavi najmanje 20 ljudi i upita me kakvo vrijeme očekujemo. Svima rado odgovorim i to nije problem.

I što govorite ljudima ovih dana – kakve vremenske prilike možemo očekivati u ostatku ljeta i tokom predstojeće jeseni?

Majstorović: Mjesečnu prognozu za rujan radimo 31. kolovoza. Kad unesemo podatke iz prethodnog mjeseca tek tada kompjuterski software može dati prognozu za mjesec koji dolazi, a nakon toga radimo i prognozu za jesen. (postavlja se pitanje čemu onda služe meteorolozi ako postoje razrađeni kompjuterski prograni za prognozu vremena?) Neke preliminarne prognoze govore da će i mjesec rujan biti dosta promjenjiv, nešto kao lipanj, ali će, ipak, po temperaturi biti nešto iznad prosjeka. Na odmor se i tada može, pogotovo na more, ali se mora pratiti i kratkoročna prognoza. Uvijek to treba biti kombinacija kratkoročne i dugoročne prognoze.

Ipak, ne nosite samo lijepe vijesti, nego i loše, pa ih opet ljudi prihvaćaju bez problema. Kako to uspijevate?

Majstorović: Bavim se dugoročnom prognozom, pa onu ružnu vijest nadoknadim boljom. Uvijek iza kiše dolazi sunce, tako poslovica kaže. Pošto na raspolaganju imam duži vremenski period, ja to tako i rasporedim. Šalim se, naravno. Činjenica je da ljudi vole meteorologiju, vole razgovore o vremenu. Iako kod nas to čak i nije toliki običaj, u Engleskoj je, recimo, dio bontona pri prvom kontaktu početi od vremena, pa dalje nastaviti razgovor. U svakom slučaju to je svim ljudima interesantna tema. Ipak smo svi meteopati, neki više, neki manje, ali prilično zavisimo do vremenskih prilika.

Spomenuli ste Englesku u kojoj je dress code da uz sebe imate kišobran. Nose ga stalno i svugdje. Čini li se da i mi postajemo dio toga, pa da će nam uskoro neizostavni dio pratnje postati kišobran?

Majstorović: Kao diplomirani fizičar – klimatolog na temu klimatskih promjena objavio sam najmanje 20 radova, raznih vrsta. Klimatske promjene su proces koji je neminovan, koji traje i dalje, a biće mnogo toga više od kišobrana i mnogo toga će trebati čemu ćemo se morati prilagoditi. To govorim pod navodnicima, ali očekuju nas prilagođavanja budućim promjenama.

Napisao sam, zajedno s još 50-ak eksperata iz raznih oblasti života, dva nacionalna izvještaja o klimatskim promjenama u posljednjih pet godina. Govorili smo na 500 stranica o svim područjima života u BiH, ali i načinu na koji se prilagoditi, odnosno kako ublažiti posljedice klimatskih promjena. Mala smo zemlja i malo učestvujemo u cjelokupnoj emisiji štetnih gasova, ali ipak učestvujemo. Normalno je da imamo svoje podatke, a ti nacionalni izvještaji i jesu obaveza prema konvenciji UN-a da se podnesu.

Svaka članica UN-a mora to uraditi da bi verificirala rezultate utjecaja globalnog zagrijavanja na teritoriju svoje zemlje, a onda razradila i ponašanje u budućnosti, jer vidimo da frekvencija ekstremnih događaja neprestano raste.

Ako smo već zagadili životni prostor i doveli u opasnost svoje živote, zdravlje i okoliš, kako ublažiti posljedice katastrofa koje su stigle i u naše dvorište?

Majstorović: Kad je riječ o katastrofama, moramo poboljšati lanac zaštite, počevši od monitoringa koji je na hidrometeorološkim zavodima, pa do svih učesnika u tom lancu, sve do jedinica civilne zaštite na terenu. Sve to mora biti povezano i mora biti jedinstveno, po ugledu na Svjetsku meteorološku organizaciju, gdje je sve povezano u jedan sistem – svi ga pune i svi iz njega uzimaju podatke. Samo deset minuta nakon promatranja, svi podaci iz cijelog svijeta su u sistemu i na raspolaganju svim meteorolozima svijeta. Nakon toga meteorolozi te informacije podijele s medijima, a mediji s građanima, tako da se podaci odmah vide i na raspolaganju su svima.

Kakva su svjetska iskustva u sprječavanju većih posljedica elementarnih nepogoda koje se događaju zbog promjena klime?

Majstorović: Uvijek navodim primjer SAD-a gdje su, prije 50-60 godina zbog velikog broja uragana i tornada koji su ih pogađali imali na desetine hiljada mrtvih. Sistemom efikasnog promatranja i pravovremenog sklanjanja i zbrinjavanja ljudi sa puta tih snažnih vjetrova i nepogoda, uspjeli su taj broj svesti na minimum. Broj žrtava smanjili su za tisuću puta, a isto su uspjeli i sa materijalnim štetama.

Ako su oni to mogli tada, kad su komunikacije bile daleko slabije nego danas, tako možemo i mi. Meteorologija je postala najunosniji biznis, jer svaki uloženi dinar vraća se najmanje deset puta, ne samo direktno kroz neku zaradu nego umanjivanjem štete koja nastaje zbog tih meteoroloških nepogoda.

U svemu što nam se događa i u tome što govorite, za klimatske promjene koje se događaju i koje pogađaju i naše prostore, vidim samo jednog krivca, a to je čovjek. Slažete li se?

Majstorović: O tome naučnici u svijetu spore, ali je činjenica da je dobar dio krivice na čovjeku. Na Zemlji sve počinje od Sunca. Površinu Zemlje grije Sunce i tek se onda zagrijava atmosfera. Činjenica da štetni plinovi koji se emituju u atmosferu remete bilans zračenja, jer je jedan dio zračenja koji se odbijao od površine ranije odlazio u svemir.

Sad zbog viška štetnih plinova u atmosferi, prije svih ugljik dioksida i ostalih plinova, dolazi do efekta staklenika. Zahvaljujući tom sloju koji ne da vraćanje nazad u svemir, dio te energije ostaje u atmosferi i potiče dodatno zagrijavanje pa posljednjih nekoliko desetina godina srednja temperatura cijelog globusa površine Zemlje i okeana stalno raste.

 ‘Ima i promašaja’

Je li se dogodilo da Vas zalije kiša kad ste prognozirali lijepo vrijeme, jer ono što radite je, ipak, samo prognoza i često se može mnogo toga promijeniti?

Majstorović: Upravo zbog stila kojim pričam i zato što nastojim biti optimista gledam na sve pozitivno i prenosim pozitivnu energiju. Shvatio sam da popularnost nosi i odgovornost šta ću reći ljudima. Stekao sam i popularnost jer mi narod vjeruje, ali ima tu i tamo i promašaja. Ipak, moja je prednost u odnosu na one koji prave kratkoročnu prognozu jer moraju biti mnogo oprezniji. Moje oružje je statistika i uvijek govorim u saradnji sa sinoptičarima, pa ne dozvolim da iz zavoda izađe dvostruka informacija. To bi bilo veoma loše.

Ipak su u priči o globalnom zagrijavanju na sceni „veliki igrači“. Gdje su mali, poput BiH i zemalja i regije, u svemu tome?

Majstorović: Cijela ta priča ima i pozadinu, jer ima mnogo mešetarenja. Cijeli taj proces koji treba da uslijedi, kao posljedica primjene Protokola iz Kyota, a podrazumijeva smanjivanje emisije štetnih plinova, uvođenje novih tehnologija i ukidanje starih koji previše zagađuju, je proces koji veoma mnogo košta.

Normalno je da se, kad su stotine ili tisuće milijardi dolara u pitanju, odmah miješa i politika, koja poziva da se pričeka jer se nešto drugo mora uraditi.

Shvatio sam igre s jedne strane, ali i potrebe, s druge. Zemlja smo u razvoju i nemamo velikih obaveza kao drugi u smanjenju emisije štetnih plinova, tako da nemamo mnogo da izgubimo. Naprotiv, možemo samo da dobijemo, jer smo dobili pristup mnogim fondacijama koje su imale zadatak da pomognu zemljama u razvoju kako bi se prilagodile klimatskim promjenama. (UN provodi)

Najednom je sve stalo – potpisano i doviđenja?! Jednostavno nema kapaciteta da prihvatimo ta sredstva i realiziramo ih. Moramo se pripremati i napraviti projekte kao što su uvođenje novih i čistih tehnologija, energetski efikasnih.

‘Katastrofe došle i kod nas’

„U posljednjih 20-ak godina na području BiH sve se to očitovalo u brojnim rekordima, prije svega u maksimalnim temperaturama ili padavinama, ali i drugim parametrima. Gotovo smo sa strane promatrali vijesti iz drugih dijelova svijeta gdje su bile velike katastrofe sa brojnim žrtvama, a onda se u maju i nama prvi put dogodilo da smo imali i ljudske žrtve i da je materijalna šteta ogromna“, ukazuje Majstorović.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Propaganda i širenje panike, video iz 2009. godine, kad je najavljeno u 10 godina podizanje razine mora i topljenje leda. Prošlo je 5 godina od tada, i ništa se nije dogodilo, baš suprotno, ledena površina na Arktiku se sve više povećava.

 
[facebook]
(balkans.aljazeera.net, youtube.com/uredio:nsp)

Tridesetih godina prošlog stoljeća književni teoretičar Kenneth Burke iznio je prijedlog koji je nazvao “komičnim okvirom” – u pitanju je shvaćanje, pisao je on, “čovjekovih ludorija kao komedije koja je uvijek na rubu najkatastrofalnije tragedije”.

Tragedija neumoljivo maršira ka završetku, ali kod komedije možemo samo nagađati epilog. Kristina Faust, profesorica komunikacija na Sveučilištu u Denveru, ističe da je klimatologija, kao i klimatske vijesti, često predstavljena kao tragična apokalipsa: zapečaćena sudbina. (Nedavno je glaciolog Erik Rignot rekao novinarima da se jedan dio zapadnog antarktičkog ledenog pokrivača istanjio preko “točke bez povratka”).

Iako su mnoge klimatske katastrofe bez sumnje blizu, Faust kaže da bi za medijsko izvještavanje o njima bio koristan Berkov komični okvir.

Klimatolozi su relativno neiskusni u polju tragične apokalipse. Nauka uglavnom govori pasivnim i neemotivnim jezikom, često odražavajući nesigurnost koja je sastavni dio znanstvenog procesa. Takav pristup se ne može lako predstaviti široj publici – oklijevanje i ograđivanje se začas zloupotrebi.

Ali kako se podaci o klimatskim promjenama gomilaju, a predviđanja vremenski i prostorno postaju sve bliža, poslije dugo godina na javnoj sceni klimatolozi postaju sve bolji u predočavanju zastrašujuće ozbiljnosti svojih nalaza. Pišući o klimatskim promjenama u posljednjih deset godina, primijetio sam kako sve veći broj znanstvenika odbacuje suvišne rezerve i prelazi na aktivne glagole. Slušao sam ih čak i kako govore o svojim osjećajima.

Prije nekoliko godina, psiholozi iz Centra za istraživanje ekoloških odluka Sveučilišta Kolumbija pokazali su studentima jednu od dvije računalne prezentacije o otopljavanju glečera. U prvoj prezentaciji korišteni su statistički podaci i grafikoni koji su objašnjavali vezu između klimatskih promjena i topljenja leda. Druga prezentacija je iznijela iste podatke pomoću slika i životnih priča: svjedočenje jednog poljoprivrednika iz Tanzanije o efektima klimatskih promjena i satelitski snimci povlačenja lednika na planini Kilimandžaro.

Studenti koji su pogledali drugu prezentaciju ne samo što su zapamtili više informacija, nego su i pokazali veću zabrinutost i spremnost da nešto poduzmu. Klimatolozi možda više vole grafikone i statistiku, ali se navikavaju uključivati i emocionalne apele kada predstavljaju informacije građanima.

Nedvosmislenost i neposrednost su dobrodošli, ali možda nisu dovoljni. Za pola stoljeća psihološkog istraživanja “zastrašujućih poruka” – poruka koje pokušavaju prepasti i zastrašiti slušatelje – otkriveno je da je izazivanje straha vrlo djelotvorno u privlačenju pažnje, ali da ne funkcionira dobro kad treba zadržati pažnju.

Svatko od nas ima ono što Elke Weber, kodirektor Centra za istraživanje ekoloških odluka, opisuje kao “ograničen bazen briga” koji najčešće punimo neodložnim osobnim problemima. Zastrašujuće poruke su kao kapi u bazenu. “Toliko dugo smo preživljavali naglaskom na neposredne probleme”, kaže nam Weber, “Klimatske promjene predstavljaju izazov bez presedana, kognitivno i emocionalno. Moramo nekako pronaći način da i na njih proširimo i institucionalizirati našu pažnju. “

Jedan od načina da se održi pažnja, tvrde psiholozi, jeste da se zastrašujuće vijesti poprate nizom ostvarivih akcija. “Ako od mene tražite da promijenim Kongres, to je preteško”, kaže Janet Swim, psihologinja sa Sveučilišta Penn State koja proučava komunikacije o klimatskim promjenama, “Ako tražite zamijeniti žarulju, to je premalo. Morate mi dati rješenje koje je i izvedivo i uvjerljivo.

“Reforme na postepenom principu – kampanje za energetski učinkovite gradove, smanjenje emisija štetnih plinova na državnoj razini – to su ciljevi koji će sudionike održavati aktivnim, kaže ona.

Znanstvenici se ne bave kreiranjem politike. Kao ni novinari. Ali i jedni i drugi čine daleko više od elegantnog artikuliranja predstojeće katastrofe. Možemo se usredotočiti na odgovarajuća sredstva za moguća rješenja i prilagodbe – i uz malo sreće pronaći uvjerljive puteve za bijeg s ruba tragične provalije.
 
VIDEO: Obama obećava biračima u predizbornoj kampanji, da će promjeniti klimu

 
(pescanik,youtube.com/uredio:nsp)