Katolici koji rijetko ili nikada ne idu u crkvu bili su spremniji zapitati se trebaju li je u potpunosti napustiti

Više od trećine američkih katolika kaže kako radi pedofilske krize unutar Crkve, a riječ je o velikom nizu slučajeva seksualnog zlostavljanja, razmišljaju o tome da napuste Crkvu.

Mnogo više nego što ih je to mislilo tijekom posljednjeg skandala, kaže novo istraživanje Gallupa. Studija kaže kako se 37 posto američkih katolika pitalo žele li ostati dio Crkve.

Taj broj je dramatično narastao, jer je 2002. godine, kada se Vatikan posljednji put obračunavao s ovakvom vrstom skandala bio 22 posto. Katolici koji rijetko ili nikada ne idu u crkvu bili su spremniji zapitati se trebaju li je u potpunosti napustiti.

Među njima, 46 posto je reklo kako se to pita od ove godine, u usporedbi s 29 posto iz 2002. U međuvremenu 22 posto od onih koji idu u crkvu svaki tjedan skočio je sa 12 posto 2002. Mnogi katolici kažu kako su vjerovali da je Crkva riješila pitanje seksualnog zlostavljanja od strane svećenstva.

No serija skandala, uključujući i izvještaj iz Pennsylvanije koji detaljno opisuje više od pola stoljeća zlostavljanja od strane svećenika u toj državi – ponovno je rasplamsalo bijes radi nemogućnosti Crkve da zaštiti djecu.

Prošli je mjesec nekadašnji kardinal Theodore McCarrick iz Washingtona izbačen iz Crkve jer je pronađen krivim radi seksualnog zlostavljanja maloljetnika.

Još jedan kardinal iz SAD-a, Donald Wuerl, otišao je s mjesta nadbiskupa Washingtona u listopadu nakon što je optužen da nije napravio dovoljno da “počisti” ispod sebe. Od početka stoljeća postotak populacije koja se identificira kao katolici neprekidno pada, od 25 posto 2000ih do 22 posto prošle godine, kažu Gallupovi brojevi.

Nakon što je Boston Globe napravio seriju o seksualnom zlostavljanju od strane katoličkih svećenika i pokušaja Crkve da to zataška 2002. “prosječni je laički vjernik bio spreman prihvatiti da ima puno trulih jabuka koje Crkva mora očistiti” kaže Chad Pecknold, profesor sa Catholic University of America, a piše The Wall Street Journal.

“Ovo sve je produbilo osjećaj izdaje. Jasno je da za one čija vjera nije jaka, ovo je dovoljno da ih se pogurne van”, kaže Pecknold.

(express.hr)

U Njemačkoj 55 posto kršćana misli da je “islam uglavnom nespojiv s kulturom i vrijednostima zemlje”, a to isto smatra 32 posto ateista

Zapadnoeuropski ateisti i agnostici tolerantniji su prema imigrantima, muslimanima i Židovima od njihovih sugrađana, kršćanskih vjernika, pokazalo je istraživanje Pew Research Centera.

Istraživanje “Biti kršćanin u Europi” provedeno je u 15 zapadnoeuropskih zemalja i isto je tako pokazalo da su protestanti tolerantniji prema drugima i drugačijima od katolika.

Problem u Europi

Ta je studija pokazala da u Njemačkoj 55 posto kršćana misli da je “islam uglavnom inkompatibilan s kulturom i vrijednostima zemlje”, dok to isto misli samo 32 posto ateista.

U Finskoj su ti postoci veći, 67 prema 54 posto, a nešto su se tolerantniji pokazali Francuzi, u zemlji s brojnom muslimanskom manjinom, kojih je 45 posto među kršćanima skeptično u mogućnost integracije muslimana u društvo.

Isto tako, samo 20 posto ateista to misli. S druge strane, u Belgiji su se oni kršćani koji redovito idu u crkvu pokazali najmanje voljnima za ograničenje imigracije. Sociologa religije Ivicu Maštruka rezultati nimalo nisu iznenadili.

– Agnostici i ateisti nisu opterećeni nikakvim religioznim predrasudama, dok se kod kršćana češće javlja otpor prema onima koje se percipira kao drugačije, kao pripadnike krive vjere – rekao nam je on.

Europa se posljednjih godina suočava s problemom nekontrolirane migracije. U Mađarskoj je nedavno najavljen i zakon prema kojem bi pomaganje ilegalnim imigrantima postalo kažnjivo djelo. U Austriji se u ovom trenutku smanjuju javni rashodi za socijalnu pomoć za strance, a također su u Sloveniji imigrantske teme ušle u predizbornu političku arenu.

– I dok sada gledamo situaciju u kojoj je nesnošljivost prema migrantima izrazitija, protokom vremena taj intenzitet pada. Uz to, ponekad se nesnošljivost i skriva ako izaziva širu osudu društva – smatra Maštruko i dodaje da je u mađarskom slučaju otpor prema imigraciji, smatra, i religiozno utemeljen.

Protestanti tolerantniji

Istraživanje je pokazalo i da su protestanti prema islamu tolerantniji od katolika, i to posebno u Njemačkoj, u kojoj žive i jedni i drugi.

U toj zemlji 31 posto katolika ima osjećaj da su “stranci u svojoj vlastitoj zemlji”, što misli tek 19 posto protestanata.

– Ta razlika proizlazi iz određene demokratičnosti kod protestanata koji su naviknutiji na pluralistički pristup. Oni nisu podložni jednom autoritetom kao katolici – objašnjava Maštruko, koji je usput dodao da nije čudno da je komunizam u Europi bio najrašireniji u društvima s katoličkom tradicijom, poput Italije, Španjolske i Francuske jer, kako je rekao, komunizam pokušava izgraditi kraljevstvo Božje na zemlji, a Katolička crkva propovijeda komunizam na nebu.

S druge strane, na Međunarodni dan migranata u siječnju papa Franjo pozvao je na prihvat imigranata.

– Imati strahove i sumnje nije grijeh, ali dopustiti im da utječu na naše ponašanje jest – rekao je. Ovo je istraživanje provedeno između travnja i kolovoza prošle godine na oko 1500 ispitanika u svakoj od 15 zemalja zapadne Europe.
 
(vecernji.hr)

Irski biskup poziva katolike koji su glasovali “DA” na referendumu o pobačaju u Irskoj da dođu na ispovijed jer su počinili grijeh

Biskup Kevin Doran kaže kako vjeruje da su katolici koji su podupirali ukidanje Osmog amandmana trebali priznati svoj grijeh.

Irska je glasovala za ukidanje svoje kontroverzne zabrane pobačaja na referendumu u petak, s 66 posto za “DA” od 2,15 milijuna birača koji podupiru ukidanje osmog amandmana.

Biskup Kevin Doran izjavio je u ponedjeljak kako je smatrao da su oni koji su glasali za izmjenu na referendumu “znajući i imajući namjere da bi pobačaj bio ishod”, počinili grijeh.

Ono što bih rekao katolicima koji su glasovali “DA”, “ako ste glasali ‘DA’, znajući i imajući namjere da će to završiti zabranom pobačaja, trebali biste razmotriti dolazak na ispovijed”.

Doran, koji je biskup Elfina – biskupije na zapadu Irske, iznio je komentare na državnom mediju, RTE Radio 1.

“Glasovanje svake osobe ima moralno značenje i politički značaj”, kazao je, dodavši kako je Katolička crkva obitelj i “nitko se nikad ne smije udaljiti od nje”.

Korisnici društvenih medija tvrde da je biskupov poziv na pokajanje birača za pobačaj je samo dodatak na tamnu povijest katoličke crkve u ovoj zemlji.

U nedjelju je irski nadbiskup Eamon Martin izjavio kako je Irska “zaboravila” pravo na život nerođenih, te je na vrhuncu uvođenja liberalnog režima abortusa.

Bilo je i nekoliko izvješća na društvenim medijima svećenika koji su tražili župljane koji su glasovali za ukidanje osmog amandmana ustava zemlje i za abortus, da napuste nedjeljnu misu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Papa Franjo je zamolio društvo za oproštaj u ime katoličkih muškaraca koji iskorištavaju prostitutke

Iskorištavanje prostitutki je označio kao “mučenje”, “ropstvo” i “zločin protiv čovječnosti” koje proizlazi iz “bolesnog mentaliteta”.

Papa je izrekao ove komentare tijekom konferencije u Rimu. Blagoslivljajući Okoedion, nigerijsku ženu koja je bila prisiljena postati prostitutka na ulicama Italije, rekla je javno da su mnogi “klijenti” prostitutki u Rimu bili katolici.

“Pitam se i pitam vas, je li moguće da je Crkva još previše puna muških šovinista da bi se mogla istinski sumnjati u tu veliku potražnju za prostitukama od strane klijenata?” – rekla je.

Papa Franjo se složio da vjerojatno 90 posto talijanskih muškaraca koji traže usluge prostitutki su katolici i rekao da bi “želio moliti za oprost” od iskorištenih žena i društva općenito za “ovo kazneno djelo”.

“Mislim na nelagodu koju ove mlade žene moraju proći kad im ih ti ljudi tjeraju da čine takve stvari … tražim oprost za sve katolike koji čine ova kaznena djelo” – rekao je Francis. “To je ropstvo.”

Pontif je rekao kako vjeruje da seksualno iskorištavanje žena proizlazi iz “bolesnog mentaliteta” kod ljudi i nazvao ga “zločinom protiv čovječnosti”.

Također je istaknuo da “nema feminizma koji je mogao iz svojih misli to iskoristiti” u društvenoj misli.

“To je bolest čovječanstva, bolest gledanja na društvo na takav, zločin protiv čovječnosti … Ako mlada osoba ima takav običaj, trebala bi ga se riješiti” – rekao je Papa, pozivajući se na plaćanje za seks.

“On je kriminalac. On može reći: “Ali oče, mogu li voljeti?” Ali ovo nije ljubav. To je mučenje žene. Nemojmo brkati pojmove” – dodao je.

Konferencija na kojoj je 300 mladih iz cijelog svijeta postavljalo pitanja papi bila je dio priprema za Franjevački susret sa biskupima zakazanima za listopad u Vatikanu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nakon pedofilije, evo nam nove afere u Vatikanu. Papa je ogorčen, ali odlučan u otkrivanju financijske farse u Vatikanu. Hoće li netko ići u zatvor?

Papa Franjo je “jako ogorčen, ali odlučan” nakon curenja dokumenata koji otkrivaju financijske farse u Vatikanu, koje su protivne njegovom pozivanju na poniznost u trošenju i reforme, izjavio je u srijedu treći čovjek Vatikana monsinjor Angelo Becciu.

Nakon niza novih otkrića, od kojih nekih vrlo šokantnih, koji pokazuju da su neka sredstva namijenjena siromašnima i bolesnima služila za financiranje luksuznog načina života nekih kardinala, monsinjor Becciu otkrio je na Twitteru što mu je papa Franjo rekao: “pokažimo mirnoću i odlučnost”.

Ranije oni koji su ga mogli susresti zadnjih dana naišli bi na “zbunjenog i nezadovoljnog Papu”, rekao je Beccio, koji obnaša dužnost zamjenika za opća pitanja, fukciju koja je ekvivalent “šefu osoblja” u drugim zemljama.
Izigrano povjerenje

Tajnik talijanske biskupske konferencije monsinjor Nunzio Galantino izjavio je za TV2000 da Papa mora osjećati da je njegovo povjerenje izigrano. “Stavljam se u njegov položaj. Nijedno dijete Crkve pred tolikim napadima ne može ostati indiferentno”, rekao je.

Dvije knjige talijanskih novinara, “Škrtost” Emiliana Fittipaldija, iz lijevog tjednika L’Espresso, te “Križni put” Gianluigija Nuzzija, iz tv grupacije Mediaset, bit će u knjižarama 5. studenoga. Brojni izvaci već su procurili u novine pokazujući gorljivu obranu povlastica nekih prelata u Vatikanu, u suprotnosti s Franjinom evanđeoskom porukom.

Do otkrića dolazi nakon što je proteklog vikenda uhićen španjolski prelat msgr. Lucio Angel Vallejo Balda, i talijanska laikinja Francesca Chaouqui, oboje optuženi za ‘dilanje’ povjerljivih vatikanskih dokumenata medijima. Chaouqui je oslobođena, ali nanovo ispitana u utorak.
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Oskudica i glad (svakog dana umre više od 50.000 djece), jačanje kriminala, preprodaja droge koja uništava živote milijunima ljudi, terorizam, nezaposlenost, korumpirani svjetske vođe, neprekidni ratovi… sve to ide u prilog primisli s kojom se mnogo ljudi slaže: Čovječanstvu treba novi svijet! Pitanje je samo – kakav?!

Herbert George Wells je 1928. u knjizi “Otvorena urota: koncepti svjetske revolucije” razmatrao kako postići Novi svjetski poredak (što je naslov njegova romana iz 1940.), tobože radi svjetskog mira i ljudskog razvoja. Wells je objasnio da ono što otvorenu urotu čini otvorenom nije razotkrivanje popisa članova nekog užeg kruga bogatih i moćnih, već je otvorenom čini razumijevanje kako ideje, filozofije i kulture oblikuju povijest, sklop ideja koje utjelovljuju pojam o tome što znači biti čovjek i zamisao o čovjekovoj ulozi u sveopćoj povijesti.

Danas, skoro devet desetljeća kasnije, možemo reći da doista živimo u vremenu koje više nego ijedno ranije obilježavaju spoznaje o uroti protiv čovječanstva kao cjeline u izvedbi neke nadnacionalne interesne skupine koja čak niti nema ime (uostalom, najbolji način za skrivanje nečeg jest izbjegavanje imenovanja, pa će se činiti da i ne postoji). Zato za tu grupaciju postoje razne popularne inačice naziva: korporatisti, globalisti, elita, iluminati itd. Potpuno je nebitno kako ih se naziva. Bitno je prepoznati skrivenu bit zbivanja oko nas.

A zapravo ta zbivanja i odvijanje određenog plana nisu uopće skriveni. Odvijaju se ispred naših očiju, ali ga ne vidimo jer smo naučeni razmišljati drukčije. Naučeni smo zbivanja oko nas interpretirati na određeni način, u skladu s onim što je Wells napisao. Nije nam nikakav problem vjerovati u spontanost događaja uslijed nekih njima prirođenih mehanizama. Ratovi su tek rezultat inercije, produžetak politike, nikako rezultat nekog većeg plana ili namjere, a isto vrijedi i za ekonomske krize koje je, s druge strane, toliko jednostavno stvoriti jednom kad se centralizira dovoljno financijske moći u privatnim rukama.

A ona postoji već dosta dugo, to nije nikakva tajna u suvremenom globaliziranom i korporatiziranom svijetu. Kriza se stvara povlačenjem novca iz opticaja, a puštanjem novca u opticaj stvara se razvoj i blagostanje. Doista, upravo je tako jednostavno, koliko god naši umovi, uvijek spremni za kompliciranje, ne mogu prihvatiti toliko jednostavnu i provjerljivu te nadasve logičnu činjenicu. I onda – mislite li možda da će onaj tko ima takvu moć propustiti koristiti je? To je već naivni pogled na svijet.

Mediji u službi “stvaranja pristanka”, a ne informiranja

Danas se sve koji ukazuju na skrivena i nevidljiva zbivanja često optužuju da se bave “teorijom urote”. No, mislite li itko doista da će u novinama i televiziji čuti išta o pravim zbivanjima, odlukama i ljudima, kad su svi mediji također dio istih korporativne vlasničke piramide? Nikad nije bilo ni zamišljeno da ih se koristi za “informiranje” već za kultiviranje ljudskih umova i ono što je Edward Bernays, otac suvremenih odnosa s javnošću i spina, nazvao “stvaranjem pristanka”.

Pojam “teorija urote” tek je etiketa, jedna od mnogih kakve se, kroz razne vidove psihološkog fašizma, ugrađuju u naše umove kao neku vrst zabrane kretanja u bilo kojem smjeru koji nije u skladu s političkom korektnošću. A “politička korektnost” je pak blagi naziv za suptilnu, ali učinkovitu kontrolu ljudskih misli i stavova. Kamen temeljac čitave urote i jest okupacija ljudskih stavova i uvjerenja jer sve oko nas zbiva se uz našu suglasnost, izrečenu, prešutnu ili implicitnu.

To je jedini način kako mala grupa može voditi svijet u željenom smjeru, prema svjetskoj centraliziranoj elektronički nadziranoj svjetskoj državi s osiromašenim i mikročipiranim stanovništvom koje će nadzirati svjetska vojska i svjetska policija. Da, zvuči kao scenarij nekog SF-filma, ali pogledajte malo bolje oko sebe pa onda donesite prosudbu. Uostalom, i sami SF-filmovi jedno su od glavnih sredstava tzv. prediktivnog programiranja. Kroz njih se ubacuju određene vizije budućnosti, a onda kad se ta budućnost počne odvijati oko nas nekako nam se čini poznatom i čak neizbježnom pa je lako prihvaćamo čak i kad nam se ne sviđa.

Tajna vlada operira iza kulisa svjetske politike

Metodu problem-reakcija-rješenje danas se na svjetskoj razini orkestrira pomoću vojne i financijske moći SAD-a, pa je zanimljivo čuti nekoliko izjava iz vremena dok je SAD još bio daleko od postajanja svjetskom silom. S početka 20. stoljeća stiže izjava iz govora kojeg je u sklopu svoje predizborne kampanje 1912. održao Woodrow Wilson:

“Gotovo da danas i nema vlade u svijetu s kojom se više upravlja, nad kojom se više dominira i koju se u većoj mjeri kontrolira od naše. Više nismo vlada slobodnog mišljenja, više nismo vlada koja je nastala iz uvjerenja i glasova većine, nego vlada u kojoj prevladava mišljenje male skupine dominantnih ljudi i koja radi pod njihovim pritiskom.”

Slične je riječi upotrijebio i Theodore Roosevelt tijekom svoje izborne kampanje 1912. godine:

“Iza vidljive na prijestolju se nalazi nevidljiva vlada, koja ne duguje ljudima odanost i ne priznaje nikakvu odgovornost.”

U sklopu predavanja u hotelu Waldorf-Astoria u New Yorku, 27. travnja 1961. godine, John F. Kennedy je također progovorio o tajnoj vladi koja operira iza kulisa svjetske politike:

“Svuda u svijetu nam se suprotstavlja monolitička, nemilosrdna urota.”

Priča o gradnji Novog svjetskog poretka nije neka tamo daleka, čudna i mistična priča. To je priča koja se tiče naših života i kojoj se mogu pripisati deseci milijuna mrtvih tijekom zadnjeg stoljeća. U njoj nema pobjednika i pobijeđenih iz naše povijesti, niti dobrih i loših (ta mi još danas vjerujemo kako su u Drugom svjetskom ratu pobijedili “dobri dečki”, a to bi trebali biti Staljinov okrutni SSSR, genocidno Britansko carstvo i korporatistička država SAD). Ne, postoje samo manipulatori i manipulirani. A najbolji lijek protiv zakulisnih manipulacija jest njihovo rasvjetljavanje kao i prepoznavanje načina kako se ljudske emocije i težnje prema pravdi zloupotrebljavaju da bi se plan “progurao”.

Dobra je vijest da živimo u vrijeme kad su ta zbivanja, koja nikako nisu novijeg datuma, sve vidljivija. O tome svjedoče stotine tisuća internetskih mjesta, časopisa, filmova, knjiga, a pri tom treba imati na umu da će nas istina, doduše, osloboditi, ali će nas prije toga najvjerojatnije jako razljutiti.

Svijet u trajnom stanju uznemirenosti i straha

Nakon sloma komunizma u Europi i kraja hladnog rata mnogi su pomislili da svjetski mir nikada nije bio bliži. Bila je to isprazna nada. Svjetske krize nisu nestale. Nikada prije u svijetu nije bilo toliko sukoba, izbjeglica i prognanika. Prema dobro osmišljenim planovima došlo je do novih revolucija, ratova, financijskih kriza i političkih krahova. Može se slobodno reći da se čovječanstvo drži u trajnom stanju uznemirenosti, nestabilnosti i straha.

Strah i depresija sastavni su dio svakodnevnog života, svagdje se ljudi osjećaju obeshrabreno i potišteno zbog socijalnih, duhovnih, fizičkih i emocionalnih problema, društvo je svakim danom sve surovije i bešćutnije, djeca sve agresivnija i bez poštovanja prema odraslima. Oskudica i glad (svaki dan umre više od 50.000 djece), pojačane kriminalne aktivnosti, ilegalna preprodaja droge koja uništava živote milijunima ljudi, terorizam, nezaposlenost, korumpirani svjetske vođe, neprekidni ratovi i širenje bolesti AIDS-a i ptičje gripe, sve to ide u prilog primisli s kojom se mnogo ljudi slaže:

Čovječanstvu treba novi svijet. Pitanje je samo – kakav? I hoće li njegovo oblikovanje biti pokretano strahom ili međuljudskim povjerenjem? I neće li iste strukture koje s razlogom stvaraju kaos, njega iskoristiti kao argument da ljudi jednostavno nisu u stanju razumno upravljati svijetom te će to za njih morati napraviti “prosvijećena elita”?

Nema posljedice bez uzroka. Naravno da postoji mnogo egocentričnih i neosjetljivih ljudi, ali oni nisu glavni prijestupnici. Tradicionalno smo odgojeni da vjerujemo našim vladama i uvjereni smo da im je stalo do nas. To je, ipak, velika pogreška. Ispod površine službene politike odvija se složen socijalni i intelektualni proces. Poznati viktorijanski državnik Benjamin Disraeli jednom je prilikom izjavio: “Svijetom upravljaju posve druge osobe od onih koje zamišljaju ljudi koji nisu upoznati sa zakulisnim zbivanjima.” Neke od takvih citata o zakulisnim središtima moći skupili su Robin de Ruiter i Fritz Springneieer u knjizi “Svjetsko zlo i patnja – nasljeđe 13 loza iluminata” (AGM, Zagreb, 2014.)

Edward Bernays u knjizi “Propaganda”, u kojoj je dao i naputke kako stvarati “javno mnijenje”, napisao je danas već glasovite rečenice:

“Nama se upravlja. Naši umovi su ukalupljeni, naši ukusi formirani, naše ideje sugeriraju uglavnom ljudi za koje nismo nikada čuli. U gotovo svakom činu naših svakodnevnih života, bilo u sferi politike ili poslovanja, u našem ponašanju u društvu ili našem etičkom rasuđivanju, nad nama dominira relativno mali broj osoba.”

Njemački političar Walter Rathenau, čovjek koji je za života bio vrlo utjecajan, u izjavi za list Neuen Wiener Presse od dalekog 24. prosinca 1912. otišao je još dalje:

“Tristotinjak ljudi koji se međusobno poznaju i osobno imenuju svoje nasljednike određuju sudbinu ovoga svijeta. Njihova moć postoji u apsolutnoj tajnosti.”

R. Buckminister Fuller je pak ustvrdio:

“Velike nacije su naprosto fronte na kojima se odvijaju zakulisne igre neizmjerno ambicioznih pojedinaca koji su postali toliko moćni zbog svoje sposobnosti da ostanu nevidljivi dok djeluju iza nacionalnih kulisa.”

Kako biste odgovorili kad bi vas netko upitao jesu li svjetski vođe koje poznajemo samo lutke kojima upravlja nevidljiva zakulisna sila? Postoje li nevidljive ruke koje upravljaju svijetom? Postoji li uopće “urota”? Tko su urotnici?

Evo odgovora koji je tijekom sastanka dobitnika Nobelove nagrade u Lindauu (1978.) dao utjecajni židovski biokemičar George Wald, umirovljeni profesor na Harvardu i jedan od dobitnika Nobelove nagrade za medicinu 1967. godine:

“Ne vjerujem da na Zapadu vlade doista upravljaju svojim zemljama. Tvrdim da su suučesnici najsnažnijih financijskih i industrijskih sila ti koji vladaju. Postoji bezbroj multinacionalnih kompanija koje su, poput globalnih divova, prikupile moć i neizmjerno bogatstvo. One nisu samo kompanije, nego svjetske sile. Imaju li one vojnu silu? Naravno da imaju. Mogu li kontrolirati i provoditi silu? Naravno, one upravljaju našim vladama.”

Arthur Jensen, umirovljeni profesor na Kalifornijskom sveučilištu (Berkeley) sročio je to još slikovitije:

“Nema nacija. Nema naroda. Nema Rusa. Nema Arapa. Nema zemalja Trećeg svijeta. Nema Zapada. Nema Amerike. Nema demokracije. Postoje samo IBM, ITT, AT&T, DuPont, Dow, Union Carbide i Exxon. To su danas svjetske nacije. Mi više ne živimo u svijetu nacija i ideologija.”

Uspon nove geopolitičke nadnacionalne svjetske sile

Čileanski predsjednik Salvador Allende izjavio je još 1972. na sjednici UN-a:

“Moć tih koncerna prelazi sve granice. Svjedoci smo eksplicitne bitke između multinacionalnih kompanija i suverenih država; najvažnije političke, ekonomske i vojne odluke tih država potkopavaju globalne organizacije koje niti jedna vlada ili politička organizacija za to ne drži odgovornima, niti njima na bilo koji način upravlja. Narušena je cjelokupna politička struktura svijeta.”

Ruski general Leonid Ivašov slično je ustvrdio u jednom intervjuu:

“Imamo posla s usponom nove geopolitičke nadnacionalne sile na svjetskoj sceni. Ovu geopolitičku silu čine najbogatije obitelji koje žive na ovom planetu. Zajedno s najmoćnijim multinacionalnim kompanijama one vladaju i upravljaju svim zemljama i svim koalicijama. Pravi cilj ove elitne skupine je potpuna kontrola nad planetom Zemljom.”

Svjetski institut za razvojnu ekonomiju također je utvrdi da se najveći dio svjetskog bogatstva nalazi u rukama nekolicine obitelji.

Ove “vladajuće sile” o kojima govore George Wald, Arthur Jensen, Salvador Allende i Leonid Ivašov čine male elitne skupine koje su osnovale najutjecajnije i najmoćnije, anonimne, vrlo ekskluzivne obiteljske dinastije koje žive raspršene po čitavom svijetu. Članovi tih obitelji čuvaju svoju moć i novac sklapajući brakove jedni s drugima te zakulisno djeluju u sjeni najvažnijih poduzeća, medijskih i financijskih institucija, ali i političkih stranaka. Putem veza, novca i nasilja ove moćne obitelji uvukle su se u sve pore društva s jednim krajnjim ciljem, a to je uspostavljanje jedinstvene svjetske diktature.

Njihov je cilj silom nametnuti tzv. “novi svjetski poredak” čitavom čovječanstvu, a ekonomski su toliko moćne da su kupile veći dio svijeta i sada njime upravljaju. Potpomognute svojim nezamislivim financijskim rezervama trenutno raspolažu globalnim financijskim sustavom kontrole te mogu kontrolirati čitavu svjetsku ekonomiju i politički sustav. One su te koje određuju što trebaju činiti vladajući svjetski političari i tko će oni uopće biti, nemojte niti jedne sekunde pomisliti da se izbori šefova država prepuštaju slučaju ili volji glasača. Možda tek onda kad se “volja glasača” događajima i emocionalno traumatičnim situacijama oblikuje u željenom smjeru.

Znanost premrežena moćnim “zakladama” – podložna manipulaciji

S vremenom, ove utjecajne obitelji proširile su djelokrug svoje moći na čitav svijet pa njihova mreža doseže u svaki kutak svijeta i u sve aspekte ljudskog postojanja. Njihov utjecaj je nezamisliv i dopire do svih vodećih institucija i organizacija u polju politike, obrazovanja, religije, financija i masovnih medija. Znanost su infiltrirale svojim “zakladama” pa je postala financijski ovisna o njima i stoga podložna manipulacijama. Najbolji primjer je nezamislivo veliko i duboko nametanje “Velike trojke” zaklada (Rockefellerova, Carnegijeva i Fordova) u polju potpora znanstvenom istraživanju.

Gotovo svi ljudi spremni su odreći se svojih prava, čak i prava na slobodno mišljenje, ako će im to zajamčiti sigurnost i zaštitu. Iz tog razloga čovječanstvo se “omekšava” i manipulira kroz sukobe, mržnju, zavist, oskudicu, glad i ostale nedaće, dok im na kraju naizgled neće preostati drugi izbor nego se predati moći nevidljive elite.

Većina gore spomenutih problema izazvana je namjerno. Brigadir Mandell House, desna ruka predsjednika Wilsona, napisao je u svojoj knjizi “Povjerljivi spisi” (Intimate Papers):

“Stvorite probleme na međunarodnoj razini i potom ponudite rješenje koje najbolje odgovara cilju kojem težite.”

Što više zbrke, klasne borbe, diskriminacije, ratova i političkih tenzija u svijetu, tim prije će doći dan kada će čitavo čovječanstvo prihvatiti Svjetsku vladu koja će zauvijek vladati čvrste ruke, svjetsku diktaturu u kojoj će vladati računalno upravljani društveni red i u kojoj će pojedinac biti čitavo vrijeme pod kontrolom. Ta će vlada biti autoritativna, s nekom vrsti Svjetskog vijeća koje će upravljati nacionalnim i regionalnim vijećima.

U ekstremno desničarskim, revizionističkim i antisemitskim krugovima govori se da su neke od vladajućih obitelji židovskog podrijetla pa stoga govore o židovskoj uroti. To je besmislica, jer je među vladajućom elitom moguće naći katolike, protestante, muslimane, budiste, ateiste, scijentiste i mnoge druge. Oni su posvećeni cilju svjetske dominacije neovisno o rasi, nacionalnosti i političkim nazorima, a nama je ostavljeno da se koljemo zbog tih pitanja forme.

Oni u međusobne sukobe eventualno ulaze zbog međusobnih neslaganja vezanih uz distribuciju moći među njima samima. Naravno, ako se u pitanje dovede njihova zajednička agenda, tada nastupaju jedinstveno.

Planirani “novi svjetski poredak” može se vrlo precizno prevesti kao svjetska diktatura. Konzervativci će ga nazivati socijalizmom ili komunizmom, liberali će ga nazivati fašizmom, ali etiketa ne čini razliku; ideja je stvoriti “arhipelag gulag” na svjetskoj osnovi.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Službena internet stranica dubrovačke biskupije donosi izjavu dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića o situaciji s izbjeglicama koju je dao za Soundset Ragusa, a prenijeli su i drugi mediji

Biskup Uzinić o situaciji s izbjeglaicama je govorio i u Dnevniku 3 HRT-a u četvrtak, 27. kolovoza.

Val izbjeglica iz ratne zone u Siriji koji već kucaju na vrata Europe podijelio je proteklih dana dubrovačku i hrvatsku javnost. Dok jedni podsjećaju kako smo ne tako davno i mi napuštali zemlju prognani strahotama rata, drugi negoduju, a internet su preplavili poprilično neugodni komentari.

Podsjetimo kako se često može čuti kako Hrvatska nije zanimljiva azilantima kao krajnja destinacija, no broj izbjeglica iz dana u dan se povećava pa se već moglo čuti iz usta premijera Zorana Milanovića kako je Hrvatska spremna pomoći. Cijelu situaciju za Soundset Ragusu komentirao je biskup dubrovački Mate Uzinić.

Vjerujem da se pitanje bi li trebali primiti ljude koji su u nevolji ne bi se trebalo uopće postavljati. Pri tom se treba sjetiti da smo i mi bili u nevolji i da su nas drugi primili. Pravo je pitanje kako ih primiti, a ja na to teško mogu dati najbolji odgovor.

Mislim da bi sve izbjeglice koji već kucaju na naša vrata trebalo primiti i omogućiti im sve što je potrebno da mogu normalno živjeti u sigurnosti jer oni bježe od nesigurnosti. Mi smo svi pozvani da sa svoje strane napravimo ono što možemo.

Što se tiče drugih koji će sigurno dolaziti smatram osobno da je bolje situaciju rješavati u njihovim domovinama i napraviti sve da oni razlozi koji su ih potaknuli da moraju otići iz svoje domovine nestanu i da se mogu mirno vratiti i nastaviti život u svojoj domovini. To je za sve nas najbolje rješenje – kazao je biskup Uzinić komentirajući dalje pojedine izjave kako bi u Hrvatsku trebali primiti samo katolike.

Premda se nama kao većinom katoličkoj zemlji može svidjeti ideja prema kojoj bi neke zemlje primile samo kršćane, smatram da je to loša ideja i zapravo napast. Mi ne smijemo dijeliti ljude prema tome kojoj vjeri pripadaju već prema tome jesu li potrebni ili nisu. Ovi su potrebni, a to je ujedno krivnja i same Europe – dodao je biskup dubrovački.

U razgovoru za Soundset Ragusu na ovu temu osvrnuo se i na izjave pape Franja koji je između ostalog kazao kako „svi oni koji odbijaju primiti izbjeglice, kao da su počinili ratni zločin.“

Papa jest po tom pitanju jasan. Između ostalog pozvao je nas u Crkvi da prostore koje imamo ne iznajmljivamo i ostavljamo praznima već ih namijenimo onima koji su potrebni.

Dubrovačka biskupija će još razmisliti na koji način može svoje prostore, u slučaju potrebe, staviti na raspolaganje onima koji su potrebni i koji kucaju na naša vrata. Ne smijemo biti zatvoreni i procjenjivati tko nam je bližnji po raznim kriterijima. Jedini kriterij je, je li taj bližnji u potrebi, a to nam treba biti poticaj da sa svoje strane napravimo sve što možemo i kao ljudi te još više kao kršćani, jer smo kao kršćani pozvani na više, dodao je biskup.

I dok se u javnosti mogu čuti komentari kako žene i djeca jesu izbjeglice, ali kako se sposobni muškarci trebaju vratiti i boriti za svoju zemlju biskup Uzinić ističe kako mi nemamo pravo takvo nešto odlučivati.

Teško nam se staviti u njihovu situaciju. Ne smijemo ljude gledati kroz predrasude, trebamo ih upoznati i susresti se s njima, a vjerujem da bi tada imali drugačije mišljenje. Zašto i što znači boriti se, teško je zaključivati iz naše perspektive.

Mi ne možemo najbolje shvatiti njihovu situaciju kao što ni drugi narodi nisu najbolje shvaćali nas u vrijeme rata na ovim prostorima. Ipak, ne smijemo dozvoliti da nam to bude blokada u pomoći ljudima. Ne vjerujem da je rješenje da ostanu stanovnici Europe, već im trebamo pružiti sve što im treba dok se situacija riješi i da se tada mogu vratiti u domovinu – kazao je biskup ističući kako Sirija nije jedini problem.

Nažalost ne samo u Siriji nego i u drugim zemljama Bliskog istoka situacija je takva da više nitko nije siguran, ne želim stvarati teorije zavjere, ali smatram da i Zapad ima poprilično udjela u tome.

Kad je u pitanju sama Sirija, iz osobnog iskustva i razgovora s nekim sirijskim biskupima još od prije nekoliko godina, mogu reći da su svi oni bili protiv intervencije koju je Zapad u Siriji napravio stajući na stranu onih koji su željeli srušiti trenutnu vlast, jer se time izgubila potrebna sigurnost koju su kršćani vidjeli u vlasti koja je do tada štitila njihova prava.

Nakon što se dogodilo opredjeljenje, za nikoga više život u Siriji nije siguran – kaže biskup i dodaje kako se već razmišlja o financijskoj pomoći izbjeglicama koji su već sada na području Srbije.

Pokušat ćemo vidjeti možemo li preko Caritasa osigurati financijsku pomoć za izbjeglice koje su već sada na području Srbije. Naravno, ne smijemo zaboraviti da puno možemo pomoći svojom molitvom. Ne smijemo zaboraviti moliti kako za ljude koji su na putu prema Europi, tako i za nas koji bi ih trebali primiti te za one od kojih bježe da postanu prije svega ljudi, a onda i sve ono drugo što trebaju biti – zaključio je biskup dubrovački Mate Uzinić.
 
(slobodnadalmacija.hr/uredio:nsp)

Isus neslavno nosi titulu najpoznatije i najmanje poznate ličnosti u povijesti. Pročitajte zašto

Čak i ljudi koji ne misle da je Isus bio Bog uglavnom vjeruju da znaju dosta toga o njemu. Iznenadit se kada čujete da su i neke osnovne tvrdnje o Isusu netočne.

Ne postoje bilješke ničega što je zapisano o Isusu od strane svjedoka ili drugih istovremenika, pa čak ni desetljećima kasnije.

Međutim, na temelju arheoloških iskopina, nekih drevnih tekstova i umjetnosti, pa čak i forenzike, poznato je dosta toga o vremenu i kulturi u kojoj je smješten Novi Zavjet. Ti dokazi nam zapravo govore kakav je Isus bio i kakav nije bio.

1. Isus je bio oženjen

Nastao je skandal među katolicima i evangelistima kada je pronađen papirus 2014. godine na kojem se spominje Isusova žena. Ipak, za razliku od katoličke crkve, Židovi ne prakticiraju celibat među religijskim vođama.

Isus i njegovi sljedbenici su bili Židovi, a svi veći rabini su bili oženjeni. Štoviše, rabin u celibatu je bio toliko rijetka pojava da su neki moderni pisci raspravljali o tome da je Isus morao biti homoseksualac.

Međutim, brojni drevni tekstovi, uključujući Novi Zavjet, upućuju na poseban odnos između Marije Magdalene i Isusa.

Evanđelje po Filipu:

“Isus ju je volio više od svih sljedbenika i često ju je ljubio u usta”.

2. Imao je kratku kosu

Židovi u vrijeme Krista nisu imali dugu kosu. Rimski trijumfalni luk iz tog vremena oslikava židovske robove s kratkom kosom.

U prvom pismu apostola Pavla Korinćanima se navodi dužina kose:

“Zar priroda ne uči čovjeka da ga duga kosa ponižava?”.

Za vrijeme šezdesetih godina prošlog stoljeća, konzervativni kršćani su citirali ovaj stih kako bi izrazili svoje gađenje prema hipi pokretu i nazivali ih antihrišćanskima.

3. Razapet je na stupu, a ne na križu

Pogreška je nastala zbog grčke riječi “stauros” iz Novog Zavjeta, koja se na engleski prevodi kao križ, a koja može označavati različite oblike, od kojih je najčešći uspravni stup, “stup za mučenje”, pa čak i drvo.

Rimljani nisu posjedovali standardan način za raspinjanje zarobljenika, a Josip navodi da su prilikom opsade Jeruzalema vojnici raspinjali žrtve u različitim položajima.

Rani kršćani su se možda fokusirali na križ zbog sličnosti s Egipćanski ankom ili “križem života”, odnosno sa sumerskim simbolom za Tamuza.

Zamislite milijune ljudi kako nose zlatnu šipku na lancu oko vrata.

Inače, postoje brojni prikazi Sumera s velikim ogrlicama u vidu križa u vremenu od nekoliko tisuća godina prije priče o Isusu, što znači da je to bio dio njihove kulture.

Čovječanstvo je mnoge stvari naslijedilo od Sumera, uključujući kulturu, rituale, silna znanja i navike.

4. Bio je nizak, ne visok.

Tipični Židovi u vrijeme Rimskog carstva bili su visoki jedva nešto više od 1,5 metara, zbog čega se smatra da je i Isus bio te visine.

Isus je nazivan “velikim” zbog svojih djela, a ljudi su u ono vrijeme često brkali fizičku veličinu i veličinu ličnosti.

Dobar primjer je Turinov pokrov, koje je napravljen za čovjeka veličine najviše 1,80 metara.

5. Rođen je u kući, ne u štali

Čudesna priča o rođenju Isusa je puna mitskih elemenata i neobičnosti, a smatra se da je ideja da je Isus rođen u štali dodana u priču mnogo kasnije.

Po originalnoj priči, Josip i Marija su željeli ostati s rodbinom, ali je fraza “nije bilo mjesta za njih u boravištu (grčki kataluma)” prevedena kao “nije bilo mjesta za njih na katu”.

Kasniji pripovjedači su uzimali u obzir da su ljudi u to vrijeme dovodili životinje u prizemlje i pretpostavili su da se čitav događaj odigrao u štali.

6. Pravo ime mu je bilo Jošua, a ne Isus

Ime Jošua (na hebrejskom Jošua znači oslobođenje) je bilo vrlo često među Židovima u to vrijeme kao što je i danas. Jošua (ili Joshua na zapadu) i Isus su zapravo isto ime, a različito se prevode u modernoj Bibliji kako bi se Isus razlikovao od Isusa Navina (Jošua po Starom Zavjetu), koji je poveo hebrejski narod ka Obećanoj zemlji.

Zapravo, veza između ove dvije ličnosti je vrlo fascinantna i važna. Neki stručnjaci smatraju da su evanđelja iz Novog Zavjeta u stvari ažurirana prepričavanja starije priče o Jošui, u kojoj se isprepliću priče o Elisi, Elaji i Mojsiju.

7. Broj apostola (12) je vezan za astrologiju, ne za povijest

Broj Isusovih apostola je još uvijek tema raznih rasprava. Broj 12 se smatrao povoljnim među drevnim narodima, a 12 apostola, koji su nacrtani na Posljednjoj večeri Leonarda da Vincija, vjerojatno su inspirirani brojem znakova zodijaka ili mjeseci u godini.

Astrologija je starija od hebrejske religije, a oblikovala je i Bibliju i zapadne religije. Primjer su 12 bogova Olimpije, 12 sinova Odina, 12 dana Božića ili 12 “legitimnih” nasljednika proroka Muhameda.

Međutim, pošto evanđelja pričaju priču o Jošui, 12 apostola je vjerojatno povezano s 12 plemena Izraela.

8. Proročanstva nisu bila vizije već prisjećanja

Mnogi smatraju da su Isusova proročanstva bila jezivo točna, kao i zapisi Nostradamusa.

Međutim, postoje dokazi da Isus nije ništa predvidio.

Kao prvo, tu su proročanstva iz Starog Zavjeta koja su bila poznata svim Židovima koji su živjeli u prvom stoljeću, a bilo tko tko je htio ispuniti neka od njih i postati mesija je prosto mogao to učiniti.

Na primjer, u knjizi po Mateju, Isus traži magarca za jahanje u Jeruzalemu.

Kao drugo, “evanđelja” ni u kom slučaju ne predstavljaju objektivnu povijest, što znači da su ih autori mogli oblikovati po ranijim predviđanjima.

Kao treće, stručnjaci danas vjeruju da se neki biblijski tekstovi, za koje se nekad smatralo da su proročanstva (Knjiga otkrovenja), odnose na događaje koji su u to vrijeme bili prošlost ili sadašnjost.

9. Neki citati Isusa uopće nisu njegovi, za druge nije sigurno

Internet je pun Isusovih citata. Neki od najpopularnijih su Blaženstva ili priča o ženi uhvaćenoj u preljubu (“neka onaj koji je bez grijeha baci prvi kamen”) ili Zlatno pravilo (“ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi”).

Evanđelja Novog zavjeta su napisana dugo nakon što je Isus umro, a nije postojala nikakva tehnologija koja bi zabilježila njegova učenja, osim ako ih je zapisao sam, a nije.

Možemo biti u potpunosti sigurni da bar neke od ovih mudrih riječi koje su pripisane Isusu u stvari pripadaju nekim ranijim ili kasnijim misliocima. Na primjer, Zlatno pravilo se spominje prije Krista od strane rabina Hilela starosjedioca.

Također, priča o ženi uhvaćenoj u preljubu se ne pojavljuje u rukopisima do četvrtog stoljeća.

Nemoguće je ipak da se čovjek ne zapita kako su sve te mudrosti pripisane baš Isusu, od svih ljudi koji su živjeli u to vrijeme.

Isus kao osoba, ako je uopće postojao, prekriven je velom magle i ostavljeno je prostora samo za nagađanje i tradiciju koja se često opisuje kao činjenica.

Činjenice koje smo naveli su apsolutno nebitne. Nije važno je li Isus bio visok ili nizak, niti da li je imao kratku ili dugu kosu. Međutim, važno je da čitava priča o Isusu stoji na vrlo labavim temeljima.

Za početak bismo mogli priznati da ne znamo baš toliko koliko mislimo da znamo i da je većina onoga za što mislimo da je u potpunosti točno u stvari pogrešno.

Pošto je Biblija bila mijenjana tijekom ovih 2000 godina i može se tumačiti na razne načine, ne znači da je ovih devet točaka točno, niti znači da su netočne. Ovo je samo još jedan pogled na Istinu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Ne zaboravite da je prije neku godinu iz Londona bivšem gradonačelniku Splita, Kerumu, upućen prijekor zato jer nije htio dopustiti homoseksualnu paradu na splitskoj rivi!

Publicist Emil Čić u razgovoru za portal dnevno.hr objasnio i razjasnio i neke druge naše nedoumice u svezi masona, kako bi lakše shvatili funkcioniranje svjetskih pomijeranja u društvu. Teme su uvijek aktualno inflitriranje masona u društvo i sve institucije.

Kako je masonerija ušla u Katoličku Crkvu i što joj je cilj u Crkvi?

To je višeslojno pitanje i ne zahvaća samo jedno razdoblje u povijesti Crkve. U jednom izlaganju je nemoguće izložiti cijeli historijat nastojanja tajnih društava da unište Katoličku Crkvu, ali je moguće upozoriti na bitne crte i pravce takvih kretanja. O toj temi su objavljene cijele biblioteke knjiga, kako iz pera katoličkih tako i iz pera antikatoličkih autora, i sve te knjige odanom katoliku intelektualcu, koji ima kritičku distancu i znanje – mogu odlično poslužiti, dok će malu odanu katoličku vjersku ovčicu, koja u sve vjeruje i samo se dobru nada ­ sasvim zbuniti.

Stoga o tome moram govoriti s određenim oprezom: već sam više puta uputio ne činjenicu da je masonsko učenje u cijelosti suprotno učenju katoličke Crkve. Tu se ne radi o djelomičnim herezama već o potpunom doktrinarnom neslaganju, na što su u svojim enciklikama upozorili brojni Pape. Još je papa Klement XII. u XVIII. st. uvidio što je to masonstvo i jasno ih je svrstao u najveće neprijatelje kršćanstva, poglavito Katoličke crkve.

Smatrao ih je također odgovornim za pojavu reformacije u Europi, odnosno za odvajanje anglikanske i luteranske protestantske zajednice od Katoličke crkve, a taj uvid odgovara i analizi suvremenog američkog povjesničara Webster Tarpleya koji je objavio knjigu “Protiv oligarhije”, niz eseja. Dakle, Papa Klement XII. i u protestantskoj reformaciji vidio je ulazak masonerije u Crkvu da bi se tako pocijepalo kršćanstvo!

Je li u pitanju hereza, neslaganje oko nekih učenja, kao u prošlim stoljećima? Prije renesanse Crkva je s hereticima i herezama imala direktan sukob, ali od renesanse heretici nastoje ući u Crkvu i razoriti je iznutra. To je stoljetni plan, koji se nastoji realizirati od početka Crkve.

U svakom slučaju, razdoblje renesanse u XV. i XVI. stoljeću bilo je vrijeme intenzivne infiltracije tajnih udruga u Crkvu i to se manifestiralo kroz nastojanje da se obnovi prisca theologia & magia, a to znači poganska obnova starogrčkih učenja pripisana Egipćaninu Hermesu Trismegistosu, a jedan od zastupnika takvih učenja bio je i renesansni katolički svećenik Marsillio Ficino, koji je kod plemstva i u Crkvi uživao znatan ugled. I Giordano Bruno bio je na takvoj liniji i osuđen je radi vjerske doktrinarne hereze poganstva, što je dokazao dr. R. Sungeris u svojoj knjizi, a ne radi heliocentričnog sustava, kako masonerija voli podmetati, a svi u to vjeruju.

Te tendencije podijelile su renesansu i Crkvu na dva tabora: za obnovu kršćanstva i za obnovu ili toleranciju poganstva. Cilj tadašnje masonerije, kao i svake, bio je razoriti učenje Kat. Crkve da bi se razorilo dotadašnje naučavanje kršćanstva, a taj cilj je trajno ostao isti. U XVIII. st. Papa Klement XII. ekskomunicirao je masone i masonstvo i proglasio ih neprijateljima kroz stoljeća, izdajući 1738. godine bulu In Eminenti Apostolatus Specula, a “…Benedikt XIV. obnovio je i nastavio svoju Konstituciju. Pio VII. slijedio je obojicu, a Leon XII. Ih je zauvijek potvrdio i odobrio svojom Apostolskom Konstitucijom – Quo Graviora ­ kojom obnavlja zakone i dekrete navedenih pontifeksa o toj stvari.

Na isti su način govorili Pio VII., Grgur XVI i vrlo često Pio IX. …” (kaže Papa Lav XIII.) A vrhunac u nizu antimasonskih enciklika ostvario je Papa Lav XIII. svojom enciklikom Humanum Genus, godine 1884. kada je u prvim rečenicama upozorio na to da masonerija navaljuje na Božje djelo od samog početka čovjekova nastanka i, na dalje, da masonerija nije ništa drugo doli djelo sotone i direktni neprijatelj Crkve, koji je nastoji poništiti.

Talijanska masonerija, koja se također zvala i karbonari, a koju je s Garibaldijem uzdignula i na vlast dovela britanska masonerija, u XIX. stoljeću sastavila je plan uništenja Katoličke Crkve pod naslovom “Alta Vendita” i taj je plan pao u ruke katolicima te su Pape Pio IX. i potom spomenuti Lav XIII. zahtijevali da se dokument objavi: naslov “Alta Vendita” znači “Visoka loža karbonara” i u ime Crkve objavljena je godine 1859. a objavio ju je Jacques Cretineau­Joly pod nasolovom “L’Eglise romaine en face de Revolution” a 1885. g. na engleskom je dokument objavio Monsignor George F. Dillon pod naslovom “The War of Anti­Christ with the Church and Christian Civilization”. Plan je bio zamišljen kao sustavno osvajanje masonskih pozicija u Crkvi sve dok jednoga dana na mjesto Pape ne stigne mason, odnosno njihov čovjek koji će reformirati Crkvu protiv svega što je ona bila te će u konačnici blagosloviti novi masonski svjetski poredak. Sve su to u svojoj knjizi “Petrus Romanus” naveli američki autori Horn i Putnam (str. 443­445).

Zanima nas što se dogodilo u novije vrijeme?

U novije vrijeme o prodoru masonerije u Katoličku Crkvu osvjedočio se i kat. nadbiskup Lefebvre, koji se izdvojio u “Svećeničku Družbu Pia X.”, nazvanu po Sv. Papi koji je prorekao prodor masonerije u Crkvu. Nadbiskup Lefebvre zbog toga je, zajedno sa svojom družbom bio u stanju raskola, a potom je Družba nastavila biti dio Crkve. Nadbiskup Lefebvre je osobno svjedočio kako su komunisti i masoni postupno izmijenili stav i ponašanje Crkve prema dotadašnjim učenjima, te je rekao: “…Postojali su izravni kontakti između kardinala Bea­e i masonske Lože ovdje u New Yorku i u Washingtonu, s B’nai – B’rithom (…)

Osobno sam donio 450 potpisa u tajništvo Koncila, sa svrhom da se osudi komunizam. Osobno sam ih donio! Četiri stotine i pedeset potpisa biskupa bilo je odloženo u ladicu i pokopano u tišini, dok se je katkad slušao zahtjev jednog jedinog biskupa. 450 biskupa bilo je ignorirano. Ladica je bila zaključana, ne, ne, rekli su nam, ne znamo ništa o tome, neće biti nikakve osude komunizma.

I smijenili su antikomunističke biskupe: kardinala Midszentyja su zamijenili kardinalom Lekai­jem, kardinala Berana u Čehoslovačkoj zamijenili su kardinalom Tomasecom. Isto se dogodilo u Litvi, i u Čehoslovačkoj: svi biskupi postali su svećenicima Pax ­ pokreta, suradnici komunističkoga režima. Možete to pročitati u knjizi ‘Moskva i Vatikan’ .. Iz toga je jasno da je u vrhu Crkve netko od masonerije postao moćan, i to pretejerano moćan te je vjetar počinjao puhati suprotno od očekivanja.

Tko su najpoznatiji masoni u crkvi?

Kada bih vam na to pitanje mogao konkretno odgovoriti onda bih u rukama morao imati finalni dokaz, osobno priznanje masona iz vrha Crkve ili neki njihov dokument iz njihove masonske lože. Ja takvo svjedočenje ili dokument nemam, ali Isusova formula “Po djelima ćete ih poznati”, ukazuje nam na neke osobe koje svojim ponašanjem vode popustljivu crkvenu politiku prema dekadentnim političkim strankama, ili čak navijaju za njih.

Crkva je npr. suspendirala don Ivana Grubišića radi neposluha u pitanjima politike, ali ta osoba svojim izjavama o crkvenu nauku i toleranciji prema homoseksualnosti daje simptomatične manifestacije koje “po djelu” naznačuju da je njegov stav i duh sasvim na liniji religijske ideologije masonerije. Ima i nekih drugih slučajeva, gdje se radio o članovima Zmajskog društva, koje ima vrlo spornu simboliku i sporno djelovanje

Za živuće masone u Crkvi najčešće ne ćete dobiti priznanje ili direktno otkriće da su masoni, ali masona ćete prepoznati po toleranciji prema homoseksualizmu, po toleranciji ili promicanju svetogrdnog sekularizma u Bogoslužju, masona ćete naslutiti u doktrinarnoj dvoličnosti po pitanjima vjere, masona ćete prepoznati po vjerskim izjavama koje su u suprotnosti sa dvije tisuće godina crkvenog nauka. Crkveni mason uvijek će doći u neki raskorak sa učenjima svetih otaca. Većina vjernika nema znanja o doktrinarnim finesama stoga ne prepoznaje igru koju vodi crkvena masonerija u ime Crkve, a protiv Crkve.

Koja je sprega homoseksualaca i masona?

Akademik Oleg Platonov, Rus, koji je u knjizi “Zašto će propasti Amerika?” jasno prikazao masonske korijene anglo­američkog svijeta, kaže: “…Poslije gotovo dvije tisuće godina trijumfa kršćanstva i duhovnih vrijednosti Novog zavjeta, ova zemlja postala je otvorena rana na tijelu kršćanskog svijeta simbolizirajući sve poroke i prijestupe koje je Isus Krist osudio kao smrtne grijehe ­ klanjanje Mamonu i bogatstvu, razvrat i homoseksualnost kao norme spolnih odnosa, kult moći i novca kojima se sve postiže. …”

No, već i prije Amerike masonerija je svoj osnovni korijen pustila u Engleskoj, i prije nego li je pederastija postala norma u pokvarenoj i propaloj Zapadnoj Europi i Americi, o Englezima se dugo s podsmjehom pričalo i pisalo da su im intelektualci i plemići homoseksualci!

A to je bilo vezano uz njihov odgoj u internatima, ali i uz englesku masoneriju, koja je do danas uspjela pokvariti svijet: ne zaboravite da je prije neku godinu iz Londona bivšem gradonačelniku Splita, Kerumu, upućen prijekor zato jer nije htio dopustiti homoseksualnu paradu na splitskoj rivi! Vrlo direktno, masonska centrala dala je Hrvatima do znanja da i oni moraju postati pederi, kao i “sav pristojan svijet”, koji su oni stvorili u zadnjoj epohi propadanja kršćanske civilizacije, nakon uništenja kršćanske kulture.

U nekim knjigama u kojima je opisivan ritual primanja u masoneriju ili možda neki viši stupanj, spomenuto je da članovi moraju ostalim članovima otkriti neku svoju mračnu tajnu, ali ponekad i počiniti neku gnjusobu kao što je homoseksualni čin. Kao što vidimo, “kultura” masona iz Britanije (“majka svih loža”) u ostatak svijeta nameće devijacije, koje vrijeđaju Boga ubijajući ljudske duše s ciljem udaljenja čovjeka od kršćanstva i Boga.

Koja je veza genetički modificirane hrane GMO i masonskih ideja?

To je u svojem djelu “Sjeme uništenja” solidno opisao William Engdahl, koji je revolucionarno objasnio tehniku manipulacije nad proizvodnjom hrane putem prodaje otrovanog sjemena. Gospodin Engdahl u svojim knjigama ne koristi se pojmovima kao što su “iluminati” ili “masonerija”, ali ako nam je jasno da britanska masonerija vlada svijetom, onda je jasno da je jedan projekata nadzora nad proizvodnjom hrane ide preko njihovih moćnih središnjica kao što je kompanija “Monsanto”, a da ne nabrajam brojne druge navedene u njegovoj knjizi.

Masonerija propagira ideju održivog razvoja stanovništva kao i redukciju stanovništva. Ta redukcija stanovništva ostvarit će umjetno proizvedenim trovanjima hrane, kao i umiranjem od gladi i ratova, što se već i događa. Zašto masoni mrze jačanje nacije i nacionalnih suvereniteta?

Načelno, jačanje nacionalnih suvereniteta ujedno je i jačanje samostalne proizvodnje hrane, industrije itd. Nacionalni suverenitet, koji čini bit nacionalizma, je stanje apsolutne stvaralačke slobode svih nacija, a stanje nacionalne slobode ugrožava kolonijalistički nadzor nad državama, njihovim bankama i njihovim resursima. Svijet se ne ujedinjuje zato da bi nacije bolje prosperirale, već zato da bi masonske sile Britanije i USA bolje nadzirale resurse i nametnule novu religiju, koje su oni predstavnici.

U svoj knjizi “Globalizacija i hrvatski nacionalizam” naveo sam da se bit nove britanske federalne ideologije, koja je i dovela do stvaranja Commonwealtha, te kasnijeg osamostaljenja Indije i potom stvaranja Europske Zajednice, sastoji u federalizaciji svijeta koji je ili pod britanskom upravom ili pod utjecajem britanskog liberalnog pogleda na svijet, a svaka država koja se nalazi izvan bilo koje federacije jest samostalna, dakle – nacionalistička, a kao takva ona u globaliziranome svijetu ne smije postojati: George Soros, predstavnik britanskog imperijalizma u USA (slika i prilika nove ideologije globalnog federalizma), tvrdi da je nacionalizam najopasniji neprijatelj NATO­ pakta. (vidi: “Vjesnik” 23. travnja 1998.). A najopasniji neprijatelj je sve ono što izmiče nadzoru nad stvaranjem nove svjetske države i nove svjetske religije.

U kojim porama Kraljevine Jugoslavije su bili masoni, a u kojim u NDH ? Dovoljno je da vam kažem da je sam srbijanski kralj Aleksandar bio mason, a u NDH je zaslužni vojskovođa, pogubljeni Slavko Kvaternik, također figurirao kao moćni hrvatski mason. Masonerija je u svakom trenutku dobivala informacije o stanju na terenu i to ne zato jer bi upravo ova dvojica dostavljala neke informacije, već zato jer su ovakve osobe bile u kontaktima s masonima koji su informacije lifrali dalje na višu distancu – u Britaniju. Tu se nalazi izvor propasti svake države.

Kako se boriti protiv masonerije danas, kada ona kontrolira vodeće političare svijeta?

Masonerija se nalazi pred privremenom pobjedom, te su stoga prirodni putovi borbe protiv njih znatno otežani. Sada se nalazimo u završnim operacijama u kojima ostvaruju svoj “divni svijet”. Stoga se protiv njih možemo boriti jedino vjerskim preporodom u Kristu, povratkom u Crkve i intenzivnijim molitvama. Kroz unutarnju intervenciju u dušama i društvenim pokretima Bog će dati rješenje za preokret. Sigurno je da će u jednom trenutku doći i do oružane borbe naroda. Narodi se nalaze na putu “Armagedona”, a posebno Hrvati.

U Hrvatskoj oni pokušavaju uništiti i podijeliti nacionalno biće, zašto?

Zbog čega toliko smeta Hrvatska masonima?

Hrvatska je tvrdi dijamant na kojem će puknuti cijela masonska priča: referendum o zaštiti tradicionalne obitelji na kojem su Hrvati nedavno pobijedili, ujedno je svjetonazorni trijumf zakona Božjeg nad zakonom sotone. Nacionalno biće nastoji se podijeliti i razoriti zato da masonerija zdrobi posljednju točku otpora u Europi i svijetu. Dok god postoji otpor svjetonazornim perverzijama, dotle sotona ne može nadzirati svijet. Masonerija mora slomiti Hrvatsku da ukloni svaku zapreku.

No, to im više ne može uspjeti, jer gdje je narod uz zakon Božji, tu je i Bog da porazi sotonu i njegove predstavnike. Sa geostrateške pozicije Hrvatska je važna točka, raskrižje ili Križ civilizacija, i tko nadzire križ najvažnijeg kontinenta, Europe, taj nadzire cijeli svijet. Moraju pokušati slomiti Hrvatsku da bi se nadzor nad cijelim svijetom uredno proveo: to moraju učini sredstvima progona, ucjene ili rata i pomora. Što god se dogodilo Bog će biti s Hrvatima i pobjeda će biti ­ Božja.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16146"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

‘Ako vjerujete kako Bush stoji iza 11/9 mislite da imate veću kontrolu nad situacijom, ali zapravo nemate’, smatra novinarka. Karen Douglas, psihologinja sa Sveučilišta Kent, tako je provela istraživanje nad studentima s ‘teorijama zavjere’ o smrti princeze Diane i klimatskim promjenama.

Oni koji su vjerovali u laž oko oba događaja daleko manje sudjeluju u politici ili borbi protiv ugljičnih emisija, pa ‘na taj način otežavaju djelovanje establishmenta’.

NY Times je prije nekoliko dana objavio članak o globalnom fenomenu ‘teorija zavjere’ povodom fotografija i ideja vezanih uz Bostonski maraton. Novinarka Maggie Koerth-Baker smatra kako je posrijedi to što ovakve teorije čitaju neinformirani i nepripremljeni čitatelji, a plasiraju ih inteligentni manipulatori s argumentima iz određene perspektive.

Glavni znak paranoje – Manipulira se svjetskim događajima, nisu slučajni

‘Čak i kada su braća Tsarnaev identificirana i uhićena, te je potjera završena – špekulacije su samo preuzele nove oblike. Možda su braća Tsarnaev samo figure koje prikrivaju nestanak prvooptuženog Saudijca s visokorangiranim terorističkim vezama? Možda je stvarni krivac taj Arap? Što ako su Tsarnaevi samo radili za neku organizaciju? To su samo neki od upita’, naglašava novinarka.

Daljnju analizu započinje s tezom ‘Zašto racionalni ljudi ‘puše’ teorije zavjere’, te na nju odgovara. ‘Koliko god sulude bile takve teorije, oni koji ih propagiraju nisu – oni su posve normalni. Znanstvene studije su u ovom slučaju prilično jasne: ukoliko vjerujete u jednu teoriju zavjere, vjerujete i u ostale makar one bile međusobno kontradiktorne. I ovo vjerojatno nije prva vijest koja vas uvjerava da iza globalnih događanja stoje neki manipulatori.’

Teoretičari zavjere stvaraju ‘alternativnu stvarnost’

‘Najbolja pretpostavka za pojedinu teoriju zavjere je vjerovanje u ostale teorije zavjere’, smatra Viren Swami, profesor psihologije koji predaje ‘Vjerovanje u zavjere’ na Westminsteru u Engleskoj. Dodaje kako ‘teorije zavjere nisu striktno povezane s pojedinim događajem, već su gotovo po pravilu samo izraz nekog šireg globalnog pogleda’. Richard Hofstadter je u svojoj knjizi iz 1965. ‘Paranoidni stil američke politike’ teorije zavjere nazvao omiljenom zabavom nacije.

‘Amerikanci su uvijek gajili sumnje da će nas netko zgrabiti – bili to masoni, katolici ili komunisti. No, posljednjih godina se čini kako je svaka tragedija povezana s prijevarom, punom priča o ‘false flag’ napadima i ‘glumcima’. Ovo više nije puko teoretiziranje već stvaranje posve nove i alternativne verzije stvarnosti’, smatra Hofstadter.

‘Oni koji vjeruju u teorije zavjere nemaju samopoštovanja’

Autorica dalje govori kako je vjerovala da će ova knjiga zapravo razbiti teorije zavjere, no ‘danas je sve samo evoluiralo u puno uvjerljivije teorije’. ‘Ovakve pretpostavke više nisu rezervirane za pojedince na marginama, već čak i one najluđe teorije dospijevaju na naslovnice putem savršeno svjesnih umova novinara. 63% svih američkih glasača tako vjeruje u barem jednu teoriju zavjere, ako je vjerovati anketi Sveučilišta Fairleigh Dickinson’, dodaje Koerth-Baker.

Swami je tako u svojoj studiji u ‘The Psychologist’ magazinu došla do ‘iznenađujućeg zaključka’ kako su autori takvih konspirativnih članaka često cinični po pitanju svijeta i politike općenito. Oni koji pak vjeruju u njihove tekstove imaju nisko samopouzdanje, naročito kada je u pitanju svijest o svijetu oko njih. Teorije zavjere su tako po Swami ‘reakcija na nesigurnost i bespomoćnost’.

‘Što više nešto pobijate, ljudi više vjeruju u to’

‘Lijepo je biti mudra stara koza u stadu ovaca, makar znali da je vaše istraživanje pogrešno’, zaključuje Swami. Kao konačnu misao povezuje teorije zavjere i demokratsko načelo SAD-a. Kathryn Olmsted, povjesničarka sa Sveučilišta Kalifornija, smatra da teorije zavjera ipak ne bi postojale u svijetu gdje pravih zavjera nema. ‘Manipuliranje demokratskog procesa poput Watergatea ili Iran-Kontra afere stvaraju ovakve teorije, no čak i oni koji Sandy Hook smatraju odglumljenim, skrivaju argumente zbog Drugog amandmana’.

Profesorica završava s ‘činjenicom da je širina informacija stvar pogoršala, pri čemu su internet i kruženje informacija zapravo otežali povjerenje u službene dokaze, te su ukrutili već ranije stvorene stavove’. ‘Ljudi zapravo ne žele priznati pogrešku’, dodaje Olmsted. Brendan Nyhan i Jason Reifler to nazivaju ‘efekt ispušne vatre’. Smatraju kako trud oko objašnjavanja zapravo vjernike još više uvjerava u istinitost njihove teorije.

Oni koji vjeruju u ‘teorije zavjere’ trebaju na liječenje

Teoretičari u članku smatraju kako je internet glavni krivac za rapidno širenje vjerovanja u teorije zavjere. ‘Ako vjerujete kako Bush stoji iza 11/9 mislite da imate veću kontrolu nad situacijom, ali zapravo nemate’, smatra novinarka. Karen Douglas, psihologinja sa Sveučilišta Kent, tako je provela istraživanje nad studentima s ‘teorijama zavjere’ o smrti princeze Diane i klimatskim promjenama. Oni koji su vjerovali u laž oko oba događaja daleko manje sudjeluju u politici ili borbi protiv ugljičnih emisija, pa ‘na taj način otežavaju djelovanje establishmenta’.

Alex Jones je naravno kasnije etiketiran, a vjerovanje u ‘teorije zavjere’ je tako po autorici razlog zašto ljudi pokazuju sve veću malodušnost prema sustavu. Tako prema njoj ljudi ne cijepe djecu, ne prakticiraju sigurni seks, bježe od glasanja, cinični su prema sustavu i odbijaju pokornost zakonima. Naravno, za kraj malo propagande – novinarka se očito slaže s novom dijagnozom već spominjanog DSM 5 priručnika gdje se za ovakve stvari ljude liječi zbog ‘Oporbenog prkosnog poremećaja’ – pa vi slobodno vjerujte u ‘teorije zavjere’…
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet, youtube.com/uredio:nsp)