Dugo tinjajuća socijalna napetost u Meksiku prijeti eksplozijom naroda dok neoliberalne reforme pogoršavaju životni standard i potiču hiperinflaciju

Svjetski mediji uglavnom su ostali nijem o stanju u Meksiku, čak i na činjenicu da su građanski nemiri zatvorili američko-meksičku granicu u San Diegu, Kalifornija, nekoliko puta u posljednjih tjedan dana.

Tjedan prosvjeda u Meksiku protiv povećanja cijena goriva su praćeni pljačkama i nemirima sa dosad 6 ubijenih osoba, okupljanjima tisuća osoba u cijeloj zemlji, a među policajcima ima ozlijeđenih.

Protesti pod nazoivom “Gasolinazo” u Meksiku zbog rasta cijene goriva za više od 20 posto doveli su do više od 400 uhićenja, 250 opljačkanih trgovina, i šest smrtnih slučajeva.

Ceste su blokirane, granice zatvorene, a vladine zgrade su zatvorene. Prosvjedi su i dalje relativno mirni, sve u svemu, osim nekoliko izoliranih nasilnih djela za koje aktivisti okrivljuju državne infiltratore.

Nekoliko vijesti mainstream medija koje su izvijestile o situaciji krive za kaos poskupljenje cijene goriva, ali ne ispituju nekoliko drugih čimbenika koji su pritom doveli Meksiko na rubu revolucije.

Narko-država, ili kako meksički aktivisti kažu, “el narko-gobiero” je izraz koji se koristi za opisivanje otvorene korupciju između meksičke vlade i kartela.

Narko-država je bila na naslovnicama u zadnje vrijeme zbog otmica i pretpostavljenih ubojstava 43 Ayotzinapa učenika u gradu Iguala, Guerrero, u 2014. Taj događa je bio izvor kontinuiranih protuvladinih prosvjeda od tada.

Neoliberalna politika je napustila radničku klasu

Svečani zakon “slobodne trgovine” NAFTA iz 1994. koju je potpisao Bill Clinton, napravio je velike promjene gospodarskog krajolika SAD-a i Meksika. Poljoprivrednici, davno bitan faktor u Meksiku kao i seljačko stočarsko gospodarstvo, bili su izbrisani zbog niske cijene kukuruza subvencionirane od strane američke vlade, koji je odmah poplavio meksičko tržište nakon što je potpisan Clintonov zakon o partnerstvu NAFTA.

Možda je najveći pokretač tekućeg građanskog prevrata u Meksiku inflacija koja je trenutno izvan kontrole u kombinaciji s vrijednostima pesosa koje dosežu rekordno niske razine.

Meksički radnici su već financijski uništeni minimalnim plaćama koje se kreću do četiri dolara dnevno. Cijene hrane, koje su bile u porastu prije povećanja cijena goriva, porasle su još više zbog povezanosti sa cijenama goriva.

U Meksiku, trenutno traje “ekvivalent minimalne plaće od 12 dana da bi napunili rezervar goriva. U SAD-u za to treba ‘sedam sati”.

Javni troškovi prijevoza će vjerojatno rasti s cijenama goriva. Rastuće cijene nafte će staviti pritisak na ostatak meksičke ekonomije dok će radnici trošiti više novca na gorivo, a manje na robu široke potrošnje.

Opći osjećaj bespomoćnosti u lice korupcije narko-države i ekonomske nesigurnosti neće proći i sa sljedećim izborima ili protestima, a nejednakost bogatstva u zemlji ne može ništa izliječiti.

Meksiko je zreo za revoluciju. Bilo da se pokrene odmah uzrokovana poskupljenje goriva i velikom inflacijom, ili će se dogoditi u bliskoj budućnosti, ona dolazi – i mi trebali razgovarati o tome.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Putin je igrao igru Novog Svjetskog Poretka dovoljno dugo da dođe na položaj predsjednika – onda im je naglo okrenuo leđa, što je navelo Jacob Rothschilda ga optuži da je “izdajnik Novog svjetskog poretka”

Hrabri Vladimir Putin je zabranio Jacob Rothschildu i njegovom bankarskom obiteljskom kartelu Novog Svjetskog Poretka ulazak na ruski teritorij “u bilo kojim okolnostima”.

Putin je na nedavnom sastanku podsjetio svoj ​​kabinet da je platio dug Rothschildima i “da ih je uhvatio za vrat i izbacio ih Rusije na stražnja vrata.”

Ovaj sastanak je istaknuo predsjednikovo lupanje šakom o stol i obećanje da će uništiti Novi Svjetski Poredak, a prema izvoru Kremlja, Putin provodi velike korake prema tom cilju.

“Oni ne posjeduju svijet, a oni nemaju “prazan ček” (carte blanch) uz pomoć kojeg mogu raditi što god žele. Ako im se ne suprotstavimo, stvorit će se novi problemi. Ne želimo od njih više biti zlostavljani.”

Razumljivo je da je bankarski reket Rothschilda bio omča vezana oko vrata ruskog gospodarstva. Jednom kada bi se čvor učvrstio još i više, gospodarstvo bi nastavljalo propadati i gušiti se.

Rano u svojem predsjedavanju dao je prioritet ujedinjenju Rusije – društveno, duhovno i ekonomski. On je naredio uhićenje oligarha Mihail Hodorkovskog, koji je omogućio Rothschildima, Henry Kissingeru i Arthur Hartmanu da budu direktori zaklade “Otvorena Rusije”.

Bio je toliko uzrujan sa banksterima u svojoj državi, da je prevrnuo njihove stolove, a njih istjerao bičem.

Revni student povijesti, dobro upućen u svjetske afere, ruski predsjednik je proučavao povijest svjetske najneuhvatljivije organizacije i shvatio središnju ulogu njihovih financijskih suradnika koji su igrali u poticanju glavnih međunarodnih sukoba u 20. stoljeću.

Sada nas žele uroniti u Treći svjetski rat.

Invazivno korijenje i grane Novog svjetskog poretka se stalno šire diljem svijeta, ali je predsjednik Putin zaustavio njihovo širenje u Rusiji.

To je veliki udarac njihovim planovima za svjetsku dominaciju, i sada ga vide kao stvarnu prijetnju. On ih je uplašio, što je razlog zašto je Putin degradiran i ocrnjivan u zapadnim medijima, u svakoj prilici.

Realnost je da nas Putin vodi prema multi-polarnom svijetu, daleko od jedne vlade, jedne religije i budućnosti isplanirane od strane Novog Svjetskog Poretka.

Kad je doveo svoje snage u Siriju kako bi zaštitile suverene države, dodatno je pojačao svoj ugled kao snažni vođa.

Ljudi diljem svijeta su se počeli buditi i primijećivati.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Postoji nekoliko razloga zašto je medicinski kartel suviše velik da bi propao, ali glavni od njih je – veliki novac koji je u pitanju

Zamislite da je otkriveno da postoji opasnost da će se na tisuće mostova u svijetu srušiti. Ne zato što ih je nemoguće popraviti niti zato što su napravljeni od jeftinog materijala, već zato što je prvobitan dizajn neadekavatan i prkosi osnovnim načelima arhitekture.

Zamislite da pet ili šest većih proizvođača automobila napravi nove automobile koji će većinu energije s motora prenositi na jedan kotač.

Zamislite da ministarstvo poljoprivrede preporuči svim poljoprivrednicima da prskaju svoje usjeve klorom, a ne vodom.

Drugim riječima, znanost zna biti varljiva.

Na ovaj način funkcionira medicinski kartel. Predočava nam propagandu koju nauka prodaje.

Znanost je najmoćnija racionalizacija u modernom svijetu. Svi vjeruju znanosti. Svijet bez konsenzusa o stvarnosti bi se raspao.

Glavna tema ovog članka biti će lijekovi. Dakle, tko i kako odobrava lijekove?

Prvo se provodi kliničko testiranje. Izvještaji tih testiranja se bilježe. Izvještaji i studije se objavljuju u recenziran medicinskim žurnalima. Studije su znanosti.

Ako uzmemo u obzir da veliki broj ljudi (na milijune) strada od lijekova, onda je logično zaključiti da je veliki broj objavljenih studija lažno koje tvrde da su ti lijekovi sigurni. Nema drugog objašnjenja.

Medicinski kartel se oslanja na najveću od svih prijevara – znanstvenu prijevaru.

Važno je napomenuti da je FDA (Administracija za hranu i lijekove SAD) potpuno svjesna da neki od lijekova koje ona odobrava kao sigurne ubijaju ljude.

FDA ne preuzima odgovornost za svoje postupke, ali istovremeno ne negira statistiku.

Što se Amerike tiče, nijedan lijek ne može se pustiti u uporabu dok ga FDA ne odobri kao sigurnog. Jasno vam je što to znači? Međutim, u povijesti FDA nitko nikada nije kažnjen zbog toga.

FDA otvoreno priznaje da postoji 2 milijuna ozbiljnih nuspojava od korištenja lijekova. Kada kaže ozbiljnih, tu spadaju moždani udar, srčani udar, neurološka oštećenja i slično.

Kada bi samo neki mediji malo dublje ispitali što se krije iza svega toga, liječnici i radnici u farmaceutskim tvrtkama bi ubrzo priznali da su krivi, a to bi uništilo znanost kakvu znamo.

Međutim, isti ti mediji su dio sustava koji štiti kriminalce. Niste ni svjesni koliko novinskih i televizijskih kuća živi od farmaceutskih sponzora.

Gdje je pravda? Kada će FDA i farmaceutske kompanije biti kažnjene za svoja zlodjela?

U međuvremenu, FDA je napala nutritivne suplemente koji se po posljednjoj federalnoj regulativi smatraju “potencijalno opasnim”, unatoč činjenici da postoje dokazi o savršenoj sigurnosti suplemenata.

U međuvremenu, analize iz 2012. godine su pokazale da antikoaguacijska sredstva uzrokuju najozbiljnije nuspojave. Ono što je fascinantno s ovim podatkom jeste da su analizu izvršili istraživači koji nemaju veze s FDA. Besmisleno je i pomisliti da FDA ne zna za to.

Koliko je ovakvih istraživanja potrebno da se FDA konačno zatvori a njezini radnici označe kao teroristi?

Eto, sada uviđate moć medicinskog kartela. Sada uviđate da su sve one priče u novinama i časopisima koje pišu takozvani “liječnici” lažne.

Budite sigurni da postoje liječnici koji su svjesni smrtne statistike od lijekova. Oni znaju da određeni lijekovi ubijaju. Oni znaju što se događa. Oni šute.

Ti liječnici su tihi svjedoci masovnog ubijanja stanovništva upravo zato što oni prepisuju te recepte.

Predsjednici odbora i dekani medicinskih škola i fakulteta znaju. Profesori i nastavnici u školama znaju. Farmaceuti znaju. Medicinski istraživači znaju. Svjetska zdravstvena organizacija zna.

Međutim, narodu je teško povjerovati da agencija koje bi trebalo se brinuti za naše zdravlje u stvari krije odgovornost za smrt velikog broja ljudi.

Ljudi žele vjerovati da bi ovako velik zločin već završio pred licem pravde.

Ljudi žele vjerovati u znanost.

Ronald Kavano, bivši radnik FDA koji je ispitivao lijekove, razotkrio je 2012. FDA kao mafiju koja štiti svog klijenta Big Pharma-u različitim mafijaškim strategijama.

“Bio sam svjedok reketa, napada na svjedoke i mnogih drugih stvari … Prijetili su mi da ću završiti u zatvoru”, rekao je Kavano. “Jedan od menadžera FDA je prijetio mojoj djeci … Bojao sam se da će me ubiti ako se obratim Kongresu ili kriminalnim istražiteljima”.

Kavano je bio jedan od onih koji nije želio odobriti lijekove kao sigurne dok se stvarno ne pokaže tako.

Međutim, stvari ne funkcioniraju tako u FDA.

Ljudima kao što je on je rečeno da ne dovode u pitanje sigurnost lijekova koje im šalju farmaceutske tvrtke već da ih samo odobravaju, da stave pečat, da kažu da su sigurne i učinkovite čak i ako nisu.

Neke farmaceutske tvrtke su plaćale odobravanje svojih lijekova, odnosno podmićivali su FDA.

Zamislite sljedeću sliku: Vi ste čuvar kapije. Vaš posao jeste da svakog dana otključati kapiju i ostavite je otvorenu tako da svi mogu proći. Ipak, vi znate da će veliki broj ljudi koji prođu kroz tu kapiju umrijeti i ne činite ništa u svezi toga.

To je prava slika FDA i ostalih farmaceutskih kompanija.
 
(naturalnews/uredio i preveo:nsp)

Meksički narko karteli? Kolumbijski karteli? Afganistanski lordovi makova? Ulični posrednici? Ulični dileri? Šalite se? Oni su sitna riba. Pogledajte profesionalce, krupne ribe.

Časopis Medical News Today je 22. lipnja 2013. objavio: “Većina Amerikanaca na propisanim lijekovima”. “7 od svakih 10 Amerikanaca su lijeku na recept, a više od polovice građana zemlje uzima najmanje dva lijeka na recept, navodi se u analizi koju je provela klinika Mayo i Istraživači Olmsted Medicinskog Centra”.

To je 210 milijuna muškaraca, žena i djece – koji su “zakačeni”. Nešto o čemu narko karteli mogu samo sanjati.

Najčešće korišteni medicinski lijekovi? Redom: antibiotici, antidepresivi i opijati. Zadnja dva lijeka ukazuju da Amerikanci pokušavaju promijeniti svoje stanje uma i ubiti bol uz pomoć čovjeka u bijelom kaputu; ulični diler je daleko, daleko iza njega.

Evo zanimljiv citat iz Medical News-a: “… gotovo jedna četvrtina žena između 50 i 64 godina uzimaju antidepresive …”

Farmaceutski narko karteli, naravno, iskorištavaju taj nepovoljan položaj. “Dileri u Bijelim kutama” su podržani od strane vlade, osiguravajućih društava, medicinske zajednice, medicinskih časopisa, Wall Street-a, bankama, farmaceutskim tvrtkama, medijima, medicinskim školama, bolnicama, i velikim fondacijama.

To je pravo natjecanje. Što će ulični karteli učiniti po tom pitanju? Ugasiti prodaju ljudima? Kvragu, siguran sam da neki od meksičkih i kolumbijskih narko bosova imaju svoje liječnike i uzimaju Zoloft i Paxil sami.

Citati iz drugog članka Medical News Today su izvijestili da je u 2011, došlo je skromnog povećanja u broju recepata za lijek izdanih u SAD-u.

Povećanje je donijelo ukupno broj od: 4.020.000.000

Da, u 2011, liječnici su prepisali ukupno 4.020.000.000 recepata za lijekove u Americi.

To je u prosjeku oko 13 recepata na svakog čovjeka, ženu i dijete u godini dana.

To je otprilike jedan novi recept svakog mjeseca za svakog Amerikanca.

Medical News Today je zaključio: “… industrija treba biti ohrabrena zbog rasta broja recepata i potrošnje”. Da, sigurni smo da industriji lijekova iskaču čepovi šampanjca.

Govorimo o lijekovima na recept ovdje. Mi ne govorimo o broju tableta koje Amerikanci uzimaju godišnje. Ovdje također ne računamo lijekove “iznad pulta” koji se mogu slobodno kupiti.

Farmakopoeia, sajam u 2011. godine održan u Britanskom muzeju, procjenjuje da “prosječni broj tableta koje osoba uzima u svojem vlastitom životu u Velikoj Britaniji je preko 14.000″. To je rezultat lijekova na recept. Uključujući i lijekove iznad pulta, 14.000 komada tableta može porasti do 40.000 tableta koliko prosječan čovjek uzme u životu.

Koji su učinci svih tih lijekova?

Mi smo u potrazi na vrhovnim trojanskim konjem koji truli iznutra iz Amerike u druge industrijalizirane zemalje. Ratovi, ili bez ratova, ekonomska deprivacija, gospodarski prosperitet, lijekovi i dalje rade svoj posao, oslabljuju, narušavaju i terminiraju život.

Mnogi izvori se mogu se citirati kako bi potvrdili ovu procjenu.

Na 8. siječnja 2001, LA Times je objavio članak autorice Linde Marsa: “Kad dobri lijekovi škode.” Marsa je citirala istraživanja dr. David Batesa, koji su pokazali da u SAD-u, ima 36 milijuna ozbiljnih nuspojava na medicinske lijekove godišnje.

Dana 26. srpnja, 2000, Journal of American Medical Association je objavio zapanjujuću procjenu štete medicinskih lijekove u povijesti: “Da li je američki zdravstveni sustav doista najbolji na svijetu?” Autor je dr. Barbara Starfield, od javnosti poštovana, zdravstveni istraživač na Sveučilištu Johns Hopkins School of Public Health.

Starfield zaključila iz istraživanja da medicinski lijekovi ubijaju Amerikance po stopi od 106 tisuća godišnje. To je više od milijun umrlih na deset godina.

(Za razliku od toga, Wall St. Journal izvještava 3.094 smrtnih slučajeva od predoziranja heroinom u 2010.)

Starfield nam daje konzervativno skicu trojanskog konja koji je postavljen u središtu industrijaliziranog svijeta.

Uništavanje društva od strane medicinskih lijekova ide puno dalje od onoga što neki ljudi zovu “prekomjerno propisivanje lijkova na recept”. To nije samo nagib u pogrešnom smjeru. To nije samo pogreška u prosudbi složena od strane brojnih liječnika koji raspršuju lijekove.

Oni svi ljubazni izrazi ukazuju da se situacija može ispraviti kroz pokazivanje dobre volje i razuma. To se nikada neće dogoditi.

Zemlje svijeta su doslovno napadnute od strane farmaceutskih tvrtki i njihovih vojnika liječnika. To je kemijski rat.

Da, čak i počnete vidjeti svjetlo na kraju tunela, stotine milijuna ljudi se moraju dodati na listu onih koji već slijede zdraviji život kroz prirodna sredstva.

Čak ni najgori diktatori i masovni ubojice u povijesti nisu sanjali o danu kada će se građani postrojiti i potraživati sve više i više kemikalija koje im uništavaju živote.
 
(activistpost/uredio: nsp)

Glavni dio afganistanskog heroina (više od 70%) ide u Europu preko Kosova

• Prema tvrdnji direktora Federalne službe RF za kontrolu i promet narkotika, Viktora Ivanova, na teritoriju Kosova djeluje oko 15 krupnih narko-kartela. Oni osiguravaju tranzit u Europu kako afganistanskog, tako i latinoameričkog kokaina
• Poseban značaj u isporuci narkotika u Europu ima balkanska ruta iz Afganistana za koju je Kosovo ključni tranzitni čvor. Tu se odvija priprema za predprodaju i pakiranje heroina za narednu isporuku u europske zemlje
• Kilogram heroina košta 1000-2000 eura na granici Tadžikistana i Afganistana, na Kosovu 10.000 eura, a u zemljama Zapadne Europe je njegova cijena dostizala 150.000 eura
• Profesor Peter Dale Scott, bivši kanadski diplomat: “Osnovni izvor svjetskih problema s narkoticima ne nalazi u Kabulu, nego u Washingtonu”

CIA se bavi teškim i opasnim poslom. Jedan od zadataka paladina Imperije Dobra sastoji se u tome da sustavno traže, love, ubijaju i vješaju svoje bivše kolege koji su stali na put izdaje. Tako rade sve službe sa svojim odmetnicima.

Međutim, vanjska politika Sjedinjenih država ima jednu zanimljivu specifičnost. Na primjer, čim je Washingtonu bilo potrebno da u Afganistanu uglavi “demokraciju”, tu je odmah otkriven agent CIA, Osama bin Laden, koji je obznanio da je borba s Imperijom Dobra cilj njegovog života. Gospodina Osamu su uhvatili i ubili, a ekspedicijske snage US Army, kako su u Afganistanu bile, tako su i ostale.

Reklo bi se da je zadatak izvršen, zločinci poraženi, američki ratnici mogu pakirati osobne stvari i da se pozdrave sa afganistanskim prijateljima. A, eto, nije. Ništa od toga.

Da, brojno stanje kontingenta se smanjuje, troškovi za njegovo održavanje se umanjuju i to je apsolutno razuman potez s obzirom na nestabilnu financijsku situaciju SAD. Ipak, to ne znači da Amerikanci namjeravaju odlaze iz Afganistana. Možda će se to nekada i dogoditi, ali u bližoj budućnosti neće.

Zašto Washington ne gori od želje da svoje trupe ukloni iz Afganistana? Za odgovor na ovo pitanje treba postaviti drugo pitanje: što je realni razlog upada SAD u tu zemlju?

Pogledajmo neke brojke: Prema podacima bivšeg suradnika agencija Tadžikistana za kontrolu narkotika, Aydara Mahmadijeva, u Afganistanu je 1999. proizvedeno 4565 tona sirovog opijuma, 2000. godine. (U srpnju te godine Talibani su zabranili uzgajanje maka) proizvedeno je 3276 tona; 2001. (Godina trajanja zabrane) – 185 tona; 2002. (Nakon napada SAD na Afganistan i pada talibanskog režima) – 2.700 tona. Godine 2003. – 3.400 tona; 2004. – 4.200 tona; 2005. – 4.100 tona; 2007. – 8.200 tona, itd..

Najindikativniji datum u ovom nizu je 2001. kada je odlukom rukovodstva pokreta Talibana praktično obustavljena proizvodnja opijuma u Afganistanu. Što se zatim dogodilo?

Svima su poznati slučaj sa rušenjem WTC-a (blizanaca) u New Yorku 11. rujna 2001. i različite verzije o tome tko je stajao iza terorističkog napada. George Bush Jr. izjavio je da su to učinili Osama i Al-Kaida (koja se danas bori za demokraciju u Siriji) i od Talibana zahtijevao njihovo isporučivanje, ali, ili su Talibani stvarno odbacili zahtjev Busha mlađeg ili jednostavno nisu znali gdje se svi ti ljudi nalaze, uglavnom, 7. listopada 2001. krenule su krstareće rakete, strateški bombarderi i super teške bombe Daisy Cutter.

Sve te sprave su praskale, grmile, zavijale, fijukale i emitirale razne strašne zvukove. Afganistanski seljaci bili su zadivljeni impozantnošću Amerike.

Naravno, talibanska konjica nije se mogla oduprijeti udarnoj mega moći SAD. Priča se da su Talibani imali avijaciju, PVO i tenkove na kojima su se voljeli fotografirati. U svakom slučaju, uspješno je izvršena jedna od najvećih operacija u povijesti Sjedinjenih Država u otpisivanju zastarjelog i ispitivanja najnovijeg naoružanja.

Režim Talibana je poražen, a američka vojska je vikala – hura! Afganistanski trudbenici nadahnuti demokracijom, povećali su normu u proizvodnji sirovog opijuma. U samom Afganistanu također je porasla potrošnja heroina.

Prema tvrdnji dopisnika Russia Today, Gajane Čičjakan, danas u Afganistanu 300.000 djece uzima narkotike.

Glavni dio afganistanskog heroina (više od 70%) ide u Europu preko Kosova.

Prema tvrdnji direktora Federalne službe RF za kontrolu i promet narkotika, Viktora Ivanova, na teritoriju Kosova djeluje oko 15 krupnih narko kartela. Oni osiguravaju tranzit u Europu kako afganistanskog, tako i latinoameričkog kokaina. Poseban značaj u isporuci narkotika u Europu ima balkanska ruta iz Afganistana za koju je Kosovo ključni tranzitni čvor. Tu se odvija priprema za predprodaju i pakiranje heroina za narednu isporuku u europske zemlje.

Na Kosovu je 2011. kilogram heroina koštao oko 10.000 eura, u zemljama Zapadne Europe njegova cijena dostizala je 150.000 eura (od 1000-2000 eura na granici Tadžikistana i Afganistana).

Od trgovine narkoticima kosovski mafijaši ne dobivaju veliki novac, (relativno, naravno), njihov prihod se procjenjuje na 3 milijarde dolara godišnje, a da bi sačuvali svoje prihode, od njih se zahtjeva da revnosno služe svoje gospodare i ne ponavljaju pogreške Medelinskog kartela. Ali, tko je pravi gazda albanskih “revolveraša”?

Pogledajmo neke činjenice.

Godine 2008. kosovski Albanci su jednostrano (naravno, uz podršku SAD i EU) proglasili neovisnost Kosova od Srbije. Na taj način je policiji Srbije onemogućen pristup za izvođenje operacija u toj regiji. Ipak, stvar nije čak ni u tome.

Novoformirani “narkobanditistan” nema vojne snage i bilo kakav politički utjecaj. Njegov takozvani suverenitet se održava na izravnoj vojnoj podršci Sjedinjenih Država.

Možda je to stil washingtonskog humora, ali prva država koja je priznala neovisnost Kosova bio je Afganistan, prije Kostarike, ako se računa razlika u satnim zonama. Očito su se mule umorile od predugog stajanja pod svežnjevima natovarenog heroina i trebalo je jadne životinje hitno rastovariti.

Sjedinjene Države imaju na Kosovu dvije vojne baze. Prva je Bondsteel (Camp Bondsteel), jedna od najvećih u Europi i nalazi se blizu Uroševca, koju su počeli graditi još 1999. U njoj se nalazi sjedište Multinacionalne operativne skupine “Istok” pod zapovjedništvom SAD. Druga baza je Monteith (Camp Monteith).

Predstavnik Rusije pri NATO-u, Dmitrij Rogozin, u intervjuu za “Rusku gazetu” 2008. g.. – Odgovarajući na pitanje “zašto se ispostavilo da je za Amerikance Kosovo najvažnija regija” – odgovorio je iskreno i emotivno: “Ni ja ne razumijem. Zašto ne Baskijci, ne Korzika, ne Kurdi, ne kavkaske republike, ne Sjeverna Irska, ni Tibet … zašto kosovski Albanci “?

Sve je vrlo jednostavno. O čemu god se vodio razgovor, uvijek se govori o novcu.

Razmislite, ima li Bijela kuća planove ili ona djeluje u okviru poimanja jednostaničnog stvorenja? Dakle, “projekt Kosovo” – to je projekt izgradnje i organizacije najvećeg u Europi narko-dozatora!

Kosovo – to su stotine milijardi dolara od trgovine narkoticima i to bez popunjavanja porezne deklaracije. Što je tu komplicirano?

Da donekle rezimiramo. Po riječima profesor Petera Dail Scotta, bivšeg kanadskog diplomata, napori CIA u promoviranju Afganistana za vodeću poziciju u svjetskoj trgovini heroinom bili su repriza onoga što se ranije dogodilo u Burmi, Laosu i Tajlandu u razdoblju od kraja 1940.-ih do 1970.-ih godina.

Zahvaljujući podršci od strane CIA te zemlje su postale najveći sudionici trgovine narkoticima. “Osnovni izvor svjetskih problema s narkoticima se ne nalazi u Kabulu, nego u Washingtonu” – tako tvrdi Peter Dale Scott.

Dakle, zapitajmo se još jednom: kakva je uloga SAD u organizaciji svjetske trgovine narkoticima?
 
(fakti.org, Konstantin Penzev, pisac, povjesničar (prevela Ksenija Trajković)/uredio: nsp)

Nagrađivani dokumentarac autorice Irene Salina istražuje što stručnjaci obilježavaju kao najvažniji politički i ekološki problem u 21. stoljeću – Krizni Svijet vode.

Salina gradi slučaj otpora protiv rastuće privatizacije svjetskih izvora vodoopskrbe s nepokolebljivim naglaskom na politiku, zagađenje, ljudska prava, i pojave dominantnog svjetskog kartela vode.

Razgovori sa znanstvenicima i aktivistima inteligentno otkrivaju ubrzano sagrađenu krizu, kako na globalnoj tako i na ljudskoj razini, i film predstavlja mnoge državne i korporativne krivce grabeža vode, dok se postavlja pitanje “Može li netko STVARNO MOŽE POSJEDOVATI VODU?”

Osim identificiranje problema, DOKUMENTARNI FILM također daje gledateljima pogled na ljude i institucije koje pružaju praktična rješenja za krizu vode i nove tehnologije u razvoju, koji brzo postaju nacrti za uspješni globalni i ekonomski zaokret.
 

 
 
izvor: youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12806"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Iako se nafta danas smatra najvažnijim starteški energentom, a biznis s naftom najprofitabilnijim, trgovina hranom – kao vitalnim energentom živih bića od suštinskog je značaja za vladarsku elitu.

Samo onaj tko kontrolira proizvodnju i promet životnih nammirnica za svoje podanike može imati apspolutnu kontrolu nad živom radnom snagom odnosno nad svojim robovima.

Naravno, to su znali još drevni vladari, a njihovo znanje i vještinu kontrole prometa namirnica preuzela je današnja oligarhija. Održavanje monopola u trgovini hranom koje se vrši preko nekoliko trgovačkih kartela se zato uopće nije promijenilo, iako se neupućnima stalno preko medija serviraju velike priče o demokraciji i slobodnom tržištu. Ali, to su samo iluzije.

Malo je poznato da su čak tisućama godina stari trgovački putevi kojima je vršena razmjena prehrambenih dobara sa Istoka i Zapada i danas gotovo na isti način pod kontrolom trgovačkih kartela onako kako su to bili u drevnom Babilonu, Egiptu, Grčkoj, Rimu …

Trgovački karteli koji su se još u srednjem vijeku u Europi bavili ovim poslom i koje su sačinjavale neke od starih europskih trgovačkih obitelji i danas funkcioniraju i to na istom principu. Promijenjena su samo poslovna sjedišta kartela i njihovih kompanija, i danas je glavno sjedište svih svjetskih najvećih trgovaca u Londonu (u staroj jezgri grada nazvanom City of London).

Formalno su oni pod okriljem Kuće Windsor, ali suštinski britanska kraljica kao ni britanska kraljevaka obitelj ne donose odluke kojima se karteli povlađuju. Ova trgovačka struktura (nama robovskoj javnosti uglavnom je nepoznata), iznad je kraljice koja ih samo reprezentira u javnosti i mora tražiti dozvolu prilikom ulaska u njihovu gradsku jezgru koje se posjećuje u građanskom odijelu. Na čelu trgovačkog dijela Londona se nalazi Gradonačelnik Londona koga oni postavljaju i sami se nazivaju Krunom.

Michael Bear, bivši gradonačelnik Londona (inače rođen u Keniji) koji je ovako pozdravio britansku kraljicu Elizabetu II stojeći na stepenštu tako da je i simbolično bio viši od nje. Kraljica je u građanskom odijelu, a gradonačelnik u svečanoj odori. Za posjetu trovačkoj jezgri Londona, kraljica mora traži i dobije odobrenje Gradonačelnika. Način izbora gradonačelnika Londona je tajna, a imenovanje se vrši svake godine na jednoj specifičnoj zatvorenoj ceremoniji u tišini i bez mogućnosti prigovora. Tipično jezuitski

Kuća Windsor, također, samo je formalno na čelu svih masonskih društava i ostalih tajnih struktura i mreža koje su razapete po čitavom svijetu i praktično kontroliraju globalno tržište i sve strateški važne poslove za opstanak KRUNE koju opslužuje čitava britanska imperija. KRUNA je praktično nasljednik svih trgovačkih poslova srednjovjekovnih venecijanskih trgovaca.

O tome kako rade ovi karteli koji između ostalog kontroliraju trgovinu hranom u čitavom svijetu (ostavljajući pojedina područija godinama bez hrane) pokušao je sagledati Richard Freeman koji je svoju obavještajnu studiju publicirao još krajem 1995. godine u članku “Executive Intelligence Review”. Nazvao je tekst: “Globalni prehrambeni kartel Windsor-a: Instrument za ubijanje glađu”.

Iz ovog izvješća predočićemo neke zanimljivosti koje pokazuju tko zaista stoji iza EU i tko kroji njeno zakonodavstvo, zašto balkanske zemlje kao i mnoge druge poljoprivrdene zemlje u Europi moraju uvoziti (uglavnom nekvalitetnu) i skupu hranu (iako Hrvatska može hranu izvoziti) i vidjet ćete za koga zapravo rade “veliki” balkanski tajkuni poput Kostića, Miškovića ili Ivice Todorića.

Freeman je tako otkrio da deset do dvanaest kompanija, kojima pomaže još nekoliko desetaka manjih drži danas čvrsto monopol u svjetskoj trgovini hranom. Oni dominiraju u opskrbi skoro svih žitarica – od pšenice, kukuruza, zobi, ječma do šećerne trske i raži. Oni kontroliraju i trgovinu mesom, mlijekom (posebno mlijekom u prahu koje je praktičnije za skladištenje i čuvanje), jestivim uljima, mastima, voćem i povrćem i svim drugim vrstama hrane.

Sve tvrtke su povezane preko kartela, a njima se upravlja iz Kuće Windsor-a u Londonu, tvrdi Freeman. I svi karteli rade u interesu europske oligarhije odnosno nekoliko starih europskih obitelji koje su stoljećima poslovno i rodbinski povezivale. Oni upravljaju tržištem svim energentima (uključujući hranu), sirovinama i mineralima.

Kao glavni operativni ogranak Kuće Windsor nalazi “World Wide Fund for Nature” (Svjetski fond za prirodu) kojim formalno upravlja vojvoda od Edinburgha, princ Filip. Njegov djed Georg I je bio grčki kralj danskog podrijetla koga je Britanska imperija namjestila Grcima kao kralja koga je “izabrao” grčki parlament.

Zbog svog njemačkog porijekla i rodbinske veze s nekim nacistima, princa Filipa mnogi Englezi ne vole i vide ovako

Freeman, međutim otvoreno kaže da se ovaj Fond u stvari bavi orkestracijom etničkih sukoba ili implementiranjem terorističkih akcija bilo gdje u svijetu gdje postoje interesi oligarhije uspostaviti kontrolu nad nekim prirodnim resursima ili u regiji gdje prolazi neki važan trgovački put. Princip koji koriste je oproban: podjeli, zavadi i pošalji do zuba naoružane “mirovne snage” – pa vladaj!

Svjetski fond za prirodu ima kao svoj logo – pandu. Vrlo simpatično. Čitav fond se formalno bavi zaštitom divljih životinja, posebno ugroženih vrsta diljem svijeta. U tom cilju Fond šalje često naoružene plaćenike u Afriku i druge dijelove svijeta da se bore protiv “lokalnih krijumčara” i “trgovaca divljim životinjama” ili “pomorskih pirata”, što je samo maska ​​za ubijanje lokalnih čelnika, i plemenskih poglavica koji neće da surađuju s Londonom i zaštitnika nacionalnih interesa afričkih plemena. Ova perfidna prevarantska predstava tipična je izmišljotina jezuitskih mozgova.

Veliki broj ovakvih orkestriranih sukoba izveden je nakon Drugog svetsklog rata u Africi i Aziji, a kronična nestašica hrane u pojedinim regijama je upravo njihova politika. Periodično poskupljenje hrane na svjetskom tržištu ili obaranje cijena ako se na tržištu pojave drugi ponuđači iste robe, posebice sirovina, glavna je poluga kojom ovi karteli drže monopol u trgovini hranom. Istina je da hrane na planeti ima dovoljno za sve.

Firme u okviru svakog kartela su navedene na slici. One samo odražavaju sliku različitosti i “slobodnog tržišta”, ali su u stvari sve članice jednog zatvorenog sindikata sa istim poslovnim ciljem – održavanje trgovačkog monopola. Skicu je napravio Freeman.

Kod mnogih članova upravnih odbora u raznim tvrtkama koje su navadeni na skici fukcije se preklapaju, pa neki sjede u upravnim odborima tvrtki koje su tobože veliki konkurenti na tršištu. U stvari, njihova uloga je da nadziru sve. Njihov vjekovni primarni zadatak je razaranje svih nacionalnih interesa i slabljenje nacionalnih ekonomija (gospodarstava) kako niti jedna ne bi mogla ostvariti potpunu suverenost. Države koje su same sebi dovoljne su najveći neprijatelji ovih trgovačkih kartela.

Korištenje hrane kao oružja staro je tisućama godina i poznato još iz Babilona, ​​Rimske imperije, Grčke … Istu tehniku ​​nadzora u prometu hane imali su venecijanski trgovci i razni njihovi familijarni izdanci uključujući obiteljske grane koje su živjele u Antwerpenu, moćne burgundski vojvode, nizozemske i britanske Levant tvrtke (turske trgovce koji su u srednjem vijeku radili za engleske i nizozemske interese) , Istočno-indijsku i Zapadno-indijsku kompaniju.

Drevni vlastelini kontrolirali su svaki tarnsport žitarica i drugih prehrambenih namirnica na cestama, lukama, mostovima, gradskim kapijama. Smišljani su i bogovi žetve i plodnosti (primjerice Demeter u Grčkoj ili Sibela) u čije ime je vlastela uzimala seljacima zemljišne prinose. Praktično je sve bilo “u božijim rukama” i “po božijoj volji”. I narod se toj sili, u strahu i neukosti, potpuno povinuo.

U drevnom Rimu kontrola žitarica je bila osnova imperijalne politike. Rim je bio centar trgovine hranom, a okupirane kolonije-Galija, Britanija, Španjolska, Sicilija, Egipat, Sjeverna Afrika i Mediteranska obala morale su slati u Rim sve svoje zemljišne prinose. Sve je prvo išlo u Rim. I Rim je to prodavao kome je htio. Potražnja za žitaricama koju je nametala rimska uprava bila je često mnogo veća nego što je zemlja mogla podnijeti, pa su mnoga obradiva zemljišta u Sjevernoj Africi postala neiskorištena.

Nakon križarskih ratova 1202-1204, venecijanski trgovci preuzeli sve žitne transportne puteve. U trinaestom stoljeću glavni venecijanski putevi su imali dva sabirna centra za hranu na istoku i to su bili Konstantinopolis (Istanbul) i Aleksandrija u Egiptu. Sva roba je stizala iz tih luka u Veneciju i onda je duž rijeke Po išla dalje u Lombardiju, pa preko Alpa je prevožena u Francusku. Venecijanski trgovci su onda svoj utjecaj proširili i na mongolsko carstvo i kasnije dalje na istok.

Od petnaestog stoljeća moćni venecijanski trgovački kartel (udružene obitelji) ustupili su veliki dio svoje trgovačke imperije moćnom burgundski vojvodstvu, čiji je poslovni centar bio Antwerpen. Trgovačka venecijanska imperija se tako proširila i obuhvatila je Francusku, Amsterdam, Belgiju i veliki dio današnje Švicarske.

Od ove venecijansko-lombardsko-burgundske poslovne veze potiče svaki od šest spomenutih trgovačkih prehrambenih kartela koji i danas funkcioniraju i praktički je svaki od njih na neki način naslijeđen kao obiteljski biznis.

Sve današnje prehrambene kompanije napravljene su tako po istoj strukturi poslovanja kako su ih imale drevne tvrtke iz Mezopotamije, antičkog Rima, Venecije i Britanije. Bolje reći, njihova drevna infrastruktura je preslikana u strukturu današnjih transnacionalnih kompanija. Iako je nekada sustav njihovog rada počivao na robovlasništvu, gdje je vlastela imala svoje posjede i svoje robove koje je hranila i opskrbljivala tako da su oni apsolutno i vitalno bili ovisni o vlastelinu, ništa se ni danas nije promijenilo. I danas vitalne potrebe svakog pojedinca u EU ili SAD ovise od ovih kompanije koje određuju i količine hrane na tržištu i njihovu cijenu.

Freeman navodi da je pet današnjih kompanija bukvalno preuzelo baš tu venecijansku poslovnu mrežu. To su tvrtke: Cargill, Continental, Louis Dreyfus, Bunge and Born i André.

Venecijanski trgovci su u literaturi opisni kao bezdušne i nemilosrdne sjecikese i derikože.

Od osamnaasetog i devetnaestog stoljeća Britanski Levant (Turska kompanija) i Istočno-indijska tvrtka preuzele su mnoge od tih venecijanskih trgovačkih putova. U 19. stoljeću tvrtke Baltic Mercantile i Shipping Exchange sa centralama u Londonu postale su glavni instrument za ugovaranje poslova u transportu žitarica iz svih regiona.

Povjesničar Lyndon Hermyle LaRouche je s timom svojih suradnika, povjesničara, također napravio jednu zanimljivu studiju nastojeći otkriti gdje su nestale moćne srednjovjekovne venecijanske trgovačke obitelji i otkrio je da su u razdoblju od oko 300 godina sve diskretno migrirale u London. Engleska je tako porobljena i stavljena u službu ovih međunarodnih trgovaca. I danas Englezi služe njihovim interesima.

Oligarhija danas ima četiri globalne regije preko kojih se obavlja izvoz svih vrsta hrane i oni kontroliraju sve četiri. Te globalne regije su: SAD, EU (posebno Francuska i Njemačka), države britanskog Commonwealtha (Australija, Kanada, Južna Afrika, Novi Zeland, Indija, Pakistan), Argentina i Brazil u Južnoj Americi.

Stoljećima su karteli radili na preuzimanje kontrole tržišta preko ova četiri regije koji imaju oko 15 % posto svjetske populacije. Ostatak svijeta, preko 6 milijardi, ovisi od izvoza hrane iz ovih regija

Evo, šta je Freeman još otkrio o ovim kompanijama.

Kompaniju “The Continental Grain” danas vodi milijarder Michael Freiburg sa svojim sinom Paulom. Freiburg je kompaniju osnovao 1813 u Arlonu, u Belgiji. Preselio je sjedište u Antwerpen, a zatim 1920. u Pariz i London. Danas imaju ured u New Yorku i jaku francusko-švicarsku bazu.

Léopold Louis Dreyfus koji je rođen u Francuskoj, 1852. osnovao je trgovački posao sa žitom u Baselu, u Švicarskoj. Izuzev za vrijeme Drugog svjetskog rata, u 20. stoljeću Dreyfus-ovo je sjedište bilo u Parizu i radio je na trgovačkim poslovima (koji su uključivali stare lombardske i burgundske puteve). Oni su praktički naslijedili biznis ovih srednjovjekovnih trgovačkih monopolista.

Bunge i Born su nastavili poslove Bunge obitelji iz Amsterdama 1752. Tvrtka je konačno preseljena u Antwerpen (danas je sjedište tehnički smješteno u Sao Paolo u Brazilu i na Nizozemskim Antilima).

Kompaniju “André” osnovao je Georges André u Nionu u Švicarskoj i danas joj je sjedište u Lausanni.

Cargill tvrtka je najveća žitna kompanija na svijetu sa sjedištem u Minneapolisu u Minnesoti. Osnovao ju je Škot William Kargil u Iowi 1865 i od 1920-tih je vodi obitelj McMillan. Ali, istinska poslovna poveznica je u Europi gdje je Kargil medjunarodna trgovačka izvršna kompanija, Tradax Inc. koja ima sjedište u Ženevi.

Tradax je osnovan 1956. i registriran je u Panami. Obitelj McMillan je uvijek bila u službi Britanije. John Hugh McMilan, predsjednik Kargila od 1936 do 1957 imao je titulu “nasljednog Viteza komandera Pravde u suverenom redu Svetog Johna (Malteških vitezova)”, što je jedan od najmoćnijih redova britanske Krune i Vatikana.

Tradax ima odjeljke po čitavom svijetu uključujući Argentinu, Njemačku, Japan. Ona je glavni izvršitelj trgovačke operative za “američki” Cargill sa čijim novcem najviše i radi, dok glavni profit ide Cargill-u. Osnovni financijski izvor Tradax-a, kako to otkriva Freeman, je banka Crédit Suisse, sa sjedištem u Ženevi i koja se vodi kao najveći svjetski perač novca.

Izvjesni Dan Morgan je 1979 napisao knjigu “Trgovci žitaricama”. Tu je otkrio da Kargil izvršna tvrtka Tradax sa sjedištem u Ženevi nije tu samo da bi Cargill izbjegao plaćanje poreza u SAD i ostalim zemljama (vlastela ne uzima danak sama od sebe) već i zato da bi zbunila svakoga tko pokuša prati poslovne transakcije koje vodi Cargill.

Tako je Morgan zapisao: “Kada Cargill prodaje tovar žita nizozemskom proizvođaču hrane za životinje, žito prvo transportira Misissipi rijekom, stavlja ga na brodove u luci Baton Rouge (u Louisiani) i šalje u Rotterdam (Nizozemska). Na papiru … trgovačka ruta je kompleksnija.

Cargill prvo prodaje žito Tradax International-u u Panami, koji će onda “iznajmiti” Tradax iz Ženeve kao svog europskog agenta. Tradax iz Ženeve onda aranžira prodaju nizozemskom mlinaru preko svoje pomoćne tvrtke Tradax u Nizozemskoj. Sav profit će biti uknjižen Tradax -u u Panami, a to je luka bez poreza. Tradax iz Ženeve će zaraditi samo “nadoknadu za uslužne poslove” i za poslove carinskog posredovanja na temelju sporazuma između Tradax-a u Panami i Tradax-a u Nizozemskoj “.

Tako izbjegavajući poreze i inspekciju, Cargill koristi mrežu kompanija prenijeti velike isporuke robe bilo gdje na svijetu u trenu. (Ali isporuku robe mogu i spriječiti u trenu).

Oni imaju unutarnju obavještajnu strukturu kao što je ima CIA. Koriste za svoje privatne poslove komunikacijske satelite, satelite za promatranje vremenskih prilika, koriste podatke koje primaju od 7000 obavještajnih izvora diljem svijeta, iz nekoliko stotina ured itd. .. Očigledno, one državice koje nazivamo porezni raj izmislila je vlastela zbog sebe i svog biznisa. I sve tvrtke koje se tamo registriraju su njihove. A mogu se formalno voditi i na “Petra Petrovića” iz Srbije ili Hrvatske. Svi ti “Petrovići” su samo njihovi službenici.

Britanski kartel za kontrolu trgovine hranom ojačao je svoj utjecaj nakon Drugog svjetskog rata. Ova kontrola je posebno išla preko SAD, gdje je Minneapolis, pod kontrolom obitelji Pillsbury i Peavey, zamijenio Mađarsku kao najvećeg svjetskog mlinara.

Prije Drugog svjetskog rata količina žitarica koje su išle u izvoz ili prelazile ocean rijetko je prelazila 30 milijuna tona godišnje. Američki udio je tada obično bio 10 milijuna tona ili manje.

Drugi svjetski rat je opustošio svijet i stvorena je masovna glad posebno u Europi i danas se održava i Trećem svijetu. (Afrikanci praktično moraju raditi i izvozi sve svoje sirovine zbog hrane). Američkim programom “Hrana za mir”, svjetska trgovina žitaricama je porasla, a samo SAD su izvezle 1979. godine 160 milijuna tona. Već 1995. to je bilo 215 tona žitarica. Ovome treba dotati desetine milijuna tona mliječnih proizvoda, mesnih proizvoda i druge vrste hrane. Ne zaboravimo da su SAD bile i ostale najveća kolonija britanske krune.

Tako danas imamo “Velikih Šest” žitnih kompanija koje čine glavni žitni trgovački kartel. To su: Cargill (sa sjedištem u Minneapolisu i Ženevi); Continental (iz Njujorka); Louis Dreyfus (iz Pariza); Bunge and Born (sa sjedištima u Brazilu, Nizozemskoj, i Holandskim Antilima) André (Švicarska) i Archer Daniels Midland / Töpfer (Ilinois – Hamburg).

Archer Daniels Midland je kupnjom Töpfer-a, hamburške njemačke žitne tvrtke, značajno povećao svoju prisutnost u svjetskoj trgovini žitaricama. Topher trgovački poslovi su bili u regiji Venecija-Švicarska-Amsterdam-Pariz uz jako partnerstvo Rothschild banke, najmoćnije banke londonske Krune i Vatikana.

Prvih pet su potpuno privatne tvrtke koje vode obitelji koje su vlasnici. One ne iznose u javnost veličinu kapitala kojim raspolažu, ne objavljuju svoj godišnji financijski izvještaj. Njih nema na raznim popularnim top-listama najbogatijih ljudi svijeta, baš kao što na njima nema Rothschilda, ni Rockefeller-a, Morgan-a …

Na tim popisima se nalaze samo njihovi uspješni djelatnici, poput Bill Gates-a, ruskih tajkuna i raznih egzotičnih “okrunjenih” glava kojima je na glavu krunu stavio upravo neki od ovih kartela. Njihovo poslovanje je tajna. Freeman vjeruje da samo Cargill i Continental kontroliraju čak 50 posto svjetske trgovine žitaricama.

Cargill je predstavnik svih žitnih kompanija i makar mali uvid u njegovo poslovanje otkriva i način rada drugih. Cargill je tvrtka broj jedan i u trgovini pamukom, najveći je američki vlasnik žitnih silosa (ima ih oko 340) broj jedan američki proizvođač kukuruzne baze, visoko proteinske hrane za životinje (preko svoje pomoćne tvrtke Nutrena Mills), pakira meso, najveći je proizvođač puretine itd. . .

Cargill ima vlastitu flotu od oko 420 barži za prijevoz žitarica 11 šlepera (remorkera), 2 velika broda koji plove Velikim Jezerima, 12 prekooceanskih brodova, 2000 željezničkih teretnih vagona i 2000 tankera.

Cargill stavlja svoje ljude na razne utjecajne pozicije u političke institucije diljem svijeta.

Daniel Amstutz koji je 25 godina radio za Cargill, bio je podtajnik SAD za poljoprivrdeu i izvoz poljoprivrdenih dobara i sa tog mjesta je odlučivao o američkoj eksportnoj politici žitarica. Kasnije je postao šef američke komisije za trgovinu u GATT-u (General Agreement on Tariffs and Trade). U međuvremenu, Nestor Rampaneli, bivši menadžer u tvrtki “Bunge i Born” postao je argentinski ministar za gospodarstvo kod predsjednika Karlos Menem-a 1989. On je inicirao tranziiju argentinske ekonomije od državnog nadzora ka “slobodnom” tržištu gdje vladaju moćne monopolističke “ajkule”. To se danas događa i sa zemljama bivše SFRJ. To je suština tranzicije. Sve postaje neovisno od države.

Iz ovoga jasno možete zaključiti zašto je tržište u Hrvatskoj uvijek puno, primjerice južnog voća, čiji uvoz vazalna država mora plaćati, iako nekim ljudima nije u stanju ni krumpir, ni brašno osigurati besplatno. Oni danas hrane i Srbiju i Hrvatsku i BiH i u tome im posao obavljaju lokalni tajkuni koje kontrolira i instruira masonerija.

“Njihove” (tajkunske) firme su zato i registrirane na raznim dalekim otocima. Na istim lokacji su registriranje njihove skupe jahte, koje moraju da kupuju jer na taj način vraćaju novac gazdama, kada “kupuju” basnoslovno skupe stanove, oni se obično nalaze u Londonu ili Monaco-u, gdje u stvari prenose ogroman novac svojim gazdama. Koji bi pravi biznismen iz hrvatske svoj novac ulagao u londonske nekretnine, kada na njihovu cijenu ni na koji način ne može utjecati.

Izgradnja silosa za žito u Ukrajni, koju je sebi pripisao MK Komerc je jedan takav posao koji je izvela ova oligarhija kako bi seljacima u Ukrajni preuzela žitarice i stavila ih pod svoju kontrolu. Naši “veliki” tajkuni su samo sitni pilićari ove stare oligarhije, a mnogi zapravo i ne znaju za koga uu velikoj piramidi rade. Njihov rad kontrolira i osigurava lokalna takozvana služba “državne sigurnosti” (u stvari vlastelinske sigurnosti) dok savjetodavnu funkciju i financijsku i drugu operativu obavlja lokalna masonerija. O velikom pranju novaca MK Komerca dosta toga je istražio i objelodanio pokojni Otporaš, Branimir Nikolić. I, naravno robovske (takozvane demokratske) pravosudne i sigurnosne institucije su sve morale zataškaju.

Normalno bi bilo da sve zemlje koje imaju viškove hrane svoje proizvode izvoze. I to bi cijenu hrane na svjetskom tržištu drastično smanjilo. Zato ovi moćni karteli raznim smicalicama čine sve da ih u tom poslu marginaliziraju.Tako se nameću razni standardi u korištenju određene vrste sjemena, pakiranju hrane, težini pojedinih artkala kako bi se dobila dozvola za prodaju na primjer na EU tržištu.

Sad shvaćate zašto Hrvatska koja može hraniti pola Europe, hranu mora uvoziti. Tako su sve male zemlje u stvari vazalne zemlje. One moraju uvoziti hranu preko ovih kartela po njihovoj cijeni ili mogu gladovati. Individualna mala poljoprivredna gospodarstva su u Srbiji posljednjih deset godina najviše uništena.

I tu Hrvatska nije usamljena.

Freeman navodi da su za dvadeset godina (do 1995) milijuni poljoprivrednika u SAD, Kanadi, Australiji i Argentini zbrisani. Isto je urađeno u Indiji. Primjerice 1982., SAD je imala 600 tisuća nezavisnih farmera. Već 1995. taj broj je bio manji od 225 000. Tržište hrane je skoro potpuno monopolizirano. Poljoprivrednici su plaćeni ispod paritetne cijene, a to je cijena koja pokriva troškove proizvodnje plus višak dovoljan za investiciju u sljedećem pozvodnom procesu.

Koliko državnici u SAD o ovome ništa ne znaju i ne pitaju se govori podatak da je 1983. Robert Bergland, američki ministar za poljoprivredu (kod Jimmyja Cartera 1976 – 1980) u jednom intervju izjavio:

“Cargill ima stav da SAD tretiraju kao svoju žitnu koloniju … Kada su 1970. Rusi okupirali Afganistan i kada je Jimmy Carter tražio informale koliko je žitarica Rusija kupila od SAD … mi nismo mogli da mu kažemo, jer nismo znali “.

Ali Cargill i druge kompanije iz kartela to su znale. Kada su 1976. Cargill, Continental i drugi prodali Rusima rekordnih 12,4 milijuna tona američkog i kanadskog žita (i tako stvorili nestašicu u SAD) administracija predsjednika Gerald Ford-a saznala je o toj prodaji tek nakon što je posao završen. Ove žitaice se očito uzgajaju u SAD, ali Anglo-nizozemsko-švicarski kartel na čijem čelu je britanska Kruna raspolaže s tim kako njemu odgovara.
 
 
(ivonazivkovic.net/uredio:nsp)

banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata, osiguranje

Kremlj koji financira propagandni kanal Rusija danas pokazuje da je Rusija sama zastupnik Iluminata. Medijska kuća promiče CIA planove i obavješajne operacije.

RT Rusija Danas je kanal na engleskom jeziku  koji je dostupan u zapadnim zemljama. Inače je i  redovna značajka na američkim satelitskim paketima i nalazi se na Freeview, digitalnoj zemaljskoj mreži u Velikoj Britaniji koji doseže 55 miliona u zemlji 70 milijuna ljudi. RT je usmjerena prema ljudima koji imaju nepovjerenje prema mainstream medijima.

Većina prijenosa je posvećena protivljenju zapadnim zločinima. To podrazumijeva široki spektar problematike, od američkih ratova, policijske države u nastajanju, demokratski deficit na bankovne prijevare. Problematika kojom se bave je pogodila u žicu svoje gledatelje: Rusija Danas YouTube kanal je bio prvi koji je dosegnuo 500 milijuna pregleda.

Svrha lažne oporbe je definirati parametre rasprave tako da ljudi ne shvaćaju tko je njihov pravi neprijatelj.  RT portretira sukob između Rusije i Zapada, ili lijevog i desnog, dok u stvarnosti, to zapravo nije tako. Oni su marionete Judeo masonskog bankarskog kartela. Gdje je na primjer bio Putin kada ga je Ghadaffi trebao?

Google pretraživanje za “RT slobodno zidarstvo” donosi samo dva rezultata. “RT središnji bankarski kartel” – nema rezultata. Isti bankari koji upravljaju Fed-om, upravljaju i ruskom središnjom bankom.

Velik dio ljudima danih emitiranja su iskreni aktivistički prijenosi koje prenose aktivisti koji troše mnogo vremena i energije na vlastite web stranice. Oni su odabrani jer se ne uklapaju u paradigmu RT stanice i ne govore o Novom svjetskom poretku.

BROJAČ OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI

Tu je, međutim, zlokobnija strana RT medijske kuće: usklađeni napor za promicanje protuobavještajne službe.

RT promiče psihološke operacije, lažne prosvjedne pokrete i obavještajne operacije. To otkriva da ruska Vanjska obavještajna služba (SVR) surađuje s CIA-om da da bi napredovala do NWO. KGB je Iluminati instrument i usko surađuje s CIA-om.

Sovjetski prebjeg Yuri Bezmenov otkrio je da 85% KGB aktivnosti je promocija komunizma (aka liberalizam) u Americi. CIA je promovirala vrlo slične pokrete, npr. feministička-ikona Gloria Steinham primila je CIA sredstva.

Ovi projekti suradnje su još uvijek u tijeku.

Occupy Wall Street – RT jako promiče Occupy, koji se fokusira na ekonomske nejednakosti u SAD-u: jedan posto u odnosu na 99%

RT je otišao tako daleko da pruža iPhone aplikacija koja vam omogućuje da pratite gdje su se drugi aktivisti okupili, tako da znate gdje stajati. Occupy je lažna oporba, ljevičarska verzija Tea Party-a, s komunistima, hipijima, anarhistima i socijalistima koji sukljaju nejasne slogane. George Soros je osnovao sedam glavnih skupina u New York-u za iznos od 3,5 milijuna dolara. Te skupine su pozivale na pro-NWO politiku. Adbusters, anti-kapitalistička skupina koja je pokrenula pokret, poziva se na globalni ugljični porez!

Soros ima veze s ruskim moćnim elitama koje datiraju iz kasnih 80-ih. On je radio s grupom Glasnost još u vrijeme režima Gorbačova: pokret za liberalizaciju koji je osmišljen kako bi srušio Sovjetski Savez.

“Glasnost” (otvorenost) je  omogućila popuštanje cenzure u Sovjetskom Savezu, koja je omogućila medijima da razotkrivaju i rugaju vladu. Društveni akteri Glasnosti – novinari, povjesničari, umjetnici, su bili obučeni od strane u Zaklade kulturne inicijative  formirane od strane George Soros-a u Moskvi 1987. godine.

Soros  je smežurano došao  Mihail Gorbačov-u koji je tada izašao u prilogu OWS, opisujući ga kao početak američke perestrojke (Eng: restrukturiranje) koja će pomoći roditi “Novi svjetski poredak” u Rusiji!

Julian Assange – RT je nedavno emitirao seriju od 12 epizoda o WikiLeaks čelniku pod nazivom, Show Julian Assange.

WikiLeaks je “napuštena” psihološka operacija CIA-e: Webster Tarpley je otkrio da se većina inkriminirajućih objava  koje se nalaze u Wikileaks podacima bili usmjereni protiv neprijatelja CIA-e s namjerom poticanja “šarene revolucije”.

Assange je iskoristio svoju emisiju na RT za promicanje tuniskog predsjednika Marcef Marzouki-a, koji je nedavno došao na vlast putem režirane CIA-ine “Šarene revolucije”. On je također napravio intervju s Abrama Ibrahim-om, čelnikom CIA režiranog pro-demokratskog pokreta u Maleziji.

Jedna epizoda serijala je bila okrugli stol s Assange-om i glavnim organizatorima Occupy.  Zašto RT promiče ljevičarskoj-operativce CIA-e?

Bill Ayers – RT je provela više intervjua s Billom Ayers-om.

Ayers je bio vođa radikalne ljevičarske terorističke skupine Weather Underground  60-ih i 70-ih godina koji su bombardovali vladine zgrade. Unatoč upletenosti u tim napadima, Ayers nikada nije nikada procesuiran za te zločine !

CPUSA – RT je nedavno proveo 25 minutni intervju sa Sam Webb-om, predsjednikom Komunističke partije SAD-a.

Nedavno izdana knjiga, The Secret World of American Communism (Tajni svijet američkog komunizma, 2003.) bazirana na otvorenim arhivama iz Kremlina, otkriva daje CPUSA bila marioneta Moskve.

Tijekom intervjua Webb spominje da su njegovi vojnici bili u skupini na Occupy, što povećava mogućnost da  je SVR bila aktivno uključena u prosvjedima.

Bin Laden knjiga psiholških operacija – RT.com nedavno je objavio PR komad: autobiografija jednog Navy Seal-a, Pentagon-ova psihološka operacija lažnog hvatanja i atentata na Bin Ladena. Knjiga je promovirana sa spinom da Pentagon nije htio da se ona objavi!

UN propagandni film – RT je nedavno emitirao anti-oružje dokumentarni film pod nazivom “Gun Fight!” fokusirajući se na ubojstava oružjem  u Americi. On je bio napravljen isključivo za RT kanal od strane oskarovke ​​Barbara Kopple-e. Bio je emitiran na 25. srpnja, dizajniran kako bi pokazao da će odzvoniti UN  Ugovoru o malom oružju, koje je se stavljen na glasovanje u isto vrijeme. Ovo je dokaz da Rusija gura naprijed internacionalnu agendu.

ZAKLJUČAK
Svrha RT je da djeluje kao “ograničeni proboj” pokreta disidenta na Zapadu.  Kanal miješa pravi (ako je, niska razinu) obavještajnost sa psiho-operacijama kako bi zaveli ljude koji počinju pitati u svezi nekih stvari.

RT Rusija Danas je dokaz da je Rusija ostala sluga i zastupnik Iluminata od pada Sovjetskog Saveza.
Vladimir Putin se često pojavljuje kako se se suprotstavlja NWO. On pruža otpor američkim ratovima, promiče kršćanstvo, zabranjuje homoseksualne propagande i izbacuje iz zemlje milijardere oligarhe koji su povezani sa obitelji Rothschild.

Doista, Mihail Gorbačov je podržao Putina kada je prvi put došao na vlast i donio stabilnost Rusiji, ali je nedavno rekao da je Putin diktator i treba biti izbačeniz Kremlja. It seems that Čini se da je Putin izgubio dobrodošlicu i Iluminati ga žele izbaciti.

S druge strane, Putin bi mogao igrati svoju ulogu. Možda je antiratni, anti-liberalni i nacionalistički ruski stav,  pokušaj pružanja lažnog protivljenja elementima NWO. Jedna svrha RT-a je da bi mogao definirati njegovu ulogu u globalnoj publici.

Iluminati nemaju pravu opoziciju na međunarodnoj sceni. Ako se trebate uvjeriti u to, jednostavno se prebacite na televiziji i provedite sat vremena gledajući Rusiju Danas.

 
izvor; beforeitsnews.com, henrymakow.com

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10731"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]