Američke vlasti su zaplijenile brod u vlasništvu ankarskog investicijskog giganta JP Morgan koji je sadržao 1,3 dolara vrijednosti kokaina

Prije nekoliko tjedana 18.000 kilograma kokaina je zapljenjeno na kontejnerskom brodu u luci u Philadelphiji nakon što je zaustavljen nakon puta kroz luke u Kolumbiji, Čileu, Peruu, Panami i Bahamima, piše Businesinsider.

Gayane je drugi po veličini kontejnerski brod na svijetu – kojim upravlja švicarski tvrtka Mediterranean Shipping Co, MSC.

Američka carinska i granična kontrola zaplijenila je brod 4. srpnja, priopćeno je u ponedjeljak.

Brod je u vlasništvu JP Morgan Asset Management, izjavila je osoba koja je navodno upoznata s tom temom. Brodom je upravljala tvrtka MSC iz Švicarske.

Dana 18. lipnja, agenti CBP-a su pronašli 18 tona kokaina smještenog u nekoliko kontejnera u brodu MSC Gayane u luci Philadelphia.

Ulična vrijednost droge procijenjena je na oko 1,3 milijarde dolara, što je najveća zapljena kokaina od strane ove agencije.

“Zapljena ovog masivnog broda komplicirano je i bez presedana – ali je prikladno jer su i okolnosti ovdje bez presedana” – izjavio je američki odvjetnik William McSwain.

“Pronašli smo gotovo 20 tona kokaina skrivenog na ovom brodu.”

Barem pola tuceta članova posade uhićeno je, prema istraživanjima Domovinske sigurnosti, a istraga je u tijeku. Optužbe su uključivale zavjeru za posjedovanje kokaina na brodu.

Brod Gayane je plovio pod zastavom Liberije i ranije je putovao kroz Bahame i nekoliko zemalja Južne Amerike, u skladu s online brodskim tracker-om.

Kompanija JP Morgan je odbila komentirati. Mediterranean Shipping Co. nije odgovorio na upit e-pošte.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Novi dokazi su se pojavili u javnosti o tome da je poznati bankar JP Morgan namjerno orkestrirao potonuće Titanika kako bi stvorio Federalne rezerve

Godine 1989., Morgan Robertson je napisao je knjigu pod nazivom „Potonuće Titana” o luksuznom brod koji se smatrao nepotopljivim i koji je prebrzo plovio na području sjevernog Atlantika i udario u santu leda – pobivši gotovo sve putnike na brodu.

14 godina kasnije ova izmišljena knjiga se odigrala u stvarnom životu sa upravo tim imenom, sa olupinom Titanika; ali ovaj put je to imalo velike političke implikacije.

Neki od najbogatijih ljudi na svijetu su bili na tom brodu, i neki od njih su se protivili stvaranju Federalnih rezervi i središnjih banaka.

ČINJENICA: JP Morgan je financirao izgradnju Titanika

ČINJENICA: JP Morgan je rezervirao putovanje na Titaniku, ali je otkazao u posljednji trenutak.

ČINJENICA: Prijatelj JP Morgana, Milton Hersey, također je otkazao u posljednji trenutak i preživio da bi poslije sagradio poslovno carstvo za proizvodnju hrane Hersey.

ČINJENICA: Na Titaniku nije bila niti jedna crvena raketa za upozorenje kojom bi signalizirali pomoć brodovima za spašavanje. Samo bijeli vatromet koji je signalizirao zabavu i veselje i da je sve u redu.

ČINJENICA: To je bio prvi brod takve vrste s mogućnošću elektromagnetskog brtvljenja potpalublja koji je mogao zatvoriti ljude ispod palube (unutar broda).

ČINJENICA: Kapetan Edward Smith je bio jedan od najodlikovanijih kapetana svog vremena i totalno je čudno kako je on izbjegao sve mjere opreza zbog čega se i dogodila nesreća.

ČINJENICA: Autor knjige je smrtno otrovan nekoliko godina nakon što je Titanik potonuo.

ČINJENICA: FED (Federalna banka) je formirana već iduće godine.

ČINJENICA: Obitelj Astor je bila jedna od najbogatijih obitelji u svijetu i John Astor III se protivio osnivanju Federalnih rezervi.

Na brodu je također bio i John Jacob Astor IV, najbogatiji čovjek na svijetu u to doba, prijatelj Nikole Tesle i otvoreni protivnik stvaranja Federalnih rezervi.

Astor je stekao svoje bogatstvo, dijelom, kao graditelj nekretnina, investitor i izumitelj. Drugi istaknuti dužnosnici koji su se protivili osnivanju Federalnih rezervi, kao što su Benjamin Guggenheim i Isa Strauss, također su umrli na brodu.

Da li je JP Morgan dobiti ideju kako pobiti opoziciju Federalnih rezervi iz knjige koja je napisana 14 godina ranije?

Knjiga pod nazivom „Titan”, objavljena je 14 godina prije nego što je Titanik potonuo i u njoj je točno opisan plan potapanja Titanika.

Jesu li skovali plan na otoku Jekyll u kojem su planirali izgraditi brod i eliminirati konkurenciju?

Sličnosti Titanika

Iako je roman napisan prije nego je čak i bio dizajniran brod Olimpijske klase poput Titanika, postoje neke izvanredne sličnosti između fiktivnog i stvarnog života likova u toj knjizi.

Poput Titanika, izmišljeni brod u knjizi je potonuo u travnju u sjevernom Atlantiku, i nije bilo dovoljno čamaca za spašavanje putnika. Također postoje sličnosti između veličine (243 metara dug Titan u odnosu na 269 metara dug Titanik), brzina (25 čvorova koju je postizao brod Titan, 21 čvorova za Titanik) i oprema za spašavanje.

Opisan kao „nepotopljiv”

Titanik je bio najveći svjetski luksuzni brod (269 metara, 63.000 tona), te je jednom opisan kao gotovo „nepotopljiv”. Titanik je najveća do tada ploveća građevina i najveće djelo čovjeka do tada (269 metara, 75.000 tona), te se smatrao „nepotopljivim”.

Nedostatak čamaca za spašavanje

Titanik je nosio samo 16 čamaca za spašavanje, plus 4 Engelhardt sklopivih čamaca za spašavanje, što je činilo manje od polovice broja čamaca koliko je bio zahtjev za takav brod čiji je putnički kapacitet bio 3000 putnika.

Udario u santu leda

Krećući se prebrzo brzinom 22 čvorova na sat, Titanik je udario u santu leda na desnoj strani u noći 14. travnja 1912. u sjevernom Atlantiku 600 kilometara od Newfoundlanda.

Također se navodi u knjizi, na noći travnja, na području sjevernog Atlantika 600 kilometara daleko od Newfoundlanda (Terranova), Titan je udario u santu leda, dok je putovao brzino od 25 čvorova na sat, sa desne strane.

Potapanje

Nepotopljivi Titanik je potonuo, a više od polovice njezinih putnika je umrlo, što je bilo oko 2200 putnika. Neuništivi Titan u knjizi je također potonuo sa više od polovice njegovih putnika, što je bilo oko 2500 putnika. Okrenuvši se na bok, Titan se zapravo prevrnuo prije nego što je potonuo.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Argentina klizi ka scenariju da njome upravljaju velike multinacionalne kompanije, bankarski i financijski magnati koji su je ranije i doveli do bankrota. MONSANTO preuzima ministarstvo poljoprivrede!

Ljudi za koje se smatra da su bliski velikim korporacijama će igrati ključnu ulogu u argentinskoj vladi novog konzervativnog predsjednika Mauricia Macria. Argentinski narod je u drugom krugu predsjedničkih izbora s 51,40% podržao Macria, dok su pristaše politike “kirchnerizma” Danielu Scioliu, gubitniku izbora, dali 48,60% glasova.

Iako za sada u oba doma Nacionalnog kongresa Argentine i dalje vlada “Front za pobjedu” bivše predsjednice Cristine Fernandez de Kirchner, predsjednik Macri i nova vlada su već najavili “novi-stari” kurs argentinske politike.

Najava nove vlade je pravi udar za argentinski narod koji se tijekom godina “kirchnerizma” uspio oporaviti od ponora u kojeg je bio potonuo zbog neoliberalnog režima kojeg je karakterizirala iracionalnost i ekonomska politika podređena ostvarivanju ogromnih profita za korporacije i korumpiranu vladajuću elitu i dok su se pljačkali resursi zemlje, a narod je sve dublje tonuo u siromaštvo.

Svaka sumnja o stvarnoj volji Mauricio Macria da okrene leđa toj povijesti Argentine je izblijedjela najavom nekih ljudi koji će zauzeti važne pozicije u novoj vladi. Argentinu će voditi ljudi bliski velikim multinacionalnim kompanijama, bankarskoj i financijskoj eliti koji su je i doveli do neuspjeha i zloglasnog bankrota. Potrebno je navesti nekoliko imena kako bi se bolje razumjela novonastala situacija.

Investicijska banka JP Morgan će zauzeti Ministarstvo gospodarstva zahvaljujući Alfonso Prat-Gayu (50), argentinskom političaru i ekonomistu, bivšem zaposleniku američkog financijskog diva i predsjedniku Središnje banke Argentine u eri predsjednika Eduarda Duhaldea. Prat-Gray je napustio ured zbog velikih suprotnosti u načinu vođenja financija države kada je na vlast došao Nestor Kirchner.

Korisno je znati da je JP Morgan u izvješću od 2013. naveo potrebu da se politički intervenira u zemljama južne Europe kojima je nužno nametnuti politiku oštrih mjera štednje, tvrdeći da su u tim zemljama ustavi usvojeni nakon poraza fašizma “neprikladni za postizanje veće europske integracije”, te da su prožeti “snažnim utjecajem socijalističkih ideja”.

Shell, multinacionalna kompanija u sektoru nafte, izravno će preuzeti Ministarstvo energetike u Argentini sa svojim čovjekom. Naime, Mauricio Macri je za ministra imenovao Juana Joséa Arangurena, predsjednika argentinske podružnica Shella od 2003. do 2015. Treba reći da između Shella i vlade Nestora i Cristine Kirchner nikada nije bilo razumijevanja i još uvijek postoje mnogi neriješeni predmeti. Biti će zanimljivo vidjeti kako će se bivši čelnik Shella ponašati kao ministar energetike sada kada bi trebao raditi “s druge strane barikade”.

Ministarstvo proizvodnje će preuzeti još jedan čovjek povezan s velikim kompanijama. Tamo dolazi Francisco Cabrera koji je prije ulaska u politiku bio dužnosnik najvećeg ranga financijske grupe HSBC, jedne od najvećih i najvažnijih na globalnoj razini.

Pablo Avelluto, novinar i izdavač, preuzima Ministarstvo kulture, a istaknuti je član grupe Random House Mondadori Argentina. Avelluto je također bio na udaru mnogih kritika zbog njegovih nesuvislih izjava o nestalima u vrijeme vojne hunte i zbog prijedloga da se otpuste svi učitelji koji su prosvjedovali tražeći povećanje njihovih plaća.

Konačno na red dolazi i poljoprivreda gdje u ministarstvo praktično ulazi Monsanto, odnosno njihov čovjek Leonardo Sarquis, bivši generalni direktor sjemena u Ministarstvu poljoprivrednih resursa provincije Buenos Aires. U tom smislu Greenreport citira argentinski dnevni list El Federal.

“Buenos Aires, glavni grad i ekonomsko središte Argentine, ali i središte poljoprivredne proizvodnje dobiva osobu posebne prošlosti. Za paket genetski modificiranog sjemenja, koje trenutno ova multinacionalna korporacija uvozi u našu zemlju, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je priopćila da sadrži potencijalno kancerogene tvari, kao što je glifosat koji uzrokuje oštećenje DNK i kromosoma u analiziranim ljudskim stanicama”, piše El Federal i naglašava vezu između novog visokog dužnosnika Ministarstva poljoprivrede u Argentini i kompanije Monsanto.

Novi ministar agrarnih poslova u Buenos Airesu je radio za Monsanto i bilo je generalni direktor odjela biljnih sjemenki u Argentini, Urugvaju i Paragvaju. Sarquís je vodio poslovanje Monsanto sa sjemenjem u cijeloj Latinskoj Americi koju je za dvije godine i osam mjeseci, od 2005. do 2007. godine, kako se sam hvali, “doveo do održivog rasta”, piše Infocampo.

Osim unutarnjeg zaokreta u Argentini, novi desničarski predsjednik je izjavio kako bi Venezuelu trebalo izbaciti iz skupine Mercosur pomoću tzv. “demokratske klauzule”, na što je dobio oštar odgovor od ekvadorskog predsjednika Rafaela Corree.

Correa je Macriu poručio da su njegove izjave “uplitanje u unutarnje poslove Venezuele”.

“Izjave Mauricia Macria o primjeni tzv. “demokratske klauzule” zajedničkog tržišta Južne Amerike, Mercosur, protiv Caracasa predstavljaju jasno uplitanje u unutarnje poslove Venezuele”, novom argentinskom predsjedniku je javno poručio ekvadorski predsjednik Rafael Correa.

Correa je objasnio da se “demokratska klauzula” neće primjenjivati ​​unutar Mercosura, još manje u okviru zajednice Unasur, jer je to mjera koja se aktivira kada treba osujetiti vojne udare i uspostavu diktature.

“U Venezueli postoji jaka demokracija i politički projekt koji je podržan tijekom godina od strane većine stanovništva, a što se pokazalo na izborima koje je uvijek osvajao “chavizam”, svidjelo se to ili ne Macriu”, rekao je Rafael Correa.

Na optužbe koje se odnose na politički progon protiv njegove zemlje, Correa kaže da je to prljava kampanja koja pogađa sve progresivne vlade Latinske Amerike.

U zaključku je predsjednik Ekvadora rekao da pobjeda Macri neće zaustaviti već pokrenuti proces regionalne integracije.

Bilo bi dobro da je Rafael Correa u pravu, jer su već spremni “novi konzervativci” kao što je Henrique Capriles u Venezueli, Aécio Neves u Brazilu, Mauricio Rodas u Ekvadoru i Luis Lacalle Pou u Urugvaju. Ako Macri uspije i na vanjskopolitičkom planu, više od desetljeća borbe Latinske Amerike, tijekom koje se uspjela otrgnuti smrtonosnom zagrljaju Washingtona zahvaljujući upornosti Huga Chaveza, Nestora Kirschera i drugih progresivnih lidera Latinske Amerike, a jednim dijelom i zbog fokusiranja američke vanjske politike na ostvarivanje strateških ciljeva u Afganistanu, Iraku i drugim dijelovima svijeta, biti će uludo potrošeno vrijeme i Latinska Amerika bi iznova mogla postati “američko dvorište”.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Oni koji su bili na vrhu više to nisu. Rađa se nova prilika za čovječanstvo i dešavaju se mnoge dobre stvari koje ne idu globalnoj eliti na ruku

Predstavit vam samo neke od većih priča koje su se dogodile u posljednje vrijeme. Kada sastavite slagalicu, shvatit o čemu govorimo, piše themindunleashed.org

1. Čak 57 nacija je navelo da će se pridružiti kineskoj Azijskoj banci za infrastrukturna ulaganja. Među značajnijim državama koje su potpisale sporazum 29. lipnja 2015. godine nalaze se Rusija, Indija, Iran, Švicarska, Njemačka, Francuska, Saudijska Arabija, Australija, Indonezija, Velika Britanija, Italija i Austrija. Važno je napomenuti da se SAD i Japan nisu pridružili ovoj banci.

2. Rusija je pozvala Grčku da se pridruži savezu BRICS-a 12. svibnja 2015. godine

3. Pentagon je 24. svibnja 2015. godine objavio dokumente koji dokazuju kako je vlada SAD imala ključnu ulogu u stvaranju ISIS-a. Zanimljivo je kako mainstream mediji nisu prenijeli ovu priču. Američki obavještajni dužnosnici su nekoliko tjedana kasnije potvrdili izvješće.

4. Grčki premijer Alexis Tsipras je 31. svibnja 2015. godine napisao otvoreno pismo u kojem je upozorio europske lidere da “prave ozbiljnu pogrešku” i preporučio im da pročitaju Hemingvejevu knjigu “Za kim zvona zvone”.

5. Američka federalna vlast je hakirana 2. lipnja 2015. godine, a pritom su iscurio osobni podaci o 4 milijuna radnika. Direktor FBI, James Comey, rekao je tri tjedna kasnije da je moguće da pravi broj iznosi oko 18 milijuna. Neki smatraju da je hakiranje izvršeno kako bi se skupili dokazi o zločinima izvjesnih vladinih dužnosnika.

6. Senator Kentuckyja, Rend Paul, pozvao je 2. lipnja 2015. godine vladu SAD da objelodani 28 stranica izvještaja o napadu 11. rujna, koje je Bushova administracija sakrila od oči javnosti.

7. Poznati glazbenik Akon je 3. lipnja 2015. godine rekao da će njegova Solarna akademija osigurati solarnu energiju za 600 milijuna ljudi u Africi. U pitanju je velika pobjeda za čistu energiju i čovječanstvo.

8. Zviždač Edward Snowden je 4. lipnja 2015. godine naveo da je nastala velika razlika od objavljivanja dokumenata NSA i da je došlo do promjene ravnoteže moći u svijetu. Da li on misli na savez BRICS-a?

9. Tekst “Doći će do resetiranja financijske industrije” objavljen je 5. lipnja 2015. godine. Međunarodni monetarni fond je rekao da kineski juan više nije podcijenjena valuta. Juan bi uskoro mogao postati prepoznat kao globalna rezervna valuta.

10. Anshu Jane i Jürgen Fitschen iz Deutsche Bank, jedne od najvećih svjetskih banaka, dali su 7. lipnja 2015. godine ostavku. Dva dana kasnije, njemački tužitelji su izvršili raciju nad stožerom banke.

11. Kina je 15. lipnja 2015. godine navela da je summit G-7 u Njemačkoj bio “sastanak dužnika”. Oni to misle doslovno pošto se zapadni financijski sustav temelji na dugu.

12. Poseban dan je bio 17 lipnja 2015. godine, kada su se dogodile četiri stvari. Prva od njih je da je potpredsjednik JP Morgan-a iznenada preminuo. Od kraja 2013. godine, umrlo je gotovo 70 viših bankarskih dužnosnika. Očito se nešto događa.

13. Rusija i Kina su 17. lipnja 2015. godine najavile da će se prodaja plina i sirove nafte između te dvije države provoditi u kineskim juanima i ruskim rubljama. Hegemonija američkog dolara jenjava.

14. Država Teksas je 17. lipnja 2015. godine potpisala nacrt zakona koji poziva na repatrijaciju zlata od federalne vlasti.

15. Odbor Grčkog parlamenta za dug je 17. lipnja 2015. godine objavio izvješće u kojem navodi da je grčki dug ilegalan i bespravan po međunarodnom zakonu. Oni su dalje naveli da su MMF i ECB namjerno ilegalno nametnuli ove bespravne dugove Grčkoj i drugim nacijama. Na taj način je izravno isprozivan globalni bankarski kartel.

16. Baron David Mayer de Rothschild je 18. lipnja 2015. godine osuđen od strane francuskog suda zbog financijske prijevare. Francuskoj policiji je naređeno od strane suda da prati baruna. Obitelj Rothschild je dugo bila obitelj koja se nalazila na vrhu globalne financijske Ponzi sheme.

17. Dužnosnici iz Bushove administracije su 18. lipnja 2015. godine optuženi da su hapsili nevine ljude nakon napada 11. rujna.

18. Dok se europski čelnici pokušavaju izvući iz dužničke krize, grčki premijer Alexis Tsipras je 19. lipnja 2015. godine u Rusiji održao govor na Ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu, na kom je naveo da se “ekonomski centar planete promijenio” i da nove sile igraju “važnu ulogu na ekonomskom i geopolitičkom razini”. Također, Grčka i Rusija potpisale su sporazum o plinu od 2 milijarde eura, što bi moglo značajno promijeniti stratešku i geopolitičku situaciju.

19. Grčka je 5. srpnja 2015. godine rekla “NE” kreditorima i njihovom paketu pomoći. To je veliki korak za čovječanstvo. Na kraju je sporazum ipak postignut, ali se očekuje da neće dugo trajati. Smatra se da će on samo dovesti do nove revolucije negdje u rujnu i listopadu.

20. Banka BRICS-a je 7. srpnja 2015. godine službeno počela raditi.

21. NYSE, Wall Street Journal i United Airlines su 8. srpnja 2015. godine stali s radom na nekoliko sati zbog “tehničkih problema” .

22. Skupina Anonymous je 7. srpnja 2015. godine, večer prije hakerskog napada, navela: “Nadajmo se da sutrašnji dan neće biti previše strašan za Wall Street”. Navodi se da postoje dokumenti koji potvrđuju da skupina Anonymous radi s određenim patriotskim američkim vojnim snagama s ciljem da legalnim putem svrgne bankarsku elitu.

23. Iran, Kina, Rusija, Francuska, Njemačka, Velika Britanija i SAD su postigli povijesni sporazum o iranskom nuklearnom programu 14. srpnja 2015. godine. Također postoje izvještaji da Iran posjeduje tehnologiju besplatne energije i da će iskoristiti to da obori bankarsku, političku i naftnu elitu. To ima smisla pošto su najveći protivnici ovog sporazuma bili Izrael i neki američki političari.

24. U okrugu Santa Cruz je 15. srpnja 2015. godine izglasano da se obustavi rad s 5 većih banaka, uključujući JP Morgan Chase, Barclays, Citigroup, Royal Bank of Scotland i UBS.

25. U ovom trenutku svi mi na ovoj planeti možemo doprinesemo boljem životu za sve nas.

Jasno je da se nešto veliko događa i da treba da sagledamo ove informacije s velikim optimizmom i nadom. Istina mora izaći na vidjelo.
 
(webribune.rs/uredio:nsp)

Nikola Tesla jedan je od najutjecajnijih izumitelja svijeta, koji je zauvijek izmijenio tijek kojim se čovječanstvo kretalo

Predstavljamo vam nekoliko stvari koje nista znali o Tesli.

Šok zbog smrti brata pretvorio ga je u mistika
Prijelomni trenutak u djetinjstvu Nikole Tesle bila je smrt Njegovog starijeg brata Daneta. U godinama nakon njegove smrti, Tesli, čiji su otac i djed bili pravoslavni svećenici, počela su se javljati priviđenja “vatrenih jezika” u zraku, piše history.com

Kao tinejdžer je uspio snagom volje kontrolirati te vizije, ali je kasnije tijekom života počeo ih prihvaćati, a kasnije je tvrdio da može komunicirati čak i sa njujorškim golubovima.

Tesla je nakratko živio od kopanja kanala
Nakon što je diplomirao, Tesla je radio za Edisonovu tvrtku u Parizu, ali je otputovao u SAD 1884. nadajući se da će raditi za Edisona osobno.
Tesla je brzo dobio posao inženjera u sjedištu tvrtke, zahvaljujući tome što je “Čarobnjaka iz Menlo Parka” impresionirao svojom genijalnošću i vrijednoća.

Nakon što je Edison usputno rekao da će platiti 50.000 dolara osobi koja unaprijedi dizajn generatora istosmjerne struje, Tesla je noćima radio kako bi došao do rješenja.

Edison mu je odbio platiti, tvrdeći da se šalio. Nedugo potom, Tesla je napustio Edisona kako bi sam otvorio tvrtku, ali je u nedostatku novca, dok je tražio investitore, kopao kanale za dnevnicu od dva dolara, kako bi skrpio kraj s krajem.

Uz pomoć Marka Twaina zamalo je otkrio rentgenske zrake
Twain i Tesla su se sprijateljili devedesetih godina 19. stoljeća zahvaljujući Twainovoj dugogodišnjoj fasciniranosti tehnologijom i inovacijama.

Pošto je posjetio Teslu u njegovoj laboratoriju, Twain je pozirao za jednu od prvih fotografija pod svjetlošću žarulje.

Tesla i fotograf Edward Ringvud Hewitt pozvali su Twaina u laboratorij pozirati još jednom, ovog puta pod svjetlošću takozvane Krukove tube.

Kada je izumitelj pregledao dobivene negative, mislio je da je aparat bio pokvaren, jer su dobivene fotografije bile zamućene.

Samo nekoliko tjedana kasnije, njemački znanstvenik Wilhelm Röntgen objavio je otkriće retgenskih zraka koje proizvodi Krukova tuba, pa je Tesla shvatio da su Twainovu fotografiju pokvarili metalni vijci u kameri.

Napravio je brodić na daljinsko upravljanje
U jeku španjolsko-američkog rata 1898. jedan od Teslinih projekata bio je minijaturni brod koji se pokretao, zaustavljao i kojim se upravljalo putem radio signala.

Kada je podnio zahtjev za patent, američki Patentni zavod odbio je vjeruje da bi takav uređaj mogao raditi i poslao svog agenta u Teslinu laboratorij u Manhattanu, kako bi demonstrirao svoju ideju.

Tesla je pokazao brod i drugim važnim posjetiteljima, uključujući JP Morgana i Williama K. Venderbilta.

Rekao je New York Postu da bi njegov izum, koji bi omogućio da se bitke vode i bez stavljanja ljudi u rizik, mogao okončati ratove u cijelom svijetu.

Zaista je primio signale iz svemira
Tijekom ljeta 1899. Tesla je postavio poljski laboratorij u Colorado Springsu, kako bi ispitao mogućnosti prenošenja informacija i struje na velike udaljenosti.

Jednog srpanjskog dana, dok je pratio grmljavinu, Teslina oprema je prikupila seriju neobičnih signala.

Nakon što je isključio mogućnost utjecaja Sunca i signala sa Zemlje, shvatio je da oni vjerojatno potječu s drugog planeta.

Slijedećg Božića, na zahtjev Američkog Crvenog križa da predvidi najveće znanstveno dostignuće u narednom stoljeću, Tesla je napisao: “Imamo poruku s drugog svijeta, nepoznatog i dalekog. Ona glasi: jedan, dva, tri …”

Tek 1996. su znanstvenici rekonstruirali Teslin eksperiment i pokazali da je riječ o signalu koji je izazvan prolaskom Jupiterovog mjeseca Ioa kroz magnetsko polje planete.

Teslin laboratorij osmislio je čuveni arhitekt Stanford White
Tesla je 1901. uvjerio financijera JP Morgana da investira 150.000 dolara u novu laboratorij na Vordenklifu, na sjevernoj obali Long Islanda, koja bi bila novi centar Teslinog rada na prijenosu elekrtrične energije i radio signala.

Stanford White, vodeći arhitekt SAD u to vrijeme i Teslin dugogodišnji prijatelj, dizajnirao je laboratorij klasičnih proporcija uz gigantski toranj visok 56 metara.

Toranj koji bi bio vidljiv čak i iz New Hayvena u Connecticutu.

Imao je teške odnose s financijerom JP Morganom
Pošto su sredstva za izgradnju Vordenklif tornja potrošena prije nego što su radovi završeni, Tesla je preklinjao Morgana da mu osigura još novca, ali je bio odbijen.

Iako neki biografi tvrde da je Morgan smanjio investicije, kada je shvatio da Teslin plan da prijenos struje učini bežičnim neće biti profitabilan, ključni faktor je bio taj što se Morgan plašio da će biti uhvaćen u tržišnim spekulacijama oko radio projekata.

U srpnju 1903. nakon što je dobio vrlo tupo odbijanje od Morgana, Tesla je polomio dobar dio opreme i pokrenuo munje iznad tornja koje su udarale do ponoći.

Godinu dana kasnije, ponovo je zamolio Morgana za pomoć, a nakon kratkog odgovora (“Ne”), Tesla ga je optužio da je ovaj inače pobožni pripadnik episkopalne crkve “muslimanski fanatik”.

Posljednjih godina je proveo kao usamljenik
Iako je desetljećima bio dio visokog njujorškog društva, starost i siromaštvo, činili su Teslu sve izoliranijim.

Živio je sam u hotelima i više volio društvo golubova nego ljudi. Ipak, zadržao je jedan element starih dana – svake godine 10. srpnja, na svoj rođendan, održavao je konferencije za tisak.

Kada je napunio 79 godina, predstavio je oscilator koji stane u džep i može uništiti Empire State Building.

Godinu dana kasnije, govorio je o svojoj tajni dugovječnosti: mrdanju nožnih prstiju.

Platio je račun u hotelu modelom “zrake smrti”
Laboratorij u Vordenklifu na posljetku je predana vlasnicima Waldorf-Astoria hotela kao dio isplate za Teslina dugovanja.

Desetljećima kasnije menadžeri Governor Clinton hotela dobili su sličan dio Tesline opreme: drvenu kutiju za koju je Tesla rekao da sadržava radni model oružja koje bi moglo okončati sve ratove.

Teslina “zraka smrti” mogla bi zaustaviti svaku vojsku, što bi ratovanje učinilo nepotrebnim.

Kada je predao kutiju s modelom, Tesla je upozorio zaposlene u hotelu da je nikada ne otvaraju.

Oni su u strahu sakrili kutiju u skladište. Nakon Tesline smrti 1943. kutija je ipak otvorena, a otkriveno je da sadrži samo nekoliko starih i bezopasnih komponenti elektro uređaja.
 
(history.com/uredio:nsp)

Egipatski spisi, stari preko 1200 godina, otkrivaju nove detalje o razapinjanju Isusa, ali i neke zanimljive detalje o posljednjoj večeri. Jedan od svakako najzanimljivijih novih detalja dio je o Isusu koji je mogao mijenjati oblike

Naime, prema ovim spisima, Juda je Isusa poljubio kako bi ga “obilježio”.

“Židovi su rekli Judi: Kako ćemo ga uhititi kada ne postoji jedan njegov oblik. Ponekad je crn, ponekad bijel, ponekad crven, a ponekad boje žita. Ponekad je mlad, a ponekad starac”, stoji u tekstu.

U tekstu stoji i da je Isus posljednju večeru proveo u društvu krvnika, Poncija Pilata, koji mu je predložio da umjesto njega, na križ pošalje vlastitog sina, ali je Isus to odbio.

Riječ je o prijevodu koji se po prvi puta pojavio u novoj knjizi profesora povijesti kršćanstva, Roelof van den Broeka, sa sveučilišta u Utrechtu.

Zanimljivo je spomenuti i kako, prema ovom tekstu, pretvaranje vode u vino, hodanje po vodi i mijenjanje oblika nije jedina Isusova “super moć”. Naime, Isus je, stoji u tekstu, mogao postati nevidljiv.

Tekst je, tvrdi van den Broek, otkriven još 1910., ali je dugo vremena bio u vlasništvu bogatog financijera JP Morgana. Ipak, dodaje i da smatra kako ni sam autor teksta, sv. Ćiril iz Jeruzalema, najvjerojatnije nije vjerovao u točnost ovih navoda.

“Ljudi tog vremena, čak i kada su bili obrazovani, nisu imali kritički stav prema povijesnim činjenicama. Čuda su za njih bila moguća”, zaključio je profesor.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21443"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Besplatna energija mogla bi promijeniti svijet više nego svojevremeno parni stroj. Goriva koja ne zagađuju planet, a dostupna su svima, dovela bi do stvaranja prave utopije, vjeruju mnogi

Upravo zbog toga ne čudi što se već cijelo stoljeće mogu čuti priče o automobilima na vodu, avionima na torij, hladnoj fuziji, ali i tome da velike naftne kompanije, auto-industrija i države čine sve kako bi spriječile pojavu tih izuma na tržištu.

Moćnici su, vjeruju teoretičari zavjera, spremni blokirati inovativne patente i otkupljuju ih ne bi li ih sakrili od očiju javnosti, ali i da uništavaju živote naprednih izumitelja.

Teslini pokušaji

Službena znanost ne priznaje postojanje besplatne energije i tvrdi da je ona u suprotnosti s prvim zakonom termodinamike, prema kojem postojanje perpetuuma mobile nije moguće.

Naravno, pošto se granice u znanosti stalno pomiču, i među znanstvenicima ima onih koji vjeruju da je moguće da energija bude jeftina i svima dostupna. A kad god se govori o tome, svi se sjete Nikole Tesle.

Najčuveniji hrvatski znanstvenik srpskog porijekla, najpoznatiji je po tome što je smislio sustav prijenosa izmjenične električne energije i tako, kažu, pokrenuo 20. stoljeće. Ipak, nakon mnogobrojnih izuma on se u velikoj mjeri posvetio razvoju bežičnog prijenosa struje. Međutim, tvrde mnogi, tvrtke koje su razvile sustav za žični prijenos energije nisu željele ni čuti za to, a njegov glavni financijer J. P. Morgan prestao mu je davati novac i razmontirao toranj za prijenos energije na kom je Tesla radio.

Nevjerojatno je to da je nakon Tesline smrti 6. siječnja 1943. FBI naredio zapljenu svih njegovih patenata i stvari, koje je zatim analizirao profesor John J. Trump. On je pokušavao otkriti da li među njima ima opasnih izuma poput mnogo spominjanih “zraka smrti”.

Tesla je posljednjih 15 godina bio više okrenut spekulacijama i filozofiji, često razmišljajući o bežičnom prijenosu energije, ali na tom polju nije bilo pravih rezultata – napisao je.

Revolucija

Naravno, Tesla nije jedini znanstvenik koji se spominje kada je u pitanju sprječavanje besplatne energije. Jedan od najčešće spominjanih izumitelja je Amerikanac Stanley Alen Meyer, koji je početkom devedesetih godina izašao s tvrdnjom da je napravio automobil koji kao gorivo koristi vodu. I to ne previše vode.

On je tvrdio da njegov “buggy” može prijeći udaljenost od Los Angelesa do New Yorka, što je oko 6.000 kilometara, sa svega 83 litre vode. Naravno, većina znanstvenika je njegove tvrdnje napala kao pseudonauku, a sud u Ohiju je čak njegov patent proglasio lažnim 1996.

Ipak, priče o Meyerovom automobilu na vodu ne prestaju, posebno zato što je preminuo pod misterioznim okolnostima. Naime, 20. ožujka 1998. on je izašao na večeru s dvojicom belgijskih investitora. U jednom trenutku je istrčao iz restorana, viknuo: “Otrovali su me”, a zatim umro.

Autopsija je pokazala da je stradao od aneurizme, ali njegovi sljedbenici vjeruju da su ga ubile velike tvrtke, koje bi pojava automobila na vodu na tržištu dovela do prosjačkog štapa.

Misteriozno ubojstvo

Među teoretičarima zavjera vrlo je popularna i priča o Eugene Franklin Mallove, znanstveniku i publicistu koji je 1989. objavio knjigu “Vatra iz leda”. U njoj je opisao potragu za hladnom fuzijom, hipotetičkim tipom nuklearne reakcije koja bi omogućila dobivanje jeftine energije.

On je tvrdio da su znanstvenici Stanley Pons i Martin Fleischmann sa Sveučilišta u Utahu uspjeli izvesti hladnu fuziju, ali da su u dobro osmišljenoj i organiziranoj kampanji ismijani i uništeni. Mallove je ubijen 2004, a njegovi sljedbenici vjeruju da iza toga stoje velike tvrtke.

Jedinstvena teorija znanstvenik bio žrtva Hitlerovih suradnika
TESLU U NEW YORKU UBILI NACISTI?

Poznato je da je Nikola Tesla preminuo 6. siječnja 1943. u hotelu “NewYorker” u New Yorku. Ipak, postoje teorije da 86-godišnji znanstvenik nije umro prirodnom smrću, kako se to najčešće govori, već da je bio žrtva nacističkog režima.

Izvjesni Erick Bermen tvrdi da je svojevremeno otkrio da je jedna njegova djevojka u stvari kćer nacističkog zapovjednika Oto Skorcenija, koji je poslije rata s tajnim identitetom živio u SAD. Kako kaže, ostarjeli nacist je pred kraj života ispovjedio mnoge svoje grijehe, a između ostalog mu je priznao da je upravo on 1943. ubio Teslu, i to uz pomoć svog suradnika Reinharda Gelena.

Oni su, uz podršku Teslinog asistenta Nijemca Georga Serfa (za koga postoje teorije da je u stvari uzeo identitet Samuel Busha, oca i djeda dvojice američkih predsjednika), posjetili Teslu, ugušili ga, a zatim pokupili sve njegove najtajnije patente. Među njima su i oni koji se odnose upravo na besplatnu energiju.

Izumitelj iz Moldavije tvrdi
OSMISLIO GENERATOR NA VODU

Moldavski znanstvenik dr Juri S. Potapov devedesetih je tvrdio da je smislio elektrotermalni generator koji radi na vodu.

On je čak i osnovao tvrtku “Jusmar” da bi promovirao svoj uređaj. Ipak, kada je testiran pred znanstvenicima, uređaj nije dao rezultate koji su reklamirani. On je tvrdio da su za to krivi čelnici velikih kompanija.

Otis T. Carr
LETJELICE KOJE LIČE NA NLO

Američki izumitelj Otis T. Carr pedesetih godina je osnovao tvrtku “OTC enterprises”. Ona je promovirala tehnologiju koju je razvijao Nikola Tesla. Carr je napravio letjelice koje su ličile na NLO iz tog razdoblja i stroj koji koristi besplatnu energiju. Ipak, nije uspio dokazati da njegovi uređaji rade, pa je osuđen na zatvorsku kaznu od čak 14 godina.
 

 
(kurir.rs)

23. prosinac 1913. je datum koji će se pamtiti u sramoti. To je bio dan kada je Zakon Federalnih Rezervi izglasan u Kongresu. Mnogi članovi Kongresa su bilio odsutni taj dan, a šira javnosti je bila zauzeta pripremama za blagdane. Tog dana se rodio sustav koji je porobio čitav svijet, a ovaj opasan financijski sustav baziran na dugu, doslovno je napravio robove od svih nas

Sada smo došli do 100. godišnjice Federalnih rezervi (FED), a većina Amerikanaca još uvijek ne zna što je to zapravo i kako funkcionira. Ali razumijevanje Federalnih rezervi je apsolutno kritično, jer FED je u samom središtu naših ekonomskih problema. Budući da je FED stvorio, bilo 18 recesija ili depresija, vrijednost američkog dolara pala je za 98% posto, a američki nacionalni dug je porastao više od 5000 puta.

Ovaj opasan financijski sustav baziran na dugu doslovno je napravio robove od svih nas, i on sustavno uništava svijetlu budućnost naše djece i našig unuka koju su trebali imati. Ako se ništa ne učini, mi neizbježno idemo kao narod prema velikoj ekonomske boli.

Moderno robovlasništvo

Ovo možda nekome liči na davno ukinuti robovlasnički sustav. Ne, ne samo da liči, već današnje društvo to i jeste. Čitav svijet se danas i formalno ustrojava upravo ka takvom sustavu gdje će najveći dio čovječanstva raditi i stvarati za malu i odabranu elitu bankara i njihovih izvršnih upravitelja, koji se modernim rječnikom zovu menadžeri. Primijetili ste koliko bankari otvaraju škola za internacionalne menadžere i takozvane financijske eksperte?

Očito, ako je svaki gradjanin na planeti zadužen, ako je svako poduzeće zaduženo, svaka država, gdje su onda ovi bankari našli taj novac kojim nas kreditiraju? Nisu ga našli nigdje. Oni su ga izmislili.

“Dajte mi da kontroliram novčane tokove u nekoj državi, i nije me briga tko pravi zakone” shvatio je odavno Amschel Meyer Rothschild, osnivač dinastije koja već tri stoljeća drži pod kontrolom ekonomiju Velike Britanije i njezinih kolonija, od kojih je najveća SAD.

Još 1913. američki kongresnik Charles Lindberg proročki je upozorio predsjednika Woodrow Wilsona i Kongres što će donijeti njihova odluka o davanju prava privatnoj banci (FED) da stvara novac: “Kada predsjednik potpiše tu odluku, legalizirati će nevidjivu vladu koju čine monetarni moćnici”. Uzalud. Nisu ga poslušali.

CILJ BANKARA JE SVJETSKA VLADA

Mogu li vlade država, koje su gradjani na demokratskim izborima birali, da spriječe bankare da gospodare našim životima? To se od vlade i očekuje, zar ne? Mogle bi vlade, naravno, kada bi pojedinci koji imaju moć da o nečemu odlučuju bili izvan kontrole bankara. A vidjeli smo kako su završili oni koji nisu bili pod kontrolom, a kako su radili oni pod kontrolom.

Ali, da bi svaki takav čin nacionalnih vlada predupredili, bankari su shvatili da je važno uništiti sve nacionalne centralne banke, osloboditi države granica, kako bi fiktivni kapital mogao slobodno cirkulirati, obesmisliti i ukinuti nacionalne vlade i umjesto država stvoriti medjunarodne organizacije i multinacionalne korporacije i bankarske institucije. I naravno medjunarodne monete, poput eura. Ključne odluke bi tako donosili političari u medjunarodnim organizacijama kao što su EU, UN, NATO, MMF … koje bi bankari mnogo laše kontolisali.

Dakle, globalizacija, odnosno smanjivanje broja mjesta na kojima se donose političke i ekonomske odluke, cilj je Novog Svjetskog Poretka. Stožer okupljanja nije SAD kao takozvana “najmoćnija sila”, već internacionalna bankarska elita.

Stogodišnjak na stroju za tiskanje dolara

Američka središnja federalna banka postoji već točno stotinu godina i njena neovisnost od politike je bila uzor i za mnoge druge države. Ipak, uz riječi čestitke se čuju i mnoge kritike protiv “čuvara dolara”.

Već i zgrada zrači moć koju predstavlja. Bijela, dobro čuvana palača nedaleko od Bijele kuće i američkog ministarstva financija. Visoki, tamni prozori ne dopuštaju pogled u njenu unutrašnjost. A po njenim bijelim stepenicama koje vode prema ulazu ne penju se nikakvi slučajni prolaznici, nego tek službenici osiguranja.

Tko ovdje radi, taj dolazi automobilom ravno u podzemnu garažu. Jer onaj tko ovdje radi se može smatrati čuvarom američkog dolara.

Čak i mnogi stanovnici Washingtona ne znaju što se nalazi u toj zgradi. “Nemam pojma što je to”, priznaje jedna prolaznica. U svom neznanju nipošto nije jedina. Tek malobrojni uspijevaju pročitati tanka slova koja su uklesana u mramor palače: “To je Federalna rezerva. Pa tu radi Bernanke, zar ne?” sjetio se jedan prolaznik. Jedna žena potvrđuje: “To je središnja banka Sjedinjenih Američkih Država. Ben Bernanke je njen trenutni šef.”

Slučajnim prolaznicima tek polako postaje jasno kako se nalaze pred zgradom u kojoj se odlučuje novčarska politika njihove zemlje i to već punih stotinu godina. Ta institucija je zapravo stvorena preko noći i gotovo u tajnosti. Nakon jedne od najgorih financijskih kriza koja je pogodila SAD, takozvane “Velike panike” 1907. godine je skupina moćnih bankara, daleko od očiju javnosti, napisala zakon koji je trebao postati osnova središnjoj novčarskoj instituciji.

“Predao sam zemlju u ruke bankara”

23. prosinca 1913. je predsjednik Woodrow Wilson potpisao taj novi zakon i odmah bio izložen brojnim kritikama. Optuživali su ga kako se njegova Demokratska stranka dogovorila s moćnim bankarima i milijunašima, J. P. Morganom i John D. Rockfellerom. “Deal” je navodno glasio: oni će Wilsonu pomoći da postane predsjednik, a on će im dati prvu središnju banku. Čak i Willson nije bio uvjeren da je učinio nešto dobro. Kasnije je u svojem dnevniku zabilježio:

“Ja sam nepametnom odlukom uništio moju zemlju. Veliku industrijsku naciju nadziru njeni zajmodavci.(…) Sve naše aktivnosti leže u rukama nekolicine ljudi.”

Taj zakon nazvan Federal Reserve Act doista prepušta nadzor nad američkim dolarom vlasnicima velikih banaka. Oni vuku konce u središnjoj novčarskoj instituciji u Washingtonu koja je predstavljena s dvanaest podružnica diljem zemlje. Fed, kako je ta institucija ubrzo dobila ime, bi trebao u najgorem slučaju biti posljednja instanca za posudbu novca sustavu banaka. Ali za razliku od tadašnje “svjetske valute” britanske funte nad kojom je skrbio tamošnji ministar financija, dolarom neće upravljati politika ili vlada.

Veliki eksperiment za velike izazove

Čak i trenutni direktor vijeća FED-a Bernanke priznaje kako je to tada bio “veliki eksperiment” čiji je ishodišni cilj bio osigurati stabilnost dolara. Eksperiment je zapravo uspio, osobito zato jer se nedugo potom Europa sama uništila u vrtlogu Prvog svjetskog rata. Već onda je dolar postao svjetska valuta, tim više jer je vrijednost dolara tada još bila povezana s vrijednošću zlata.

Bernanke je na proslavi obljetnice američke savezne banke podsjetio kako je taj veliki eksperiment kasnije prolazio kroz mnoge kušnje koje su i same imale epitet velik: “Velika depresija u tridesetima, velika inflacija u sedamdesetima, velika štednja kad se protiv inflacije borilo visokim kamatama i kad je globalizacija stabilizirala rast u čitavom svijetu. I onda velika recesija kao posljedica financijske krize 2008.”

Ali i povodom ove obljetnice se čuju i kritike kako je Fed pogrešnim odlukama zapravo pomogao u stvaranju i možda čak izazvao neke od tih velikih problema. Naposljetku i zato jer se taj stogodišnjak miješao u stvari koje ga se uopće ne tiču, na primjer u politiku. Tako se Bernankeovom prethodniku Alan Greenspanu prigovara kako nije tek previdio stvaranje krize s kreditima za nekretnine, nego ju je svojom novčarskom politikom čak i potaknuo. Drugim riječima, baš je glavni zaštitnik dolara 2007. doveo do najveće financijske krize nakon Drugog svjetskog rata. Kritike se čuju i protiv trenutnog direktora Bernankea kojeg se optužuje kako je pretjerao u svojim postupcima u krizi.

Fed se bavi stvarima koje ga se ne tiču?

Među kritičarima je i James Dorn iz instituta Cato. “Panika izazvana 2007. i financijska kriza koja je izbila nakon toga je velikim ovlastima kojima raspolaže FED dovela do politike jeftinog novca”. Time je središnja banka već odavno prešla okvire koji su joj isprva bili namijenjeni. Taj okvir je isprva bio definiran vrijednošću zlata, ali nakon toga je taj okvir postavljen određenom košaricom realnih vrijednosti.

Zapravo, Sustav federalnih rezervi, kako glasi puno ime američke središnje novčarske institucije, ima dvostruku ulogu. Ona se brine za stabilnost dolara, ali joj je podjednako važna zadaća i skrb za industrijski rast i stopu zaposlenosti. To onda znači i inflaciju pa je tako i Bernanke postavio cilj od 2% stope inflacije za srednjoročno razdoblje.

Američka središnja novčarska institucija doista već veoma dugo posuđuje novac, a da praktično ne ubire nikakve kamate. Takvu novčarsku politiku namjerava i nastaviti sve dok značajno ne opadne stopa nezaposlenosti. Ali Bernankea se osobito napada jer još od krize masovno kupuje američke državne obveznice i vrijednosnice vezane uz kredite za nekretnine. Od siječnja bi taj otkup trebao biti smanjen s 85 na 75 milijardi mjesečno, ali to ne mijenja mišljenje kritičara kako se Fed tu upleće u fiskalne akcije u kojima nema što tražiti.

Ne treba nam središnja banka

Direktor instituta Cato John Allison smatra kako se i ovom poplavom jeftinog novca stvara mjehur koji će u jednom trenutku pući: “Mislim da su oscilacije u gospodarstvu uglavnom uzrokovane politikom Feda. Ako on manipulira količinom novca u opticaju i čini sve to što vidimo, onda se teško mogu izračunati gospodarski rezultati u budućnosti”. Allison, koji je prije djelatnosti u tom uglednom institutu bio dva desetljeća na čelu financijske institucije BB&T Corporation, svoje nepovjerenje prema središnjoj banci temelji na vlastitom iskustvu: “Svaka napuhana vrijednost u mojoj karijeri je politikom Feda postala još gora.” Njegov prijedlog je radikalan: Fed treba ukinuti.

Prije svega američki političari desnog usmjerenja već godinama pušu u isti rog. Svi oni žele ukinuti ovakvu američku središnju banku i to što je prije moguće. U svakom slučaju smatraju kako su potrebne korijenite promjene. Neki smatraju kako se FED-u trebaju zadati novi ciljevi prema kojima bi se onda mogle ravnati mjere koje se poduzimaju. Drugi misle kako se FED treba baviti samo inflacijom i kako treba prestati voditi i gospodarsku politiku zemlje.

Slijedeće godine neki članovi Republikanske stranke žele da se i u Kongresu raspravlja o ulozi ove stogodišnje institucije. Na njenom čelu onda više neće biti Bernanke jer njegov drugi mandat istječe koncem siječnja. Na njegovom mjestu će onda biti prva žena u povijesti Feda, Janet Yellen. Ali obzirom da je ona već duže jedna od najbližih suradnica Bernankea, ne očekuje se da će se nešto važnije promijeniti u politici Feda.

Američki san – animirani film

Izuzetno poučan video materijal u formi crtanog fima u svezi sa FED (Federal Reserve System, koje su nastale 23. prosinca 1913. u SAD). O tajnim bankarskim društvom i najvećoj pljački čovečanstva preko bankaraskog sistema. Američki san, tridesetotrideseto-minutni crtani film objašnjava smisao i posljedice globalnog monetarnog sustava.Kako funkcionira bankarski robovlasnički sustav? Zašto su cijene nekretnina porasle?Šta je zaista “Sistem federalnih rezervi”. Tko i kako je stvorio prijevaru i kako ona utiče na nas svakodnevno?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dw.de)

Europska unija je okrivila najveće svjetske banke da su napravile zavjeru i da su blokirale svaki pokušaj da se regulira tržište takozvanih kreditno-derivatnih swapova – zamjena (credit default swap – CDS)

CDS predstavlja oblik derivativa, financijskih kredita koji omogućuju kreditorima da spuštaju ili sasvim neutraliziraju rizik bankrotiranja od strane dužnika za bilo kakav kredit, obveznice ili neku drugu vrstu pozajmica.

Kreditno-derivatnim mjenicama se prva počela baviti banka JP Morgan početkom zadnjeg desetljeća 20. stoljeća. Sa CDS-om se vrlo brzo desilo ono, što se događa sa svim drugim financijskim instrumentima. Od sredstva za osiguranje od rizika realne ekonomije, CDS je postao najkorištenija igračka financijskih špekulanata. Postupno su u igru ​​privučeni i ostali sudionici tržišta.

Na kraju su ovakvu vrstu derivativa počele izdavati banke i financijske tvrtke koje nisu imale apsolutno nikakve veze ni sa jednom stranom u ovom ili onom kreditnom poslu. 2007. godine, gotovo pred sam početak aktivne faze svjetske financijske krize obim tržišta CDS je premašivao 60 bilijuna dolara.

Ukupan obujam derivacije financijskih instrumenata je došao do blizu 1200 bilijuna dolara, što je otprilike 20 puta više od svjetskog BDP-a. Mnogi stručnjaci smatraju da je upravo kolaps na tržištu derivacija financijskih instrumenata postao uzrok svjetske financijske krize. Mada sudjelovanje CDS-a na tržištu svih derivativa nije premašivao 5%, uloga tog instrumenta u pripremi krize iz 2008.godine je bila vrlo velika.

“Navedeno tržište [CDS] se uopće ne regulira, a nositelji ugovora se nalaze u potpunom neznanju o tome, koliko je ugovorna strana zaštićena. To je Damoklov mač koji je spreman spustiti se čim počnu bankrotiranja” – pisao je u travnju 2008. godine, ni više ni manje nego George Soros.

Jadikovanje mnogih igrača na tržištu (špekulanata) zbog “čarobnog štapića” čiji je naziv CDS podgrijavalo je špekulativnu pomamu sudionika na financijskom tržištu, tjeralo ih da ugovaraju sve riskantnije i riskantnije poslove. To su priznavali i financijski regulatori, i neovisni analitičari, i sudionici svjetskih summita kada  se obavljalo “sređivanje” kao bi se ublažio prvi val krize.

A.Greenspan, bivši predsjednik FED-a je još od devedesetih godina prošlog stoljeća je poticao špekulacije pomoću CDS-a, a vlada SAD je, kada je počela kriza, krenula spašavati novcem iz proračuna igrače Wall Street-a koji su se zanijeli tom igrom, sama birajući tko će to biti.

Bear Stearns, peta po veličini banka u SAD je prodana u ožujku 2008. godine za simboličan iznos – ona je u stvari uništena zbog operacija sa CDS-om. Uteg obveza u svezi sa CDS-om je na dno povukao i banku Lehman Brothers (kojoj je odbijena, izravna i indirektna državna potpora). Njeno bankrotiranje se smatra kao početak aktivne faze financijske krize.

Osiguravajuću kompaniju AIG, koja je izdala kreditne swapove u vrijednosti od 400 milijardi dolara vlada SAD je morala spašavati po hitnom postupku: obujam otpisa po CDS-u je samo u 3. kvartalu 2008.godine kod osiguranika dostigao 11 milijardi dolara. AIG se mogla razračunati samo državnim novcem tako što bi doznačila 22,4 milijarde dolara bankama koje su kod nje kupovale CDS.

Praktično je svaka banka sa Wall Street-a imala istovremeno i ogromna potraživanja i ogromne obveze po instrumentima CDS-a, ali su u nekima (JP Morgan, AIG, Lehman Brothers i dr..) dugovanja bila veća od potraživanja za jedanput (ili nekoliko puta). Vlada SAD se bacila pomoći glavnom nositelju obveza po CDS-u – banci JP Morgan. Washingtonski dobročinitelji su tu banku zaštitili ne izravno, već spašavanjem onih banki i korporacija koje su kod JP Morgan-a nakupovali financijske igračke CDS.

Kako bi svi nositelji CDS mogli dobiti 100-postotnu “satisfakciju” postalo je neophodno objaviti totalni bankrot svih najvećih banaka u Sjedinjenim Državama, a usput i u Zapadnoj Europi. U jednom trenutju bi prestali postojati i Wall Street, i londonski City, i ostali svjetski bankarski centri …  

U pravu je bio Warren Buffett, koji je još prije krize sve izvedene instrumente nazvao “financijskim oružjem za masovno uništenje”. Samo su ogromna novčana ulaganja državnih sredstava iz proračuna i središnjih banaka spasla financijsko-bankarski sustav. Rezultat je bio … nekontrolirani razvoj tržišta CDS-a je postao faktor naglog povećanja državnog duga SAD, Velike Britanije, zemalja EU. On je isprovocirao opći požar dužničke krize u zemljama EU koji još uvijek nije ugašen.   CDS bomba nije eksplodirala, ali strah i dalje postoji.

Tržište CDS: pokušaj “razminiranja”

Bez neke veće medijske galame banke su zajedno s regulatorima i međunarodnim financijskim organizacijama počele poduzimati mjere na “razminiranju” tržišta CDS-a. U 2009.godini su i u SAD-u, i u Europi učinjeni koraci kako bi se sistematizirala i standardizirala trgovina uz pomoć kreditnih derivatnih swapova. Zakon Dodd-Frank, koji je u SAD stupio na snagu 15.07.2011. (kojeg nazivaju i Zakon o reformi Wall Street-a i zaštiti potrošača) između ostalog predviđa i da banke podnose izvještaje o operacijama s CDS-ovima.

Ta mjera snižava rizike od krize, mada stručnjaci skreću pažnju na složenost procjene rizika po instrumentima CDS, i nemogućnost za regulatore da dublje proniknu u složene sheme operacija s tim instrumentima.

Bez uzimanja u obzir čimbenike poput CDS-a, teško je razumjeti neke događaje ekonomskog i političkog života posljednjih godina. Na primjer – događaje u vezi s Grčkom. Jer osim nje postoji još zemalja u Europi i izvan nje gdje pokazatelji državnog duga, vanjskog duga, deficita proračuna i sl. nisu nimalo bolji od onih u Grčkoj.

Međutim, stvar je u tome, što je Grčka bogato dobivala kredite od Goldman Sachsa, niza europskih banaka, a rizike po tim kreditima su banke Wall Street-a i City-a, svima poznate, osiguravale pomoću “čarobnog štapića” pod nazivom – CDS. Da je Grčka objavila bankrot po svojim dugovima, kreditori Grčke bi zahtijevali “satisfakciju” od onih banaka koje su im i prodale CDS-ove. (to su najvjerojatnije banke JP Morgan, Morgan Stanley i još neke slične njima).

Da obratimo pažnju sa kakvim je strpljenjem na kojem se može pozavidjeti, i upornošću “izuzetna trojka” (Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska komisija) pokušavala i pokušava upristojiti manipulacije s dugom Grčke.

Ona inzistira da se postupci u svezi s izvođenjem Grčke iz krize nazovu “restrukturizacija duga” jer ukoliko se nazovi bankrot (što on, po mišljenju mnogih, u stvari i jeste) – to će pokrenuti mehanizam isplate CDS-ova. Radi se o desecima milijardi eura koje mogu nokautirati mnoge američke i europske banke.

Ako je u 2007. godini opseg tržišta CDS dostigao maksimum od 62,2 bilijuna dolara, financijski kolaps, koji je došao poslije njega, doveo je do velikog smanjenja obujma tržišta. Tako je već u 2010. on iznosio ispod polovice veličine koji je imao prije krize – 26,3 bilijuna dolara. Prema podacima iz 2012. godine taj opseg se i dalje smanjuje tako da je tada iznosio 25,5 bilijuna dolara.

Glavni igrač na tržištu navedenog financijskog instrumenta je kao i do sada američka banka JP Morgan, u čijem se portfelju opseg CDS-a procjenjuje na 5,7 bilijuna dolara. Na drugom mjestu je još jedan div Wall Street-a – Morgan Stanley (4,9 bilijuna dolara). Istraga koja se počela voditi u EU u svezi sa CDS-ovima može dovesti do daljnjeg smanjenja tog tržišta.

Bankarski skandal: CDS kao instrument obmane

Značajno je da CDS ugovori predstavljaju izvan-burzovne instrumente. To znači da su oni zaključivani privatno, između dvije strane, i da po njima nije bilo burzovne trgovine, odnosno – oni nisu bili u vidnom polju i kontroli financijskih regulatora. Najveće burzovne tvrtke su pokušavale doći do tog segmenta svjetskih financijskih tržišta.

Banke se optužuju i za trud da zadrže tržište CDS-a kao “maksimalno zatvoreno”, i da ne dozvole da se ona prenesu tamo gdje se financijama otvoreno trguje. Burzovne tvrtke Deutsche Borse i Chicago Mercantile Exchange su više puta pokušavale otvoriti prostor za trgovanje i zaključivanje ugovora za kreditne derivate.

Da bi se otvorio takav prostor, burze bi morale dobiti licencu za publiciranje podataka i formiranje osnovnih indeksa za derivate. Međutim, financijske organizacije ISDA i Markit, koje se bave licenciranjem, nalazile su se pod kontrolom uskog kruga banaka koje trguju CDS derivatima. One su odbile dati licencu za te burze.

CDS – bomba s usporenim djelovanjem

Prema objavljenoj zvaničnoj izjavi Europske komisije, regulatori okrivljuju su okrivili 13 banaka i dvije krupne organizacije za kartelsku zavjeru. Optuženi su  Goldman Sachs, Morgan Stanley, BNP Paribas, Deutsche Bank, UBS, HSBC, Citigroup, Barclays, JP Morgan, Bear Stearns, Bank of America Merrill Lynch, Royal Bank of Scotland, Credit Suisse.

Osim toga, u Europskoj komisiji optužuju, za pomoć bankama i Međunarodnu asocijaciju za svopove i derivate (International Swaps and Derivatives Association, ISDA) i jednu od najvećih na svijetu tvrtka za pružanje financijskih informacija – Markit.

Za neugodne manipulacije banaka s Wall Street-a se još 2009. godine zainteresiralo Ministarstvo pravosuđa  SAD-a. Započela je istraga banaka koje su bile glavni igrači na tržištu navedenog financijskog instrumenta, kao i tvrtke Markit. Tvrtka Markit je glavni dobavljač informacija bankama s Wall Street-a.

Pikantnost situacije je bila u tome, da je najkrupniji dioničar Markita -  JP Morgan (sa 12 posto dionica) i krupni dioničari: Bank of America, Royal Bank of Scotland i Goldman Sachs. Ministarstvo pravoduđa SAD-a sumnja da su dioničari Markita mogli za tržište CDS-ova dobiti i netržišne informacije, jer su istovremeno bili i market-makeri tržišta, te su imali potencijalno veliki pristup tržišnim informacijama. Markit je odbio komentirati istragu koju vrše američke vlasti.

U travnju 2011. EU je započela istragu rada 16 najvećih banaka na tržištu kreditno-derivatnih swapova. Istragu je inicirala optužba da su se kreditno-derivatni swapovi negativno pokazali tijekom financijske krize 2007. – 2009.godine, kao i tvrdnja da banke pokušavaju voditi nekonkurentsku politiku u svezi sa zaključivanjem, clearingom i pružanjem informacija o CDA-ovima.

Nakon toga je u medijima je došlo do pauze u svezi sa rasvjetljavanju započete istrage, koja traje 2 godine i 3 mjeseca. Da to nije malo predugo? Uostalom – a da li je istraga uopće provedena?

Možda je financijski svijet koji radi iza spuštene zavjese donio odluku da se taj posao malo prikoči? A u međuvremenu se promijenilo nešto u podjeli snaga i nekome je zatrebalo da se ponovno aktivira bomba s usporenim djelovanjem, čiji je naziv CDS?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet,youtube/uredio:nsp)

Nakon Soroševe želje i dokumenta korporacije JP Morgan Chase koji priželjkuju autoritativne režime u srcu Europe, te agresivno žele zabranu prosvjeda i ukidanje radničkih prava, Kanađani su otišli i korak dalje. Naime, kontroverzni zakon C 309 prošao je nakon trećeg čitanja u Senatu i zabranjuje nošenje maski tijekom prosvjeda ‘radi lakšeg prepoznavanja vandala’.

Brojni zakoni i ideje koje sve više načimaju autoritativnu filozofiju javljaju se proteklih dana povodom velikih turskih prosvjeda, izjava Georgea Sorosa i JP Morgana, kao i čudnih legislativnih mjera u Kanadi. Što očekuje građanski alat pitali smo sugovornike.

Kanada zabranila ‘Guy Fawkes’ maske

Nakon Soroševe želje i dokumenta korporacije JP Morgan Chase koji priželjkuju autoritativne režime u srcu Europe, te agresivno žele zabranu prosvjeda i ukidanje radničkih prava, Kanađani su otišli i korak dalje. Naime, kontroverzni zakon C-309 prošao je nakon trećeg čitanja u Senatu i zabranjuje nošenje maski tijekom prosvjeda ‘radi lakšeg prepoznavanja vandala’.

Naravno, protivnici ovog zakona odmah navode kako je riječ o kršenju ljudskih prava, a ujedno i borba protiv ‘Guy Fawkes’ ideologije, odnosno maske koja je postala simbol otpora protiv sustava. Kazna za nošenje maske je nevjerojatnih deset godina zatvora, što je plod dugotrajnih rasprava i konačnog utrostručenja prvotno predloženog penala.

Zabrana prosvjeda bi bio početak Velikog Brata i 1984.

Za mišljenje o ovom zakonu koji nedvojbeno podsjeća na SF distopijsku literaturu upitali smo Ivan Lutza, hrvatskog SF autora.

To što zabranjuju maske na prosvjedima proizlazi iz činjenice da netko želi snimiti situaciju, a samim time i zagorčati život onim najglasnijim prosvjednicima. Nešto kao Veliki brat, samo u okrilju demokracije, države ili slobodnog izbora. Naime, kada bi se prosvjedi zabranili, zabranilo bi se samo pravo na ljudsko postojanje jer čovjeka definira ono što osjeća, a ako je taj osjećaj zabranjen onda ulazimo u knjige kao što su Zamjatinov ‘Mi’, Orwelova ’1984.’, ali ipak, možda smo najbliži Bradburijevom ‘Fahrenheit 451′, gdje se čovječanstvo bori protiv znanja tako da spaljuje knjige. U slobodnom svijetu znanje je moć, sa znanjem dolazi i shvaćanje, sa shvaćanjem osjećaj i stav; svi koji to žele zabraniti trebali bi odgovarati pred nekim sudom za ljudska prava i odgovarati za genocid razuma ili se vratiti u knjige – smatra Lutz.

Policijska država sve bliže

Zabrana maski je ipak korak ispod potpune zabrane prosvjeda za koju se zalažu svjetski moćnici. Brutalni obračuni s prosvjednicima već su viđeni u Španjolskoj, Grčkoj, Turskoj, dok je u Egiptu, Bahreinu i drugim autoritativnim državama u praksi sasvim normalno krvavo gušiti demonstracije. U Hrvatskoj pamtimo prosvjede pred EU referendum gdje je policija nasilno uhitila čak i političare euroskeptike, čime smo potvrdili da smo vrlo snažni u režimskoj depresiji, a ranije su prosvjedi na Markovom trgu bili i zakonski onemogućeni.

Za mogućnost zabrane pitali smo organizatora i najprepoznatljivijeg aktera hrvatskih prosvjeda, Ivana Pernara.

Ovisno o kakvoj vrsti prosvjeda se radi, prosvjedi koji nisu po volji režimu često se nasilno suzbijaju, npr. u Grčkoj, Turskoj, Španjolskoj i njihov cilj je s jedne strane utjerivanje straha, a s druge iskazivanje sile. Jedini izlaz iz tog začaranog kruga je da oni koje vlada batina izađu na izbore i glasaju za neku stranku koja je naklonjena čovjeku i protiv je represije protiv nenaoružane i nenasilne opozicije. U suprotnom, ako glasaju za one koji teže uspostavi ‘Novog svjetskog poretka’, tj. policijske države – jasno je da će s vremenom ‘slobodnog prostora’ za izražavanje mišljenja, a samim time i prosvjedovanje biti sve manje.

Građani glasaju za tlačitelje

Zabrana prosvjeda nije SF teorija koju propagiraju teoretičari zavjere – nju već sada možemo vidjeti. U Turskoj ili Španjolskoj  imali smo prilike gledati kako policija batina mirne prosvjednike i na taj način pokušava rastjerati masu koja se ne slaže s vladinom politikom, ali s druge strane ta ista masa glasala je za te koji ih batinaju ili pak nije učinila ništa da stvori političku opoziciju stranci na vlasti i na taj način legitimizira ponašanje policije – dodaje Pernar.

Dalje smatra kako je najbolji način za još aktivnije prosvjedovanje politički angažman.

Prosvjednici zato moraju biti politički organizirani i imati jasne političke ciljeve jer se inače mogu naći u istoj situaciji kao Egipćani kada je u političkom vakumu jedan represivan režim (Mubarakov) zamijenio drugi (islamistički) – istu stvar možemo vidjeti i u Hrvatskoj gdje je jednu marionetu (HDZ), zamijenila druga (SDP).’

Selekcija prosvjeda u RH

U Hrvatskoj je sloboda prosvjedovanja djelomično ograničena – ako prosvjedujete zbog prava seksualnih manjina to slobodno možete činiti, međutim – ako prosvjedujete ispred doma neke obitelji koju policija želi deložirati i pritom izražavate neslaganje s vladinom politikom tada više niste zaštićeni jer je sada policija ‘s druge strane’. Poseban problem predstavlja i praksa policije da kritičko izražavanje mišljenja spram policijskih službenika tretira kao vrijeđanje službene osobe – kaže Pernar.

Za kraj zaključuje i prilaže vlastiti primjer:

Meni se svojedobno sudilo zato jer sam policajce koji su tjerali obitelj na ulicu nazivao ‘moralnim nakazama’, što je ujedno i bilo moje mišljenje o njima. Drugim riječima izražavanje mišljenja o policijskim službenicima prikazuje se kao vrijeđanje službene osobe. Radi se zapravo o kršenju Ustavom zajamčenog prava na slobodu govora.

Kako je ovih dana tema iznimno aktualna, zasigurno ćemo svjedočiti novih pokušajima represije i okršajem s demokratskim i temeljnim ljudskim pravima.
 

 
 
izvor: dnevno.hr, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14418"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]