Kad se čuje ime Kalašnjikov, svima prvo na pamet padne naoružanje, preciznije jurišna puška AK-47 koja je stekla svjetsku slavu kao najbolja

No, ta ruska kompanija odlučila je upustiti se u nove poduzetničke i inženjerske pothvate pa je ovaj tjedan iznenadila svjetsku javnost na vojnom sajmu “Army-2018” u Moskvi predstavljajući svoj novi proizvod: električni automobil Kalašnjikov CV-1. Nije riječ o borbenom, nego o civilnom vozilu, da ne bude dvojbe.

Pokazujući svoj novi proizvod, u kompaniji nisu krili da su ga dizajnirali prema jednoj od ikona Sovjetskog Saveza, automobila Iž koji je dolazio iz tvrtke Moskvič.

Takvih se automobila tih godina znalo vidjeti i na cestama bivše Jugoslavije, a ostali su zapamćeni po golemoj potrošnji goriva pa je to vozilo ušlo i u žargon: za pijanca se znalo reći “pije k’o Moskvič”.

Stekao je filmsku slavu jer je dobio ulogu u legendarnom “Balkanskom špijunu” gdje Ilija Čvorović odgovara svojoj kćeri: “A koji je to auto bolji od Moskviča?”

CV-1, što zvuči kao da dolazi iz “Ratova zvijezda”, ima bateriju od 90 kilovatsati koja mu omogućava, tvrde u kompaniji, da vozi bez dodatnog punjenja 350 kilometara. Baterija je, navode u kompaniji, pogonjena revolucionarnim pretvaračem dimenzija 50x50x100 i težine 50 kilograma, koji razvija kapacitet od 1,2 MW i koji je njihov izum. Zbog toga CV-1 ubrzava od 0 do 100 kilometara na sat samo šest sekundi.

Kontroverzni dizajn

Nije poznato je li ih Čvorovićeva izjava potaknula na sljedeće razmišljanje, ali Sofija Ivanova, glasnogovornica Kalašnjikova, za RBC News je izjavila da je riječ o vozilu koje se kani nadmetati s Teslom jer je “trenutačno uspješan projekt”.

Na RBC-ju su bili malo zajedljivi pa su gospođi Ivanovoj zamjerili što im nije navela niti jednu specifičnu prednost koju CV-1 ima pred Teslinim vozilima (ne spominju Rimca).

Kad je riječ o dizajnu, razvidno je da CV-1 ima ozbiljnih problema, osim ako ne računa na tržište sovjetonostalgičara, a to je ipak uzak krug ljudi. Ni Rusi nisu pretjerano oduševljeni novim vozilom pa su na Facebook stranici Kalašnjikova komentari bili u rasponu od “kibernetički punk” od “Iž-zombi”.

Prelazak na područje električnih vozila novi je iskorak kompanije Kalašnjikov koja svoje znanje želi preliti u proizvode opće potrošnje: jer, robna marka tvrtke je globalno snažna. Samo im još trebaju proizvodi koji će biti kvalitetni kao i jurišna puška.

Naime, kompanija je dosad izbacila na tržište svoju liniju odjeće te brojne druge proizvode, od kišobrana do navlaka za mobilne telefone.
 
(jutarnji.hr)

Rusko Ministarstvo obrane je usvojilo novu generaciju jurišnih pušaka. AK-12 i AK-15 će biti isporučeni pješaštvu, zračnim snagama i marincima

Novine Ministarstva obrane i proizvođača Kalašnjikovima najavile su nove jurišne puške nakon ekstenzivnog i rigoroznog ispitivanja koja su provodena 2017. godine.

Ove jurišne puške će postati dio Ruske vojske i ‘borbenog sustava budućnosti’ pod nazivom Ratnik, koji uključuje opremu za nadzor, komunikaciju i obranu.

AK-12 i AK-15 su najnovija generacija pouzdanih i isprobanih pušaka Kalašnjikov, koje su u upotrebi već gotovo 70 godina, te je i dalje najkorištenija jurišna puška na svijetu.

AK-12 koristi metke kalibra 5.45x39mm, a AK-15 veći kalibar 7.62x39mm, i imaju sve što bi se moglo očekivati od moderne puške: podesivi teleskopski kundak, spremnik sa prozorom, brzo skidanje kočnice i kompenzatora, plastična drška s dvije Picatinny šine za montažu dodatne opreme kao što su laserska optika ili svjetiljka.

Obje puške su također opremljene sa podesivom optikom koja ima domet do 800 metara, što je standard.

Tijekom testiranja, Kalašnjikovi su se pokazali kao najbolji u pogledu jednostavnosti korištenja i pouzdanosti, što im je omogućilo mjesto u sklopu projekta Ratnik.

Sve ruske kopnene trupe očekuje se da će biti opremljene sa projektom Ratnik do 2020. godine.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prije nekoliko dana pojedini mediji objavili su vijest da su ruski stručnjaci izradili novo superoružje za osobno osiguranje Vladimira Putina i da se radi o pištolju pod nazivom “Samopuneći pištolj Serdjukova” (SPS). Ovo drugo je točno, prvo nije

Naime, ruski konstruktor Petar Serdjukov je izumio taj pištolj još početkom devedesetih, ali od tada se ovo oružje stalno usavršava.

Slavni ruski konstruktor je rođen 1945. godine, od kraja 60-ih radi u Centralnom znanstveno-istraživačkom institutu za preciznu strojogradnju (CNIITOČMAŠ) u gradu Klimovsk, u Podmoskovlju.

U intervjuu za Sputnjik dobitnik državne nagrade Ruske Federacije Petar Serdjukov kaže da nikada nije želio biti popularan.

“Imam posao koji volim i nije bitno hoće li mediji napisati nešto o meni. Tim prije što smo ranije uglavnom radili na projektima s oznakom ‘državna tajna’, tako da nikakvi intervjui nisu dolazili u obzir”, objašnjava on.

Oni koji su testirali SPS, kažu da je pištolj siguran, siguran i lagan za korištenje.

Za SPS je napravljen metak kalibra 9×21 mm, koji na udaljenosti od 100 metara probija pancir sa dvije titanske ploče debljine 1,4 milimetara i 30 slojeva kevlara, kao i čelične limove debljine do 4 milimetra.

Osim toga, nakon zamjene određenih detalja, SPS možete puniti i zrnima kalibra 9 milimetara (pištolj “Makarov”) i čak zrnima kalibra 7,62 milimetra (pištolj TT).

Osim toga, za razliku od većine “kolega”, taj pištolj izgleda elegantno i neprimjetno, iako ima mnogo veću jačinu pucnja od, recimo, američkog “Colta”, u kojem se koriste meci mnogo većeg kalibra. Tako se može reći da je Serdjukov postigao nemoguće.

“Glavna uprava za suradnju i suradnju (organizacija koja je kasnije postala dio onog što se sada zove ‘Rosoboroneksport’), naložila je da izradimo takav pištolj i naručila je oko 50 primjeraka. Tako da su unatoč teškoj ekonomskoj situaciji početkom 90-ih, sredstva ipak bila izdvojena. Naravno da sam koristio prethodna iskustva konstruktora, ništa se ne radi ‘od nule’”, priznaje Serdjukov.

Trenutno pištolj SPS koristi MUP, Federalna služba sigurnosti, kao i Federalna služba zaštite, koja je zadužena za sigurnost ruskog državnog vrha.

Konstruktor kaže da je točno da su 1997. godine ruski stručnjaci pokazali američkim kolegama primjerke novog naoružanja, između ostalog i pištolj “Serdjukov”.

Prema pisanjima medija, američki specijalci su zamolili Ruse da testiraju njihovu zaštitu, pa je pištolj SPS probio američke pancirke.

“Ne znam da li bili oduševljeni ili šokirani pištoljem, to bi trebalo pitati njih.

Ali, rekli su da funkcionira dobro. Što se tiče navoda da je Federalnoj službi zaštite zabranjeno unositi ove pištolje u SAD, nisam čuo za tako nešto”, objašnjava naš sugovornik.

Serdjukov je autor i vodeći konstruktor tihe snajperske puške “Vintorez”, tihe automatske puške “Val”, bavio se izradom podvodnog oružja, ali napominje da nema projekt za koji bi mogao reći da je kruna njegovog rada.

“Što je bilo, bilo je”, dodaje on.

“Pištolj je samo mehanizam koji omogućuje korištenje metaka, izumio sam pištolj SPS, a za zrna su bili zaduženi drugi dečki”, objašnjava Serdjukov, i na taj način ponovo implicitno ističe da nije raspoložen da preuveličava svoju ulogu, kao i ulogu konstruktora uopće.

Iako ima 70 godina, i dalje radi u Institutu, i na pitanje da li bi mogao postati poznat kao konstruktor automatske puške “Kalašnjikov”, odgovara:

“U ta vremena (sovjetska) bile su potrebne velike količine oružja. Isto tako i automatska puška ‘kalašnjikov’ nije bila napravljena samo zahvaljujući njemu. U radu su sudjelovali različite institucije, poduzeća i znanstveni centri, između ostalog i naš institut. Dobili smo zadatak – i država ga je ispunila.”
 

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Umjetna inteligencija, posebno u sferi naoružanja, predstavlja veliku grešku, upozoravaju tehnički gurui i znanstveni geniji u nedavno objavljenom otvorenom pismu

Profesor Stephen Hawking, suosnivač tvrtke “Apple” Steve Wozniak i generalni direktor tvrtke “Tesla” Ilon Mask nalaze se među 1.000 potpisnika ovog pisama.

Veliki znanstveni uzori vjeruju da smo u posljednjih 20 godina bili opasno preokupirani prelaženjem krupnih koraka u pravcu autonomne umjetne inteligencije koja ima moć da donosi odluke.

“Tehnologija umjetne inteligencije došla je do točke gdje je uporaba (autonomnih) sustava – praktično ako ne legalno – ostvarljiva u narednih par godina, ne ni desetljeća, i ulozi su postavljeni visoko: autonomno oružje predstavlja treću revoluciju u ratovanju, nakon baruta i nuklearnog naoružanja”, pišu oni u pismu predstavljenom na Međunarodnoj združenoj konferenciji o umjetnoj inteligenciji u Buenos Airesu.

Opasnost se tiče kombinacije sposobnosti i poboljšanja koje su strojevi nadograđivali iz godine u godinu, uključujući moć integracije, učenja i procesuiranja informacija, što se vidjelo i iz njihovog prethodnog pisma, koje je objavio institut “Future of life”.

Istraživači priznaju da bi slanje robota u rat moglo donijeti pozitivne rezultate, tako što bi se smanjio broj ljudskih žrtava. Druga strana medalje je, kako pišu, što se time “smanjuje prag upuštanja u bitku”.

Autori nemaju sumnje da će razvijanje naoružanja koje posjeduje umjetnu inteligenciju rezultirati “praktično neizbježnom trkom u naoružanju globalnih razmjera”, u kojoj autonomno oružje postaje “kalašnjikov budućnosti”.

“Za razliku od nuklearnog naoružanja, za njega nisu potrebni skupe sirovine koje je teško nabaviti, pa će postati sveprisutno i jeftino za masovnu proizvodnju za sve bitne vojne sile”, navodi se u otvorenom pismu.

Ništa onda neće stajati na putu da se ovo oružje nađe i na crnom tržištu, tvrde dalje istraživači. “Autonomno oružje je idealno za zadatke poput ubojstava, destabilizacije nacija, potčinjavanje stanovništva i selektivno ubijanje određene etničke grupe”, dodaju oni.

Poruka koju pokušavaju prenesu nije da je umjetna inteligencija sama po sebi nešto loše, već da postoji opasnost da ona bude iskorištena na način koji je dijametralno suprotan od onog koji je predviđen – za nešto dobro, za ublažavanje ljudske patnje.

Ova skupina prosvećenih ljudi protivi se nekolicini odabranih koji bi željeli “okaljati” područja znanja, poput biologije ili kemije, nijsu u potpunosti usmjerena na korištenje u industriji oružja. Bilo kakva negativna upotreba ovog znanja mogla bi samo dovesti do toga da se javnost zauvijek protivi tim područjima, što bi joj uskratilo šansu da zaista bude od koristi u budućnosti, pišu vizionari.

Ništa od ovoga ne iznenađuje bilo koga tko prati karijere ovih ljudi ili u tijeku s vijestima o razvoju umjetne inteligencije.

Wozniak, koji je zajedno sa Steveom Jobsom osnovao tvrtku “Apple”, poznat je po tome da se vrlo glasno izjašnjavao po ovom pitanju. U lipnju je, međutim, uzeo kao činjenicu da bi pametna naprava s umjetnom inteligencijom željela kontrolirati samu prirodu – pa samim tim i ljude, kao “kućne ljubimce”. Čak se i šalio kako svog psa hrani finim odrescima, jer “odnosi se prema drugima …”

Mask je još jedan od skeptika. Nedavno autorizirana biografija daje uvid u to kako se brine da bi njegov prijatelj i generalni direktor “Googlea” Larry Page mogao “slučajno stvoriti nešto zlo”.

“Rizik da se nešto vrlo opasno dogodi je narednih pet godina. Najviše deset”, napisao je Mask prije nekoliko mjeseci u privatnom komentaru (koji je iscurio u javnost) na internet publikaciju o opasnostima koje nosi umjetna inteligencija. “Napominjemo da sam obično izuzetno naklonjen tehnologiji i nikad nisam pokretao ovo pitanje do posljednjih nekoliko mjeseci. Ovo nije slučaj u kom ja vičem ‘vuk’ jer nešto ne razumijem”, napisao je Mask.

Poput Wozniaka, Mask je također donirao milijune za usmjeravanje umjetne inteligencije ka dobrobiti čovječanstva.

Svjetski poznati fizičar Stephen Hawking, koji se oslanja na neku vrstu umjetne inteligencije kako bi komunicirao, rekao je za BBC da bi se, kada bi tehnologija mogla dostići sposobnosti čovjeka, “ona oslonila sama na sebe i redizajnirala u mjeri koja bi se zauvijek povećavala”.

Također je rekao da zbog bioloških ograničenja ne bi bilo načina da ljudi održe korak s brzinom razvoja tehnologije.
 

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Na naslovnoj strani objavio je karikaturu Boga sa naslovnim tekstom “UBOJICA JE JOŠ NA SLOBODI”

Francuski satirični tjednik Charlie Hebdo ne miruje. Malo mu bilo što je i sebi navukao bijedu na vrat.

U specijalnom izdanju, posvećenom godišnjici masakr u svojoj redakciji tiskanom u milijun primjeraka, odlučio se za novu provokaciju.

Na nasovnu stranu je – kao krivca za ono što se dogodilo 7. siječnja prošle godine – postavio karikaturu “apstraktnog boga” sa masonskom piramidom na glavi umrljanog krvlju, i sa “kalašnjikovom” preko leđa.

Ovome je dodao popratni tekst: “Prošla je godina, a ubojica je još na slobodi”.

Dakle: ubojica (Bog), a ne ubojice (islamski teroristi – braća Sherif i Said Kuasa) koje je Charlie Hebdo isprovocirao karikaturama muslimanskog proroka Muhameda.

Autor karikature, u kojoj nema ništa osim nove gole provokacije, napravio je Loran Suris.

Indikativno je da je predsjednik odbora Državne Dume RF za društvena udruženja i vjerske organizacije, Jaroslav Nilov, vodeće figure Charlie Hebdoa nazvao suučesnicima u zločinu koji su prije godinu dana počinila braća Kuasa.

Bog je na naslovnoj strani Charlie Hebdoa predstavljen kao bradati sjedi starac u sandalama.

Njegov glavni urednik Gerard Biar povodom specijalnog izdanja i optuživanja boga rekao je: “Za nas nema svetogrđe, čak ni kao pojam”.

Protiv proglašavanja Boga za ubojicu ustali su i francuski katolici i muslimani.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Prije točno 40 godina, Vijetnamci su se probili u Sajgon, iznenadivši Amerikance. Pored toga što su hrabro branili svoju državu, Vijetnamci su koristili i superoružje jedne sile kako bi pobijedili drugu

Da biste shvatili do koje mjere je sve to išlo, spomenut ćemo da su Amerikanci izgubili više od 2.000 zrakoplova, dok su Vijetnamci izgubili samo 131 zrakoplov.

Ovakav rezultat Vijetnamaca naspram supersile s gotovo neograničenim vojnim resursima je bio moguć samo zbog nadljudske snage koju su uložili Vijetnamci.

Rat je počeo 1954. godine, a završio se pobjedom Vijetnamaca 30. travnja 1975. godine. Narod Vijetnama je morao podnijeti brojne žrtve radi ove pobjede. Vijetnamsko vodstvo je evakuisalo čitave gradove (600.000 od 800.000 ljudi iz grada Hanoi se preselilo iz grada u okolna naselja. Djeca su išla u školu s lišćem na ramenima radi kamufliranja zbog zračnih napada. Transportni kamioni su se preko dana sakrivali u džungli, a preko noći kretali.

Vijetnamski inženjeri su izmislili potopive mostove koji se nisu mogli vidjeti iz zraka. Također su razvili i složenu mrežu tunela, od kojih su neki prolazili i ispod američkih području, pomoću koje su mobilizirali vojsku, hranu, civile i ranjene.

Svaki metak je bio vrijedan. Vijetnamska protuzračna jedinica je 22. prosinca 1972. godine oborila F-111 bombarder koji se kretao brže od zvuka. Ono što je fascinantno jest da je u protuzračnom oružju bilo samo 19 raketa kada je američki zrakoplov uočen.

Iako su kritični faktori za pobjedu Vijetnamaca bili moral, patriotizam, superiorna obuka i vjerovanje u pravednost, ne može se zanemariti činjenica da su Vijetnamci dobivali neiscrpne količine oružja od Rusije.

Za vrijeme pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, Moskva nije intervenirala u jugoistočnoj Aziji. Premijer Nikita Hruščov je želio izbjeći novi nuklearni obračun poput onog 1962. godine na Kubi. Međutim, njegovi nasljednici Aleksej Kosjigin i Leonid Brežnjev, željeli su pomoći vojnim putem.

Rusi dolaze

Do proljeća 1967. godine, iz Rusije je u Sjeverni Vijetnam pristigla ogromna količina pomoći.

Do kraja šezdesetih godina, više od tri četvrtine vojne i tehničke opreme stizalo je u Sjeverni Vijetnam iz Moskve. Smatra se da Sjeverni Vijetnam ne bi uspio obraniti od američkih aviona, radara i protuzračne artiljerije da nije bilo oružja iz Moskve.

Ruske vojne zalihe su potpuno promijenile ishod rata. Za razliku od onoga što možete vidjeti u hollywoodskim filmovima, Vijetnamci se nisu borili samo lukavošću i kamuflažom, već su i udarali na Amerikance svom snagom. U njihovom arsenalu se nalazilo 2.000 tenkova, 7.000 topova, preko 5.000 protuzračnih sustava 158 bazuka za gađanje zrakoplova s ​​površine.

Nova oružja iz arsenala Moskve su bila dosta naprednija od američkih, zbog čega je sve više dolazilo do prestrojavanja američke vojske. Američki avioni su padali kao od šale.

Čitavi valovi američkih zrakoplova su rušeni s neba zahvaljujući paljbi vijetnamskih protuzračnih sustava. Prvi američki zrakoplov je oboren u kolovozu 1965. godine.

U početku su opremom upravljali Rusi, ali su kasnije i Vijetnamci obučeni da njom rukuju.

Avioni koji su preživjeli ove brutalne napade bi ubrzo postali mete MiG-17 i MiG-21 zrakoplova, koji su bili vođeni ka svojim metama zahvaljujući ruskim radarima.

Nećete vjerovati, ali 1965. godine se protiv 660 američkih zrakoplova borilo samo 30 MiG aviona. Unatoč tome, Amerikanci su izgubili 46 F-4 borbenih zrakoplova, od kojih su 13 oborili MiG avioni.

Vijetnamsko Zrakoplovstvo je 1966. godine dobilo najnovije MiG-21 presretače. Dvia MiG-21 zrakoplova su 7. srpnja oborila F-105 zrakoplov ruskim zrak-zrak projektilom, izazivajući paniku u Zrakoplovstvu SAD.

Vijetnamski piloti su bili sve više upoznati s ruskim borbenim zrakoplovima. MiG-21 je bio superiorniji po pitanju brzine, a zajedno s MiG-17 avionima je korišten za “prešanje” američkih aviona u “sendvič”.

Američki piloti su postali toliko uplašeni da su bježali s mjesta borbe

Rano upozorenje ruskog vojnog obaveštajstva je spasilo brojne vijetnamske živote. Ruski brodovi u Južnokineskom moru su javljali vijetnamskim snagama da ka njima lete američki B-52 bombarderi iz Okinawe i Guama. Vijetnamci su zatim evakuirali vojsku i civile prije nego što je netko mogao stradati, iako je pričinjena velika šteta.

Rusija je Vijetnamu slala i medicinske zalihe, hranu, naftu, strojevi i rezervne dijelove. Za razliku od materijala i oružja koje je slala Kina s odgođenim plaćanjem, većina ruskih zalihe nije zahtijevala nikakve kredite već su bile isključivo u obliku pomoći. Rusija je za cijeli rat ukupno donirala oko 2 milijuna današnjih dolara Vijetnamu.

Krajem ožujka 1965. godine, Brežnjev je najavio da se mnogi sovjetski državljani javljaju da služe kao dobrovoljci u Vijetnamu. Međutim, za to nije bilo potrebe.

Od srpnja 1965. do kraja 1974. godine, Vijetnam je posjetilo oko 6.500 ruskih časnika i generala, ali i više od 4.500 vojnika i narednika s ciljem “savjetovanja”. Pored toga, ruske vojne škole i akademije su obučavale više od 10.000 vijetnamskih vojnika. Samo 13 sovjetskih državljana je izgubilo život u konfliktu.

Kalašnjikov naspram Colta

Slika je bila mnogo jezivija na zemlji, i to za Amerikance. Rat u Vijetnamu je bio prvi konflikt u povijesti u kojem su s obje strane intenzivno korištene puške.

Vijetnamski vojnici su imali sreće da dobiju najnapredniju pušku u tom razdoblju – AK-47. Kalašnjikov je posjedovao bolje metke, pa su Vijetnamci mogli nositi i po 350 metaka po osobi, što im je omogućilo da se duže bore protiv neprijatelja a da ne ostanu bez streljiva. Također, puška je savršeno odgovarala za vijetnamske vlažne uvjete.

S druge strane, Amerikanci su imali dosta slabiji Colt M16, koji se često zaglavljivali.

Bilo je i dosta slučajeva da su čitavi američki vodovi stradali zbog neispravnih M16 pušaka.

Situacija je bila toliko ozbiljna da su Amerikanci počeli uzimati kalašnjikove koji su pripadali mrtvim vijetnamskim vojnicima.

Međutim, to je bio mač s dvije oštrice, pošto su na taj način riskirali da ih upuca netko od “njihovih” jer su AK-47 i M16 imali vrlo različit zvuk pucanja.

Ruska oružja su bila toliko dobra i superiornija, da su Kinezi počeli krasti opremu prilikom prolaska kroz njihovu teritoriju. Moskva je bila prisiljena slati oružje putem mora kako bi bila sigurna da će zalihe stići do Vijetnamaca.

Američki gubici bi bili i veći da je Rusija slala oružane snage s najnovijim oružjem u Vijetnam. Na primjer, OSA raketni čamci, koje je Indija koristila uništiti luku Karachi 1971. godine, nikad nisu došli do vijetnamske mornarice.

Ovi čamci naoružani Styx raketama su mogli razoriti američku mornaricu. Moguće je da su se Rusi uplašili da će Amerikanci izvesti nuklearni napad na Vijetnam ukoliko izgube neki od većih brodova-nosača aviona.

Također se navodi da su se Vijetnamci žalili da su dobivali zastarjele projektile. Smatra se da je do toga dolazilo zbog toga jer su se Rusi plašili da bi Vijetnamci mogli odaju njihove tajne Kinezima.

Završnica

Vijetnamski generali jednostavno nisu željeli podleći američkoj sili. Oni su svojom briljantnom strategijom primorali SAD da povuku svoje snage iz Sajgona.

Vijetnamski tenkovi su 30. travnja 1975. godine uspjeli probiti kroz kapije predsjedničke palače u Sajgonu. Veleposlanstvo SAD u drugom vijetnamskom gradu je demolirana, a veleposlanik je evakuiran. U ratu je stradalo ukupno 58.200 Amerikanaca, pri čemu je još 150.000 povrijeđeno, a 1600 nestalo.
 

(webtribune.rs/uredio:nsp)