Ako upitate bilo kojeg 14-ogodišnjaka da li bi radije brže narastao ili duže živio, on će vjerojatno izabrati ono prvo. Da li je to ispravno pitanje? Jeste. Naime, proučavanja na laboratorijskim životinjama još su 1930. pokazala da prehrana bogata bjelančevinama ubrzava rast i sazrijevanje, ali skraćuje životni vijek.

80-tih godina 19. stoljeća njemački znanstvenik dr. Justus von Liebig prvi je shvatio da su mišići načinjeni od bjelančevina. Njegov suradnik, dr. Karl Voit je, promatrajući rudare, izračunao da ovi snažni, mišićavi ljudi pojedu oko 120 grama bjelančevina dnevno. Na osnovi toga zaključio je da bi to trebala biti idealna dnevna količina unesenih bjelančevina za odraslog čovjeka. Od tada se opsjednutost uzimanjem “dovoljnih” količina bjelančevina zadržala do današnjeg dana.

Koliko nam je bjelančevina stvarno potrebno? Suvremena znanstvena istraživanja ukazuju na to da je odraslima zapravo potrebno samo 30 grama bjelančevina dnevno. Ljudski organizam jako djelotvorno prikuplja i reciklira vlastite bjelančevine. Jedini stvarni gubici koje treba stalno nadoknađivati ​​jesu bjelančevine koje tijelo ne može ponovno iskorištavati jer su ugrađene u kosu, nokte i kožu.

Američka nacionalna akademija znanosti odredila je preporučene dnevne potrebne količine (RDA) različitih vitamina, minerala i drugih sastojaka. Što se tiče bjelančevina, postavljeno je pravilo da je odraslom čovjeku potrebno 0,77 grama te tvari po kilogramu tjelesne težine.

Budući da je uzeta u obzir i sigurnosna pohrana, preporuka daleko nadmašuje stvarnu potrebu od minimalnih 30 grama. Tako je muškarcu od 77 kilograma preporučeno oko 60 grama, a ženama koje teže 66 kilograma oko 45 grama bjelančevina dnevno. Ali unatoč tome, prosječni stanovnik Zapada nastavlja uzimati između 100 i 130 grama bjelančevina dnevno.

Problem se proširuje jer većina bjelančevina koje ljudi na Zapadu pojedu potječe od namirnica životinjskog podrijetla koje su prepune kolesterola i masnoća. Budući da su te masnoće u njima dobro prikrivene, mnogi ljudi nisu svjesni da im meso i mliječni proizvodi donose prosječno 50% do 85% posto kalorija u obliku masnoća.

Ta velika količina masnoća i kolesterola, posebno zasićenih masnih kiselina koje se hranom unose u organizam, potiče nastanak aterosklerotičnih naslaga i suženje i otvrdnjavanje vitalnih krvnih žila. Ovaj proces ubrzava starenje i skraćuje život.

Prehrana bogata bjelančevinama smanjuje izdržljivost. Danas se vrhunski atletičari hrane najvećim dijelom kompleksnim ugljikohidratima. Višak bjelančevina dodatno je opterećenje za bubrege. U zemljama zapadne kulture bubrežne bolesti su sve učestalije. Prehrana bogata životinjskim bjelančevinama povezana je i sa osteoporozom.

Prerada viška bjelančevina zahtjeva kalcij koji se najvećim dijelom izlučuje iz kostiju. Od 1850. do 1995. prosječna dob spolnog sazrijevanja djevojaka pala je sa 16,3 na 11,9 godina. Ta promjena je uvelike povezana s prehranom u kojoj važnu ulogu igra upotreba mesa.

Dalje, visoki postotak unošenja životinjskih bjelančevina potiče rast nekoliko vrsta raka.

Netko će reći da su djeci potrebne dodatne bjelančevine. Da, djeci su one potrebne, posebno tijekom razdoblja ubrzanog rasta. Ali za dijete koje teži 23 kilograma preporučen je dnevni unos od 0,77 grama bjelančevina po kilogramu tjelesne težine, što znači da bi takvo dijete trebalo unesti oko 17 grama bjelančevina dnevno. Budući da se djeca u zapadnoj kulturi hrane gotovo isto kao i odrasli, kod njih ni teoretski ne može doći do nedovoljnog unosa bjelančevina.

Problem je zapravo sasvim suprotan. Znanstveni podaci upozoravaju da se djeca, čija je prehrana bogata masnoćama i bjelančevinama, brže razvijaju i rastu. Plaćaju li to skraćenim životnim vijekom? Da.

Neke zablude o unosu bjelančevina

Bjelančevine su sastavljene od dvadesetak različitih aminokiselina. Iako tijelo može samo proizvesti dvanaest vrsta takvih “građevinskih blokova”, odrasli čovjek mora hranom unositi preostalih osam vrsta aminokiselina.

Mi smo, uglavnom, navikli da vjerujemo da moramo jesti meso i mliječne proizvode kako bismo dobili sve te “esencijalne” aminokiseline. Godinama se zanemarivala činjenica da su, s druge strane, te namirnice prebogate masnoćama i kolesterolom i da im nedostaju dragocjena vlakna zbog čega imaju negativno djelovanje na zdravlje.

Danas znamo da su sve aminokiseline vrlo lako dostupne preko raznovrsnog izbora biljnih namirnica. To nam dokazuju, između ostaloga, i prehrambeni običaji različitih naroda diljem svijeta. Osnovne namirnice stanovnika karipskih zemalja jesu crni grah i riža.

Riža je siromašna određenim vrstama aminokiselina, a grah obiluje upravo njima i kompenzira taj nedostatak riže. Do sličnog nadopunjavanja dolazi kombiniranjem kukuruznih tortilja i šarenog graha u prehrani Meksikanaca ili riže i soje u svakodnevnoj prehrani Kineza.

I zapadni svijet danas sve ozbiljnije razmišlja o biljnoj prehrani. Ona se sastoji od namirnica koje su siromašne masnoćama, bogate vlaknima, bez kolesterola i imaju dovoljno, ali ne i previše, bjelančevina. Naime, sadržaj bjelančevina kod nekih vrsta povrća premašuje 20% ukupne količine kalorija, cijelo zrno žitarica donosi oko 12% posto kalorija iz bjelančevina, a kod većine mahunarki taj prosjek iznosi oko 30%.

Znanstveno usmjereni nutricionisti savjetuju da se 10-15% dnevne količine kalorija uzima preko bjelančevina. Čak i kod potpuno vegetarijanske prehrane nije nikakav problem dobiti tu količinu bjelančevina.

Zapravo, ako iz različitih nerafiniranih biljnih namirnica čovjek unosi dovoljno kalorija, nemoguće je doći do pomanjkanja unosa bjelančevina.

Vrijeme je da zakopamo stare, dugogodišnje mitove i počnemo razmišljati i živimo u korak s vremenom i suvremenim saznanjima. Ukoliko u svoj organizam unosimo previše bjelančevina, koje su inače vrlo korisne, to postaje loša navika. Kao i u svemu ostalom u životu, kad čovjek pretjeruje i u dobrim stvarima, javljaju se nepoželjne posljedice.

Više o ovome možete naći u knjizi “Moće prehrane” koju možete skinuti OVDJE!
(zahvaljujući portalu www.stazamanade.com)

(vestinet.rs/uredio: nsp)