Bivši šef sektora obavještajaca John Coleman: ‘Na vrhu je britanska služba MI6, a sve ostale američke, izraelske i službe su podređene i izvršavaju naređenja središnjeg tijela!’

Emil Čić nam je u razgovoru pojasnio puno dublje probleme masonerije i vanjske politike Hrvatske, koja luta jedno duže razdoblje. Što je bit problema i tko je u kojem momentu pogriješio zanimljivo je predočio čitateljima. Zanimalo nas je, koliko su neki odnosi i kada krivo procijenjenjeni i kakve je to imalo konzekvence za našu sudbinu.

Zbog čega je britanski utjecaj u našoj politici presudan i koja je tu uloga masona?

Ovo ključno pitanje hrvatske sudbine temeljito sam objasnio u knjizi “Povijest hrvatskih neprijatelja”, koja je do sada doživjela tri izdanja (2002., 2008. i 2011.) i tema ne zastarijeva, već je sve aktualnija. Ovo pitanje je dvostruko pitanje, odnosno, radi se o odnosu geopolitike i religije. Moram se vratiti na francusku revoluciju i njezine posljedice nakon 1789.

Kada je britanska masonerija u sustav masonerije uspjela uvući francusku aristokraciju, postignut je cilj odsijecanja francuskog katoličkog plemstva od Crkve, a u daljnjem tijeku uvlačenjem francuskog građanstva (‘buržoazije’) u krug masonerije Francuska se na razini intelektualnog sloja sasvim udaljila od ideje odanosti katoličkom pravovjerju, te je Papinstvo s vremenom izgubilo politički oslonac u francuskom Kralju i ideji odane katoličke monarhije. Taj proces borbe odvijao se vrlo dugo, no raznim revolucionarnim kretanjima (1830, 1848., 1870.) Francuska je dobila masonsku vlast i odmetnula se od Crkve. Time je masonerija (čisti sotonizam) dobila povijesnu bitku na krajnjem Zapadu.

Koja je veza s Hrvatskom?

Britanski obavještajni sustav dugim je nizom desetljeća Srbiju pripremao za geostratešku vladaricu na hrvatskim (austro-ugarskim) prostorima o čemu sam u knjizi “Povijest hrvatskih neprijatelja” opširno citirao korespondenciju tvorca Jugoslavije Seton Watsona iz knjige povijesnih dokumenata, “R. W.Seton Watson i Jugoslaveni”, koju je 1976. g. potpisala Britanska Akademija zajedno s JAZU.Veću “Hrvatskom Pravu” 29. lipnja. 1929., u svom članku, pravaški ideolog Milan pl. Šufflay bio je prvi koji je ukazao na prave tvorce Kraljevine SHS, a to su bili Englezi Wickham Steed i Seton Watson (Watson je važniji). Kroz Jugoslaviju Britanija je uvijek čuvala svoje Carstvo, tj. nevidljivi Commonwealth, i privilegije u Indiji, ali taj geopolitički potez koji je uspjela realizirati, ujedno je bio i potez protiv snage katoličke Crkve i protiv malog katoličkog Hrvatskog naroda, kojeg su temeljito poklali srbokomunističkom rukom na kraju II. svj. rata, jer su Hrvati biološki previše ometali planove Novog Svjetskog Poretka.

Masonska revolucija u Mađarskoj 1848., o kojoj u svojim memoarima “Ban Jelačić” govori prijatelj bana Jelačića domaršal Josip Neustädter (1796.-1866.), trebala je odigrati istu ulogu kakvu je uspješno odigrala francuska revolucija, i otrgnuti carsku Austriju iz orbite katoličkih država odanih Papi, a iskoristili su nezadovoljstvo Mađara austrijskom politikom.

Ali tada nisu uspjeli, zahvaljujući Hrvatima i banu Jelačiću! Geopolitička smetnja Britanskom carstvu bila je i protestantska Njemačka, koja je nakon svoga jačanja vodila politiku savezništva s Austro-Ugarskom i nastojala je preko Hrvatske i osmaniziranog Balkana sagraditi željezničke veze sve do Bagdada, čime bi izvršila prodor prema interesnoj sferi Britanskog Carstva. Sada se ne ćemo posebno osvrtati i na carsku pravoslavnu Rusiju koja je jednako tako opkoljavala Britansko Carstvo na Istoku, pa ih je sve trebalo uništiti jednim potezom u Prvom svj. ratu.

Geopolitički, u Europi je bilo neophodno Katoličkoj Crkvi oduzeti posljednjeg odanog saveznika – Austro-Ugarsku i presjeći geopolitički prodor Njemačke i Austrije prema istoku, stoga je Britanija odigrala prljavu političku igru i preko Srbije izvršila atentat na prijestolonasljednika Ferdinanda: iako je bilo jasno da je Srbija kriva, gle, odjednom je Britanija bila spremna zaštiti Srbiju i ući u svjetski rat, iako je se – na izgled – taj sukob ništa ne tiče.

Zar se Hrvati nikako nisu mogli sporazumjeti s Britanijom i masonerijom?

Ne treba zaboraviti da su Hrvati zamalo spriječili gubitak I. svj. rata centralnih sila jer su 1915. zajedno sa saveznicima osvojili Beograd i Srbiju te je hrvatski barun Stjepan Sarkotić (http://hr.wikipedia.org/wiki/Stjepan_Sarkotić ) zbog svojih zasluga bio guverner Beograda, a na kraju rata, u osamnaestoj bitci domobrani su slomili talijansku vojsku na Soči.

Da Njemačka nije ostala bez goriva za svoja vozila, Njemačka i Austrija bi zamalo dobile rat. Britanija već nekoliko stotina godina ima masonsku vlast i cijela politika Britanije usmjerena je na ovladavanje svim ključnim točkama i slamanje monoteističke katoličke religije, pa su im Hrvati dvostruka zapreka: vojna i teritorijalna, jer bez nas ne mogu nadzirati prostor Europe, i religijska, jer su si za postavili zadatak uklanjanja kršćanstva iz prostora Europe i cijelog svijeta, a konzervativni vjernici Hrvati im u tom poslu ne smiju smetati.

Zbog toga Britanija na ovim prostorima ne može prestati igrati igru podržavanja nacionalizma i boljševičke UDBA-e: sve to ruši hrvatski narod, vjeru i cijelu Hrvatsku, a kako to izgleda osjećamo svakog dana. Britanski savjet da se UDBA-škog šefa Perkovića ne izručuje Njemačkoj na tragu je onoga što trpimo i na tragu je ciljeva koji se nisu promijenili:  vjeru u Boga nastoji se uništiti svim raspoloživim sredstvima.

Beograd je pun masonskih simbola, od kada to datira?

Na službenoj stranici Velike Lože Srbije možete pročitati: “…Već u vrijeme vladavine Josipa II Harsburškog, 1785. Osnovana je prva Loža na tlu današnje Srbije u Petrovaradinu pod imenom Probitas. Znameniti članovi ove Lože bili su episkop Josif Jovanović Šakabenta i kasniji mitropolit Stefan Stratimirović.

U drugom, južnom dijelu današnje Srbije, u vrijeme vladavine turskog sultana Selima III, u Beogradu je od oko 1790 djelovala Tursko-srpska Loža, o čijem imenu i radu ima malo podataka, ali se zna da su njeni eminentni članovi bili su Mitropolit beogradski Metodije, Petar Ičko, Knez Aleksa Nenadović, Janko Katić. Među članovima je bilo i kršćana i muslimana i židova. Tokom ustanka i borbe za nacionalno oslobođenje, 1804 do 1813, značajnu ulogu igrali su masoni – Petar Ičko i Janko Katić, a u prvoj vladi obrazovanoj 1811. Prvi ministar prosvjete bio je Dositej Obradović, također mason i srpski prosvjetitelj. …” (http://www.rgls.org/sr/o-nama/istorija-srbija.html)

Prema njihovu vlastitu priznanju masoni su dizali srpske ustanke i bili prvi “prosvjetitelji”, a budući da je masonerija krenula iz Britanije, jasno je da su međunarodne veze bile jake i odigrale su svoju igru među ‘braćom’. Kod nas je prosvjetu držala Katolička Crkva, pa je jasno tko se i što se sukobio na tlu Hrvatske: zastava britanskih pirata i masonskih loža lubanje i kosti (četnici!), u ime SPC, i katolički križ koji je oduvijek smetao masoneriji.

Zašto je prekinuta veza sa Njemačkom i koja je masonska loža u Njemačkoj naš protivnik?

Kako sam već upozorio u jednom od prethodnih odgovora, Britanija je na ovom tlu uvijek podržavala jugoslavensko-četničke struje. Dakle, kako u kratkim intervalima možemo vidjeti, predstavnici ljevice koji čine formalnu vlast u Hrvatskoj, idu u London na česte konzultacije, a iz Londona dobivaju savjet bivše šefice obavještajne službe da se Perkovića ne izručuje Njemačkoj. Takvom politikom obavezno mora doći do pogoršanja s Njemačkom, koja se drži strogih slova zakona. Njemačka, na žalost, nakon Drugog svj. rata više nije sasvim neovisna država, također je pod potpunim nadzorom masonerije, ali ima neke svoje manevarske sposobnosti i interese koje nastoji provesti.

Masonerija je načelno ujedinjena kada treba rušiti kršćanstvo, ali je sukobljena među sobom kada se radi o određenim sektorima politike i novca. Želim reći da je na polju vjere svaka masonska loža neprijatelj kršćanstva i Crkve, ali na polju politike ponekad mogu zapuhati privremeni vjetrovi koji nam koriste.

Predstavnici Njemačke biskupske konferencije koji su s predstavnicima Ujedinjene Velike lože Njemačke službeno razgovarali od 1974. do 1980., i zajedno istraživali bit masonskoga učenja, vjerojatno su utjecali i na njemačke masone da hrvatskoj pomognu, no to u povijesnim procesima ne može imati trajno pozitivan učinak, a na vjerskom polju može biti destruktivno.

U svakoj masonskoj loži, gdje god se ona nalazila, odlučujući je utjecaj Velikog Orijenta Britanije, koja je ‘majka svih loža’, pa će njemačke lože nastupiti kao protivnik kada se Novi Svjetski Poredak ujedini prema koncepciji središnjice.

Kakva je veza masona i izraelskih tajni službi ?

Ako znamo da je masonerija danas u posjedu svih država onda je jasno da je opis koji je u svojoj izvornoj knjizi “Komitet 300″ (kod nas je tiskana krivotvorina knjige, a ja sam čitao original prvog izdanja) dao bivši šef sektora obavještajaca John Coleman sasvim točan: na vrhu je britanska služba MI6, a sve ostale američke, izraelske i službe su podređene i izvršavaju naređenja središnjeg tijela.

Kuda vodi Hrvatska vanjska politika u ovom trenutku?

Hrvatska vanjska politika je sluganska. Vanjska politika RH je s jedne strane u strane ruke međunarodnog masonstva predala financijski i ekonomski suverenitet, s druge strane u kontekstu Novog Svjetskog Poretka hrvatski političari u nacionalnoj boljševičkoj vladi nastoje obnoviti sve srpske privilegije koje su Srbi imali u dvjema Jugoslavijama, u čemu su dobrim dijelom i uspjeli.

Dakle, politika boljševičkog-komunističkog vodstva vodi Hrvate u nove sukobe. Kao što vidimo ljevica koja kroji zakone u korist ćirilice i udvara kolonijalistima i okupatorima Hrvatske, radi u korist provociranja hrvatske nacionalne manjine i obnove titoističkog kolonijalizma i to u najopasnijem i najgorem obliku. Problem je sluga takve politike da ne uočavaju koliko su s takvim potezima i sami sebe ugrozili. Pitanje je zašto? Zašto se to vladi dopušta? Da li građani misle da je Jugoslavija ipak bila bolja?

U mnogim veleposlanstvima su slike Josip Broza, upućuje li i to na vezu veleposlanika i masona?

Naravno: boljševizam je britanski masonski produkt koji ima za cilj porobljavanje naroda i uništenje nacionalnog identiteta, pa je dužnosnik na visokom položaju, koji je okružen takvim simbolima, redovito i izraz vlasti zloduha koji je ideologiju i stvorio. Prije desetak godina, kada su me pitali zašto imamo ulice nazvane po kontraverznim hrvatskim ličnostima odgovorio sam: Zato jer nas sadašnji gospodari kane vratiti u ‘svijetlu budućnost’ iz koje smo uspješno pobjegli. A političku prošlost i budućnost na ovom tlu nameću masoni. Mi se od toga branimo.

Iako se Hrvati svim svojim snagama odupiru, mišljenje je među narodom, da se konci vuku iz vana. Vanjski faktori žele novo ujedinjenje bivših republika Jugoslavije, bilo to na ekonomskom planu, ili nekom drugom. Kakve će posljedice to donijeti možemo samo bespomoćno gledati.

 
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=15894"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

O pravom porijeklu i misiji Josipa (Josifa) Broza zvanog Tito, nagađali su i pisali mnogi, a legende i kuloarske priče su vodile do mnogih nevjerovatnih otkrića.

Tako su neki tvrdili da Tito uopće nije Josip Broz iz Kumrovca, već njemu nalik ruski Židov, koji je zamjenio na ruskom frontu poginulog Broza. O tome su, međutim napisane i brojne studije, a samo u prošloj godini je izdano nekoliko opsežnih knjiga o Titovom liku i djelu, pa bi svako daljnje razmatranje tog aspekta njegova života bilo bespredmetno i suvišno.

Zbog toga bih se u ovom osvrtu ograničio na jedno od najbitnijih pitanja o Titu, na koje nitko nikada nije jasno odgovorio, a to je pitanje o njegovoj navodnoj pripadnosti masonskim ložama. Pošto je članstvo u masonskoj loži tajno, a Tito se, iz razumljivih razloga nikada nije time “podičio”, ostaje nam da iz dokaza i indicija koje ću u slijedećim retcima nabrojiti, sami zbrojimo “dva i dva” te ustanovimo da je Tito vjerovatno bio mason. Toj tvrdnji u prilog govore slijedeće točke:

1. TITO JE UMRO KAO MUSLIMAN

Ovu tvrdnju je potvrdilo više  izvora, a jedan od njih je Titov osobni tajnik Berislav Badurina, koji je izjavio da je Tito umro kao Musliman, čitajući Kuran po treći put.

Bogradski muftija Hamdija Jusufspahić je potvrdio Titovu privrženost Islamu:

“Ja sam se više puta sreo sa Titom. Sreo sam se sa njim i kao student u Kairu. Bio sam student islamsko-teološkog sveučilišta. To je najstarije sveučilište na svijetu. Al Azhar se zove… Bio sam tamo profesor u jugoslovenskoj dopunskoj školi kada smo se prvi put sreli. Tito je došao u naš klub, Klub Jugoslovena, i pitao: `Tko od vas, djeco, govori arapski?`. `Ja govorim arapski`, bio sam jedini koji je u to vrijeme od omladine govorio arapski. Onda je Tito rekao: `Učite djeco arapski jer arapski je jezik budućnosti`”, navodi Jusufspahić koji je veliki prijatelj s Titom postao tijekom 1968. godine, nakon svog dolaska u Beograd.

Jusufspahić je ispričao i kako se tijekom godina Tito kod njega često raspitivao kako i koliko puta dnevno se mole muslimani, a najčešće su razgovarali o tome kako muslimani zamišljaju Boga.”

Već spomenuti Titov tajnik Badurina je prišao Jusufspahiću nakon Titove smrti i čestitao mu na tome da je Tito umro u muslimanskoj vjeri. Kad ga je Jusufspahić koji je upitao što da radi sa tim saznanjem, Badurina mu je odgovorio: “Da znate to, i ništa više. Vidjet ćete kad bude sahranjen. Bit će samo ime i prezime, godina rođenja i godina smrti, jer tako se muslimani sahranjuju”.

Ono što Badurina nije, iz neznanja ili namjerom dopunio, je činjenica da se još jedna vrsta ljudi sahranjuje ispod neobilježenih grobnica – a to su tzv. “slobodni zidari” ili masoni. Iako muslimani slove kao najveći neprijatelji Amerike i masonstva, zanimljiva je činjenica da mnogi masoni jako cijene islamsku religiju. To dokazuje i postojanje masonskog reda “Shrine”, u kojem novi članovi zakletvu polažu s rukom na Kuranu. Znakovito je da su se i mnogi katolici, morali zakleti nad Kuranom, ulazeći, većinom iz materijalnih interesa u ovu masonsku sektu.

Dobro je poznato da je Tito za svog života doslovno bio heroj arapsko-islamskog svijeta, a pokojni diktator Saddam Hussein je zaključio da “Jugoslavija sigurno ne bi prodala Irak – da je Tito bio živ..” Nakon Titove smrti, Saddam je plakao danima i bio gotovo neutješan.

Zanimljivo je spomenuti da su sve do godine 2000., članovima islamske lože “Shrinersa” mogli postati samo masoni najmanje 32. stupnja škotskog obreda, a na tom stupnju masoni u tajnom obredu prelaze na islamsku vjeru. Postoje dakle ozbiljne indicije da je Tito bio pripadnik škotskog masonskog obreda.

2. KONGRES KOMUNISTIČKOG OGRANKA KOMITERNE U TRSTU

U svim knjigama o Josipu Brozu Titu, a i u svjetskoj literaturi o ovom komunističkom diktatoru, gotovo se prešućuje “peti kongres Kominterne”, koji je održan u lipnju mjesecu 1924. u Trstu. Po nekim saznanjima, Josip Broz je od godine 1922. do 1924. pohađao visoku akademiju sovjetske obavještajne službe NKVD u Moskvi, a poslije ovog kongresa su za njega trebale biti predviđene vodeće uloge u svjetskom komunističkom pokretu. Kongres je dirigiran i zamišljen od slobodnog zidara židovskog porijekla Lewa Dawidowicza Bronsteina, poznatijeg po nadimku Trocki, koji je nakon Lenjinove smrti pokušao nastaviti proces “permanentne svjetske revolucije”. No, sve jača struja oko Josifa Visarionoviča Staljina iskoristila je kongres za promoviranje svoje ideje o uspostavi socijalističke države, čime se Kominterna praktički odrekla svoje ideje o “svjetskoj boljševističkoj revoluciji”.

Ova dva revolucionarna koncepta, Staljinov i Trockijev, su bila suštinski nepomirljiva, što je dovelo do prognanstva Trockog iz SSSR-a, 1929.godine. Za samog Tita, iako je uglavnom bio tipični politički “makjavelist”, možemo reći da je uglavnom ostao na liniji Lenjina i Trockog, pa je stoga 1938. bio optužen za “trockizam”, a svatko tko je onda u SSSR-u dobio tu oznaku, mogao je već pripremati vlastiti sprovod. Izvukao ga je tada šef kominterne Georgi Dimitrov, budući bugarski komunistički premijer.

Da između Tita i Staljina “nešto ne štima”, pokazali su i već “opjevani” sukobi koji su počeli krajem četrdesetih godina, a nastavili se gotovo kroz cijelo vrijeme Staljinove vladavine.

3. POKRET NESVRSTANIH

U pogledu sumnje da je Tito bio mason, znakovit je i njegov idiličan odnos sa Winstonom Churchillom, koji je bio mason 33.stupnja. U Titovoj posjeti Velikoj Britaniji 1953., Englezi su mu u vodama Gibraltara priredili doček dostojan cara. Iznad Titovog broda “Galeb”, u Titovu su čast letjele desetine britanskih vojnih zrakoplova, a sa tri velika ratna broda Ujedinjenog Kraljevstva odjekivali su počasni plotuni. Politika “trećeg bloka”, koju je Tito vodio uz svesrdnu podršku Ujedinjenih naroda, dobro se uklapala u masonsku sliku svijeta, a naivno je povjerovati da bi Tito, bez “blagoslova” Engleske, mogao oko sebe okupiti cijeli “nesvrstani svijet”.

Ne zaboravimo da je ideja za “Pokret nesvrstanih” došla od velikog Titovog prijatelja, indijskog premijera Nehrua, koji je bio odgojen u duhu sotonističkog “Teozofskog društva”, što je poslijedica činjenice da je njegov otac bio mason u indijskoj “Harmony Lodge”. Mladi Nehru je potom studirao biologiju na tradicionalno masonskom Cambridgeu, pa je njegova kasnija “inicijacija” u londonsku masonsku ložu bila logična poslijedica i dio porodične tradicije.

4. TITOV SPROVOD

Titov pokop je jedan od najočitijih dokaza njegove povezanosti s masonerijom. Na njegovom se sprovodu naime okupio najveći broj državnika u svjetskoj povijesti. Titovu duhu se tada poklonili: 31 predsjednik republike, četiri kralja, pet prinčeva, šest potpredsjednika država, sedam predsjednika parlamenata, 22 predsjednika vlada, 13 zamjenika predsjednika vlada, 47 ministara vanjskih poslova. Prisutno je bilo ukupno 215 delegacija iz 125 država svijeta, a sahrana je uz pomoć čak 41 kamere, prenošena u gotovo svim zemljama svijeta. preko TV ekrana je posljednji oproštaj s Titom moglo pratiti dvije trećine svjetskog stanovništva.

Usporedimo li ovaj odaziv sa “brojnošću” svjetske diplomacije na sprovodu Dr.Franje Tuđmana, lako ćemo zaključiti tko je bio Tito, a tko Tuđman. Prvi hrvatski predsjednik je svojim izjavama prije smrti, u kojima je otvoreno prozvao svjetsku masoneriju, nazvavši ih “vragovima u bojama”, zaradio diplomatski bojkot svoje sahrane na Mirogoju. Time je još jednom dokazana teza, kako svjetske političke tokove već desetljećima u potpunosti kontrolira anglo-saksonska masonska koalicija, a što su dobro znali i Tuđman i Tito. Ovaj potonji je vještim političkim manevrima okrenuo tu činjenicu u svoju korist, plešući cijeli život na tankoj liniji hladnoratovskih sukoba, što se nikako nije moglo napraviti bez jakog “zaleđa” duhovnih “vladara svijeta”.
 
izvor: hrsvijet.net
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9637"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Kada je nedavno njemački tjednik “Der Spiegel” ekluzivno otkrio “Titove tajne ubojice”, nitko se u Hrvatskoj i Srbiji nije posebno uzbudio, jer je to otkriće ličilo na ponalaženje rupe u saksiji. Naravno, zahtjev Gojka Bošnjaka, ustaše koji je 1973. godine bio žrtva pokušaja ubojstva u Njemačkoj, a čiji je likvidator u Karlsruheu osuđen na 10 deset godina robije, prihvaćen je kao medijska senzacija. Bošnjak od njemačkog ministra unutarnjih poslova traži da se Josipu Brozu posthumno, zbog ubojstava emigranata, oduzme orden Izvanrednog saveznog križa, koji mu je 1974. dodijelio njemački predsjednik Gustav Heinemann.

Tito i njegove državne ubojice su od 1970. do 1989. godine u Njemačkoj ubijena 22 hrvatska iseljenika, u Europi i SAD 16 srpska emigranata. Ono što Gojko Bošnjak zna, a neće da kaže, jest činjenica da su državne ubojice iz Udbe likvidirale političke emigrante porijeklom iz Jugoslavije uz suglasnost vlasti u Njemačkoj i Americi. Naime, uvijek kada je Broz odlazio u službene posjete ovim državama, zahtijevao je od vlasti u Bonnu i Washingtonu da pohapse ili njegova tajna policija Udba pobije Titine političke protivnike. I zato Nijemci neće Titu oduzeti orden koji su mu dali, upravo za “čišćenje” njihovog prostora od “jugoslovenskih terorista”.

Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća Tito i Udba su imali 11 državnih ubojica iz svih republika. Ključ za ubijanje emigranata je bio nacionalni, pa su Hrvati ubijali ustaše, Slovenci bijelu gardu, Bosanci balije, a Srbi su ubijali četnike i Šiptare po svijetu. Konobar iz Niša, izvjesni B. Panajotović je u Chicagu ubio četnika D. Kašikovića, ali i devetogodišnju Ivanku, koja je vidjela zlikovca. FBI je taj zločin zataškao, a likvidator je operirao lice i skriva se danas u Coloradu.

U Njemačkoj je hrvatska Udba trebao ubiti Stjepana Đurekovića, odbjeglog direktora u INA-i, ali kako su to udbaški egzekutori iz Zagreba odbili, angažirani su Crnogorci. U tom masakru Đurekovića sudjelovali su Božović, Malešević i M – čije ime ne smijem izgovoriti. Prva dvojica su pokojnici, a treći živi i vrlo je utjecajan u Crnoj Gori. Uostalom, Njemačka nije uspjela dobiti Josipa Perkovića, šefa Udbe u Hrvatskoj, koji je osuđen za likvidaciju Stjepana Đurekovića. Niti se Njemačka zbog toga mnogo buni, jer ona i danas uvažava političke zločine komunista i maksimalno ih skriva.

Ta tajnovitost je dio političkog protokola zemalja, koje su provodile vlastiti državni terorizam. Naredbodavci udbašima su bili visoke političke ličnosti, koje su i same bile dužnosnici tajnih službi, pa bilo da se ona zvala NKVD, Ozna, Udba, KOS ili SDB. Prisjetimo se da je rad u tajnoj službi JNA, zatim SID-u i SDB, odnosno Ozni i Udbi, predstavljao često samo jednu od stepenica u političkoj karijeri mnogih naših dužnosnika. Tajni agenti su bili Josip Broz, Mitja Ribičić, Cvijetin Mijatović, Raif Dizdarević i Bora Jović, Nikola Ljubičić, kao i Edvard Kardelj. U novije vrijeme, kada su komunisti postali demokrati sa agenturama su radili Kučan, Janša, Tuđman, Gligorov, Izetbegović ili Milošević.

I svaka nova država koju su stvarali ove vojskovođe je imala svoju Udbu, a ona je pravila svoje ulične i narodne heroje, razne Arkane, Tute i Juke. Ovi momci su bili suradnici Titove agenture, samo su promijenili vladara i nastavili svoj podzemni pohod, a da nikada nisu ratovali između sebe. A i kako bi kada su bili drugari iz podzemlja u Frankfurtu. Milorad Ulemek Legija je bio miljenik mladog političara, koji ga je vodio kod Đinđića kući navečer, da ga upozori da Njemci žele ga likvidiraju. Dragana Vasiljkovića tj.. Kapetana Dragan, stvorila je srpska Udba, jer je po nalogu J. Stanišića doveden iz Australije u Krajinu izigravati srpskog nindžu.

Od 11 državnih ubojica, većina je otišla u prošlost, ali su danas živi i vrlo aktivni njih trojica – u Hrvatskoj i Crnoj Gori. A njihov šef Odsjeka za likvidacije postao je veliki majstor srpski masonerije i živi u Srbiji. Nije problem u tome da su Titove ubojice među nama, [highlight color="yellow"] već u tome da je brozovska Udba preživjela građanski rat i revoluciju i nametnula se kao tajna politička struktura demokracije [/highlight] . Uostalom, u Beogradu, svi udbaši i njeni mafijaši imaju običaj govoriti: “Da nas nije bilo, 5. listopada ne bi uspio. Mi smo narodu donijeli demokraciju! ”

Udbaši i mafijaši, međutim, zaboravljaju, kako već deset godina naplaćuju demokraciju koju su izborili na ovim prostorima. Udbaši koji su bila instrument Titovog režima, agenti Miloševića i Tuđmana, postali su veoma značajni suradnici Đinđića i Mesića, a ostali su u državnim i stranačkim aparatima Tadića i Josipovića. U Srbiji ih najviše ima u Ministarstvu vanjskih poslova, na mjestima konzula, u Ministarstvu obrane na funkcijama za ljudske resurse i vojnu industriju, zatim u medijima, gospodarstvu, mafiji i sportu.

Željko Kekić, bivši jugoslavenski špijun iskreno priznaje:

“Moji kolege udbaši i danas drmaju Hrvatskom. Oni su dobrovoljno radili kao suradnici političkih stranaka. Danas oni obnašaju dužnosti od načelnika općina, gradskih vijećnika, pa sve do zastupnika u Saboru i direktora javnih tvrtki. Oni i danas “drmaju” sustavom, jer su, u odnosu na “obične” političare koji dolaze iz naroda, u povlaštenijoj poziciji zbog informacija kojima barataju “.

 

[highlight color="yellow"] Hvatska Udba je, uostalom, dovela Gojka Šuška iz Kanade i namjestila ga za ministra. A Miroslav Tuđman, kao bivši šef agenture najbolje zna gdje su mu danas instalirani kadrovi. [/highlight] Jer, ako su komunisti postali demokrati, zašto ne bi udbaši postali njihovi savjetnici i suradnici.

Ako se samo površno skicira ta udbaška mimikrija, koja je im je omogućila da se infiltriraju u novu vlast, vidi se da su to učinili tako što su udbašku strukturu prenijeli u politiku i društvo. Glavni tajni posao udbaša danas na na blkanskom prostoru jeste ilegalno financiranje stranaka. Udbaši su stručnjaci za pravljenje “crnih para”. To je ilegalno zarađeni novac, kojim se plaćaju prljavi stranački poslovi. Taj novac je počeo da se stvara od prvih dana demokracije, jer su bivši načelnici tajnih službi, i u Beogradu, i u Zagrebu, pljačkali porušene gradove i banke, potom prvi otvorili poslove oko privatnih banaka i mjenjačnica, agencija za promet nekretnina, zatim agencija za privatne detektivne i osiguravanje. Samo u Srbiji agencije za osiguravanje imaju pod oružjem 30.000 ljudi.

Bivis udbaši su postali savjetnici i suradnici za sigurnost političkih partija, funkcionera, tajkuna, bankara. A u stvari se bave ucjenjivanjem i reketarenjem bogatih ljudi, uzimanjem partijskog postotka za svaki biznis sa državom, [highlight color="yellow"] ugovaranje prodaje državne imovine pod nejasnim okolnostima i uz visoku proviziju. [/highlight] Nerijetko pribjegavaju prijetnjama, batinjanjima i ubojstvima. U Beogradu udbaši su ubili Đinđića, au Zagrebu su ubili Pukanića. Izvršioci su bili članovi Udbine mafije iz zemunskog i zagrebačkog klana.

Najvažnija politička uloga Udbinih nasljednika je korištenje i prodaja tajnih dosjea stranačkih čelnika i simpatizera, sponzora političkih stranaka i stranih špijuna u domaćim gaćama, svim zainteresovao stranama. Cijena dosije sa tajnama običnog bisnismen, kojeg treba “ubijediti” da financira neku malu stranku, je u Beogradu –10.000 eura. A dosjei državnih dužnosnika vrijede već i milijun eura, jer su u njima podaci o zaraznim bolestima, kartonima iz ludnica, o ljubavnicama, prijevarama, ali i fotosi sa homoseksualnih seansi.

Udbaši danas posjeduju liste sa imenima političara, svećenika, javnih ličnosti, koji su homoseksualci, time ih ucjenjuju i ubacuju u razne političke igre. I zato svaki od političara koji se sprema za vrhovnu vlast strepi od ovih udbaša, njeguje ih, plaća i koristi, sve dok ne shvate da su iskorišteni. [highlight color="yellow"] Udba i danas potpuno kontrolira politički vrh Srbije, Hrvatske i Crne Gore. [/highlight] U njenim rukama su gospodarstvo, mediji, mafija i sport, pa zato i nije čudno što smo svi mi tajni suradnici udbaša. A dokle ćemo to biti, to nitko ne zna!?
 

 
preneseno sa serbianna.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8388"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Benjamin Freedman (1890 — 1984) je židov koji je promjenio vjeru i prešao u kršćanstvo, poznat po svojoj borbi i izlaganju protiv Cionista čiji je član i sam bio.

Ovo je njegov govor iz 1961. godine gdje govori kako su Židovi dobili Palestinu, zašto su se SAD uključile u Prvi svjetski rat, o Drugom svjetskom ratu, zavjerama Cionista…

“Cionisti i njihovi religiozni istomišljenici vladaju Sjedinjenim Američkim Državama kao da je ova zemlja apsolutna monarhija, a oni njezini vladari. Možete reći da je ovo prenaglašena izjava, ipak, dopustite mi da vam pokažem šta se dogodilo dok ste vi spavali….ili bolje reći, dok smo svi Mi spavali. Uključujući tu i mene samog. “

 
Masonski Židov dezerter upozorava Ameriku! 1 dio.
 

 
Masonski Židov dezerter upozorava Ameriku! 2 dio.
 

 
Masonski Židov dezerter upozorava Ameriku! 3 dio.
 

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7734"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]