Tridesetih godina prošlog stoljeća književni teoretičar Kenneth Burke iznio je prijedlog koji je nazvao “komičnim okvirom” – u pitanju je shvaćanje, pisao je on, “čovjekovih ludorija kao komedije koja je uvijek na rubu najkatastrofalnije tragedije”.

Tragedija neumoljivo maršira ka završetku, ali kod komedije možemo samo nagađati epilog. Kristina Faust, profesorica komunikacija na Sveučilištu u Denveru, ističe da je klimatologija, kao i klimatske vijesti, često predstavljena kao tragična apokalipsa: zapečaćena sudbina. (Nedavno je glaciolog Erik Rignot rekao novinarima da se jedan dio zapadnog antarktičkog ledenog pokrivača istanjio preko “točke bez povratka”).

Iako su mnoge klimatske katastrofe bez sumnje blizu, Faust kaže da bi za medijsko izvještavanje o njima bio koristan Berkov komični okvir.

Klimatolozi su relativno neiskusni u polju tragične apokalipse. Nauka uglavnom govori pasivnim i neemotivnim jezikom, često odražavajući nesigurnost koja je sastavni dio znanstvenog procesa. Takav pristup se ne može lako predstaviti široj publici – oklijevanje i ograđivanje se začas zloupotrebi.

Ali kako se podaci o klimatskim promjenama gomilaju, a predviđanja vremenski i prostorno postaju sve bliža, poslije dugo godina na javnoj sceni klimatolozi postaju sve bolji u predočavanju zastrašujuće ozbiljnosti svojih nalaza. Pišući o klimatskim promjenama u posljednjih deset godina, primijetio sam kako sve veći broj znanstvenika odbacuje suvišne rezerve i prelazi na aktivne glagole. Slušao sam ih čak i kako govore o svojim osjećajima.

Prije nekoliko godina, psiholozi iz Centra za istraživanje ekoloških odluka Sveučilišta Kolumbija pokazali su studentima jednu od dvije računalne prezentacije o otopljavanju glečera. U prvoj prezentaciji korišteni su statistički podaci i grafikoni koji su objašnjavali vezu između klimatskih promjena i topljenja leda. Druga prezentacija je iznijela iste podatke pomoću slika i životnih priča: svjedočenje jednog poljoprivrednika iz Tanzanije o efektima klimatskih promjena i satelitski snimci povlačenja lednika na planini Kilimandžaro.

Studenti koji su pogledali drugu prezentaciju ne samo što su zapamtili više informacija, nego su i pokazali veću zabrinutost i spremnost da nešto poduzmu. Klimatolozi možda više vole grafikone i statistiku, ali se navikavaju uključivati i emocionalne apele kada predstavljaju informacije građanima.

Nedvosmislenost i neposrednost su dobrodošli, ali možda nisu dovoljni. Za pola stoljeća psihološkog istraživanja “zastrašujućih poruka” – poruka koje pokušavaju prepasti i zastrašiti slušatelje – otkriveno je da je izazivanje straha vrlo djelotvorno u privlačenju pažnje, ali da ne funkcionira dobro kad treba zadržati pažnju.

Svatko od nas ima ono što Elke Weber, kodirektor Centra za istraživanje ekoloških odluka, opisuje kao “ograničen bazen briga” koji najčešće punimo neodložnim osobnim problemima. Zastrašujuće poruke su kao kapi u bazenu. “Toliko dugo smo preživljavali naglaskom na neposredne probleme”, kaže nam Weber, “Klimatske promjene predstavljaju izazov bez presedana, kognitivno i emocionalno. Moramo nekako pronaći način da i na njih proširimo i institucionalizirati našu pažnju. “

Jedan od načina da se održi pažnja, tvrde psiholozi, jeste da se zastrašujuće vijesti poprate nizom ostvarivih akcija. “Ako od mene tražite da promijenim Kongres, to je preteško”, kaže Janet Swim, psihologinja sa Sveučilišta Penn State koja proučava komunikacije o klimatskim promjenama, “Ako tražite zamijeniti žarulju, to je premalo. Morate mi dati rješenje koje je i izvedivo i uvjerljivo.

“Reforme na postepenom principu – kampanje za energetski učinkovite gradove, smanjenje emisija štetnih plinova na državnoj razini – to su ciljevi koji će sudionike održavati aktivnim, kaže ona.

Znanstvenici se ne bave kreiranjem politike. Kao ni novinari. Ali i jedni i drugi čine daleko više od elegantnog artikuliranja predstojeće katastrofe. Možemo se usredotočiti na odgovarajuća sredstva za moguća rješenja i prilagodbe – i uz malo sreće pronaći uvjerljive puteve za bijeg s ruba tragične provalije.
 
VIDEO: Obama obećava biračima u predizbornoj kampanji, da će promjeniti klimu

 
(pescanik,youtube.com/uredio:nsp)

Ruski ministar kaže da će uskoro ratovati toplinskim, klimatološkim i geofizičkim oružjem

Ulazimo li u eru fantazmagoričnog oružja koje će utjecati na psihofizičko ponašanje ljudi? Razvija li Rusija novo fantastično psihotrono superoružje, dostojno najekscentričnijih oružja iz “Zvjezdanih staza” ili ”Matrixa”, koje čovjeka može učiniti zombijem ili mu promijeniti svijest! Naime, to futurističko oružje pomoću elektromagnetske radijacije može utjecati na središnji živčani sustav žrtve da ga onesposobi na takav način da postane – živi mrtvac!

Uznemirena javnost

To se uznemireno pita britanski tabloid Mail on Sunday nakon što se na nedavnom sastanku novog ruskog predsjednika Vladimira Putina s ministrom obrane Anatolijem Serdjukovim razgovaralo kako će se u budućnosti razvijati novi tipovi oružja – toplinsko, klimatološko, geofizičko, psihofizičko i gensko!

Opća malaksalost

Sva ta oružja zapravo utječu na ljudsko zdravlje tako da, umjesto da rade “obične krvave” rane ili da čovjek ostane bez nekog organa ili uda, kao do sada u normalnom načinu ratovanja, postižu psihodelični učinak. Doduše, u Moskvi kažu da se razgovaralo na tu temu, ali samo kao pretpostavka, a nisu se radili planovi o razvijanju takvog oružja orvelovske budućnosti.

No, to nije neka novost jer su se sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća tijekom hladnog rata i u SSSR-u i u SAD-u obavljala istraživanja i pokusi na stvaranju psihofizičkog oružja, odnosno oružja koje ne bi sadržavalo barut, već tehnologiju koja bi djelovala na čovjekov živčani sustav.

Takvo lasersko, toplinsko i infrazvučno oružje nekada je raspirivalo maštu tek u znanstvenofantastičnim filmovima i stripovima. Tako navodno već postoji strašni “infrazvučni top” koji emitira na visokoj frekvenciji, ali ima apokaliptičan učinak na onoga koga “pogodi”. Naime, netko tko je izložen tom psihofizičkom topu nakon kratkog vremena osjeti da mu temperatura raste, kao da je iz “frižidera ubačen u kipuću vodu”, slijedi malaksalost, a čovjek se nakon toga danima osjeća depresivno.

Zabranjeno oružje

Prema nekim teorijama zavjere, to bi oružje vlasti raznih država upotrebljavale na demonstracijama, a u nekom cyber svijetu mogao bi se emitirati i iz svemira sa satelita! No, prema konvenciji iz 1972. godine zabranjena je izrada i istraživački radovi nad svim toksikološkim, biološko-bakteriološkim i klimatološkim oružjima.
 

 

 
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8008"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]