Američki komemorativni Fond sjećanja na žrtve komunizma započeo je sociološko istraživanje koje nije samo šokiralo samo njih

Ovo istraživanje je pokazalo da čak 44 posto mladih Amerikanaca bi radije živjelo u socijalizmu nego u američkom kapitalizmu.

A 7 posto, prvenstveno u komunističkom društvu.

Da sve bude još šokantije i strašnije za prokapitalistički i hegemonistički usmjerene Amerikance, ispostavilo se također da 23 posto anketiranih (u dobi od 21 do 29 godina) Josifa Staljina smatra herojem, a Lenjina – 26 posto …

Direktor Fonda Marion Smith s neskrivenom zabrinutošću je upozorila:

“Među Amerikancima rođenim u razmeđu između prošlog i ovog stoljeća – povećava se postotak onih koji se okreću od kapitalizma i priklanjaju socijalizmu. Čak i komunizmu kao životnom odabiru. Ovo je posljedica nepismenosti naše omladine.”

Ovo je, naravno, zgodno objašnjenje jer potpuno zaobilazi mogućnost da mladi Amerikanci dobro znaju za zločine svoje države: za bombardiranja u Vijetnamu, za osiromašeni uran u Jugoslaviji, za podržavanje islamskih terorista u Libiji, Iraku i Siriji i neonacista u Ukrajini, za organiziranje uličnih prosvjeda u Gruziji i Venezueli te za gospodarske blokade Kube, Irana i Sjeverne Koreje …

Uostalom, istraživanje spomenutog američkog Fonda je otkrilo i da 26 posto Amerikanaca herojem smatra i Che Guevaru, 23 posto Kim Jong Una, 18 posto Karla Marxa, i 12 posto lidera Venezuele Nicolasa Madura.

Za zapadne fondove koji proučavaju “zločin komunizma” – to uopće nije ugodno.

Međutim, oni uporno odbijaju priznati da su navedeni postoci povezani sa stoljetnim ropstvom u SAD-u, opijumskim ratovima protiv Kine, podržavanjem diktatura u Španjolskoj, Portugalu i zemljama Južne Amerike, sa financiranjem Trećeg Reicha … itd.
 
(fakti.org)

Autor Komunističkog manifesta je mrtav već više od 130 godina

Karl Marx – autor Komunističkog manifesta – je popularan izbor među nekim “milenijalcima” kojima je rečeno da će se Marx kandidirati kao treća strana za predsjedničkog kandidata.

Mark Dice ponovo zapanjuje svojim anketama na plaži u San Diegu kako bi saznao da li su mladi birači oduševljeni ekonomistom – koji je mrtav više od 130 godina – a koji se natječe sa Trumpom i Hillary.

Navodeći da će “morati napraviti još istraživanja”, jedan je čovjek rekao da će rado podržati Marxa kao “održivu opciju za ljude koji ne žele odabrati niti jednog od postojećih kandidata – Trumpa ili Hillary”, dodajući “Ako on ima dobre odluke koje nam mogu pomoći možda nešto promijeniti, ono na čemu smo danas.”

Na pitanje kakvi ljudi će podržati Marxa, još jedan mladić je odgovorio: “Ljudi koji vole vrijednosti – znaš. – Ljudi koji vole misliti za sebe”

“Drago mi je da postoji još netko osobno”, odgovara druga mlada žena s plavom kosom, dodajući da će “definitivno” glasati za revolucionarnog socijalistu iz 19. stoljeća.

“Sve što se može poduzeti da Hillary Clinton ne dođe u u ured, ja sam za to”, odgovara drugi navijač Bernie Sandersa. Vjerojatno, iskopavajući Marxovo tijelo i postaviti da se njegov leš kandidira za predsjednika.

Prijatelj žene koja je upitana pokušava ukazati na to da je Marx je umro 1883. godine, što ju je navelo da uzvikne: “Ja ne znam ništa! Ne zanima me.”

Iskrenije riječi nisu mogli izgovoriti.

Još jedan čovjek u naočalama otkriva da je on prošao kroz obrazovni sustav, ali nikada nije čuo za Karl Marxa, dok drugi čovjek kaže da je “neopredijeljen” u svezi Karla Marxa, jer on ne zna kakva je njegova politika.

Dva od pojedinaca u videu zapravo su znala tko je Marx bio, ali nažalost čini se da su bili u manjini. Pogledajmo anketu:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ono što uništava kapitalizam, a što jedva racionaliziraju mainstream ekonomisti, jest informacija, kaže Paul Mason, urednik na Chanel 4 News. Informatička revolucija otvara vrata utopijskom socijalizmu

Je li socijalizam zauvijek otpisan u epohalnoj kompromitaciji koju je doživio u 20. stoljeću? Živimo li “kraj povijesti” na način na koji su ga opisivali novovjeki mislioci od Hegela do Fukuyame?

Je li natjecateljsko tržište, na kojemu u svakom prometu, u svakoj međuljudskoj razmjeni posreduje novac, taj “car i bog svih roba”, stanje koje nikad neće biti prevladano? Može li antropološka zadanost čovjeka i njegova društva, koje je liberalni klasik John Locke sažeto iskazao frazom o “niskom, ali solidnom temelju sebičnosti”, biti prevladana, ilikako se govorilo u socijalizmu”dijalektički ukinuta”?

Paul Mason tvrdi da liberalizam i neoliberalizam nisu zadnja točka društvenog razvoja. On nagoviješta postkapitalizam ali to kod njega nije pitanje puke vjere. Naprotiv, na stranicama ove knjige autor podastire teoriju koja bi se u 20. stoljeću nazivala primjerom “znanstvenog socijalizma”.

To bi bilo učenje koje ne počiva na nekoj utopijskoj ideji, filozofiji povijesti ili nadi u bolje društvo, nego promjenu pokušava obrazložiti znanstveno teorijski. Mason u “Postkapitalizmu” prikazuje savršenu topografiju svih informatičko-ekonomskih i socijalnih mijena koje je sobom, neprimjetno, donijela internetizacija našeg života.

On eruditno, širokim hvatom i dubokim gazom, opisuje društvo u kojemu živimo. Vrlo precizno nabraja uzroke i posljedice neoliberalizma, dominacije financijskog kapitala nad proizvodnim gospodarstvom, razvoj mrežnih formi razmjene informacija, siloviti, zaprepašćujući informatički napredak, ali i brojne posljedice koje bi iz njega mogle ili morale proizaći.

Umreženi svijet, svijet besplatnog znanja, silna je novost u odnosu na sve što smo vidjeli u povijesti. “Ono što uništava kapitalizam, a što jedva racionaliziraju mainstreim ekonomisti, jest informacija” kaže on. U silovitom prodoru viralnog u realno, čija se brzina ne može uspoređivati ni s jednom poznatom historijskom mijenom, neprimjetno se promijenilo i naše poimanje roba, tržišne privrede, novca, razmjene, a time i odnos čovjeka prema čovjeku i čovjeka prema hijerarhijama ljudskog društva.

YouTube i MP3 formati učinili su glazbu nečim što se kopira i umnožava savršenom lakoćom i uz nikakav trošakza svaki automobil koji proizvedete trebaju vam nove gume, novo željezo, novi čelik, novi aluminij, ali za svaki novi mp3 snimak ne treba vam praktički ništa.

Uz jednu matricu cijelo čovječanstvo može, uz zanemariv trošak, dobiti kopije bilo koje skladbe. Društvene mreže olakšale su komunikaciju između ljudi i dramatično pojeftinile razmjenu nekih roba. Na internet-servisima, poput Amazona, danas možete naručiti masu proizvoda koji se skladište i distribuiraju uz znatno manje troškove nego u industrijsko doba.

Knjige postaju u sve većoj mjeri besplatne. Novinski članci također. Informacije prodiru svuda i uz sve nižu cijenu, težeći dosegnuti ništicu. I revoluciju možete zakotrljatitakav je slučaj tzv. Arapskog proljećadizanjem bune i buntovnika preko Facebooka, Twitera ili neke druge društvene mreže. Ideja postaje materijalna sila kad zahvati maseto su znali još i socijalisti industrijske ere: što bi oni rekli na pokrete koji se rađaju iz Facebooka? Postojeća društveno ekonomska formacija sama proizvodi Mason to tvrdi u ovoj knjizisvojega vlastitoga grobara.

“U proteklih 20 godina kapitalizam je formirao novu društvenu snagu koja je u biti njegov grobar, kao što je i okupila tvornički proletarijat u 19. stoljeću.

Umreženi individualci su ti koji su kampirali na gradskim trgovima, blokirali bušotine plina, izvodili punk rock na krovovima ruskih katedrala, podizali prkosne boce piva pred islamizmom u parku Gezi, doveli milijune ljudi na ulice Rija i Sao Paola, a sad su organizirali masovne štrajkove duž cijele južne Kine”, kaže Mason, no ne zadržava se samo na izdvojenim slučajevima bunta.

Vraćajući se na danas prilično zaboravljene “Ekonomsko filozofske spise” Karl Marxa (Grundrisse) i ekonomsku teoriju sovjetskog mislioca Nikolaja Dmitrijeviča Kondratijeva, koji je pokušavao dokazati da se društveno ekonomske formacije smjenjuju u pravilnim ciklusima, Mason tvrdi da je jedna epoha pred gašenjem i da živimo u doba dolaska potpuno novog tipa ekonomije, novog tipa društva, odnosno društvenih odnosa u cjelini.

Po njemu, ti ciklusi traju od 50 do 60 godina i imaju jasnu razvojnu strukturu u kojoj nove proizvodne snage uzdižu konjunkturu dovodeći do faza procvata koje se, nakon iscrpljivanja svih razvojnih mogućnosti, svršavaju u depresiji, nakon čijega kraja počinje novi ciklus.

Realna ekonomija se slama, perverzna dominacija financijskog kapitala dosegla je svoj vrhunac u kazino kapitalizmu i sustavu derivata, tradicionalni način kreditiranja poduzetništva, koji je počivao s obje noge na zemlji, uništen je. Istodobno, novi tip razmjene informacija razara stare modele i strukture moći, uništavajući neopazice autoritarni tip društva i ličnosti.

Epoha je pri kraju, osiva konstrukcija neće još dugo moći izdržati ekstremna naprezanja. Slijedi promjena. Nju je moguće artikulirati tek pred kraj procesa, upravo prema Hegelovoj formuliMinervina sova izlijeće pred sumrak… “Sa slomljenim kreditnim sustavom”, reći će Mason, “kapitalizam ne može održati ljestvicu automatizacije koja je moguća i destrukciju poslova koju nameću nove tehnologije.

Ekonomija već proizvodi i reproducira umreženi životni stil i svijest u suprotnosti s hijerarhijama kapitalizma. Želja za radikalnom ekonomskom promjenom je jasna. Sljedeće pitanje jest što moramo učiniti kako bismo je postigli”. S jedne strane, tu je politička akcija. “Najhrabrija stvar koju bi prilagodljiva ljevica mogla učiniti”, kaže on, “je napustiti stara uvjerenja. Potpuno je moguće izdvojeno sagraditi elemente novog sistema unutar starog. U tim kooperacijama ti elementi, poput kreditnih zadruga, mreže od svakoga svakome, tvrtki bez vodstva i paralelne, subkulturalne ekonomije, već postoje.

Moramo ih prestati gledati kao staromodne eksperimente: moramo ih promovirati zajedno s regulacijom jednako žustro, kao i one koje je kapitalizam koristio kako bi pokrenuo seljake sa zemlje ili uništio zanatski rad u 18. stoljeću”.

U odnosu na Treći put, Giddensa ili Blairea ili Picketija, ovo se čini radikalno novim, heterodoksnim i vrlo avangardnim pristupom ljevici. Autor obnavlja vjeru i u jednu socijalističku ideju koja se činila beznadno mrtvom i zastarjelomideju središnjeg planiranja ekonomije.

On tvrdi da eksplozivan skok umjetne inteligencije omogućuje plansko gospodarstvo, ali superiorno u odnosu na ono sovjetskog tipa i, za razliku od njega, posve neautoritarno. S optimizmom kojemu kredibilitet daje današnji razvoj informatike, on tvrdi da je misao Lava Trockog, koja je nekoć zvučala kao utopija, danas postala realna opcija.

“Ako bi postojao univerzalni um, koji bi mogao simultano registrirati sve procese prirode i znanosti, koji bi mogao mjeriti dinamike njihova kretanja, koji bi mogao predvidjeti rezultate njihove interakcije…, takav um bi, naravno, mogao, a priori, iscrtati besprijekorni i iscrpni ekonomski plan, počevši s brojem jutara pšenice do posljednjeg gumba za prsluk.” Tu se konstrukcija dovršava.

“Pokazao sam”, tvrdi Mason, “kako je uzlet informacijske tehnologije poremetio osnovne institucije kapitalizma – cijene, vlasništvo i plaće. Ustvrdio sam da je neoliberalizam lažno svanuće, da je kriza nakon 2008. proizvod mana unutar ekonomskog modela koji sprečava eksploataciju novih tehnologija i uzlet petog dugog vala. Sve to čini postkapitalizam mogućim, ali nemamo model za tranziciju”.

On nudi jedan takav model. Mi smo danas, vjeruje Mason, upravo u smjeni “Kondratijevljeva dugog ciklusa”. nakon kojega dolazipostkapitalizam. To bi bilo pravednije društvo. Osnovni nacrt mijene dat je u ovoj knjizi.

Ako kaže onizbjegnemo mit o neizbježnosti i prihvatimo jednostavno da “mora doći vrijeme kad postoji relativno blagostanje, u usporedbi s rijetkošću koja je pokretala sve prethodne ekonomske modele”, tada Marx samo govori istu stvar koju je Keynes rekao u ranim 1930-ima – jednog dana bit će dovoljno dobara za raspodjelu i ekonomski problemi će se razriješiti.
 
(express.hr/uredio:NSP)

AMERIČKI VLAK IDE KA GRADU KOJI SE ZOVE DEGRADACIJA, A AMERIKANCI SU ISKLJUČILI MOZGOVE

Mark Steyn u svojoj knjizi After America (Poslije Amerike) je napisao: “Ako se uključite na autocestu koja vodi u grad degradaciju, izlaza s njega ima vrlo malo”.

Mi se danas približavamo točki s koje nema povratka. Nove generacije će teško razumjeti kako je najosobenija civilizacija u povijesti čovječanstva dobrovoljno odustala od svoje kulture, moralne superiornosti i nadvladanih postignuća, i sve to zamijenila za apatiju, svjesno ignoriranje, egoizam, i na kraju sumrak neznanja.

Prije nekoliko godina sam počela prikupljati informacije u prilog tezi da Amerika doživljava vrijeme degradacije. Moja prva premisa je bila da je to kazna zbog degradacije i propadanja moralnih načela.

Gledala sam kako se Miley Cyrus previja na sceni, mašući stražnjicom, kako Janet Jackson razgolićuje grudi na nacionalnoj televiziji, kako trče po Times Squareu polugoli prosjaci.

Čuvši, kako se raspusni američki predsjednik zaklinje pred licem cijele nacije da “nije imao seksualne odnose s tom ženom”, a zatim saznavši da je opozvan zbog laganja pod prisegom, pa je čak i u ostavci davao plodno tlo za glasine o bezbrojnim ljubavnim avanturama, čak sam pomislila: je l ‘ja ovo živim u Francuskoj.

Sada kada vidim Hillary kako stoji u bračnom kostimu u Mao-stilu pored svog muža, to mi je lako zamisliti.

Legalizacija marihuane i slike ljudi koji puše travu po cijelom Denveru, izazvali su uznemirenje među roditeljima.

Pjesma Bob Dylana “Everybody must get stoned” (Svi se trebaju napušiti) – samo je pjesma iz 60-ih, a ne zakon države. Uzgred, nešto i o zakonima. Kada je Vrhovni sud ozakonio ustavno pravo na abortus i gay brakove, došlo je vrijeme da se prestanemo čuditi što naš sadašnji predsjednik ignorira ustavna ograničenja i uništava doslovno sve. Od industrije ugljena do državne medicine.

U epohi reality emisija i društvenih mreža studenti sveučilišta ne znaju tko je Joe Biden, ali bez iznimke znaju za Kim Kardashian. Oni nemaju pojma tko je ratovao i pobijedio u Građanskom ratu, ali dobro znaju da je Snuki sudjelovao u realityju “Plaža”.

Hollywoodska elita je potresena zbog navodne diskriminacije crnih glumaca koji žive u kućama od 10 milijuna dolara, ali pritom ignoriraju prave tragedije koje se dešavaju u gradskim kvratovima, gdje crnci ubijaju jedni druge u rekordnom broju.

Progresisti traže uključivanje antiameričkih elemenata u školski curriculum. Koledži su prepuni nastavnika, koji uzgajaju mržnju prema demokraciji i kapitalizmu, ali koji malo razmišljaju o činjenicama i formiranju kritičkog mišljenja kod učenika.

Radikalni ludaci iz 60-tih godina danas su postali ugledni profesori i u svojim predavanjima često s mržnjom govore o Americi i Izraelu. Prozivanjem ovih liberalnih demokrata ne bavi se nitko osim računalnih klaunova, koji stalno traže siguran prostor, iako im je mjesto u ludnici.

“Occupy Wall Street”, “Životi crnaca su važni” (“Black lives matter”), razni pojedinci i organizacije, povezane s “Muslimanskim bratstvom” i svi ostali zli antiamerički razbojnici nalaze odobravanje i podršku Bijele kuće, koja je sada okupirana ljutim, sebičnim i ideološki opasnim crnim parom. Naš predsjednik više vremena provodi na golfu, na odmoru, u druženjima s bogatima i poznatima, nego se bavi važnim pitanjima.

Umjesto da posjećuje ranjene vojnike, da priča omladini o važnosti obiteljskih vrijednosti i napornom radu, i da objedinjuje rastavljenu naciju, Obama je svu svoju pažnju usmjerio na to kako da pošalje našu “idealnu uniju” na smetlište povijesti.

Ali, za stanje stvari u Americi ne treba kriviti samo Obamu. Amerikanci su ga izabrali dva puta, upecavši se prazna obećanja “nade i promjene”, i nepromišljeno vjerujući njegovim lažima. Vjerojatno im se može oprostiti to što su jednom ignorirali sve znakove upozorenja. Međutim, 2012. godine to je već bilo neoprostivo, jer im je pred očima bilo četiri godine ideološke vlasti, podjela i otvorene lijenosti.

I to me dovodi do predstojećih izbora. Ako je i bilo kakvih pitanja hoće li Amerika odstupiti ili i dalje ide u degradaciju, onda su izbori 2016. stavili točku na njih. Danas, kada cijeli svijet bijesni, kada se islamski terorizam širi kao šumski požar, a vlada načuvenim tempom troši novac, Amerikanci čuju samo kritike iz usta 74-godišnjeg marksiste.

Među vodećim kandidatima vidimo nepomirljivog i predanog socijalistu, koga podržava generacija 2000-ih i sve veći broj ljubitelja života na mufte; neosuđenog kriminalca, koga podržavaju starije generacije, koje bi trebalo da imaju životno iskustvo i znanje; predstavnicu establišmenta, koja konstanto laže i obmanjuje; i narcisoidnog demokratu, maskiranog u republikanca, koji pati od manije veličine i nikako ne želi odrasti, koga podržavaju ljudi u ljutnji i očaju i koji se vezuju za kult ličnosti, kao što su to radili demokrati prije osam godina.

Kao što se kaže, prevari me jednom – sram te bilo, prevari me dvaput – sram mene bilo.

I Trumpove pristalice će se sigurno sramiti, ako on pobijedi. Jer, ne samo da je ponizio prihvatljivu političku taktiku i debatu. On je postao personifikacija svega onoga što konzervativci mrze kod Obame – prezir prema vladavini prava, elitizam, narcizam, udovoljavanje svojim slabostima, maltretiranje drugih i pretenzije na osobna prava.

Obama previše igra golf i i previše se zabavlja? Samo pričekajte, i vidjet ćete kada su Bijelu kuću doseli kralj tuluma i kantri klubova.

Zloupotrebe izvršne vlasti? Momku, koji je opsjednut željom da pobijedi (i zaljubljen u pravo države na prinudno otuđenje vlasništva, univerzalnu zdravstvenu zaštitu i strogu državnu regulaciju) neće trebati čak ni telefon i olovka, kada on zauzme Ovalni ured.

Užasno stanje u gospodarstvu i visoka nezaposlenost? Zamislite poteze milijardera, koji profitira od stečaja drugih i koristi rad vanjskih radnika, kako bi “ponovo napravio Ameriku velikom”.

Naš sadašnji glavni zapovjednik nasilnik, koji je obećao da će ponijeti pištolj na borbu noževima – igrač je s klupe u odnosu na Trumpa, koji smatra, da protivnike treba “udariti po nosu”, zatim “iznijeti na nosilima”.

Konzervativci, koji su postali žrtve nemoralne Obamine porezne uprave i Ministarstva pravde, treba da se pripreme za nemoralne prijetnje protiv onih koji ga ne podržavaju. A ako mislite da Obama ostavlja fragmentirano biračko tijelo, onda pokušajte objasnite kako kandidat koji napada muslimane, Latinoamerikance, zarobljenike, žene, invalide, neobrazovane i ostale ljude, nas može ujediniti.

Očito, Teflonski Don drži na noćnom ormariću zbornik Hitlerovih govora. U nedjelju je izjavio da je sasvim ispravno citirati Mussolinija na Twitteru. Njegovi argumenti?

“Koja je razlika, koga citiraš?” Ne znam čemu to, ali je savršeno jasno da neovisno od toga da li će Trump pobijediti ili izgubiti, milijuni ljudi, koji njega obožavaju i aplaudiraju mu, ne obećavaju ništa dobro budućnosti ove zemlje. Ali bez brige – jer kukluksklanovski David Duke, kojeg je Trump odbio osuditi kao pristalicu superiornosti bijele rase, smatra da “glas protiv Donalda Trumpa … znači izdaju našeg nasljeđa”.

Kako možemo vjerovati da Amerika ne ide ka degradaciji, ako su prije osam godina birači glasovali za pretvaranje naše zemlje u još jednu neuspješnu, socijaliziranu i demilitariziranu Europu? Kako vjerujemo da će stvari biti bolje kada 35-40 posto republikanaca podržava Trumpa, koji nije sklon mijenjanju svojih stavova?

Kako Amerika može ostati zvijezda vodilja za cijeli svijet, kada je stalnorastuća Demokratska stranka, koja je apsolutno u stanju osvojiti Bijelu kuću i Senat, opsjednuta abortusima, istospolnim brakovima, pravima transrodnih, globalnim zagrijavanjem, sigurnim svemirom, dominacijom bijele rase, besplatnom milostinjom i islamofobijom?

Jeste li spremni za Clintonovu? Bolje je reći, jeste li spremni za još jednog glavnokomandirajućeg lažova?

Osjećate li Bernija (bern-gori)? To gore ostaci Nekada Velike Nacije.

Što se dogodilo s Amerikancima koji podržavaju Clintonica, a ne obitelji žrtava u Bengaziju? Bezdušnu Clintonica, koja je imala hrabrosti da nazove te obitelji lažovima zato što su je razobličili, optužujući je za smrt njihovih rođaka. A njeni fanatični pobornici nadvikuju i ućutkuju svakog tko pokuša kritički razmotriti činjenice, uključujući i umirovljenog marinca. Jedna od naših najgorih državnih tajnika čitav svoj život laže, obmanjuje, plaši ljude, probijajući sebi putu Bijelu kuću, a desetine milijuna Amerikanaca žele ona tamo stigne!

Amerika je prestala biti Velika generacija.

Oni koji su odrasli u vrijeme sadašnje velike recesije čitaju “Komunistički manifest” Karl Marxa i odustaju od svoje budućnosti. Donald Trump napada razumne mislioce poput Stephen F. Hayesa, Charles Krauthammera i George Willa, a Amerikanci to odobravaju, jer on “govori sve, kao što jest”.

Amerikanci su isključili svoje mozgove jer ako je trampovska verzija političke retorike postala prihvatljiva, ako patološke laži Clintonove svi ignoriraju, i ako je Sandersov socijalizam ponovno u modi – onda smo gotovi.

Znanstvena zajednica, Hollywood, novinari i federalna vlada voze nas putem ka gradu Degradacija, a Amerikanci s radošću plaćaju kartu i zauzimaju sjedala. Socijalizam je doživio krah u Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji i Švedskoj. Nekontrolirano zaduživanje – kao da sutra ne postoji – ništa dobro nije donijelo Grčkoj i Portugalu. A otvorene granice su dovele do masovnog i kaotičnog priljeva migranata i terorista čije loše posljedice tek treba očekivati.

Međutim, mi i dalje idemo stopama Europe i ne sekiramo se za povijesno iskustvo. Ovo nije neki nesvjestan grijeh, kada pasivno i bespomoćno promatrati kako situacija izmiče kontroli.

Budućnost ove zemlje je uvijek bila u rukama njenih građana. Ovi grijesi su dobrovoljni, jer mi, po riječima Trumpa, biramo jednog gubitnika za drugim. A oni od nas, koji shvaćaju ovo, apsolutno mogu izgubiti bitku, jer su razumni i inteligentni mislioci gurnuti na marginu i podvrgnuti su napadima, demografske promjene postaju nepovratne, a neznanje postaje blaženo.

Umjesto filmova “Otac zna najbolje” i “Sretni dani” došle su serije “24 sata” i “Domovina”. Međutim, Amerikanci ne mogu shvatiti da oni pozdravljaju pojavu novog Mračnog stoljeća. Islamski terorizam se tajno, ali uporno raširio po cijelom svijetu i već je došao do naših obala. A ljevičari ne žele čak priznati ovu bitku, a da ne govorimo da li žele sudjelovati u njoj. Potpuno uobražena omladina i očajni starci ignoriraju lekcije povijesti i radosno pozdravljaju Hillary, Bernija i Donalda, koji sigurno neće spasiti našu republiku.

Sjeme uništenja i degradacije i dalje pada u plodno zemljište. Ono će rasti i cvjetati desetljećima, sve dok netko razuman i mudar, dobar i moralan ne osvoji srca i umove onih koji će konačno izaći iz zarobljeništva iluzija i prestati vjerovati u to da je besplatno zaista slobodni, da je islam religija svijeta, da nam izolacionizam osigurava sigurnost, da možemo koegzistirati ako pjevamo “Kumbora”, i da je Amerika carstvo zla.

Mene već neće biti kada nastupi sumrak ovog Mračnog stoljeća, ali se molim da on bude dovoljno kratak da moja djeca vide novu zoru. Možemo samo nagađati koliko će smrti i nevolja biti u ovom stoljeću, ali samo nada ga neće zaustaviti. Zdrav razum i prisustvo duha nas jedino mogu spasiti puta u degradaciju.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

“Komunistički manifest” je jedan od glavnih strateških dokumenata znanstvenog komunizma, a napisali su ga napisao Karl Marx i Friedrich Engels. No, zanimljivo je da je ovo djelo ušlo u popis knjiga koje su najčitanije na višim obrazovnim institucijama u Sjedinjenim Državama

Do tog su zaključka došli stručnjaci koji vode “Open Syllabus Project”, koji vode baze podataka kurikuluma sveučilišta diljem svijeta. Do sada je popis zemalja s nastavnog plana i programa obuhvaćao SAD, Kanadu, Veliku Britaniju, Australiju i Novi Zeland.

“Komunistički manifest”, procjenjuje “Open Syllabus Project”, zauzeo je treće mjesto u popisu koji obuhvaća svih navedenih pet zemalja, a četvrto u Sjedinjenim Državama.

Ovaj rad Marxa i Engelsa je prvi među svim čitanim knjigama s kojima se se služili američki studenti u državama kao što su Washington, Wisconsin, New Hampshire, New Jersey i Indiana.

U Iowi i Virginiji je “Komunistički manifest” na drugom mjestu. U Massachusettsu i Minnesoti na trećem, a u Kaliforniji i Connecticutu na četvrtom. Na sedmom je mjestu u Illinoisu, na osmom u Georgii, dok je na 22. mjestu Tennesseeu, a nepopularan Texasu u kojem zauzima 72. Mjesto, prenosi Breitbart.

Važno je napomenuti da se ne radi o tome da je Karl Marx postao najpopularniji ekonomist u Sjedinjenim Državama i “da su svi pohrlili na studij ekonomije kako bi proučavali djelo Marxa”, tvrdi utemeljitelj projekta “Open Syllabus”, nego se “Komunistički manifest” u SAD-u i drugim zemljama proučava i studira u čitavom nizu različitih odjela, od povijesti, do sociologije, politologije, te brojnih drugih.

Rad Marxa i Engelsa počinje riječima: “Bauk kruži Europom – bauk komunizma. Sve sile stare Europe su ušle u sveti savez kako bi se oslobodili tog duha: Papa i Car, Metternich i Guizot, francuski policajci i njemačke policijske uhode!”, dok završava svjetski poznatim povijesnim sloganom: “Radnici svih zemalja, ujedinite se!”

Ovo i druga njegova djela sadrže veliki broj ekonomskih ideja. Konkretno, čak i progresivni porez koji se koristi u Sjedinjenim Državama. Osim toga, Marx je jedan od najvećih mislilaca čovječanstva, a za BBC i najveći mislilac prošlog tisućljeća, čiji je rad formirao poseban smjer u filozofiji – dijalektički i historijski materijalizam, nove teorije u ekonomiji i politici – teoriju viška vrijednosti i teoriju klasne borbe, za mnoge najpoznatiji kao ekonomist.

Njegovo monumentalno djelo “Kapital – Kritika političke ekonomije”, iako ne zauzima tako visoko mjesto na listi popisanog nastavnog plana i programa u zapadnim zemljama, ipak se aktivno proučava i uči u Sjedinjenim Državama i među 40 knjiga koje se najčešće koriste u tečajevima ekonomije, ali i sociologije,

Tom Bemis, koji piše za MarketWatch, koji je također primjećuje da Biblija nije ni na popisu tekstova.

“U slučaju da netko ima bilo kakve sumnje da na američki sveučilištima dominiraju “bezbožni komunisti”, svježe statistike su nam pri ruci. Više od 25 godina nakon pada Berlinskog zida, raspada Sovjetskog Saveza i početka provođenja tržišne ekonomije u Kini, “Komunistički manifest” se i dalje svrstava među tri najčešće zadana teksta na američkim sveučilištima”, piše Tom Bemis.

Ironično, ali Marxov klasik ipak nije među prvim tekstovima iz područja ekonomije, nego među tekstovima povijesti, sociologije i politologije.

OSP Explorer može filtrirati zastupljenost u programima pojedinih djela i po institucijama. Na primjer, na Massachusetts Institute of Technology ili svjetski poznati MIT, Marxov klasik u je među tekstovima dodijeljene, na drugom mjestu, a četvrti na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Karl Heinrich Marx rođen u Trieru (Njemačka 5. svibnja 1818. – London, 14 ožujak 1883), njemački filozof i utemeljitelj komunizma

Marx je bio utjecajan njemački filozof, politički ekonomist, te revolucionar, osnivač Međunarodnog saveza radnika ili Prve Internacionale. Iako je doktorirao filozofiju, puno se više bavio političkom aktivnošću i spisateljskim zanimanjem, a posebno ekonomijom.

Težio je znanstvenoj analizi i kritici kapitalizma i smatra se jednim od najutjecajnijih teoretičara socijalizma i komunizma.

Marks se redovito, uz Emilea Durkheima te Maxa Webera, navodi kao jedan od trojice principijelnih arhitekata modernih društvenih znanosti. Marksa ponekad opisuju kao jednu od najutjecajnijih ličnosti ljudske povijesti.

Pročitajmo pojedine Marksove citate:

* Bez suprotnosti nema napretka: to je zakon koji je civilizacija do sada slijedila.

* Čovjek je slobodan ako može izabrati, a može izabrati ako dovoljno zna da bi mogao usporediti.

* Svijet pripada hrabrima.

* Povijest cijelog dosadašnjeg društva jeste povijest klasnih borbi.

* Demokracija je riješena zagonetka svih ustava.

* Religija je uzdah ucveljena bića, duša svijeta bez srca, kao i duh prilika bez duha. Ona je opijum naroda.

* Filozofi su svijet samo različito tumačili, ali radi se o tome da ga je trebalo izmijeniti.

* Ako prilike čine čovjeka onda valja prilike učiniti ljudskima.

* Religija je samo iluzorno sunce koje se okreće oko čovjeka sve dotle dok se on ne okreće oko sebe samoga.

* Svaki narod ima onakvu političku vlast kakvu zaslužuje.

* Kao što religija ne stvara čovjeka, nego čovjek religiju, tako ni ustav ne stvara narod, nego narod ustav.
 
(GlobalCIR/uredio:NSP)

Švicarska bi mogla postati prva zemlja na svijetu koja će svojim građanima davati “plaću” bez obzira na to rade li ili ne

Švicarski građani bi za šest mjeseci trebali izići na birališta i na referendumu glasuju jesu li suglasni s prijedlogom da svaki odrasli građanin, zaposleni i nezaposleni, od države dobije temeljni fiksni mjesečni dohodak.

Prijedlog je da osnovni prihod iznosi 2.500 franaka za odrasle (2.300 eura svaki mjesec), dok bi umirovljenici i djeca dobivali manje.

Ideja je da građani više svoga vremena mogu posvetiti stvarima koje ih zaista zanimaju, a ne da cijelo vrijeme razmišljaju kako će zadovoljiti osnovne financijske potrebe za hranu, komunalije …

Istom idejom vodi se i vlada u Finskoj koja je najavila uvođenje temeljnog dohotka za sve građane od 800 eura. Finci su najavili da će pilot-projekt početi 2017. godine.

Međutim, prvi su ovaj projekt, koji mnogi već nazivaju komunističko-utopijskim, pokrenuli u Nizozemskoj.

Bauk kruži Europom – bauk “kruha bez motike“, moglo bi se reći parafrazirajući prvu rečenicu Manifesta komunističke partije, koji su 1848. predstavili Karl Marx i Engels.

Da bi financirala temeljni dohodak, Švicarska bi morala uvesti veće poreze za najbogatije.

Podsjetimo da su Švicarci u posljednje dvije godine na referendumu odbili najnižu mjesečnu plaću (3.140 eura) i ograničenje plaća menadžerima.

Ideja o minimalnom mjesečnom prihodu u Švicarskoj postoji već nekoliko godina. Planirano je da se referendum održi u 2016. godini, ali još uvijek nije zakazan točan datum. Švicarski parlamentarci su, bez obzira na to, već uputili preporuku građanima da glasuju protiv tog prijedloga.

Prema ocjenama analitičara građani će sami odbiti ovaj prijedlog, zbog uređenosti države i zbog činjenice da su svim građanima praktično osigurana radna mjesta.
 
(Večernji list/uredio:NSP)

Ako postoji ijedan mislilac ili filozof koji je bio krajnje kritičan po pitanju religije, onda je to nesumnjivo Karl Marx

Takozvani spasitelj i izbavitelj proletarijata – radničke klase – uporno je zagovarao tezu da je čitava povijest ustvari historija “klasne borbe” te je predložio teoriju ekonomije koju je nazvao komunizam, a koja je poslužila kao okvir za većinu totalitarnih vlada 20. stoljeća

Neki smatraju da je ekonomski sistem Karla Marxa bio najgori koje je čovječanstvo ikad imalo; drugi pak smatraju da je to najbolji politički i ekonomski sistem ikad smišljen. Krajnje svjestan Marxovog konkretnog utjecaja na sudbine miliona ljudi, želio bih otkriti koji su to temeljni razlozi zbog kojih su neki ljudi prihvatili Marxove ideje, dok su ga drugi, pogotovo oni religiozniji, smatrali “zlim prorokom zlog sistema”.

Učenja materijalizma

Marx je sve svoje argumente temeljio isključivo na 1.000 godina staroj ideji “materijalizma”, nadahnut dvojicom poznatih materijalista iz antičke Grčke, Demokritom i Epikurom, koji su zagovarali mišljenje da ne postoji ništa osim materijalnih, vidljivih dimenzija postojanja. Marx je smatrao da je materija osnovna stvarnost i da je malo vjerovatno da postoji išta osim fizičke domene. Prema tome, neće nas iznenaditi kad saznamo da je kasnije pisao sve pod okriljem dvije značajne teorije:

1. Ekonomske stvarnosti određuju ljudsko ponašanje;
2. Ljudska povijest je priča o klasnoj borbi između onih koji posjeduju stvari – bogatih/kapitalista (kasnije ih je nazivao buržoazijom) i onih koji moraju raditi da bi preživjeli – siromašnih (proletarijata).

Prva ideja je očito falična, jer ljudsko biće ograničava na nešto isključivo materijalno, a slična je Epikurovom uskom materijalističkom tumačenju postojanja. Čak se i neki materijalistički sociolozi, naprimjer Durkheim, koji se bavio utjecajima socijalne atmosfere na pojedinca, ne slažu s idejom da je ljudsko ponašanje zapravo jednodimenzionalno ili proizvod isključivo ekonomskih uvjeta. Drugim riječima, kako je moguće najsloženije ponašanje najrazvijenijeg bića u svemiru – ljudskog bića – svesti na ekonomsku posljedicu?

Postoji li išta osim materije

Po mom mišljenju, ljudskom biću je najpotrebnija neprikosnovena sloboda izbora. Naravno, ekonomski uvjeti nesumljivo utječu na naše odluke, ali je pogrešno tvrditi da samo ekonomija stoji iza ljudskog ponašanja. Ne možemo a da se ne zapitamo: je li materijalni aspekt postojanja ono što pokreće čovjeka ili je moguće da postoji nešto iza vela vidljivih pojava?

Marx bi zasigurno na prvo pitanje odgovorio potvrdno, a na drugo odrično. Sasvim je očigledno da je prepirka o tome je li postojanje materijalno ili se sastoji i od materijalnog i nematerijanog još živa na ovoj nebeskoj Zemlji. S jedne strane, ljudi kakav je Marx tvrde da je postojanje samo materijalna forma stoga svoj svjetonazor razvijaju spram ove redukcionističke ideje.

Estetika materije

S druge strane, neki smatraju da je materija krasna manifestacija nekih idealnih oblika koje ljudi mogu ostvariti u materijalnoj domeni posredstvom viših nivoa razumijevanja. Naprimjer kad čovjek posmatra drvo, on ne vidi samo materijalni oblik drveta. Za njega ono postaje poput slova u riječi ili riječi u rečenici jer mu omogućava da bolje izrazi određene rečenice. Svemir za njega postaje oda koju čita i razumijeva. Zapravo, drvo izražava mnogo više od onog što jeste.

Želio bih ovo bolje objasniti. Naprimjer, kad uđemo u prekrasno zdanje, pravo remek-djelo nekog poznatog arhitekte, hoćemo li reći: “Ja vidim samo kamen, ciglu, drvo koji su oblikovani zahvaljujući teškom radu?” Ili ćemo prepoznati delikatnu umjetnost koja se izražava materijalnim oblikom, a koja je posljedica velike nadarenosti arhitekte, ali i ogromnog rada koji je uložen u taj projekt?

Da slučajno pronađemo neku antičku vazu od željeza i odnesemo je u antikvarnicu na procjenu, za nju bismo mogli dobiti milione dolara naprimjer; ali ta vaza ne vrijedi ni nekoliko centi u očima kovača. Prema tome, umjetnost koja se izražava materijalnim predmetom je veća od materijalne vrijednosti samog predmeta. Sve u svemiru predstavlja rukotvorinu s dubokim značenjem koje trebamo otkriti.

Klasna borba – stvar prošlosti?

Marx je detaljno proučio problem ne samo Europe u 19. stoljeću, u kojoj je radnička klasa bila potlačena, nego i glavni problem cijele ljudske povijesti. Medicinskim rječnikom rečeno, njegova je dijagnoza bolesti bila savršena (bogatstvo je nejednako raspoređeno i radnička klasa je potlačena), ali njegov recept nije djelovao kao lijek (ukinuti privatno vlasništvo, porodicu, religiju), nego je uklonio ljudski faktor tih društava u kojima su pojedinci izgubili pravo na privatno vlasništvo, porodicu, slobodu – osnovne građevinske elemente ljudskog dostojanstva.

Na primjer, u Sjevernoj Koreji i Kubi, gdje su vlasti prihvatile ideju komunizma, ljudi se boje iznijeti bilo koji problem kojeg bi inače veoma lako riješili u slobodnoj zemlji. Svjedočanstva onih koji su izbjegli iz tih zemalja radi potrage za slobodom su vrijedna naše pažnje, jer nam govore koliko je komunizam lijek za patnju potlačenih, a koliko je sredstvo kojim se tlači proletarijat.

Opijum za narod

Za Marxa je “religija uzdah ucviljena bića, duša svijeta bez srca Marx je smatrao da će ljudi početi razmišljati o tome kako spasiti od brutalne buržoazije, ako se ukloni religija iz njihovih života; takvo spasenje je bilo okosnica proletarijske revolucije. Volio bih da je Marx živ pa da vidi koliko je pogriješio kad je u pitanju religija. Njegova definicija religije je u potpunosti suprotna njenom duhu, čija je svrha ljudima pomoći da se ostvare na najbolji mogući način a, kao i duh prilika bez duha – ona je opijum naroda”.

U marksističkoj ideologiji, religija ima ulogu zla koje obuzdava vitalnu pokretačku silu zamišljene revolucije protiv buržoazije, revolucije koja će uspostaviti zamišljeni svijet besklasnog komunističkog društva. On je želio da se svrgne tiranija buržoazije koja je osmislila “religiju” kao savršeno sredstvo suzbijanja nižih klasa te je smatrao da religiju treba osuditi na najžešći mogući način. Jednostavno rečeno, Marx je smatrao da će ljudi početi razmišljati o tome kako da se spase od brutalne buržoazije ako se religija ukloni iz njihovih života; takvo spasenje je bilo okosnica proletarijske revolucije.

Volio bih da je Marx živ pa da vidi koliko je pogriješio kad je u pitanju religija. Njegova definicija religije je u potpunosti suprotna njenom duhu, čija je svrha ljudima pomoći da se ostvare na najbolji mogući način, ne samo u etičkom smislu, nego, što je važnije, da napreduju u razumijevanju i korištenju materijalnih resursa.

Nadalje, tijekom povijesti je religija često omogućavala spasenje kako bogatih, tako i siromašnih; a u nekim društvima je pomogla da se ukloni jaz između bogatih i siromašnih jer se bogatstvo raspoređivalo na jednakopravniji način. Čak je jedan od ključnih elemenata svake religije borba protiv bilo kakvog iskorištavanja i nepravde, prema tome, smatrati religiju primarnim sredstvom u rukama brutalne buržoazije je smrtonosan zločin protiv ljudskog roda.

Potrebno je analizirati učenje jedne religije, prije nego se donesu ključni zaključci o njoj, pogotovo kad je u pitanju nešto što se odnosi na milijarde ljudi. Na prvi pogled, Marxov prikaz religije odnosi se na kategoriju shvatanja ograničenih na stoljeće u kojem su prije svih siromašni bili izuzetno potlačeni; to razumijevanje se ne odnosi na čitavu povijest čovječanstva.

Tako bismo jednostavno mogli tvrditi da je prva zajednica kršćana (jer je Marx najviše kritizirao kršćanstvo) bila mnogo drukčija od Crkve protiv koje se Marx srčano borio. Naprimjer, prvi kršćani nikad nisu živjeli luksuzno, za razliku od Marxovih savremenika koji su se udaljili od srži kršćanskog učenja. Trebamo se zapitati je li kršćanstvo krivo za to? Ili su krivi nevaljalci i bijednici koji su uništili mnoge živote zloupotrijebivši svoje položaje?

Šta je s Newtonom koji se oslobodio utega nominalne crkve i formirao veličanstveni put za mnogobrojne generacije koje su uslijedile? Svim srcem bih pozdravio hrabrost Copernicusa koji je izjavio da se Zemlja okreće oko Sunca, a ne obratno. Zapanjujuća istina o ovim izuzetnim ličnostima je da su oni i dalje ostali religiozni, iako su nastojali na najbolji način objasniti pojave u svijetu i svemiru.

Lažni prorok

Na kraju, nećemo biti prestrogi ako kažemo da je Karl Marx postao lažni prorok onima koji su htjeli religiju materijalizma. Je li on bio prorok, filozof ili samo pisac koji je ponavljao ideje grčkih filozofa? Vrijeme je ponekad najbolji sudac za zastarjele ideje. Imajući to u vidu, komunizam, bezvrijedan kakav je danas, može se pronaći samo u mračnom podrumu ljudske povijesti. S druge strane, Marxova nastojanja da ukloni patnju siromašnih pamte njegovi i simpatizeri i kritičari. Kad je riječ o njegovom zloglasnom osporavanju religije, smatram da bi bilo bolje da je bio otvorenijeg uma jer bi uočio makar tračak onog čemu religija zaista podučava: spasenje čovječanstva od bilo kakvih lanaca, materijalnih ili nematerijalnih.

Zalutali komunizam

Marx sigurno nije mogao ni zamisliti da će takozvane komunističke vlasti tlačiti bijedni proletarijat u ime sistema kojeg je on osmislio. Ustvari, kako izliječiti rak (tlačenje radničke klase) aspirinom (komunizmom)? Zar geniji u Sovjetskom savezu i Kini nisu bili dovoljno pametni da Marxove teorije protumače tako da one poboljšaju živote miliona ljudi? Kako protumačiti činjenicu da su kineski političari bili spremni prigrliti otvoreno tržište?

Znači li to da oni potajno prihvataju činjenicu da je komunističko razumijevanje ekonomije – koje čini osnovu Marxovih pretpostavki – pogrešno? Ili se i dalje drže političke propagande koja će jednog dana kreirati komunističko društvo u kojem ne postoje klase? To je stvarno jadno! Ljudi tragaju za snom koji se nikad neće ostvariti. Pitam se kakav “opijum” koriste potlačeni narodi komunističkih zemalja. Moramo se zapitati: šta je ostalo od čovjeka koji je izgubio slobodu? Ko je više zarobljen: osoba čije je tijelo u lancima a čije su ideje slobodne ili osoba koja nije u lancima ali nema slobodnih ideja? Pretpostavljam da je ono što komunizam traži ovo drugo.
 
(novovrijeme.ba/uredio:nsp)

Karl Heinrich Marx (5 svibnja 1818. – 14 ožujka 1883.) bio je židovski politički ideolog 19. stoljeća koji se svijetu predstavljao kao novinar i ekonomist. Najpoznatiji je po rušenju socijalističkog pokreta u usponu kao agent svog rođaka Rothschilda. On je na temelju uputa koje je dobio od svog mentora Moses Hessa ​​stvorio “znanstvenu” teoriju poznatu kao Marksizam

Marks potječe iz duge loze židovskih rabina. Živio je u ulici Dean u Londonu u bijedi i neimaštini. Često je posjećivao pub Crveni lav, gdje je zajedno s Friedrich Engelsom napisao čuveni Manifest komunizma.

Njegova najpoznatija knjiga je “Kapital”, u kojoj se ne spominje da se novac štampa ni iz čega od strane njegovih rođaka, Rothschildovih.

Karl Heinrich Marx je rođen u Trijeru, Pruskom kraljevstvu, 5. svibnja 1818. godine kao Aškenaz. Njegovo židovsko ime je bilo Haim Hirshel Mordekaj. Marx je potekao od talmudskih rabina.

Za vrijeme Napoleonovog rata, Marksov otac, Hirshel Mordekaj, postao je mason 1813. godine, pridružujući se loži Hanzeatske zvijezde u Oznabruku. Nakon rata se pretvarao da je luteranac kako bi se bolje infiltrirao u prusko društvo.

Jedna od Marxovih baka je bila i Nanet Salomon Barent Cohen, koja je pripadala bogatoj obitelji iz Amsterdama. Njena rođaka se udala za Nathana Mayera Rothschilda i rodila Lionela Nathana Rothschilda, “Barona” i člana parlamenta grada Londona.

Karl Marx je odgojen u obitelji tako da mrzi Isusa Krista

Kritičari smatraju da je misija Marxa bila spriječiti rađanje socijalizma. Prije Marksa i nakon industrijske revolucije, socijalistički pokret se pojavio u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i još nekim mjestima.

Marksisti su pokušali monopolizirati socijalizam i inzistirali su da nitko ne može biti socijalist ako ne prati Marxove teorije. To je bila očita prijevara i trik.

Glavno pitanje jeste “tko je bio iza Marksa?”. Smatra se da je Marx radio kao policijski špijun za pruski režim.

Marx je oženio Jenny von Westfalen 1843. godine. Ona je bila podrijetlom iz bogate pruske obitelji. Njezin brat je bio Ferdinand von Westfalen, pruski ministar unutarnjih poslova od 1850. do 1858. godine, a koji je vodio špijunsku mrežu za suzbijanje disidenata.

Marx se 1849. godine preselio u London. Kada je Marx izdao svoju knjigu “Kapital”, njegov čuveni rođak, Lionel de Rothschild, bio je član parlamenta grada Londona.

Rothschildovi i drugi židovski financijski sindikati su isticali promoviranje “emancipacije Židova” i masonske, liberalne i protestantske ideje koje su zahvatile društvo početkom 19. stoljeća.

Prvi kojem je palo na pamet da su Marx i Rothschild suučesnici bio je Mihail Bakunin, koji čak nije ni znao da su Marx i Rothschild rođaci. On je napisao:

“Ovaj svijet je danas, većim dijelom, na raspolaganju Markx i Rothschildu. To možda djeluje čudno. Što bi socijalizam i vodeća banka mogli imati zajedničko? Poanta je u tome da autoritativni socijalizam – Marxov komunizam, zahtijeva jaku centralizaciju države. Tamo gdje ima centralizacije države mora biti i središnje banke, a gdje ima takve banke, nalazi se i parazitska židovska nacija koja živi od radničkog naroda”.

Vjerojatno najnaglašeniji aspekat Marxove ideologije jeste njegova ekstremna i radikalna mržnja prema Rusiji (posljednjem utočištu kršćanske civilizacije) … On i Engels su promatrali Ruse i Slavene kao barbare niže rase. Da je mogao vidjeti kako će ih njegovi ideološki nasljednici Vladimir Lenjin, Lav Trocki i Grigorij Zinovjev zaklati, sigurno bi promatrao to s uživanjem.

Marx je koristio novine Neue Rheinische Zeitung kako bi potpalio rat protiv Rusije. Ova rusofobija se krije iza čudnog saveza s David Urkhartom, što znači da je Marx na svojim židovskim rukama imao krv ljudi poginulih u Krimskom ratu.

“Što je prava osnova židovske religije? Praktična potreba, egoziam. Bog praktične potrebe i egoizma je novac. Novac je ljubomorni Bog Izraela s kojim niti jedan drugi Bog ne može izboriti. Novac snižava vrijednost svih bogova i transformira ih u robu. Bog Židova je postao Bog svemira. Pravi Bog Židova je novac “- Karl Marks.

“Glavna misija svih rasa i ljudi, velikih i malih, jeste da nestanu u revolucionarnom holokaustu” – Karl Marks.

Povezanost sa Rothschildom postaje još jasnija ako se uzme u obzir činjenica da je Liga pravednih, kasnije poznata kao Liga komunista, koja je platila Marxu da napiše Manifest komunizma i koja je bila preteča komunističke partije, zapravo bila financirana od strane Rothschildovih.

Također se mora uzeti u obzir da je Marx radio kod Lord Palmerstona, supruga kraljice Viktorije, koji se smatrao za najgoreg čovjeka 19. stoljeća. On je bio glavni pokretač Krimskog rata, pobune u Taipei, američkog civilnog rata i raznih sukoba u Indiji i Burmi.

Palmerston je naložio Marxu da osmisli novi sustav vlasti i gospodarstva dizajniran da se suprotstavi Linkolnovoj Nacionalnoj banci, koja je bila izravna prijetnja po britansku hegemoniju i imperijalističko bankarstvo.

Palmerston je Marxa plaćao toliko jadno da je dvoje njegove djece umrlo od gladi za vrijeme tog zaposlenja.

Ruski tajnik ekonomije, Sergej Witt, radio je na tome da pokrene Nacionalnu banku Rusije, dok je Bismarck radio isto to u Njemačkoj. U Kini je poslije Prvog svjetskog rata postojao pokret za Nacionalnu banku koji je progurao Sun Jat Sen, koji je obrazovan u Americi.

Cilj britanskog bankarskog kartela je bio da se Rusi okrenu protiv Njemačke, a nacionalne tendencije zamjene lažnim sustavom – komunizmom, tako da oni održe svoju hegemoniju. Iz toga slijedi da su Prvi svjetski rat i Kineski civilni rat djelo britanskih i nizozemskih bankara.

Danas se isto događa s anglo-nizozemskim imperijalističkim bankarskim sustavom. Kina je upravo pokrenula međunarodnu razvojnu banku i prihvatila članstvo mnogih nacija. BRICS je ono što će spasiti planetu od potpunog kaosa.

To je pravi razlog zašto postoji tendencija ka Trećem svjetskom ratu.
 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Mislili ste da je papa vrhovni poglavar Vatikana i katoličke crkve? Ali, iza pape, obučenog u bijelo, stoji pravi vrhovni poglavar i Vatikana, i katoličke crkve, i Iluminata, i Masona, i CIA-e, FBI-a …! To je Crni papa … ?!

On je najmoćniji čovjek na Zemlji. On kontrolira bankarski sustav, slobodno zidarstvo te tajne službe (CIA, FBI, NSA, SIS, MI6, Scotland Yard, Mossad, CSIS, DGSE, FSB).

Vatikan posjeduje 60% izraelske zemlje, te brdo Hrama za Treći Solomonov hram, gdje žele svoje prijestolje. Dio je Tajne svih Tajni (Arcana Arcanorum) koju kontroliraju papinske krvne linije unutar I-Mori. Ove krvne loze su omega-točka kontrole. To su Farnese, ORSINI, Aldobrandini, Somaglia i Breakspear. ‘Crni papa’ je Predsjednik svijeta.

Njihov zapovjedni ratni centar se nalazi unutar Borgo Santo Spirito (selo Sveti Duh) koji je zaštićen i od raketnih projektila! Viktor Emanuelle IV čak je htio dignuti u zrak ovu rimsku regiju.

Sadašnji Crni papa Adolfo Nicolas koji od 19. siječnja 2008. nasljeđuje Peter – Hans Kolvenbacha kao 30-ti Superiorni General Isusovačkog reda.
■ Superiorni general jezuita Crni papa Adolfo Nicolas i njegovih 6 generala kontroliraju “Bijelog papu” i Vatikan. Također, tu su i: Iluminati, Cionisti, globalne elite, Vijeće inozemnih odnosa, grupa Bilderberg, Slobodni zidari, Komitet 300, te zli Senat Trent.

■ Jezuiti kontroliraju Vitezove templare, Vitezove Columbusa, te Vitezove Malte.

■ CIA, FBI, NSA, ASIO, MI5, MI6, NCIS, FSB, DGSE, Mossad i svaku obavještajnu agenciju na svijetu kontroliraju Isusovci.

■ Isusovci su se infiltrirali u sve vlade i lideri poput Obame, Rudda, Blaira, Jintao, Sarkozya, Peresa, su samo marionete vođene jezuitskim redovima. Jezuiti su oni koji su potopili Titanic, da bi tako ubili trojicu moćnih ljudi koji su bili prijetnja njihovim bankarskim planovima.

Superiorni generali su izabrani od strane Opće kongregacije društva, sazvane kad se dogodi ostavka, mirovina ili smrt aktualnog predsjednika. Izabrani su doživotno i gotovo svi su služili do smrti osim oca Pedra Arrupe (dao ostavku zbog zdravlja) te njegovog nasljednika oca Peter Hans Kolvenbacha čija ostavka je objavljena u veljači 2006.

To je dovelo do sazivanja 35. Opće kongregacije na kojoj je bio izabran Superiorni General društva, otac Adolfo Nicolas koji je naslijedio Kolvenbacha.

Novi Svjetski Poredak je san o globalnom totalitarizmu koji je pomogao oživjeti bankar po imenu Mayer Armschel Rotschild 1760. kako bi zaštitio svoju privatnu banku od globalnih vladinih regulacija. Njegov Veliki plavi spis je najbolje opisao njegov plaćeni društveni inženjer dr. Adam Weishaupt, profesor kanonskog prava u Ingolstadtu. On je usvojio termin ‘Illuminati’. Noćna mora je još uvijek prisutna i dan danas zbog njihovih potomaka. Ispod se nalazi kratak pregled koji je Weishaupt sastavio za svog bankarskog meštra financijera!

Pažljivo primijetite sličnosti između Manifesta komunističke partije Karl Marxa i kratkog pregleda Weishaupta. Također, pročitajte Komunizam i Novi svjetski poredak.

Veliki plavi spis za Novi svjetski poredak je:

■ Abolicija svih određenih vlada
■ Abolicija privatnih posjeda
■ Abolicija nasljeđa
■ Abolicija patriotizma
■ Abolicija obitelji
■ Abolicija religije
■ Globalne populacija od 500 milijuna
■ Kreacija jedne svjetske vlade

Mayer Armschel Rotschild 1828. godine kaže: ‘Dopustite mi da pustim u opticaj i kontroliram novac nacije i da ne brinem tko piše zakone.’ – Čak i četverogodišnjak može shvatiti da ljudi koji kontroliraju novac … pišu zakone!

“Neki od najvećih ljudi u Sjedinjenim Državama, iz područja trgovine i manufakture, boje se nečega. Oni znaju da negdje postoji sila toliko organizirana, toliko suptilna, toliko nadzirujuća, toliko isprepletena, toliko kompletna, toliko nadmoćna da je bolje da tiho šapuću kada o njoj govore s osuđivanjem.” – Woodrow Wilson.(28. predsjednik SAD)

Dakle koja je to suptilna, potpuno organizirana moć o kojoj Wilson govori? Odgovor na to je – Jezuiti ili kako ih još zovu, Isusovci. Možete se pitati tko su Isusovci? Zar oni nisu samo misionari, svećenici, općenito, oni koji čine dobra djela: osnivaju škole, sveučilišta, i ponose se time što su stupovi društva?

Ako je to uistinu tako, zašto je Isusovački red ukinut u preko 80 zemalja 1773? J.E.C. Sheperd navodi da je između 1555. i 1931.

Društvo Isusovo – Isusovački red, izbačen iz najmanje 83 zemlje, države i grada zbog uplitanja u političke intrige i subverzije zemljišta protiv dobrobiti države, sudeći prema zapisima svećenika Thomasa J.Campbella. Praktično svaki primjer protjerivanja je bio zbog političkih intriga, političke infiltracije, političke subverzije te je poticao na politički ustanak.

Oni su gospodari nad gospodarima kaosa. U svojoj jezgri, Jezuiti su Gospodari rata, Učitelji, Infiltratori, Tirani. Pokušali su pružiti svoje ruke nad globalnom dominacijom s Ligom naroda (preteča Ujedinjenih Naroda) ali ona je propala, sad pokušavaju s novim imenom … Ujedinjenim narodima, i izgleda da će im ovaj put to upaliti!

Ono što ljudi ne razumiju je da Isusovci zapovijedaju Bijelim papom te državom Vatikan, Obaminom – Bushovom – Klintonovom – Blerovom – Peresovo – Jintaovom – Sarkozievom – Medvedevom, i iskreno, svakom vladom na svijetu, uključujući zli Savjet Trenta, CFR, Illuminate, Cioniste, grupu Bilderberg, slobodne zidare, Vitezove Malte, Vitezove Columbusa, Vitezove Templare, Komiteta 300, te svaka obavještajna agencija na svijetu ima veze s isusovačkim redom i usko je vezana za Superiornog Generala Jezuita poznatog kao Crni papa.

BUDUĆI ZLOČINI VATIKANA

Prema proročanstvu Malahijevom, sada je izabran posljednji papa, a prema proročanstvu Nostradamusovom posljednji papa će biti crni papa (u njegovo vrijeme nije još bilo jezuita, zato ih je samo vidio kakvi jesu, kao crne). Izabran je papa jezuita. Jezuitski general je poznat kao Crni papa, jer vlada Vatikanom i jer je uvijek obučen u crno. Naivni su zato mislili da će posljednji papa biti crnac.

Ovaj je crnji od najcrnjeg.

Taj njihov kraj je zapravo novi početak: jedna svjetska religija. Na njoj rade već dugo kao na sastavnom dijelu Novog svjetskog poretka. Kada nju uspostave onda više neće birati pape kao do sada, i zato će ovaj biti posljednji.

Ali biće glavni u toj novoj religiji na drugi način. Zato je ovaj posljednji papa jezuita, jer oni vode cijeli taj posao, pa su zato uzeli završnu riječ. Da završe posao stvaranja Novog svjetskog poretka kako treba, da im se netko ne miješa.

Dakle, možemo očekivati ​​veće ekonomske krize i ratne sukobe, prije svega na vjerskoj osnovi, s muslimanima, kako bi poslužile kao opravdanje za uvođenje jedne svjetske religije, u toj njihovoj namještenoj igri akcija-reakcija-rješenje. To sve dokazuje i numerologija jer magija i simbolika imaju kod njih ogroman značaj i ništa ne započinju i ne rade bez nje.

Numerologija po papi Wojtyli (Ivan Pavao II.):

■ Papa je umro 02. 04. 2005. -> 2 + 4 + 2 + 5 = 13
■ Vrijeme papine smrti: 21:37 -> 2 + 1 + 3 + 7 = 13
■ Bila je to 13. tjedan 2005. godine.
■ Ivan Pavao Drugi bio je papa 26 godina i 5 mjeseci -> 2 + 6 + 5 = 13
■ Ukupno 9301 dan -> 9 + 3 + 0 + 1 = 13
■ Atentat na Ivana Pavla Drugog bio je izveden 13. svibnja.
■ Papa je u trenutku smrti imao 85 godina -> 8 + 5 = 13
■ Karol Wojtyła izabran je za papu kad je imao 58 godina -> 5 + 8 = 13
■ Ivan Pavao Drugi bio je 265. papa -> 2 + 6 + 5 = 13

Numerologija po papi Franji (brojevi 3 i 13):

■ Izabran je 2013/3/13. Zbroj 1 + 3 + 3 + 2 + 1 + 3 = 13
■ Ima 3 imena (dok još nije bio papa) = Jorge Mario Bergoglio
■ Izabran je kao najstariji papa nakon Benedikta XVI u posljednje 283 godine. 2 + 8 + 3 = 13
■ Ima 76 godina. 7 + 6 = 13
■ Prvi je u 3 stvari: prvi jezuita, prvi Južnoamerikanac, prvi Franjo
■ Izabran je za neeuropskog papu nakon 1300 godina (broj 13)
ili još točnije: prvi neeuropski papa nakon Sirijca Grgura III (731-741 g). 2013 – 731 = 1282 tj. 1 + 2 + 8 + 2 = 13.
■ Uzeo je ime po Franji Asiškom koji je živio u 13 stoljeću
■ Zaređen je za svećenika 13. prosinca 1969
■ Bijeli dim se pojavio u 07:06 PM (7 + 6 = 13)

Broj 13 pokriva princip aktivnosti, dinamizma, fatalnosti, zla i kretanja ka smrti, a to donosi prisilu na korjenite promjene. Broj 13, točnije 12 + 1, ima veliki ezoterijski značaj. On označava transformaciju, novo rođenje, nov red. Novi poredak. Na ikoni Novog Svjetskog Poretka, dolaru, piramida ima 33 kamena i 13 stepenica koje simboliziraju 13 stupnja Iluminata.

Na pečatu, orao ima 13 pera u svakom krilu 13 strijela u desnoj kandži i maslinovu granu sa 13 listova u lijevoj, a u kljunu drži svitak s 13 slova. Oko njega se nalazi 13 zvijezda koje formiraju Davidovu zvijezdu, a tu je i štit s 13 traka koje predstavljaju prvobitnih 13 država.

ŠTO SU REKLI O JEZUITIMA

Mnogi od najutjecajnijih ljudi svijeta, državnici, vojskovođe, znanstvenici, pisci, povjesničari, pa čak i pape, tvrde da rimokatolički red Jezuita kontrolira sve svjetske tokove.

■ John Adams (1735-1826) – drugi predsjednik SAD: – Moja povijest jezuita nije opširno napisana, ali iza nje stoje neosporni autoriteti. Ona je vrlo specifična, ali i užasna. Obnova (Jezuitskog reda 1814. godine, od strane pape Pija VII) zaista predstavlja korak ka mračnjaštvu, okrutnostima, despotizmu i smrti … Ne volim izgled jezuita. Ako postoji netko tko zaslužuje vječno prokletstvo na zemlji i nakon nje, onda je to ovo Društvo (Ignjacija) Lojole.

■ Markiz Lafayette (1757-1834) – francuski državnik i general, služio u Američkoj kontinentalnoj vojsci pod komandom generala G.Washingtona, tijekom Američkog rata za neovisnost: – Moje mišljenje je da ako neko ugrozi slobodu ove zemlje – Sjedinjenih Američkih Država – da će to biti učinjeno intrigama jezuitskih svećenika Rimokatoličke crkve, zato što su oni najvještiji i najopasniji neprijatelji svih civilnih i religijskih sloboda. Oni su izazvali VEĆINU ratova u Europi.

■ Abraham Lincoln (1809-1865) – 16. predsjednik SAD: – Ovaj rat (tj. Američki građanski rat 1861-1865) nikada ne bi ni počeo da nije bilo velikog utjecaja Jezuita.

■ Samuel Morse (1791-1872) – američki izumitelj telegrafa i autor knjige ‘Strana zavjera protiv sloboda SAD’: – Jezuiti … su tajno društvo – poput masonskog reda – s tim da su oni još gori i još opasniji.

■ Edmond Paris – autor knjige ‘Tajna povijest jezuita’: – Javnost je skoro potpuno nesvjesna uloge Vatikana i njegovih jezuita u započinjanju dva svjetska rata. Takvu situaciju djelomično možemo objasniti gigantskom financijskom moći Vatikana, kojom su stekli prevlast u mnogim aspektima, a naročito od vremena posljednjeg rata.

■ R.V. Thompson – bivši državni tajnik Američke mornarice: – (Jezuiti) su smrtni neprijatelji građanske i religijske slobode.

■ Napoleon Bonaparte (1769-1821) – francuski car: – Jezuiti su VOJNA organizacija, a ne crkveni red. Njihov vođa je general jedne vojske, a ne običan starješina nekog manastira. Cilj ove organizacije jest da stekne moć – u pravom smislu te riječi – apsolutnu moć, univerzalnu moć, moć kontrole nad cijelim svijetom, kojim će vladati jedan čovjek (tj. Crni papa, Glavni general jezuita). Taj ‘jezuitizam’ je najgori od svih despotizam, i istovremeno, najveća prijevara od svih prijevara …

■ Fjodor Dostojevski (1821-1881) – ruski pisac: – Jezuiti … su prosto vojska koja pomaže Rimu steći vlast nad cijelim svijetom, kojim bi u budućnosti vladao sam rimski papa kao car … To je njihov krajnji cilj … To je jednostavno samo žudnja za moći, za prljavim zemaljskim bogatstvima, i dominacijom; svi bi ljudi trebali postati njihovi robovi (tj. robovi jezuita), oni se samo za to bore. Oni čak možda i ne vjeruju u Boga.

■ Robert Jefferson Breckinridge (1800-1871) – političar i svećenik: – Društvo Isusovaca (tj. Jezuitski red) je neprijatelj čovječanstva. Svi ljudi svijeta bi se trebali ujediniti u borbi protiv njih … Jer ili će oni biti u potpunosti uništeni, ili će doći do potpune iskvarenosti i degradacije čovječanstva.

■ James Parton – američki povjesničar: – Ako pratite masonsku hijerarhiju, kroz sve njene redove, sve dok se ne dođe do vrhovnog grand-mastera i najvećeg masona svijeta, otkriti ćete da je ta strašna individua, zapravo, ista ličnost kao i vođa Društva Isusovaca ( tj. general Jezuitskog reda).

■ F.Tuper Sosi – Autor knjige ‘Vladari zla’: – … Rimsku inkviziciju … predvodili su jezuiti još od 1572. godine.

■ Papa Clement XIV – papa koji je ‘zauvijek’ ukinuo Jezuitski red 1773. godine: – Avaj, znao sam da će me oni (jezuiti) otrovati, ali nisam očekivao da će to učiniti na tako spor i okrutan način. (1774)

■ M.F. Kuzak – bivša kaluđerica, autor knjige ‘Crni papa’: – U krugovima Rimske crkve pouzdano se zna da se izraz ‘Crni papa’ oduvijek koristio za jezuitskog generala, pošto on nosi crnu odjeću, za razliku od pape, koji nosi belu. Oni rimokatolici koji ne smipatiziraju jezuite, a njihov broj nije mali, smatraju da taj Crni papa kontrolira ‘Bijelog papu’ … čak i unatoč tome što je ovaj prvi (Crni papa) u obavezi da bar iskaže poslušnost ovom drugom. Jezuitski red je jedini red Rimske crkve … koji djeluje pod zastavom (‘Bijelog’) pape, i jedini koji je protjerivan iz raznih zemalja zbog miješanja u politiku. Stoga je logično očekivati ​​da je glavni cilj Društva (Isusovaca, tj. Reda jezuita) upravo stjecanje političke moći. (1896)

■ Jeremiah J. Crowley – bivši svećenik Rimokatoličke crkve u Irskoj i autor knjige ‘Romanizam: Prijetnja narodu’: – (Jezuitski) general je glavni čovjek ove mračne i nijeme armije, koja misli, čini, radi i sluša, kao pasivni instrument njegovih zamisli. Cijeli njihov život je posvećen samo jednom cilju – napretku (Jezuitskog) Reda za koji su vezani. (1912)

■ Friedrich von Hardenberg – njemački filozof: – Nikada u svjetskoj povijesti nije postojalo takvo Društvo (tj. Jezuitski red). Čak ni drevni rimski Senat nije imao tako jasan plan za vladanje nad ljudima i svijetom.

Knjigu “Vatikanske ubice – Ispovest bivšeg jezuite” možete besplatno pročitati i skinuti na ovom linku:
http://www.mediafire.com/view/?aqpu1xaombedu04
 
(webtribune.rs)