U zoološkom vrtu Lehe Ledu Wildlife u Kini, turisti su zarobljeni u kavezima, dok životinje slobodno lutaju

Ako volite doći bliže biljnom i životinjskom svijetu, ali ste očajni pri pomisli da životinje žive u skučenom, ograđenom prostoru, trebali biste posjetiti zoološki vrt Lehe Ledu Wildlife, koji se nalazi u Kini.

Prema Daily Mailu, jedini takve vrste, zoološki vrt dovodi ljude u prirodna staništa životinja, ali u sigurnim vozilima.

Kako bi privukli egzotične zvijeri, komadi mesa su vezani sa vanjske strane vozila. Turisti se nalaze u kavezima, doživljavajući bliski i osobni susret s bićima svih vrsta.

Na mnoge načine, zoološki vrt u gradu Chongqingu daje ljudima najbliže moguće iskustvo sa životinjama – bez zapravo postanete večera tim lijepim, ali opasnim životinjama.

Turisti imaju priliku da ponude hranu za lavove, tigrove i medvjede kroz mali otvor. Živa piletina je navodno omiljeno jelo životinjama, što ih inspirira za skok na vozila kako bi dobili svoju hranu.

Kritičari su istakli da je razmak između kandža i turista “vrlo mali i samo čekaju da se nesreća dogodi.”

Prema glasnogovornici zoološkog vrta Chan Llang, međutim, posjetitelji su svjesni opasnosti, te su upozoreni “da zadrže svoje prste i ruke u kavezu tijekm posjeta, jer gladni tigar ne bi znao razliku između njih i doručka.”

Rekla je:

“Željeli smo dati našim posjetiteljima uzbuđenje da se osjećaju progonjeno i napadnuto sa svih strana od strane velikih mačaka, ali sa, naravno, nula posto rizika.”

Kada je atrakcija je pokrenuta u 2015., ona je bila rasprodana za tri mjeseca. Unatoč opasnosti, čini se, turisti vole posjetiti životinje u svom prirodnom staništu.

Dok zemlje poput Kostarike zatvaraju svoje zoološke vrtove, u Kini se stvara nešto novo. Da li će ova vrsta parka postati nova norma svugdje u svijetu?
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ovo je priča o našem ropstvu, kako smo postali robovi i kako ćemo se konačno osloboditi

Kao i sve životinje, ljudska bića žele dominirati resursima koji ih okružuju i da ih eksploatiraju. U početku smo uglavnom lovili i pecali, ali onda se u našim umovima desilo nešto magično i užasno.

Počeli smo, kao i životinje, plašiti smrti i gubitaka. To je bio početak velike tragedije i još većih mogućnosti …

Vidite, kada smo se počeli plašiti smrti, ozljeđivanja i zarobljeništva, postali smo skloni kontroliranju, što je postalo vrednije od bilo kojeg resursa.

Najveći resurs za neko ljudsko biće nije kontrola prirodnih resursa, alata, životinja ili zemlje, već kontrola nad drugim ljudskim bićima.

Možete uplašiti životinju bolom, ali ne možete ih uplašiti uskraćivanjem slobode, niti mučenjem jer one nemaju osjećaj za sutra.

Ne možete prijetiti kravi mučenjem niti ovci da ćete je ubiti. Ne možete mlatiti mačem pored drveta i vikati na njega da bi stvorili više voća niti zahtijevati od zemlje više pšenice. Ne možete dobiti više jaja tako što ćete zaprijetiti kokoši, ali možete dobiti još jaja tako što ćete zaprijetiti čovjeku koji posjeduje kokoš.

Uzgajanje ljudi je postalo najprofitabilnije i najdestruktivnije zanimanje kroz povijest i sada je dostiglo svoj vrhunac.

Ljudsko društvo se ne može racionalno razumjeti dok se ne vidi kao ono što jeste: niz farmi gdje ljudi uzgajaju ljudsku stoku.

Neki ljudi se lako daju zbuniti time što vlasti pružaju zdravstveno osiguranje, vodu, obrazovanje i puteve, ali oni zapravo samo održavaju svoju stoku.

Neki se daju zbuniti time što su nam dopuštene izvjesne slobode, ali farmeri samo osiguravaju prostor za stoku koja će tako dati više mesa ili mlijeka.

Farmu poreza u vašoj državi ne zanima stoka i njihova sloboda, već povećani profit.

Počinjete li uviđati prirodu kaveza u kojem ste rođeni?

Postoje četiri glavne faze uzgajanja ljudi:
PRVA FAZA: Izravno i brutalno ropstvo u drevnom Egiptu

Prva faza, ropstvo u drevnom Egiptu predstavlja izravnu i brutalnu prinudu.

Ljudska tijela su kontrolirana, ali kreativna produktivnost ljudskog uma je ostala izvan dometa biča i okova. Robovi su bili nevjerojatno neproduktivni i zahtijevali su mnogo resursa za održavanje.

DRUGA FAZA: Rimskim robovima je dozvoljeno pokazati dozu genijalnosti

Druga faza je bio rimski model, gdje je robovima dopušten izvjestan kapacitet slobode, genijalnost i krativnosti, koji su podigli produktivnost robova.

Time se povećalo bogatstvo Rima, a samim tim i prihodi od poreza za rimsku vlast.

Sa tim dodatnim bogatstvom, Rim je postao carstvo, uništavajući ekonomske slobode koje su hranile njegovu moć, što je dovelo do njegovog propadanja.

Podsjeća li vas to na nešto?

TREĆA FAZA: Feudalizam

Nakon pada Rima, model feudalizma je također uveo koncept vlasništva nad stokom i oporezivanja. Umjesto da budu pod izravnim vlasništvom, seljaci i kmetovi su obrađivali svoju zemlju dok god su mogli isplatiti svoje lokalne vlasteline.

Ovaj model je propao zbog kontinuirane podjele produktivnih farmi i uništen je tijekom pokreta Ograđivanja, pri čemu je zemlja ujedinjena i na stotine ili tisuće kmetova je izbačeno sa zemlje njihovih predaka, zato što su nove tehnike omogućile veće i produktivnije farme s manje ljudi.

Povećana produktivnost u srednjem vijeku stvorila je višak hrane koji je bio potreban za proširenje gradova, čime je nastao moderni demokratski model vlasništva nad ljudima.

Pošto su raseljeni seljaci i kmetovi pohrlili u gradove, velike zalihe jeftinog ljudskog kapitala postale su dostupne industrijalistima u razvoju, a vladajuća klasa ljudskih farmera je shvatila da mogu više zaraditi ako dopuste svojoj stoci da odaberu svoje zanimanje.

ČETVRTA FAZA: Demokratski model

Pod demokratskim modelom, izravno vlasništvo robova zamijenio je model Mafije. Mafija je rijetko posjedovala biznis izravno, već je umjesto toga slala svoje nasilnike jednom mjesečno kako bi krala od “vlasnika”.

Sada vam je dozvoljeno odabrati zanimanje, zbog čega je vaša produktivnost veća, pa samim tim i porez koji plaćate svojim gospodarima.

Vaše malobrojne slobode se sada održavaju jer donose profit vašim vlasnicima.

Veliki izazov za demokratski model je što povećanje bogatstva i slobode prijeti poreznicima. Vladajuće klase prvobitno profitiraju od relativno slobodnog tržišta kapitala i rada, ali kako ljudska stoka postaje naviknuta na svoju slobodu i rastuće bogatstvo, ona se počinje pitati što će joj uopće vladar?

Nitko nikad nije rekao da će uzgajanje ljudi biti lako.

UPRAVLJANJE LJUDSKOM STOKOM

Održavanje ljudske stoke na sigurnom je proces u tri faze.

Faza 1.: Indoktrinacija – indoktriniranje mladih kroz “obrazovanje”. Kako je bogatstvo demokratskih država raslo, morale su biti uvedene škole kako bi se kontrolirale misli i duše stoke.

Faza 2.: Podjela – u drugoj fazi, građani se okreću jedni protiv drugih kroz kreiranje ovisne stoke. Teško je vladati nad ljudskim bićima izravno silom, a čak i tamo gdje se to primjenjuje, produktivnost ostaje vrlo mala, kao npr. u Sjevernoj Koreji. Ljudska bića se ne razmnožavaju efektivno u izravnom zatočeništvu. Ako ljudska bića vjeruju da su slobodna, onda će proizvoditi mnogo više za svoje farmere.

Najbolji način da se održi ova iluzija slobode je da se stoka stavi na platni spisak farmera.

One krave koje postanu ovisne o postojećoj hijerarhiji će zatim napasti bilo koje druge krave koje ukažu na nasilje, hipokriziju i nemoralnost ljudske vlasti.

Sloboda je ropstvo i ropstvo je sloboda.

Ako možete natjerate krave da se napadnu međusobno svaki put kad neka od njih spomene realnost svoje situacije, onda ne morate trošiti ni blizu onoliko koliko biste trošili da ih izravno kontrolirate.

One krave koje postanu ovisne o ukradenoj darežljivosti farmera će se nasilno protiviti bilo kakvom preispitivanju čednosti ljudske vlasti.

Ljudska stoka ostaje zatvorena uz prebacivanje moralne odgovornosti za destruktivnost nasilnog sustava ropstva na one koji zahtijevaju pravu slobodu.

Faza 3.: Strah – treća faza treba izmisliti kontinuiranu vanjsku prijetnju, tako da uplašena ljudska stoka postati ovisna o “zaštite” ljudskih farmera.

Ovaj sustav ljudskog uzgajanja se sada bliži kraju.

Kada god je stoka postala eksponencijalno produktivna, porastao je broj farmera i njihovih ovisnika.

Rast države je uvijek proporcionalan prethodećim ekonomskim slobodama.

Ekonomska sloboda stvara bogatstvo, a bogatstvo privlači više lopova i političkih parazita čija pohlepa zatim uništava ekonomsku slobodu.

Drugim riječima, sloboda je metastaza raka države.

Vlast koja počinje od najmanje će uvijek na kraju završiti kao najveća.

Upravo zato ne postoji održiva alternativa pravog slobodnog i mirnodopskog društva … društva bez političkih vladara, bez vlasništva nad ljudima, bez nasilja i poreza …

Biti zaista slobodan je istovremeno jako lako i jako teško.

Mi izbjegavamo užas našeg ropstva zato što je suviše bolno da ga promatramo izravno.

Vidjeti farmu znači napustiti je.

Ipak, mogu nas samo držati u kavezima koje odbijamo da vidimo. Probudite se …
 
(webtribune.rs/uredio i preveo: nsp)

Većina ljudi nije u stanju prihvatiti da nekoliko ljudi uspijeva manipulirati milijardama života, djelujući kroz sve institucije i u svim zemljama.

Ja to razumijem; međutim, jednom kada imate piramide i znate na koji način uvjetovati umove i stvarnost stanovništva, to postaje relativno jednostavno.

Kada nekolicina ljudi želi nadzirati i upravljati mnoštvom čovječanstva, na licu mjesta moraju postojati određene strukture. One su uvijek iste, bilo da pokušavate manipulirati osobom, obitelji, plemenom, gradom, zemljom, kontinentom ili planetom.

Najprije morate nametnuti ‘pravila’, što se smatra ispravnim, a što pogrešnim, što je moguće, a što nemoguće, što je zdravo, a što bolesno, što je dobro, a što loše.

Većina će ljudi bespogovorno poštivati ​​ta ‘pravila’ zbog “me-ee, me-ee mentaliteta” stada koje u kolektivnom ljudskom umu prevladava barem posljednjih tisuću godina.

Kao drugo, malobrojnima koji osporavaju vaša nametnuta ‘pravila’, život morate učiniti krajnje neugodnim. ‘Pravila’ ili ‘konsenzusna stvarnost’ preko su potreban element naše kontrole.

Najučinkovitiji način da se osigura pokoravanje tim pravilima jest zagorčati život onima koji se razlikuju. Pojedince koji iznose drugačije poglede, verzije ‘istine’, stilove života, držite podalje kao crne ovce u ljudskom stadu.

Već ste uvjetovali stado da prihvati vaša pravila kao vlastitu stvarnost, pa ono svojom osornošću i neznanjem ismijava ili osuđuje one s različitim stilom života.

Time se na crnu ovcu stvara pritisak da se pokori, što ujedno služi za upozorenje drugim pojedincima u stadu koji također razmišljaju o odvajanju ili osporavanju prevladavajuće stvarnosti.

Kao što sam ranije istakao, taj strah da budemo različiti, kao i iskazivanje stajališta koja pobijaju ‘pravila’, nadmoćan je strah od onoga što će drugi ljudi misliti o nama.

U stvari, riječ je o strahu od toga što će ovce koje nas okružuju reći i učiniti ukoliko pokušamo napustiti stado i preispitati njegove uvjetovane pretpostavke. Takav mentalitet znači da mase same nad sobom provode red i poredak, držeći jedni druge na liniji.

Ovca ostatku stada postaje ovčarski pas. Nije to ništa drugo nego psihološki fašizam – Policija misli sa svojim agentima u svakom domu, svuda. Postoje agenti koji su do te mjere uvjetovani da uglavnom nemaju pojma da su neplaćeni kontrolori umova.

Govore mi: ‘Samo radim ono što je najbolje za moju djecu’. Ne, nego ono za što si programiran da vjeruješ da je najbolje za njih, kao što je programirano i uvjerenje da samo ti znaš što je najbolje. Sve je to dio ‘podijeli pa vladaj’ strategije, presudne kada nekolicina nadzire mnoštvo.

Svatko igra ulogu u mentalnom, emocionalnom i fizičkom zatvoru svih drugih. Kontrolori samo moraju odrediti ‘pravila’ i povući pravi konopac u pravo vrijeme kako bi njihove ljudske marionete plesale u odgovarajućem ritmu.

Postižu to propisivanjem onoga što će se podučavati u sustavu koji smjelo nazivamo ‘obrazovanjem’, te nadziranjem onoga što prolazi pod ‘vijesti’ u medijima u vlasništvu Iluminata.

Na taj način, nemislećem stadu koje ne postavlja nikakva pitanja, mogu propisivati ​​što bi trebalo misliti o samom sebi, drugim ljudima, životu, povijesti i aktualnim zbivanjima.

Jednom kada definirate ‘pravila’ nema više potrebe da kontrolirate svakog pojedinog novinara ili reportera ili vladinog službenika. Mediji i institucije preuzimaju svoju ‘istinu’ iz tih istih ‘pravila’ i službenih priopćenja, refleksivno ismijavajući i osuđujući svakoga tko nudi drugačije viđenje stvarnosti.

Ovo što slijedi izvrsna je simbolična priča o načinu na koji ‘norme’ postaju prihvaćene bez pitanja, pa čak i bez znanja o tome odakle potječu.

Počnite s kavezom u kojem je pet majmuna. Unutar kaveza objesite bananu za konopac i pod nju stavite ljestve. Uskoro će neki od majmuna doći do ljestava i početi se penjati prema banani.

Čim dodirne ljestve, poprskajte sve majmune hladnom vodom. Nakon nekog vremena, pokušat neki drugi majmun, uz isti rezultat – svi drugi majmuni biće poprskani hladnom vodom.

Uskoro, kada se neki majmun bude pokušao popeti po ljestvama, drugi majmuni pokušat ga spriječiti.

Sada izbacite hladnu vodu. Izvadite jednog majmuna iz kaveza i zamijenite ga novim. Novi majmun će vidjet bananu i pokušat će se popeti ljestvama.

Na njegovo iznenađenje i užas, napast će ga svi drugi majmuni. Nakon još kojeg pokušaja i napada, znat će da će ga, pokuša li se popeti po ljestvama, drugi majmuni napasti.

Nakon toga, uklonite još jednog od izvornih pet majmuna i zamijenite ga novim. Pridošlica će krenuti prema ljestvama i biće napadnuta.

Prethodni novajlija će entuzijastično sudjelovati u kažnjavanju! Isto tako, zamijenite trećeg izvornog majmuna novim, zatim četvrtog, na kraju petog.

Svaki put kada najnoviji majmun krene prema stepenicama, biti će napadnut. Većina majmuna koji ga tuku nemaju pojma zašto im nije bilo dopušteno da se popnu ljestvama ili zašto sudjeluju u udaranju najnovijeg majmuna.

Nakon što zamijenite sve izvorne majmune, i niti jedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom. Unatoč tome, nijedan majmun nikada se više neće približiti ljestvama kako bi pokušao uzeti bananu.

Zašto ne smiju? Jer koliko oni znaju, oduvijek je bio takav običaj!
 
(David Ike: “Efekt Stada”)