Mikotoksini su smrtonosni prirodni spojevi koje proizvode plijesni i druge štetne gljivice

Pronađeni su u žitaricama i također u prehrambenim proizvodima dobivenim od stoke koja je jela zaraženo žito. Ti endokrini disruptori mogu naštetiti spolnom razvoju mladih djevojaka i uzrokovati druge, ozbiljnije zdravstvene komplikacije.

Čak 25 posto svjetskih zaliha žitarica kontaminirano je plijesnima koje proizvode mikotoksine. I ljudska hrana i hrana za životinje su pod utjecajem tih toksina.

Jedan od najnovijih slučajeva zaraze mikotoksinom dogodio se 2014. godine. Mikotoksin koji se zove aflatoksin kontaminirao je zalihe kukuruza u Keniji. To je izazvalo pojavu bolesti aflatoksikoze koja je uzela 125 života.

Nakon te tragedije, istraživači su analizirali uzorke lokalnog kukuruza na znakove pojave aflatoksina. Upozorili su da je više od polovice kukuruznih proizvoda bilo kontaminirano razinama aflatoksinom koja je premašila sigurnu granicu koju je odredila kenijska vlada.

Nadalje, nedostatak akutnih znakova i simptoma trovanja mikotoksinima ne oslobađa potencijalne pacijente od opasnosti. Čak i niske koncentracije mikotoksina u tijelu mogu potpuno poremetiti pravilne funkcije endokrinog sustava kod zaražene osobe.

Smrtonosne mikotoksine nalazimo u žitaricama i proizvodima životinjskog podrijetla

Godine 2011. Institut za rak Rutgers u New Jerseyu istraživao je grupu mladih djevojaka koje su živjele u New Jerseyju. Istraživači su tražili znakove zaraze zearalenonom (ZEA), mikotoksinom koje proizvode plijesni Fusarium graminearum koji ometa razine estrogena.

Studija je pokazala da je 78,5% ispitanika bilo pozitivno ocijenjeno na ZEA.

Ječam, kukuruz, zob, riža, sirak i pšenica su neka od zrna koja sadrže te mikotoksine. ZEA se također može naći u mliječnim proizvodima, jajima i mesu životinja koje se hrane žitaricama. Može čak završiti i u pivu.

Derivati​ ZEA-e također su patentirani kao oralni kontraceptivi. Također se koriste kako bi se stoka brže utovila.

“Zearalenon se u Sjedinjenim Američkim Državama od 1969. naširoko koristi kako bi se poboljšala stopa tova kod goveda povećanjem stope rasta i učinkovitosti konverzije hrane” – upozorili su istraživači sa Sveučilišta u Ateni u studiji iz 2012. godine.

Aflatoksin i zearalenon su samo dva od 40 mikotoksina koji se smatraju opasnima u više od 100 zemalja. Ovi endokrini disruptori uzrokuju preuranjeni pubertet i sindrome povezane sa estrogenom kao što su povećanje maternice, otečene mliječne žlijezde i pseudopregnacija.

Nema zrna koje je sigurno od kontaminacije mikotoksinima. I konvencionalni i organski proizvodi mogu se zaraziti plijesnima koji proizvode toksine. Nadalje, kuhanje zrna neće značajno smanjiti razine mikotoksina.

Jedini način da se izbjegnu ti endokrini disruptori je potpuno odustajanje od prehrane žitaricama. Trebalo bi biti dovoljno lako prestati jesti kukuruz zbog njegove povezanosti s GMO-ima i herbicidima koji uzrokuje rak.

Umjesto toga, jedite svježe povrće koje ima nisku količinu škroba i sadrži mnoge hranjive tvari. Određene namirnice mogu smanjiti štetne učinke mikotoksina na endokrini sustav. Češnjak je jedan od te hrane.

Začini mogu imati slične zaštitne učinke. Predlaže se da se začini nalaze u svakoj kuhinji širom svijeta jer imaju zdravstvene prednosti koje mogu spriječiti tvari koje uzrokuju bolesti u hrani. Ovi začini mogu spriječiti mikotoksine da naruše zdravlje ljudi koji nesvjesno jedu kontaminirano zrno.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Popularni ruski iscjelitelj Genadij Malahov nudi jedinstveni ruski pogled na sreću i zdravlje muškarca u modernom svijetu

U razgovoru za neovisne ruske novine “Svobodna presa”, Malahov, promotor “narodne medicine”, poznat u Rusiji i drugim istočnoeuropskim državama po svom netradicionalnom pristupu medicini i zdravom životu, kaže da je odgovor zapravo vrlo jednostavan, pod uvjetom da se pridržavate nekoliko osnovnih pravila.

1. Vježbanje

Prvo i osnovno, kaže ovaj šezdesetdvogodišnjak, ako čovjek želi ostati u formi – mora se kretati. Ovo se može odnositi i na kratke šetnje od 30-40 minuta uz istovremenu aktivnost ruku (kao što je na primjer stezanje gume za vježbanje mišića ruke).

“Ono što je tu najvažnije nije razdaljina u kilometrima, već vrijeme – ne manje od pola sata. Također, svoju kuću sam pretvorio u mini-teretanu, gdje “žongliram” bućice svaki drugi dan.

“Apsolutno je neophodno i praviti pauzu u radu na računalu nekim vježbama”, naglasio je Malahov.

“Najvažnije je ne sjediti za kompjuterom satima bez ustajanja, već se i fizički aktivirati”.

2. Pravilna prehrana

Pored vježbanja, “narodni doktor” savjetuje svima da se ne prejedaju i da se hrane pravilno. Važno je, kaže on, jesti povrće, i ne zaboravljati nutritivne vrijednosti pčelinjih proizvoda!

“Na mom stolu je uvijek takozvani pčelinji kruh – med i pelud”.

Za doručak, prema planu ovog promotora zdravog života, treba jesti tople žitarice, poput zobene kaše ili ječma. Za ručak, posebno zimi, on dan uvijek počinje pšeničnim klicama, koje imaju velike zalihe vitamina.

Malahov također upozorava na trikove proizvođača hrane.

“Kako bi smanjili cijenu proizvodnje hrane i produžili joj rok trajanja, proizvođači u nju trpaju svakojake kemikalije. Zbog toga najčešće kupujem na lokalnoj tržnici. To je hrana kojoj možete vjerovati “.

Ruski iscjelitelj savjetuje svima da, ukoliko imaju mogućnosti, posade vrt u vlastitom dvorištu.

“Mi u dvorištu imamo višnje, breskve, kruške i jabuke. Moja supruga je u određenim dijelovima zasadila ljekovito bilje i luk. Znate, ništa ne može usporediti s ukusnim sokovima od voća i bobica. Nikakvo uvozno gazirano piće im nije ni blizu!”.

“Moja obitelj rijetko jede kruh. Umjesto toga, kuhamo rižu. Jaja su također izuzetno važna namirnica, puna proteina. Njih jedem sirova, kao kajganu ili pržena. Jaja su jako važan dio svakog dobrog režima prehrane”.

3. Ljekovita moć sreće

Jedna od najvažnijih tajni zdravlja i uspjeha, po mišljenju Genadija Malahova, jeste sreća, koju prije svega donosi zanimljiv posao.

“Još davno sam primijetio iscjeliteljsku moć osjećaje sreće”, rekao je on.

“Ja sreću crpim iz posla. Volim svoj posao. Ne smatram sebe iscjeliteljem, kako me mnogi nazivaju; više se bavim promocijom zdravog života i prevencije … Vrlo je važno da radite nešto što pomaže drugima i kada vam to pričinjava zadovoljstvo”.

4. Značaj prevencije … I, naravno, narodnih lijekova

Službena medicina danas, kako je Malahov vidi, gotovo je u potpunosti usmjerena na traženje rješenja medicinskih problema kada se oni već pojave, umjesto da se fokusira na korijen problema. To je pogrešan pristup.

“Također smatram da ne smijemo zaboraviti na oprobane i testirane narodne lijekove, posebno kada se uzme u obzir da su i mnogi tvornički lijekovi na bazi ljekovitog bilja. Sami medikamenti često su veliki teret za tijelo i nemaju uvijek očekivane učinke”.

Bolje spriječiti nego liječiti, podsjeća Malahov. Recept je vrlo jednostavan i podrazumijeva svakodnevno vježbanje, zdravu prehranu i pravilan mentalni sklop.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Da li vam je kava malo čudna u zadnje vrijeme, i ima čudan miris i okus, evo zašto je to tako…

Najnovije istraživanje Centra potrošača pokazalo je da se prava kava nalazi tek u svakoj četvrtoj vrećici koju kupujemo dok se u ostalim uz zrna ovog napitka nalaze i grašak, žir, kukuruz, soja i ječam

Na ambalaži je kava predstavljena kao čista, bez dodataka, a ispitivanjem smo utvrdili da to nije točno. U stvari, u nju su dodani soja, ječam, kukuruz, žir ili industrijski grašak – naveli su u CEPS.

Problem je što proizvođači na pakiranju ne naznače da ima surogata i ne stave u kom postotku.

Npr. u Srbiji ima više od 200 trgovačkih marki kave, a 90 posto njih nema pravilnu deklaraciju. To znači da nema popisa sastojaka, njihove količine, uvjeta čuvanja, nije naznačena serija, ne piše ništa o alergenima i slično – kaže Ružica Madžarević iz Centra potrošača. U Hrvatskoj nije ništa bolje.

Stručnjaci smatraju da je ubacivanje surogata sve je više praksa malih proizvođaća kave jer na taj način proizvedu veće količine ovog napitka i posao im se više isplati.

Predsjednik Nacionalne organizacije potrošača Goran Papović kaže da se tako obmanjuju kupci.

Mislimo da kupujemo kavu, a u stvari kupujemo grašak ili ječam! Ako ima surogata u kavi, to onda mora pisati i na deklaraciji.

Kazne zbog nepravilne deklaracije nisu toliko visoke, tako da su zlouporabe sve češće.
 
(Telegraf.rs/uredio:NSP)

Ocrnjuje se kruh, a gluten je i u mesnim proizvodima, juhama, slatkišima

Dio populacije navalio je na slana i slatka peciva “s nogu”, kojih je samo lani prodaja rasla za oko pet milijuna kilograma, a dio od kruha i peciva sve više bježi kao vrag od tamjana.

Da je glutenska intolerancija ili celijakija u nas još uvijek podcijenjena, najbolje govore podaci HZZO-a o bezglutenskom brašnu kojeg je u prvih osam mjeseci ove godine u ljekarnama na recept izdano 10-ak posto više u odnosu na isto razdoblje lani, 113 tisuća pakiranja u odnosu na lanjskih 101 tisuću. U cijeloj 2012. istoga je brašna pak, na koje celijakičari imaju pravo u količini od 10 kg mjesečno, izdano 118,5 tona u vrijednosti oko 2 milijuna kuna, a lani se ta brojka popela već na 163 tone za oko 3 milijuna kuna.

S druge strane prodaja bezglutenskih proizvoda na policama tzv. zdrave hrane trgovačkih lanaca i drogerija potvrđuje se sve profitabilnijom nišom u kojoj potražnja raste dvoznamenkasto – a u njoj prihode ne “pumpaju” toliko celijakičari, koji su i dalje izuzetno oprezni po pitanju ovakve prodaje, koliko novi “trend” bezglutenske prehrane koju u posljednje vrijeme promovira i sve veći broj poznatih, poput slavnog tenisača Novaka Đokovića.

– S jedne strane imamo popularne dijete koje kruh isključuju iz svojih preporuka, s druge opći trend smanjenja konzumacije kruha prisutan u cijeloj Europi, a s treće propagandu koja kruh optužuje za trovanje nacije i proglašava ga nezdravom namirnicom, punom nezdravih aditiva i slično.

Kad sve to zbrojite, naravno da imate situaciju da kruh, namirnica koja je othranila generacije, ima lošu reputaciju, iako nije ništa lošiji nego što je bio prije 20 ili 50 godina. Naprotiv, danas je čak i bolji jer se proizvodi u uvjetima koji su strogo kontrolirani – kaže Mijo Prgomet, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača pekarskih i slastičarskih proizvoda.

– “Fama” stvorena oko glutena isključivo je pomodarstvo i interes trgovaca. Pšenica i gluten bez jasnih su znanstvenih dokaza optuženi kao hrana koja nas čini bolesnima i debelima, što potvrđuju i na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu – objašnjava.

I dok konzumacija bijelog pšeničnog kruha, koji i dalje dominira u prodaji pekara, pada, bezglutenskih proizvoda poput kruha, peciva, kolača, tjestenina i sirovina, koji su do prije godinu dana bili zastupljeni s tek sporadičnim proizvodima, danas su pune police trgovina.

Većina nema problema

– Ljudi koji imaju celijakiju moraju provoditi bezglutensku dijetu cijeli život. Jedan dio populacije može imati smetnje zbog glutena, no najveći dio populacije, čak 90 posto, osobe su koje nemaju nikakvih problema s probavom glutena.

Doc. dr. sc. Dubravka Novotny i prof. dr. sc. Duška Čurić sa zagrebačkog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta ističu kako su najčešće zablude po pitanju glutena da izaziva metaboličke poremećaje, promjene u ponašanju i prehrani, ovisnost te da isključenje glutena iz prehrane olakšava mršavljenje.

– Smjesa funkcionalnih proteina pšenice ili gluten koji sadrže sve vrste pšenice, pšenoraž, ječam i zob, odgovorna je za reološka svojstva tijesta i pecivnu kakvoću brašna, kapacitet vezanja vode, kohezivnost, viskoznost i elastičnost tijesta, dok je pečenje bez glutena tehnološki izazov – kruh ima zbijenu strukturu, mali volumen, mrvljivu sredinu, drugačiji okus i brzo stari – objašnjavaju Novotny i Čurić.

– Riječ je zapravo o pokušaju da se jedna tradicionalna namirnica koja se nalazi u osnovi prehrambene piramide, i uz to je i najjeftinija, zamijeni s proizvodima koji su pet do 10 puta skuplji, manje nutritivne vrijednosti i lošije kvalitete. U Hrvatskoj imamo svega jednu ili dvije male pekarnice koje proizvode bezglutenske proizvode, sve ostalo je uvoz. A dok se ocrnjuje kruh, zanimljivo je kako se gluten u mesnim proizvodima, bombonima, juhama, umacima, preljevima, paniranoj hrani, sladoledu… gotovo uopće ne spominje – kaže Prgomet.

Podaci PBF-a govore kako zbog trenda izbjegavanja glutena u prehrani svjetsko tržište bezglutenskih proizvoda bilježi godišnji rast između 25 i 30 posto, iako se epidemija pretilosti prije može pripisati općenitom prevelikom konzumiranju hrane i sjedilačkom načinu života nego nekoj specifičnoj hrani.

Magistar nutricionizma Nenad Bratković slaže se da je zdravlje hrvatskih građana u prilično lošem stanju, barem kad su u pitanju kronične bolesti koje se povezuju s neuravnoteženom prehranom.

– Fokus na prehrani je izrazit, sasvim opravdano. Prehrana je danas pitanje ega, marketinga, pomodarstva, čemu doprinosi brz i dinamičan protok informacija te popularizacija iza koje su i estradne zvijezde, no prije svega valja naglasiti objektivne epidemiološke pokazatelje o povezanosti prehrane i nastanka mnogih degenerativnih bolesti – tvrdi Bratković. – Činjenica je građani Hrvatske jedu izrazito puno pekarskih proizvoda od bijelog brašna, a neki se doslovno prehranjuju u pekarnicama. Bijela peciva i kruhovi od bijelog brašna imaju uvijek prednost nad nutritivno bogatijim proizvodima od brašna iz integralnog cjelovitog zrna i mnogi ne mogu zamisliti ijedan obrok bez (bijelog) kruha – kaže on ističući da je gluten skoro pa sveprisutan kao aditiv ili dodatak hrani jer pospješuje organoleptička svojstva koja kupci vole. Primjerice, hrskava korica kruha, ili u ovitku pilećih prsa, dodaje Bratković.

Ima ga i previše

– Jedan od mogućih odgovora zašto je toliko intolerancije na gluten je i u tome da ga u nekim proizvodima ima ne samo onoliko koliko je uobičajeno, nego već na “treću potenciju” – objašnjava on.

Kako bilo, nijedna krajnost, ne postoji li za nju stručnih potvrda, nije dobra.

– Ako je netko na bezglutenskoj prehrani, ne znači da provodi i zdravu prehranu u kojoj je unos svih hranjivih tvari prehranom uravnotežen. Tako bi se moglo tvrditi i da je namirnicama neuravnotežena prehrana s isključivo ekocertificiranom hranom samim automatizmom zdrava. Ili da je poluvegetarijanska prehrana nezdrava jer u njoj nema mesa. Postoje objektivni pokazatelji punovrijednosti prehrane, i sve ovisi od slučaja do slučaja – tvrdi Bratković i dodaje:

– Najvažniji kriterij zdrave prehrane jest da ona zadovoljava unos svih esencijalnih, za život nužnih nutrijenata. Gluten nije esencijalan za prehranu i, ako se u prehranu unese dovoljno proteina te esencijalnih aminokiselina, eliminacija glutena neće imati štetnih posljedica za zdravlje. No ako se gluten i žitarice koje ga sadrže (pšenica, ječam, raž, posredno i zob) eliminiraju, primjerice, iz prehrane vegana, takav gubitak važnog izvora proteina može biti dugoročno poguban.

8 istina i zabluda o glutenu

1. Gluten je bjelančevinasta tvar koja se nalazi u pšenici, raži, ječmu i zobi, ali ga može biti i u čokoladi, surimiju, mesnim prerađevinama, umaku od soje, vitaminima… čak i nekim vrstama paste za zube

2. Najveća zabluda i vrlo česta pojava je da se brkaju osnovne činjenice i pojmovi – celijakija, netolerancija na gluten i alergija na pšenicu – iako se sva ova stanja i poremećaji klinički manifestiraju imunološkom reakcijom, klasa imunoglobulina je drugačija pa zahtijeva i drugačiju dijagnostiku i terapiju

3. Alergija na gluten vezana je uz oslobađanje histamina, a celijakija je nasljedna bolest imunosustava kod koje se unošenjem glutena potiče niz reakcija koje uzrokuju upalne procese u tankom crijevu, što može dovesti i do razvoja vrlo teških i za život opasnih bolesti

4. Novija istraživanja otkrivaju da gluten u određenim dozama kod mnogih ljudi može prouzročiti probavne tegobe kao što su bol, nadutost, zatvor ili proljev, gubitak tjelesne težine i umor. U tom je slučaju riječ o novom pojmu – preosjetljivosti na gluten

5. Opasan je stav, kada osoba iz straha od glutena sama isključi gluten iz prehrane, nakon koje odlazi na testiranje na celijakiju (serološki test iz krvi) ili pak biopsiju crijeva pa nalaz ispadne lažno negativan. A dijagnoza celijakije može ostati nepostavljena

6. Posumnjati i postaviti dijagnozu može samo liječnik specijalist, a ne samouki pacijent koji simptome iščitava na internetu. Terapiju prehranom treba provoditi i kontrolirati magistar nutricionizma, a ne laik

7. Pobornici bezglutenske dijete često se odlučuju za brojne proizvode bez glutena zaboravljajući da takvi proizvodi sadrže podjednako kalorija kao i “originalne” namirnice, visoke udjele zasićenih masti, šećera i natrija, a često i rafinirane sastojke visokog glikemijskog indeksa

8. Istina je da je celijakija genetički predisponirana doživotno neizlječiva bolest, čija je primarna terapija stroga poštedna bezglutenska prehrana
 
DR OZ: Prehrana bez glutena je prijevera i zavjera!
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vecernji.hr,youtube/uredio:nsp)

Izbjegavajući šećer, često ćemo se naći u nedoumici koja od prirodnih sladila odabrati. Naime, iako su prirodna, nisu sva potpuno zdrava za organizam. Neka su jednako slatka i štetna, i mogu poslužiti samo kao zamjena, no neka ipak mogu donijeti velike zdravstvene prednosti

Prirodna sladila bez kalorija:

Brazein – protein ekstrahiran iz voća drveta Oubli u zapadnoj Africi. Slađi je od šećera do 2000 puta, sadrži četiri kalorije po gramu, no zbog njegove će slatkoće bilo koja porcija hrane sadržavati gotovo nula kalorija. Odličnog je okusa, toplinski je vrlo stabilan, topiv je u vodi i pH stabilan, te je stoga pogodan za kuhanje. Ima sinergistički učinak ako miješa sa Stevijom. Izuzetno pogodan za dijabetičare.

Luo Han Guo – ekstrakt voća Siraitia grosvenorii porijeklom iz južne Kine i sjevernog Tajlanda, gdje se koristi već 800 godina. Sadrži važne antioksidanse te se koristi i u liječenju. 300 puta je slađi od šećera te ga treba miješati sa sredstvima za povećavanje volumena, ako se koristi kao stolni zaslađivač kako bi se mogla izmjeriti potrebna količina. Toplinski je stabilan, s dugim rokom trajanja, te je pogodan za kuhanje i pečenje.

Stevija – biljka porijeklom iz Južne Amerike, čiji su listovi oko 30 puta slađi od šećera. Slatkoća dolazi iz njena dva spoja – steviozida i rebaudiozida, koji su i do 300 puta slađi od šećera. Od ova dva spoja, rebaudiozid je slađi i ima manje razvijen naknadni okus. Toplinski je stabilna.

Kurkulin – protein iz ploda biljke Curculigo latifolia iz Malezije. 500 puta je slađi od šećera. Vjeruje se da utječe na nepce na dva načina – registrira se kao molekula na receptorima koji identificiraju slatkoću, ali se hvata i na receptore za kiselo gdje mijenja signal u slatki okus. Ovaj učinak traje oko 10 minuta, i može biti od pomoći kada je potrebno promijeniti neugodne okuse u ugodne, primjerice nakon uzimanja lijekova ili kemoterapije. Nije toplinski stabilan.

Glicirizin – prirodno sladilo koje se dobiva iz korijena sladića i 50 puta je slađe od šećera. Ima vrlo jak okus pa se ne koristi zasebno, a budući da je toplinski stabilan, koristi se u kuhanju, liječenju, zubnim pastama te konditorskoj industriji. Posjeduje ljekovita svojstva, ali ga treba koristiti u umjerenim količinama, do 100 mg na dan.

Mirakulin – protein bobica biljke Synsepalum dulcificu iz zapadne Afrike. Ne koristi se još uvijek kao sladilo, iako ima taj potencijal. Djeluje isto kao kurkulin te mijenja okuse iz kiselog u slatko.

Monelin – protein iz ploda zapadnoafričkog grma Dioscoreophyllum cumminsii. 1500 puta je slađi od šećera i prikladan je kao stolni zaslađivač budući da nije toplinski stabilan.

Pentadin – također protein iz voća drveta Oubli, samo što je 500 puta slađi od šećera. Nije toliko popularan kao brazein, iako ima slične karakteristike.

Taumatin – protein iz voća biljke Thaumatococcus daniellii iz zapadne Afrike. Ne koristi se isključivo kao sladilo, iako je 2000 puta slađi od šećera, već i kao sredstvo za modifikaciju i jačanje okusa. Okus se znatno razlikuje od šećera, toplinski je stabilan, topiv je u vodi i stabilan je u kiselim uvjetima.

Niti jedno od ovih prirodnih sladila nije štetno za zube, a kao najbolja se ističu Brazein, Stevija i Luo Han Guo.

Kalorična prirodna sladila:

Yacon sirup -  radi se od gomoljastog korijenja biljke Yacon koja raste u Peruu, ali se može uzgajati i drugdje. Korijenje sadrži fruktooligosaharide (FOS), vrstu topivih vlakana te inulin i malu količinu običnog šećera. Tijelo FOS šećere tretira kao topiva vlakna stoga oni u crijevima pružaju blagotvorno djelovanje, a osim toga, promiču fermentaciju korisnih bakterija u crijevima. Slijedom toga, daju samo oko trećine kalorija šećera. Još jedna velika prednost je gotovo nula glikemijski indeks (GI), što ga čini pogodnim za dijabetičare. Uz sve to, yacon sirup regulira šećer u krvi, razinu inzulina te poboljšava razine kolesterola. Sirup je vrlo ugodnog okusa te je upola manje sladak od meda ili javorovog sirupa. Iako pripada u sladila, češće se koristi zbog svojih zdravstvenih prednosti. Predstavlja jedino istinsko sirovo, organsko, prirodno, nisko kalorijsko sladilo izrazito niskog GI te je stoga prikladan za dijabetičare.

Šećer kokosove palme – granulirani šećer koji se radi od cvjetova kokosovih palmi. Vrlo je ugodnog okusa, sasvim različitog od običnog smeđeg šećera. Sadrži minerale i vitamine te manji GI od običnog šećera. Sastoji se od saharoze s manjim količinama glukoze i fruktoze. U ekstrahiranju se ne koriste kemikalije i predstavlja prirodan, ne rafinirani šećer. Također se mogu koristiti cvjetovi obične palme ili datulja.

Med – prirodan proizvod koji se sastoji uglavnom od fruktoze i glukoze, uz manje količine drugih šećera i vode. Ima brojna ljekovita svojstva.

Sirup ječmenog slada – proizvodi se od proklijalog zrna ječma, ugodnog je okusa i upola je manje sladak od meda. Sadrži neke minerale i vitamine i nema kemikalija. Iako sadrži oko 60% maltoze koja ima visoki GI, pomaže smanjiti cjelokupni GI ječmenog slada uz pomoć sadržaja topljivih vlakana. Stoga je njegov GI manji od običnog šećera.

Sirup smeđe riže – dobiva se vrenjem kuhane smeđe riže. Ima ugodan blago sladak okus i upola je manje sladak od meda. Ima niži GI od običnog šećera. Sadrži neke minerale i vitamine te oko 50% maltoze. Budući da nije jako sladak, potrebno ga je više, s posljedicom glikemijskog opterećenja i kalorijskom vrijednosti. Zbog mogućeg sadržaja arsena, treba ga uzimati s oprezom.

Melasa – gusti sirup koji nastaje kao ostatak nakon kristalizacije u postupku proizvodnje šećera. Bogat je vitaminom B te magnezijem, željezom, kalcijem, bakrom, cinkom i kalijem. Sadrži i fenolne polisaharide koji imaju vrlo blagotvoran učinak na crijeva i imunološki sustav te linolensku kiselinu koja ima antitumorski učinak. Sadrži 20% fruktoze i ako se ne može smatrati zdravom hranom, ima svoje prednosti ako se uzima u malim količinama.

Sok šećerne trske – tekućina koja se dobiva drobljenjem šećerne trske i sastoji se uglavnom od saharoze i vode. Ima nešto nutrijenata, ali nema vlakana. Ne može se koristiti u kuhanju ili kao sladilo, ali uz dodatak limuna ili đumbira može se koristiti kao sok i u tom smislu je bolji od običnog šećera.

Javorov sirup  – dobiva se od javorovog soka, a sastoji se uglavnom od saharoze i vode, s nekim mineralima i vitaminima. Sladak je jednako kao i obični šećer, s nešto manjim GI. Koristi se kao sladilo i u kuhanju. Nema ljekovitih svojstava kao med, ali je odličnog okusa. U pripravi se ne koriste kemikalije.

Sirup od sirka – radi se od žitarice sirak, koja je prirodno bogata šećerom. Postupak proizvodnje je vrlo sličan onom kod šećerne trske te se iz stabljike izvlači sok koji se filtrira i kuha u sirup. Sladak je kao i običan šećer, ugodnog, ali malo kiselkastog okusa. Može se koristiti kao stolno sladilo, ali i za kuhanje. Sadrži neke vitamine i minerale i u procesu proizvodnje se ne koriste nikakve kemikalije. Većinu šećera čini saharoza.

Agava sirup – sirup koji se dobiva iz Agave, sadrži 92% fruktoze. Odličnog je ukusa i toplinski je stabilan. Fruktoza metabolizira u jetri, a velike količine mogu dovesti do cijelog niza problema, uključujući i metabolički sindrom. Može imati veliki utjecaj na apetit i dovesti do prejedanja. Ono što je dostupno na tržištu je većinom proizvedeno od škroba iz korijena, a ne iz jezgre. Sastoji od ugljikohidrata (50% inulina i 50% škroba) i nije jako sladak. Ovaj ekstrakt se zatim filtrira, zagrijava i podvrgava hidrolizi, često pomoću GM enzima. Proces može koristiti nagrizajuće kiseline, pročistače i kemikalije za filtriranje za proizvodnju visoko rafiniranog proizvoda, koji gotovo da nema hranjivih tvari. Preporuka – izbjegavati!

Ova sladila, osim yacon sirupa, nisu prikladna za dijabetičare i predstavljaju samo zamjenu za šećer, nikako nadopunu. Štetni su za zube. Najbolji izbor predstavljaju yacon sirup, med i šećer kokosove palme.
 
(nexus-svjetlost.com/uredio:nsp)

Broj ljudi koji su odlučili iz svoje prehrane izbaciti sve što sadrži gluten raste iz dana u dan, a police u trgovinama sve su punije proizvoda s oznakom “gluten-free”

Prema posljednjim podacima, čak 21 posto Amerikanaca prešlo je na bezglutensku prehranu (ili ju barem pokušavaju održavati). Neki brojevi kažu čak i 30% građana. Svima njima stručnjaci su uputili ozbiljno upozorenje: ako ne postoji medicinski razlog zbog kojeg ste prestali jesti pšenicu, raž, ječam i ostalu hranu koja sadrži gluten, lišavate tijelo niza vrijednih hranjivih sastojaka.

Stručnjaci upozoravaju da nitko ne može sam za sebe reći škodi li mu gluten ili ne te da samo liječnik putem biopsije može doći do vjerodostojnih rezultata.

Argument koji mnogi navode, da se od kad su izbacili gluten osjećaju manje naduto i usporeno stručnjaci ne uvažavaju te objašnjavaju da se najčešće radi o tome da tijelu koristi odricanje od rafiniranih žitarica i bijelog šećera, jer na bezglutenskoj dijeti nema mjesta poslasticama iz pekare i pizzerije.

I dok je dobro s jelovnika ukloniti (ili bar reducirati) pizze, kolače, peciva i bijeli kruh, potpuno izbacivanje cjelovitih žitarica iz prehrane napravit će vam više štete nego koristi, navode nutricionisti.

Kad, na primjer, integralnu pšeničnu tjesteninu zamijenimo bezglutenskom od kukuruza, nismo se samo odrekli glutena nego i niza drugih sastojaka, od kojih su mnogi našem organizmu prijeko potrebni za normalan rad: vlakna, cink, kalcij, željezo i dobar dio vitamina iz skupine B…

Osim toga, kad iz hrane izbace gluten i sve što bi ga moglo sadržavati, proizvođači ga u pravilu zamijene jeftinim krumpirovim ili kukuruznim škrobom ili drugim nutritivno bezvrijedniom sastojcima.

Cjelovite žitarice, prema studiji iz 2010. godine, sadrže i do 30 različitih antioksidanta, potrebnih tijelu da se bori protiv oksidacije koja uzrokuje starenje, pretilost i niz opasnih bolesti poput karcinoma i bolesti krvožilnog sustava. Osim toga, sadrže tvari (prebiotike) koje služe kao hrana dobrim bakterijama u našim crijevima, čije je zdravlje presudno za našu probavu i imunitet.

Prema studiji objavljenoj u British Medical Journalu, dugogodišnja istraživanja pokazala su da ljudi koji konzumiraju cjelovite žitarice čak tri puta rjeđe obolijevaju od dijabetesa, poremećaja metabolizma, kardiovaskularnih bolesti te su daleko rjeđe pretili od onih koji umjesto takvih žitarica jedu prerađene.

Želite li se zdravo hraniti, ne morate se odreći glutena, nego u svoju prehranu unijeti više voća, povrća i cjelovitih žitarica, a reducirati rafinirane proizvode – poručuju nutricionisti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(slobodnadalmacija.hr/uredio:nsp)

U jednom od najboljih primjera kako radi znanost, znanstvenik koji je svojedobno pronašao ključni dokaz da je gluten opasan i po osobe koje ne pate od celijakije nedavno je objavio rezultate nastavka istraživanja koji pokazuju potpuno suprotne rezultate

Istraživanje je nastavak eksperimenta iz 2011. u laboratoriju Peter Gibsona u Sveučilišta Monash u Australiji. Znanstveno solidno obavljena studija, iako na malom uzorku, otkrila je da prehrana koja sadrži gluten može prouzročiti gastrointestinalne teškoće i kod ljudi bez celijakije, poznate autoimune bolesti koju aktivira gluten.

Gluten je biljni protein koji se nalazi u žitu, ječmu i drugim žitaricama. Glutenska industrija jako je narasla u u zadnjih par godina – 30% ljudi u SAD-u želi jesti hranu s manje glutena. Prodaja proizvoda bez glutena trebala bi do 2016. doseći vrijednost od 15 milijardi dolara (100 milijardi kuna).

Iako stručnjaci procjenjuju da najviše 1 posto Amerikanaca pati od celijakije, 18 % odraslih kupuje hranu bez glutena.

Ekstremno rigorozan pokus

S obzirom da je gluten protein koji se može naći u svakoj normalnoj prehrani, Gibson nije bio zadovoljan svojim rezultatima. Želio je saznati zašto je gluten izazvao takvu reakciju te nije li možda razlog nešto drugo. Stoga je njegov sljedeći eksperiment bio znanstveno ekstremno rigorozan, što inače nije uobičajeno u prehrambenom istraživanju.

Tako je testirano 37 osoba koje su same sebe identificirale kao osjetljive na gluten.

Subjektima je dan svaki obrok za vrijeme trajanja testiranja. Ali potencijalni prehrambeni okidači za gastrointestinalne simptome bili su odstranjeni, uključujući laktozu (iz mliječnih proizvoda), određene konzervanse poput benzoata, propionata, sulfita i nitrita te određenih ugljikohidrata znanih i kao FODMAPi. Sudionicima istraživanja devet dana su uzimani uzorci stolice i urina.

Subjektima su naizmjence davani visoko-glutenski, nisko-glutenski i bezglutenski (placebo) obroci, a oni nisu znali koji jedu.

Na kraju su svi obroci, čak i placebo, izazivali pojedinačnu količinu boli, nadimanja, mučnine i nadutosti. Uopće nije bilo bitno je li hrana sadržavala gluten.

S glutenom ili bez – ista stvar

“Nasuprot našem prvom eksperimentu… nismo mogli pronaći nikakav specifičan odgovor na gluten” napisao je Gibson.

Treća, još veća studija, čiji su rezultati objavljeni ovoga mjeseca potvrdila je rezultate druge.

Izgleda da se radilo o ‘novebo’ efektu – pacijenti sa samodijagnoziranom osjetljivošću na gluten očekivali su da će se osjećati loše nakon testnih obroka, pa i jesu. Vjerojatno su pridavali i veću pažnju probavnim smetnjama, s obzirom da su ih morali promatrati za studiju.

Uza sve to, ti drugi potencijalni okidači, a posebno FODMAPi, mogli su u stvari prouzrokovati ono za što su ljudi krivili gluten. Ali to ne objašnjava zašto su ljudi negativno reagirali na hranu koja je bila slobodna od svih okidača.

A sada slobodno odite pojesti svoj komad kruha.
 
ANKETA GRAĐANA: Što je gluten?

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Određene promjene u našim navikama u prehrani značajno može smanjiti kiselost u organizmu, a da se pritom osjećate i izgledate mnogo bolje

Vrijeme je da primijenite alkalnu detoksikaciju koja podrazumijeva smanjenu količinu kisele hrane, a povećate unos alkalne hrane.

Balans pH vrijednosti u našem tijelu je ključ života. pH vrijednost određuje koliko je nešto kiselo ili alkalno, a naša krv treba održati pH blago alkalnom da bismo bili zdravi.

Ako želite primijeniti alkalnu detoksikaciju, morat ćete postepeno izbacite proteine ​​životinjskog podrijetla.

Nema mesa, nema jaja, bez sira, mlijeka ili bilo kakvog mliječnog prozvoda.

Također, treba odbaciti i bilo kakvu vrstu žitarica kao što su zob, proso, quinoa, pšenica, ječam i riža.

Morat ćete usvojite naviku prehrane s više svježeg povrća i voća uključujući mnogo zelene salate.

Alkalna detoksikacija je zasnovana na zdravoj prirodnoj prehrani, a vi ćete morati smanjiti dnevni unos masti.

Kao i u svakom programu detoksikacije, morat ćete uključiti mnogo vode, zelene sokove i počeli izbjegavati prerađenu hranu, alkoholna pića, kofein, nikotin i šećer.

Počet ćete se osjećate automatski bolje i uklonit sve loše simptome izazvane neizbalansiranom pH vrijednošću. Ovakav način prehrane će također smanjiti količinu kalorija i masti koje jedete svaki dan, što dovodi do gubitka težine. Primijetit ćete ukupan gubitak tjelesne masti, imat ćete više energije, bolju mentalnu jasnoću i bolju koncentraciju, a vaš ten će se sijati.

Primjeri alkalne hrane:

• Alge
• Peršin
• Papaja
• Naranče
• Špinat
• Limun
• Orasi
• Repa
• Zelena salata
• Biljni i voćni sokovi

Ova detox dijeta bi trebala trajati od 1 do 5 dana ovisno o osobe. Slušajte svoj organizam, on zna koliko može.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Različite vrste neugodnih tijelesnih mirisa dolaze iznutra, zašto se ne bi trebali boriti iznutra umjesto vanjskog maskiranja? Komercijalni mirisi su endokrini ometači i industrija ljepote koristi našu nesigurnost da bi pojačala ideju da smrdimo!

Ono što uđe unutra mora izaći van – ako sastojci otrovne hrane i okoliša ne mogu biti asimilirani i eliminirani, gdje oni idu? Oni se na poslijetku guraju kroz kožu na razne neugodne načine, ako su vaši ostali tjelesni sustavi zagušeni.

Ljudi počinju shvaćati, također, da je neugodni miris tijela i zadah iz usta proizlaze iz zdravlja u trbuhu i crijevima. Čak je i Isus rekao (duhovno govoreći), da čistoća dolazi iznutra.

Pokušajte uklopiti ove jeftine načine kako se brinuti o mirisu vašeg tijela

1. Klorofil – prirodan neutralizator mirisa, djeluje u krvi i debelom crijevu. Pomaže kod svih vrsta neugodnih mirisa te se priča da ga lovci koriste kako bi maskirali ​​neugodne mirise tijela od plijena.

2. Više biljne hrane – vegetarijanski sokovi, superhrana, zeleni kokteli – hidratantiziranje, alkaliziranje, vlakna, enzimi, klorofil, anti-oksidans. Pšenica trava, ječam, spirulina. Oni su toliko moćni, i poznati su po tome da eliminiraju jutarnji dah.

3. Cink – Teški borac protiv neugodnih mirisa, također se koristi u mnogim proizvodima za oralnu higijenu. 30-50 mg se čini kao uobičajena doza. Neke namirnice koje sadrže cink su morski plodovi, meso, jogurt, klice, orasi, grah, bijele gljive i sjemenke bundeve.

4. Probiotici – Jogurt, Kefir, Sirovo mlijeko – više sojeva probiotika održavaju crijevne bakterije pod kontrolom i pomažu ih regulirati. Ove tri namirnice imaju cinka, također, ali ako mliječni proizvodi uznemire vaš želudac, a vi to ne želite da ima utjecaj na vaš dah, pokušajte ove vrste probiotika: jabučni ocat, kombucha (pjenušavi čaj koji se koristi u ljekovite svrhe), fermentirane namirnice.

5. Korijander – moćna superhrana koja vuče teške metale i druge štetne stvari iznutra prema van. Također ima klorofila.

6. Bentonit glina i aktivni ugljen – također veliki kelatori, to će povući mukozu i druge nečistoće iz crijeva prije nego što stvarno zapnu za zidove crijeva. Aktivni ugljen isto tako iznosi plin van tijela.

7. Vitamin B kompleks / Magnezij – savršeno sretni, zajedno se bore protiv neugodnih mirisa i jačanje kože u borbi protiv mirisnih promjena.

8. Čajevi u listu i drugi detoksifikatori – čišćenje,  sadrži klorofil, i tone antioksidansa.

9. Voda – puno čiste vode ispire toksine jetre, debelog crijeva, bubrega, pomaže probavi. Dodaj malo pravog limuna. Voda pokreće tvari u tijelu i eliminira štetne tvari iz izvornih organa.

10. Razni čistači debelog crijeva i jetre – unutarnji čistači imaju tendenciju da budu ugodniji. Cjelovita hrana ima prirodnih vlakana, tako ne-procesirana hrana može obaviti posao, također.

11. Jedenje češnjaka i luka na duge staze – potpuno protu-intuitivni potez, ali češnjak i luk imaju antibakterijska svojstva i čiste krv. Samo izbjegnite prvi miris u roku od dan ili dva! Miris se probija kroz tijelo, ali i iz pluća. Peršin ga suzbija i ima unutarnje osobine dezodoransa.

12. Koloidno srebro – to će iskorijeniti patogene bez da našteti zdravim stanicama.

13. Želite slatkiše? Pokušajte one koji imaju u sebi đumbir ili ulje paprene metvice. Ulje paprene metvice je jače od gorke hrane i može obložiti grlo skroz do kraja. Također je anti-bakterijsko, opet, bez štete za zdrave stanice.

14. Kombiniranje hrane može pomoći ako ste očajni – na primjer, prehrana voćem ili šećerom s mesom može zaustaviti probavu i ostavite hranu da fermentira u crijevima. To znači da će se trulo meso probavljati duže nego obično, i napustiti tijelo.

15. Izbjegavajte antibiotike i hranu (poput šećera) koja hrani Candida gljivice u tijelu.

U o novoj knjizi Catherine Frompovich, “Odgovor na Rak”, ona kaže da ljudi koji konzumiraju puno mesnih proizvoda imaju tendenciju da se bore s više neugodnih tjelesnih mirisa i preporučuje obrisak vodikovim peroksidom ispod pazuha ruku.

Jeste li ikad pokušali tražiti prirodne antiperspirant dezodoranse u trgovinama zdrave hrane? Možda nećete naći takav proizvod jer sam čin izbijanja znoja ispod pazuha je  – NEPRIRODAN. Glavni blokator znoja u antiperspirantima dezodoransima je izveden iz aluminija, neslavno povezan s Alzheimerovom bolešću.

Zašto su osnovni proizvodi široke potrošnje puni toksičnih teških metala – pogotovo u tako  dobro upijajućem dijelu tijela? Srećom, unutarnji dezodoransi će pomoći u detoksifikaciji tih metala.

Umjesto trošenja tone proizvoda na dotjerivanje koji sadrže kancerogene tvari i mirise (koji sami mogu sadržavati i do 1.000 kemijskih sastojaka), izbjegnite trošak i glavobolje i osjećajte se čisto iznutra prema van.

Prirodni dezodorans za vanjsku uporabu – RECEPT

Napraviti prirodni dezodorans je sasvim jednostavno. Stvarno ne razumijem zašto ljudi troše novce na skupe i štetne kozmetičke kemikalije. Učinak ovog dezodoransa je bolji nego bilo koji kojeg sam kupila.

Lavanda i soda bikarbona djeluju blago dezinficirajuće. Gustin služi za upijanje. Maslinovo ulje i vosak njeguju kožu, a ružmarin i lavanda predivno mirišu. Ja sam slučajno imala otopinu lavande i ružmarina u maslinovom ulju. Ako nemate takvu otopinu, uz maslinovo ulje možete koristiti eterično ulje lavande, čajevca i slično. Bitno je da nađete biljku koja blago dezinficira i lijepo miriši (kao što je lavanda i čajevac).

RECEPT

• 1 dl maslinovog ulja (u ulju se otapala lavanda i ružmarin)
• 3 žlice sode bikarbone
• 3 žlice gussnela
• malo prirodnog pčelinjeg voska (5 – 10 g)

Tokom ljetne sezone uberite cvjetiće lavande i listiće ružmarina. Lavandu sušite, dok se ružmarin može upotrijebiti svježi. Sve skupa držite na suncu u maslinovom ulju. Dobili ste mirišljavo ulje (macerat)  koji koristite upravo za izradu dezodoransa. Miris je tako osvježavajući. Ne možemo se sjetiti se da je ijedan dezodorans imao tako fini miris.

Procijedite 1 dl tog ulja i blago ga zagrijte. Zaista samo blago zagrijte da otopite malo voska. Dovoljna vam je zaista mala količina voska. Kad se vosak otopi, dodajte sodu bikarbonu i gussnel. Gussnel ili gustin je kukuruzni škrob. Najčešći je onaj od Podravke kojeg kupujemo za zgušnjavanje
 
(mag. Alfred Bošković, gazdarica.com / uredio: nsp)

U mnogim reklamama možete čuti kako vam nude pivo vrhunske kakvoće napravljeno od izvorske vode i najkvalitetnijih sastojaka. Nažalost, mnogi proizvođači su vam zaboravili napomenuti dodatne sastojke koje stavljaju u pivo radi jeftinije izrade, a koji zadržavaju jednak ili sličan okus, miris, boju i gustoću.

Alkoholno piće od kvasca, hmelja, ječma i vode jedno je od najpopularnijih alkoholnih pića još od starog Egipta. Piće s koncentracijom alkohola od 3-13% tijekom povijesti nailazilo je na mnoge modifikacije u izradi, konzerviranju i kvaliteti. Izuzetno popularno i danas, pivo kao alkoholni napitak, ali i prehrambeni proizvod, podliježe standardima današnje prehrambene industrije koje je sklona osnovnim sastojcima piva dodati neka druga koja i nisu osobito pogodna za ljudsko zdravlje.

Iako su mnoga druženja bez piva jednostavno nezamisliva, svakako bi trebalo razmisliti o kvaliteti piva koje pijete, te u skladu s tim konzumirati ona koja ne sadrže jeftine i štetne sastojke za ljudsko zdravlje.

U mnogim reklamama možete čuti kako vam nude pivo vrhunske kakvoće napravljeno od izvorske vode i najkvalitetnijih sastojaka. Nažalost, mnogi proizvođači su vam zaboravili napomenuti dodatne sastojke koje stavljaju u pivo radi jeftinije izrade, a koji zadržavaju jednak ili sličan okus, miris, boju i gustoću.

Ovo je lista legalnih aditiva koje proizvođači piva koriste:

MSG (mononatrijev glutaminat) – pojačivač okusa koji se odavno koristi u prehrambenoj industriji. Na proizvodima je često obilježen pod E621. Njegova glavna svrha je da industrijskoj hrani poboljša okus. Mnogi proizvodi kao grickalice, juhe iz vrećice, kocke za juhu, dehidrirani začini, mesni proizvodi, umaci… sadrže ovaj sastojak.

Vrlo je opasan jer stimulira živčane stanice, uzrokuje oštećenje mozga, pogoršava Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest, uzrokuje pretilost, glavobolje, mučnine, srčane aritmije, hiperaktivnost, nadutost, crvenilo lica…

Propilen glikol – njegova glavna svrha je održanje pjene na pivu. Poznat je i pod nazivom propilenov glicerol, a često se nalazi i u sredstvima za poliranje (E900 –E910). Njegova štetnost je uočena i kod popularnih e-cigareta jer propilen glikol utječe na pluća. Ima vrlo široku primjenu u kozmetičkim i medicinskim proizvodima. Povećan unos ovog spoja može uzrokovati srčani napad, oštećuje živčani sustav i kontaktni dermatitis.

Glukozno – fruktozni sirup (High-fructose corn syrup, HFCS) – vrsta kukuruznog sirupa koji je mnogo jeftiniji od šećera. Zato se i koristi u mnogim proizvodima kao zamjena za šećer: gaziranim pićima, sokovima, slatkišima, pecivima, žitaricama…

Izuzetno je štetan jer povećava količinu masnih stanica blizu srca, jetre i drugih unutarnjih organa, povećava nivo triglicerida, negativno djeluje na rad bubrega, povećava krvni tlak, povezuje se s osteoporozom, anemijom, karijesom…

Visoko fruktozni kukuruzni sirup jedan je od važnih razloga zašto je sve više dijabetičara, a dobiva se dobrim dijelom iz GMO kukuruza.

Kalcij dinatrijev EDTA – umjetno sredstvo koje služi za reguliranje kiselosti, antioksidans i sekvestrant. Postoji mogućnost da ovaj spoj bude označen kao antioksidans u rasponu od  E300 – 340. Ovaj spoj može uzrokovati poremećaje metabolizma, kožne alergije, te utjecati na reproduktivni razvoj.

Bojilo karamel – koristi se u tamnim gaziranim osvježavajućim pićima. Postoje četiri vrste ovog umjetnog bojila, a istraživanja su pokazala kako je ovo štetno bojilo kontaminitano dvama molekulama koje uzrokuju rak. Mnogi pokusi na životinjama su utvrdili da bojilo karamel može uzrokovati rak jetre, pluća, štitne žlijezde i leukemiju.

Druga bojila: crvena 40, žuta 5 i žuta 6… – jedan od najraširenijih aditiva. Mnoga bojila su zabranjena zbog oboljenja laboratorijskih životinja te se smatraju vrlo problematičnima… Neki od njih kao crvena tri uzrokuju rak (priznato je), no bez obzira na to i dalje se koriste u prehrani.

Bojilo od kukaca – javno prozvani Starbucks i Dannone zbog korištenja kukaca za bojanje svojih kava, jogurta i raznih napitaka su izazvali šok kod mnogih konzumenata. Nažalost, mnogi proizvođači kriju kako svoje proizvode bojaju sa zdrobljenim kukcima. Poznato je kako korištenje proizvoda s bojilima dobivenim od kukaca izazivaju mnoge alergije pa i anafilaktički šok što može rezultirati smrtnim posljedicama.

Gliceril monostearat – poznat i kao GMS, organska molekula koja se koristi kao emulgator za ulja, vosak i otapala, kao zaštitni premaz za higroskopski prah, u mazivima smole, u farmaceutskoj industriji, te u kozmetici i proizvodima za njegu kose. Vrlo je toksičan za mnoge organe i zabranjen u mnogim zemljama.

Ako znate nekog prijatelja da pije pivu – podjelite ovaj post s njim.

Ovi sastojci nisu šala. Moramo se informirati da zaštitimo jedni druge od ovih industrijskih kemikalija, netestiranih i potencijalno štetnih sastojaka, za početak djeleći znanje sa onima koje volimo.

Živjeli!

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:nsp)