“Dug život uopće nije dar Božji – nego kazna”, kaže dugovječna ruskinja

Ruskinja, koja je najstarija živa osoba na Zemlji u dobi od 128 godina, kaže da tajna dugog života leži u svakodnevnom konzumiranju fermentiranog mlijeka.

Koku Istambulova je već imala 27 godina kada je zadnji car Nikola II. bio prisiljen se odreći svog prijestolja u ožujku 1917. godine. Imala je 55 godina kada je Drugi svjetski rat završio 1945., i 102 godine kada se Sovjetski Savez 1991. godine srušio.

Koku kaže da mrzi jesti meso, ali voli piti fermentirano mlijeko. Prema zdravstvenim stručnjacima, fermentirano mlijeko sadrži visoke razine vitamina B12, kalcija, magnezija, vitamina K2, biotina, folata, enzima i probiotika.

Podsjeća se kako su tijekom rata “zastrašujući” nacistički tenkovi prolazili pokraj njezine obiteljske kuće.

Ona i njezina obitelj kasnije su deportirani zajedno sa cijelim češenskim narodom u Sibir od strane Staljina koji ih je optužio za suradnju sa nacistima.

Na pitanje kako je tako dugo živjela, Koku, iz sela u Čečeniji, rekla je novinaru: “To je bila Božja volja. Nisam učinila ništa da se to dogodi.

“Vidim kako ljudi treniraju sport, jedu nešto posebno, održavaju se fit, ali nemam pojma kako sam do sada živjela tako dugo.”

A je rekla: “Nisam imala niti jedan sretan dan u životu. Uvijek sam radila teško, kopajući u vrtu. Umorna sam.”

“Dug život uopće nije dar Božji – nego kazna.”

Rođaci kažu da je prije pet godina izgubila jedinu živu kćer Tamaru koja je bila živa do njezine 104 godine.

Ona je sposobna samu sebe hraniti hraniti i hodati, ali njezin vid polagano degradira.

Koku kaže: “Preživjela sa ruski građanski rat (nakon boljševičke revolucije), Drugi svjetski rat, deportaciju naše nacije 1944. godine i dva čečenskog rata.

“A sada sam sigurna da moj život nije bio sretan. Sjećam se tenkova Nijemaca koji su prolazili pored naše kuće. Bilo je zastrašujuće.”

“Kad smo bili u egzilu – živjeli smo i u Sibiru – ali u Kazahstanu smo osjetili kako nas Kazahstanci mrze.”

“Svakog sam dana sanjala o povratku kući.”

“Rad u mom vrtu pomogao mi je da se riješim svojih tužnih misli, ali moja je duša uvijek htjela kući.”

Ona nije govorila o svojoj obiteljskoj tragediji, ali je izgubila nekoliko djece, uključujući i sina u dobi od šest godina.

Podsjetila je kako su muslimanska ograničenja na odjeći olakšana nakon kraja vladavine cara pod sovjetskom vladavinom.

Koku je dodala: “Odgajani smo po vrlo strogim pravilima i bili smo vrlo skromni u našoj odjeći.”

“Sjećam se da me je baka istukla i ukorila jer je moj vrat bio vidljiv.”

“A onda su došla sovjetska vremena i žene su brzo počele nositi otvoreniju odjeću.”

Njezino je omiljeno mjesto je izvan kuće gdje sjedi po ljetu na starom krevetu, u sjeni stabla.

Rekla je: “Gledajući unatrag na svoj nesretni život, želim da sam umrla kad sam bila mlada. Radila sam teško cijeli svoj život.”

“Nisam imala vremena za odmor ili zabavu. Ili smo kopali zemlju, ili sadili lubenice.”

“Kad sam radila, dani su prolazili brzo jedan po jedan.”

“A sada ne živim, samo se povlačim.”

Dužnosnici kažu kako su svi njezini dokumenti izgubljeni tijekom drugog rata u Čečeniji od 1999. do 2009. godine.

Mirovinski fond koji predstavlja državno tijelo tvrdi da u Rusiji ima 37 osoba starijih od 110 godina, ali sve ove tvrdnje, uključujući Koku, nemoguće je potvrditi zbog nedostatka pouzdanih zapisanih podataka o rođenju ili iz ranijeg djetinjstva.

Većina živi,​ poput Koke, u Kavkazu, koji ima dugu povijest dugovječnih ljudi.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vrhovni zapovjednik ISIS-a, za kojeg se mislilo da je ubijen od strane američkih snaga, nedavno se pojavio na videu u Iraku, što pokazuje da je itekako živ i zdrav

Unatoč tvrdnjama američke vlade da su ubili ISIS-ovog operativca Abu Omar al-Shishani u ožujku prošle godine, zapovjednik je uhvaćen na kameri u iračkom gradu Fallujah na bojnom polju u borbi protiv iračke vojske.

Crveno-bradati gruzijski veteran bio je prijavljen mrtav nekoliko puta; nedavno u ožujku prošle godine, kada je Pentagon objavio da je al-Shishani poginuo u napadu u blizini grada al-Shaddadi u istočnoj Siriji.

Al-Shishani, izvorno Tarkhan Tayumurazovich Batirashvili, služio je u gruzijskom vojsci tijekom rusko-gruzijskog rata. Nakon što je otpušten iz gruzijske vojske, pridružio se radikalnim militantima koji se bore protiv sirijskog predsjednika Bashar Assada u sirijskom ratu.

Batirashvili je vodio vojsku Jaish al-Muhajireen Wal-Ansara (vojsku iseljenika i simpatizera) u sjevernom Aleppu; grupi ultrakonzervativnih boraca većinom iz Čečenije i sa Kavkaza.

Kasnije se pridružio redovima samoproglašene islamske države Iraka i Sirije (ISIS) i postao emir sjeverne Sirije i član Shura vijeća.

Između 2014. i 2016, bilo je prijavljeno u medijima da je Al-Shishani ubijen i zarobljen 10 puta; što se sve pokazalo da je neistina. (izvor)

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Azerbajdžan i Armenija su na rubu još jednog sukoba. Ovog puta zbog hrane, i ulog je zaista veliki

Erevan optužuje Baku za krađu recepta za tradicionalni specijalitet – tamošnje dolme, nama mnogo poznatije kao sarme.

Azerbejdžansko Ministarstvo kulture i turizma sprema se recept za dobro poznato jelo na Balkanu, Kavkazu, Bliskom istoku i u središnjoj Aziji, uvrsti na Unescovu listu kulturne baštine, izjavio je Abulfas Garajev, ministar kulture i turizma Azerbejdžana.

“Nije tajna ni za koga da susjedna zemlja (Armenija) ne samo da ima pretenzije na azerbejdžanski teritorij, već pokušava prisvoji i našu kulturu, uključujući nacionalnu kuhinju”, rekao je Garajev.

Ministar je dodao da je Armenija ranije pokušala prisvojiti i tamošnji beskvasni kruh. Drskost Erevana ne poznaje granice i sada pokušava prisvojiti dolmu, koja pripada turskoj kulturi, rekao je Garajev.

“Oni (Armenci) tražili su uključivanje beskvasnog kruha u Unescovu listu kulturne baštine. Zar to nije prisvajanje?”, Rekao je azerbajdžanski ministar.

Azerbajdžan je zato, u cilju zaštite svoje kulturne baštine, poslo aplikaciju u UNESCO, objasnio je on.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Krajnji cilj SAD je spriječiti bilo kakvu alternativu, tj. euroazijske integracije. Zato je uništenje Rusije strateški cilj

Krajnji cilj SAD i NATO je podijeliti (balkanizirati) i pacificirati (finlandizirati) Rusku Federaciju, najveću zemlju na svijetu, čak i uspostaviti temelj za vječitu nestabilnost (somalizaciju) diljem Rusije ili barem jednog dijela ostatka postsovjetskog prostora, kako je učinjeno na Bliskom istoku i u Sjevernoj Africi.

Budućnost Rusije – ili više Rusija, koje bi ustvari bile mnogo slabih i podijeljenih društava – bio bi deinstrijaliziran, siromašni prostor, bez ikakvih obrambenih kapaciteta i strukture za eksploataciju resursa. Bila bi to zemlja koju Washington i njegovi NATO saveznici vide u demografskom padu.

PLANOVI IMPERIJE ZA KAOS U RUSIJI

Raspad Sovjetskog saveza nije bio dovoljan za Ameriku i NATO. Krajnji cilj SAD je spriječiti bilo kakvu alternativu s europskog i azijskog prostora, tj. da spriječe euroazijske integracije. Zato je uništenje Rusije jedan od njihovih strateških ciljeva.

Takvi ciljevi Washingtona bili u jeku tijekom sukoba u Čečeniji. Isti ciljevi su bili očigledno na sceni tijekom Euromajdana u Kijevu. Zapravo, prvi korak ka razvodu Rusije i Ukrajine je raspad SSSR i sprječavanje svakog pokušaja da se ponovo ujedini. Poljsko-američki intelektualac Zbigniew Brzezinski – koji je bio savjetnik predsjednika Cartera za državnu sigurnost i koji se bavio sovjetskom invazijom na Afganistan – isticao se u zalaganju za dezintegraciju i devoluciju Rusije.

On je predviđao da će “decentralizirana Rusija biti manje imuna na imperijalističke težnje”. [1] Drugim riječima, ako bi Amerika podijelila Rusiju, Moskva ne bi bila na razini tog izazova.

U tom kontekstu Brzezinski također kaže: “Neujedinjenoj Rusiji, sastavljenoj od europskog dijela Rusije, Sibirske republike i Dalekoistočne republike, bilo bi bolje da razvije gospodarske odnose s Europom i novim državama Istočne i Središnje Azije, čime bi ubrzali vlastiti razvoj”. [2]

Ovo mišljenje ne dolazi od nekog prosječnog akademika, koji tek tako sije svoja razmišljanja. Ovi stavovi imaju podršku vlade i svoje kultivirane pristalice. Odraz toga može se vidjeti u nastavku teksta.

DRŽAVNI MEDIJI SAD I BALKANIZACIJA RUSIJE

Dmitrij Sinčenko je na temu podjele Rusije 8. rujna objavio članak pod naslovom Čekajući Treći svjetski rat – kako će se svijet promijeniti. [3] Sinčenko je bio uključen u Euromajdan i njegovu organizaciju, pa i u “Sveukrajinsku inicijativu”.

Zagovara etnički nacionalizam, teritorijalno širenje Ukrajine na račun susjeda, oživljavanje GUAM (Organizacija za demokratski i ekonomski razvoj, proamerička grupacija koju čine Moldavija, Gruzija, Ukrajina i Azerbajdžan) i, ​​za kraj, pridruživanje Ukrajine NATO-u i napad na Rusiju kako bi se unaprijed osujetili vanjskopolitički planovi Moskve. [4]

Treba napomenuti da GUAM nema nikakve veze s demokracijom čim je Azerbajdžan uključen u projekt, već služi kao protuteža ruskoj Zajednici Nezavisnih Država (ZND).

Sinčenko svoj članak počinje lekcijom iz povijesti, navodeći da je SAD svoje neprijatelje, kako bi ih ocrnili, etiketirao kao “osovinu zla”. Podsjeća kako je George Bush tim izrazom obuhvatio Irak, Iran i Sjevernu Koreju. Zatim je John Bolton, bivši Bushov veleposlanik u UN, popis proširio na Siriju, Libiju i Irak, da bi odmah poslije njega Condoleezza Rice, bivša Bushova šefica State Departmenta, uključila i Bjelorusiju, Zimbabve i Mianmar (Burmu).

Na kraju su predložili da tom popisu doda i Rusija kao centar svih odmetničkih država. Sinčenko dalje tvrdi da je Rusija odgovorna za sve sukobe na Balkanu, Kavkazu, Bliskom Istoku, Sjevernoj Africi, Ukrajini i jugoistočnoj Aziji.

Optužuje Rusiju da je planirala invaziju na baltičke zemlje, Kavkaz, Poljsku, Moldaviju i, što je još smješnije, na dva njena najbliža vojna saveznika Bjelorusiju i Kazahstan. Kako se u naslovu teksta namjerno implicira, Rusija otvoreno provocira Treći svjetski rat.

Ova fikcija nije predstavljena u svim američkim medijima, ali jeste u državnim. Tu prognozu je također objavila ukrajinska podružnica radija Slobodna Europa, koji je američko propagandno sredstvo u Europi i na Bliskom Istoku, kojim su se rušile vlade.

Jezivo je što se u tekstu pokušavaju predstaviti scenariji za Treći svjetski rat. Odvratno ignorirajući scenarij upotrebe nuklearnog i oružja za masovno uništenje, autor samo nježnije oslikava veliki rat, koji će ispraviti političku kartu svijeta. Autor i radio Slobodna Europa su narodu Ukrajine poručili da je rat “dobar za njih” i da će im se pod nogama stvoriti neka vrsta utopijskog rata, čim bukne rat u Rusiji.

Članak se vrlo lijepo uklapa u konture prognoze Brzezinskog za Rusiju, Ukrajinu i euroazijska prostranstvo. Prognoze su da će se Rusija raspasti, a Ukrajina postati dio proširene Europske unije u koju će ući Armenija, Azerbajdžan, Libanon, Izrael, Bjelorusija i Grenland kao danski protektorat, a formirat će se konfederacija država na Kavkazu i na Mediteranu.

Ovo drugo će biti Mediteranska unija, koja će obuhvatiti Tursku, Siriju, Egipat, Libiju, Tunis, Alžir, Maroko, kao i Zapadnu Saharu, koja je pod marokanskom okupacijom. Ukrajina je dakle predstavljena kao dio EU. I Ukrajina će tako postati dio francusko-njemačko-poljsko-ukrajinskog koridora, koji je Brzezinski predlagao još 1997. kako bi se izazvali Rusija i njena ZND. [5]

NOVI IZGLED AZIJE I MAPA PODIJELJENE RUSIJE

Podjelom Ruske Federacije bi se, naglašava Radio Slobodna Europa, svako suparništvo Washingtona i Moskve zauvijek okončalo. Najironičnije je to što se navodi da će se tek uništenjem Rusije stvoriti multipolarni svijet, bez obzira što će Amerika biti najjača sila, ali, pored EU, i vidno oslabljena nakon rata s Rusijom.

Tekst prate i dvije karte koje ocrtavaju euroazijski prostor i svijet nakon uništenja Rusije. Štoviše, ni autor ni njegove dvije karte ne pokazuju promjenu granica na Krimu, označavajući ga kao ukrajinsku zemlju, a ne rusku.

Od zapada ka istoku, napravljene su sljedeće promjene u geografiji Rusije:

- Rusku oblast Kalinjingrad će anektirati Litva, Poljska ili Njemačka. Kako god da bude, ona će postati dio proširene Europske unije;

- Istočna (ruska) Karelija, uz Sanktpeterburšku i Lenjingradski, zatim Pskovsko, Novgorodsko i Murmansko područje će biti pod utjecajem Finske, ili će možda čak biti dio Velike Finske. Iako je u pisanoj formi, Arhangelsko područje je navedeno kao dio te cjeline, na karti se to ne vidi, vjerojatno greškom;

- Južna administrativna područja Sebeški, Pustoškinski, Neveljski i Usvjatski, kao i zapadna administrativna područja Demidovski, Desnogorsk, Duhovčinski, Kardimovski, Kislaviški, kao i cijela Smolenska oblast i centralno administrativno područje, biti će uključeno u Bjelorusiju. Dijelovi Smolenske oblasti biće nova granica između Bjelorusije i pokidane Rusije;

- Kavkaski konfederaciju, koja će biti pod utjecajem EU, činiti će Sjeverni kavkasko federalno područje, koje će sačinjavati republike Dagestan, Čečenija, Sjeverna Osetija – Alanija, Stavropolj – Kraj, kao i Karakaj-cerkeske i Kabardino-Balkarska republika;

- Cjelokupni Južno federalno podruje Rusije, dakle Volgogradska, Rostovska i Astrahanska oblast, kao i republike Kalmička, Edgeja i dr., će ući u sastav Ukrajine. To znači da će Ukrajina dijeliti granicu s Kazahstanom i da će Rusiji biti uskraćeni resursi Kaspijskog mora i granica sa Iranom;

- Ukrajina će također preuzeti Belgorod, Kursk, Brijansk i Voronjež, odnosno najnaseljeniji dio Rusije;

- Sibir i Daleki istok će se također otcjepiti od Rusije. U tekstu se dalje navodi da će Sibir i veći dio Dalekog istoka potpasti pod kineski utjecaj ili će, zajedno s Mongolijom, postati dio NR Kine, sve osim Sahalina;

- Rusija gubi i Sahalin (ili Karafuto na japanskom) i Kurilski otoci, koja se uključuju u Sahalinsku oblast. Taj dio anektira Japan.

Na svom blogu je Sinčenko postavio tekst par dana prije nego što ga je Radio Slobodna Europa objavila. [6] Tamo je još jedna slika koja i nije vrijedna pogleda – Rusija koju su rastrgli njezini susjedi. [7]

Tekst prate i dvije karte koje ocrtavaju euroazijski prostor i svijet nakon uništenja Rusije. Štoviše, ni autor ni njegove dvije karte ne pokazuju promjenu granica na Krimu, označavajući ga kao ukrajinsku zemlju, a ne rusku.

SVIJET NAKON TREĆEG SVJETSKOG RATA

Druga mapa oslikava svijet nakon Trećeg svjetskog rata, gdje se vidi nekoliko nadnacionalnih država. Japan je jedini izuzetak.

Druga mapa i nadnacionalne države se mogu ovako opisati:

- Kao što je spomenuto, EU se proširila i ima kontrolu na periferiji, na Kavkazu, u Jugozapadnoj Aziji i Sjevernoj Africi. To se sve događa u sklopu NATO Partnerstva za mir na terenu Mediterana, kao dijalog koji se odvija na političkom i vojnom razini. To će biti plod Istočnog i Euromediteranskog partnerstva Europske unije, također na vojno-političkoj razini;

- SAD će stvoriti nadnacionalni entitet čija će baza biti Sjeverna Amerika. Tu se uključuju Kanada, Meksiko, Guatemala, Belize, El Salvador, Honduras, Panama, Nikaragva, Kostarika, Kolumbija, Venezuela, Gvajana (Francuska Gvajana, Surinam, Gvajana) i čitavi Karibi;

- Od zemalja koje ne proguta Amerika će formirati svoju državu u užem dijelu Južne Amerike, gdje će dominirati Brazil;

- Neku vrstu entiteta u jugozapadnim Azijskom bloku će formirati Afganistan, Pakistan, Irak, Iran, Jordan, Saudijska Arabija, Kuvajt, Bahrein, UAE, Jemen i Oman;

- Isto to će se dogoditi u Južnoj Aziji, gdje će se udružiti Indija, Šri Lanka, Bangladeš, Mianmar, Nepal, Butan i Tajland;

- U regiji Australije i Oceanije će se okupiti Filipini, Malezija, Indonezija, Singapur, Brunej, Istočni Timor, Papua Nova Gvineja, Novi Zeland, kao i pacifička otoka. Državom će dominirati Australija;

- Pošto će Sjeverna Afrika biti pod kontrolom EU, ostatak Afrike će se ujediniti pod vodstvom Južne Afrike;

- Superentitet Istočne Azije će se sastojati od dijelova Rusije, Indokine, Kine, Korejskog poluotoka, Mongolije i postsovjetske središnje Azije. Tu će prevladati Kinezi i vladat će se iz Pekinga.

Iako se članak koji je Slobodna Europa objavila na prvi pogled može okarakterizirati kao neostvariv, trebalo bi prvo postaviti određena pitanja. Prvo, odakle autoru takve ideje? Da li je taj plan za budućnost skovao netko iz SAD ili EU, izravno ili neizravno?

Drugo, odakle je autor prikupio informacije kad je stvorio ovakvu viziju svijeta poslije rata? Autor se svakako oslonio na nacrt podjele Rusije od Brzezinskiog.

Tekst uključuje karte na kojima periferija EU počiva na prostorima Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka i Kavkaza. I ti prostori su obojeni svijetlo plavom, a ne tamnijom nijansom, kojom je obilježena EU. Iako se članak Slobodne Europe definitivno odbacuje, ne treba zaboraviti da Japan i dalje traži Sahalinsku oblast i da su SAD, Turska i Saudijska Arabija podržavale separatističke pokrete u Južnom federalnom i Sjevernom kavkaskom području.

UKRAJINIZAM

Radio Slobodna Europa izvještava u duhu ukrajinizma, koji i nije vrijedan spomena. Ali Nacije su izgrađene tako što su ih gradili i održavali kolektivi i pojedinci koji su stvoreni za tako nešto. Postoje makinacije kojima se pokušavaju izgraditi ili srušiti nacije i grupe na postsovjetskom prostoru i Bliskom Istoku.

To se može nazvati “plemenskom manipulacijom” u sociološkom i antropološkom žargonu ili, u političkom žargonu, ispadanje iz Velike Igre. U tom kontekstu, ukrajinizam su podržvali antiruski elementi više od sto godina, prvo pod okupacijom Austrijanaca i Nijemaca, zatim Poljaka i Britanaca, a danas Amerike i NATO-a.

Ukrajinizam je ideologija, koja zahtijeva novi pogled na krivotvorenu povijest, u kojoj se na Ukrajince gleda kao na odvojenu naciju. Ukrajinizam je politčki projekt, u kojem se teži da se negira povijesna jedinstvenost istočnih Slavena, kao i geografski korijeni i povijesni kontekst između Rusa i Ukrajinaca. Drugim riječima, ukrajnizam traži da se prestane tražiti razlika između Rusa i Ukrajinaca zato što su ta dva naroda različita već sama po sebi.

* * *

Rusija se uvijek nastojala dignuti iz pepela, o čemu može svjedočiti povijest. Bilo kako bilo, Rusija će se održati. Dok god različiti narodi Rusije budu stajali pod jednom zastavom za svoju domovinu, njima nitko neće moći ništa. Rusija je preživjela katastrofalne ratove i invazije. I nadživjela je svakog neprijatelja. Karte i granice mogu mijenjati, ali Rusija će ostati.

_________

Uputnice:

[1] Zbigniew Brzezinski, The Grand Chessboard: American Primacy and Its Geostrategic Imperatives (NYC: Basic Books, 1997), p.202.

[2] Ibid.

[3] Dmitro Sínčenko [Dmytro Sinchenko], V očíkuvanní Tretʹoí̈ svítovoí̈ víjni. Âk zmínitʹsâ svitu, [Waiting for World War III: How the World Will Change], Radío vilna Êvropa / Radío Svoboda [Radio Free Europe / Radio Liberty], September 8, 2014.

[4] Vseukraí̈nsʹkoí̈ iniciativu Ruh deržavotvorcív, [Ukrainian Initiative Statesmen Movement] Strategie zovníšnʹoí̈ politike, [Foreign Policy Strategy] Ruh Deržavotvorcív: vtílimo mríí̈ v žittâ [Statesman Movement: Chasing Dreams / Visions]. Accessed September 9, 2014.

[5] Brzezinski, The Grand Chessboard, op. cit., pp.85-86

[6] Dmitro Sínčenko [Dmytro Sinchenko], V očíkuvanní Tretʹoí̈ svítovoí̈ víjni. Âk zmínitʹsâ svitu, [Waiting for World War III: How the World Will Change], Dmitro Sínčenko (blog) [Dmytro Sinchenko {blog}], September 2, 2014.

[7] Ibid.

_________

Piše: Mahdi Dariusz Nazemroaja (Mahdi Darius Nazemroaya)) je poznati geopolitički analitičar
 
(webtribune.rs/uredio: nsp)

John Titor je osoba koja se tijekom 2000. i 2001. godine pojavila na nekoliko internetskih foruma i predstavila kao putnik kroz vrijeme, te uskoro postala veliki hit i fenomen koji i dan danas zaokuplja pažnju ljudi.

Tvrdio je da je američki vojnik iz 2036. godine, iz vojne baze u Tampi na Floridi, koji je dobio zadatak se vratiti u 1975. godinu da bi uzeo IBM 5100 koji je bio neophodan za debugging računala zbog problema s UNIX sustavima koji će se iskusiti 2038.

Ovaj problem zaista postoji, ali je bio poznat samo malom broju ljudi početkom ovog stoljeća kada je Titor o tome pisao, a on je za misiju izabran jer je njegov djed bio izravno involviran u njegovo sklapanje i programiranje.

U 2000. godinu je svratio iz osobnih razloga, kako bi uzeo obiteljske fotografije koje su izgubljene u građanskom ratu koji je uslijedio. Tijekom svog boravka u našem vremenu ostavio je niz predikcija koje su i danas vrlo zanimljive, iako se nisu sve ostvarile; on sam je napomenuo da su to činjenice iz njegovog svijeta, koje se možda i ne ostvare u našoj liniji događaja, odnosno u našem paralelnom svemiru.

1. Razorni nuklearni Treći svjetski rat počinje 2015.

“Svjetski rat će 2015. godine ubiti skoro tri milijarde ljudi”. Veliki dio njegove priče se zasniva na preziru prema našoj generaciji koja nije ništa uradila ne bi li spriječila da do katastrofalnog rata dođe.

Da li danas postoje naznake da bi sljedeće godine doista mogao početi globalni konflikt? Građanski rat u Ukrajini i zaoštravanje odnosa između Rusije i Zapada, bliskoistočna kriza koja uvijek tinja, islamski kalifati koji niču kao gljive poslije kiše i koje drže trenutno ogromne dijelove svijeta … Postoji li šansa
da 2015. godine bude najgora u povijesti ljudske vrste?

2. Amerikanci su obmanom napali Irak

“Ništa od onoga što sam napisao neće biti iznenađenje. Sve je već pokrenuto prije deset, dvadeset, trideset godina. Jeste li stvarno iznenađeni da sada saznajete da Irak ima oružje za masovno uništavanje ili je to samo obmana koja sve treba natjerati da prihvate sljedeći rat?”

Titor je ovo napisao dvije godine prije početka rata u Iraku, i mnogo prije nego što se pokazalo da je Washington doista obmanuo svjetsku javnost te da Sadam Hussein nije imao oružje zbog koga je rat uopće i počeo.

3. Olimpijske igre 2008. će biti otkazane

“Kao rezultat mnogih konflikata, ne, neće biti službenih Olimpijskih igara poslije 2004. godine”. Ovo se nije ostvarilo, ali, da li se sjećate koliko je bilo blizu da se ne dogode? Neposredno prije početka igara došlo je do ogromnih prosvjeda u Tibetu s pozivima na povratak Dalaj Lame, i mnogi su se pitali da li će ovo dovesti do bojkota. Također, tijekom igara, došlo je do rata između Rusije i Gruzije oko Sjeverne Osetije na Kavkazu.

Međutim, ne zaboravite da je i sam Titor napomenuo da uvijek može doći do manjih odstupanja od povijesti njegovog svijeta, između 1-2,5 posto, koji mogu sve promjeniti.

4. IBM 5100 ima skrivene funkcije

“Mislite nešto pored pandemije ludih krava, velikih otkrića u fizici elementarnih čestica i nepoznatih funkcija 5100?” Skrivene funkcije računala IBM 5100, kao što smo već rekli, nisu bile poznate široj javnosti.

Titor se, navodno, vratio jer upravo ovaj kompjuter može riješiti problem koji će nastati 2038. godine s UNIX sustavima koji nastaje zbog načina na koji se računa vrijeme. Pošto ga računala mjere u sekundama, postoji limit koliko mogu izbroje; kada istroše sav prostor ovome namijenjen, mnogo problema će se pojaviti. UNIX sustavi konkretno imaće veliki problem 19. siječnja 2038. godine u 04:14:07 po našem vremenu, kada dođu do svog limita, datum će se vratiti na 1901.

Zanimljiv je spomen i pandemije kao i znanstvenih otkrića. “Neke vrlo zanimljive stvari će se dogoditi u CERN-u u bliskoj budućnosti”. CERN igra bitnu ulogu u Titorovoj priči.

5. Svemirski avion s problemom pregrijavanja

“Možete li mi reći kako ste riješili problem pregrijavanja na vašim svemirskim avionima?” Ovo je još jedna od njegovih izjava koje pobuđuju pažnju. Svemirski zrakoplov? Ako je pričao o šatlu, zašto nije napisao shuttle?
Za mnoge ovo predstavlja predikciju nesreće 2003. godine kada je eksplodirao space shuttle “Columbija”, do koje je došlo nakon što je djelić pjene začepio lijevo krilo tijekom polijetanja; kada je shuttle uletio ponovno u troposferu, pregrijani zrak je uletio u pokvareno krilo i doveo do njegove dezintegracije.

6. Rusija i Kina

“Rusija i Kina su oduvijek imali vrlo čudan odnos. Čak i vijesti koje sada gledam govore u prilog tome da će doći do sukoba zbog gomilanja oružja, graničnih sporova i prevelike populacije Kine. Zapad će postati vrlo nestabilan što će Kini dati samopouzdanje da se proširi”.

O ovome smo i mi pričali; ovo je stara ruska bojazan. Kina uskoro postaje svjetska sila broj jedan, a to što su sada saveznici s Kremljom malo znači ako se uzme u obzir kakvo blago leži u sibirskoj pustoši. “Kinezi su blizu toga da čovjeka pošalje u svemir. Neka vas ne iznenadi ako se to dogodi u bliskoj budućnosti “. Desilo se listopada 2003. godine.

7. Rastuće građansko nezadovoljstvo

“Uhićivati će i držati će u pritvoru ljude bez ikakvog pravnog procesa.” Jedan od bitnih stavki u Titorovim predviđanjima je uvećan broj unutarnjih konflikata koji će dovesti do građanskog rata u Americi u 2005. godini. Sada je 2014, a do toga još uvijek nije došlo. Međutim … Nemiri u Fergusonu, nemiri za vrijeme pokreta “Occupy Wall Street”, donošenje Patriotskog zakona koji omogućuje vladi da prati i privodi ljude na sličan način, legislatura koja se već dugo kuha a koja će uništiti internet kakav poznajemo i od njega napraviti totalitarni servis, itd.

Predvidio je i da će jedan od narednih američkih predsjednika pokušavati svim silama da bude novi Lincoln, u smislu da će pokušati ujediniti naciju, a mnogi u Americi ovo povezuju s Obamom.

“Rat se nije vodio zbog teritorija već zbog reda i prava. Mislili su da ljudi žele sigurnost umjesto slobode i pogriješili su. “

8. Priča o mnogo svjetova

“Teorija mnogo svjetova se izgleda lijepo uklapa u trenutnu teoriju struna. Nažalost, mi još uvijek nismo uspjeli da riješimo teoriju struna ali n-10 se čini kao najbolji model koji imamo u 2036. godini. Kao što vjerojatno znate, ‘velika jednadžba’ ne zahtijeva konačno rješenje da bismo mogli koristiti njezine manje dijelovi u primjeni “.

Činjenica je da je Steven Hawking promijenio mišljenje o prirodi crnih rupa i Hokingovoj radijaciji nedugo poslije ovih riječi.

Titor je također napisao: “Vremeplov je izmišljen 2034. godine. Ovo je posljedica izvjesnih uspješnih istraživanja u Fuzijskom reaktoru koji je omogućio znanstvenicima u CERN-u da proizvedu prvi svjetski singularni motor. Osnovni dizajn uključuje rotirajuće singularnosti unutar magnetskog polja. Mijenjajući brzinu i smjer rotacije možete ići kroz vrijeme naprijed i natrag. “

Ovo je išlo protiv onoga što je znanost u tom trenutku mislila; međutim, Hawking je 2004. godine promijenio svoju teoriju, i doveo je u sklad s Titorovim komentarima.

“Vjeruje se da se sve linije svijeta završavaju. Također se misli da paralelne linije svijeta koje se pojavljuju imaju iste krajeve samo u drugim vremenima.”

Posljednja otkrića u CERN-u sugeriraju da bi ovo moglo biti istina, pošto Higgsov Bozon male mase ukazuje na to da bi svemir mogao spontano eksplodirati.

Svaka linija svijeta je jedna točka koja se proteže u beskonačnost; međutim, neke linije mogu spontano da se završe, neovisno od drugih. Putovanje kroz vrijeme se odvija između tih linija. Prema tome, nema paradoksa, pošto će svaki putnik kroz vrijeme ući u potpuno drugačiji svemir. Ono što je Titor predvidio, a nije se dogodilo, dogodilo se u nekom drugom, paralelnom svemiru koji nije naš.

“Paradoks djeda je nemoguć. Što više, svaki paradoks je nemoguć. Model Everett Wheeler je točan. Svako moguće kvantno stanje, događaj, mogućnost i ishod su realni, izvjesni i događaju se. Šansa da se sve negdje u superverzumu događa su 100 posto.”

Ovaj model inače objašnjava čudno valovito ponašanje pojedinačnih čestica u eksperimentu s dva proreza, a tvrdi da se svaki mogući ishod događaja uvijek desi, i to diobom svemira na nove svemire, čime dobivamo beskonačan broj linija svijeta.

9. Što putovanje kroz vrijeme čini mogućim

“Javnost je obaviještena o postojanju vremeplova 2034. godine”. Mehanizmi putovanja kroz vrijeme biti će otkriveni u CERN-u, stvaranjem mikrosingularnosti ili minijaturnih crnih rupa. Titorov stroj je kreiran od strane General Electrica, i za nju je bio obučen, ali su se u vrijeme njegovog polaska pojavili noviji modeli, s preciznijim satovima i daleko većom zemljopisnom točnošću.

Zanimljivo je i to da je Titor bio zainteresiran za NLO, te je pitao svoje sugovornike više o tome. NLO nije bio riješen ni u njegovo vrijeme, a on sam je smatrao da bi oni mogli biti zapravo putnici iz daleko dalje budućnosti s daleko savršenijim strojevima.

Citat za kraj

“Kada dođe vrijeme da se moja predviđanja ostvare ona će se ili ostvariti ili neće. Ako se ostvare, vaša je sposobnost da procjenjujete svoje okruženje osakaćeni prihvaćanjem mene kao poznavatelja svih stvari. Ako sam pogriješio, onda je diskreditirano sve što sam rekao, a što vas je inače potaknulo da razmislite o svom svijetu. Ne želim ni jedno ni drugo.

Premda sam ovdje iz privatnih razloga, svejedno se nadam da ćete uzeti u obzir mogućnost putovanja kroz vrijeme. Možete promijeniti svoju liniju svijeta na bolje ili na gore baš kao i ja.”

Prema tome, John Titor, ako je zaista bio putnik kroz vrijeme, nije promijenio tijek svog vlastitog svemira time što je došao u naš; njegov i ovaj postoje odvojeno, a bili su jedno dok se u nekom vremenskom trenutku nisu razdvojili na odvojene dijelove. Međutim, i tijek ovog može biti promijenjen alteracijom prošlosti, ako to budemo željeli kada i ako razvijemo tehnologiju kretanja između svjetova.

Oni koji vjeruju u ovo neka istažuju rad John Titora, ostalima može izgledati kao jedna lijepa pričica koja nam otkriva dio budućnosti i pomaže nam u neisvjesnosti koju nam budućnost donosi.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Kraj “Novog svjetskog poretka”, naslov je članka Seumas Milnea, uvaženog kolumnista britanskog The Guardiana. Milne je godinama izvještavao za The Guardian iz Bliskog istoka, Istočne Europe, Rusije, Južne Azije i Latinske Amerike. Prije toga je radio za The Economist, a autor je i bestselera “The Enemy Within: The Secret War Against the Miners”.

Seumas Milne, svoju analizu započinje povratkom u kasno ljeto 2008. godine, kada su dva događaja u brzom slijedu signalizirala kraj Novog svjetskog poretka. U kolovozu je Gruzija, američki saveznik na Kavkazu, slomljena u kratkom, ali krvavom ratu, nakon što je napala ruske trupe u spornoj pokrajini Južnoj Osetiji. Bivša sovjetska republika bila je miljenik američkih neokonzervativaca. Njezin autoritativni predsjednik bio je glasan zagovornik ulaska Gruzije u NATO.

Usprkos američkoj invaziji na Irak, George Bush tvrdio je, da je neprihvatljiv ovakav napad na suverenu državu u 21. stoljeću. Dvostruki standardi Sjedinjenih Američkih Država postajali su sve bolje vidljivi. Kad je sukob završio, George Bush upozorio je Rusiju da ne priznaje Abhaziju i Južnu Osetiju. Rusija je učinila suprotno i priznala ih.

Milne smatra da taj sukob predstavlja prekretnicu u međunarodnim odnosima. Američko obmanjivanje je završilo, njezin vojni utjecaj potkopan je u ratu protiv terorizma, u Iraku i Afganistanu. Nakon dva desetljeća u kojima je opkoračila svijet poput Kolosusa, godine neosporne američke moći su završene.

Tri tjedna nakon rata, drugi, dalekosežniji događaj, zaprijetio je središtu dominantno američkom globalnom financijskom sustavu. Sredinom rujna izbila je kreditna kriza kolapsom četvrte najveće američke investicijske banke Lehman Brothers, što je bacilo zapadni svijet u najdublju ekonomsku krizu još od 1930-tih.

Milne zaključuje da je prvo desetljeće 21. stoljeća uzdrmalo međunarodni poredak, dok je 2008. godina bila prekretnica. Sa završetkom hladnog rata, rečeno nam je da su sva velika politička i gospodarska pitanja riješena. Liberalna demokracija i slobodno tržište su trijumfirali, te su predodređeni čovječanstvo odvesti u novu eru mira, slobode i prosperiteta.
Proročanstvo se nije ispunilo. Govorili su da je socijalizam poslan u ropotarnicu povijesti, no niti to se nije dogodilo.

George Bush stariji je 1990. godine inaugurirao “Novi svjetski poredak” utemeljen na neprijepornoj američkoj vojnoj supremaciji i zapadnoj ekonomskoj dominaciji. To je trebao biti početak jednopolarnog svijeta bez suparnika. Regionalne sile, trebale su savijati koljena pred novom svjetskom imperijom. Sama povijest, kako su rekli, trebala je doći do kraja. Ništa se od toga nije dogodilo, Sjedinjene Američke Države su proširile svoj utjecaj, no ostale su daleko od ostvarivanja krajnjih ciljeva.

Između napada 11. rujna 2001. i pada Lehman Brothersa, došlo je do raspada globalnog poretka. Milne zaključuje da su dva faktora bila presudna. Tokom desetljeća kontinuiranog ratovanja, Sjedinjene Američke Države uspjele su otkriti svoje limite, a ne snagu svoje vojne moći. Kao drugo, srušio se neoliberalni kapitalistički model koji je vladao generacijama.

Davno prije 2008. model “slobodnog tržišta” bio je pod žestokim napadom: neoliberalizam je predao vlast neodgovornim bankama i korporacijama, protivnici korporacijske globalizacije upozoravali su na rastuće siromaštvo i socijalnu nepravdu, na sustav koji je ekonomski i ekološki neodrživ. Velik broj ekonomista je predviđao kolaps neoliberalnog modela.

Udaljimo se od Milnea, do poznatog američkog geopolitičara Zbigniew Brzezinskog. On je u članku “Nakon Amerike” napisao: “Jer ako Amerika posrne, svijetom vjerojatno neće dominirati jedan nadmoćan nasljednik – čak niti Kina”. Pokušajmo analizirati što to znači.

Nakon dvopolarnog, ideološki suprotstavljenog svijeta od 1945.-1991., te jednopolarnog svijeta koji je uslijedio padom Sovjetskog Saveza, krećemo se prema mnogopolarnosti. Rusija i Kina su još 1997. godine potpisale sporazum o mnogopolarnosti osjećajući se ugrožene američkom snagom. Međunarodna nesigurnost, povećanje tenzija među globalnim konkurentima, učestalost gerilskih i građanskih ratova, nestabilnost, kaos i revolucije – sve su to znaci slabljenja jednopolarnog svijeta.

Američka dominacija nad svjetskim financijskim sustavom, dolar kao rezervna svjetska valuta, te američka kontrola pomorskih putova i dalje drže Sjedinjene Američke Države na poziciji broj jedan. Potezi Rusije i Kine, zatim Indije i Brazila, pa i Irana – potezi su država koje predstavljaju avangardu u uspostavi mnogopolarnog svijeta. Nijedna od ovih država ne može se sama suprotstaviti Sjedinjenim Američkim Državama, pa to rade skupno.

Mogli bismo to nazvati suradnjom civilizacija koje se bore protiv dominantnog američkog imperijalizma. “Trijumf imperijalizma vodi uništenju civilizacija”, kao što je napisala Rosa Luxemburg. To je u isto vrijeme borba za što veću političku nezavisnost, kulturnu posebnost i ekonomski prosperitet tih civilizacija.

I Sjedinjene Američke Države sve više teže svoju strategiju prikazati mnogopolarnom. Oni i Europsku Uniju vide kao zaseban pol, iako u njoj drže razmještene nuklearne bojeve glave. Američki potpredsjednik John Biden, tako je u Ukrajini 2009. godine održao govor u kojem spominje mnogopolarnost: “Sjedinjene Američke Države ne traže sferu utjecaja. Mi se trudimo izgraditi mnogopolaran svijet, u kom nacije s istim mišljenjem stvaraju zajednički povod za naše zajedničke izazove – što su jači naši partneri, učinkovitije je naše partnerstvo.”

U osnovi ovo ne predstavlja istinsku mnogopolarnost, jer je za nju potrebna različitost, a ne istost ili bliskost. Radi se čisto o retoričkoj promjeni, kojom Sjedinjene Američke Države nastoje svoje saveznike od Europe, Turske, Japana ili Australije prikazati kao nezavisne polove, dok bi u stvarnosti te civilizacije služile za suprotstavljanje onim civilizacijama koje istinski teže postati polovima u mnogopolarnom svijetu.

To pokazuju i posljednji trendovi: Europa protiv Arapa u Libiji, Turska protiv Arapa u Siriji, pro-američki blok na Dalekom istoku kao protuteža Kini, Europa i Turska kao protuteža Rusiji. Sukobi civilizacija u interesu Sjedinjenih Američkih Država.

Istinska mnogopolarnost znači istinsku suradnju i izbjegavanje bilo kakvih civilizacijskih sukoba. Recimo na primjeru Europe ovo znači političku nezavisnost, kako od Amerike, tako i od Rusije, ali znači i poštenu suradnju sa Sjevernom Afrikom – a ne eksploataciju. Sama Europa ne slijedi ovu političku liniju, već upravo dijametralno suprotnu – politička ovisnost o SAD-u, suprotstavljanje Rusiji, eksploatacija Sjeverne Afrike.

Jačanje mnogopolarnosti donosi sa sobom mnoge pozitivne i negativne mogućnosti. Od izgradnje paralelnog financijskih sustava, do jačanja kapitalizmu suprotstavljenih ekonomskih teorija, počevši od klasičnog socijalizma do kršćanskih ili islamskih verzija socijalizma ili ograničenog kapitalizma. Mnogopolarnost omogućuje veću nezavisnost civilizacija te sprečavanje destruktivne društvene amerikanizacije, te globalizaciju po sasvim drugačijem modelu.

Da se vratimo opet na Brzezinskog. On je postavio pitanje: “Kako će svijet izgledati u godinama slabljenja američke moći? Veoma opasno” – odgovorio je. Najgore što se svijetu može dogoditi slabljenjem Amerike, su mogući sukobi koje bi to slabljenje moglo uzrokovati. Ova sukobljavanja bi mogla poticati i sama Amerika, da na taj način dokaže nužnost svoje jače prisutnosti. Što je suradnja civilizacija na euroazijskoj kopnenoj masi veća, to je prijetnja američkog hegemonizma manja.

Zaključci Milnea slični su ovima, iako su ovdje prebačeni u jedno drugo područje. Njegov konačni zaključak glasi: “Preokreti u prvim godinama 21.stoljeća otvaraju mogućnost nove vrste globalnog poretka, i istinske društvene i ekonomske promjene”.
 
 
(advance.hr/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11324"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]