Pad vrijednost roba je djelomično rezultat politike američkog “Sustava Federalnih Rezervi” (FED). Cijene nafte su počele padati gotovo istog dana kada je dolar počeo svoj brzi uspon u lipnju prošle godine, prenosi Financijski Vjesnik

Potom je u 2015. godini dolar počeo slabiti, a sve kako bi se osnažio upitan američki gospodarski rast. U međuvremenu je nafti i dalje padala cijena i to zbog dogovora s Iranom i odluke OPEC-a da zadrži razinu proizvodnje iznad dogovorene kvote.

Istovremeno američke naftne zalihe dosežu povijesno visoku razinu, a taj se trend ubrzao u drugoj polovici prošle godine, čime se dodatno povećavao pritisak na tržište.

Međutim, početna iskra je vjerojatno povezana s promjenom politike FED-a. Osnovni cilj politike takozvanog “kvantitativnog popuštanja” (Quantitative Easing) je za FED bio utjecaj na vrijednost imovine, to jest, kamatne stope bi trebale biti niske, a vrijednost dionica visoka.

Mnogi stručnjaci su mišljenja da je ideja da kontrolor izravno ili neizravno utječe na vrijednost robe loša i da će FED vjerojatno podići kamatne stope u prosincu

Naime, sada FED mora podići kamatne stope, ali to će dovesti do pada cijena ostale imovine. S druge strane je dodatno proširiti “kvantitativno popuštanje” naprosto nemoguće.

Stav američkog Kongresa i Bijele kuće u raspravi oko proračuna je da će to također značiti podizanje stropa duga u 2016. godini, ali i da nitko neće moći ograničiti izdatke zbog njegovog stalnog porasta.

U međuvremenu se povećava pritisak na dolar. MMF će vjerojatno uključiti kineski juan na košarici valuta “posebnog prava vučenja” (Special Drawing Rights), što će juanu omogućiti da u budućnosti postane rezervna valuta.

U isto vrijeme, mnoge zemlje izvoznice sirovina, kao što je Saudijska Arabija, prisiljene su prodavati svoju imovinu denominiranu u dolarima kako bi popunile rupe u proračunu.

Nije iznenađujuće što je Fed promijenio kurs. S jedne strane, jak dolar čini uvoznu robu jeftinijom za potrošače, što je vrlo važno uoči predsjedničkih izbora. No, s druge strane, jak dolar se može učinkovitije nositi s prijetnjom gospodarske ekspanzije juana.

Čak i mali interes ulagača prema juanu bi doveo do pada vrijednosti dolara. Sudeći po činjenici da kineska vlada razmatra liberalizaciju tržišta kapitala, uključivanje juana u košaricu valuta Međunarodnog monetarnog fonda je neizbježno.

Dakle, ako se FED odluči na novi krug “kvantitativnog popuštanja” (QE), to će samo doprinijeti slabljenju dolara.

Novo “kvantitativno popuštanje” će zaustaviti trend pada vrijednosti robe koji je počeo prošlog ljeta i život će biti skuplji za veliki dio biračkog tijela u Sjedinjenim Država, čime će se utjecati broj glasova koji su itekako važni za ovu vladu.

Dakle, FED sada mora birati između vršenja dugoročnog pritiska na kamatne stope i negativnih učinaka jakog dolara na korporativni profit i rasta inflacije, što je s druge strane loše za biračko tijelo.

Svjetska banka: Devalvacija je otvorila nove mogućnosti za Rusiju

S druge strane, Rusija svojom monetarnom politkom, iako su neki predviđali kolaps ruskog gospodarstva zbog nametnutih sankcija, konačno ostvaruje sve ono što je zapostavljala desetljećima i počela modernizirati i sektore gospodarstva koji nisu vezani za naftu i plin. Naime, što zbog niskih cijena nafte i jakog dolara je došlo je do devalvacije rublje, ali je taj trend ruskim tvrtkama otvorio nove mogućnosti na svjetskom tržištu. Prema glavnoj ekonomistici Svjetske banke za Rusiju, Birgit Hunsley, oznaka “Made in Rusija” će uskoro postati popularna u cijelom svijetu.

“Devalvacija rublje stvara puno zanimljivih mogućnosti za rusko gospodarstvo. Po prvi put u deset godina, “Made in Rusija” bi mogao ponovno postati globalni brand. Slaba rublja je otvorila značajne prilike za neke ruske industrije. Izvoz je počeo rasti, što je zauzvrat pridonijelo priljevu investicija”, izjavu Birgit Hunsley prenosi Brookings Institut.

Hunsley napominje da je Rusija značajno povećala izvoz u zemlje izvan Zajednice Nezavisnih Država. U prvoj polovici ove godine je ukupni izvoz povećan za 1,7%.

Prema njezinim riječima, pozitivni utjecaj devalvacije rublje ne završava ovdje i zbog slabljenja nacionalne valute su neki sektori uspjeli značajno poboljšati svoju konkurentnost.

Hunsley također napominje da su brojnim sektorima ruske ekonomije zbog poboljšanja konkurentnosti na svjetskom tržištu potrebna dodatna ulaganja.

U već u nekoliko sektora je zabilježen značajan priljev ulaganja. U prvoj polovici 2015. je volumen ulaganja u ruskoj kemijskoj industriji porastao za 23,1%, a tvrtke za proizvodnju električne opreme su imale porast investicija od 30,7%. Prema mišljenju stručnjaka, ako se dotok investicija poveća, ruski naftni sektor će također u vrlo kratkom roku povećati volumen izvoza.

Puno toga ovisi o napretku u provedbi strukturnih reformi. Dugoročni program koji se provodi od strane ruske vlade je zbog izvješća korporacije Doing Business nedavno kao uspješan priznala i Svjetska banka.

Rusija je poboljšala svoj položaj na ljestvici Svjetske banke i Međunarodne financijske korporacije (IFC) Doing Business koji mjere uvjete poslovanja u zemlji. Ove godine je Rusija bila na korak do 50. mjesta, gdje se popela nakon “nekih uredbi” predsjednika.

Na konferenciji za novinare je glavna ekonomistica Svjetske banke za Rusiju, Birgit Hunsley, rekla i da najnovije gospodarske prognoze za Rusiju sugeriraju da će BDP te zemlje ove godine zabilježiti u recesiju od nekih 3,8%, ali da će u sljedećoj godini zbog navedenih trendova rusko gospodarstvo zabilježiti recesiju od 0,6%.

Brojke Međunarodnog monetarnog fonda su malo povoljnije i za 2015. se pad ruskog BDP-a prognozira po stopi od 3,4%, a za 2016. godinu od tek 0,2%, prenosi FT Global Markets.

Sve u svemu, projekcije su u skladu s onima koje daju ruske vlasti. Središnja banka Rusije je priopćila da je ove godine u zemlji očekuje recesija od 3,9-4,4% BDP-a, a 2016. od 0,5 do 1,0%. Ranije je rusko Ministarstvo za ekonomski razvoj umanjilo svoju projekciju pada BDP-a za 2015. godinu s 3,6% na 3,3%.

Sudeći prema navedenim izvješćima iz tri različita izvora, jaka rublja bi u ovom trenutku prekinula pozitivan trend u ruskom gospodarstvu i povećala negativne učinke sankcija nametnutih Moskvi od strane Zapada zbog krize u Ukrajini.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Ponedjeljak, 15. rujna 2008. – ako se sagledaju posljedice koje je imao za cijeli svijet, možda bi se trebao obilježavati kao i onaj puno zloglasniji 11. rujna

Nakon tog neizvjesnog vikenda koji je protekao u pregovorima, američke monetarne vlasti odbile su spasiti investicijsku banku Lehman Brothers te su čelnici te banke rano ujutro objavili bankrot koji je i dan danas na samom vrhu ljestvice najvećih svjetskih bankrota

U tom trenutku Lehman Brothers je bila četvrta po veličini američka investicijska banka s imovinom od 639 milijardi dolara, deset puta većom od one koju je imao energetski div Enron kad je završio u bankrotu sedam godina ranije. Čak je i najveći američki proizvođač automobila General Motors, koji je bio prisiljen proglasiti bankrot nekoliko mjeseci nakon Lehman Brothersa baš zbog oluje koju je izazvala propast te banke, imao imovinu sedam puta manju od Lehmana.

Iznenađenje: Da ili ne?

Propast Lehman Brothersa i jest i nije bila iznenađenje. Stvari su se ozbiljno zakuhale još početkom tog rujna, no mnogi su očekivali da će američke vlasti pružiti spasonosni kredit nalik onom koji je u ožujku iste godine spriječio propast investicijske banke Bear Stearns koja se našla u sličnoj situaciji kao i Lehman. No njujorška banka američkih saveznih rezervi, kojoj je tada na čelu bio budući američki ministar financija Timothy Geithner, odbila je čelnike Lehmana i oni nisu imali drugog izlaza.

Uzroci koji su doveli do kraha i Lehman Brothersa i Bearn Stearnsa su poznati. Velike američke banke su u utrci za zaradom pokrenule ciklus koji je u konačnici doveo do toga da su se hipotekarni krediti godinama odobravali ljudima koji ih nisu mogli vraćati. Kako je broj tih ljudi rastao i kako su rasli iznosi financijskih instrumenata koji su bili vezani uz te kredite, rizik se s godinama povećavao, da bi njegovi pravi razmjeri postali poznati tek 2007. i 2008. godine.

Pahuljica koja je zakotrljala lavinu

No bankrot Lehman Brothersa, koji je u svojoj imovini imao značajan dio financijskih instrumenata vezanih uz te tzv. ‘drugorazredne hipotekarne kredite’, bio je ona pahuljica koja je zakotrljala financijsku lavinu. Zbog međusobne povezanosti sofisticiranim financijskim instrumentima i ulaganjima, uslijedio je niz bankrota drugih financijskih institucija. Kolaps financijskog sustava doveo je, pak, i do kraha gospodarstva razvijenih zemalja.

Posljedice propasti Lehmana možda su i najbolje vidljive u Hrvatskoj. Dok su se gotovo sva svjetska gospodarstva od prvotnog šoka barem donekle oporavila u roku od dvije do tri godine, nama je za to trebalo čak šest godina. A budući izgledi gospodarskog rasta nam i dalje ne ulijevaju optimizam.

Što rade regulatori

U svemu tome postavlja se pitanje jesmo li na slučaju Lehman Brothersa naučili ikakve lekcije? Odgovor je opet dvoznačan. Neke jesmo, neke nismo. Uz pohlepu bankara za financijsku krizu često su okrivljavani i regulatori koje se optuživalo da nisu dovoljno pažljivo pratili rast rizika prouzročenog olakim kreditiranjem. Kriza je tako dovela do novih zakona, pravila i strožih zahtjeva posebno što se tiče kapitala koji moraju imati banke kako bi pokrile svoju rizičnost.

Uvedeni stres testovi

Prema podacima Baselskog odbora za nadzor banaka (udruženje nacionalnih institucija koje nadziru poslovanje banaka) najvećim svjetskim bankama je 2011. godine nedostajalo čak 500 milijardi eura kapitala kako bi adekvatno pokrivale svoju rizičnost. Do kraja prošle godine taj se iznos smanjio na samo 6,5 milijardi eura što je u svjetskim razmjerima gotovo zanemariv iznos. Uz to, u međuvremenu su stvorena neka nova regulatorna tijela, a i praksa provođenja tzv. stres testova u bankama kojima se procjenjuju posljedice vanjskih šokova na poslovanje najvećih banaka, je postala uobičajena.

Jeftino kreditiranje

S druge strane, gospodarska kriza koja je uslijedila nakon financijskog šoka u rujnu 2008. natjerala je niz središnjih banaka iz razvijenih država da stvore najbolje moguće uvjete za jeftino kreditiranje kako bi se potaknuo gospodarski rast. Tako jeftino kreditiranje dovelo je u međuvremenu do zaduživanja preko svake mjere zbog čega su dugovanja na svjetskoj razini dosegnula rekordne razine. Prijetnja koja već nekoliko godina dolazi samo iz Grčke pokazuje koliko neizvjesnosti u gospodarstvo mogu donijeti problemi samo jedne države, a Lehman Brothers je više nego itko pokazao da smo već dugo u poziciji u kojoj je dovoljno da samo jedan veliki igrač na svjetskom financijskom tržištu zakašlje i da cijeli svijet dobije gripu.

Bivši američki ministar financija Lawrence Summers je početkom ljeta sažeo posljedice propasti Lehmana objasnivši da rast BDP-a nije sporiji jer središnje banke vode pogrešnu monetarnu politiku nego zato što je kriza otkrila, prouzročila ili pojačala mnoge ekonomske probleme.

Centralne banke izgubljene u vremenu i prostoru

Za početak, reputacija financijske industrije ozbiljno je narušena i to ne može popraviti nikakva monetarna politika. Do sredine dvijetisućitih političari i ekonomisti su brzi razvoj financija smatrali znakom zdravog gospodarstva. Financijska industrija je sada osramoćena, a to zasluženo nepovjerenje onemogućava je u tome da obavlja svoju osnovnu funkciju prikupljanja štednje i alociranja investicija uz minimizaciju rizika.

Uz to, i središnje banke koje su nekad u razvijenom svijetu imale status zaštitnika niske inflacije i niske nezaposlenosti te stabilizatora postojanog gospodarskog rasta danas više izgledaju kao izgubljene institucije koje nemaju nikakvog utjecaja na gospodarstvo.

Posljedice u realnoj ekonomiji najviše su vidljive kroz manjak investicija u infrastrukturi na što se vlade danas teško odlučuju zbog straha od starenja stanovništva i nedovoljnog kreiranja novih radnih mjesta. I u SAD-u i Europi nezaposlenost mladih je postala vrlo ozbiljan problem, a sve to utječe na cjelokupno društvo.

Razlike između siromašnih i najbogatijih se i dalje povećavaju, a dugovanja i neizvjestan gospodarski rast nastavljaju otežavati poziciju većine stanovništva. Pojedine države su se zbog manjka novca odlučile i na rezanje troškova u zdravstvenoj i socijalnoj skrbi kao i u obrazovanju.

Da nije Lehman, bio bi netko drugi

Nije lako prihvatiti činjenicu da je za sve ove posljedice kriva propast tek jedne banke ma kako ona velika bila. No, da se nije ‘desio’ Lehman Brothers, vjerojatno bi do rušenja domina doveo neki drugi bankrot jer su uvjeti za to svakako postojali. Povijest dosadašnjih svjetskih kriza, što god im bio uzročnik i povod, nam pokazuje da se svjetsko gospodarstvo dosad uvijek oporavljalo na ovaj ili onaj način. No, povijest nam pokazuje i to da se krize ponavljaju. Na nama, izgleda, ostaje samo da se što bolje pripremimo na njih.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(tportal.hr/uredio:nsp)