Više od tucet čamaca s migrantima pristalo je danas na grčki otok Lesbos, što je prvi takav masovni dolazak migranata iz susjedne Turske u tri godine, kazali su dužnosnici, zbog čega je Grčka pozvala na razgovor turskog veleposlanika

Godine 2015., na vrhuncu migrantske krize, tisuće ljudi stizale su svaki dan na grčke obale.

Njihov broj jako se smanjio nakon što su EU i Ankara postigli dogovor u ožujku 2016. o zaustavljanju migrantskog vala.

Gotovo polovica migranata pristiglih u EU iskrcala se u Grčkoj

Od 56.000 migranata i izbjeglica koji su ove godine stigli u Europu, gotovo polovica ih se iskrcala na grčkim otocima, a ta brojka zadnjih je mjeseci porasla, pokazuju podaci UN-a.

Na Lesbos je u četvrtak stiglo 16 čamaca s oko 650 ljudi, od kojih 13 u manje od sat vremena, po policiji i UNHCR-u.

To se nije dogodilo od 2016., rekao je glasnogovornik UNHCR-a u Grčkoj.

Ministar vanjskih poslova Nikos Denidas pozvao je u petak na razgovor turskog veleposlanika u Ateni kako bi mu “izrazio veliko nezadovoljstvo Grčke” zbog toga, kazali su diplomatski izvori.

Veleposlanik je rekao da je Turska “predana” dogovoru s EU-om te da se njezina politika nije promijenila, kazali su izvori.

U EU je 2015. stiglo više od milijun migranata i izbjeglica, bježeći od sukoba i siromaštva na Bliskom istoku i u Africi. Uglavnom su stizali preko Turske.

Većina ljudi koji su došli na Lesbos u četvrtak bit će smještena u kampu Moriji, najvećem prihvatnom centru u Europi, u kojem se već nalazi gotovo četiri puta više ljudi nego što je predviđeno za taj kamp. Uvjeti života ondje su zbog toga jako teški.

Pet prihvatnih centara na otocima

U kolovozu je u Grčku stiglo oko 7000 migranata, najviše u tri godine. Većinom je riječ o ilegalnim migrantima iz Afganistana.

U Moriji je sada više od 10.000 ljudi. Grčka ima na otocima pet prihvatnih centara i svi su prenapučeni.

U njima je više od 25.000 ljudi, također najviše u tri godine. U svakom je dva do tri puta više ljudi nego što im kapaciteti dopuštaju.

Grčka vlada kazala je da će ubrzati proceduru obrade zahtjeva za azilom kako bi ublažila situaciju.

(index.hr)

Klimatski aktivisti se okupljaju u Biarritzu u Francuskoj uoči summita sedam najrazvijenijih zemalja svijeta (G7) koji će se održati ovog vikenda

Okupljeni aktivisti će nakon obuke u kampu sigurno znati što im je činiti, javlja BBC

Poduka iz nenasilnog prosvjedovanja

Ekološke grupe poput ANV, Alternativa i Friends of the Earth organizirale su zajednički kamp za više od 1000 aktivista kako bi ih podučile učinkovitim načinima nenasilnog prosvjedovanja.

Tako u kampu uče kako efektno blokirati policiju i odgovoriti na uhićenja.

BBC postavlja etičko pitanje ispravnosti poduke građana u građanskoj neposlušnosti. Lea Vavasseur (21), koordinatorica jedne od aktivističkih grupa, kaže: “Došli smo do točke u kojoj su naši politički vođe neodgovorni. Ne voditi računa o klimi je neodgovorno. Zato mi preuzimamo odgovornost.”

Neke od akcija koje aktivisti provode nisu legalne, a zbog čega se ključni aktivisti suočavaju sa suđenjem zbog krađe predsjedničkih portreta. Felix Veve, također aktivist, nadodaje da je sve više zainteresiranih za ovu poduku.

Fleksibilna taktika poduke

Christophe Rouget (policijska jedinica SCSI) smatra da je policija stigmatizirana od ekstremnih ljevičarskih grupa. Naime, postoji bojazan da bi na prosvjedima moglo doći do ozbiljnijih sukoba.

Kampovi za obuku objašnjavaju da njihove taktike nisu nasilne, ali da će se prilagoditi policijskim metodama pri čemu će njihov odgovor ovisiti prvenstveno o policiji. Tako da su taktike policije i aktivista očito fleksibilne i promjenjive.

(index.hr)

BBC je prvi put snimio reportažu unutar golemog sustava kampova visoke sigurnosti u kojima je navodno više od milijun Ujgura, kineske manjine islamske vjeroispovijesti u pokrajini Ksindžiang

No kineski režim inzistira na tome da se ne radi o zatvorima, već o školama, i to za reedukaciju ekstremista.

“Oni su zahvaćeni religioznim ekstremizmom. Naša svrha je riješiti se njihovih ekstremističkih misli.”

No što više BBC-jevi reporteri postavljaju pitanja, što više dokaza pokušavaju sami pronaći o tome što se u ovim kampovima zaista događa, to više pitanja izranja.

“Dok stotine tisuća muslimana nestaju u divovskim sigurnim ustanovama, Kina je počela unutra uvoditi odabrane novinare. Ovo je ono što želi da svijet vidi i što nudi kao dokaz da to nisu zatvorenici, nego učenici koje se uz njihov pristanak udaljava od ekstremizma”, kaže reporter uz snimke mladića i djevojaka koji koordinirano plešu neku vrstu narodnog plesa.

“Jeste li bili osuđeni za zločin?” pita reporter John Sudworth jednu djevojku. “Nisam počinila zločin, samo sam napravila pogrešku”, odgovara ona.

“Koliko se često možete moliti ovdje?” pita reporter mladića. “Kineski zakoni definiraju škole kao javna mjesta. A na javnim mjestima religiozne aktivnosti nisu dozvoljene”, odgovara on.

Plešu, pjevaju, slikaju i pišu: “Volim komunističku partiju Kine”

“Je li vaš izbor biti ovdje?” pita jednog mladića koji je na tečaju plesa. “Da. Imao sam slabu svijest o zakonu. Bio sam pod utjecajem ekstremizma i terorizma. Policajac u mojoj školi rekao mi je da se upišem u školu i transformiram svoje misli”, objašnjava mladić, iskreno ili ne, kako je došao u ovu bizarnu “obrazovnu” ustanovu.

“Sve vrijeme u pozadini režimski dužnosnici nadziru svaki intervju. A evo i kako se misli transformiraju. Dugi sati učenja kineskog jezika napamet. Učenje sve strožih kineskih restrikcija religije i zamjena vjere i kulturnog identiteta drukčijom odanošću”, kaže reporter.

“Volim Komunističku partiju Kine”, piše jedan “učenik” na računalu uz ilustriranu crvenu zastavu. No “učenici” su mahom odrasli ljudi koji moraju nositi uniforme i nakon nastave spavati po desetero u sobi sa zajedničkim WC-om. Nemaju pojma koliko će mjeseci – ili godina – ostati u kampu.

“Ako ne žele doći, što im se dogodi?” pita Sudworth Mahemutija, voditelja centra za obrazovanje i obuku u okrugu Hotan.

“Nikad dosad nismo imali takav slučaj, ali bismo ih proaktivno vodili”, odgovara.

Dolaze prisilno, ne mogu otići dok im se ne dozvoli – ali vlasti kažu da to nije zatvor

“Zar mjesto gdje ljudi moraju doći, slijediti pravila, ostati dok im ne dozvolite da odu, ne zvuči kao zatvor? Čak i ako je to zatvor u kojem možete slikati”, pita Sudworth aludirajući na slikarsku radionicu na kojoj su se u tom trenutku nalazili.

“Zatvor? Zar postoji zatvor u kojem možete slikati? Ne znam što mislite pod zatvor. Naše mjesto je zaista centar za obuku. Slikanje je samo dio toga. To je njihov izbor. Ponajprije se uče mandarinski (kineski), zakoni i vještine. Tako diplomirate”, odgovara pomalo nervozno Mahemuti.

“Pronašli smo grafit: ‘Oh moje srce, nemoj se slomiti.’ Odlučili smo ga ne pokazati kako bismo zaštitili onoga koji ga je napisao”, dodaje reporter.

“U zadnjih nekoliko godina golema mreža ustanova visoke sigurnosti izgrađena je diljem kineske zapadne regije Ksindžang, a okružene su visokim zidovima, bodljikavom žicom i promatračkim tornjevima. No na nekim mjestima na koja smo odvedeni, satelitske snimke pokazuju da su interne sigurnosne ograde i ono što izgleda kao promatrački tornjevi uklonjeni nedugo prije nego što su počele novinarske ture. A prazna dvorišta za vježbu pretvorena su u sportska igrališta, tako su predstavljena kad smo mi došli”, kaže Sudworth dok se na satelitskim snimkama vide dijelovi koji su po svemu sudeći uklonjeni.

No drugi kampovi u kojima su bodljikava žica i tornjevi i dalje na mjestu, ne izgledaju nimalo kao škole, a reporterska ekipa brzo je potjerana kad ih je pokušala snimiti.

Kina opravdava svoj zabrinjavajući program “reedukacije” odgovorom na desetljeća separatističkog nasilja. No Ujguri, Kazaci i drugi pripadnici manjina završavaju u logorima i zbog potpuno bezazlenih uvjerenja i ponašanja.

Djevojka odvedena u kamp jer je imala WhatsApp

Rakima Senbay koja sada živi u Kazahstanu, bila je više od godinu dana u kampu jer je imala – mobilnu aplikaciju WhatsApp instaliranu na mobitelu. A tek je pri kraju svoje “reedukacije” bila u kampu poput onog u kojem je bila ekipa BBC-ja. Prije toga je bila u mnogo strožim kampovima.

“Stavili su mi okove na noge tjedan dana. Nekad su nas tukli. Jednom su me udarili električnom palicom”, kaže Senbay i ističe da su i njoj naredili da laže o uvjetima u kampu pred posjetiteljima: “Prije posjeta su nas upozorili: ‘Ako itko od vas nešto kaže, otići ćete na mnogo gore mjesto.’ Zato se svi boje i rade ono što im se kaže, uključujući ples i pjevanje.”

“Nisu optuženi ni za kakav zločin, nisu završili ni na kakvom suđenju, ali Kina sada smatra da može utvrditi njihovu krivnju unaprijed”, zaključuje Sudworth. Pjesme, inače, variraju od tradicionalnih ujgurskih do propagandne pjesme koju je napisao sam kineski predsjednik Xi Jinping.

“Neki ljudi prije nego što počine ubojstvo, već pokazuju da su u stanju ubijati. Trebamo li čekati da počini zločin? Ili trebamo spriječiti da se to dogodi?” obrazlaže Zhang Zhisgeng iz ureda za vanjske poslove pokrajine Ksindžianga ovaj sustav “preventivnih” kazni za potencijalne kriminalce.

“Naš fokus je uzeti osobu koja je na rubu toga da počini zločin, sitnog kriminalca, i vratiti je u normalno društvo kao građanina koji poštuje zakone”, kaže Xu Guixiang iz odjela za propagandu Ksindžianga.

“Želimo promijeniti njihove religiozno ekstremističke misli kako bi pronašli posao nakon diplome”, kaže Buayxiam Obliz iz centra za obrazovanje i obuku Moyu.

“Mi bismo to nazvali ispiranjem mozga”, kaže joj Sudworth. “Ne mijenjamo njihove misli potpuno. Uklanjamo samo ekstremističke elemente”, odgovara mu ona.

(index.hr)

Na akademiji koju je utemeljio gradonačelnik grada Bergama, skupina od oko 30 uniformiranih migranata formirala je dva uredna reda sa rukama ruke iza svojih leđa u vojničkom stilu “opušteno”

U hodniku zgrade ponavljaju u zboru: “Mi smo učenici prvog tečaja akademije Accademia dell’Integrazione, Hvala ti Bergamo, Hvala ti Bergamo”.

Zatim razbijaju formaciju, i formiraju po dvije grupe te idu u veću sobu, gdje dva studenta nose bijele pregače i počinju posluživati ručak.

“Studenti” su tražitelji azila i sudjeluju u jednogodišnjem programu u stilu “kamp za obuku” čija je eksplicitna svrha integriranje migranata.

Sudionici pohađaju tečajeve talijanskog jezika, stažiraju u tvornicama u tom području i moraju slijediti strogu rutinu.
Oni također moraju besplatno raditi kroz društveno korisni rad.

Studenti Akademije mogu koristiti svoje pametne telefone samo nekoliko sati dnevno. U najboljem dijelu dana, njihove sobe su prazne, sa uredno napravljenim krevetima. Nije dopušten niti jedan drugi jezik osim talijanskog. I više nalikuju kadetima nego studentima.

Uvijek moraju nositi uniformu i imati tri vrste odjeće.

Kada su unutra, to je plava trenirka s natpisom “Hvala Bergamo” na leđima; druga uniforma je narančasta, slična onoj koju nose sakupljači otpada, na kojoj takđer piše “Hvala Bergamo” velikim slovima; treća uniroma, koja se nosi u slobodno vrijeme, je plava košulja i sivi pulover s malim logom škole, koji im također omogućuje besplatni javni gradski prijevoz.

“Ovo nije škola za svakoga”, rekao je za Al Jazeeru Giorgio Gori gradonačelnik Bergama, bogatog grada u sjevernoj Italiji, oko 50 kilometara istočno od Milana.

To je mjesto za zabušante, kaže on, jer sudionici “moraju poštivati ​niz pravila o suživotu”, i profesionalno osposobljavanje je obvezno, “s ciljem da ih se prilagodi na posao”.

Da bi se uključili u program, sudionici moraju proći tri intervjua na kojima se procjenjuje njihovo znanje talijanskog jezika, razina školovanja i sposobnost da poštuju pravila.

Christophe Sanchez, načelnik zaposlenika u Akademiji, koji je stvorio akademiju, vjeruje da talijanski sustav upravljanja tražiteljima azila ne funkcionira i pripisuje neuspjeh tom sustavu zbog činjenice da migranti imaju prava, ali nemaju dužnosti: “Tražitelji azila mogu ostati u krevetu cijeli dan i ne postoji pravni instrument koji bi ih prisilio da nešto rade.”

Čini se da je temeljna poruka Akademije da sudionicima mora pokazati da su vrijedni ljudi, da stvarno vole Italiju i da nisu problematični – drugim riječima, da zaslužuju ostati.

Činjenica da program uključuje besplatan rad u zajednici, a da ne spominjemo dio zahvalnosti koje oni govore čitav dan, daje dojam da migranti moraju biti zahvalni.

Stefano Quadri, aktivista iz grupe “Bergamo migrante antirazzista grupe”, antirasističke organizacije, protivi se ideji da migranti moraju dokazati da zaslužuju da budu domaćini, budući da je azil ljudsko pravo i kaže da slobodan rad za zajednicu “uništava lokalnu ekonomiju”.

Radnik u Ruah coopu, koji je pristao govoriti pod uvjetom anonimnosti, zabrinut je da studenti žive u relativnoj izolaciji, s malo kontakta s mještanima: “Integracija znači integriranje migranata u društvo”, rekao je.

No, organizatori odbacuju kritike, rekavši da je program učinkovit.

“Do sada smo obavili 380 sati volonterskog rada i svi naši studenti razumiju talijanski” – kaže Sanchez.

Što se tiče dobrotvornog rada u zajednici, Gori ističe kako to zapravo nije besplatno: “Između hrane, smještaja i nastave ulažemo 1.000 eura mjesečno u svakog od njih, tako da se oni na neki način otplaćaju.”

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Do 20 ljudi svakodnevno umire u šatorskom kampu kojeg su postavile američke koalicijske snage na sjeveru Sirije zbog akutnog nedostatka lijekova i hrane, kao i nemogućnosti da se pobjegne od bijednih uvjeta, izjavilo je rusko Ministarstvo obrane

Broj poginulih je porastao u improviziranom logoru Al-Hol od prosinca, kada je došlo do masovnog priljeva novih dolazaka ljudi koji su bježali iz bivše Islamske države (IS, bivši ISIS) koja ima uporište u Al-Baghuz Fawqanija dok su istovremeno američke Sirijske demokratske snage (SDF) započele veliku ofenzivu na tom području.

Kamp, koji je u početku trebao smjestiti više od 20.000 stanovnika, sada je postao dom za više od 74.000 ljudi, čiji je kapacitet već prenapučen.

Šef ruskog Centra za pomirenje u Siriji, general-major Viktor Kupchishin, izvijestio je u srijedu kako se situacija u logoru nalazi na rubu katastrofalne humanitarne katastrofe.

Citirajući ženu koja je imala dovoljno sreće da pobjegne iz logora, rekao je da “svaki dan umire između 10 i 20 ljudi, uključujući djecu.”

“U proteklom tjednu, zbog nedostatka lijekova, hrane i nepodnošljivih životnih uvjeta, u logoru je umrlo sedmero djece”, kazao je Kupchishin.

Broj umrlih među djecom porastao je na 235, tvrdi on. Dužnosnik je pozvao međunarodnu organizaciju da se uključi u poboljšanje uvjeta u prenapučenom kampu, koji je postao jedan od najvećih istočno od Eufrata.

Kupchishin je istaknuo da Damask nudi programe preseljenja zajedno sa sigurnosnim jamstvima onima koji su interno raseljeni tijekom godina krvoprolića u ovoj zemlji.

Sirijska vlada je uspostavila privremena skloništa za evakuirane i ponudila je pojednostavljenje procesa izdavanja novih osobnih dokumenata. Međutim, Damask je do sada doživio malo ili nimalo suradnje sa koalicijskim snagama predvođenih SAD-om koje kontroliraju zloglasni logor Rukban u blizini baze Al-Tanf, kao i područje na kojem se nalazi upravo taj kamp Al-Hol.

Autobusi koji su prevozili izbjeglice iz Rukbana bili su prisiljeni okrenuti se nakon što im je SAD prošlog mjeseca uskratio pristup, a pokušaji ruske vojske da razgovaraju o situaciji vezanoj za izbjeglice zarobljene u Rukbanu do sada nisu dali nikakve rezultate.

Međunarodni odbor Crvenog križa također je upozorio na naglo pogoršanje situacije u kampu Al-Hol. Nakon što je prošlog mjeseca posjetio kamp,​predsjednik ICRC-a Peter Maurer izjavio je kako je “šokiran” pričama “kako djeca i žene umiru u velikom broju zbog svih poteškoća”.

Svjetski poznata britanska ISIS-ova “nevjesta” Shamima Begum bila je stanovnica kampa Al-Hola sve do nedavno. Tamo je rodila sina sredinom veljače. Međutim, novorođenče se razboljelo ubrzo nakon rođenja i umrlo u sirijskoj bolnici nakon što je Begum prebačena iz logora.

Novi-Svjetski-Poredak.com

To je to! 24-stranica ISIS-ovog dokumenta (manifesta) pod nazivom “Načela u upravi” – ocrtava kako ISIS organizira teritorije koje kontrolira

Dokument je sastavio egipćanin, koji ide po imenu, Abu Abdullah.

Manifest procurio ocrtava kako grupa pokušava izgraditi državu koja uključuje sve, od obrazovanja, industrije, prirodnih resursa, diplomacije, propagande, pa sve do vojske.

Cijeli manifest može se naći na portalu The Guardian i uključuje ukupno deset poglavlja koja ocrtavaju ISIS-ove namjere. Ovo je samo brz pogled na neke od sadržanih informacija:

Prema Guardianu Uvodni sadrži ove zapanjujuće rečenice:

“Nakon 50 godina džihada čije strane su pale ničice, a država se okupile protiv centara sunitskog džihada u svijetu, Bog je oplemenio svoje prave vojnike koje je odabrano da bi uspostavio kalifatsku državu čiji tvrđava je pala u ruke globalnog cionizma u  gradu al-Astana [Istanbul] prije 100 godina.

“Doista uspostava islamske države, njen koncept ne stoji na temelju mujahidskog vojnika i njegove borbe, niti počivati ​​na da’wa [evangelizaciji] u džamiji ili na ulici, već je to sveobuhvatan sustav koji zahtijeva da vođe ummaha [muslimanskog naroda] realiziraju svoje ideje.

“Dakle, o širenju islamske države, država zahtijeva islamski sustav života, kur’anski Ustav i sustav za njegovu provedbu, a ne smije biti potiskivanja uloge kvalifikacija, vještina stručnosti i obuka sadašnjih generacija u administraciji države.”

“Od početka ustanka u Siriji protiv Nusayrisa [pogrdno za Alawite], mudžahedini su došli u velikom broju iz revnosti za njihovu religiju. No, neki od njih su gajili arapski nacionalizam i tribalističku aroganciju, i to, bez ciljeva šerijata.

“Ali to je neizbježno da će biti organizacija tolike brojnosti se pridržavti njihovih zakonitosti kao shari’i [islamski legitimitet], te je organizacija prihvatila trenutnu realnost da je svijet složen da bude protiv nje, njegovih vojnika i obavještajnih službi.

“A bilo je mnogo izazova i poteškoća sa kojima bi se netko morati nositi na putu prema uspostavi i prema posebnom ideološkom programu i mora se nositi sa svakim od njih na individualnoj osnovi.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Vjerujemo da udovni dio daje prilično dobar pregled, gdje bi ostatak izvješća mogao krenuti, no u nastavku vam donosimo po jednu bitnu rečenicu iz svakog od poglavlja tako da imate opće ideju o čemu se radi:

Poglavlje 1.

Ovo poglavlje posvećeno objavi islamskog kalifata.

Poglavlje 2,

Detalji organizacije pojedinca i skupine.

Poglavlje 3.

Razrađuje upravu pripremnih kampova; logori u kojima se pripremaju članovi s vojnim i jihadističkim treningom, kao i tehnike vjerskog ispiranja mozga.

Poglavlje 4.

Daje smjernice za one koji su završili pripremne kampove; držeći ih na putu “džihada”.

Poglavlje 5.

Organiziranje pokrajinama. Postavljanje ciljeva, granice, zemlja i bogatstvo nad svojim teritorijima.

Poglavlje 6.

Uprava bogatstva u državi. Uključujući upravljanje vlade, postvljanje stručnjaka u zemlji, očuvanje rezervi, reguliranje troškova, osnivanje tvornica, itd

Poglavlje 7.

Uspostavljanje odbora za upravljanje proizvodnih projekata i postavljanje planova za mjesta gdje će se provesti novi investicijski projekti.

Poglavlje 8.

Administracija obrazovanja u državi. Uključujući obrazovanje u sljedećim načelima: usađivanje islamske vrijednosti u društvu, kao i Sharia zakon na temelju običaja, razvijanje islamskog društva na Sharia zakonu i podizanje islamske generacije sposobne nositi muslimanski narod i njegovu budućnost, bez potrebe stručnosti zapadu.

Poglavlje 9.

Primjena odnosa s drugim narodima.

Poglavlje 10.

Administracija i organizacija medija u državi.
 

Manifest islamske države

 
(conspiracyclub.co,youtube/uredio:nsp)

Soroš i ‘Udruženje’ izazivaju financijski kaos kako bi stvorili jednu banku, vojsku i vladu. Veliko zaprepaštenje u SAD-u je izazvalo otkriće masovnih koncentracijskih kampova opasanih s nekoliko redova žice, a izgrađenih u svim dijelovima SAD-a

Ti kampovi mogu primiti na milijune ljudi, zbog čega u vodu pada teza da su izgrađeni za prihvat par tisuća ilegalnih imigranata.

‘Zbog čega milijarderi Đerđ Soroš i John Paulson kupuju zlato?‘ Naslov je vrlo zanimljivog teksta kojeg je prije par dana objavio američki nezavisni portal Blacklisted News, iz pera novinara Michaela Snudera, koji na osnovu ponašanja moćnih multimilijardera, te dobro upućenih burzovnih mešetara, pokušava odgonetnuti što se u stvari događa u financijskom svijetu.

Nešto veliko uskoro bi se moglo dogoditi! – insajderi s Wall Streeta i vodeći bankari u zadnje vrijeme vuku vrlo neobične poteze iz kojih se da zaključiti da se spremaju za nešto ‘veliko’, što bi se uskoro moglo dogoditi – ističe u uvodu novinar portala, te potom dodaje da je sve više pokazatelja koji upućuju na zaključak da će se u SAD pa i šire, uskoro dogoditi veliki financijski kolaps.

Taj svoj ​​zaključak Snyder potkrepljuje, između ostalog, i podatkom da multimilijarder i financijski magnat George Soroš u zadnje vrijeme jeftino prodaje dionice najpoznatijih svjetskih banaka (JP Morgan, Goldman Sachs), i ostale svoje dionice, dok u isto vrijeme kupuje velike količine zlata. Zašto bi netko ispod cijene prodavao dionice i kupovao zlato, ako ne očekuje slom?

Zašto bi netko ispod cijene prodao desetine milijuna dolara vrijedne dionice vodećih banaka, te u isto vrijeme kupovao ogromne količine zlata, osim ako ne misli da će uskoro doći do velikog kolapsa svjetskog financijskog sustava – primjećuje novinar, koji tu svoju tezu potom podupire nekim ranijim Sorosevim izjavama.

Ne mogu vas razvedriti dobrim vijestima, jer je situacija vrlo ozbiljna i teška. Čeka nas ektremno teško vrijeme, nešto slično krizi kakva se dogodila tridesetih godina prošlog stoljeća, a moguć je i totalni kolaps cijelog financijskog sustava.

Nakon toga moglo bi doći do velikih nereda na ulicama Amerike, što bi moglo poslužiti kao ispriku za uporabu oružja od strane vlasti, te za uvođenje restriktivnog političkog sustava u kojem bi indivudualne slobode bile još više ograničene – kazao je Soros u nedavnom intervjuu za Newsweek.

U Americi se kupuje masovno municija koja nije namijenjena za vojsku!

Američka socijalna služba naoružava se kao da će u rat! Zlato u velikim količina, osim Soroša, kupuju i drugi milijarderi poput John Paulsona, ali i mnoge središnje banke. Dobro upućeni burzovni ‘insajderi’, osim toga, u zadnje vrijeme masovno rasprodaju dionice tvrtki, a velike količine novca (radi se o bilijunima dolara) u isto se vrijeme izvlače i iz investicijskih fondova, primjećuje autor koji potom konstatira da se osim zlata, u zadnje vrijeme u Americi intenzivno kupuje i municija.

Nedavno je otkriveno da američke socijalne službe kupuju 174.000 metaka koji će biti podijeljeni na 41 lokacija u Americi. Zbog čega, za ime Boga, socijalni radnici trebaju 174 tisuće metaka? – Pita se autor, pa dodaje da je ranije ove godine Ured državne sigurnosti SAD-a kupio preko bilijun metaka, od kojih mnogi probijaju zidove i razaraju unutarnje organe, a koji, važno je istaknuti, nisu naručeni za američku vojsku!

Očito je da se burzovni mešetari, američka vlada i središnje banke spremaju za nešto veliko, zbog čega ni vi ne bi trebali gurati glavu u pijesak – zaključuje autor teksta.

Multimilijarderi se klade u propast eura! Dodamo li svemu navedenom informaciju da se Jacob Rothschild, John Paulson i Đerđ- George Soros u stotine milijuna dolara ovih dana klade u propast eura, kao i podatak da je euro posljednje vrijeme zaista značajno pao, skori financijski slom u svijetu sve manje se čini nerealnim.

Tko u stvari izaziva najgori mogući rasplet, odnosno tko u pozadini vuče konce zbog kojih Europi i SAD-u prijeti još veća kriza, odnosno ekonomska katastrofa kakvu svijet nije video još od tridesetih godina prošlog stoljeća, a koja je prethodila najvećem sukobu u povijesti ratovanja?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(intermagazin.rs,youtube/uredio:nsp)

Policija kaže da je 140 ljudi pobjeglo iz kampa pred golemom rupom

Stotinu metara široka rupa iznenada se otvorila u popularnom kampu na australskoj obali progutavši nekoliko automobila i kamp-kućica, prenose mediji u nedjelju.

Rupa na plaži Rainbow u državi Queensland počela se otvarati oko ponoći. Pijesak je propadao nekoliko metara u dubinu i nestajao u moru.

Jedna žena počela je vikati po kampu prepunom ljudi i pozivati ih da izađu iz svojih šatora i kamp-kućica, prenosi televizija ABC.

Automobil, karavan i kamper su u samo nekoliko sekundi upali u ponor dubok tri i širok stotinu metara.

Policija kaže da je više od 140 ljudi pobjeglo iz kampa pred golemom rupom.

Plaža smještena 240 kilometara sjeverno od Brisbanea popularno je izletište, a slična rupa pojavila se i 2011.

Otvaraju se rupe širom svijeta

Ne tako davno pisalo se o pojavi rupa u zemlji u Sjedinjenim Američkim Državama, Hrvatskoj, Kini i Rusiji, od koje su neke odnijele i ljudske živote.

Zajedničko u mnogim pričama je da se nešto slično, kako kažu starosjedioci, nikad prije nije događalo, a u svakom slučaju jasno je da fenomen postaje učestaliji.

Mnogi vjernici u pojavi rupa u zemlji vide znakove, odnosno predznake, kraja svijeta kakvog danas poznajemo, budući da je to i navedeno kao jedan od predznaka.

Treba kazati da za neke od ovih rupetina, da ih tako nazovemo, postoje objašnjenja – negdje su naime u pitanju udubljenja koja su nastala zbog crpljenja nafte, plina ili soli ispod površine tla. U nekim slučajevima riječ je o pomjeranjima tla izazvanim obilnim padavinama, ali…

S druge strane takve džinovske rupe mogu biti posljedica djelovanja HAARP-a, izuma Nikole Tesle koji može uzrokovati potrese u bilo kojoj lokaciji na Zemlji. Ukoliko postoji šupljina na većoj dubini HAARP svojim djelovanjem tu šupljinu može povezati sa površinom.

No, jednako tako, u drugim slučajevima, “racionalnog” objašnjena nema.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(NSP)

Novinar njemačkog lista “Die Zeit” Malte Hank objavio je na svom twitter postu kartu na arapskom jeziku koju je uslikao u sirujskom izbjegličkom kampu na grčkom otoku. Na karti se vidi nova izbjeglička ruta, ovog puta preko Bugarske, Rumunjske, Ukrajine i Poljske

Novinar postavlja pitanje da li bi Poljska mogla postati nova Mađarska.

Poljski radio prenosi da Hank nije mogao precizirati da li se radi o lažnoj ili originalnoj karti. Međutim, novinar tvrdi da je vidio ovu kartu kod Sirijaca u izbjegličkom kampu na grčkom otoku Kos.

Poljski analitičar Rafal Bačinski Selaček kaže da bi Ukrajina u tom slučaju postala “slaba karika”.

“Ukrajina je iscrpljena ratom, njena ekonomija je u krizi i neće imati kapaciteta da zatvori granicu”, uvjeren je analitičar.

Interesantno je da su nedavno ukrajinski graničari uhapsili nogometni tim iz Nigerije.

Nogometaši su stigli u zemlju iz Istanbula kako bi odigrali utakmicu u Zakarpatskoj oblasti, koja se inače nalazi na granici s Mađarskom i Slovačkom.

Za sada nije poznato na čiji je poziv doputovao taj tim zato što se ovih dana u Zakarpatskoj oblasti ne planira nijedna međunarodna utakmica, stoji u priopćenju Ukrajinske državne granične službe.

Da li novinar lista “Die Zeit” zna nešto što mi ne znamo? Vidjet ćemo uskoro. Nadajmo se da je ovo donekle točno, jer situacija na Balkanu je zakuhala zbog izbjegličke krize.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

‘Kao inženjer leta s više od 4000 sati leta imao sam priliku vidjeti stvari za koje većina ljudi ni u snu ne bi rekla da postoje na Antarktiku. Zemlja je ondje više izvanzemaljska nego zemaljska’, izjavio je zagonetni inženjer Brian

Dana 2. siječnja 2015. primila sam e-mail od umirovljenog inženjera leta, inače nižeg časnika američke ratne mornarice, koji me zamolio da ga zovem samo ‘Brian’.

Njegova izrazito neobična iskustva koja je doživio na letovima kojima se prevozio teret, a koji su bili dio spasilačkih misija na Antarktici, vezana su za razdoblje od 1983. do 1997. godine i uključuju nekoliko viđenja srebrnih, okruglih objekata u zraku koji su velikom brzinom jurili preko Transantarktičkih planina.

On i drugi članovi posade vidjeli su i veliku rupu u ledu, po prilici pet do deset milja od geografskog južnog pola (unutar ružičastog kruga na karti ispod), na mjestu koje je inače zona u kojoj ne bi trebalo biti letova. Međutim, tijekom jedne izvanredne medicinske evakuacije oni su ušli u taj prostor bez letova i vidjeli nešto što nisu trebali vidjeti: ono za što se navodi da je ljudsko-izvanzemaljska znanstvenoistraživačka baza pod ledom.

Nakon toga u kampu u blizini područja Marie Byrd Land na dva tjedna nestala je skupina od desetak znanstvenika. Kada su se ponovno pojavili Brianova letačka ekipa dobila je zaduženje da ode po njih i da ih doveze. Brian kaže da su odbijali govoriti i da su „izgledali prestrašeno“.

Brian i njegova ekipa na tom letu dobili su nekoliko naredbi da o tome ne govore i strogo im je napomenuto da nisu vidjeli ono što su vidjeli. Međutim, nikada ga nisu tražili da potpiše službeni dokument o neodavanju tajne. Stoga je sada kada je u mirovini odlučio iznijeti što je vidio i doživio jer zna da ne-ljudski oblici života djeluju na našem planetu. Slijedi sadržaj Brianova maila:

Prima: earthfiles@earthfiles.com
Predmet: NLO na Antarktici
Datum: 2. siječnja 2015.

Pozdrav, Linda. Ja sam umirovljeni inženjer leta na tipu aviona LC-130 u sklopu američke ratne mornarice. U mirovinu sam otišao 1997., poslije 20 godina službe. Već Vam se dugo želim javiti i podijeliti s Vama svoje iskustvo koje sam doživio na antarktičkom kontinentu kada sam vidio leteće objekte o kojima, kako mi je zapovjeđeno, nisam smio govoriti. Tijekom tih 20 godina u službi Mornarice služio sam i kao član eskadrile pod nazivom Antarctic Development Squadron Six, poznate još i kao VXE-6. U njoj sam bio aktivan od otprilike 1983. sve do umirovljenja u ožujku 1997. godine.

Kao inženjer leta s više od 4000 sati leta imao sam priliku vidjeti stvari za koje većina ljudi ni u snu ne bi rekla da postoje na Antarktiku. Zemlja je ondje više izvanzemaljska nego zemaljska. Naše misije onamo započinjale bi krajem rujna, a završavale krajem veljače svake godine, sve dok 1999. eskadrila nije prestala s djelovanjem. To je doba godine ljetna sezona kada se zbog viših temperatura i 24-satnog dnevnog svjetla obavlja većina znanstvenih operacija.

Za trajanja službe u eskadrili imao sam priliku letjeti u gotovo sve dijelove Antarktika, uključujući i Južni pol više od 300 puta.

Postaja McMurdo, smještena na 3,5 sata leta od Postaje Južni pol, bila je mjesto djelovanja naše eskadrile tijekom naših godišnjih operacija. Između tih dviju postaja proteže se planinski masiv pod nazivom Transantarktičke planine. Za vedra vremena koje vlada od Postaje McMurdo do Južnog pola te se planine mogu vidjeti s visina na kojima je letjela naša letjelica – otprilike 7500 do 9000 metara.

Na nekoliko letova od i do Južnog pola naša je posada opazila letjelice kako jure oko vrhova Transantarktičkih planina na gotovo identičnom mjestu svaki put kada bismo onuda letjeli. Vrlo je to neobično za zračni promet tamo dolje, budući da su jedine letjelice na kontinentu bile letjelice u sklopu naše eskadrile. Posada svake od naših letjelica znala je gdje su druge, s obzirom na to da se poštovao raspored letova.

Još jedna specifičnost vezana za Postaju Južni pol bilo je to što našoj letjelici nije bilo dopušteno letjeti iznad određenog označenog područja pet milja od postaje. Objašnjenje koje nam je za to dano bio je kamp za testiranje zraka na tom području. To nikom od nas nije imalo nikakvog smisla jer smo u dva navrata morali prelijetati to područje.

Jednom je to bilo zbog medicinske evakuacije iz australskog kampa Davis [Postaje Davis]. Ona se nalazi na suprotnom kraju kontinenta, tako da smo morali napuniti rezervoare na Južnom polu. Izravna ruta do Davisa vodila je točno iznad postaje za uzimanje uzoraka zraka. Jedino što smo vidjeli dok smo letjeli iznad tog kampa bila je vrlo velika rupa u ledu. U nju bi mogao uletjeti i jedan od naših LC-130 aviona. Nakon te medicinske misije javili su nam se neki obavještajci iz Washingtona i naložili nam da ne spominjemo područje iznad kojeg smo preletjeli.

Drugi put kad smo se približili „kampu za uzimanje uzoraka zraka“ bilo je kad smo imali problema s navigacijskim i električnim sustavom na letjelici, pa nam je rečeno da smjesta napustimo to područje i javimo se glavnom zapovjedniku eskadrile, čim se vratimo u McMurdo. Suvišno je i govoriti, našem je pilotu (zapovjednik letjelice) održana prodika, a naša posada više od mjesec dana nije letjela na Južni pol.

Bilo je još mnogo sličnih situacija kada smo vidjeli neobične stvari.

Jedan udaljeni kamp (u blizini područja Marie Byrd Land) u kojem smo ostavili znanstvenike i njihovu opremu dva tjedna nije imao komunikaciju s Postajom McMurdo. Naša se posada vratila u kamp da provjeri je li sa znanstvenicima sve u redu. Ondje, međutim, nismo nikoga zatekli, ali nije bilo nikakvih zabrinjavajućih znakova. Radio je najnormalnije radio kad smo nazvali McMurdo da mu provjerimo ispravnost. Napustili smo kamp i po naređenju nadređenih odletjeli nazad za McMurdo. Tjedan dana kasnije znanstvenici su osvanuli u kampu i nazvali McMurdo da netko dođe po njih. Taj je zadatak pripao našoj posadi, budući da smo ih i prevezli do tog kampa i da smo poznavali teren i lokaciju. Nitko od znanstvenika nije želio razgovarati s bilo kime u posadi aviona, a meni su izgledali uplašeno.

Čim smo sletjeli u McMurdo znanstvenici su prebačeni na drugi avion iz naše eskadrile, s kojim su odletjeli u Christchurch na Novom Zelandu. Nikada više nismo čuli za njih.

Njihova oprema koju smo dopremili iz kampa stavljena je u karantenu i prebačena u Sjedinjene Američke Države, u pratnji istih onih obavještajaca koji su s nama obavili informativni razgovor o letu iznad kampa za skupljanje uzoraka zraka/velike rupe u ledu.

Mogao bih još dugo pisati o stvarima i situacijama kojima sam svjedočio na svom VXE-6. Posade su govorile da se na Južnom polu nalazi NLO baza, a neki su članovi od pojedinih znanstvenika koji rade na Južnom polu čuli da izvanzemaljski biološki entiteti rade zajedno s njima u tom kampu za skupljanje uzoraka zraka/velikoj rupi u ledu.

Naslov: INTERVJU S BRIANOM
Razgovarala: Linda Moulton Howe © 2015.

U intervjuu koji sam vodila s Brianom (59), umirovljenim nižim časnikom i inženjerom leta iz redova američke ratne mornarice, on mi je opisao iznimno neobične događaje koji su se uglavnom dogodili u razdoblju između 1995. i 1996. godine.

Brian: Bili smo na samo nešto više od 3000 metara iznad tih planinskih vrhova i sve što smo uspjeli vidjeti pri prvom viđenju bio je blještavi odsjaj na srebrnim letećim objektima koji su ondje dolje velikom brzinom jurili zrakom. Sjećam se da sam se okrenuo zapovjedniku svoje letjelice i pilotu te da sam mu rekao: „Što je ono dolje?“ On se javio preko interfona i rekao mi: „Nisu naši; to je sve što ti mogu reći.“

Linda Moulton Howe (LMH): Što ste vidjeli, kad govorimo o obliku i gibanju?

Brian: Gibanje je bilo vrlo… ne znam što bih rekao, nekako rastrzano i sporadično. Blistavi objekti koji su, rekao bih, s naše visine izgledali okrugli, jurili su do možda tri ili četiri planinska vrha. Onda bi stali. Potom bi se možda jedan ili dva podigli u zrak, susreli u zraku i pojurili u drugom smjeru. To se uvijek događalo iznad Transantarktičkog masiva. Nikada nisu išli iznad ledenjaka Beardmore.

LMH: Je li se ijedan od njih ikada približio vašem avionu?

Brian: Ne, uvijek su bili i ostajali ispod nas. Rečeno nam je da nikada ne razgovaramo među sobom nego isključivo s posadom. Vidjeti te objekte dolje i čuti da to nisu naše letjelice baš je čudesno i mislite si: „Hej, što je sad to?! Zašto nitko drugi ne zna za ovo?“ Imali smo jednu misiju u australskom kampu Davis. Da stignemo onamo morali smo odletjeti na Južni pol i obnoviti zalihe goriva u avionu, a potom odande odletjeti sve do kampa Davis. Rečeno nam je da moramo doći avionom radi medicinske evakuacije, budući da je jedan radnik pretrpio teške opekotine u požaru koji je uzrokovao bojler. Stoga smo pokušavali stići na odredište što je prije moguće. Radilo se o šest sati leta: 3,5 sata do Južnog pola, a onda još tri sata od Južnog pola do kampa Davis. Davis je najjužnija australska postaja na Antarktiku, smještena 2250 nautičkih milja jugo-jugoistočno od Pertha, na Obali Ingrid Christensen na teritoriju princeza Elizabeta. Kamp Davis udaljen je šest sati leta od Južnog pola. Na suprotnoj strani od Južnog pola nalazi se područje koje je bilo zona zabrane leta. Ta je zona, kako nam je rečeno, bila postaja za skupljanje uzoraka zraka iznad koje nismo smjeli letjeti da ispušnim plinovima iz mlažnjaka ne kontaminiramo zrak, što je smiješno, budući da mi letimo na velikim visinama! [Smijeh] Ako već skupljate uzorke, onda to radite pri tlu. Uglavnom, mi smo bili na putu prema kampu radi evakuacije tako da smo praktički letjeli ravnom linijom. Kada smo došli na nekih 5-10 milja udaljenosti od Južnoga pola, na putu prema kampu Davis, preko radija nam je javljeno da ne nastavljamo let pravocrtno nego da skrenemo. Netko je spomenuo: „Hej, pa tu je negdje u blizini sustav za uzorke zraka, shvaćaš?“ Kada smo pogledali dolje vidjeli smo ogromnu rupu u ledu koja je izgledala poput ulaza u pećinu, ali bila je toliko velika da je u nju mogao ući i LC-130. Rupa je išla prema dolje. Rečeno nam je da ne letimo iznad toga područja. Nastavili smo svoju misiju, odradili hitnu evakuaciju i zatim krenuli nazad. Morali smo se vratiti na Južni pol da natočimo gorivo, a kada smo se ponovno približili postaji za prikupljanje uzoraka zraka rečeno nam je da skrenemo s tog kursa određeni broj milja, a potom se na njega vratimo. I tako smo natočili gorivo na Južnom polu, vratili se u McMurdo i sletjeli, na što je svim članovima posade naređeno da se jave u ured zapovjednika. Svi smo morali sjediti u toj prostoriji, na što se pojavio taj neki tip kojega nitko od nas prije nije vidio. Mogu ga samo opisati kao nekoga tko očito prikuplja tajne informacije u obavještajne svrhe. Mi smo tako sjedili, a on će na to: „OK, dečki, vidjeli ste to što ste vidjeli. Ali niste to vidjeli.“

LMH: Pritom je mislio na veliku, duboku rupu?

Brian: Da, na veliku rupu u ledu koja je navodno bila postaja za ispitivanje zraka. Rečeno nam je da o tome NIKAD ne progovorimo. To se područje smatralo rezerviranim isključivo za istraživanja.

LMH: U svom e-mailu koji ste mi poslali pred kraj ste napisali: „Kružila je priča među avionskim posadama da se na Južnom polu nalazi NLO baza i da su neki članovi znanstvenika načuli da ondje rade i izvanzemaljski biološki entiteti.

Brian: Da, da, baš zanimljivo, znate, budući da se nama službeno govori da među sobom ne razgovaramo. Međutim, nakon leta… znate, dečki odu u klub, popiju koje pivo, i onda razgovarate i čujete stvari poput: „Čuo sam da ovi znanstvenici kažu da neki tipovi tamo na Južnom polu rade s tim nekim ‘ljudima’ neobičnog izgleda.“ Naravno, oni to kažu tako da pritom ne spomenu riječi kao što su ‘izvanzemaljci’ ili tome slično. A pričalo se isto tako i da je postaja za uzimanje uzoraka zraka ustvari zajednička baza u kojoj [u velikoj rupi u ledu] zajednički rade znanstvenici i izvanzemaljci. Razgovor koji su međusobno vodili znanstvenici načuo je jedan od članova avionskih posada koji se našao ondje i rekao: „Hej, dva tipa su tamo razgovarala. Pričali su o ovim znanstvenicima koji ponovno odlaze na područje za prikupljanje uzoraka zraka da se sastanu s izvanzemaljcima koji su bili ondje.“
 

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)