Na jesen 1963. godine, mržnja je dostigla svoj vrhunac. Sve tri strane – CIA, kubanski izgnanici i mafija – imalu su istu agendu i preklapajuće ciljeve

Prava uloga Lee Harvey Oswalda u ubojstvu Johna F. Kennedyja je istodobno i jednostavna i složena.

Jednostavna je zato što je Oswald u stvari bio vrlo mlad i jednostavan momak kojeg su vlada, policija i mediji pogrešno predstavili.

Složena je zato što je zbog neobično uklopljenog seta slučajnosti dospio u kombinaciju zamršenih konflikata i kompliciranih osveta.

“Nijedno dobro djelo ne prođe nekažnjeno”, izreka je koja u potpunosti opisuje priču Lee Oswalda.

Njegov naivan pristup životu gotovo da mu je osigurao okršaj u kojem se našao 24. studenog 1963. godine.

Što god da ste čuli o Lee Harvey Oswaldu je najvjerojatnije poteklo od ultra tajnog CIA-inog tima koji je nadgledao svaki aspekt ubojstva predsjednika Kennedyja.

Točnije, poteklo je od njihove propagande i gomile dezinformacija koje su raširili u cilju zataškavanja ubojstva Johna F. Kennedyja.

Dakle, prije nego što počnete čitati ovaj članak, zaboravite na predrasude i sve što ste do sada čuli o Lee Harvey Oswaldu. Svi dokazi i svjedočenja na koje ćete naići u ovom članku su izvedeni iz činjenica i pružaju direktan uvid u modus operandi tipičnog CIA-inog ubojstva i operacije False flag.

Zahvaljujući internetu, danas postoji čitavo bogatstvo informacija i podataka koji se tiču ​​ubojstva Johna Kennedyja i njegovog zataškavanja.

Događaje i sastanke su potvrdile javne bilješke. Datume i vremena su potvrdili autentični novinski izvještaji. Ključni pojedinci su identificirani informacijama iz prve ruke, pri čemu su potvrđeni i njihovi suučesnici.

Ključne veze i zavjere su također potkrijepljene činjenicama.

Lee Harvey Oswald će ostati zapamćen kao neopjevani junak kome su CIA, FBI i policijska služba Dallasa sasvim pedantno smjestili. Smjestili su mu zato što je CIA znala za njegov blizak odnos s braćom Kennedy, a John Kennedy je bio poznat po svom nezadovoljstvu CIA-inom zloupotrebom moći.

I John i Robert su imali namjeru da eliminiraju sve tajne operacije koje je CIA provodila u suradnji s mafijom i prognanicima sa Kube koji su željeli vidjeti Fidel Castra mrtvog. Tek nakon fijaska s Zaljevom svinja, John F. Kennedy je postao odlučan u svojoj namjeri da obuzda CIA-u, ako ne i da je zaustavi jednom zauvijek.

Posljedična svađa na vlasti odvijala se u isto vrijeme kada je Bobby Kennedy objavio rat protiv organiziranog zločina, posebno protiv talijanskih mafijaških obitelji u New York Cityju, Chicagu i New Orleansu.

Jedan od članova mafije, Carlos Marchelo – “Kum” mafije New Orleansa – postao je glavna meta pravnog odjela policije.

Upravo zbog izravnog dosluha CIA-e s mafijskom osobnošću i klikom kubanskih prognanika, čiji je cilj bio zbaciti Castrov režim, Oswald je naloženo od strane Roberta Kennedyja da se infiltrira u tu opasnu operaciju.

Ubojstvo još jednog šefa države – Fidel Castra, bila je posljednja stvar sa kojom su braća Kennedy željela imati veze.

Neuspjeh ubojstva Castra je izgleda samo pojačao predanost kubanskih prognanika koji su željeli svoju državu natrag po bilo koju cijenu.

CIA je također unajmila još neke plaćene ubojice – fanatike, koji će obaviti njihov prljav posao.

Ova suradnja između tri skupine je ključna za razumijevanje čitavog događaja. Svi su oni imali isti cilj: da povrate Kubu. Na kraju krajeva, Havana je postala pravo utočište za međunarodnu skupinu kockara i trgovaca iz raznih branši, osobito oružja.

Kada je Castro konačno preuzeo Kubu 1959. godine, nastao je veliki kaos. Do tada je Kuba ubrzano postajala glavna karika u rastućoj međunarodnoj ilegalnoj trgovini drogom. Kada je Castro zatvorio svaki mogući kasino u Havani, on je također zaustavio ilegalnu trgovinu droge, što je posljedično utjecalo na profitabilno kubansko tržište.

Ta 1959. godina očito nije bila dobra godina za Kubu. Kapitalistički “san” se pretvorio u komunističku “noćnu moru” s gerilskom revolucijom koja je zbacila prekomjerno korumpirani režim Fulgencija Batiste.

Ove sumnjive aktivnosti – međunarodna ilegalna trgovina drogom – bile su središnji biznis koji je povezivao CIA-u, Kubance i mafiju. Njihovi prihodi od prodaje droge su bili toliko profitabilni da su bili spremni učiniti SVE da ih povrate.

Tvrdoglavi kubanski kapitalisti se nisu namjeravali suočavati sa Kastrovim streljačkim vodom, pa su kao izgnanici prebjegli u Miami i New Orleans.

New Orleans je zatim postao magnet za fanatike koji će sudjelovati u bilo kakvoj zavjeri koja bi im omogućila da povrate kubanski raj.

Ponajviše ih je ujedinila mržnja prema Fidel Castru.

Kada je Kennedijeva administracija odbila podržati ovaj pokret, kubanski izgnanici su usmjerili svoju mržnju ka predsjedniku, umješavši mafijska obitelji i CIA-u.

Na jesen 1963. godine, mržnja je dostigla svoj ​​vrhunac. Sve tri strane – CIA, kubanski izgnanici i mafija – imalu su istu agendu i preklapajuće ciljeve.

Svi su se osjećali kao da su ih Kennedyjevi izdali, dok je administracija isto mislila za njih.

Sav bijes se nagomilavali u smjeru predsjednika Johna Kennedyja.

Oformljena je skupina s ciljem da preuzme kontrolu nad Kubom, koja je uključivala ultra-tajni tim CIA-e, mobiliziran radi smaknuća šefa države, političara, vojnih časnika i svih ostalih koji su stajali na putu promjeni režima.

Robert F. Kennedy je znao da se spremaju zavjere koje će ga smaknuti. On je bio pun života, za razliku od svog starijeg brata koji je često išao na medicinske preglede.

Njegovi instinkti za preživljavanje su se iz tih razloga prilično pooštrili, okrenuo se svom bratu kao mogućem nasljedniku, dok je njemu bilo svejedno jer je znao da može okončati svakog momenta.

Kao državni tužitelj, Bobby je bio svjesniji toga što se događa na ulicama, pogotovo u Miamiju i New Orleansu. Također je dobivao informacije iz prve ruke o organiziranom anti-Castro pokretu.

Upravo saznanja do kojeg je došao Robertov istražni aparat o anti-Castro aktivnostima, koje je financirala CIA, trebalo su kasnije biti iskorištena za gašenje CIA-e.

Alen Dals, prvi civilni direktor CIA-e, bio je duboko umiješan u promjene režima diljem svijeta.

Nakon neuspjeha u Kubi, Dals i njegovi suradnici bili su primorani da daju otkaz, što je dodatno potpalio kubanski problem.

Također se priča da su u anti-Castro pokret bili umiješani George H.W. Bush, Richard Nixon, Barry Goldwater, Edgar Hoover, Lyndon B. Johnson, ali i mnogi moćni biznismeni.

Bilo bi prilično nezgodno da se jedna komunistička država nalazi u dvorištu Amerike, a pogotovo da ista utječe na komercijalne interese u Srednjoj i Južnoj Americi.

CIA, fanatični kubanci i mafijaši su zapravo bili samo alati rata koji je bjesnio između kapitalizma i komunizma.

Međutim, povijest je bila na strani zagovarača rata, a ne mira, što je uspjeh tragičnih ubojstava šezdesetih godina i dokazao.

Kako je došla 1963. godina, sav novac i resursi, vrijeme i energija, osoblje i trening, koji su bili usmjeravani na Fidel Castra prosto su se preusmjerili na predsjednika Kennedyja.

Iz ovih, ali i drugih razloga, Bobby Kennedy je odabrao Lee Harvey Oswalda – ultra-tajnog špijuna koji je trebao infiltrirati u pokret CIA-e, kubanaca i mafije. Oswald je tako zapravo sam po sebi predstavljao protuobavjestajne operaciju.

On je rođen u New Orleansu pa se zato tamo dobro i snalazio. Također je živio i u Dallasu kada se vratio iz SSSR. Ipak, ono što ga je učinilo najpogodnijim za tu ulogu jeste njegov životni afinitet prema socijalizmu i komunizmu.

Pošto se Oswald prilično interesirao za komunizam, on je prebjegao u SSSR kao vrlo mlad, prije nego što je napunio 20 godina.

Robert F. Kennedy je znao da će Oswald biti odličan za tu ulogu i da će biti dovoljno hrabar da uskoči među tri vatre u New Orleansu.

Također je znao da može imati povjerenja u Oswalda jer je znao da će Lee Harvey Oswald biti voljan žrtvovati svoj život radi višeg cilja, što je i učinio.

Iako se nikad nije odrekao američkog državljanstva, Oswald se bez problema vratio u SAD sa svih ruskom ženom i djetetom. Smatra se da je tako nešto mogao omogućiti samo državni tužitelj SAD.

Još jedna neobična stvar je što Oswaldov povratak u SAD nije popraćen medijskom pažnjom, na njegovo razočarenje. Zaista, građanin SAD koji se ponovno doseljava iz SSSR sa svojom obitelji, kako je moguće da su mediji to propustili?

Upravo zato što je Robert Kennedy namjeravao iskoristiti Oswalda, mediji nisu smjeli biti umiješani.

Lee Harvey Oswald je bio čovjek koji je očajnički tražio svoju ulogu u životu i smatra se da je baš tada doveden u službu Robert Kennedyja.

Na Oswaldovu žalost, CIA je znala točno kome je on odan. Zamka za njega se spremala još od prvog trenutka kada se pojavio u New Orleansu.

Oswald je nakon infiltracije ubrzo postao svjestan zavjera i intriga koje su dopirale sa svih strana. Međutim, tek je u Dallasu u listopadu 1963. postao svjestan zavjere da se ubije predsjednik.

Misleći da je svojim njuškanjem došao do otkrića ovih zavjera, Oswald je ušetao ravno u zamku isplaniranu u Dallasu.

Prava ironija jest što je upravo Oswald spriječio ubojstvo Johna Kennedyja tri tjedna ranije u Chicagu, zapečativši tako svoju sudbinu.

Ne samo da Oswald nije imao ništa s ubojstvom John Kennedyja, već je zapravo radio na tome da spriječi ubojstvo Robert Kennedyja.

Nakon što je saznao za plan ubojstva u Chicagu, Oswald je dojavio FBI-u da upozori Johna Kennedyja da ne putuje u Chicago 2. studenog 1963. godine.

Tako je Kenedijevo ubojstvo nakratko odgođeno.

Upravo zbog neuspjeha ovog planiranog ubojstva, braća Kennedy su spustila gard, smatrajući da su sigurni.

Pošto ih je Oswald obavijestio o zavjeri, vjerovali su da će ih i ubuduće obavještavati o sličnim planovima.

Međutim, izgleda da je neuspjeli pokušaj ubojstva 2. studenog zapravo bio isceniran baš s tim ciljem, da Kennedija da osjećaj lažne sigurnosti.

Moguće je da je Oswald, ne znajući, iskorišten u tom događaju dostavljanja pouzdane informacije koja je bila integralni dio zavjere o ubojstvu u Dallasu.

Istovremeno, tim CIA-e se spremao za javno smaknuće u Dallasu, postavljajući pritom zamku Osvaldo, zaposlivši ga u zgradi za pohranu knjiga Teksaške škole.

Razumijevanje tradicionalne strukture i načina djelovanja CIA-inih tajnih operacija je ključno za shvaćanje načina na koji je Lee Oswald izigran.

Prvo, sve tajne operacije CIA-e su podijeljene tako da svaki pojedinačni sudionik zna samo ono što je ključno za njegovo djelovanje. Drugo, za svaku komponentu i fazu operacije bira se što je manje moguće sudionika.

Treće, postoji minimalan kontakt između plaćenih ubojica i njihovih naručitelja, između donositelja odluka i planera, između sponzora i kurira.

Zbog toga je Oswald znao samo ono što mu je rečeno povodom nadolazeće zavjere u Dallasu.

Prema raznim tvrdnjama, Oswaldov naručitelj je bio David Atlee Phillips koji je rođen u Dallasu i koji je dobro povezan s međunarodnom obavještajnom zajednicom. Njegova veza s Alfa 66 – organiizacijom anti-Castro Kubanaca – bila je trn u oku braće Kennedy.

Zbog svog ograničenog pristupa pravim CIA-inim pravilima igre, Oswald je posjedovao nepotpune i / ili lažne informacije o zavjeri koja je planirana za 22. studenog u Dallasu.

Štoviše, Oswaldov nadzornik u teksaškoj školi je pozvao policiju Dallasa da pretraži zgradu zbog “navodnog” ubojice odmah nakon što se dogodilo ubojstvo. Oswald je za to vrijeme sjedio sa šefom u sobi za stanku ne znajući da se ubojstvo uopće dogodilo.

Tada je Lee Oswald počeo paničariti. Nije mogao suočiti s gomilom događaja koji su se odjednom obmotavali oko njega. Tada je počeo shvaćati da mu je namješteno.

Upravo ta panika, koja je oslikavala njegov očaj, doprinijela je slici krivnje koju su federalci htjeli izazvati kod javnosti.

Međutim, kada je Lee Oswald na nacionalnoj televiziji rekao kako je nevin i kako ne zna ništa o zavjeri o ubojstvu, CIA-in tim za zataškavanje se našao u ozbiljnom problemu.

Zapravo, Oswald je imao toliko moćnih veza sa skupinama u New Orleansu da bi njegovo suđenje moglo izazvati katastrofu.

Lee Oswald je mogao razotkriti razne zavjere usmjerene na rušenje Kennedyjeve administracije i zbacivanje stranih vlasti.

Osvaldov svjedočenje je, međutim, moglo biti i iskorišteno od strane CIA-e protiv Roberta Kennedyja, kao navodnog suučesnika u samom ubojstvu.

Ipak, jedina sigurna opcija bila je da Lee Oswald bude ubijen, što se i dogodilo u trenutku kada je prebacivan pod policijskom zaštitom i pod svjetlima medija uživo.

Počinitelji su mislili da će eliminacija Lee Oswalda zaustaviti dalje priče i teorije o zavjerama, pri čemu je sve prosto pripisano Lee Harvey Oswald.

Međutim, afera o Oswaldovom ubojici, Jack Leon Rubyu, pokrenula je niz mogućnosti, koje su podrazumijevale i njegovu uključenost u zavjeru.

To znači da je Ruby dobio zapovijed od nekoga iznad njega i tako se cijela shema sustavno odmotavala, dio po dio, osoba po osoba, počinitelj po počinitelj. Vrh se počeo plašiti da će biti identificiran.

Naprosto je nevjerojatna činjenica koliko je ljudi poginulo ili umrlo prije vremena nakon ubojstva Johna Kennedyja. Na toj gotovo beskonačnoj listi nalazi se gomila samoubojstava, čudnih nesreća i ubojstava.

Jasno je da Lee Harvey Oswald nije poznavao sve te ljude, ali postojao je niz ljudi koji su znali točno što će se dogoditi tog sudbonosnog studenog dana.

Na njegovu nesreću, Lee Oswald je bio jedan od malobrojnih koji nisu znali da će John F. Kennedy biti ubijen u Dallasu 22. studenog 1963. godine.

Interesantno je koliko je ova priča neuništiva. To je jedina priča pored 11. rujna koja je izazvala toliko pažnje, istraživanja i energije.

Međutim, lažne operacije se danas razotkrivaju jedna za drugom, kao i žrtveni jarci upotrijebljeni za njihovo ostvarivanje.

Sada je ustanovljeno da Sirhan Sirhan nije ubio Bobby Robert Kennedyja, isto kao što James Earl Ray nije imao ništa s ubojstvom Martina Luthera Kinga. Čak je i obitelj Martina Luthera Kinga to potvrdila.

Isto tako je i Timothy McQuay namješteno bombardiranje Oklahoma Cityja.

Slično tome, sve je više dokaza i svjedočenja koji dokazuju da 19 muslimanskih terorista nije imalo veze s lažnom operacijom 11. rujna koju je implementirala federalna vlast SAD.

Očito je da je upotreba Lee Harvey Oswalda kao žrtvenog jarca postavila predložak koji se zatim ponovio nebrojeno puta u proteklih 50 godina. Kažemo nebrojeno zato što većina tih zločina koji su zahtijevali žrtvenog jarca nisu objavljeni u mainstream medijima.

Zaista, da su građani SAD zahtijevali stvarno objektivnu, nepristranu, znanstvenu istragu Lee Harvey Oswalda, dokazalo bi se da je bio nevin. Sve to zatim nameće pitanje: “Tko je kriv?” I što je još važnije “Zašto je to učinjeno?”.

Ne možemo, opet, da se ne zapitamo što je to Bobby Kennedy znao o Le Oswaldu da je mogao povjeriti ultra-tajnu i osjetljivu operaciju. Možda je to činjenica da je Oswalda službeno trenirala CIA i da je radio za Pomorsku obavještajnu ured (Office of Naval Intelligence)?

U pismu Johna McCona, direktora CIA-e, upućenom James G. Raulu, šefu Tajne službe SAD, potvrđen je važan dio Oswaldovog rezimea.

Kao bivši marinac, Oswald je posjedovao neophodne kvalifikacije koje su Kennedyjevi zahtijevali za ovu opasnu misiju.

Kao netko tko je žrtvovao svoj život za državnog tužitelja SAD i predsjednika SAD, Oswald bi se trebao posthumno odlikovati Medaljom časti i Predsjedničkom medaljom slobode.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 

 

 
(vestinet/uredio i preveo:nsp)