Astronomi NASA-e koji upravljaju svemirskim teleskopom Kepler uspjeli su otkriti više od 200 mogućih novih egzoplaneta, uključujući 10 svjetova s uvjetima kao na Zemlji

Znanstvenici NASA su objavili da su otkrili 219 novih egzoplaneta-kandidata, uključujući 10 planeta otprilike Zemljine veličine koje orbitiraju oko svoje zvijezde u zoni povoljnoj za život.

Priopćenje je objavljeno na brifingu u istraživačkom centru “Ames” u kalifornijskoj Silicijskoj dolini, gdje su članovi Keplerovog programa NASA otkrili najnovije rezultate svojih napora u potrazi za planetima.

Znanstvenici smatraju da najviše obećava egzoplaneta slična Zemlji nazvana KOI (Keplerov predmet interesiranosti) 7711 – planeta koja je oko 30 posto šira od Zemlje.

Susan Thompson sa SETI instituta istaknula je da iako izgleda da je KOI -7711 “najbliža Zemlji” u smislu veličine i blizine svog sunca, još je rano da se kaže “da li je ona zaista Zemljina bliznakinja”.

Keplerov tim predstavio je još jedno otkriće, jer očigledno sve relativno male planete koje su otkrivene ovim teleskopom mogu podijeliti u dvije različite kategorije: stjenovite svjetove do 1,75 puta veće od Zemlje i plinovite mini-neptunske planete.

Benjamin Fulton sa Sveučilišta na Havajima i Kalifornijskog instituta za tehnologiju opisao je ovo otkriće kao “glavnu novu podjelu u obiteljskom stablu egzoplaneta, što je donekle slično otkriću da su sisavci i gmazovi odvojene grane na drvetu života”.

Keplerov svemirski opservatorij lansiran je u orbitu 2009. godine u sklopu NASA Discovery programa. Dosad je teleskop otkrio više od 4.000 novih kandidata egzoplaneta, od kojih je više od polovice potvrđeno naknadnim promatranjima.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(sputniknews.com)

Nedavno objavljena priča NASA-e o Novoj Zemlji privukla je pažnju svih medija, ne samo onih koji redovno prate znanstvenu problematiku. Novo otkriće je svakako važno, ali iskreno govoreći – nije baš senzacionalno

Međutim, ova tiskovna konferencija dobar je povod da ispričamo priču o jednom od najzanimljivijih poslova kojima se čovječanstvo bavi zadnjih 20-tak godina: istraživanjem ekstrasolarnih planeta, ili kako se na engleskom kaže – exoplaneta.

Znanstvena revolucija u zadnjih 20-tak godina

Ideja o svjetovima koji postoje izvan Sunčevog sustava postoji već stoljećima – no donedavno nije bilo mogućnosti provjeriti što se nalazi oko zvijezda koje nas okružuju. O Sunčevom sustavu, u kojemu živimo, znamo dosta – međutim do prije 20-tak godina postojanje planeta oko drugih svjetova bila je samo ideja.

Da li postoje drugi planeti oko bliskih i dalekih zvijezda, koliki su, kakve su im orbite – bila je stvar teorije i pisaca SF-a. Tehnološki, znanost na to nije mogla dati odgovore. Teleskopi su jednostavno bili preslabi da bi uhvatili svjetlo planeta čak i oko najbližih zvijezda.

Početak naše priče ide u 1952. godinu, kada je Otto Struve iznio ideju da planeti mogu biti puno bliži matičnoj zvijezdi nego što je to slučaj u Sunčevom sustavu, te da se mogu detektirati posredno, pomoću Doplerovog efekta i tranzitne metode, naravno ako su dovoljno veliki (takve velike planete nazivamo super-Jupiteri, makar opsegom ne moraju biti puno veći od našeg Jupitera, već samo bitno veće mase).

Prvo priznato otkriće planeta izvan Sunčevog sustava (neka istraživanja su bila i prije, ali nisu mogla biti znanstveno potvrđena) dogodilo se 1992. godine, kada su radio-astronomi otkrili dva planeta oko pulsara  PSR 1257+12.

Tri godine kasnije, 6. listopada 1995. godine, Michel Mayor i Didier Queloz, obojica sa Sveučilišta u Ženevi, objavili su prvo otkriće planeta oko neke zvijezde, to zvijezde 51 Pegasi, kako ime kaže – u sazviježđu Pegaza. Ova zvijezda, veličine Sunca, nalazi se 50,9 svjetlosnih godina od Zemlje. Planet koji je otkriven ima masu negdje pola Jupitera i orbita mu je blizu njegovoj zvijezdi – stoga je temperatura na površini 1200 stupnjeva.

Ovo otkriće (a i kasnija, kada je otkriveno više tih „vrućih Jupitera“) uzdrmalo je dotadašnje izračune po kojima se takvi veliki planeti ne bi trebali nalaziti blizu svojoj zvijezdi – izgleda da su se znanstvenici previše ograničili na izgled našeg Sunčevog sustava, gdje veliki planeti imaju udaljene orbite. Ovakva kombinacija koju mi imamo u našem Sustavu je prilično zgodna za nastajanje života, jer veliki vanjski planeti svojom masom štite unutarnje planete od velikog broja asteroida i kometa koji bi mogli ugroziti život.

Do danas je potvrđeno ukupno 1935 ekstrasolarnih planeta, u ukupno 1225 planetarnih sustava, dakle neki od njih se sastoje od više planeta. Otkriveni su i planeti u (u našoj Galaksiji čestim) binarnim zvjezdanim sustavima.

Nastanjivo područje

Tražiti ekstrasolarne planete sa Zemlje je iznimno teško, čak i uz najsuvremeniju tehnologiju. Treperenje atmosfere ometa promatranja. Ono što je n početku nađeno – uglavnom su plinoviti divovi tipa Jupitera ili čak veći. Znanstvenike je naravno zanimalo traženje manjih planeta, posebno onih sličnih Zemlji. Jer, općenito nemamo pojma koliko je takvih sustava i koliko su česti.

Nakon što se ustvrdilo da postoje planete i oko drugih zvijezda (ne zaboravite, do 1995. nismo znali ni to!) željelo se dobiti nove odgovore – kako izgledaju cijeli planetarni sustavi, ali i da li ima i koliko planeta sličnih Zemlji, na kojima bi možda mogao postojati život.

Pretpostavke u životu u Svemiru, preciznije njegovoj gustoći, razvijene cijelo prošlo stoljeće pokazale su se – pogrešnima. Života izvan Zemlje, čini se ima bitno manje nego što smo mislili, a posebno života koji je dosegao neku tehnološku razinu. Mi već preko 100 godina radijski odašiljemo signale u Svemir, usputno i slušamo i to sve osjetljivijim uređajima – no nema naznake nekog vanzemaljskog života u smislu tehnološke civilizacije. Sada se počelo pratiti i šire od radijskih frekvencija, jer razvijena civilizacija ne mora koristiti radio, već komunicirati primjerice laserskim bljeskovima (kao što se uostalom jaki radijski signali i u našoj civilizaciji koriste manje nego prije 50 godina).

Naravno, civilizacija može postojati i da nije tehnološka – čak i ako je vrlo razvijena. Dosta je pogledati delfine i kitove – neosporno su razvili inteligenciju, imaju složenu zajednicu, imaju jezik koji čak i rudimentalno razumijemo, ali ne grade tehnologiju. Nemaju ni rakete ni odašiljače, a jezik im služi zašto im u moru treba: „Iza ono rta ima/nema srdela!“ Ako negdje postoji takva civilizacija – slušanjem ne možemo znati za nju.

Zato se u istraživanju ekstrasolarnih planeta počelo posebnu pažnju predavati nečemu što je nazvano „habitable zone“, dakle nastanjivo područje, područje u kojemu mogu postojati planeti s atmosferom i koji podržavaju tekuću vodu – jer bez tekuće vode nema života, barem ne onoga kakvoga mi možemo predočiti.

Gdje je nastanjivo područje? Pa, ovisi o samoj zvijezdi. Ako govorimo o našem sustavu, to je naravno udaljenost bliska udaljenost Sunca od Zemlje. Ako je u pitanju sustav koji se vrti oko crvenog patuljka, zvijezde koja je manja i hladnija od našeg Sunca, to može biti i upola manja udaljenost. Ako govorimo o velikoj i vrućoj zvijezdi – nastanjivo područje može biti iza udaljenosti Marsa.

Kako tražiti ekstrasolarne planete?

Nekoliko je modela traženja ekstrasolarnih planeta – naime, osim samo iznimno i one najveće i najvruće, ne mogu se izravno vidjeti teleskopom. Na enormnim svemirskim udaljenostima ta točkica dalekog planeta je premala da bi je teleskopi mogli uhvatiti uz sjajnu zvijezdu ili čak više zvijezda nekog sustava. Planeti se zato u pravilu otkrivaju posredno.

Jedna metoda je metoda tranzita. Ukoliko planet prolazi ispred svoje zvijezde, onda će za to vrijeme prolaza svjetlost te zvijezde biti nešto slabija. Ako znamo veličinu zvijezde i postotak koliko je slabija, možemo izračunati dosta toga – metoda je neprecizna, no za početak dosta dobra. Naravno, štos vrijedi samo ako je planet u nekoj ravnini između svoje zvijezde i nas koji ga gledamo, inače ne vidimo prijelaz ispred njegove zvijezde.

Druga metoda je korištenje Doplerovog efekta (sjećamo se iz škole: zašto sirena vlaka koji dolazi ili odlazi ima drugačiju frekvenciju) – kako se planet okreće oko zvijezde, tako i sama zvijezda mijenja položaj oko centra mase cijelog sustava. Ove kretanja naprijed-natrag mogu se detektirati spektralnim linijama i izračunati da li postoji planet u tom sustavu.

Postoje i druge metode – primjerice varijacije u tranzitu mogu pokazati da postoji i drugi planet, koji se sam ne može vidjeti metodom tranzita način. Ponekad pomaže i gravitacijska leća – gravitacijsko polje jedne zvijezde služi kao leća koja pomaže da se vidi druga udalje zvijezda. Osim što potvrđuje Einsteinovu teoriju, pomaže u traženju ekstrasolarnih planeta, naravno ako imamo sreće da s sustavi „poklope“ i da možemo dovoljno dugo pratiti.

U svim tim promatranjima veliki problem je upravo ono što omogućuje život na Zemlji – naša atmosfera. Zemljina atmosfera titra i traženja ovako malih objekata je vrlo teško odraditi sa Zemlje. NASA je zato poslala specijaliziranu letjelicu u Svemir.

Kepler svemirski teleskop

Ako ne ide sa Zemlje – idemo lansirati teleskop! NASA 2009. godine lansira svemirski teleskop Kepler, dosta zanimljivu letjelicu koja među ostalim sadrži 42 CCD senzora rezolucije 2200×1024 piksela. Kepler je u vlastitoj orbiti oko Sunca, kreće se nešto sporije od Zemlje, pa mu godina traje 372 dana i postavljen je tako da se otvor teleskopa nikada ne usmjeri u Sunce – osjetljivi sustav bi od toga izgorio. Nadalje, Kepler promatra uvijek isto područje naše Galaksije. Zanimljivost: trebalo bi ih ukupno 400 da bi obuhvatili cijelo nebo.

Kepler se pokazao izvrsnim – broj pronađenih planeta gotovo eksponencijalno raste! Predviđeno je da misija traje negdje tri i pol godine – i baš 2013. NASA objavljuje kako ima sve veće probleme sa žiroskopima na Kepleru.

Kod ovakvih letjelica, veliki žiroskopi (sjetim se: žiroskop je rotirajući predmet, najčešće disk, obješen u jednom ili dva okvira koji se nalaze u posebnom nosaču, a rotacija diska proizvodi inerciju koja os rotacije diska u nedostatku nekih vanjskih smetnji zadržava usmjerenu u fiksnom pravcu u prostor) služe preciznom usmjeravanju same letjelice. Dakle, ne za navigaciju, već za stvarno usmjeravanje i stabilizaciju – raketni motori za fina podešavanja nisu praktični. A keplerovi diskovi su doživjeli boljku koju često imaju pokretni dijelovi u svemiru – vrlo teško je podmazivati osovine tamo gdje nema gravitacije.

Unatoč problemu, Kepler je, iznimnim zalaganjem inženjera, koristeći čak i usmjeravanje pomoću Sunčevog vjetra, nastavio svoju funkciju do danas, u nešto smanjenom obimu. Antenski sustavi na Zemlju i dalje šalju podatke njegovih promatranja.

Planet Kepler-452b

NASA je 23. srpnja objavila kako je napokon, na 20-tu godišnjicu pronalaska prvog ekstrasolarnog planeta, napokon pronađen planet veličine Zemlje u „nastanjivom području“. Planet se kreće oko zvijezde veličine našeg Sunca u sazviježđu Labuda, nekih 1400 svjetlosnih godina od Zemlje. Dobio je ime Kepler-452b, prema njegovom zvjezdanom sustavu – Kepler-452.

Ovaj planet je nekih 60% veći od Zemlje, nekih 5% je udaljeniji od svoje zvijezde nego što je Zemlja od Sunca i godina mu traje 385 dana. Velika je mogućnost da je u pitanju stjenoviti planet. Definitivno je u pitanju planet koji je na neki način najsličniji Zemlji od svih do sada otkrivenih. Kako je zvijezda oko kojega se nalazi slična našem Suncu, vjerojatno su mnogi već posložili u glavi oblike života slične zemaljskima – osim što bi bili nešto niži i zdepastiji – gravitacija je dvostruko veća od Zemljine.

Međutim, nije sve tako sanjalački. Planetarni sustav Kepler-452 je star. Ima 6 milijardi godina, dakle milijardu i pol je starije od našeg. Rekli smo kako je zvijezda Kepler-452 bliska našem Suncu, jednake temperature, ali je 20% svjetlija i 10% većeg promjera od našeg Sunca. U pitanju je star zvjezdani sustav, u kojemu zvijezda već emitira jače, a voda s planeta je vrlo vjerojatno već nestala. Prije možemo reći da je Kepler-452b nekada mogao podržavati život.

U najboljem slučaju – možda ima atmosferu tipa Venere i snažno izražen efekt staklenika. Naš poznati astronom i edukator, Korado Korlević kaže: “To nikako nije ‘nova Zemlja’. To je, u najboljem slučaju, nova Venera. Naime, tamo je temperatura toliko velika, najvjerojatnije nije ispod 450 stupnjeva Celzijevih, tako da, ako je nešto i postojalo, to je sve mrtvo. Mi ustvari, kada pričamo o toj Zemlji 2.0, gledamo u budućnost našeg planeta. Tako će Zemlja izgledati za milijardu godina, povećat će se drastično temperatura, izgubit ćemo oceane…“

Dakle, ovo je optimistično predviđanje o Kepler-452b, jer još uopće nismo sigurni da je u pitanju stjenovit planet! Koliko je teško ovakva predviđanja raditi – pa vidimo uostalom po drugom iznimno važnom istraživanju ovog ljeta – prvim snimkama planeta Plutona u visokoj rezoluciji. Ni u najluđim snovima astronomi nisu sanjali tako geološki zanimljiv svijet. A Pluton je udaljen 4 i pol svjetlosna sata. Ovdje govorimo o planetu udaljenom 1400 svjetlosnih godina, do kojega bi sadašnjim letjelicama trebalo brat-bratu 25 milijuna godina leta…

Odrađen je velik posao

Posao koji je odrađen i koji je doveo do otkrića Planeta Kepler-452b je ogroman. Do prije par desetaka godina nitko nije ni sanjao da će tako nešto biti moguće (ako imate kakvu stariju knjigu o astronomiji – provjerite). Ovo otkriće govori da postoje planete slične Zemlji u naseljivom području, govori da je moguće da takve planete imaju tekuću vodu i da se na njima možda i razvio život.

Buduća istraživanja će zasigurno ići u smjeru pronalaženja novih sličnih planeta, a onda i prema tome da se pokušaju detektirati plinovi koji bi mogli značiti postojanje života. Planet, na kojem postoje živi organizmi, trebao bi imati u svojoj atmosferi specifične plinove i omjere plinova.

U nekoj dalekoj budućnosti, prema ovim planetima, barem onim bližim, poletjeti će robotske sonde – pogonjene novim pogonskim sustavima koje će im omogućiti dolazak do drugih planetarnih sustava u roku od par stotina godina. A ako naša civilizacija ne uništi samu sebe – jednom će tamo krenuti i višegeneracijski brodovi. Ljudska civilizacija, ako bude dovoljno pametna, prvo će se širiti unutar Sunčevog sustava, a onda i dalje – jer kao i svako dijete, civilizacija da bi opstala mora napustiti kolijevku i krenuti prema novim svjetovima.

No, to je već područje kojim se bave SF-pisci. A mi se vratimo – čemu tako dramatična tiskovna konferencija NASA-e 23. srpnja.

Važni su novci – zato je tu zvučna tiskovna

Ako ste u Americi i još naslonjeni na državni budžet – ne možete kao u Hrvatskoj očekivati da će vam novci beskonačno dolaziti. Za svoje projekte se morate izboriti, firme to rade lobiranjem, a državne agencije tako da uvjere Amerikance kako je njihov rad vrijedan i koristan. Svemirski teleskop Kepler je pri kraju korištenja, cijeli ovaj pogon traženja novih planeta treba lijepe novce kako bi nastavio raditi – stoga je potrebno uvjeriti Amerikance kako se radi velik i važan posao, kako bi Amerikanci tražili od svojih političara da taj posao podrže.

Ukratko – da biste uspješno radili svemirska istraživanja danas je potrebno znati i marketing, a najaviti usred ljeta, doba kada baš i nema vijesti Zemlju 2.0 je odličan marketinški potez. Koji bi na jesen, kada Kongres bude razgovarao o novcu za državne agencije za narednu godinu mogao donijeti koji milijunčić za ovaj projekt. Koji će možda zaista naći potencijalnu Zemlju 2.0, oko nekog drugog sunca.

Ukratko – otkriće je važno, iznimno će pomoći budućim istraživanjima, pomoći će razumijevanju razvijanja planetarnih sustava, ali nije previše spektakularno.
 
 
(index.hr/uredio:nsp)

NASA je na konferenciji za medije potvrdila da je otkriven planet sličan Zemlji. Teleskop Kepler lansiran je u ožujku 2009. godine, a dosad je otkrio više od 1000 planeta u svemiru
“Danas, tisućama otkrića kasnije astronomi su na pragu pronalaska nečega o čemu su ljudi sanjali tisućama godina – druge Zemlje“, napisala je NASA u priopćenju uoči konferencije.

Na konferenciji se javnosti obraćaju bivši astronaut i suradnik u NASA-inoj Upravi za znanstvene misije John Grunsfeld, analitičar podataka sa super-teleskopa Kepler u NASA-inom centru Ames Jon Jenkins, znanstvenik s instituta SETI Jeff Coughlin i profesor astrofizike s Cambridgea Didier Queloz.

“Otkriće pogađa u samo središte onog što mi u NASA-i radimo. Jesmo li sami u svemiru? Danas ćemo napraviti mali korak u odgovaranju na to pitanje. Zadaća teleskopa Kepler je otkriti planet unutar naseljive zone na kojem postoji voda”, rekao je John Grunsfeld.

“Kepler radi tako da prati svjetlost zvijezda. Kad planet prođe ispred zvijezde, nastane tamna točka u svjetlosti. Tako on primjećuje i otkriva nove planete. Današnja objava ne temelji se samo na otkrićima Keplera, već ju je potvrdio i Hubbleov teleskop i drugi napredni opservatoriji na Zemlji”, pojasnio je.

“Druga Keplerova misija bit će lansirana 2017. godine, a fokusirat će se na susjedne zvijezde i planete koji bi mogli biti naseljivi”, dodao je.

Kepler 452B je star šest milijardi godina

“Danas objavljujemo pronalazak planeta koji je jako blizak rođak Zemlje. Zasad najbliži. To je Zemlja 2.0″, rekao je.

Nakon njega riječ je preuzeo Jon Jenkins.

“Sa zadovoljstvom otkrivamo Kepler 452B. On je 1,5 puta veći od Zemlje pa je vjerojatno stjenovit. Osim toga, idealne je udaljenosti od svoje zvijezde pa je vjerojatno naseljiv. Veličina njegove orbite jako je slična Zemljinoj, a njegov sunčev sustav vrlo je sličan našem. Kepler 452B je star šest milijardi godina te prima deset posto više energije od svoje zvijezde nego Zemlja od Sunca”, rekao je.

“Proveo je milijarde godina u naseljivoj zoni svoje zvijezde, što znači da na svojoj površini može održavati život, ili je to mogao u nekom trenutku u svojoj povijesti. Godina na Kepleru 452B iste je duljine kao ona na Zemlji. Planeti slični Kepleru 452B su česti u galaksiji”, dodao je.

Sljedeći se javnosti obratio Jeff Coughlin, koji je govorio o kompleksnim analizama podataka sa super-teleskopa Kepler.

U 20 godina otkrivene tisuće planeta

“U ovoj misiji mogli smo analizirati mnogo više podataka nego prije, zahvaljujući razvoju računala”, rekao je.

“Je li ovo kraj otkrića? Ne, dovraga”, rekao je tijekom dijela govora kojeg je posvetio dosadašnjim Keplerovim otkrićima.

Didier Queloz prisjetio se da se ove godine obilježava 20 godina od otkrića prvog planeta izvan Sunčeva sustava. “U samo dva desetljeća otkrili smo tisuće planeta”, naglasio je.

Nakon toga došao je red na pitanja javnosti, a prvo je bilo kako je NASA surađivala s geolozima u otkrivanju svojstava novog planeta.

“Geolozi su promatrali podatke i utvrdili da postoji mogućnost da na površini planeta postoje aktivni vulkani. Kepler 452B je prvi stjenoviti možda naseljivi planet uz zvijezdu sličnu Suncu”, rekao je Coughlin.

Moguća je i fotosinteza

“Svjetlost s Keplerove zvijezde vrlo je slična onoj sa Sunca pa bi biljke mogle održavati fotosintezu na isti način”, dodao je Jenkins.

Sljedeće pitanje bilo je bismo li mogli preživjeti gravitaciju na planetu.

“Mogli bismo se prilagoditi i tijekom generacija postati jači. Ljudi se mogu prilagoditi na jaču silu, napravljeni su tako da to mogu. Ljudsko tijelo ima nevjerojatno sposobnost da samo sebe popravi, tako da bi se s vremenom ljudi mogli prilagoditi”. istaknuo je Jenkins.

“Ovaj planet je najsličniji Zemlji od svih koje smo pronašli. Sav život na Zemlji ovisi o fotosintezi biljaka, a Kepler 452B prima više energije od zvijezde, pa je moguće da biljke mogu opstati. On je najbliža stvar nečemu što bi netko mogao zvati domom.”, dodao je.

Otkrio je i da se nalazi 1400 svjetlosnih godina od nas te da prijeđe put oko zvijezde za 385 dana.

Znači znanstvenici vide ono što se događalo na planeti prije 1400 godina!

Coughlin je dodao da počinju uviđati da 25 posto zvijezda u našoj galaksiji ima planete oko sebe, a mali stjenoviti planeti poput Zemlje vrlo su česti. Trenutno postoji 12 planeta na kojima možda postoje uvjeti u kojima bi Zemljani mogli živjeti. Na Kepleru možda postoji i voda, aktivni vulkani i biljke koje obavljaju fotosintezu.

Publiku je zanimalo možemo li otputovati na Kepler 542B.

“To je prvi korak čovječanstva, vi i ja možda nećemo putovati na te planete, ali naša djeca i unuci hoće. To nam pruža nešto čemu možemo stremiti. Generacija iza nas možda će doći tamo”, rekao je Coughlin.

Kad ćemo moći poslati sondu ili kameru na novi planet sljedeće je postavljeno pitanje.

“To je teško pitanje. To ćemo učiniti čim na to tehnologija bude dopuštala. Letjelici bi, čak i da putuje brzinom svjetlosti, do tamo trebala desetljeća (do nove Zemlje 2.0 1400 godina putovanja). No možemo mnogo toga vidjeti putem teleskopa, koji su bliže Zemlji. Mogli bismo napraviti prve primitivne karte tog planeta sličnog Zemlji”, naglasio je Jenkins.

Postoje li dokazi da postoji život na tom planetu bilo je sljedeće pitanje.

“Ne, ne postoje. Keplerov posao je stvaranje slika planeta, on ne može toliko temeljito pregledavati planet. Za to je potrebna napredna tehnologija i instrumenti koji bi vjerojatno morali biti u orbiti. Kepler nam otkriva postoje li drugi svjetovi, a mi potom možemo tražiti biološke tragove i znakove života drugim oruđima”, rekao je.

Sve što trebate znati o NASA-inom otkriću nove Zemlje

NASA-ini znanstvenici ovog su objavili otkriće Keplera 452b, od jučer poznatog i kao “Zemlja 2.0″, zemljolikog planeta u našoj galaksiji.

Nakon godina analiziranja podataka skupljenih s teleskopa Kepler i još više analiza i rada ovdje na Zemlji, znanstvenici su potvrdili postojanje ovog udaljenog egzoplaneta, koji je najsličniji Zemlji od svih dosad otkrivenih, piše Independent. Iako je on predaleko da bi ga se snimilo, napredna NASA-ina tehnologija omogućila nam se da saznamo iznenađujuće veliku količinu informacija o ovoj “novoj Zemlji”. Evo što sve trebate znati, sažeto na jednom mjestu.

To je najsličniji planet Zemlji dosad otkriven

Na početku konferencije John Grunsfeld iz NASA-e kazao je: “Danas objavljujemo otkriće egzoplaneta koji je, koliko mi to možemo zaključiti, daleki Zemljin rođak. Dosad najsličniji. To je Zemlja 2.0″. Sve kod Keplera 452b, od veličine, dužine godina, procijenjenih uvjeta na površini, vrlo je slično Zemlji.

Godine na Kepleru 452b gotovo su iste dužine kao i na Zemlji

Godina na novootkrivenom planetu, vrijeme koje joj je potrebno da se okrene oko svoje zvijezde Kepler 452, traje 385 dana, samo 20 dana duže nego kod nas na Zemlji.

To ju uvelike razlikuje od godina na drugim planetima, bližima Zemlji. Godina na Veneri traje 88 zemaljskih dana. Godina na Neptunu, najdaljem u našem solarnom sustavu, traje 185 zemaljskih dana.

Proveo je milijarde godina na optimalnoj nastanjivoj udaljenosti od svoje zvijezde

Kepler 452, zvijezda planete, otprilike je 1,5 milijardi godina starija od Sunca. Ako je planet preblizu svojoj zvijezdi, na njemu će biti prevruće za život. Ako je predaleko, bit će prehladno. Kepler 452b je na savršenoj udaljenosti od svoje zvijezde već milijardama godina. Prema Jonu Jenkinsu, analitičaru podataka s Keplera, to znači da je moguće da na njegovoj površini postoji život ili da je on postojao u nekom trenutku u povijesti.Mogao bi imati vulkane i vodu na površini

Kepler 452b moguće je temperature koja dozvoljava tekućoj vodi da postoji na površini, a koliko je poznato ljudskoj rasi, to je ključno za razvoj života. Prema tvrdnjama Johna Coughlina, istraživača iz SETI Instituta, tim za Kepler surađivao je s geolozima kako bi se otkrio izgled planeta. S obzirom na veličinu i starost, velika je mogućnost da je planet stjenovit, što znači da možda ima i sustav vulkana ispod površine.

Ljudi bi potencijalno mogli preživjeti jaču gravitaciju Keplera 452b

Novi planet je nešto veći od Zemlje, a procjenjuje se da ima dvostruko veću gravitacijsku silu od Zemlje. Ipak, prema tvrdnjama znanstvenika, to ne znači da tamo ne može postojati život. Jon Jenkins kazao da je bi se ljudi mogli “prilagoditi” gravitaciji te postati “zdepastiji za nekoliko generacija”.

“Ljudi se već prilagođavaju velikim teretima. Ljudsko tijelo ima nevjerojatnu mogućnost ‘popraviti’ sebe, tako da bi se s vremenom definitivno mogli prilagoditi”.

Biljkama atmosfera pogoduje

Zvijezda planete, Kepler 452, malo je veća od našeg Sunca. Dodatno svjetlo i toplina koje planet prima od zvijezde ne samo da znači da je planet topliji od Zemlje, već i da je biljni svijet vjerojatno razvijeniji. A budući da fotosinteza proizvodi zrak koji udišemo, to znači da temelj za razvoj života postoji. Jon Jenkins kazao je: “Sunce je vrlo slično našem, biljke bi mogle na isti način obavljati fotosintezu. Jako bi sličilo na dom”.

Čak bismo mogli i pocrniti

Dr. Daniel Brown, astronom sa Sveučilišta Nottingham Trent, kazao je: “Kepler 452b prima isti spektar i intenzitet svjetla kao i mi na Zemlji. To znači da bi biljke s našeg planeta mogle tamo rasti ako je stjenovito i ima atmosferu. Čak biste mogli i lijepo pocrniti, kao da ste bili na godišnjem”. (???)

Provodi se još puno istraživanja u kojem će biti potvrđeno bi li išta moglo preživjeti na Kepleru 452b.

Nažalost, trenutno je nemoguće tamo doći

Kepler 452b je topao, moguće vlažan, i mogao bi biti dom biljkama, ali – udaljen je 1400 svjetlosnih godina.

Da se letjelica koja nosi ljude kreće brzinom kao NASA-ini Novi horizonti, da tamo stignu trebalo bi im oko 25,8 milijuna godina. Dakle, ne preostaje nam ništa drugo nego brzo smisliti brže letjelice.

Još samo da sletimo na Mjesec, i avantura može krenuti…

 
 
(index.hryoutube/uredio:nsp)

Ne budite zavedeni! Svemirska agencija nacističkih korijena NASA, još jednom šalje u medije signale o pronalasku vanzemaljaca, dok je na Zemlji kriza sve dublja, bijesne ratovi i glad.

NASA-ini stručnjaci uvjereni su kako je vrlo malo vjerojatno da smo sami u svemiru, te da smo vrlo blizu pronalaženju života izvan Zemlje, moglo se čuti na NASA-inom panelu o potrazi za životom u svemiru.

Mislim da ćemo u idućih 20 godina saznati da nismo sami u svemiru, rekao je astronom Kevin Hand.

Ove godine, NASA-in svemirski teleskop Kepler otkrio je nekoliko ozbiljnih kandidata za laskavu titulu ‘Nove Zemlje’ – planeta veličinom nalik našem, koji orbitiraju zvijezde nalik našoj na udaljenosti koja bi mogla omogućiti postojanje tekuće vode na površini.

Astronomi misle da je vrlo vjerojatno da baš svaka zvijezda u našoj galaksiji ima najmanje jednu planetu, rekla je profesorica planetarnih znanosti i fizike Sara Seager, s Massachusetts Institute of Technology.

Oko sto milijuna svjetova samo u našoj galaksiji moglo bi imati oblike života, ai to prema “konzervativnom” predviđanju znanstvenika NASA. U stvarnosti, moglo bi da ih ima mnogo više, pa naš kontakt s njima u skoroj budućnosti djeluje neminovan.

NASA u početku nije imala temelje istraživanja svemira već u obrani Amerike kroz program “Ratovi zvijezda”

Svemirska agencija tvrdi da ćemo uspjeti pronaći dokaze vanzemaljskog života u narednih 20 godina, ali da su velike šanse da će to biti izvan našeg Sunčevog sustava.

Tijekom javnog obraćanja u Washingtonu, predstavnici agencija predstavili su planove potrage za životom u svemiru, piše “Daily Mail”.

Da li vjerujemo u život izvan Zemlje? Usudio bih se reći da većina mojih kolega ovdje smatra da je nemoguće da su u beskonačnim bespućima svemira ljudi potpuno usamljeni – rekao je bivši astronaut i administrator NASA Charles Bolden.

Znanstvenici već desetljećima pokušavaju naći bilo kakav dokaz života s nama bliskim nebeskim tijelima.

Na primjer, astronom Kevin Hend nedavno je rekao da postoji mogućnost da određeni oblici života postoje na Jupiterovom mjesecu Europi.

Međutim, na nedavnom panelu je raspravljano isključivo o oblicima života izvan Sunčevog sustava.

Astronomi misle da postoji velika vjerojatnost da svaka zvijezda u Mliječnom putu ima barem jedan planet. Nekada u bliskoj budućnosti, ljudi će moći pokazati na nebo i kažu: “Ova zvijezda ima planet poput Zemlje” – kaže Sara Seeger, profesor planetologije i fizike Tehnološkog instituta u Massachusettsu.

NASA je prvi put počela proučavati planetarne sustave drugih zvijezda iz opservatorija na Zemlji. Zatim je lansirala svemirske teleskope Hubble, Spitzer i Kepler.

Ovi teleskopi imaju mogućnost da odrede da li su planete na pravoj udaljenosti od zvijezde i da li imaju tekuću vodu, što je ključni “sastojak” života koji poznajemo.

To nisu snovi – mi u NASA se time bavimo – rekao je John Grunsfeld, astronaut i jedan od administratora Direktorata za znanstvene misije u Washingtonu.

Tijekom vremena predviđenog za pitanja, pokrenula se i omiljena tema svih teoretičara zavjera: “Ako znanstvenici otkriju život na drugoj planeti, da li će vlada SAD dozvoliti da to svi saznaju?”

Naravno da bi! Zamislite koliko bi to bilo uzbudljivo. Željeli bismo da objavimo tu vijest što prije kako bi svi mogli podijeliti naše uzbuđenje – odgovorila je Ellen štofani, glavna znanstvenica u NASA-i.

Međutim, pronaći Zemljinu “blizanku” vrlo je težak zadatak zato što bi takva planeta, ako postoji, odašiljala slabe signale. Mašine sposobne za ovako nešto NASA koristi tek od nedavno, tako da bi prvi rezultati trebali biti poznati uskoro.

NASA-ino planiranje susreta sa vanzemaljcima se ne može naravno staviti niti u snove, no u naučno-fantastične filmove, sa sigurnošću možemo reći, da može. NASA-inim izmišljotinama i distrakcijama u ovom ekonomski nestabilnom razdoblju, nema kraja.

Ono jedino što NASA planira je hologramski kontakt sa vanzemaljcima pod nazivom “Blue Beam Project“, znači iluzija, koje će ljudi vidjeti kao stvarnu. Nakon lažnog iskrcavanja na mjesec, slijedi li napokon hologramski kontakt sa vanzemaljcima? Ono što znamo je da NASA-ina kampanja u medijima ne prestaje….
 

 
(vestinet, jutarni, youtube.com/uredio: nsp)