Njemačke dnevne novine su dale otkaz karikaturisti zbog ‘antisemitske’ ilustracije izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koja je bila povezana sa Izraelovom pobjedom na natjecanju pjesama Eurovizije i smrti Palestinaca u Gazi

Suddeutsche Zeitung (SZ) objavio je kontraverzni crtež Netanyahua, koji je preobučen u dobitnika Eurovizije Nete Barzilai, kako drži raketu na kojoj je Davidova zvijezda.

U pozadini, Davidova zvijezda se također može vidjeti i kao zamjena slova “V” u natpisu “Pjesma Eurovizije”. Izraz koji izlazi iz Netanyahujevih usta glasi: “Sljedeće godine u Jeruzalemu.”

Novine su se kasnije ispričale zbog rada karikaturiste Dietera Hanitzscha, a glavni urednik Wolfgang Krach rekao je da je ilustracija koristila antisemitske klišeje.

“Karikaturist je rekao da je samo želio istaknuti da će se sljedeće godine natjecanje održati u Izraelu”, rekao je Krach u priopćenju.

“Ali također se ta karikatura može gledati i drugačije, i mogla bi se smatrati antisemitskom. Tako je pogrešno bilo to objaviti i ispričavamo se” – rekao je glavni urednik lista.

Govoreći za “Jüdische Allgemeine”, njemački židovski list, autor karikature Hanitzsch je odbio spomenuti ispriku novina.

“To što su se urednici ispričali, to je bio način njihova poslovanja. Ja se ne ispričavam” – rekao je. “Mogu kritizirati politiku Netanyahu, čak i kao Nijemac.”

85-godišnji karikaturist, koji je bio u središtu drugog antisemitskog događaja 2016. godine, nakon što je prikazao američku vanjsku politiku kao hobotnicu koja drži globus, je dobio otkaz nakon njegovih primjedbi. Njemačko tiskovno vijeće sada je pokrenulo istragu o toj karikaturi.

Pišući za portal T-online, Jonas Mueller-Towe je rekao kako vjeruje da Davidova zvijezda na raketi može predložiti da su Židovi iza svih ratova.
 

In the best “Stürmer“ manner – Süddeutsche- Newspaper (SZ) with their caricature of the Jewish destroyer of the world with a big nose and ears. It is unbelievable that such a thing will be possible again in Germany in 2018.@IsraelinGermany @realDonaldTrump
Netzfund: pic.twitter.com/HgfVhZQ5KV

— Aletheia156 (@Aletheia156) May 15, 2018

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Na naslovnoj strani objavio je karikaturu Boga sa naslovnim tekstom “UBOJICA JE JOŠ NA SLOBODI”

Francuski satirični tjednik Charlie Hebdo ne miruje. Malo mu bilo što je i sebi navukao bijedu na vrat.

U specijalnom izdanju, posvećenom godišnjici masakr u svojoj redakciji tiskanom u milijun primjeraka, odlučio se za novu provokaciju.

Na nasovnu stranu je – kao krivca za ono što se dogodilo 7. siječnja prošle godine – postavio karikaturu “apstraktnog boga” sa masonskom piramidom na glavi umrljanog krvlju, i sa “kalašnjikovom” preko leđa.

Ovome je dodao popratni tekst: “Prošla je godina, a ubojica je još na slobodi”.

Dakle: ubojica (Bog), a ne ubojice (islamski teroristi – braća Sherif i Said Kuasa) koje je Charlie Hebdo isprovocirao karikaturama muslimanskog proroka Muhameda.

Autor karikature, u kojoj nema ništa osim nove gole provokacije, napravio je Loran Suris.

Indikativno je da je predsjednik odbora Državne Dume RF za društvena udruženja i vjerske organizacije, Jaroslav Nilov, vodeće figure Charlie Hebdoa nazvao suučesnicima u zločinu koji su prije godinu dana počinila braća Kuasa.

Bog je na naslovnoj strani Charlie Hebdoa predstavljen kao bradati sjedi starac u sandalama.

Njegov glavni urednik Gerard Biar povodom specijalnog izdanja i optuživanja boga rekao je: “Za nas nema svetogrđe, čak ni kao pojam”.

Protiv proglašavanja Boga za ubojicu ustali su i francuski katolici i muslimani.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Tko bi se usudio napasti vlasništvo jedne od najmoćnijih obitelji svijeta, osim njih samih?

Od velike količine informacija i dezinformacija koje su kolale svjetskim medijima posljednjih dana, čini se kako je namjerno zataškana informacija nakon koje sve postaje jasnije. Naime, zataškana je informacija o vlasnicima Charile Hebdoa – liberalnog časopisa koji je nakon masakra vlastitih novinara itekako profitirao.

Naime, od kraja prošle godine, samo mjesec dana prije masakra vlasnici su postali Rothschildi, mračna iluminatska obitelj, jedna od onih koja gospodari svijetom.

Prema intervjuu nizozemskog privrednog magazina “Quote” vlasništvo nad satiričnim novinama “Charlie Hebdo” otkupila je bankarska obitelj Rothschild i to nakon podužeg vjećanja jer svi članovi ovog misteriozno – utjecajnog klana, nisu navodno bili za to. “Najviše se tome opirao moj ujak Barun Edoard de Rothschild” kazao je u svom intervjuu za “Quote” jedan od mlađeg naraštaja te velike bankarske obitelji, Philippe de Rothschild – koji je smatrao je da se ne bi trebali politički angažirati u novinarstvu.

Očito su mlađi članovi klana prosudili da je sad drugo vrijeme i da bez većih posljedica ne mogu udariti svom silinom – što je slučaj Hebdo i pokazao – jer nakon izlaska vojske na ulice, naročito u srcu nove Europe, Belgiji, ništa više neće biti isto.

Rothschildi su naime krajem prošle godine (samo mjesec dana prije masakra) postali većinski vlasnik i francuskih dnevnih novina “Liberation” koji su suizdavači i “Charlie Hebdo”. Dodajmo i činjenicu da je Charlie Hebdo u tom trenutku bio pred bankrotom s nakladom od oko 60 tisuća primjeraka dok su nakon masakra nakladu povećali na nevjerojatnih 20 milijuna primjeraka.

S obzirom da je riječ o jednoj od najstarijih masonskih loza svijeta, te da je opće poznato da su kroz svoju povijest gospodarili planetom, da su iscenirali i financirali sve ratove prošlosti i da su poznati po svom sotonističkom pogledu na svijet, ne možemo se oteti dojmu da je masakar u Parizu uz ostale globalističke planove, uspostave novog svjetskog poretka, te brutalne zarade na ovom časopisu, masakar poslužio i kao jedna vrsta ritualnog žrtvovanja.

Za Rothschilde se vežu mnoge misterije, a postoji teorija da gdje god dođu Rothschildi uskoro padne i neka krvna žrtva. Zar može biti slučajno da se masakar dogodio nakon samo mjesec dana nakon preuzimanja ovog lista? Sumnjamo.

Obitelj Rothchild je masonska obitelj koja tvrdi da su Židovi. No oni nisu Židovi već je neoboriva činjenica da su oni Kazari (odnosno Hazari). Njihova povijesna loza dolazi iz zemlje Kazaria, koja je okupirala zemlju uglavljenu između Crnog mora i Kaspijskog mora koju je sada pretežno okupirala Gruzija. Oni su se pod vodstvom kralja 740. godine preobratili na židovsku vjeru zbog čega i dan danas tvrde da su Židovi.

O njima govori i Knjiga Otkrivenja poglavlje 2, stih 9, “Znam tvoja djela, i nevolju i siromaštvo, (ali ti si bogat) i znam za pogrde od onih koji kažu da su Židovi, a nisu. Oni su privrženi sinagogi Sotone.”

Najbogatija krvna loza danas u svijetu je vođa Ashkenazi Židova, obitelj Rothschild. Oni su svoju poziciju izgradili kroz laži, manipulacije ubojstva i ostala zvjerstva. Njihova loza se proteže u kraljevskim obiteljima u Europi, a također i u sljedećim obiteljima: Astor, Bundy, Collins, DuPont, Freeman, Kennedy, Morgan, Oppenheimer, Rockefeller, Sassoon, Schiff, Taft, i Van Duyn.

Dalje, za Rothschilde se zna da potajno na svijet donose mnogo djece kako bi ih vremenom postavili u pozicije moći kada im to bude potrebno. Isto tako zna se da Rothschildi ne dopuštaju svojoj djeci da se žene ili udavaju za nekog tko nije “njihove” krvi. Dakle, uvijek i baš uvijek sve se događa unutar same obitelji Rothschild. Oni također drže većinu kapitala svijeta u svojim rukama preko vlastite banke, ali i upravljaju svjetskim moćnicima preko svojih tajnih zaklada i organizacija.

Infiltrirali su se u Europu, a pokrovitelji poslovanja su im bili Austrija i Britanija čime su došli do samog vrha. Mayer Amschel Rothschild je uzdigao obitelj i njegova strategija bila je jednostavna – zadržavanje posla i diskrecije, kao i opsega poslovanja unutar obitelji.

To je osiguravao dogovorenim brakovima unutar užeg kruga obitelji. Oni su također predvodnici masonerije na planetu pa su tako iz sjene uključeni baš u sva svjetska zbivanja i naravno stvaranje determiniranog kaosa, što napad na Charlie Hebdo u svojoj biti i je. Iscenirana predstava za mase, stvaranje kaosa, sukob civilizacija i ubojstvo vjere, početak rata i uspostava novog poretka mira, što je baš u stilu masonske obitelji Rothschild koja je do sada uvijek uspjevala izniknuti negdje iz sjene kad god je u pitanju neki brutalni masakar.

Inače, tko bi se usudio napasti vlasništvo jedne od najmoćnijih obitelji svijeta, osim njih samih?

Philippe de Rothschild: ‘Da, moja obitelj je kupila Charlie Hebdo u prosincu’

Nizozemski magazin ‘Quote’, nagrađivani časopis o financijama i bankama, objavio je kako je kontroverzna obitelj Rothschild otkupila magazin ‘Charlie Hebdo’ u prosincu 2014.Taj podatak je u magazinu objavio Philippe de Rothschild, mladi izdanak loze, uz napomenu da je bilo podosta rasprave i glasanja s obzirom da obitelj ranije nije bila u novinarskom poslu na izravan način. Barun Edoard je tako posebno istaknut kao ‘sjeme razdora’ i naročito tvrd pregovarač u ovom slučaju.

Rothschildi su istovremeno postali i vlasnici dnevnih novina ‘Liberation’, inače izdavača satiričnog magazina. Zanimljivo, plan je bio da s tiraže od 60.000 broj znatno poveća, pa je prilično prigodno došao pokolj u redakciji koji im je ekspresno ostvario strateške planove za budućnost. S obzirom na povijesne činjenice prvenstveno vezane uz bitku kod Waterlooa i namještene izvještaje, kada je ova obitelj u pitanju niti ‘najluđe’ teorije zavjere nisu naodmet.

Kako je u javnost izašao i podatak da magazin ipak nije bio toliko slobodan i svekritički, te su svojevremeno otpustili karikaturista zbog slike Sarkozyjevog sina i cionističkog bankara koji mu daje novac – previše i ne čudi ovakvo ‘ruka ruku mije’ ponašanje. Nažalost, u svim tim nerazjašnjenim odnosima dogodila se velika tragedija u kojoj su poginuli novinari i nedužni ljudi, te će još dugo vremena ovi nemili događaji sijati razdor diljem globusa. Da li vam je sada jasnije sve malo?

 
*stisnite na Titlovi radi prijevoda*

 
 
(dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19816"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Pitate se o čemu je bila karikatura zbog koje se karikaturist Maurice Sinet morao ispričati javnosti u časopisu koji vrvi slobodom i sablažnjujućim crtežima svega i svakoga?

Farsa oko francuskog “satiričnog” časopisa ne jenjava ni danima nakon navodnog masakra u kojemu je navodno izgubilo život 12 novinara, a koji su se godinama ismijavali sa svim što je ovom svijetu sveto.

Pa tako na naslovnici navodno napadnutog Charile Hebdoa nije bilo strano vidjeti Isus Krista u zastrašujućim oskvrnjujućim pozama koje ne izazivaju smijeh (kao što bi satira trebala) već zgražanje nad sablazni koju su činili karikaturisti ovog satiričnog časopisa.

Kako je cijeli teroristički napad zapravo velika prijevara cijelog svijeta koja je rezultirala ničim drugim nego strožijim antiterorističkim mjerama i porobljavanjem čitavog čovječanstva te brutalnom nakladom i prodajom ovog sablažnjivog časopisa, od samog početka ovog događaja, mi smo pisali.

No još uvijek smo u nevjerici zbog igrokaza “slobode” u kojemu je sudjelovao čitav svijet, a koji zapravo ni po čemu nema veze sa slobodom, nego sa zastrašujućim licemjerstvom i propagandom nemoralne ideologije koja je, po svemu sudeći kroz Charlie Hebdo i namjerni “terorizam” (nije sigurno da se išta od terorizma zapravo dogodilo) došla iz čiste masonsko – cionističke kuhinje.

Naime, Charlie Hebdo, satirični časopis koji je potaknuo svijet da se zapita o nekoj novoj i nemoralnoj “slobodi” i nije tako slobodan kako se prikazuje, a o tome svjedoči i bivši karikaturist ovog časopisa, Maurice Sinet koji je 2009. godine dobio izvanredni otkaz zbog svoje karikature. Pitate se o čemu je bila karikatura zbog koje se Maurice Sinet morao ispričati javnosti u časopisu koji vrvi slobodom i sablažnjujućim crtežima svega i svakoga?

O Židovima, naravno. Naime, Maurice je naslikao karikaturu u kojoj se ismijao sa sinom bivšeg premijera Sarkozya i njegove veze s bogatom Židovkom, nakon čega je bio prisiljen ispričati se javnosti i nakon čega je dobio izvanredni otkaz. Zanimljiva je ta vrsta slobode u kojoj je dopušteno crtežima “ranjavati” sve što je sveto, ali Židove ne. Zašto? Zbog holokausta? Ili je ipak riječ o tome da iza ovog satiričnog časopisa stoji masonsko-cionistička ideologija kojoj je cilj sablazniti vjeru i iskorijeniti je iz kršćanske Europe?

Ako uzmemo u obzir da je na isti dan velikog marša za slobodu u kojem je sudjelovala cijela vrhuška svijeta zbog 12 navodno ubijenih novinara, ubijeno 2 tisuće kršćana u Nigeriji i da nitko nije niti trepnuo biva nam jasno da se neko opako poigrava sa svima nama. Dakle marširati za 12 ljudi koji su svaki tjedan sablažnjavali Isusa u časopisu u kojem se jedino ne smije ismijavati Židove, a ne spomenuti se pokolja kršćana u Nigeriji koji na stravične načine gube svoje živote svaki dan je, ako ništa drugo, bolesno licemjerno, tužno, a bojimo se i u potpunosti namjerno.

Zašto su Židovi zaštićena nacija u vrlom i slobodnom Charlie Hebdou postaje i više nego jasno u trenutku kada shvatimo da svijetom, pa tako i Charlie Hebdoom danas vladaju cionisti, masonski i anti-kršćanski pojedinci koji su prihvatili židovsku vjeru. Prava zavjera zapravo skriva se u sloganu “Je susis Charlie Hebdo” pokrenuta nakon ove predstave u Parizu, a riječ je o toj “idiotskoj” solidarnosti gdje svi zombizirani likovi programirano govore “Ja sam Charlie Hebdo” / ”Svi smo Charlie Hebdo” ni ne znajući što to zapravo znači.

Naime, ”Charlie Hebdo” bi bilo nešto kao ”Tjedni Charlie” jer ‘hebdo’ na francuskom znači tjedni. Ono zanimljivo je da se to izgovara ”sharli abdu”, a abd(u) je rob na arapskom (židovskom) pa tako npr. Abdulah je Allahov rob, Abdukerim je Rob Plemenitog i sl…

Charlie je nadimak za ime Charles (njemački – Karl), što doslovno znači čovjek.

Dakle, ljudi su u masovnoj akciji ponavljali: Ja sam Charlie Hebdo = Ja sam Sharli Abdou što znači: Ja sam rob čovjeka ili Svi smo Charlie Hebdo = Svi smo Sharli Abdou = Svi smo robovi čovjeka, a što se u potpunosti slaže s idejom nove masonske i cionističke tvorevine zvane Novi svjetki poredak kojemu će se čitav svijet morati pokoriti u toj mjeri da dobrovoljno pristanu biti robovi – robovi čovjeka.

Nije sporno ako iza ovog časopisa stoji Židov, ali je sporno ako je taj Židov i cionist, masončina koja se preko ovog časopisa ismijava s kršćanstvom i islamom vrijeđajući milijune ljudi diljem svijeta i ako je taj časopis samo još jedan lažljivi projekt koji je trebao potaknuti slobodu, ne prema istini, nego prema zastrašujućem grijehu, koji će rezultirati “ubojstvom Boga”, u ljudima, i “trendi” mržnjom prema islamu i kršćanstvu, naravno, dok će Židovi-cionisti, koji po ko zna koji put pokreću svjetski kaos, opet ostati u sjeni!
 
 
(dnevno/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19768"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Teško je pronaći riječi za ono što se dogodilo na 7. siječnja u Parizu, kada su teroristi upali u redakciju časopisa «Charlie Hebdo», ali, pošto su odmah poslije toga najavili «oštru borbu protiv terorizma» i Martin Schulz i Francois Hollande, trebalo bi se zabrinuti? Naravno, Schulz i Hollande su ovdje samo ilustrativni primjeri, nikako pojedinci koji presudno utječu na pojave i procese o kojima će biti riječi

Krvavi pir radikalnih islamista jeste «kukavički čin» i «pucanj u poslanika Muhameda», kako to objašnjava reis islamske zajednice Crne Gore Rifat Fejzić, jer niti ovo što se dogodilo ima veze s izvornim principima islama, niti će na bilo koji način pomoći muslimanskoj populaciji, ali, hajde da, kako to mudro savjetuje beogradski muftija Muhamed Jusufspahić, pogledamo malo i što su uzroci ovakvih dešavanja, da se ne bavimo samo posljedicama.

Na kraju, ponajviše bi se trebali zabaviti analiziranjem uzroka na samom Zapadu, na isti onaj način, na koji to čine kada sličan teroristički akt naprave dagestanski ili čečenski teroristi u Moskvi ili Volgogradu. «Charlie Hebdo» se proslavio u tome. Za njih su, bez ikakve sumnje, Putin i njegova politika bili uzroci napada radikalnih islamista na moskovski metro (karikature u nastavku su iz časopisa «Charlie Hebdo»).

Dakle, uzroke ne treba samo tražiti u frustriranom dijelu islamske zajednice, već prije svega u odlukama zapadnih političara i «političkom kretanju» zapadnog sustava. Točno, ubojstvo novinara francuskog satiričnog časopisa jeste i pucanj u slobodu govora, jer kako to opisuje jedan novinar «naša civilizacija počiva na kritici svih autoriteta», samo bi prije toga morali jasnije se odrediti oko dva pitanja: što su vrijednosti «naše civilizacije» i kako nas predstavnici drugih civilizacija promatraju?

Ovdje se pod pojmom «naša civilizacija» misli na onaj dio svijeta koji je Samuel Huntington označio kao «zapadna civilizacija».

Ne treba puno analitičkog iskustva niti političkog dara pa da se u traženju odgovora na prvo pitanje napravi izravna veza između nesretnih postupaka političara, poput Schulza i Hollandea, i onoga što nam se danas događa. Europski političari su na početku XXI stoljeća i definitivno odbacili sve «okove» vlastitog povijesnog nasljeđa i «ograničavajuće» moralne vrijednosti tradicionalnog društva.

Prelazimo iz moderne u postmodernu, i ako se «prvi slom paradigmi» koji se ticao prelaska iz tradicionalnog društva u modernu temeljio na posttradicionalizmu i razvijao «sustav kriterija u kome su nauka, iskustvo, tehnički razvoj, racionalizam, kriticizam i individualizam zamijenili teologiju, kolektivnost, vjeru, dogmatiku, holizam, intuiciju, ontologizam tradicionalnog svijeta», onda se «drugi slom paradigmi» temelji na antitradicionalizmu.

Postmoderna se ne zadovoljava relativizacijom i marginalizacijom teologije, kolektivnosti, vjere, dogmatike, holizmom, intuicije i ontologizma tradicionalnog svijeta, već zahtijeva da se protiv njih bori. «Charlie Hebdo», iako daleko od bilo kakvog centra, bio je na periferiji ove borbene linije, i mnogo prije nego što što su se pojavile karikature koje nedolično prikazuju proroka Muhameda, satiričari su se pozabavili i kršćanskim vrijednostima.

Kroz modernu, Europa se odrekla Krista. Ulaskom u postmodernu, ona ga je ponovno ubila. Zato djeluje potpuno logično kada Angela Merkel na posljednjem summitu G-20, kako to predstavljaju zapadni mediji – održi lekciju Vladimiru Putinu o pravima homoseksualaca u Rusiji. Da bude jasnije, to «držanje lekcije» se zapravo tiče pitanja legalizacije homoseksualnih brakova i Putinove nepospustljivosti oko toga.

A za bolji ilustrativni prikaz dešavanja u europskoj politici na početku razdoblja postmoderne, treba još podvući da je Merkel na čelu stranke koja se zove Kršćansko-demokratska unija. Antitradicionalistički diskurs mora sve ismijati i obesmisliti. Zato su «kršćanske vrijednosti» postmoderne Europe i «homoseksualni brakovi» i «politička korektnost» koja promovira stavljanje Krista u nedoličan kontekst (jer to je sloboda mišljenja svih autoriteta).

Ono što se u posljednjem desetljeću događa u Europi, a tiče se pokušaja nametanja novih vrijednosnih sadržaja muslimanskom društvu i stavljanja proroka Muhameda u nedoličan kontekst, samo je logična posljedica razvoja okolnosti i odnosa u posljednja tri desetljeća.

Dotle su nas doveli Schulz i Hollande. Međutim, razlika je u tome, što kršćanski dio Europe nije imao ni snage ni prostora da «brani Krista», dok se muslimansko društvo homogenizira i spremno je da «brani Muhameda» (kada pišem o spremnosti muslimana da brane Muhameda, ne mislim na terorizam, već na političku homogenizaciju i socijalno komešanje koje svaki napad ovakve vrste izazove, kao i potrebu da se polemizira o tome).

Ovo je važno i zbog traženja odgovora na drugo pitanje. Jer, s jedne strane, antitradicionalistička Europa je postala uvjerena da je samo njen put ispravan, da ona drži monopol nad pravom na istinu, pa da zbog toga drugima može držati lekcije (kao što je Merkel dala sebi za pravo da održi lekciju Putinu) .

Ono što je «zapadno», treba postati i «globalno», općeprihvaćeno. Svako drugačije mišljenje ili postavljanje se unaprijed proglašava atavizmom, «političkim nekorektnim» i diskvalifikujuća za sudjelovanje u raspravi o budućnosti svijeta.

Ne znam na čemu se temelji uvjerenje europskih političara da ovakav pristup može biti uspješan, osim ako u cijelu računicu nije uključena i američka vojna sila, ali to onda izravno vodi ka zaključku da će Europa biti puki izvođač američkih radova u pojedinim dijelovima svijeta, ali nikada više i sila svjetskog značaja.

Tek, zbog ovoga Europa sve manje razumije druge civilizacije i sve je udaljenija od drugih. Europa ne razumije muslimane, njihove frustracije, njihov život u «kulturi poniženja» (kako to opisuje Diminik Mojsije u «geopolitici emocija»), njihove nade i strahove.

Sa druge strane, postavljanje vodećih europskih država se u svim ostalim dijelovima svijeta smatra licemjernim.

Drugi gledaju na zapadnu civilizaciju kao na nasilnu, licemjernu, okrenutu samo izvlačenju materijalne dobiti kroz razne vidove pljačkanja prirodnih dobara u drugim dijelovima svijeta. U moru karikatura koje su objavljene u danima nakon napada na redakciju «Charlie Hebdoa» izdvojila se jedna, na kojoj su Francois Hollande i Bashar Assad.

Hollande govori kako je napad «čin izuzetnog barbarstva», dok mu sirijski predsjednik odgovara: «ne pričaš tako kad ih šalješ kod mene». Braća Said i Sheriff Kuasa su povratnici iz Sirije, gdje su njihovu borbu oružjem, financijama i neophodnom logistikom pomagali i SAD i Francuska, mada su u prvom redu to činili bliskoistočni saveznici Zapada – Saudijska Arabija i Katar.

Ruski obavještajni analitičari čak navode i kako se ovakva regrutacija u muslimanskom korpusu u Francuskoj vrši još od 1979, kada se od strane SAD počelo s formiranjem «Al Qaide» i prikupljanjem dobrovoljaca koji će ratovati protiv sovjetskih trupa u Afganistanu.

Dok su islamski fundamentalisti predstavljali «korisne idiote» zapadnih država sve je bilo u redu. Sada, kada je stvar izmakla kontroli, nastao je problem. Ili možda stvar i nije izmakla kontroli !? Možda je ovo način da se Europa još čvršće veže za SAD i uključi odlučnije u «borbu protiv terorizma» i «ljudska prava» od Sirije, preko Irana, do Ukrajine. Jačanje radikalnog islama je američki projekt.

Što će biti konkretne mjere koje će se poduzimati nakon napada u Parizu još uvijek nije poznato, ali one ne mogu biti izvan dosadašnje matrice koja nas je i dovela dovde. Zato treba strahovati od najava Schulza i Hollandea o jačoj «borbi protiv terorizma».

Što Zapad, a sada će to biti združene snage SAD i Europe, budu više dodavali gas u «borbi protiv terorizma», to će se muslimani osjećati ugroženijim, njihovi strahovi će se povećavati, a poniženje će biti sve veće. Da li će nam to pomoći u rješavanju problema? Neće, niti na Bliskom istoku, niti u Europi.

Kako je predstavio britanski «Economist» (grafički prikaz u nastavku teksta je preuzet sa internet stranice ovog časopisa) danas je percepcija Francuza kako u njihovoj zemlji živi čak 31% posto muslimana, iako ih je tamo svega 8% posto, u Njemačkoj je taj odnos 19,6% , u Velikoj Britaniji 21,5%, a u Belgiji čak 29,6%.

Nevjerojatan je podatak da u Poljskoj, gdje muslimani čine svega 0,1 posto stanovništva, građani misle kako ih je 5 posto!? Kako ovo drugačije tumačiti, nego antimuslimanskom histerijom koju proizvode vodeći europski (samim tim i poljski) mediji!?

U strahu su velike oči, pa se zato Europljanima pričinjava da je muslimana tri do pet puta više nego što ih je zaista. A straha je puno jer se u postmodernoj, antitradicionalističkoj paradigmi muslimanska zajednica predstavlja kao društvo s «okovima» vlastitog povijesnog nasljeđa i «ograničavajućim» moralnim vrijednostima tradicionalizma (samim tim, ove vrijednosti postaju-nemoralne).

Ne treba ni sumnjati da će ovi trendovi postati još izraženiji nakon pokolja u Parizu. Prvi rezultati već su vidljivi u Njemačkoj, u kojoj je «Bertelsmann» obavio ekspres-anketu: 61% posto ispitanika smatra da se islam ne uklapa u europski sustav vrijednosti; njih 40% posto je priznalo da se osjećaju «strancima u vlastitoj zemlji zbog povećanja broja muslimana»; a 24% posto misli da bi muslimanima trebalo potpuno zabraniti useljavanje u Njemačku.

Zbog svega, najvjerojatnije nam slijedi zaoštravanje odnosa između Europe i muslimana. To će se manifestirati kako u odnosu EU prema pojedinim islamskim državama, tako i unutar EU, u narušavanju ionako loših odnosa između većinskih naroda i muslimanske manjine.

Na kraju, sva ta pogoršanja mogu uzrokovati nova krvoprolića, terorizam i destabilizaciju. Kako konstatira Željko Cvijanović:

«Umjesto da zločin, koji je otvorio još jedna vrata pakla svijeta u kojem živimo, bude poziv na duboko razmišljanje i suočavanje s istinom, još jednom je pobijedila potreba da ostanemo budale». Budalaštine će se nastaviti i mnogo će nas koštati.

Europa se ne može braniti slijepim praćenjem Amerike, imitiranjem njezinih mjera i prihvaćanjem njezinih vrijednosti. Europa je i postala to što jeste zahvaljujući strpljivoj izgradnji vlastite matrice, njegovanju tradicije i kršćanskih vrijednosti.

Ona može razumjeti muslimane samo ako se vrati Kristu, kroz preispitivanje antitradicionalizma i zaustavljanje štetnih učinaka «drugog sloma paradigmi». Ona može opstati samo ako se distancira od Amerike. Ukoliko ne bude imala snage za to, današnja Europa će nestati.

Jer, kada se radi o europskim narodima, trećina stanovnika EU je starija od 55 godina, a u 2014. se broj stanovnika povećao za svega 0,22% posto. Prosječna starost stanovnika EU je 37,7 godina, a ukoliko se nastave postojeći trendovi, do 2050. godine će se povećati na čak 52,3 godine.

Europa sebi ne smije dozvoliti ulazak u oštar sukob s islamom, jer je to može koštati teškog, civilizacijskog poraza. Možda je to u interesu SAD, koje bi u islamskoj kontinentalnoj Europi dobile solidnog saveznika u razračunavanju s Rusijom i nizom drugih regionalnih sila, ali nije u interesu Europe.

Zbog toga se i vlast u Hrvatskoj ne smije zaljetati. Svašta će se narednih godina «prodavati» uvijeno u oblandu «borbe protiv terorizma» i obrane «europskih vrijednosti» (svakako, antitradicionalističkih vrijednosti). Hrvatskoj je, naravno, u interesu da donekle surađuje u ovim poslovima sa Zapadom, jer je prijetnja od terorizma realna opasnost za naše građane, ali tu se mora naći određena mjera.

Jer, treba podvući, da «ubijanje Muhameda» na koje će pozivati ​​Zapad nije naša misija. To nije naš rat! U njemu ne smijemo sudjelovati. Na kraju, Hrvatska i nema problem koji imaju zapadne zemlje. «Naši» muslimani nisu imigranti, već staro, domaće stanovništvo koje je primilo islam.

To su ljudi koji govore istim jezikom, s kojima se možemo razumjeti i dogovoriti. Da, između «nas» ​​i «njih» je mnogo otvorenih pitanja, teških tema iz dalje i bliže prošlosti, ali je možda ovo i prava šansa da se sva ta pitanja postupno otvaraju i o njima razgovara.

Naša budućnost nije u Hantingtonovoj pretpostavci o «sukobu civilizacija». Na to se ne smijemo upecati. Naša budućnost je u «susretu civilizacija».

Zato moramo znati i gdje su korijeni naše civilizacija, gdje su temelji na kojima smo zidali kuću. Europa, ako to bude volja Shultza i Hollandea, i ako ih u tome podrži većina građana u njihovim zemljama, neka ide svojim putem. Mi moramo tražiti svoj.
 
 
(vestinet.rs/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19733"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]