Neki tinejdžeri slušaju glazbu, neki se bave sportom koji im se sviđa, neki čak provode svoje vrijeme zalijepljeni za društvene mreže i video igre – a neki, poput 14-godišnjeg Jackson Oswalta, grade radni nuklearni reaktor u rezervnoj sobi obiteljske kuće

Jackson, sramežljivi tinejdžer iz Memphisa, najmlađa je osoba koja je učinila ovaj podvig – u dobi od 12 godina sramežljivo je postigao nuklearnu fuziju samo nekoliko sati od svog 13. rođendana.

Rekord je prethodno držao Taylor Wilson – koji je 2008. godine sagradio svoj reaktor za nuklearnu fuziju u garaži njegove obiteljske kuće u Renu, kad je imao samo 14 godina.

Wilsonovo je djelo također inspiriralo Jacksona da izgradi jedan vlastiti nuklearni reaktor.

Mislio je – kao i svaki drugi 12-godišnjak – da bi mogao pokušati oboriti ovaj rekord. Morao je raditi i postići nuklearnu fuziju i od tada nije prestao.

U telefonskom intervjuu rekao je rekao: “Jednom kada sam vidio da je to moguće, pomislio sam da bih mogao i pokušati.”

“Uvijek mi je bilo u mislima da želim biti najmlađi” – dodao je.

Razbijanje atoma bolje je od video igrica

Čitajući ovu priču, možda ste skloni razmišljati o Jacksonu kao o sjajnom učeniku koji je zakopan u knjigama o nuklearnoj fizici.

Sasvim suprotno! On se druži s prijateljima i igra video igru Fortnite neprestano. No Jackson je zaključio da ne želi provoditi svo slobodno vrijeme igrajući igrice, pa je počeo proučavati nuklearnu fuziju.

Jackson je započeo svoje istraživanje prekopavajući Internet o stvarima vezanim za nuklearnim procesima, gledajući kako drugi ljudi grade svoje reaktore.

“Početak procesa bio je samo učenje o onome što su drugi radili sa svojim fuzijskim reaktorima”, rekao je za Fox News.

“Nakon toga, sastavio sam popis dijelova koji su mi trebali. Ja sam te dijelove skidao prvenstveno s eBaya, a često puta su dijelovi koje sam iskopao na sa eBaya nisu bili baš ono što sam trebao. Dakle, morao sami ih modificirati da su mogle služiti za moj projekt.”

Brzo je sve shvatio i u staroj igraonici u kući njegovih roditelja počeo je raditi na izgradnji svog reaktora. Uz potporu roditelja potrošio je oko 10.000 dolara prikupivši sve dijelove potrebne za njegov reaktor. Ali sastaviti dijelove i učiniti da se rade pokazalo se zahtjevnim. Jackson se oslanjao na pokušaje i pogreške i savjetovao se preko internetskog foruma fizičara-amatera.

Chris Oswalt, njegov otac, bio je impresioniran poslom svog sina. Ali bio je zabrinut i za svoju sigurnost s obzirom na to da je Jackson radio sa električnom strujom od 50.000 volti i radioaktivnim materijalom. Njegovi roditelji zatražili su pomoć Jacksonovog učitelja fizike i istraživača iz Dječje bolnice St. Jude kako bi ga savjetovali o zračenju.

“Kao roditelj, sigurnost je bila moja briga br. 1″, dodao je otac. “Jackson je postao stručnjak, ali svi smo zajedno učili.”

Jackson je uglavnom nastavio raditi na reaktoru, objavljivao je ažuriranja na mrežnom forumu i dobivao savjete i upute.

19. siječnja 2018. uspio je spojiti dva atoma deuterija (stabilni izotop vodika) u jezgri plazme reaktora kako bi stvorio neutron. Nakon što ga je usporen, njegov je uređaj otkrio nuklearnu fuziju.

Svoje je rezultate objavio na forumu, gdje ih je potvrdio Richard Hull – ista osoba koja je provjeravala Wilsonov rad s nuklearnom fuzijom 2008. godine.

Nuklearna fuzija je proces spajanja lakih atomskih jezgri u teže (sve do željeza 56Fe), pri kojem se zbog gubitka mase (defekta mase) oslobađa golema količina energije.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Znanstvenici Odjela za električno i kompjutersko inžinjerstvo na Univerzitetu California iz Davisa (UC Davis) predstavili su mikročip koji sadrži tisuću nezavisnih programibilnih procesora pod nazivom KiloCore

Procesor sadrži 621 milion tranzistora, te je prema testovima koje su proveli u stanju izvršavati 1,78 biliona instrukcija u sekundi, a svaka jezgra u prosjeku postiže maksimalni takt od 1,78 GHz.

Prema našem saznanju, ovo je prvi 1.000-jezgreni čip ikada napravljen – izjavio je profesor Bevan Baas, voditelj tima koji je izradio arhitekturu čipa.

Drugi multiprocesori koji su do sada napravljeni nisu prelazili brojku od 300 jezgri. Većinom su izrađeni za istraživanja, a samo nekoliko ih se našlo u komercijalnoj prodaji. KiloCore čip je proizveden u suradnji znanstvenika UC Davisa i IBM-a koji ga je izradio korištenjem 32 nm CMOS tehnologije.

Svaka od tisuću jezgri može raditi nezavisno od drugih, te će se ugasiti kada ne obrađuje podatke, što je značajka koja čuva energiju indirektnim smanjivanjem temperature unutar jezgre.

Naučnici kažu da je čip toliko energetski učinkovit da je u stanju izvršavati 115 milijardi instrukcija u sekundi za vrijeme dok ga napaja jedna obična AA baterija.

Mada je čip 100 puta učinkovitiji od bilo kojeg laptop procesora, teško ćete ga vidjeti u svojim kućnim računarima, jer je KiloCore proizveden s tom namjerom da se jednog dana nađe u superračunalima u podatkovnim centrima koja se koriste za rudarenje podacima na velikoj skali i operacije procesiranja podataka. 

Mada se čip u dosadašnjim testovima pokazao učinkovit, naučnici navode da ga je potrebno izložiti brojnim novim testovima prije nego što se lansira na tržište računala podatkovnih centara.

Znanstvenici UC Davisa su izradili i specijalni kompajler, kao i automatski programski “mapping tool” alat, kako bi se developerima omogućila izrada aplikacija koje će raditi na novom procesoru.
 
(avaz.ba)

Do ovog su otkrića znanstvenici došli proučavajući silikate magme za koje je otkriveno da su gušći od stijena koje tvore središnji plašt Zemlje

Znanstvenici tvrde ‘nekoć davno, ispod Zemljine površine, postojao je ocean magme’. Upravo ova najnovija teorija znanstvenika u suprotnosti je s onom do sada poznatom, koja tvrdi da se ispod Zemljine površine, između vanjske kore i središnje kore, nalazi sloj kamena.

Do ovog su otkrića znanstvenici došli proučavajući silikate magme za koje je otkriveno da su gušći od stijena koje tvore središnji plašt Zemlje, piše Daily Mail.

Prema otkriću, ostaci koji nastaju topljenjem silikata akumuliraju se duboko u Zemlji, točnije, na granici jezgre i plašta. Kao rezultat toga, tijekom Zemljine formacije, neposredno uz Zemljin plašt, postojao je ocean magme.

Upravo ovo otkriće riješilo bi misterij koji je dugi niz godina intrigirao znanstvenike. Pronalazak je dao odgovor na pitanje kako je moguće da se u unutrašnjosti Zemlje nalazi mješavina elemenata koja odgovara strukturi meteorita koje tvore isti elementi, odnosno materijali koji tvore i naš svijet.

Istraživanje je proveo međunarodni tim znanstvenika sa Sveučilišta u Bayreuthu u Njemačkoj, na čelu sa Sylvain Petitgirard.

Pomoću X-zraka i pod ekstremnim uvjetima tlaka, znanstvenici su uspjeli izmjeriti gustoću silikatne magme. Proces je to koji do sada još nitko nije izveo.

‘Naša se vizija stvaranja Zemljine unutrašnjosti proteklih nekoliko godine iznimno promijenila, upravo zbog novih izračuna koji predviđaju vjerojatnost nakupljanje guste magme na samom vrhu jezgre, no ove modele znanstvena zajednica još uvijek nije potvrdila’, rekao je Petitgirard.

Otkriveno je da se istraživani materijal topi izložen tlakom jednakom onome koji se nalazi na dubini od 2900 kilometara, a to otkriće je iznimno važno za razumijevanje Zemljine prošlosti kao i za razumjevanje Zemljine evolucije u stanje u kakvom se danas nalazi.

Tim znanstvenika stavio je komad stakla minerala MgSiO3 između dva dijamanta te ga pritisnuo na uvjete za koje se vjeruje da su na snazi u unutrašnjosti Zemlje. Pomoću mikrometra izmjerili su gustoću minerala te otkrili da je ona gušća od stijena koje se nalaze neposredno uz Zemljin gornji plašt, a njegova je topljivost moguća i između Zemljine kore i plašta.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevnik.hr,youtube/uredio:nsp)