Novootkriveni dokumenti američke središnje obavještajne agencije pokazuju kako je SAD istraživao je li Adolf Hitler živio u Južnoj Americi 1955. godine – čak deset godina nakon što je počinio samoubojstvo

Naime, službeni dokumenti otkrivaju kako je jedan bivši pripadnik SS-a kazao špijunima da redovito susreće nacističkog vođu u Kolumbiji i kako je Hitler, koji je tada mogao imati 66 godina, radio kao zaposlenik brodarske kompanije prije nego je otišao u Argentinu.

Izvješće prikazuje fotografiju Phillipa Citroena koji se obratio agentima 1954. godine i kazao da je upoznao čovjeka koji tvrdi da je Hitler i koji živi u gradu Tunja, sjeverno od Bogote. Na fotografiji s njim je navodno Adolf Hitler koji je tada bio u srednjim pedesetim godinama.

Do trenutka kada su agenti poduzeli bilo kakvu akciju, muškarac koji je tvrdio da Führer, navodno je otišao u Argentinu.

Ipak, CIA je bila iznimno skeptična prema tvrdnjama Citroena te su preporučili da se slučaj odbaci.

Hitler i njegova supruga Eva Braun ubili su se u bunkeru u Berlinu u travnju 1945. godine, dok su mu sovjetske trupe bile na tragu.

Njegovo tijelo pronašli su sovjetski vojnici, te je pokopan na neoznačenom mjestu. Tjedan dana poslije, Njemačka se predala savezničkim silama.

No, glasine da je Hitler zapravo pobjegao u Južnu Ameriku nastavile su kružiti desetljećima.

Priču je potpalilo otkriće da su se Adolf Eichmann, glavni izvršitelj strahota Holokausta i Josef Mengele, liječnik koji je izvršavao bolesne eksperimente na zatvorenicima u Auschwitzu – krili u Argentini i Brazilu.

Naime, Eichmann se poslije Drugog svjetskog rata krio većinom u Argentini. Iako je živio pod drugim imenom, uhvatili su ga 1960. godine pripadnici izraelske tajne službe Mossad. Na suđenju u Jeruzalemu osuđen je na smrt i obješen.

Mengele je pak izbjegao uhićenje i utopio se dok je plivao što dalje od brazilske obale 1979. godine.

Ovi novootkriveni dokumenti pokazuju kako su strahovi Amerike o Hitlerovom preživljavanju bili dovoljno ozbiljni da dokazne dokumente povuku natrag u SAD.

Naime, dokument koji je potpisao voditelj CIA-inog ureda u Caracasu u Venezueli, David Brixnor, poslan je u Washington 1955. zajedno s fotografijom koja koja navodno pokazuje Hitlera s ‘vrlo pouzdanim’ izvorom CIA-e Citroenom. U dokumentu piše kako je fotografija snimljena ‘ne tako davno’.

Također, u dokumentima piše kako je Citroen strahovao da Saveznici više neće moći suditi Hitleru za ratne zločine jer je otada već prošlo deset godina.

CIA-ini dokumenti koji sadrže iskaz Phillipa Citroena i navodnu fotografiju s Hitlerom 1954. godine:
 

 
(jutarnji.hr)

Novo otkriće potvrđuje teoriju da je Hitler lažirao svoju smrt

Vlasti smatraju da je riječ o originalima koji su pripadali visokim nacističkim dužnosnicima, koji su u Južnoj Americi pronašli utočište nakon bijega iz Njemačke.

Argentinska policija vjeruje da je pronašla najveću kolekciju nacističkih predmeta u povijesti te zemlje, u tajnoj sobi kuće u predgrađu Buenos Airesa.

Ukupno je pronađeno oko 75 predmeta i vlasti vjeruju da su nekada pripadale visokopozicioniranim nacistima za vrijeme Drugog svjetskog rata.

“Dosadašnja istraga pokazuje da su u pitanju originali”, rekla je ministrica za sigurnost Patrisija Bulrih i dodala da se uz neke predmete nalaze i stare fotografije. Ona je rekla da je na nekim slikama Hitler.

Uz asistenciju agenata Interpola, 8. lipnja je izvršena racija na kuću i tada je iza velike police pronađen tajni prolaz do sobe sa zaplijenjenim predmetima.

Protiv vlasnika je pokrenuta istraga ali će on ostati na slobodi do njenog završetka.

Policija pretpostavlja da su predmete donijeli nacisti koji su poslije Drugog svjetskog rata utočište našli u toj južnoameričkoj zemlji.

Među predmetima se nalaze i poprsje Adolfa Hitlera, lupe u kutijama s kukastim križevima i medicinske sprave za mjerenje veličine glave.

Najpoznatiji nacisti koji su pobjegli u Argentinu su jedan od arhitekata holokausta Adolf Eichmann i doktora iz logora Auschwitz Josef Mengele.
 

 
(rs.n1info.com)

Njihova je ideja bila odgojiti u nizu specijalnih domova stotine tisuća plave, snažne djece, kako bi do 1972. godine velika Njemačka dobila 120 milijuna nadljudi

Osim logora smrti, druga najveća tajna nacističkog sustava promjene svijeta bio je tzv. projekt Lebensborn. Prema rasističkim idejama filozofa Alfreda Rosenberga, tehničke detalje razradio je Heinrich Himmler.

Htjeli su promijeniti ljudsku vrstu

Njihova je ideja bila odgojiti u nizu specijalnih domova stotine tisuća plave, snažne djece, kako bi do 1972. godine velika Njemačka dobila 120 milijuna nadljudi.

Njene oružane snage bi u tom kontekstu narasle na 600 SS-divizija! S tom im se vojnom moći nitko nikad ne bi mogao suprotstaviti.

Ta potpuno nevjerojatna ideja promjene ljudske vrste na cijelom planetu bila je možda i najluđa zamisao koju je ta skupina, opsjednuta mistikom, zagonetnim kultovima, alkemijom i eugenikom, ikad osmislila.

Idealni su im bili Norvežani, ‘potomci Vikinga’

“Nordijski čovjek je najljepše ljudsko biće na svijetu. I po inteligenciji i po svojoj izuzetnoj pojavi, on je superioran. Nordijac je svjetlokos i ima plave oči – kralj nad kraljevima u odnosu prema svim ostalim pripadnicima ljudske rase na Zemlji”, pisao je Hans Gunther, nacistički teoretičar rase.

Prema njegovim kriterijima, idealni su bili Norvežani, “potomoci Vikinga”…

Vikinzi su, prema ovim teorijama, davali idealno arijsko potomstvo jer su imali sve osobine krvi i tla kao i Nijemci, pa čak i bolje. No Norveška nije bila dovoljna.

Skupljali žene za stvaranje superarijevske rase

Prema Himmlerovu planu, osnovan je specijalni tim agenata za ‘rasni odabir’ koji je po okupiranim zemljama, ali i cijelom svijetu, trebao prikupljati žene za stvaranje superarijevske rase.

Agenti su se razmilili po Norveškoj, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, Francuskoj, Britaniji, Kanadi, Australiji i SAD-U. Kad je Wehrmacht ušao u te zemlje, obilježene žene su poslane u Njemačku.

Projekt je tamo već bio u punom zamahu. Sredinom 1936. Himmler je otvorio prvi Lebensborn u predgrađu Münchena u dvorcu Steinhoering. Sustav je imao Domove majki i Domove djece.

Eksperiment je za naciste krenuo krivo

Ukupno je bilo šest takvih specijalnih domova djece i 17 domova majki. Za svaku Njemicu koja ima više od troje i četvero djece, ustanovljen je čak i “Majčinski križ” kao odlikovanje. Bilo je to odličje ravno “Željeznom križu” koji se dodjeljivao za hrabrost i bilo na visokoj cijeni u Njemačkoj.

No mnogi su dijelovi eksperimenta krenuli u, za nacističke eugeničare, pogrešnom smjeru. Mnogim su novorođenima počele tamniti na početku plave ili zelene oči.

Jozef Mengele se pitao može li se boja očiju promijeniti? Može li kosa potamniti zbog stalnog izlaganja svjetlosnim zrakama?

Djecu koja nisu ostala plava, čekala je tužna sudbina. Gušenje plinom. Pod kraj Reicha, Hitler je naredio uništenje sve Lebensbornove djece, ali je taj plan spriječen.

Htjeli istrijebiti svu djecu pred kraj rata

Pomahnitali gospodar Reicha, uvjeren u to da na svijetu ima mjesta samo za jedan “herrenvolk”, narod gospodara, bio je uvjeren da Nijemci zaslužuju kolektivno uništenje.

Svom ministru ratne privrede, glasovitom arhitektu Speeru – kojega je Hitler obožavao i vidio ga kao svojega nasljednika – Fuhrer je naredio da spali svu Njemačku.

Na sreću, Speer je imao dovoljno razuma i dovoljno hrabrosti da se suprotstavi Hitlerovoj naredbi. Istu je naredbu, iz Moskve, izdao Staljin. On je bio snažno uvjeren u strašnu vitalnost njemačkog naroda.

Bio je siguran da će Nijemci, ne uništi li im se sva industrija, za manje od desetljeća opet postati sila i opasnost za Rusiju, pa je naredio “spaljenu zemlju”, ali to naređenje iz raznih razloga također nije ostvareno.

Projekt bio tajan dok Amerikanci nisu pronašli arhivu

Lebensborn projekt bio je strogo čuvana tajna i za njega se možda i ne bi doznalo da Amerikanci, nakon oslobođenja Njemačke, nisu došli do arhiva i zatekli brojne domove.

Do kraja rata rođeno je navodno više od 42.000 djece majki dobrovoljki i SS-ovih vojnika u tajnim klinikama u Njemačkoj i u okupiranim zemljama. No navodno je još oko 200.000 plavokose i plavooke djece oteto i prevezeno u Reich.

Amerikanci su djecu za koju su ustanovili takvo podrijetlo htjeli vratiti u matične države, ali ona su na tu ideju reagirala paničnim strahom. Intenzivno germanizirana, indoktrinirana u nacističkom duhu, ona su uglavnom ostala u Njemačkoj.

Projekt je nastavio Nicolae Ceausescsu

Procjenjuje se da ih je danas u toj zemlji više od sto tisuća, ali to je još jedna od priča o kojima se javno ne govori, ako se baš ne mora…

Saveznički istražitelji nisu uspjeli skupiti sve detalje o Lebensbornu. Nacisti su u Nürnbergu optuženi zbog 40.000 otete plavokose djece iz Poljske, no slučaj je pratila zavjera šutnje.

Prema nekim informacijama, Lebensborn je u Rumunjskoj navodno nastavio Nicolae Ceausecsu.

Žalosna sudbina stotina tisuća djece koja su nakon rata po Europi hodala kao ukleti holandezi, žigosana i prokleta, prezrena, bez doma, s dvije tuđine a nijednom domovinom, trajno je u pozorenje o cijeni koju za luđačke planove o rasnoj nadmoći plaćaju i oni koji se u to upuste i oni koji nisu ništa krivi.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Crveni križ i Vatikan su zajedno pomogli tisućama nacističkih ratnih zločinaca i suučesnika da pobjegnu poslije Drugog svjetskog rata, navodi se u knjizi koja sadrži dokaze iz neobjavljenih dokumenata

Crveni križ je ranije priznao da su njihovi napori da pomognu izbjeglicama zloupotrebljeni od strane nacista jer su administratori bili prebukirani, ali u istraživanju se tvrdi da je broj odbjeglih mnogo veći nego što se mislilo.

Gerald Steinacher, istraživač sa Harvard sveučilišta, dobio je pristup tisućama internih dokumenata u arhivama Međunarodnog odbora Crvenog križa (ICRC). Među dokumentima se nalaze i putne dokumente Crvenog križa greškom izdane nacistima u poslijeratnom kaosu.

Ovi dokumenti odgovaraju na pitanje zašto masovne ubojice poput Adolf Eichmanna, Josef Mengele-a, Klaus Barbie-a i tisuće drugih nisu uhićeni od strane saveznika.

Uspoređujući liste traženih ratnih zločinaca s putnim ispravama, Steinacher kaže da su samo Velika Britanija i Kanada omaškom propustili oko 8.000 bivših Waffen SS članova 1947. godine, mnoge na temelju valjanih dokumenata koji su greškom izdana.

Dokumenti o kojima se raspravlja u Steinacherovoj knjizi ‘Nacisti u bijegu: Kako su Hitlerovi pomoćnici izbjegli pravdu’, pružaju značajan uvid u razmišljanje Vatikana, pošto su njihove arhive iza 1939. godine zapečaćene. Vatikan i dalje odbija da komentar na tu temu.

Steinacher vjeruje da je pomoć Vatikana zasnovana na nadi za oživljavanje europskog kršćanstva i strahu od Sovjetskog saveza. Ipak, zna se da su, preko Vatikanske povjerenstva za izbjeglice, ratnim zločincima namjerno dodeljivani lažni identiteti.

Crveni križ, prebukiran milijunima izbjeglica, suštinski se oslanjao na preporuke Vatikana i česte površne vojne provjere Saveznika prilikom izdavanja putnih dokumenata.

Oni su vjerovali da prvenstveno pomažu nevinim izbjeglicama, mada prepiske između Crvenog križa i delegacija u Genovi, Rimu i Ženevi ukazuju da su bili svjesni o prolasku nacista.

“Iako su se u ICRC javno ispričali, njihove akcije su učinile mnogo više od pomaganja izbjeglicama”, rekao je Steinacher.

Steinacher kaže da dokumenti ukazuju da je Crveni križ, uglavnom u Rimu ili Genovi, izdao bar 120.000 putnih isprava, omogućavajući velikom broju bivših nacista (oko 90%) da pobjegnu preko Italije, uglavnom u Španjolsku, ali i Sjevernu i Južnu Ameriku – pogotovo Argentinu.

Bivši članovi SS-a su se uglavnom miješali sa pravim izbjeglicama, predstavljajući se kao etnički Nijemci bez državljanstva kako bi dobili putne isprave. Židovi koji su pokušavali doći do Palestine preko Italije su u par navrata prokrijumčareni preko granice zajedno s nacistima.

Steinacher kaže da su izaslanstva Crvenog križa izdavale putne isprave ratnim zločincima “zbog naklonosti prema pojedincima … političkog stava, ili prosto zato što su bili preopterećeni”. Ukradeni dokumenti su također korišteni za krijumčarenje nacista. Steinacher je rekao: “Oni su zaista bili u dilemi. Bilo je teško. Nitko nije htio raditi taj posao”.

Crveni križ je odbio izravno komentiranje Steinacherovih otkrića, ali na sajtu organizacije piše: “ICRC žali zbog činjenice da su Eichmann i drugi nacistički zločinci zloupotrebili putne dokumente kako bi pobjegli”.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

U svom godišnjem izvješću 1968. godine, Zaklada Rockefeller je priznala financiranje razvoja takozvanih “cjepiva protiv plodnosti” i njihovoj provedbi prema masovnoj proizvodnji.

Od stranice 51 nadalje čitamo:

“(…) zna se da više vrsta lijekova smanjuje mušku plodnost, ali oni koji su bili testirani su imali ozbiljne probleme sa toksičnosti. Vrlo malo rada je u tijeku na imunološkim metodama, kao što su cjepiva koja smanjuju plodnost, i još mnogo istraživanje je potrebno da se nekakvo rješenje nađe ovdje.“

Mogućnost korištenja cjepiva za smanjenje plodnosti muškaraca je nešto što je potrebno da se dalje istraži, prema Zakladi Rockefeller, jer obje stvari – oralne tablete i IUD (unutarmaternična naprava) nisu bili pogodni za masovnu distribuciju:

“Suočeni smo s opasnošću da će u roku od nekoliko godina ove dvije “moderne” metode, na koje se polažu velike nade, u stvari ispasti da su neizvedive za masovnu distribuciju”.

Mogućnost upravljaja pripremom hormonima za smanjenje plodnosti se također spominje, iako izvještaj kaže da “izazvaju probleme krvarenja, što može ograničiti njihovu korisnost”.

“Polutrajni ili obnovljivi potkožni implantat hormona je također predložen kao varijanta, ali hoće li se ili ne pojaviti iste poteškoće, nije još utvrđeno.”

“Zaklada će nastojati popuniti ovu važnu prazninu na nekoliko načina:

1# – “Traženje ili poticanje razvoja, pružajući djelomičnu podršku nekoliko centara izvrsnosti na sveučilištima i istraživačkim institucijama u SAD-u i inozemstvu u kojima su se metode i gledišta molekularne biologije, udružile s više tradicionalnim pristupom histologije, embriologije, i endokrinologija u istraživanju koje je bitno za razvoj metoda kontrole plodnosti”;

2# – “Potpora istraživanjima pojedinih znanstvenika, koja su usmjerena razvoju metoda kontracepcije ili osnovnih informacija o ljudskoj reprodukciji koje su relevantne za razvoj metoda kontrole plodnosti”;

3# – “Poticanjem, tako što će se istraživanju ustupiti sredstva, kao i drugi načini skrenutanja pozornosti na aspekte istraživanja u reproduktivnoj biologiji koja ima implikacije za ljudsku plodnost i njegove kontrole”;

4# – “Poticanje studente biologije i biokemije da biraju karijeru u reproduktivnoj biologiji i kontroli ljudske plodnosti, kroz podršku istraživačkih i obrazovnih programa u odjelima zoologije, biologije i biokemije.”

OSTATAK IZVJEŠĆA ZAKLADE ROCKEFELLER MOŽETE POGLEDATI OVDJE

Dokumentacija Zaklade Rockefeller i povijest depopulacije

Američki novinar i istraživač Jurriaan Meaessen, godinama je kopao po dokumentaciji Rockefeller Fundation gdje je, među ostalim, naišao na izvješće iz 1968. ove ‘humane’ organizacije koje jasno dokazuje da je ova masonska organizacija financirala još tada istraživanja, cjepiva i mogućnosti masovnog kastriranja i sterilizacije ljudi koje je trebalo pomoći planskoj depopulaciji stanovništva.

U tom izvješću spominje se više metoda kroz koje bi mogli masovno proširiti neplodnost u svijetu. Ovo izvješće je jako bitno jer je riječ o obitelji Rockefeller koja generacijama provodi eugeniku čovječanstva, a čija fundacija i dan danas financira gotovo svako novo cjepivo koje izlazi na tržište. Ova obitelj zajedno s drugom angloelitom i znanstvenim šarlatanima izgradila je kroz godine cijelu paradigmu socijalne politike s ciljem smanjivanja broja živih ljudi na planetu, ali s genetskim prizvucima.

Ako vam nije jasno u pitanju je krv i čistoća iste. Rockefeller loza kao i druge elitne obitelji imaju čistu krv, nikad miješanu već uzgajanu stotinama godina. Nama smrtnicima prodaju tolerantnu seks politiku u kojoj se krv miješa više nego ikada u povijesti. Oni su svjesni veličine čovjeka dok ostali ljudi nemaju pojma o svojoj veličini. Po njima, ti ljudi koji ne znaju zašto postoje, ti ljudi koji prihvaćaju njihove moderne manipulacije i planove nisu vrijedni ovog planeta i života pa tako ne zaslužuju ni živjeti.

Ova rasistička ideologija očituje se kroz zakone u 27 američkih saveznih država, a kasnije se pojavljuje i u nacističkoj Njemačkoj uzimajući svoj korijen u zapadnom svijetu. Obitelj Rockefeller između ostalog financirala je i njemački institut eugenike Kaiser Wilhem gdje su se odvila neka od najstrašnijih znanstvenih ‘istraživanja’ zloglasnog Josef Mengelea prije nego li je otišao u Aushwitz na ‘praktičan’ rad.

Nakon drugog svjetskog rata eugenika ne prestaje nego se nakon Rockfellerove povezanosti s nacistima transformira u drukčije instrumente kontrole stanovništva, kao što su, tolerancija na pobačaj, planiranje obitelji, genetička manipulacija kroz hranu i cjepiva pa čak lažirano globalno zatopljenje iza kojeg se skriva zaprašivanje ljudi i ljudskom rukom začinjene vremenske neprilike i prilike koje sakrivaju pravu istinu.

Danas se likovi, filantropi poput Bill Gatesa javno zauzimaju za korištenje cjepiva, GMO hrane i lažne zdravstvene zaštite koju financiraju upravo oni, a sve s ciljem kontrole stanovništva. Bill Gates i David Rockefeller vodeći su članovi kluba milijardera koji se u tajnosti sastaju i razgovaraju o korištenju svih zemljinih resursa i njihovim mogućnostima za kontrolu stanovništva. Posebno se to odnosi na podložne zemlje u razvoju. Ostali značajni članovi te skupine ljudi su i Ted Turner, George Soros, Warren Buffet, Oprah Winfrey i Michael Bloomberg.

Ono što je najgore od svega, postoje dokazi da su cjepiva protiv plodnosti masovno korištena u svibnju prošle godine na Filipinima gdje su žene nakon cjepiva protiv tetanusa, a kojeg je financirao Rockefeller masovno doživjele spontane pobačaje isti dan cijepljenja ili dan nakon cijepljenja.

Novinar Jurrian Maeseen na svome blogu napisao je sljedeće:

Tijekom prošlih godina sustavno sam upozoravao javnost te napisao nekoliko članaka za Infowars(stranica Alexa Jonesa) da je Rockefeller Fundation javno priznala da je financirala projekte za kontrolu stanovništva putem masovnog cljepljenja a koje je sadržavalo toksične dodatke koji uzrokuju neplodnost kod žena i muškaraca te spontane pobaćaje kod žena. Maeseen upozorava da je Rockefelerova organizacija napravljena samo s tim ciljem te da su tijekom godina u svom cilju i uspjeli.

Izvješće koje je on otrkrio datira iz 1968. kada su istraživanja i projekt cjepiva za neplodnost tek počela.

Cijelo izvješće je zapravo priznanje no jedan paragraf s 52 str. izviješća biti će vam dovoljan da dobijete pravu sliku. Dakle na 52. stranci ovog izvješća Rockefellerove fundacije piše sljedeće ‘Nekoliko vrsta lijekova u istraživanju izazivaju neplodnost kod muškaraca , ali oni koji su za sada testirani vrlo su toksični. U tijeku je rad na imunološkim metodama poput cjepiva koja će nam pomoći u željenom smanjenu plodnosti. No potrebno je još istraživanja s nadom da će se riješenje naći.’ U nastavku ovog izvješća razrađuju se znanstvene metode kojima bi se moglo doći do savršenog cjepiva za neplodnost a kojima će se masovno cijepiti stanovništvo.

Na kraju vam samo možemo reći da smo sigurni da je uz napredak znanosti od 1968. do danas cjepivo protiv plodnosti i tekako implementiralo u društvo i najvjerojatnije se nalazi na popisu cjepiva obaveznih zakonom. Broj neplodnih ljudi u svijetu od primjerice 1970. do danas povećao se za 300 posto. samo u hrvatskoj neplodno je više od pola milijuna ljudi odnosno 515 000 ljudi ili svaki 6. par s tim da broj neplodnih i žena i muškaraca raste iz dana u dan.
 
VIDEO: Američki novinar i istraživač Jurriaan Meaessen

 

 
(infowars, dnevno.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Ovih dana svjedoci smo senzacionalističkih tekstova u svim dnevnim novinama o tome kako je Državna sigurnost manipulirala javnom scenom “u višem interesu”. Iako umirovljeni udbaš, koji tvrdi da se bavio manipulacijom poznatih glazbenika i pop i rok grupa, zadnjih dvadeset godina s otkrićem ovih “istina”, kao i da ne ulijeva povjerenje svojim općim intelektualnim kapacitetom i načinom prezentacije ove priče, ostaje neugodan dojam “već viđenog”.

Naime iz brojnih objavljenih dokumenata temeljem Zakona o slobodi informiranja u SAD, poznato je da je MK-ULTRA program kontrole uma stvarnost i da su psihijatri koji su radili za CIA i mornaričku obavještajnu službu, koristeći morbidne tehnike, čiji je tvorac bio zloglasni Josef Mengele u nacističkoj Njemačkoj, protiv volje uključenih u ove eksperimente, stvorili ljudske robote čije su ponašanje kontrolirali i usmjeravali u razne svrhe. Iako su ovi programi, započeti u vrijeme hladnog rata, tobože okončani sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ovaj mračni dio američke povijesti nije završen. On traje danas, pod drugim kodiranim imenima i na moderniji način. Matrica je ostala ista pa je zato moguće prepoznati aktere ovih “modela” ponašanja.

Koincidencija ili nešto jače?

Činjenica je da je omiljeno polje djelovanja glazbena i filmska industrija, a vrhunski umjetnici, njihovi menadžeri i producenti, često su umiješani u organizirani kriminal, trgovinu drogom, ubojstva, prostituciju, dječju pornografiju, crnu magiju … Interesantno je da su mnogi potjecali iz vojnih obitelji i imali veze sa vojnom obavještajnom službom. Upravo od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća ovih primjera je bilo više nego što bi se smatralo koincidencijom.

Jim Morrison, kultni pjevač grupe “Doors”, bio je sin admirala američke mornarice Georgea Stephena Morrisona. Jim je uglavnom odrastao po američkim bazama i u djetinjstvu ga je otac konstantno maltretirao.

Frank Zappa, sin Francisa Zape, matematičara i kemičara koji je radio u vojnim tvornicama, iako je bio slavan glazbenik, ikona hipi pokreta, zapravo je bio konzervativan čovjek, simpatizer američke politike u Vijetnamskom ratu. Frank se oženio Adelaide Gail Slotman, iz familije u kojoj je tradicionalno bilo dosta pomorskih časnika, uključujući njenog oca koji je cijeli radni vijek proveo na tajnim istraživačkim projektima nuklearnog oružja.

John Phillips, osnivač grupe “Mamas and Papas” bio je sin umirovljenog časnika marinaca, kapetana Andrew Phillipsa. Kao dijete bio je učenik elitnih vojnih škola u Washingtonu, a kasnije se upisao u prestižnu Pomorsku akademiju u Annapolisu. Interesantno je da je u srednjoj školi za djecu vojnih osoba u gradu Aleksandriji, Virginiji, upoznao buduću članicu svoje skupine, Cass Elliot, “Mamu Kes”. U tu istu školu samo kasnije, išao je i Jim Morrison, što je samo koincidencija. Ako mislite da se ovdje koincidencija iscrpljuju, čitajte dalje …

Robovi programa “Monarh”

Jedna od najvećih tajni Iluminata jeste način i moć da istraže i iskoriste genealošle linije robova na programima kontrole uma. Opsežna dokumentacija o svakoj osobi u programu brižljivo se čuva i pristup ovim dosjeima je privilegija samo malog broja vrhunskih “upravljača”. Razlozi su višestruki. Prvi i najočigledniji jeste da se traumom i programiranjem robovi kontrole uma odvajaju od svog pravog podrijetla, stvarnog života, pravih sadržaja, i programiraju za zadatke i poslove koje su im namijenili njihovi programeri. Svaki rob iz programa Monarh postoji u novostvorenoj realnosti, a kako se kroz nju kreće ovisi od programera.

Ono čemu svaki (normalan) čovjek teži, robu iz programa je uskraćeno. Ako je programirana osoba ocijenjena kao netko tko želi moć, ona joj je prvo oduzeta do točke raspada, a onda joj je data nad drugim osobama, robovima kojima će upravljati. Rob se premješta iz svoje prave obitelji još kao beba ili malo dijete, i daju mu se lažni roditelji, obično višegeneracijska okultna loza i obitelji koje će ih formirati u ono što im je namijenjeno.

Da bi rob ispunjavao zadatke za koje je programiran, potpuno mu se ograničava sloboda kretanja (otuda su djeca vojnih lica koja žive u bazama idealna za programiranje), uskraćuje im se obavljanje najprostijih aktivnosti kako bi u potpunosti bili zavisni od svojih kontrolora.

Poznati su slučajevi da mnogi robovi iz programa nikada nisu napisali nijedan ček, što je u Americi gotovo nezamislivo. Mnogi nisu vozili kola, nisu gledali televiziju, ukoliko nije na programu neki film Walt Disneya koji je inače korišten za programiranje. Nekim robovima je dozvoljeno da voze automobil, ali samo u ograničenim uvjetima jer im je osjećah za pravac i prostor skinut iz uma tijekom programiranja. Robovi programa Monarh, kao što su bile Marilyn Monroe i Loretta Lynn, vodile su strogo kontroliran život i nije im bilo dozvoljeno da voze automobile. Loretti je to bilo dozvoljeno samo ponekad, i to na ranču na kojem je živjela.

U sjeni glamura

Lena Pepitone objavila je 1979. svoja sjećanja na rad u kući Marilyn Monroe, gdje je angažirana listopada mjeseca 1957. i upravo zato što nije bila jedan od kontrolora robova, njen iskaz je koliko potresan, toliko i vjerodostojan. Iz ove knjige donosimo nekoliko ulomaka kako biste shvatili kakav je život programiranog roba iz programa Monarh…

Marilyn Monroe bila je siroče i tijekom djetinjstva postala je žrtva programa koji su provodili Iluminati / CIA i njihovi partneri iz vrhova vlasti, koji su istovremeno bili i korisnici robova. Prije nego što je postala glumica, Marilyn je bila striptizeta, a jedan od njenih poznatih programera – kontrolora bio je Anton Szandor LaVey, osnivač crkve Sotone u Americi. Kada su programeri i sustav stvoren u Hollywoodu od nje napravili zvijezdu, pomislili biste da je Marilyn Monroe živjela glamurozno, kako se pretpostavlja da zvijezde žive.

To nije točno. Živjela je u New Yorku, na 13. katu u zgradi 13E Saton Place. To jeste bogataški kraj, ali rob živi drugačije. Evo nekoliko ulomaka iz knjige Lene Pepitone koji će vam sve pojasniti:

“Ogledala od poda do stropa su bila posvuda. Čak i stol za ručanje u blagovaonici, u produžetku dnevne sobe, je imao ploču koja je bila ogledalo “. (Str. 16)

U programiranju robova programa Monarh, ogledala se veoma često koriste. U mozgu programirane osobe stvorene su nebrojene slike i rob ih u svom umu vidi kao tisuće ogledala. Pošto Marilyn kao rob nije imala osobni identitet, dekorirala je stan onako kako je njen um izgledao iznutra – kao tisuće ogledala.

“Merilyn-kina spavaća soba definitivno nije bila kraljičina odaja … Bila je to mala, kvadratna soba, prepuna namještaja. Na zidovima nije bilo slika, samo ogledala. Njezini kontrolori bili su nemilosrdni. Iako je bila slavna, živjela je kao rob. Nije joj bio dozvoljen ni minimum samopouzdanja izvan onoga za što je bila programirana. “(Str.25)”

“May je konačno uspjela pozvati vozača kako bi odvezao Marilyn … Bila je zatočenik, nije nigdje išla po svojoj volji, uvijek ju je netko morao odvesti. “(str. 29)

“Prije svega, njezin život bio je nevjerojatno monoton. Sastanci s doktorom (kasnije sam saznala da su to bili psihijatri) i lekcije glume bile su sve aktivnosti o kojima je trebalo voditi računa. Većinu vremena provodila je u svojoj maloj spavaćoj sobi … Marilyn je izlazila iz kuće samo da bi se program obnavljao. Za ostale stvari, bila je zakopana u stanu kao stvar. “(Str. 32)

“Nije imala čak ni televizor, nikada nije slušala radio. Bilo joj je uskraćeno sve što bi predstavljalo kontakt s vanjskim svijetom kako program kontrole ne bi bio narušen. Bila je prvi “predsjednički model” kome je stvoren javni život i nije smjelo biti propusta. “(Str. 33)” Pošto Merilin nije imala prave prijatelje, skoncentrirala se na sebe. Nije imala prave prijatelje oko nje su uglavnom bili programeri i oni koji su je koristili kroz program. Iz toga se nije mogla sama otrgnuti. “(Str.43)

“Smiju mi ​​se. Što sam ja? … Ništa … prostitutka. Negdje u trenucima lucidnosti shvaćala je da nikome nije stalo do nje, da je njen život nevažan, da je samo stvar koju koriste. “(Str.71)” Ne uzimajte mi bebu! Tako su mi oduzeli bebu … nikada je više nisam vidjela. “(Str.77)

Pošto je rodila zdravu bebu, ona joj je oduzeta i nikada je više nije vidjela. Moguće je da je žrtvovana u nekom ritualu, koji su se dešavali po Marilyninom saznanju ali je bila previše uplašena da pita. Marilyn je ostala bez bebe upravo u bolnici gdje je dio njenog programiranja obavljen. Vidi se iz pitanja da je njen bol bio upravo samo gubitak djeteta a ne neki drugi. Žrtve programiranja proživljavaju strašne fizičke torture kako bi se kroz programiranje izazvao sindrom višestruke ličnosti i svaka će biti programirana za drugačiju aktivnost.

Otpornost i neosjetljivost na fizički bol je također dio programiranja. “Našla sam Marilyn u maloj sobi bez lijepog pogleda na okolinu. Djelovalo je vrlo depresivno, posebno što nije bilo nijednog cvijeta ili nekog znaka u sobi da su je posjetili prijatelji koji su mislili na nju. “(Str 135)

Komentar nije potreban, rob nema pravo na radost ili bilo koji znak topline. “Marilyn skoro svakodnevno posjećuje psihijatre … Bila je pod strogom kontrolom iz nekog razloga.” (Str. 137) “Frank … je stavio dvije predivne smaragdne naušnice na njene uši.” (Str. 202). Frank Sinatra je bio jedan od mnogih kontrolora korisnih robova iz programa MONARH. Smaragdno zelena boja, i svi predmeti te boje, često se koriste u programiranju preko “Čarobnjaka iz Oza”, koja je jedna od temeljnih knjiga za programiranje djece.

Iz ovog kuta, sudbina Marilyn Monroe zaista je bila tragična. Da li je pripadala krugu Crnih udovica, smrtonosnih, neodoljivih zavodnica na programu Monarh? Vjerojatno. Njezina volja nije postojala, nije mogla oduprijeti onima koji su je programirali, ni onima koji su je koristili. A o metodama ucjena, ugrožavanja života kako bi se prihvatilo sve što se od roba traži … saznat ćete više čitajući dalje…

Robovi Programa MONARH 2 dio.

Seksualne usluge, šverc droge, ubojstva i vrbovanje – samo su mali dio razrađenih “tehnika” koje, u pokušaju da dođu do prevlasti na globalnoj razini, koriste najmoćnije špijunske organizacije.

Pedesetih godina prošlog stoljeća, CIA je kroz program “MKUltra Mind Control” izazvala veliko zanimanje za prostitutke, ne samo kroz obuku i pripreme za seksualne robove, već i za špijunske aktivnosti, prijenos droge i raznih informacija koje se nisu smjele slati već prenijeti isključivo usmeno , kompromitiranje uglednih osoba radi daljeg ucjenjivanja, zaključno sa obukom za atentate.

Oformljeni su stručni timovi koji su na znanstvenoj osnovi morali odgovoriti što ih “stavlja u funkciju”, kako ih obučiti u zavođenju i špijunaži, na koji način ih kontrolirati, kako se zaštititi da informacije “kasnije” ne procure na pogrešnom mjestu i, na kraju, kako “umiroviti” osobe kojima je “rok upotrebe” istekao.

Najsurovije ucjene

Iako zvuči surovo, CIA je bez dileme, kao i FBI i Edgar Hoover, ušla u ovu “znanstvenu djelatnost” i vodila detaljna dosjea o seksualnim sklonostima poželjnih ciljeva, ljudi koje je trebalo uplesti u mrežu “crnih udovica”, kako su kodirano nazivali obučene “seksualne operativke”. Ova prljava vještina dovedena je do razine rafinirane vještine, skoro umjetnosti, kako se vidi u brojnim filmovima od kojih su najtipičniji oni o James Bondu, agentu 007.

U njima se britanski agent bavi zavođenjem kako bi došao do onoga što mu treba i to je postao dio njegovog “šarma”. A da ne govorimo kako protivnička stana pokušava isto, međutim, Bondov seksualni šarm je jači, pa on po pravilu “pobjeđuje”.

Naravno da je na prvom mjestu ucenjena buduća operativka. Robinji iz programa Monarh se dozvoljava da ima djecu kako bi kasnije bila učinkovito ucjenjena pa joj se prijeti da će njezina djeca postati dio programa, ili biti prodana sotonističkim sektama i psihopatama njihovih rituala. Ovo je ucjena koja uvijek daje željeni rezultat jer se robinjama vrlo plastično prikazati što se događa s onima koji ne surađuju i kako prolaze njihova djeca.

Većinu sekti za kontrolu uma vode opasni programeri “gurui” i u takvim uvjetima programiranje djece počinje u trećoj godini njihovog života u vrijeme kad je moguća verbalna komunikacija. Njima se kaže da im je u tijelo usađena bomba i da će je, ukoliko ne budu slušali naređenja, programer aktivirati.

Alter umjesto pokojnika

Takozvani Monarh Beta, model seksualne robinje, vrhunski je obučena zavodnica ali postoji i “dodatak”: njezin kontrolor može aktivirati i jednu od “alternativnih” osoba iz njenog programiranog uma i taj “alter” kako ih nazivaju, savršeno imitiraju mrtvu osobu, ali su joj vitalne funkcije svedene na minimum. Uspaničenoj “žrtvi” se pomogne da se “leša” oslobodi, ali je krug ucjene otvoren. Opasnija faza je da se žrtva uvuče u seksualne aktivnosti koje se snimaju, što je naročito učinkovito, ako je riječ o uglednoj, javnoj ličnosti na javnoj funkciji u politici, biznisu, sportu.

Porno filmska industrija se skoro isključivo bazira na “glumcima i glumicama” koje su na programu Monarh. S jedne strane, njihov rad je besplatan, djeluju “stručno” i uvjerljivo, postaju poznati u kontekstu onih koji su zainteresirani za ove teme i filmove, ubacuju ih u svijet poznatih ličnosti iz glazbe, filma i sporta što otvara mogućnosti za ucjenjivanje umiješanih ličnosti.

Tipičan primjer je poznati glumac romantičnih komedija Hugh Grant kome se “slučajno” desila prostitutka u automobilu, a pošto je odbio platiti “njenu” ucjenu, slučaj je dospio u medije kao svojevrsna kazna i opomena drugima koji se budu našli u sličnoj situaciji.

Medicinski logori smrti

Jedna od najučinkovitijih prijetnji seksualnim robovima jeste da će ih poslati u psihijatrijske klinike ukoliko budu pravili probleme svojim kontrolorima ili pokušaju da se otrgnu iz programa. Poznati su mnogi slučajevi “pacijenata” sa klinika koje vode obavještajne službe; oni su ostavljeni na milost i nemilost medicinskom osoblju. Tu nema vanjske kontrole, ni zakonske ni medicinske; “pacijenti” su u “medicinskom logoru” najstrašnijeg tipa, a discipliniranje bolesnika, reprogramiranje, tortura i smrt se primjenjuju na njima a da se za to nikome ne odgovara.

Davanje opasnih medikamenata melarila, torazina ili stelazina uobičajena je stvar. Medicinska sestra Nadin Skola, koja je radila u jednoj ovakvoj bolnici, u svojoj knjizi “Čuvar ključeva” (“Keeper of the Keys”, F & J Publishing Corp 1976) opisuje strahote kojima je bila svjedok.

Robovi na dopunskoj obuci se traumatiziraju do krajnjih granica kako bi im se um otvorio i “produbljeni” program se spustio u netaknute dijelove mozga gdje se stvaraju novi “alteri” za nove funkcije. Robovi se ili potapaju u kade pune leda i tu drže do granice smrti, ili im se na “stari” način daju elektrošokovi dok se mentalno potpuno ne rastroje.

Oni koji ne izdrže i umru, sahranjuju se tajnim bolničkim grobljima bez ikakvih oznaka u dosjeima iz kojih bi se pronašlo tko su bili. Po riječima medicinske sestre Nadin, polovica pacijenata u mentalnim institucijama su šizofrenici.

Veliki postotak ovih “šizofreničara” su u stvari bili robovi čiji je program završio, “pukao” i koji su eliminirani i ostavljeni da traju do svog fizičkog kraja. Koliko je ljudi – ne zna se, ali se zna da ih je mnogo; neki eksperti tvrde da je riječ o tisućama njih. Ovo je čak prihvatljivija varijanta od fizičke likvidacije koja je namijenjena većini robova.

To je bio slučaj sa Cathleen O’Brien, seksualnom robinjom najviše klase, “predsjedničkim modelom”, koja je svoje usluge pružala u Bijeloj kući i ostalim državnim institucijama. U posljednjoj fazi rada, kada je došla u tridesete godine života – a tada se “radni vijek” robova bliži kraju – prebacili su je na poslove prenošenja droge za CIA. U jednoj takvoj isporuci, kada je ruksak s drogom donijela na određeno mjesto, u napušteni luna-park vođena intuicijom koja joj je spasila život, ostavila je ruksak i sakrila se u labirintu parka.

U zakazano vrijeme, pojavio se helikopter iz kojeg je izašla “veza”, agent CIA koji je trebao preuzeti drogu. Iz helikoptera je izašao naoružan puškom, uzeo ruksak, dozivao Caty da se s njom “vidi”, ali pošto ona nije izlazila iz svog skrovišta, helikopter je uskoro odletio. Ovo je bio jasan signal Cathleen O’Brien da se mora spasiti i ona je jedan od rijetkih bjegunaca iz programa Monarh koja je poslije deprogramiranja i po povratku sjećanja opisala je svoj strašni život robinje.
Mnoge moderne glazbene zvijezde proizvode video spotove sa aluzijama na Monarh kontrolu uma, uključujući Miss Monroe, Lady Gaga, Jessie J., Britney Spears, Christina Aguilera itd.
 
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12210"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]